62. Usluge i funkcije mrenog sloja. -Mreni sloj transportnom sloju prua uslugu isporuke podataka s kraja na kraj. -Ova usluga moe biti izvedena kao spojna (konekcijska) ili nespojna (beskonekcijska), ovisno o vrsti mree. -Kod spojne usluge postoje tri faze uspostava veze, prijenos podataka i prekid veze, dok kod nespojne postoji samo faza prijenosa podataka. Nespojna usluga izvodi se datagramskim usmjeravanjem, a spojna usluga uspostavom virtualnih kanala. Usluga mrenog sloja moe biti pouzdana i nepouzdana (pouzdana usluga jami isporuku potpunih i tonih paketa u nepromijenjenom redoslijedu). Mreni sloj u Internetu prua transportnom sloju nespojnu uslugu s datagramskim usmjeravanjem. Nespojni nain rada vrlo uinkovito rjeava problem dostave paketa s kraja na kraj mree, ali ne rjeava problem pouzdanosti ->mogui su gubici paketa u razliitim dijelovima mree (npr. zbog smetnji i kvarova na pojedinim linkovima ili zbog zaguenja na pojedinim mrenim vorovima). Ako se prilikom definiranja mrenog protokola za pruanje nespojne usluge ne mora voditi rauna o pouzdanosti to e imati pozitivan efekt na performanse mree -> vea brzina procesiranja paketa, manje kanjenje Za pruanje pouzdane usluge neophodni su mehanizmi potvrde i retransmisije paketa. Za primjene u kojima je vana pouzdanost (npr. usluga elektronike pote) mehanizmi koji osiguravaju pouzdanost implementiraju se na transportnom sloju. Osnovne funkcije mrenog sloja su: Adresiranje -> dodjela jednoznane adrese svakom mrenom voru Usmjeravanje podatkovnih paketa -> omoguava prijenos paketa s kraja na kraj mree (end-to-end) Upravljanje pogrekama -> moe ali i ne mora biti izvedeno na mrenom sloju Upravljanje tokom -> moe ali i ne mora biti izvedeno na mrenom sloju Upravljanje zaguenjem -> ograniava ili spreava optereenje mree koje bi premailo njezin kapacitet (povezano je sa upravljanjem tokom) Meusobno povezivanje mrea i podmrea -> omoguava povezivanje mrea izvedenih istim ili razliitim tehnologijama

63. Algoritmi usmjeravanja-Kod datagramskog usmjeravanja (komutacija paketa) svaki podatkovni paket (datagram) sadri upravljaku informaciju koja omoguava mrenim vorovima (usmjeriteljima) da ga dostave od izvora do odredita. -Upravljaka informacija izmeu ostalog sadri mrene adrese izvora i odredita (kod virtualnih kanala je to oznaka puta). -Ureaj koji na mrenom sloju povezuje razliite mree naziva se usmjeritelj (router). Osnovne zadae usmjeritelja su: usmjeravanje (routing) -> odreivanje puta (tj. niza mrenih vorova) kroz mreu kojim e paket stii od izvora do odredita prosljeivanje (forwarding) -> odluivanje (unutar usmjeritelja) na koje odlazno mreno suelje e proslijediti paket Algoritmi usmjeravanja (routing algorithm) algoritmi kojima se odreuje (rauna) put paketa (datagrama) kroz mreu (izvode se na usmjeriteljima). Algoritme usmjeravanja mogue je podijeliti u dvije skupine: Neadaptivni algoritmi (nonadaptive algorithms) ne odluuju o usmjeravanju paketa na temelju nikakvih mjerenja niti procjene stanja u mrei (u pogledu topologije i mrenog prometa) rute su izraunate unaprijed i informacije o rutama su u usmjerivake tablice pohranjene prilikom uspostave mree ->statiko usmjeravanje (static routing)

Adaptivni algoritmi (adaptive algorithms) odluke o usmjeravanju paketa dinamiki se mijenjaju, ovisno o promjenama topologije i prometnog optereenja mree -> dinamiko usmjeravanje (dynamic routing)

Problemi usmjeravanja formuliraju se pomou grafa, u kojem su vorovi usmjeritelji a grane linkovi izmeu njih ->cilj usmjeravanja: pronalaenje najkraeg puta izmeu zadanog para vorova (uz uvaavanje zadanih kriterija).

64. Algoritam najkraeg puta. -U teoriji grafova problem najkraeg puta definira se kao problem pronalaenja puta za zadani par vorova u teinskom grafu, tako da je suma teina grana na tom putu minimalna. -Jedan od najpoznatijih algoritama za pronalaenje najkraih puteva u mrei je Dijkstrin algoritam (osmislio ga je nizozemac Edsger Wybe Dijkstra 1959. godine). -Dijkstrin algoritam pronalazi najkrae puteve od jednog zadanog izvora prema svim odreditima u usmjerenom grafu s nenegativnim teinama (dajui kao rezultat stablo najkraih puteva). Uz svaki vor se nalazi oznaka njegove udaljenosti od izvorinog vora du najkraeg poznatog puta (inicijalno su svi putevi nepoznati, pa su vorovi oznaeni sa "beskonano"). Primjer ilustrira pronalaenje najkraeg puta od vora A do vora D.

65. Usmjeravanje prema vektoru udaljenosti. Usmjeravanje prema vektoru udaljenosti (distance vector routing) predstavlja dinamiki nain usmjeravanja. Svaki usmjeritelj odrava tablicu (vektor) sa podacima o najboljoj poznatoj udaljenosti za svaki odredini vor i prvim korakom ka njemu. Ova tablica stalno se osvjeava na temelju podataka koje usmjeritelj razmjenjuje sa susjednim usmjeriteljima u mrei. Bellman-Ford algoritam rauna stablo najkraih puteva za jedan izvor u teinskom grafu, pri emu teine grana mogu biti i negativne (za nenegativne teine moe se koristiti Dijkstrin algoritam, koji je bri). Svaki usmjeritelj odrava tablicu usmjeravanja u kojoj postoji po jedan zapis za svakog od preostalih usmjeritelja u mrei. Taj zapis (za svaku moguu destinaciju) sastoji se od dva dijela: izlazno suelje na koje se alje paket namijenjen toj destinaciji i procijenjena udaljenost do te destinacije. Udaljenost se moe izraavati kao broj skokova ili se moe koristiti neka druga metrika. Za svaki usmjeritelj se pretpostavlja da zna udaljenost do svojih susjeda ako je metrika broj skokova udaljenost je 1, a ako je metrika propagacijsko kanjenje svaki usmjeritelj ga moe izravno izmjeriti. Propagacijsko kanjenje do susjednog usmjeritelja odreuje se slanjem specijalnog probnog (ECHO) paketa, u kojeg susjedni usmjeritelj po primitku upisuje vremensku oznaku i alje ga nazad to je prije mogue.

