Ladislav Bognar, Milan Matijević

DIDAKTIKA

1. POGLAVLJE: TEORIJSKI PRISTUPI I

TERMINOLOŠKA PITANJA

1.1. TEORIJSKI PRISTUPI1

Didaktika je pedagoška znanost koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa.

Danas postoje različiti, a često i oprečni, didaktički koncepti, što je uvjetovano različitim

teorijskim polazištima, razvojem znanosti na koje se oslanja didaktika, ali i postojanjem

različitih rješenja u praksi, čije je uopćavanje didaktika.

Sociocentrički i pedocentrički pristup, znanstveni, umjetnički i radni pristup, adaptibilni i

emancipacijski pristup, sustavni i kreativni pristup, samo su neke od mnogobrojnih

međusobno suprotstavljenih didaktičkih koncepcija, koje imaju vrlo različite reperkusije

na praktično izvođenje odgojno-obrazovnog procesa.

Koncepcija za koju se odlučuju autori ovog rada didaktiku shvaća kao teoriju i odgojnog i

obrazovnog procesa. Odgoj i obrazovanje se shvaćaju kao dvije strane jedinstvenog

procesa. Oni imaju svoje specifičnosti, pa se obrazovanje ne može svesti na odgoj, a ni

odgoj na obrazovanje, ali se provode u sklopu jedinstvenog procesa.

1 Ovaj dio sam skratila, tj. prepisala iz sažetka u knjizi jer mislim da za ispit nije bitno ići detaljno u te pristupe.

2

1.2. OSNOVNI POJMOVI DIDAKTIKE

Definicija didaktike

- didaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa

- ima svoj opći i posebni dio:

opći dio bavi se antropološko-psihološkim i socijalno-kulturnim uvjetima o-o procesa

poseban dio bavi se užim didaktičkim pitanjima kojima pripadaju cilj i zadaci o-o

procesa, sadržaji i aktivnosti, dinamika o-o procesa, socijalni oblici i o-o ekologija i

mediji te o-o klima i komunikacija

- podjela didaktike na specijalne didaktike ili metodike, i to metodiku odgoja i metodiku

obrazovanja

metodika odgoja se odnosi na metodiku egzistencijalnog odgoja, metodiku socijalnog

odgoja i metodiku humanističkog odgoja

metodika obrazovanja se odnosi na metodiku znanstvenog obrazovanja, metodiku

umjetničkog obrazovanja i metodiku tehnološkog obrazovanja

- pedagogija se bavi fenomenom odgoja i obrazovanja na višoj teorijskoj razini i tu

problematiku zahvaća mnogo šire i kompleksnije od didaktike

- s obzirom na mjesto provedbe odgoja i obrazovanja razlikujemo institucionalnu i

izvaninstitucionalnu pedagogiju

institucionalnu pedagogiju čine predškolska, školska i visokoškolska, te specijalna i

domska pedagogija

izvaninstitucionalnu čine obiteljska ped. i ped. slobodnog vremena

Gdje je u tome mjesto didaktici?

- didaktika je dio školske pedagogije koju još čine teorija škole, problematika

permanentnog osposobljavanja nastavnika i ostalih radnika škole, problematika suradnje

s roditeljima itd.

- didaktika proučava odgojno obrazovni proces u njegovim različitim oblicima, što je

osnovna djelatnost škole, pa možemo konstatirati da je ona najvažniji dio školske ped.

- u didaktičkom konceptu koji zagovaraju autori zauzumaju se za pluralistički pristup,

obrazlažući i različite teorijske pristupe i različita rješenja u praksi, uz istovremen kritički

odmak, te nuđenje vlastitih rješenja

3

Metodika odgoja

- važno je shvaćanje pojma odgoja

- autori odgoj shvaćaju kao međuljudski odnos u kojem ljudska jedinka zadovoljava

svoje osnovne ljudske potrebe, uz istovremeno prihvaćanje određenih općeljudskih

društvenih normi

odgoj tako ima svoj individulni aspekt (zadovoljavanje bioloških, socijalnih i

samoaktualizirajućih potreba), ali i svoj društveni aspekt (ostvaruje se egzistencijalnim,

društvenim i humanističkim odgojem)

metodika egzistencijalnog odgoja, metodika socijalnog odgoja...

Metodika obrazovanja

- obrazovanje – zadovoljavanje spoznajnih, doživljajnih i psihomotornih interesa

pojedinca aktivnim usvajanjem i daljim razvijanjem određenih kulturnih i civilizacijskih

dostignuća

- metodika znanstvenog područja bavi se svim znanostima iz procesa obrazovanja –

prirodne znanosti, društvene znanosti, ali i matematika i informatika koje su elementi

znanstvenog jezika koji se koristi u svim znanostima

- metodika umjetničkog područja bavi se primjenom različitih grana umjetnosti u

obrazovanju, razvojem umjetničkog stvaralaštva i ovladavanjem umjetničkim jezikom

- metodika tehnološkog područja polazi od tehnoloških dostignuća, te od kinezioloških

spoznaja, s jedne strane, i interesa učenika za određene radne i tjelesne aktivnosti, s druge

strane

Odgojno-obrazovni proces

- odgojno-obrazovni proces je sustavno organizirana zajednička aktivnost nastavnika i

učenika na ostvarenju zadataka odgoja i obrazovanja

4

- u didaktici se još koristi i izraz nastava, ali danas uz nastavu postoji niz izvannastavnih

aktivnosti koje su također odgojno-obrazovni proces

- nastavne aktivnosti – prema kriteriju obvezatnosti: redovna (namijenjena svim

učenicima), izborna (okrenuta interesima učenika) i fakultativna nastava

– prema dužini trajanja: nastava po epohama (u dužem razdoblju

realizira se isključivo jedan sadržaj, npr. iz povijesti, a poslije toga duže vrijeme neki

drugi sadržaj, npr. iz zemljopisa), tečajna nastava (u nekom kraćem vremenu se realizira

neki sadržaj ili aktivnost), mikronastava (kraće vrijeme se intenzivno radi na svladavanju

nekih vještina ili stjecanju znanja)

– prema mjestu održavanja : učionička, izvanučionička i nastava

na daljinu

- izvannastavne aktivnosti mogu se podijeliti na školske i izvanškolske

Subjekti odgojno-obrazovnog procesa

- o-o proces čine ljudi koji su osnovni pokretači, nosioci i ralizatori procesa to su

nastavnici, učenici i roditelji

- o-o proces postoji zbog učenika, bez čijeg aktivnog sudjelovanja u svim etapama i

aspektima o-o procesa odgoj i obrazovanje nisu mogući

- međutim, učeniku je potrebna i pomoć starijih važnu ulogu ima nastavnik kao

voditelji organizator o-o procesa, jer poznaje pedagogiju, didaktiku i metodike u kojima

je sustavno ljudsko iskustvo u vještini odgajanja i obrazovanja, te roditelj, čija je uloga

naglašenija što je učenik mlađi.

