Didaktika – kolokvij 1 11. lipnja 2013.

3.) a) Diadktička analiza prema Klafkiju (uz primjer).

Vrsta obrazovne ustanove: GimnazijaNaziv obrazovne ustanove: Gimnazija Lucijana Vranjanina, Vrapče, Zagreb, Privatna jezično-informatička gimnazija "Svijet", ZagrebPredmet: Likovna umjetnostRazred: četvrti (opća i jezična gimnazija)Nastavna jedinica: Arhitektura funkcionalizmaKorištena literatura: Rismondo (DOPUNI!!!), poglavlje Funkcionalizam, podnaslov "Društvena korist"

Pitanja: 1.) Kakvu obuhvatniju, odnosno općenitu smisaonu ili predmetnu povezanost prenosi određeni sadržaj (što je opće ili bitno)? Za što je određena tema egzemplarna, reprezentativna i tipična? Gdje se uvidi, predodžbe, vrijednosni pojmovi, metode rada, tehnike (stečene putem određene teme) mogu kasnije uspješno primijeniti?

Tema koja se obrađuje samo na nastavi Likovne umjetnosti (iako se funkcionalizam obrađuje i kao fenomen u sociologiji), no njena važnost je neupitna. Učeći o funkcionalizmu učenicima postaje očigledna (i, u konačnici, samorazumljiva) ta karakteristika inherentna ljudskom biću. Čovjek funkcionira funkcionalistički - nastoji što ekonomičnije, što jednostavnije, praktičnije, utilitarnije iskoristiti vrijeme, prostor, sredstva. Zadaća predavanja bila bi upravo to, dovesti učenike do zaključka da je arhitektura funkcionalizma jedan od najlogičnijih ljudskih izbora, jer arhitektura, kao čovjekovo sklonište, ali i središte njegovog "življenja", zaslužuje biti upravo (i u prvom planu) u skladu s njegovim potrebama.

Pod podnaslovom "Društvena korist" obrađen je arhitekt Le Corbusier, njegova shvaćanja arhitekture i glavna načela oblikovanja.

Učenici se upoznaju s uzrocima i razlozima nastanka i rasta popularnosti funkcionalističe arhitekture, približava im se kontekst, sami zaključuju koje su revolucionarne promjene (industrijska revolucija) dovele do zaokreta prema ljudskim potrebama (k tome i potrebama sve brojnijeg stanovništva, koje je naglo bujalo nakon industrijskih revolucija), jeftinijem i kvalitetnijem građenju uz primjenu novih materijala. Učenici će naučiti koji su principi korišteni pri gradnji arhitekture funkcionalizma (primjerice, upotreba pravilnih geometrijskih oblika, izostavljanje dekoracije (koja je bila nezaobilazno obilježje arhitekture historicističkog 19. stoljeća)), lako će prepoznavati primjere koje će susretati tijekom života (ako zapamte pojedine arhitekte i njihove primjere, bit će bogatiji i za te faktografske podatke i likovne primjere, no to nije primarna zadaća ovog predavanja).

2.) Kakvo značenje imaju određeni sadržaji, odnosno iskustva, spoznaje, sposobnosti i umijeća što ih je moguće steći na određenoj temi u duhovnom životu učenika, odnosno, kakvo bi značenje određena tema, promatrana s pedagoškog stajališta, za njega trebala imati?

Za učenike je tema značajna jer će napokon naučiti zašto je većina stambenih zgrada u njihovom gradu, a i diljem svijeta, oblikovana na takav "ujednačen", uniforman, gotovo bezličan, geometrijski pravilan način.Ako su do sada tu "geometrijsku, uniformnu" arhitekturu smatrali ružnom i dosadnom, predrasuda će vjerojatno nestati (ne samo stoga što će upoznati ekstravagantne, jedinstvene primjere funkcionalističke arhitekture, koji će ih iznenaditi, čak impresionirati, nego i zato što će postati svjesni činjenice zašto ta arhitektura nema dekorativne elemente na pročelju (fasadi), zašto se nastojalo građevine oblikovati na takav način (zbog želje za uštedom, smiještanjem što većeg broja stanovništva u što manji (ali racionalnije i funkcionalnije iskorišten) prostor, uz nastojanje da se jasno odijeli privatna komponenta stanovanja od javne)).