66.Usmjeravanje prema stanju linka.Usmjeravanje prema stanju linka (link state routing) predstavlja dinamiki nain usmjeravanja temeljen na razmjeni podataka meu vorovima o topologiji i stanju linka (stvarno izmjerenog kanjenja), nakon ega se primjenjuje Dijkstrin algoritam za izraun najkraeg puta. Ovaj algoritam je adaptivniji (jer uzima u obzir stvarno stanje linkova), ali ujedno i sloeniji -> neophodna je periodika razmjena informacija (na pouzdan nain) i osvjeavanje stanja, kao i odgovarajua reakcija na promjene u mrei (promjena topologije, ispadi vorova, ukljuenje novih vorova).

Svaki vor u mrei mora initi sljedee: otkriti svoje susjedne vorove i saznati njihove mrene adrese izmjeriti kanjenje (najee) ili neki drugi parametar (metriku) prema svakom susjedu konstruirati paket sa ovim informacijama i razaslati ga svim ostalim vorovima izraunati najkrai put do svih ostalih vorova i aurirati svoju tablicu usmjeravanja Usmjeritelji meusobno razmjenjuju kontrolne pakete u kojima se nalaze sljedee informacije: identitet poiljatelja, redni broj, starost poruke i popis susjednih vorova (na temelju kojih svaki usmjeritelj za sebe rauna topologiju mree i karakteristike linkova u cijeloj mrei).

Ove informacije preplavljuju cijelu mreu (za razliku od algoritma vektora udaljenosti) zato je uvedena numeracija i oznaka starosti poruke.

67.Hijerarhijsko usmjeravanjeSa porastom veliine mree proporcionalno se poveavaju i tablice usmjeravanja, pa se sve vie vremena i resursa troi na njihovo procesiranje, razmjenu i auriranje. Uvoenjem hijerarhijskog usmjeravanja mrea se dijeli na odvojena podruja (regions), pri emu svaki usmjeritelj posjeduje detaljne informacije samo o svojem podruju. Za velike mree mogue je uvesti vie razina hijerarhije. Primjer: usmjeravanje u dvorazinskoj hijerarhiji s pet podruja. a)Potpuna tablica usmjeravanja za usmjeritelj 1A ima 17 zapisa.b)Kada se primijeni hijerarhijsko usmjeravanje u tablici su samo zapisi za lokalne usmjeritelje (iz istog podruja), i po jedan zapis za svako preostalo podruje (u primjeru je tablica usmjeravanja skraena sa 17 na 7 zapisa).

68. Upravljanje zaguenjem. U mreama temeljenim na komutaciji paketa pristizanje novih paketa moe dovesti do optereenja mree (pojedinih vorova i/ili linkova) veeg od onog koje je postojea mrena infrastruktura u mogunosti obraditi.S porastom optereenja u mrei dolazi do pojave gubitaka paketa, poveanja kanjenja i pada propusnosti,pa dolazi do zaguenja. Zaguenje na razini cijele mree vrlo je rijetko ono je ee lokalnog karaktera i dogaa se povremeno uslijed pojaane aktivnosti korisnika (npr. pojavom zanimljivog internetskog sadraja poveava se gustoa prometa u blizini posluitelja na kojima je taj sadraj pohranjen). Uzroci zaguenja mogu biti razliiti, pa se primjenjuju i razliita rjeenja ovog problema. Rjeenja problema zaguenja najee kombiniraju dva pristupa: 1.smanjenje optereenja- ograniavanjem broja zahtjeva, smanjenjem kvalitete, uvoenjem prioriteta... 2.poveanje resursa-brzina, koliina memorije... U mreu je nuno uvesti i neke dodatne mehanizme upravljanja zaguenjem, pri emu se izdvajaju dva osnovna pristupa: 1)rjeenja s otvorenom petljom temelje se na dobrom oblikovanju sustava s ciljem izbjegavanja zaguenja: ograniavanje prihvata novih zahtjeva odbacivanje paketa prema potrebi oblikovanje prometa rasporeivanje paketa ili tokova unutar mree 2)rjeenja s zatvorenom petljom temelje se na stalnom praenju ponaanja mree i povratnoj vezi: detekcija pojave i mjesta zaguenja prosljeivanje informacije o zaguenju prilagodba naina rada sustava radi ispravljanja problema

69. Fragmentacija paketa. Veliina okvira na sloju podatkovnog linka je konana odreena je prije svega tehnologijom koja

se na ovom sloju primjenjuje u pojedinoj mrei. Protokolna podatkovna jedinica mrenog sloja (paket) smjeta se unutar podatkovnog dijela PDU-a na sloju podatkovnog linka (okvir). Maksimalna doputena veliina podatkovnog polja najee se naziva maksimalna transmisijska jedinica (MTU, Maximum Transmission Unit). Na putu od izvora do odredita moe se dogoditi da PDU mora proi kroz podmree s razliitim veliinama MTU. U sluaju da je veliina PDU vea od MTU nuno e morati doi do fragmentacije (podjele PDU na manje dijelove, kako bi se veliina prilagodila vrijednosti MTU). Ukoliko u mrei dolazi do postupka fragmentacije, nuno kasnije mora doi do obrnutog postupka defragmentacije (ponovno sastavljanje fragmenata kako bi se rekonstruirao izvorni PDU). Postoje dva naina fragmentacije/defragmentacije: a) transparentna fragmentacija fragmentacija na ulazu podmree, defragmentacija na njezinom izlazu b) netransparentna fragmentacija - fragmentacija na ulazu podmree, a defragmentacija tek na krajnjem odreditu

70. IPv4 protokol. IP protokol verzija 4, krae IPv4, najraireniji je IP protokol na najveoj raunalnoj mrei danas - Internetu. Pojedine verzije IP protokola razlikuju se po nainu adresiranja, izgledu zaglavlja paketa, ali i brojnim drugim detaljima. Najvanija karakteristika IPv4 protokola je da koristi 32-bitnu IP adresu, to znai da je propisana duljina svake IP adrese u ovoj verziji protokola 32 bita.IPv4 datagram sastoji se od zaglavlja (header) i tijela ili podatkovnog dijela (body, payload). Zaglavlje se sastoji od fiksnog dijela (duljine 20 okteta) i opcijskog dijela (varijabilne duljine). Polja iz IPv4 zaglavlja: Verzija (version), 4 bita: verzija IP protokola (IPv4) IHL (Internet Header Length), 4 bita: duljina IP zaglavlja izraena u 32-bitnim rijeima (maksimalno 15) Diferencirane usluge (differentiated services), 8 bita: identificira razliite klase usluge (koje nude razliite kombinacije pouzdanosti i brzine) ranije je to bilo polje Type of Service Ukupna duljina (total length), 16 bita: ukupna duljina datagrama u oktetima (ukljuujui i zaglavlje) Identifikacija (identification), 16 bita: jedinstveni identifikacijski broj datagrama (isti je za sve fragmente) Zastavice (flags), 3 bita:

0 rezerviran (trenutano se ne koristi) DF (Dont Fragment) zabranjuje fragmentaciju datagrama MF (More Fragments) oznaava da slijedi jo fragmenata (u svim fragmentima osim zadnjeg je postavljena u 1) Pomak fragmenta (fragment offset), 13 bita: ukazuje na mjesto fragmenta unutar datagrama TTL (Time To Live), 8 bita: vrijeme ivota datagrama, najvei dozvoljeni broj skokova prilikom usmjeravanja datagrama (pri svakom skoku smanjuje se za 1) Protokol (protocol), 8 bita: oznaava protokol vieg sloja iji se podaci prenose IP datagramom (npr. za TCP je 0x06, a za UDP je 0x11) Zatitna suma zaglavlja (header checksum), 16 bita: zatitni kod za otkrivanje pogreaka u zaglavlju Izvorina IP adresa (source address), 32 bita: IP adresa izvorita datagrama Odredina IP adresa (destination address), 32 bita: IP adresa odredita datagrama Opcije (options): posebne opcije koje proiruju osnovnu funkcionalnost IP-a (polje se prema potrebi nadopunjava nulama do viekratnika od 32 bita)

71.IP adresiranje IP adresa globalno i jednoznano oznaava raunalo(mreno suelje), svako raunalo ima

jedinstvenu IP adresu32-bitne IP adrese se najee zapisuju u dekadskom obliku etiri dekadska broja (u rasponu od 0 do 255) meusobno razdvojena tokom, pri emu svaki broj predstavlja po jedan oktet iz adrese (dotted decimal notation)- simbolika (drava.etfos.hr) ili numerika(32 bit u binarnom/decimalnom obliku)- DNS(Domain Name System) se brine za vezu izmeu numerike i simbolike adreseIP Adresa= netID hostID- svakoj IP adresi potrebno dodati odgovarajuu fizikalnu MAC adresu raunala (kako bi svaki datagram dosao do ispravnog krajnjeg korisnika) = taj algoritam je ARP(adress resolution pr)- imamo 5 klasa IP adresa:A-B-C (mreni ureaji), D (multicast), E (budue potrebe)

72. Koncept podmrea- rjeenje problema potrebe za veim brojem mrea sa malim brojem raunala, odnosno potrebe za uvoenjem novih mrenih adresa- dio raunalnog dijela IP adresa(HostID) se iskoritava za LOKALNO KONFIGURIRANJE podmree- klasa C najpogodnija za kreiranje podmrea(mali broj raunala)- na taj nain dobivamo - definiciju vri lokalni mreni administrator- primjer IP=161.53.201.4, subnet je 255.255.255.0, a nakon and operacije dobijemo adresu podmree 161.53.201.0

73. DHCP protokolDHCP=Dynamic Host Configuration Protocol

- vri dinamiko dodavanje IP adresa- DHCP server raspolae sa vie slobodnih IP adresa koje moe dodati traenim klijentima- svaki DHCP server mora imati mogunost auriranja globalne baze slobodnih i zauzetih adresa i spremanja eventualnih promjena lokalno u svoju bazu- dva naina dodavanja Ip adrese:

1.klijent ne zna svoju IP adresu2.klijent je ve imao adresu i eli ju opet koristiti

Postupak ukratko(za 1.):- klijent alje DhcpDiscover->dobiva nazad barem jednu DhcpOffer->izabare jednu i alje DhcpRequest->dobiva nazad DhcpAck(sa svim podacima o Ip adresi..)->ako nije zadovoljan alje DhcpDecline

Postupak ukratko(za 2.):-klijent alje direkt DhcpRequest(sa podacima vec koritene Ip adrese)->server odgovara DhcpAck

74. DNS sustavDNS=Domain Name System

-vri pridruivanje simbolikih adresa raunala, odnosno FQDN(fully qualified domain name) i numerikih IP adresa

- FQDN ima hijearhijsku shemu: raunalo.poddomena.organizacija.domena- DNS je hijerarhijska baza podataka raspodijeljena na serverima svugdje po

svijetu- korijen je na vrhu hijerarhije,a izveden je na nekoliko servera,veinom u SAD

Hijerarhija DNS posluzitelja: - primarni=nadlenost nad cijelom domenom, prenosi nadlenost na

sekundarne - sekundarni=kopira podatke sa primarnog - cache=bez nadlenosti, periodiki zastarjevaNii slojevi su ustrojeni po organizacijama/zemljama:

com=komercijalne tvrtke edu=edukacijske institucije

net=organizacije koje podupiru internet operatere org=druge organizacije

hr= domena za podruje Hrvatske (nadlenost Carneta)

75. IPv6 protokol- RFC 2460: Internet Protocol, Version 6 (IPv6)- sadrava dobra svojstva IPv4, a ispravlja nedostatke- sadanja verzija IPv4 postaje ograniavajua, s obzirom da su se pojavili novi zahtjevi, nove aplikacije i usluge vee sloenosti- dakle, pojavljuje se sve vei broj korisnika, nova raunala koja ele pristup internetu tako da adresni prostor postaje premalen-promjene koje donosi su :

proireno adresiranje umjesto 32-bitnih uvode se 128-bitne adrese pojednostavljen format zaglavlja zaglavlje je fiksne duljine (40 okteta) i ukljuuje svega 8 polja poboljana podrka za dodatne mogunosti i opcije uvode se dodatna opcijska (proirena) zaglavlja mogunost oznaavanja podatkovnih tokova omoguava bru i uinkovitiju obradu paketa u nizu poboljanje sigurnosnih aspekata mogunost provjere autentinosti i privatnosti na razini IP protokola poboljanje kvalitete usluge (QoS) podrka za prijenos u stvarnom vremenu - IPv6 koristi 128bit adresiranje (ra razliku od IPv4=32bit)- osnovno zaglavlje paketa je smanjeno i sada ima fiksnu duljinu od 40 okteta=brza obrada paketa u usmjeriteljima,dodana su i nova posebna proirena zaglavlja kako bi se unaprijedilo usmjeravanje