5

6. POGLAVLJE: CILJ I ZADACI ODGOJA I

OBRAZOVANJA

Društveni i individualni aspekt cilja i zadataka

M.Shiro: četiri različita pristupa:

* društveni aspekt *

1. znanstveno-akademska orijentacija

= cilj: uvođenje djece u pojedine akademske discipline (matematika, povijest, biologija,

filozofija, psihologija…)

= čovjek je shvaćen kao biće intelekta, pa ih drugi aspekti ljudske prirode ne zanimaju

2. orijentacija na socijalnu efikasnost

= obrazovanje koje priprema za život (društvo određuje svrhu odgoja i obrazovanja)

= čovjek se ne shvaća isključivo kao intelektualno biće, nego kao biće aktivnosti i akcije

* individualni aspekt *

3. orijentacija na proučavanje djeteta

= cilj i zadaci odgojno-obrazovnog procesa zavise od interesa i potreba djece; ne mogu se

određivati neovisno o njima

= na dijete se gleda kao na biće koje ima tendenciju rasta u sretnu, zdravu i dobro

funkcionirajuću odraslu osobu, a smisao odgoja je da mu u tome pomogne

4. orijentacija na promjene u društvu i u ličnosti pojedinca

= čovjek se ne shvaća onakvim kakav jest, već kakvim bi mogao biti

= cilj i zadaci nisu odraz potrebnoga već anticipacija mogućega

Induktivni i deduktivni pristup

- razlike u shvaćanju treba li do cilja i zadataka doći deduktivno ili induktivno

6

- progresivisti tvrde kako je važno utvrditi koje vrste interesa djeca imaju, koje

probleme, ciljeve…

- esencijalisti ističu količinu znanja koja je sakupljana tisućama godina

- sociolozi shvaćaju školu kao posrednika koji mlade ljude osposobljava ta

rješavanje problema sadašnjeg života

- filozofi odgoja u filozofiji odgoja vide osnovni izvor za određivanje cilja

učenja

* N.Paustović zagovara i deduktivni i induktivni pristup

- ciljeve edukacije razradio je na ekonomske, socijalne i humanističke, a zatim

na razini pojedinca, organizacije i društva

CILJEVI

EDUKACIJE

EKONOMSKI

CILJEVI

SOCIJALNI

CILJEVI

HUMANISTIČKI

CILJEVI

POJEDINAC zarada

materijalne nagrade

društveni prestiž

samostalnost,

društvena moć

zanimljiv posao

razvoj sposobnosti,

znanja, vještina

ORGANIZACIJA produktivnost

rentabilnost,

zaposlenost

ekonomičnost

redukcija konflikta

samoupravljanje

društvena stabilnost

motivacija

zadovoljstvo

„svestrani razvoj

ličnosti“

DRUŠTVO privredni rast i

razvoj

razvoj društvenih

odnosa

zadovoljstvo i

„sreća“ ljudi

Pastuović govori o odgojnom idealu, odgojnim ciljevima i zadacima koji su u

hijerarhijskom odnosu

Odgojni ideal = zamišljeno savršeno stanje; uzor kojemu se može težiti

Odgojni cilj(evi) = moraju biti ostvarivi u aktualnom vremenu i to tako da se

transformiraju u

više odgojnih zadataka koji moraju biti ostvarivi

7

prema Pastuoviću, odgoj je proces samoostvarenja čovjeka, a obrazovanje mu je

sinonim

V. Poljak: „Didakika = grana pedagogije koja proučava opće zakonitosti obrazovanja“

a) materijalni zadaci nastave = stjecanje znanja

b) funkcionalni zadaci = razvijanje različitih sposobnosti

c) odgojni zadatak = prihvaćanje odgojnih vrijednosti (moralnih, estetskih, fizičkih,

radnih)

P.Heimann = didaktika se treba baviti učenjem i poučavanjem; pojam obrazovanje

opterećen je nema veće značenje za praksu zbog opterećenosti društvenim i ideološkim

obilježjima

= ciljevi nastave: * kognitivno, djelatno i afektivno područje

* primarni, razvojni i završni stupanj

područje KOGNITIVNO AFEKTIVNO DJELATNO

objašnjenje života ispunjenje života ostvarenje života

1.PRIPREMNI znanje privlačnost sposobnost

2. RAZVOJNI spoznaja doživljaj vještina

3. ZAVRŠNI uvjerenje raspoloženje navika

W.Schulz = nastava ima emancipacijski zadatak koji se ogleda u kompetentnosti koja se

postiže znanjima, sposobnostima i stavovima koji pridonose održavanju/mijenjanju

društva

Zadaci su grupirani u tri područja: područje stvarnog, socijalnog i osjećajnog iskustva

Naše određenje cilja i zadataka (B-M)