3.) U čemu se sastoji značenje teme (sadržaja) za budućnost mladih?

Mladi će uvidjeti koja je korisnost funkcionalizma, ekonomičnog, racionalnog i svrsishodnog korištenja, kako u arhitekturi, tako i u životu. Možda uvide ljepotu jednostavnosti, možda uvide da ljepota "fasade" ostaje samo "na fasadi". Trebaju naučiti reevaluirati smisao umjetnosti (koje je arhitektura jedna od grana), ali i drugih plodova ljudskog djelovanja - je li primarna karateristika umjetnosti estetika ili funkcija? Kako je arhitektura "najfunkcionalnija" od svih umjetnosti, možda njena ljepota leži upravo u njenoj savršenoj usklađenosti s potrebama čovjeka.

4.) Kakva je struktura sadržaja koji je u pitanjima pod 1, 2 i 3 raščlanjen s posebnog pedagoškog stajališta? Koji su pojedinačni elementi sadržaja kao smisaonog sklopa? U kakvom su odnosu ti pojedinačni elementi? Je li sadržaj slojevit, tj. posjeduje li različite slojeve značenja i smisla? Koja obilježja sadržaja mogu otežati pristup učenika samoj stvari? U kojem se širem sklopu sadržaj nalazi (koje su sadržinske pretpostavke)? Koja su nužno osnovna znanja uvjet da se određeni obrazovni sadržaj usvaja na "životan", "radan" način?

Sadržaj poglavlja je podijeljen po specifičnostima (u pojedinoj cjelini koja je označena podnaslovom obrađen je pojedini problem kojim se bavio pojedini arhitekt) i kronološki (od najranijih funkcionalističkih "pokušaja" do najsmjelijih rješenja). Elementi sadržaja vrlo se logično nižu, tvoreći smislenu cjelinu. Sadržaj je prilično slojevit (nije u prvom planu samo arhitektura, pojedini arhitekti i primjeri, već i općenitiji koncepti, poput konstrukcije (koja je na zanimljiv način objašnjena na primjeru kukca), povijesna situacija nije izostavljena, DOPUNI)Zbog razumljivosti i relativne jezgrovitosti sadržaj nije kompliciran, ne bi trebalo biti većih poteškoća za dohvaćanje biti.Ako učenici raspolažu znanjima prethodno savladanih sadržaja, ako su

5.) Koji su to pojedinačni primjeri, fenomeni, situacije, pokusi, osobe, događaji i formalni elementi pomoću kojih se struktura određenih sadržaja može prikazati djeci na određenom obrazovnom stupnju na zanimljiv, poticajan, pristupačan, shvatljiv, zoran način? Koji su predmeti, fenomeni, situacije, ogledi, tj. koja su gledišta prikladna da bismo u djeci probudili pitanja usmjerena na bit dotičnog sadržaja, na njegovu strukturu, tj. koja bi pitanja trebala biti "motor nastavnog tijeka"? Koja su gledišta, naputci, situacije, opažanja, pripovijesti, ogledi, modeli i td. prikladni da djeci pomognemo što samostalnije odgovoriti na pitanja usmjerena na bit predmeta, odnosno problema? Koje su situacije i zadaće prikaldne da bi se načelo neke stvari, shvaćeno na egzemplarnom primjeru, na elementarnom "slučaju", pokazalo plodnim, dokazalo u primjeni i time moglo uvježbavati (imanentno ponavljati)?

Važno je učenike poticati na razmišljanje o problemima vezanima uz funkcionalizam, oni tijekom cijelog sata zaključuju (o pojedinom aspektu funkcionalizma, o povijesnom kontekstu, o nastojanjima, "stilu" pojedinog arhitekta - zaključke o tome donose promatrajući likovne primjere, povezujući gradivo s temama iz drugih predmeta, posežu u vlastito iskustvo, pokušavaju izvoditi logičke zaključke i td.).

b) Shema planiranja nastave prema Klafkiju.