fragmentacija se vri iskljuivo na izvorinom voru

76. Koncept dodatnih zaglavlja kod IPv6 protokola

- koritenje posebnih opcija u IPv4 usporava proslijeivanje paketa u usmjeriteljima- sa Ipv6 mogue je iza IP zaglavlja(40 okteta) nizati proizvoljni broj dodatnih zaglavljaZaglavlja koja nisu obavezna u IPv6: - zaglavlje usmjeravanja - sadri listu usmjeritelja koji e biti posjeeni na putu do krajnjeg korisnika. Sastoji se od polja koje sadri podatke o slijedeem zaglavlju, veliini dotinog zaglavlja, vrsti usmjeravanja, broju vorova koje paket treba proi

do krajnjeg korisnika - zaglavlje fragmenata - umjesto fragmentiranja, sadri polja koja sadre podatke o slijedeem zaglavlju, polja koja pokazuju kojem dijelu originalnog paketa pripada odreeni fragment, bita koji informira ima li jo segmenata (bit 1) ili je zadnji segment (bit 0), ID polje koje sadri adrese poetnog i krajnjeg usera - hop-by-hop - dodatne informacije namijenjene - informacija namijenjenih odreditu - nosi informaciju koja se ispituje samo kod krajnjeg korisnika(dodatne informacije za odredite)

provjera autentinosti - osigurava da ne doe do promjene sadraja paketa prilikom slanja

zatita privatnosti - ostvaruje se ESP zaglavljem

77. Prijelaz s IPv4 na IPv6 protokol Zbog enormne veliine dananjeg Interneta prijelaz sa IPv4 na IPv6 protokol mora tei postupno izvjesna je dulja koegzistencija obje verzije protokola (moda i tijekom vie desetljea). Prijelaz za krajnje korisnike mora biti u potpunosti transparentan i mora se ouvati kompatibilnost sa postojeom IPv4 infrastrukturom Dva su temeljna mehanizma prijelaza sa IPv4 na IPv6: Dvostruki stog (dual-stack) raunala i usmjeritelji na istom mrenom suelju posjeduju protokolne stogove oba protokola Tuneliranje (tunnelling) ovijanje (enkapsulacija) IPv6 u IPv4 pakete Tuneliranje je vrlo uinkovita metoda za meusobno povezivanje manjih izoliranih dijelova mree u kojima je implementiran IPv6 protokol (IPv6 otoci) kroz ostatak mree koji koristi IPv4 -> pri kraju tranzicije postupak e biti obrnut (IPv4 otoci e se povezivati tuneliranjem kroz IPv6 mreu).

78. ICMP protokol i primjenaICMP=Internet Control Message Protocol-obavezni dio implementacije IP-a-vaan je kontrolni protokol koji djeluje na mrenom sloju (za IPv6 protokol definiran je ICMPv6). - usmjeritelj i krajnja raunala koriste ICMP za kontrole poruke i poruke o pogrekama- uloga mu je pruzanje povratne informacije o nekim problemima u mrei, a ne poveanje pouzdanosti samog IP-a- prenosi se unutar obinog Ip datagrama (nepouzdan nain prijenosa)Primjena ICMP protokolaPrimjene: ping i traceroutePING- koristi Echo request i Echo reply da provjeri da li je neko raunalo dohvatljivo,ispravno ili nije

TRACEROUTE- radi na principu da alje datagram koji ima malu vrijednost TTL polja tako da se datagram izgubi prije nego to stigne do odredita, a pritom dobivamo povratnu informaciju o putu datagrama. Dakle, vri se biljeenje puta

79. Veza IP adrese i fizikalne adrese Mrena suelja na sloju podatkovnog linka prepoznaju iskljuivo fiziku (MAC) adresu (48 bitnu), dok protokoli viih slojeva koriste mrenu (IP) adresu. Problem povezivanja IP adrese s fizikom adresom rjeavaju posebni upravljaki protokoli mrenog sloja: ARP (Adress Resolution Protocol) ukoliko je poznata IP adresa, a trai se fizika adresa RARP (Reverse ARP) ukoliko je poznata fizika adresa a trai se IP adresa (danas se uglavnom ne koristi, umjesto njega najee se koristi DHCP protokol) ARP prema svojim tablicama (ARP cache) provjerava je li mu za neku IP adresu poznata fizika adresa ukoliko nije, razailje skupni upit cijeloj mrei. Primjer:-raunalo sa IP adresom 161.53.144.10 eli pristupiti raunalu lab1.zakom.etfos.hr putem DNS-a saznaje numeriku IP adresu 161.53.201.15 primjenom maske podmree raunalo zakljuuje da se radi o razliitoj mrei (161.53.201.0), pa se paketi usmjeravaju prema tablici usmjeravanja i preko niza usmjeritelja dolaze do odredine adrese nakon to paketi stignu u odredinu mreu, i ako nije poznata fizika (MAC) adresa raunala, odredini usmjeritelj razailje ARP upit lokalnoj mrei kako bi se odredilo odredino raunalo (tj. njegova MAC adresa). kada se dozna fizika adresa ARP tablica se aurira i sada je poznat kompletan put kojim paketi moraju proi od izvora do odredita

80.RIP protokol RIP usmjerivaki protokol koristi dinamiki algoritam usmjeravanja temeljen na vektorima udaljenosti Svaki usmjeritelj odrava tablicu (vektor) u kojoj su definirane udaljenosti do svih odredita -> tablice se osvjeavaju periodikom razmjenom informacija sa susjednim usmjeriteljima. RIP prilikom pokretanja alje poruku svim susjednim usmjeriteljima (UDP na port 520) kojom trai kopiju njihovih tablica usmjeravanja. U aktivnom reimu rada RIP alje cijelu ili dio svoje tablice svim susjednim usmjeriteljima svakih 30 sekundi, a u sluaju da doe do promjene u metrici tada odmah skupno razailje informaciju o promjeni. Kada usmjeritelj dobije kopiju tablice usmjeravanja od susjednog usmjeritelja usporeuje dobivene podatke sa svojim lokalnim podacima i aurira svoju tablicu. Ako usmjeritelj dobije informaciju o kraem putu aurira postojei zapis u tablici, a ako dobije informaciju o putu kojeg nema u svojoj tablici kreira novi zapis. Nedostatak protokola je to ne uzima u obzir propusnost linkova (ve samo udaljenost). Vrijeme konvergencije nije fiksno.