- treba razlikovati odgojne i obrazovne ciljeve i zadatke, te njihov društveni i

individualni aspekt

- cilj = uopćenija i sažetija formulacija didaktičke intencije

8

- zadaci = konkretizacija ciljeva

odgojni ciljevi i zadaci obrazovni ciljevi i zadaci

društveni aspekt

RAZVOJ DRUŠTVENE ZAJEDNICE

egzistencijalni odgoj

socijalni odgoj

humanistički odgoj

RAZVOJ KULTURE I

CIVILIZACIJE

znanstveno obrazovanje

umjetničko obrazovanje

tehnološko obrazovanje

individualni aspekt

OSTVARENJE LIČNOSTI

biološke potrebe

socijalne potrebe

samoaktualizirajuće potrebe

STJECANJE ZNANJA

SPOSOBNOST I

SENZIBILITETA

kognitivni interesi

afektivni interesi

psihomotorni interesi

Odgojni cilj i zadaci

Društveni aspekt

= svako društvo kao odgojni cilj postavlja razvoj ličnosti koji će i omogućiti reprodukciju

postojećeg društva i eventualno njegov daljnji razvoj, ako je društvo okrenuto

promjenama

→ da bi to bilo moguće, društvo nastoji odgojem afirmirati određeni sustav vrijednosti i

moralnih normi;

zadaci egzistencijalnog odgoja – norme koje se odnose na društvenu reprodukciju

života

zadaci socijalnog odgoja – tolerancija, uvažavanje različitosti, borba za mir i

razoružanje

9

zadaci humanističkog i emancipacijskog odgoja – emancipacijski odgoj potreban

je sve dok postoje ponižavajući uvjeti života, otuđeni i prisilni mehanički rad,

hijerarhijski odnosi među ljudima koji ometaju razvoj ljudske jedinke

Individualni aspekt

= shvaća se kao ostvarenje ličnosti – optimalni razvoj svih potencijala pojedine

ljudske jedinke. Ostvaruje se realizacijom ovih zadataka:

zadovoljavanjem bioloških / socijalnih / samoaktualizirajućih potreba

ZADACI egzistencijalni

odgoj

socijalni odgoj humanistički odgoj

biološke potrebe

ostvarivanje

zdravog načina

života,

prehrane, kretanja,

igre, aktivnosti…

važnost rada,

podjele rada, spolni

odnosi, brak,

rađanje i podizanje

djece

spremnost na

pomaganje starijim i

nemoćnima, odgoj za

mir i razoružanje…

socijalne potrebe

razvoj zajedništva u

uređivanju okoline,

očuvanju prirode,

zaštiti životinja…

sposobnost

dogovora,

izvršavanja

dogovora

prihvaćanje

moralnih normi…

tolerancija,

uvažavanje

različitosti, nenasilje,

suradnja….

samoaktualizirajuće

potrebe

stavovi i uvjerenja

o reprodukciji i

očuvanju života,

očuvanje prirode…

osjećaj sigurnosti,

pripadnosti

kolektivu osjećaj

vl.vrijednosti,

doživljaj ljubavi…

razvoj pozitivne slike

o sebi, ostvarenje

svojih mogućnosti,

samoaktualizacija…

10

Obrazovni cilj i zadaci

Društveni aspekt

= društveni cilj obrazovanja je daljnji razvoj kulturnih i civilizacijskih dostignuća

određenog društva. Grupe obrazovnih zadataka:

zadaci znanstvenog / umjetničkog / tehnološkog obrazovanja

Individualni aspekt

= individualni aspekt cilja obrazovanja jest stjecanje znanja, razvoj sposobnosti i

senzibiliteta.

Može se ostvariti realizacijom ovih zadataka:

kognitivni / afektivni / psihomotorni zadaci

ZADACI znanstvenog

obrazovanja

umjetničkog

obrazovanja

tehnološkog

obrazovanja

kognitivni

(spoznajni)

interesi

stjecanje znanja o

prirodnim i društv.

pojavama,kvantit. i

kvalitat. odnosima

stjecanje znanja o

pojedinim

umjetnostima i

jeziku tih

umjetnosti

stjecanje znanja iz

tehnologije, sporta,

rekreacije o čuvanju

zdravlja…

afektivni

(doživljajni)

interesi

razvoj stavova i

uvjerenja, odnos

prema prirodnim i

društv. uvjerenjima

doživljaj

umjetničkog djela,

izražavanje

vl.doživljaja, stav

prema djelu…

uživanje u radu,

kretanju,stvaralaštvu,

zdravlje, ljepota tijela

i pokreta…

psihomotorni

(djelatni) interesi

razvoj sposobnosti

mišljenja,

inoviranja,

djelovanja na

promjene…

razvoj sposobnosti

izražavanja

govorom, pismom,

crtežom, glazbom,

pokretom..

ovladavanje radnim

operacijama, prirodn.

oblicima kretanja,

sport.vještinama…

11

7. POGLAVLJE: SADRŽAJI ODGOJA I OBRAZOVANJA

= nije moguće jasno razgraničiti zadatke od sadržaja

Zadaci = razumijevanje, korištenje izvora, sposobnost interpretacije, primjene,

istraživanja, bogaćenje interesa i stavova…

- neki se mogu realizirati na svim sadržajima; isti zadaci na svim sadržajima

- na jednom sadržaju mogu se realizirati različiti zadaci

Sadržaji i aktivnosti

Sadržaji = odnose se na društveni aspekt odgojno-obrazovnog cilja

- sadržaji društveno-moralnog odgoja

- humanističkog odgoja

- znanstvenog odgoja

- umjetničkog obrazovanja

Aktivnosti = odnose se na individualni aspekt odgojno-obrazovnog cilja

- kognitivne

- psihomotorne

- socijalne

Odgojni sadržaji i aktivnosti egzistencijalni sadržaji – obuhvaćaju elemente radnog i proizvodnog odgoja,

ekološkog, prometnog, zdravstvenog i tjelesnog odgoja, odgoja za samozaštitu…

socijalni sadržaji – odnose se na prihvaćanje određenih društvenih normi;

sadržaji odgoja za humane odnose među spolovima, sadržaji pripreme za brak i

obiteljski život, sadržaji odgoja za ljudska prava, građanski odgoj…

12

humanistički sadržaji – obuhvaćaju profesionalno informiranje i orijentiranje,

korištenje profesionalne djelatnosti za aktualizaciju vlastitih ljudskih potencijala,

sadržaji emancipacijskog odgoja…

Obrazovni sadržaji i aktivnosti znanstveni sadržaji – činjenice i generalizacije do kojih je ljudsko društvo došlo

- biologija, kemija, fizika / sociologija, geografija, povijest / informatika

- njima učenici prvenstveno ovladavaju vlastitom intelektualnom aktivnošću, ali

i emocionalnim i praktičnim angažiranjem

umjetnički sadržaji – obuhvaćaju vrijedna književna, scenska, plesna i likovna

ostvarenja, ali i ovladavanje jezikom pojedinih umjetnosti

- emocionalni angažman, ali uz sudjelovanje i intelektualnih i psihomotornih

aktivnosti

tehnološki sadržaji - sadržaji općetehničkog obrazovanja, domaćinstva,

prehrane, odijevanja, hobi-aktivnosti, ali i stručno obrazovanje za određeno

zanimanje

= odgojno-obrazovni sadržaji i aktivnost strukturiraju se na dva načina:

a) nastavni predmeti

b) odgojno-obrazovna područja

= strukturiranje je jedno od pitanja u didaktici koje još nije definitivno riješeno!!