Analiza uvjeta: učenici četvrtog razreda gimnazije primorani su slušati predavanje studentice s kojom se susreću prvi puta. Studentica predaje umjesto profesora. Učenici bi trebali posjedovati određena znanja (stečena u nastavi Likovne umjetnosti, Povijesti). Motiviranost možda neće biti na visokoj razini (možda će biti upravo suprotno, učenici će se možda još više truditi jer nastava neće biti uobičajena – profesora zamjenjuje studentica). Ometanja??Kontekst utemeljenja: a) trenutna aktualnost teme – funkcionalizam je u arhitekturi i danas prisutan (većina građevina (privatne stambene kuće, stambene zgrade, poslovne građevine) s kojima se učenici susreću se prema određenim kriterijima ubraja u funkcionalističke), dakle, učenici bi trebali posjedovati određene predodžbe o tome zašto se većina građevina novijeg doba gradi upravo na ovakav način, koje su njihove oblikovne karakteristike (što im je već na prvi pogled jasno – građevine najčešće nemaju

dekoracije, pravilnih su geometrijskih oblika, građene su od modernih materijala …).b) pitanje o egzemplarnom značenju teme – učenicima će postati jasno zašto je

funkcionalizam tako zastupljen – upravo zato što je ovakav način gradnje i shvaćanja prostora najviše u skladu s ljudskim potrebama. Funkcionalistička arhitektura naglašava važnost upravo funkcije, funkcionalnosti, ekonomičnosti, prikladnosti, jednostavnosti, u skladu je s načinom na koji sam čovjek funkcionira. Funkcionalizam je, dakle, čovjeku samorazumljiv, najlogičniji izbor.

c) pitanje o budućem značenju teme za djecu – učenici se trebaju riješiti predrasude da su samo veliki prebogato dekorirani barokni dvorci „lijepi“, da su najviše u skladu s čovjekovim potrebama (jer čovjek u njih može uklopiti bilo koju funkciju), da samo takve građevine zaslužuju divljenje. Skromno može biti estetski cijenjeno, jednostavno može biti izrazito praktično i funkcionalno.Tematsko strukturiranje: temu treba obraditi tako da učenicima budu jasni razlozi nastanka funkcionalizma (potrebno je približiti im povijesni kontekst – vrijeme nakon velikih industrijskih revolucija (gomilanje kapitala, porast broja stanovnika, veća dostupnost određenih materijala i sirovina), situaciju koja je dovela do razvijanja ideje o jednostavnoj, ekonomičnoj i praktičnoj arhitekturi koja će zadovoljiti potrebe stanovništva za smještajem), razlozi popularnosti ovakvog shvaćanja arhitekture, oblikovane prema načelu jednostavnosti, praktičnosti i ekonomičnosti (usprkos činjenici da su neki arhitekti u arhitektonska rješenja inkorporirali vlastite ideje i neuobičajene detalje (neka obilježja Le Corbusierovog stila, poput gradnje na stupovima, primjene prozorskih vrpci, korištenje ravnog krova kao vrta prisutni su na manjem broju funkcionalističkih građevina))…Pitanje dokazivosti, provjerljivosti: kako je tema nastavnog sata prilično jasna, samorazumljiva, učenici će tijekom cijelog sata logički zaključivati o sadržaju (bit će im prikazivani likovni primjeri (u Power Point prezentaciji) na kojima će oni prepoznavati i pronalaziti obilježja) tako da se uspješnost njihova usvajanja sadržaja može testirati već i u raspravi tijekom nastavnog sata. Dobra bi metoda bila učenicima dati radne listove koji sadrže zadatke vezane uz gradivo (zadaci se nižu u skladu s tijekom prezentacije) i potaknuti ih da prateći nastavu uz raspravu rješavaju zadatke. Kako ne bi trebalo biti inzistiranja na pamćenju faktografskih podataka (godina, mjesto), učenici bi trebali usvojiti temeljna načela (ali i karakteristike određenog arhitekta), što se može provjeriti usmenim ispitivanjem. Proces učenja je uspješan ako učenici nauče prepoznati funkcionalističku arhitekturu, ako im bude razumljiv kontekst (uzroci) nastanka funkcionalizma, razlozi njegovog „dugog trajanja“, ako usvoje temeljne karakteristike izraza najvažnijih predstavnika funkcionalizma.Mogućnosti pristupa i predstavljanja: literatura o arhitekturi funkcionalizma je prilično bogata. Tema je vrlo popularna i na internetu (postoje mnogo video-zapisa o pojedinim arhitektima ili nekim ključnim primjerima arhitekture funkcionalizma). Najjednostavniji i najdostupniji izvor su primjeri arhitekture koji učenike okružuju u njihovom gradu (brojni su primjeri u Vukovarskoj ulici u Zagrebu).Strukture procesa poučavanje-učenje: nastava bi trebala biti kombinacija problemske (jer će učenici diskutirati s predavačem i međusobno, samostalno zaključivati) i frontalne (kako bi se učenicima istaknulo neko važnije obilježje ili značajnije razlike u načinu oblikovanja između pojedinih arhitekata).