81. OSPF protokol OSPF usmjerivaki protokol koristi dinamiki algoritam usmjeravanja temeljen na stanju linka (opisan ranije). Algoritam stanja linka ne uzima u obzir samo topologiju mree, ve i propusnost linkova. Mrea se dijeli na nekoliko podruja, a pojedini usmjeritelj alje podatke samo kada doe do neke promjene u mrei, dakle neperiodiki. Prilikom komunikacije sa ostalim usmjeriteljima ne alje se cijela tablica usmjeravanja, ve se alje samo stanje pojedinog linka -> time sam algoritam zauzima manje resursa mree i nakon promjene topologije bre konvergira. OSPF protokol omoguava usmjeravanje prema tipu usluge -> izbor razliite rute za razliiti tip usluge. OSPF podrava balansiranje optereenja (load balancing), jer OSPF usmjeritelj moe koristiti vie jednako optimalnih putova.

82. Proces usmjeravanja paketa u usmjeritelju

Kada usmjeritelj primi paket prvo ispituje da li je ispravno zaglavlje ->u sluaju da je zaglavlje neispravno paket se izbacuje iz mree.

U protivnom usmjeritelj smanjuje vrijednost TTL polja za 1 i provjerava da li je TTL=0. Ako jeste, izbacuje paket iz mree i alje izvoru ICMP poruku o greki Ako nije, provjerava tablicu usmjeravanja da vidi kojim putem treba usmjeriti paket (primjenjuje masku podmree na odredinu IP adresu) Ako je put nepoznat paket se usmjerava na tzv. default put, a ako je poznat paket se usmjerava navedenim putem. Da bi paket doao do odredita potrebno je na temelju IP adrese saznati njegovu fiziku (MAC) adresu -> ako MAC adresa nije poznata alje se ARP zahtjev za MAC adresom tako dugo dok ne stigne odgovor Kada dobije odgovarajuu MAC adresu raunala usmjeritelj prosljeuje paket i time je proces usmjeravanja paketa gotov -> usmjeritelj je spreman prihvatiti novi paket i ponoviti proces usmjeravanja.

83. TCP protokol

TCP protokol (Transmission Control Protocol) prua spojnu uslugu transporta struje okteta povrh nespojno orijentiranog IP protokola. Uspostavlja logiku vezu izmeu procesa na krajnjim raunalima. Osigurava pouzdan transport s kraja na kraj (zahvaljujui mehanizmima potvrde i retransmisije) uz ouvanje redoslijeda okteta i upravljanje transportnom vezom. Logika veza izmeu procesa definirana je pomou para 16-bitnih transportnih adresa, koja se najee nazivaju vrata (port). Na globalnoj razini su za standardne Internetske usluge unaprijed definirani brojevi tzv. dobro znanih vrata (well-known ports) brojevi vrata dijele se u tri skupine: dobro znana vrata (raspon od 0 do 1023) registrirana vrata (raspon od 1024 do 49151) dinamiki dodijeljena i privatna vrata (raspon od 49152 do 65535) OSNOVNE FUNKCIJE TCP-a:-Osnovni transport podataka- dvosmjerni prijenos kontinuiranog niza podataka pakiranjem okteta

u segmente koje prenosi protokol mreznog sloja- Adresiranje i multipleksiranje: vise proces na istom racunalu moze TCP simultano koristiti upotrebom dodatne informacije (adrese) tzv.broj vrata=PORT NUMBER odredjuje IP korisnika- Pouzdanost-TCP otporan na gubitak, udovostrucenje, pogresni redoslijed i sadrzaj podataka jer trai da prijemna strana potvrdi ispravan prijam (dodjeljuje sequence number svakom oktetu koji predaje)- kontrola toka:svaka potvrda popracena je informacijom o velicini prozora (window) koji oznacava koliko okteta predajnik smije odaslati prije prijema potvrde- kontrola veze:uspostavlja se prije i prekida pri obavljenoj komunikaciji

prioritet i sigurnost: specificiraju ih procesi

84. Format Zaglavlja TCP protokola

TCP zaglavlje sadri sljedea polja: Izvorina vrata (Source port), 16 bita: broj vrata (port) procesa poiljatelja na izvorinoj strani Odredina vrata (Destination port), 16 bita: broj vrata (port) procesa primatelja na odredinoj strani Slijedni broj (Sequence number), 32 bita: redni broj okteta koji je prvi u segmentu Broj potvrde (Acknowledge number), 32 bita: broj sljedeeg okteta kojeg primatelj treba primiti Duljina zaglavlja (TCP header length), 4 bita: broj 32-bitnih rijei sadranih u zaglavlju (ime se oznaava gdje poinje podatkovni dio segmenta) Rezervirano (Unused), 4 bita: ne koristi se (rezervirano za budue potrebe) Zastavice (Flags), 8 bita: upravljaki bitovi, za potvrdu i upravljanje transportnom vezom Veliina prozora (Window size), 16 bita: najvei doputeni broj okteta koje predajnik smije poslati prije prijema potvrde Kontrolna suma (Checksum), 16 bita: zatitni kod za otkrivanje pogreaka u zaglavlju Pokaziva hitnosti (Urgent pointer), 16 bita: pokaziva na hitne podatke (podatke za koje se trai prioritetna obrada) Opcije (Options), 0 ili vie 32-bitnih rijei: opcijsko polje za realizaciju nekih posebnih mogunosti Podatkovni dio (Data): podaci aplikacijskog sloja

85. Upotreba zastavica kod TCP protokola CWR (Congestion Window Reduced) zastavica pomou koje poiljatelj signalizira primatelju da je smanjio veliinu prozora (u sluaju nastanka zaguenja) ECE (ECN-Echo) zastavica pomou koje primatelj signalizira poiljatelju da dolazi do pojave zaguenja URG postavlja se u 1 ako se koristi Urgent pointer -> Urgent pointer se koristi za naznaku pomaka (u bajtovima) od trenutne pozicije (trenutnog slijednog broja) na kojoj se mogu pronai hitni (prioritetni) podaci ACK postavlja se u 1 da naznai da je broj potvrde (Acknowledgement number) postavljen (valjan), to je sluaj za gotovo sve TCP segmente PSH zastavica koja oznaava guranje podataka ->od prijemnika se zahtijeva da podatke ne pohranjuje u meuspremnik (buffer) ve da ih odmah proslijedi aplikaciji RST zastavica se koristi za resetiranje konekcije koja je poremeena uslijed problema s raunalom (ili iz nekih drugih razloga) SYN zastavica se koristi za uspostavu konekcije: u zahtjevu za uspostavom konekcije postavlja se SYN=1 i ACK=0 u odgovoru na zahtjev za konekcijom postavlja se SYN=1 i ACK=1 (jer nosi potvrdu) u osnovi se bit-zastavica SYN koristi u kombinaciji sa ACK za razlikovanje zahtjeva za konekcijom i potvrde o prihvaanju konekcije: CONNECTION REQUEST -> SYN=1, ACK=0 CONNECTION ACCEPTED -> SYN=1, ACK=1 FIN zastavica se koristi za oslobaanje konekcije (oznaava da poiljatelj nema vie podataka za prijenos)