Odgojno-obrazovni program= dokument u kojem su naznačeni odgojni i obrazovni ciljevi, zatim određen broj

mikrojedinica, te napomene o realizaciji, odnosno važnijim uvjetima koje treba osigurati

za realizaciju (materijalna oprema, prostor za aktivnosit uenika, stručnost učitelja…)

= određuje opseg, dubinu i slijed poučavanja nekog sadržaja

OPSEG – određuje kvantitetu činjenica i generalizacija

DUBINA – odražava dubinu mikroanalize nekih sadržaja proučavanja u nastavi

13

= opseg i dubina determinirani su stupnjem školovanja, ciljevima odgoja i obrazovanja,

psihofizičkom zrelošću, prethodnim iskustvima učenika…

sadržaji koji su izabrani za neki stupanj školovanja trebaju biti raspoređeni i

složeni kako bi učitelji mogli lakše izraditi svoje izvedbene programe i

organizirati ostvarivanje predviđenih nastavnih ciljeva

→ pri raspoređivanju sadržaja obično se poštuju osnovna didaktička pravila o

postupnosti:

od bližeg k daljem / od jednostavnog k složenijem

pri programiranju sadržaja (činjenica i generalizacija, stavova i sposobnosti) za

prvu godinu školovanja novi sadržaji nastoje se graditi na onom što dijete donosi

u sklopu iskustva stečenog u predškolskom životnom razdoblju

→ ono što dijete nauči u prvom razredu, predstavlja edukativni dobitak razreda

Teorija kurikuluma i nastavni program

→ u pedagoškoj literaturi riječ curriculum označava planiranu interakciju učenika s

nastavnim sadržajima i nastavnim resursima, te nastavni proces za ostvarivanje odgojnih

ciljeva

→ pod tim izrazom se podrazumijeva i neki sustav postupaka učenja u vezi s definiranim

i operacionaliziranim ciljevima učenja, a obuhvaća:

- ciljeve učenja ( kojima treba težiti)

- sadržaje ( predmete, koji su važni za postizanje ciljeva učenja)

- metode ( sredstva i putove za postizanje ciljeva učenja)

- situacije (grupiranje sadržaja i metoda)

- strategije (planiranje situacija)

- evaluaciju (dijagnozu stanja izlaza, mjerenje uspjeha učenja i poučavanja

objektivnim postupcima)

14

Vrste odgojno-obrazovnih programa

Prilagođeni programi – individualni odgojno-obrazovni programi. Krajnji pedagoški cilj

jest osigurati ih za svakog učenka. Budući da u uvjetima masovnog školovanja to nije

moguće, koriste se raznovrsna organizacijska rješenja koja omogućuju elemente

samoprogramiranja.

To se postiže podjelom programa na obavezni / izborni / fakultativni

Nastavni programi, u pravilu, nastoje uzimati u obzir potrebe učenika, očekivanja društva

i spoznaje znanosti.

„subject-centred curriculum“ – orijentiran na predmete, sastoji se od

tradicionalnih nastavnih predmeta

„discipline-centred curriculum“ – orijentiran na znanstvene discipline svoju

organizaciju izvodi iz strukture i sadržaja znanstvenih disciplina

„core curriculum“ – „jezgrovni kurikulum“, predstvaja praksu kada se neka struka

(predmet) uzima kao centralna jezgra oko koje se ostale struke grupiraju

„child-centred curriculum“ – postavlja dijete u prvi plan

„community-centred curriculum“ – polazi od specifičnosti potreba i karakteristika

mjesta u kojem učenik živi

„social functions curriculum“ – orijentiran na društvo, a društvene strukture i

njihove funkcije postavlja u središte

→ najčešće se curriculum neke škole ne oslanja samo na jedan od prethodnih kriterija

(orijentacija), već se u njemu ukršta više njih.

Na temelju okvirnog programa svaka škola izrađuje izvedbeni program rada → → konkretizacija okvirnog programa, uz uzimanje u obzir materijalnih i kadrovskih

mogućnosti škole, želja učenika, roditelja i učitelja, te specifičnosti sredine škole

→ izvedben program zbir je obaveznih programa za sva odjeljenja, izbornih i

fakultativnih programa, programa raznih interesnih grupa…

15

Za svaki nastavni predmet izrađuje se izvedbeni program za jednu školsku godinu, a

zbir svih predmetnih programa za jedan razred izvedbeni je program razreda.

Individualni (prilagođeni) programi → izrađuju se za učenike sa specifičnostima u razvoju (talentirani, teškoće u razvoju)

→ izrađuje ih tim stručnjaka (učitelj, psiholog, pedagog, defektolog, liječnik)

→ polazi se od uočenih specifičnosti u razvoju, a program se mijenja tijekom rada

→ može se izraditi za jednog učenika iz svih nastavnih predmeta, no češće se takav

program izrađuje za pojedina nastavna područja u kojima su kod učenika uočene

specifičnosti u razvoju

*** nemoguće je unaprijed izraditi obvezni program za sve učenike nekog stupnja

školovanja, pa se postavlja pitanje pedagoške opravdanosti i humanosti postavljanja

obveze da sva djeca moraju udovoljiti unaprijed izrađenom programu u

općeobrazovnim osnovnim školama → tako ispada da je državi važna „realizacija“

programa, a pedagozi bi se trebali zauzimati za „realizaciju“ mogućnost svakog

učenika.

Kriteriji i smjernice za izbor sadržaja→ osnovne smjernice za izbor sadržaja za neki program svakako su ciljevi odgoja i

obrazovanja, odnosno ciljevi neke škole.

→ škole se prema prirodi programa dijele na općeobrazovne i stručne

obavezi pohađanja - na obavezne i neobavezne

* programiranje za osnovne škole*

= elementarna zadaća OŠ jest osigurati osnovu, temelje. Koncepcija OŠ obrazovanja

polazi od pretpostavke da pojedinac raspolaže s bazičnim znanjima, sposobnostima i

vještinama koje će mu omogućiti da u svakoj novoj situaciji stekne potrebno djelatno

obrazovanje

16

* u području znanosti u umjetnosti nove se spoznaje i tvorevine svakodnevno umnažaju.