4.) Objasni odnos držaja i takta.

Držanje i takt su u odnosu nadopunjavanja, u dinamičkoj ravnoteži. Određeno držanje je "pasivna", tijekom vremena, različitih situacija stečena (i trajna) "karakteristika" čovjeka koja se očituje u fizičkim obilježjima tijela, u stavovima osobe prema njoj samoj, drugima, određenom sadržaju (temi) i određenoj situaciji. Takt je pak (na)čin čovjekova reagiranja na određenu situaciju i u određenoj situaciji.Držanje i takt najsnažnije dolaze do izražaja u nastavnikovom reagiranju na nepredvidive situacije u nastavi, u načinu na koji se nastavnik postavi prema situaciji (držanje) i u načinu na koji reagira (takt). Za onoga koji je svjestan svog držanja kažemo da je taktičan.

5.) Objasni odnos profesionalnih kompetencija nastavnika i utjecaja i načina svladavanja stresa.

Razvijanje profesionalnih kompetencija kod nastavnika jedan je od načina prevladavanja stresa.Postoje dvije vrste stresa - distres i eustres. Distres je negativno doživljen, štetan stres koji nad osobom koja ga doživljava preuzima "kontrolu". Suprotan njemu je eustres, pozitivno doživljen stres kojega osoba kontrolira. No kakav je odnos profesionalnih kompetencija i načina svladavanja stresa? Budući da stres uzrokuju brojni faktori (takozvani stresogeni), potrebne su i različite (i brojne) "metode" njegovog prevladavanja. Ako stres uzrokuje odnošenje s kolegama, roditeljima učenika, ravnateljem, za nošenje s time poželjno je razviti socijalnu profesionalnu kompetenciju, kako bi se lakše s osobama komuniciralo, te samo-kompetenciju (razvijanje empatije, savjesnosti i otvorenost, "posjedovanje" adekvatnog držanja i takta (što podrazumijeva poznavanje samoga sebe, samosvijest, a istodobno sposobnost distanciranja od samoga sebe kako bi se zauzela perspektiva drugih - kako bi se lakše razumjelo druge) uvelike olakšavaju komunikaciju). Imajući na umu da radi s djecom koja su u razvoju, nastavnik ima vrlo važnu zadaću (prenošenja znanja, uvježbavanja vještina, odgajanja nove generacije) što također izaziva stres. Razvijajući predmetnu kompetenciju (poznavanje sadržaja, posjedovanje znanja, vještina, sposobnosti), nastavnik će bar djelomično smanjiti stres znajući da učenicima prenosi ono što sam zna i umije (dakle, ne uči ih nešto što ne zna i što ne može, nešto što nije savladao, ne uči ih "lažna" znanja). Metodološka kompetencija tu pomaže kao nadopuna predmetnoj, jer ona pomaže organizaciji znanja i rada, uz poznavanje različitih strategija nastavnik će uspješnije poučavati i osposobljavati učenike. Iste će kompetencije nastavniku pomagati ako je uzrok stresa stalno mijenjanje plana i programa (metodološkom kompetencijom nastavnik će se lako "reorganizirati", primjenjivat će drugačije strategije za rješavanje drugačijih, novih problema). DORADI!!!!

Sve se kompetencije slijevaju u ove: predmetnu (u nju ubrajamo znanje, vještine, sposobnosti), metodološku (podrazumijeva rješavanje problema, primjenu strategija), socijalnu (koja podrazumijeva odnošenje s drugima - komunikaciju), samo-kompetenciju (vladanje samim sobom, držanje prema sebi, svijetu i radu) i kompetenciju djelovanja.Odabir zanimanjaStjecanje umijećaShvaćanje poziva kao izazova, avantureRad na sebi