86. TCP kontrola toka pomou prozora

Upravljanje prozorima kod TCP protokola nije izravno povezano s potvrdama kao kod veine protokola sloja podatkovnog linka ->kod TCP-a se razdvajaju problem potvrivanja ispravnog prijema segmenata i problem alokacije meuspremnika prijemnika. Primjer: prijemnik ima meuspremnik veliine 4096 okteta (4 kB) predajnik alje segment veliine 2048 okteta (2 kB) koji je uspjeno primljen prijemnik potvruje prijem segmenta, ali sada u meuspremniku ima mjesta za 2048 okteta (sve dok aplikacija ne ukloni podatke iz meuspremnika) prijemnik oglaava veliinu prozora od 2048 okteta predajnik alje narednih 2048 okteta podataka prijemnik potvruje prijem i oglaava veliinu prozora 0 (meuspremnik je pun) predajnik mora stati sa slanjem sve dok aplikacijski proces na prijemnoj strani ne ukloni dio podataka iz meuspremnika nakon to je aplikacija uklonila 2048 okteta iz meuspremnika, prijemnik oglaava veliinu prozora od 2048 okteta predajnik moe poslati naredni segment (alje 1024 okteta)

87.Kontrola zaguenja kod TCP protokola. Pojavu zaguenja u mrei mogue je detektirati na mrenom sloju na temelju porasta repova ekanja na usmjeriteljima. Zadaa transportnog sloja je da na temelju ove povratne informacije o zaguenju regulira (smanji) brzinu slanja podataka mrenom sloju. U internetskom modelu glavnu ulogu u postupku kontrole i upravljanja zaguenjem, kao i glavnu ulogu u osiguranju pouzdanog transporta preuzima TCP protokol. Zadaa algoritma za kontrolu zaguenja jest sprijeiti predajnik da pri odailjanju podataka prekorai kapacitet mree -> uestalost slanja prilagoava se kapacitetu mree. Temeljni TCP algoritmi za kontrolu zaguenja: 1) Spori start (Slow Start) 2)Izbjegavanje zaguenja (Congestion Avoidance) 3)Brza retransmisija (Fast Retransmit) 4)Brzi oporavak (Fast Recovery)

88. Uspostava konekcije na transportnom sloju. Transportni sloj omoguava da vie procesa na istoj adresi (odnosno na istom raunalu) istovremeno komunicira, odnosno omoguava uspostavljanje vie transportnih veza preko jedne mrene veze ->multipleksiranje konekcija Prema tome, otvorene su dvije konekcije (tj. postoje dvije asocijacije) koje su definirane s dva para prikljunica (socket-a): (tcp, 152.22.41.55, 33553) (tcp, 195.53.11.5, 80) (tcp, 152.22.41.55, 33522) (tcp, 195.53.11.5, 21) Pruatelji usluga (posluitelji) konekciju uvijek otvaraju na istim vratima (dobro znana vrata, well-known ports), dok klijent za svaku aplikaciju koristi novu konekciju (novi broj vrata). Svaki proces koji eli ostvariti komunikaciju s drugim procesom ostvaruje vezu preko vrata (ports). Brojeve dobro znanih vrata (well-known ports) definira IANA (Internet Assigned Numbers Authority) (raspon od 0 do 1023). Ostale brojeve vrata ne kontrolira IANA mogu se koristiti proizvoljno za razliite primjene.

89. UDP protokol UDP protokol (User Datagram Protocol) prua beskonekcijski orijentiranu uslugu datagramskog prijenosa. Za razliku od TCP-a, UDP ne omoguava pouzdan prijenos paketa o pouzdanosti prijenosa (ako je potrebno) brine se sama aplikacija. UDP paketi (segmenti) nisu numerirani, a zatitna suma nije obavezna, tako da se ne provjerava je li prilikom prijenosa paketa dolo do pogreke ili nije. Ako se paket iz nekog razloga odbaci ne javlja se poruka o greki. U osnovi, UDP protokol slui kao aplikacijsko suelje prema IP protokolu. UDP protokol IP-u ne dodaje pouzdanost, upravljanje tokom niti oporavak od pogreaka. Slui kao multiplekser/demultiplekser pri odailjanju i primanju datagrama. Koristi portove za usmjeravanje datagrama prema aplikacijama.

UDP segment ine 8-oktetno zaglavlje i podatkovni dio. UDP zaglavlje ine sljedea polja: 1) Izvorina vrata (Source port), 16 bita: izvorini broj vrata (port) 2)Odredina vrata (Destination port), 16 bita: odredini broj vrata (port) 3) UDP duljina (UDP length), 16 bita: duljina UDP paketa (zajedno sa zaglavljem) 4)UDP kontrolna suma (UDP checksum), 16 bita: zatitna suma (nije obavezna)

90.RTP protokol(Real-time Transport Protocol) Namijenjen je paketnom prijenosu stvarnovremenskih podataka multimedijalnih aplikacija (audio/video). RTP se izvrava iznad UDP protokola (unutar operativnog sustava). Multimedijski podaci (audio i video stream-ovi) pohranjuju se u RTP biblioteku (sa strane korisnike aplikacije), koja ih putem odgovarajue prikljunice (socket) povezuje sa UDP protokolom na razini operativnog sustava. RTP biblioteka multipleksira stvarnovremenske podatkovne tokove (stream) i formira RTP pakete, koji se preko socket-a alju OS-u. Sa strane OS-a generiraju se UDP paketi koji ovijaju RTP pakete, i prosljeuju dalje mrenom sloju (na prijemnoj strani odvija se obrnuti postupak).

Glavna zadaa RTP protokola je multipleksiranje vie stvarnovremenskih podatkovnih tokova (stream) u jedinstveni tok UDP paketa, koji se onda moe slati na jedno odredite (unicasting) ili vie odredita (multicasting). Paketi iz RTP stream-a se redno numeriraju, tako da prijemnik moe otkriti ukoliko neki od paketa nedostaje. Podrano je i umetanje vremenske oznake, kako bi se omoguila ispravna sinkronizacija na prijemnoj strani (do desinkronizacije uglavnom zbog varijacije kanjenja prilikom prijenosa).