Svaki izrađeni program je nakon godinu dana siromašniji za sve ono što je u tom

razdoblju bilo stvoreno ili otkriveno. Kako riješiti taj problem?

→ načelo egzemplarnosti = izabrati samo reprezentativne primjere i od toga strukturirati

program. Postojeći programi u općeobrazovnim i stručnim školama nisu uvijek rađeni uz

uvažavanje tog načela pa su prepuni nevažnih pojmova i činjenica (didaktički

materijalizam!)

→ prihvaćanje ovog načela omogućuje da se prevlada tendencija neprestanog uvođenja

novih predmeta u škole

→ princip historičnosti i suvremenosti = pitanje osuvremenjivanja školskih programa

→ znači u strukturi programa dati odgovarajuće mjesto povijesnim činjenicama i

događajima te, isto tako, odgovarajuće sadržaje iz suvremenog života.

→ povijesnih sadržaja treba u programu biti toliko da se shvati i razumije sadašnjost i

suvremenost

*** Sadržaji programa neke škole ili razreda mogu biti strukturirani u veće ili manje

cjeline.

Teorija i praksa školskog programiranja pruža više argumenata za integriranje sadržaja u

veće cjeline, odnosno zagovara se strukturiranje (integriranje) sadržaja u manji broj

cjelina, osobito u početnim razredima OŠ.

U kasnijim godinama školovanja tolerira se veća diferencijacija sadržaja na više manjih

programskih cjelina

→ početni razredi OŠ = osnove znanosti o prirodi i društvu

→ srednji stupanj OŠ = osnove znanosti o prirodi i osnove znanosti o društvu

→ završni razredi OŠ = povijest, zemljopis, biologija, kemija, fizika

* za svaku diferencijaciju ili integraciju u programiranju treba imati valjane stručne

argumente, temeljene na poznavanju struke područja koje se programira te znanosti o

17

odgoju i obrazovanju. U svakom slučaju, treba izbjegavati pretjeranu diferencijaciju na

osnovnoškolskim i srednjoškolskom stupnju obrazovanja

Svim učenicima nastoje se pružiti jednaki uvjeti za stjecanje općeg i stručnog

obrazovanja. tu se susrećemo s nužnošću prihvaćanja principa jedinstva i različitosti

koji stoje u dijalektičkom odnosu. Ipak, uočavaju se individualne razlike među učenicima

→ taj se problem može ukloniti povećanom brigom za individualizacijom sadržaja,

metoda i oblika, tj. već spomenutim prilagođenim programima.

18

10. POGLAVLJE – ODGOJNO-OBRAZOVNE

STRATEGIJE

10.1. RAZLIČITI PRISTUPI METODSKOM ASPEKTU

- Nastojanje da didaktika razradi univerzalan sustav metoda i postupaka, među

didaktičarima je uzrokovalo veliko razmimoilaženje

- didaktika metodikama treba dati samo opći teorijski okvir za strukturiranje metoda,

a metodike daju didaktici obilje konkretnih rješenja koje ona treba uopćiti i

sistematizirati

- naši didaktičari odgoj ne smatraju didaktičkim fenomenom, stoga ni metode odgoja

nisu smještene u didaktikama nego u općoj pedagogiji gdje postoji intelektualni,

moralni, tjelesni, radni i estetski odgoj

- metode su razrađene samo za moralni odgoj: metoda uvjeravanja, navikavanja,

poticanja, sprečavanja i ponegdje metoda natjecanja

10.2. SUSTAV ODGOJNO-OBRAZOVNIH STRATEGIJA

- budući da različiti autori imaju različite metode i postupke, zadatak didaktike je da

sve te uočene postupke prema određenim teorijskim polazištima sistematizira, ali i

kritički preispita te stvori sustav strategija koji će biti rezultat uopćavanja postojećih

iskustava

- osim induktivnog, potreban je i deduktivni pristup – polazeći od definicije odgojnih

i obrazovnih zadataka, potrebno je za svaku grupu zadataka odrediti i postupak

kojima se oni mogu ostvariti

MATRICA ODGOJNIH POSTUPAKA (na osnovi matrice odgojnih zadataka)

Odgojni aspekt Egzistencijalni odgoj Društveni odgoj Humanistički odgojBiološke potrebe Zdrava prehrana,

boravak na zraku, kretanje, čistoća…

Igre, simulacije, dramatizacije, društveno korisni rad..

Pomaganje nemoćnim osobama, čuvanje zdravlja, zaštita životinja

Socijalne potrebe Sastanci, dogovori, Proslave rođendana, Poštovanje pravila,

19

postavljanje cilja, perspektiva, rasprava…

svečanosti, susreti, igre, izleti, čajanke, posjeti

zahtjev, skretanje, opomena, kritika, zabran

Samoaktualizirajuće potrebe

Objašnjavanje, upućivanje, razgovor, rad na tekstu, demonstracija

Podrška, suosjećanje, pohvala, razumijevanje, pomaganje, simpatija, ljubav, nagrada, priznanje

Terapija pokretom, glazbom, crtežom igrom, realitetna terapija, autogeni trening, aktivno slušanje

Odgojne strategije, metode i postupci mogu se sistematizirati prema različitim kriterijima.

Prema kriteriju usmjerenosti metoda i postupaka na zadovoljavanje osnovnih ljudskih

potreba postoje strategije egzistencije, socijalizacije i individualizacije.

ODGOJNE STRATEGIJE, METODE I POSTUPCI

Strategija Metode PostupciEgzistencija Zdrav način života

Praktični radoviSigurnosti

Zdrava prehrana, kretanje, čistoćaIgre, simulacije, dramatizacijeSamozaštita od opasnosti u kući, sigurnost u prometu…

Socijalizacija Komunikacija

Afirmacija

Kooperacija

Sastanci, dogovori, perspektiva, rasprava, dopisivanjeProslava rođendana, svečanosti, susreti, spontani, tužni događaji

20

Suradničke igre, pomaganje drugima, rješavanje sukoba

Individualizacija SlušanjePoticanje

Terapija

Pasivno, aktivno, empatijaPodrška, suosjećanje, povjerenje, pohvala, razumijevanjeTerapija pokretom, glazbom, crtežom, igrom, realitetna terapija, grupna terapija

Prema matrici obrazovnih zadataka određuju se obrazovni postupci kojima se mogu

ostvariti ti zadaci. Tako se dobiva matrica obrazovnih postupaka:

Obrazovni aspekt Znanstveno obrazovanje

Umjetničko obrazovanje

Tehnološko obrazovanje

Kognitivni (spoznajni) interesi

Poučavanje-odgovori na pitanja, objašnjavanje, demonstriranje

Učenje o umjetnosti, heuristički razgovor, objašnjenje, rad na tekstu, analiza djela

Demonstriranje radnji i pokreta, opisivanje, eksperimentiranje, projektiranje

Afektivni (doživljajni) interesi

Razgovor, rasprava, igre s pravilima, referati, usmene novine

Doživljaj-slušanje, gledanje, čitanje… izražavanje-gluma, ples, slikanje, pisanje…

Izložbe, sportske priredbe, susreti, izleti, logorovanja, projekti

Psihomotorni (djelatni) interesi

Logičke igre, zadaci, vježbe, oluja ideja, scenarij, laboratorijski radovi…

Crtanje, pjevanje, sviranje, govor, pisanje, plesanje, čitanje, gluma

Vježbanje, praktični radovi, vježbe oblikovanja, vježbe na spravama, igre…

I ovdje se obrazovni postupci mogu strukturirati prema različitim kriterijima. Ova matrica

nudi dva kriterija – jedan je po područjima, a drugi po interesima. Po drugom kriteriju

vidi se da je za zadovoljavanje spoznajnih interesa bitno podučavanje i učenje, a te su

metode dominantne u znanstvenom području. Za doživljajne interese bitno je

doživljavanje i izražavanje doživljaja, a to je dominantna aktivnost u umjetničkom

području. Za djelatne je interese važno vježbanje koje je prisutno u svim područjima, a

posebno u tehnološkom obrazovanju.

OBRAZOVNE STRATEGIJE, METODE I POSTUPCI

Strategije Metode PostupciPoučavanje Problemsko poučavanje Odgovori na pitanja učenika,

21

Heurističko poučavanje

Programirano poučavanje

izlaganje, razgovor, rad na tekstuRazgovor, rasprava, suprotstavljanje grupeProgramirani tekst, udžbenik, nastavni listići, stroj za učenje

Učenje otkrivanjem Istraživanje

Simulacija

Projekt

Promatranje, praćenje, prikupljanje podataka, anketaIgre uloga, igre s pravilima, plan- igre, analiza slučajaPoučavanje, inicijativa, radionica budućnosti, scenarij

Doživljavanje Recepcija umjetničkog djela Slušanje glazbe, promatranje likovnih djela, gledanje filma

Izražavanje i stvaranje Interpretacija

Evaluacija

Kreacija

Recitiranje, scensko izvođenje, pjevanje, sviranje, plesRasprava, kritika, prikaz, suprotstavljene grupeSlikanje, oblikovanje, književno stvaranje

Vježbanje Učenje učenja

Učenje jezika

Praktični radovi

Tjelesno vježbanje

Rad na grafičkim, tekstualnim, tehničkim izvorima, Govorne, pismene, gramatičke, scenske, likovne vježbeKonstruktorske igre, vježbanje jednostavnih radnji i procesaVježbe oblikovanja, vježbe na spravama, sportske igre

Stvaranje Znanstveno stvaranjeUmjetničko stvaranje

Radno-tehničko stvaranje

Oluja ideja, radionica budućnostiReproduktivno (gluma) i produktivno (pisanje) stvaranjeKonstruiranje, projektiranje, inoviranje, preoblikovanje

10.3. STRATEGIJE ODGOJA

Odgoj se ostvaruje zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba, a one se prelamaju s

društvenim potrebama koje se očituju u egzistencijalnom, društvenom i humanističkom

aspektu odgoja.

10.3.1. Strategija egzistencije

- obuhvaća metode i postupke kojima se zadovoljavaju egzistencijalne ljudske

potrebe što osiguravaju reprodukciju života, njegovu zaštitu i održavanje

22

- to je preduvjet svakog drugog odgoja

- zdrav način života predstavlja osiguravanje uvjeta za održavanje samog života i

normalan rast i razvoj

- djeca postupno shvaćaju da se ljudska egzistencija ostvaruje radom, a da je rad

preoblikovanje prirode u skladu s ljudskim potrebama

- u ovu strategiju ulazi i metoda sigurnosti i samozaštite – djeci prijete mnoge

opasnosti koje ugrožavaju njihovu sigurnost (vatra, plin, struja, promet…) –

različitim igrama, simulacijama i akcijama djecu možemo osposobiti da izbjegnu

mnoge opasnosti ili, ako se u njima nađu, da se znaju produktivno ponašati

10.3.2. Strategija socijalizacije

- obuhvaća metode i postupke kojima se ostvaruju potrebe pojedinca za drugim

ljudima, za ljubavlju i pripadanjem, za vlastitim potvrđivanjem, ali i društvene

potrebe za zajedničkim životom ljudi

KOMUNIKACIJA – uspostavljanje kontakata, razmjena informacija s drugim ljudima te

m e đ međusobno razumijevanje

AFIRMACIJA – obuhvaća niz postupaka kojima se djeca navikavaju tražiti dobro u

drugim l j u d ljudima, pridavati važnost svakoj osobi, prihvaćati

različitost među ljudima

KOOPERACIJA – osposobljava mlade ljude da se više okrenu suradnji nego natjecanju i