91. Model klijent - posluitelj

Klijent je strana koja zahtijeva uslugu, dok je posluitelj (server) strana koja prua uslugu. Slijed zahtjeva i odgovora:-> klijent zahtjeva uslugu/podatke-> posluitelj(server) obrauje zahtjev i alje rezultate klijentu-> omogueno posluivanje vie klijenata(sekvencijalno/iterativno ili konkurentno/rekurzivno)- veina internet usluga temelji se na tom modelu- pod pojmom klijenta i servera se podrazumijevaju njihovi procesi, ne sama raunalaProgram posluitelja:- programska podrka(software) koji omoguuje raunalu da djeluje kao posluitelj i najese se pokree prilikom pokretanja OS(operacijskog sustava) te oslukuje zahtjeve korisnika- dva osnovna tipa:a) iterativni (sekvencijalni) - prihvaa zahtjev i obrauje ga,te za to vrijeme nije raspoloiv ostalim klijentima

b) rekuurzivni (konkurentni) - prihvaa zahtjev,pokree pomocni proces koji proslijeuje klijentov zahtjev, a sam se vraa u stanje ekanja

Program klijenata:- software koji omoguuje raunalu da djeluje kao klijent

najese ga pokree user,a osnovni zadatak mu je da omogui useru da salje zahtjeve serveru,odgovarajue formatira zahtjev i formatira posluiteljev odgovor (u svrhu prepoznavanja)

92. Telnet protokol

Telnet protokol omoguuje lokalnom raunalu da uspostavi vezu s udaljenim raunalom. Nakon uspostave veze, raunalo korisnika emulira udaljeno raunalo. Sve naredbe koje izda korisnik izvravaju se na udaljenom raunalu, a na zaslonu lokalnog raunala vide se rezultati izvravanja naredbe na udaljenom raunalu. Raunalo koje inicira vezu naziva se lokalno raunalo (local host). Raunalo koje prihvaa vezu naziva se udaljeno raunalo (remote host). Za koritenje usluge potrebno je imati uspostavljen korisniki raun, tj. korisniko ime (login) i zaporku (password) na udaljenom raunalu. Osim rada na udaljenom raunalu, telnet omoguuje pristup razliitim resursima (npr. bazama podataka), te drugim uslugama, koritenjem vlastitih ili gostujuih korisnikih rauna (guest, info), sa ili bez autorizacije. Problem kod ostvarivanja interaktivne telnet veze je to promet nije kriptiran, tj. podaci putuju mreom i vidljivi su svim stanicama koje imaju pristup mrei (pa je tako mogue vidjeti i lozinke kojima se korisnici prijavljuju na udaljeno raunalo). Zbog toga se najee koriste klijenti koji kriptiraju svu komunikaciju s posluiteljem, koristei razne algoritme za kriptiranje podataka (RSA, DES, Blowfish...). Primjer takvog posluitelja u Unix/Linux okolini je secure shell (ssh), dok je na Windows platformama raspoloiv velik broj klijenata koji istodobno podravaju i telnet i ssh protokole.

93. FTP protokol- FTP=File Transfer Protocol,omoguuje prijenos datoteka sa jednog na drugo raunalo- dvije konekcije:kontrolna(PORT 21) i podatkovna(PORT 20)

- korisnik moe pristupiti serveru bez identifikacije, ovisno o tome da li je podran anonimni pristup ili ne- u sluaju anonimnog pristupa najese korisniko ime je ftp ili anonymus, dok je ifra email adresa useraNAINI PRIJENOSA PODATAKA:- ASCII prijenos podataka=obian tekst, prijenos datoteka koje imaju max decimalnu vrijednost znakova 127- binarni=sve ostale datoteke, posebno sve komprimirane:zip,gzip,tgz Korisnik se najprije spaja na port 21 udaljenog posluitelja i uspostavlja kontrolnu vezu s udaljenim posluiteljem. Prijenos datoteka ostvaruje se otvaranjem nove, podatkovne veze klijent e otvoriti lokalni port s kojim e posluitelj otvoriti konekciju spajanjem s vlastitog porta 20 na novootvoreni port klijenta -> potom se prenosi traena datoteka.

94. Sustav elektronike pote

Elektronika pota (e-mail) je sustav koji omoguuje korisnicima primanje i slanje poruka i podataka preko Interneta na temelju e-mail adrese korisnika. Elektronika pota jedna je od najstarijih usluga koje se koriste na Internetu. Temelji se na konceptu klijent-posluitelj. Klijent MUA (Message User Agent) ita, pie i alje elektroniku potu podrava slanje binarnih datoteka Posluitelj MTA (Message Transfer Agent) prihvaa potu dostavlja potu za lokalne korisnike prosljeuje potu za udaljene korisnike U postupku slanja i primanja elektronike pote program klijenta (MUA, Message User Agent) koristi se za itanje, pisanje i slanje elektronike pote. Poruke mogu sadravati tekst i druge vrste podataka (npr. sliku, zvuk, video) za iji prijenos se koristi standard MIME (Multipurpose Internet Mail Extensions). Posluitelji su najee stalno spojeni na Internet, te prihvaaju potu korisnika i prosljeuju je do primatelja programi posluitelja nazivaju se MTA (Message Transfer Agents). MTA eka na dolaznu potu, koja moe doi od lokalnih korisnika ili od udaljenih MTA posluitelja. Nakon to pregleda odredinu adresu, MTA poruku posprema lokalno (u potanski sandui

mailbox, mail spool lokalnog korisnika) kako bi je lokalni korisnik mogao pregledati, ili je prosljeuje udaljenom posluitelju (ukoliko je poruka namijenjena udaljenom korisniku) U prijenos jedne poruke moe biti ukljueno vie MTA agenata. Svi posluitelji kojima poruke prolaze na putu od izvora do odredita nazivaju se mail relay.

95. SMTP SMTP protokol (Simple Mail Transfer Protocol) specificira nain slanja pote izmeu MUA i MTA, kao i izmeu razliitih MTA (definiran je u RFC 2821). Raunalo koje alje potu preko SMTP protokola uvat e potu lokalno, dok ne dobije potvrdu da je poruka uspjeno primljena na drugoj strani. Kao rezultat zahtjeva klijenta upuenog na port 25 posluitelja elektronike pote uspostavlja se dvosmjerni komunikacijski kanal izmeu poiljatelja i primatelja. Primatelj moe biti krajnje odredite ili meuprimatelj (relay). Poiljatelj zadaje SMTP naredbe i alje ih primatelju, koji na njih odgovara ovisno o zahtjevima, lokalnim uvjetima i parametrima. Svaki odgovor posluitelja na zahtjev klijenta kao prvi dio odgovora sadri broj, koji odreuje tip odgovora svi odgovori koji poinju s 2xx znae uspjeno ostvarenje zahtjeva. Svaka poruka sastoji se od zaglavlja omotnice (envelope) i sadraja poruke.