da o v l a ovladaju postupcima kojima se mogu riješiti sukobi na

produktivan način, pri č e čemu nitko neće biti poražen

10.3.3. Strategija individualizacije

- obuhvaća metode i postupke kojima se potiče i omogućava razvoj odgajanika u

samostalnu i autonomnu ljudsku jedinku, u samoaktualiziranu i autentičnu ličnost

SLUŠANJE – može biti aktivno i pasivno

- uz to vezan ii razgovor, prednost ima razgovor prihvaćanja i tzv „ja-govor“

koji je i iskren i otvoren za komunikaciju

23

POTICANJE – ostvaruje se podrškom, suosjećanjem, povjerenjem, razumijevanjem,

simpatijom, l ljubavlju… i ima izuzetno značenje za razvoj ličnosti

TERAPIJA – koristi se kada nastane poremećaj u razvoju ličnosti

- odgajatelji trebaju ovladati jednostavnijim terapijskim postupcima kojima

je bit u t toplom emocionalnom odnosu pomoći da dijete lakše prevlada

konfliktnu situaciju i i stekne samopouzdanje, bez dubljeg ulaženja u

rekonstrukciju ličnosti

TERAPIJA IGROM – obično se koriste lutke koje predstavljaju roditelje, baku i

djeda, brata i s sestru, učitelje… i druge osobe iz dječjeg života

- kad se dijete dovoljno oslobodi, ono će u igri simbolično

prikazati k o n konfliktne situacije koje ga muče

AKTIVNO SLUŠANJE – poseban oblik razgovora koji se prakticira kad je učenik

više ili m a n manje svjestan problema koji ga muči

- aktivno slušanje znači da odgajatelj sluša ono što učenik

priča, ali m u mu pri tome nastoji pokazati da ga razumije

REALITETNA TERAPIJA – postupak koji polazi od shvaćanja da pojedincu koji

duže ne u s p uspijeva zadovoljiti svoje potrebe treba

pomoći, ohrabrujući ga na a k t i aktivnost kojom će prevladati

postojeće stanje umjesto da pada u d ep r depresiju ili „bježi“ u

neurozu

10.4. STRATEGIJE OBRAZOVANJA

- obrazovanje je okrenuto zadovoljavanju spoznajnih, doživljajnih i djelatnih interesa,

a ostvaruje se znanstvenim, umjetničkim i tehnološkim obrazovanjem

- u znanstvenom su dominantne strategije učenja i poučavanja

- u umjetničkom doživljavanje i izražavanje osjećaja

- u tehnološkom vježbanje

10.4.1. Strategija učenja i poučavanja

- učenje ili učenje otkrivanjem sadrži sve etape spoznajnog procesa; polazi od

uočavanja i definiranja problema, preko vlastite aktivnosti u pronalaženju rješenja

do izvođenja zaključaka

24

- poučavanje je skraćeni proces učenja, nije temeljeno na vlastitom iskustvu nego se

koriste iskustva drugih ljudi sistematizirana u različitim izvorima

3 metode poučavanja:

PROBLEMSKO POUČAVANJE

- polazi od definicije problema tako da u tome aktivno sudjeluju učenici

postavljanjem pitanja, individualnim definiranjem vlastitog viđenja problema,

uočavanjem suprotnosti između onoga što znaju o nekom fenomenu i onoga što

opažaju, itd.

- nakon definiranja problema prelazi se na odgovore, rješenja koje može dati

nastavnik, udžbenik i sl.

HEURISTIČKO POUČAVANJE

- također polazi od problema, ali se odgovor ne daje izravno nego se učenik postupno

dovodi do rješenja, omogućavajući mu da sam dođe do zaključka

PROGRAMIRANO POUČAVANJE

- problem koji se poučava dijeli se na osnovne elemente prezentirane učeniku, a zatim

mu se daje zadatak koji zahtijeva određenu aktivnost vezanu uz taj sadržaj

- kad učenik riješi zadatak, dobiva povratnu informaciju o ispravnosti ili

neispravnosti onoga što je uradio i uputu za daljnji rad

Strategija učenja otkrivanjem podijeljena je u tri metode, istraživanje, projekt i simulacija

(za sve je karakteristično tzv. iskustveno učenje)

ISTRAŽIVANJE

- metoda kojom učenici poučavaju stvarnost

- etape – uočavanje i definiranje problema trebaju izvršavati zajednički nastavnik i

učenik

- nakon toga slijedi formuliranje hipoteze (mogu djeca koja su sposobna za

apstraktno r a razmišljanje

- prikupljanje podataka, promatranje, praćenje

- na osnovi dobivenih podataka izvode se zaključci o istinitosti ili neistinitosti

p o s t a postavljenih hipoteza

SIMULACIJA

25

- koristi se kada sudjelovanje u stvarnim situacijama nije moguće, tj. kada se učenici

pripremaju za sudjelovanje u stvarnim situacijama

Igra uloga – učenici u određenim ulogama međusobno komuniciraju u zamišljenoj

situaciji

Plan-igra – nosioci pojedine uloge su grupe učenika, komuniciraju pisanom

komunikacijom

Igre s pravilima – strategijske igre (mlin, šah) i igre na sreću (karte)

PROJEKT

- polazi se od problema i postavljanja hipoteza, ali se poslije toga izrađuje pismeni

plan rješavanja tog problema

- nakon toga se radi na tom planu, a stečena iskustva se sistematiziraju i izvode

zaključci

10.4.2. Strategija doživljavanja i izražavanja doživljenog

- postoji metoda recepcije umjetničkoga djela, metoda interpretacije i reprodukcije te

metoda evaluacije

RECEPCIJA UMJETNIČKOG DJELA

- odnosi se na plodonosan susret učenika s umjetničkim djelom

- treba odabrati djelo koje nije ni ispod ni iznad njihovih recepcijskih mogućnosti

- osnovni postupak jest pričanje priča uz sviranje, gledanje slikovnica ili dijafilma,

animaciju lutke ili glumu, ples i pantomimu

INTERPRETACIJA I REPRODUKCIJA

- u susretu s umjetničkim djelom uvijek se zauzima i određeni stav koji može biti

pozitivan ili negativan

- svaki učenik ima pravo na svoj stav i treba mu omogućiti da ga obrazloži i

eventualno konfrontira s drugim stavovima (kroz raspravu, kritiku…)

KREACIJA

- ostvaruje se slikanjem, oblikovanjem, stvaranjem glazbe, pisanjem poezije…

26

- ova metoda znači stvaranje određene podrške stvaralačkim impulsima djece, znači

omogućavanje učeniku da ostvari svoju inspiraciju kad za to osjeti potrebu i to

prezentira drugima

10.4.3. Strategija vježbanja

- osnovno za ovu strategiju jest višekratno i dugotrajno izvođenje određenih radnji i

postupaka što vodi njihovu usavršavanju i automatizaciji, tj. izvođenju bez većeg

napora uz minimalan broj pogrešaka

Učenje učenja – metoda kojom se djeca uvježbavaju koristiti različitim izvorima

(grafički, t e k tekstualni, matematički, tehnički…)

Učenje jezika – bitno da bude tzv. prirodno učenje, tj. da se uči u komunikaciji

Učenje praktičnih radnji – 2 pristupa: učenici izvode samostalno neku radnju sve dok

ne p o s t postignu zadovoljavajući stupanj sigurnosti i

preciznost, ili da te o p e r operacije izvode pri izradi nekog

uporabnog predmeta

Tjelesno vježbanje – samo po sebi izaziva radost i oduševljenje jer zadovoljava dječju

potrebu z za kretanjem

10.4.4. Strategija stvaranja

Etape:

Inspiracija

Rad na ostvarivanju inspiracije

Završetak stvaralačkog čina

Komunikacija – sud drugih ljudi

Postupci kojima se potiče stvaralaštvo:

Oluja ideja – postupak kojim se želi doći do ideja kako riješiti neki problem, ideje se

slobodno i z n iznose i nijedna se ne smije kritizirati

Morfološka analiza – pojava o kojoj se radi podijeli se na što veći broj varijabli i za

svaku se n a v navede što veći broj elemenata

Radionica budućnosti – nastoji se naći rješenje za neki konkretan problem koji je

aktualan za one k koji u tom postupku sudjeluju

27

Scenarij – postupak kojim se pronalaze putovi prijelaza od sadašnjeg

(nezadovoljavajućeg) stanja u u neko drugo (željeno) stanje

- kreativnost se ogleda u pronalaženju što većeg broja alternativa za svaki korak

10.5. IZBOR STRATEGIJE ODGOJA I OBRAZOVANJA

- nastavnik bi trebao biti svjestan da je pomoć koju mu pružaju didaktika i pojedine

metodike dragocjena, ali je treba shvatiti samo kao poticaj i orijentaciju za stalno

traženje i stvaranje vlastite metodike

- ipak postoje načela čije uvažavanje pri izboru metoda i postupaka čini odgoj i

obrazovanje uspješnijim:

princip pozitivne usmjerenosti – pri izboru odgojnih postupaka kod svakog se

pojedinog u č e n učenika razvija pozitivna slika o sebi

uspjeh za sve – škola svoj djeci mora omogućiti uspjeh

individualizacija – pri izboru metoda i postupaka treba se voditi računa o razlikama

među u č e učenicima

primjerenost – primjerenost postupka zadacima i sadržajima, dobi djece, njihovim s p

o s o b n o sposobnostima i mogućnostima

aktivnost

ekonomičnost – potrošak vremena i materijalnih sredstava

12. POGLAVLJE: MEDIJI U ODGOJU I OBRAZOVANJU

-POJMOVNA ODREĐENJA

Kolokvijalno- medij= sredstvo prenošenja informacija, sredstvo komuniciranja

Didaktički-medij = nosioc-posrednik informacija u didaktički funkcionalnim vezama

28

Didaktika medija= znanost o učenju i poučavanju uz pomoć tehničkih medija, a

utemeljna je na spoznajama pedagoške psihologije.

- klasifikacija medija u odgoju i obrazovanju

Prema osjetilima koja su relevantna za njihovo korištenje:

- vizualni, njihova podskupina su tekstualni (npr. udžbenici)

- auditivni

- audiovizualni

Još jedna skupina medija su kompjutori i fonolaboratoriji za učenje jezika, te internet.

Neki u vizualne medije ubrajaju i simulatore i trenažere.

Vizualni mediji

U njih ubrajamo slikovnice, nastavne listiće, knjige, crteže, grafofolije, modele, makete...

Auditivni mediji

-kasete i CD, ponekad i telefon. Pružaju velike mogućnosti za unaprjeđivanje nastave

jezika i glazbe.

Audiovizualni

Televizijske emisije, filmovi

Programirani materijali i kompjutori

Osnovno je obilježje programiranih materijala (udžbenika) sustav tzv. malih koraka.

Najmanji korak zove se članak. Niz članaka koji čine smislenu cjelinu čine programirani

materijal. Članci mogu biti složeni na dva načina: u linijskom slijedu i uz grananje.

Multimedijalnost u odgoju i obrazovanju

Integracijom dvaju ili više medija radi njihova međusobnog pojačavanja, dopunjavanja ili

obogaćivanjau djelovanju nastaju razni multimedijski sustavi.

U ovakvom sustavu važno je da mediji ne ponavljaju iste informacije.

29

Didaktički osmišljenom integracijom apersonalnih nasatvnih medija pridonosi se

objektiviranju procesa učenja i poučavanja, a istovremeno i njegovoj racionalizaciji.

Racionalizacija i optimalizacija procesa učenja bitne su karakteristike suvremene

obrazovne tehnologije.

Simulacija i demonstracijski pokusi

Simulacija je skup postupaka kojima se oponašaju objekti, strojevi, stanja i procesi u

umjetnim uvjetima, a radi njihova temeljitijeg upoznavanja ili uvježbavanja određenih

radnji. Izvodi se obično na modelima dtvarnih objekata ili strojeva, odnosno fizikalnim

modelima koji omogućuju pokazivanje određenih procesa.

Simulacije klasificiramo ovako:

- prema formi provođenja; igra uloga, plan-igra, metoda slučajeva, simulacijske igre,

misaoni pokusi i kompjuterska simulacija

- prema prirodi komunikacije; simulacije tipa „čovjek-čovjek“, stroj-stroj,

kompjuterska simulacija

- prema sustavnom pristupu; determinističke i sohastičke simulacije te statične i

dinamične simulacije

Demonstacijski procesi namjerno su izazivanje prirodnih pojava radi njihova

promatranja i proučavanja.

Uvjetovanost izbora nastavnih medija

Izbor nastavnih medija ovisi o ciljevima odgoja i obrazovanja, o iskustvu i psihofizičkim

karakteristikama učenika, o karakteristikama sadržaja učenja, o sposobnostima učitelja i

njegovim stavovima te o prednostima i nedostacima raspoložive nastavne opreme. Pri

izboru nastavnih medija i mjesta izvođenja nastavnih aktivnosti ne smije se zaboraviti da

nastava treba pridonijeti ravnomjernom razvoju kognitivnog, afektivnog i psihomotornog

područja.

30

31