96. MIME standard SMTP protokol ogranien je na prijenos 7-bitnog ASCII teksta s maksimalnom duljinom linije od 1000 znakova. Zbog toga SMTP ne moe prenositi binarne datoteke, te se stoga pribjegavalo raznim nainima kodiranja podataka. Proirenje formata za poruke MIME: tekstualne poruke sa znakovima koji nisu dio standardnog skupa ASCII znakova proirivi skup raznih formata za ne-tekstualne poruke (slike, audio, video...) poruke od vie raznovrsnih dijelova informacije u tekstualnom zaglavlju koje sadre ne-amerike znakove zadrava kompatibilnost s RFC 822 standardom MIME (Multipurpose Internet Mail Extensions) omoguuje razmjenu podataka na jezicima s razliitim znakovnim skupovima i razmjenu viemedijskih poruka izmeu raunala koje koriste Internet standarde za razmjenu pote. MIME prua podrku za vie objekata u poruci, za prijenos slike, zvuka, komprimiranih datoteka, postscript datoteka i svih ostalih datoteka koje nisu iskljuivo 7-bitni ASCII tekstovi.

97. POP3 protokol POP3 protokol definira nain na koji krajnji korisnik moe pristupiti svojem potanskom sanduiu. Poruke se pomou POP3 protokola dohvaaju s posluitelja i spremaju lokalno na korisnikov disk. Posluitelj je najee pokrenut na portu 110. POP3 naredbe su obine naredbe pisane ASCII skupom znakova sastavljene su od kljunih rijei nakon kojih slijedi niz definiranih parametara, a na kraju dolazi sekvenca (naredbe mogu vraati jednu ili vie linija odgovora). Jedna POP3 sesija prolazi kroz tri razliite faze, a u svakom stanju dozvoljen je i prihvatljiv samo odreen skup moguih naredbi: autorizacija (authorization) postupak prijavljivanja i odjavljivanja korisnika, pri kojem on upisuje korisniko ime i lozinku ili alje zahtjev za prekidom komunikacije -> naredbe koje se koriste: USER, PASS i QUIT transakcija (transaction) sve operacije koje ukljuuju manipulaciju nad porukama u potanskom sanduiu -> naredbe: STAT, LIST, RETF, DELE, NOOP, RSET, TOP, UIDL auriranje (update) brisanje svih oznaenih poruka (najee proitanih poruka odmah nakon to su proitane ili nakon to neko vrijeme stoje na posluitelju) u ovo stanje ulazi se nakon naredbe QUIT, kada se prije raskida veze eventualno briu proitane poruke

98. IMAP protokol IMAP protokol (Internet Messages Access Protocol) definiran je u specifikaciji RFC 3501 (IMAP4 rev1). IMAP prua sljedee usluge: pristup i manipulacija potanskim sanduiima fiziki smjetenim na udaljenom posluitelju pristup veem broju potanskih sanduia na vie posluitelja IMAP konekciju s posluiteljem dri otvorenom do kraja sjednice. IMAP protokol omoguuje kreiranje posebnih potanskih pretinaca (folder, mailbox) na udaljenom posluitelju, upravljanje pohranjenim porukama (pretraivanje, brisanje, mijenjanje) i premjetanje poruka iz jednog pretinca u drugi. Mogue je pretraivati poruke prema definiranim kriterijima izravno na udaljenom posluitelju, bez da se poruke dohvaaju na lokalni disk. Slino kao i kod POP3 protokola, postoje tri mogua stanja, u kojima IMAP posluitelj prihvaa pojedine skupove naredbi (naredbe CAPABILITY, LOGOUT, NOOP su uvijek mogue). Neautenticiran korisnik (Non-Authenticated) stanje prije prijave na posluitelj, prihvaa se naredba LOGIN Autenticiran korisnik (Authenticated) korisnik je spojen i moe izvoditi operacije nad pretincima -> prihvatljive naredbe: APPEND, CREATE, DELETE, EXAMINE, LIST, RENAME, SELECT, STATUS, SUBSCRIBE, UNSUBSCRIBE Odabrane poruke (Selected) manipuliranje porukama ->naredbe: CHECK, CLOSE, COPY, EXPUNGE, FETCH, SEARCH, STORE, UID Klijent mora paziti na stanje trenutne sjednice, kako bi znao koje naredbe su prihvatljive. IMAP protokol ne omoguuje slanje pote, ve se za to mora koristiti SMTP protokol. Veina mail klijenata (MUA) ima podrku za IMAP protokol.

99. Zatita privatnosti elektronikih poruka.

Svakodnevno se Internetom prenose milijuni poruka osobnih, privatnih ili poslovnih. Elektronika pota nije zatiena od neeljenog itanja. Slanje elektronike pote je kao i slanje razglednice svi koji imaju pristup do nje mogu je proitati -> poseban problem u razvijenom svijetu je slanje i itanje privatne pote na infrastrukturi tvrtke. Na putu od poiljatelja do primatelja elektronika pota prolazi kroz nekoliko mrea, usmjeritelja i mail posluitelja na svakom od raunala kroz koje prolazi moe je se presresti i proitati. ak i kada je obrisana, pota ne nestaje mogue je da ostane arhivirana na tvrdom disku tvrtke, na nekom posluitelju, na vlastitom disku... Poruke je mogue zatititi primjenom neke od kriptografskih metoda, npr. primjenom programa Pretty Good Privacy (PGP). Takva zatita funkcionira na naelu javnog i tajnog (privatnog) kljua (asimetrina kriptografija). Prilikom prvog koritenja pomou posebnog algoritma kreira se javni i privatni (tajni) klju. Javni klju se moe objaviti, i on e sluiti drugima za kriptiranje poruke najee se javni kljuevi objavljuju u posebnim imenicima na webu ili se dodaju u potpis iza elektronike poruke. Privatni klju se ne smije dijeliti s drugima slui za itanje sadraja kriptirane poruke.

100. Mrene novine (Usenet News)

Mrene novine predstavljaju podmreu unutar Interneta koja predstavlja distribuirani sustav diskusijskih skupina. ine je posluitelji namijenjeni razmjeni lanaka (articles, posts). News posluitelji koriste NNTP protokol (Network News Transfer Protocol) za meusobnu komunikaciju i razmjenu lanaka. Svaki news posluitelj dio je Internet infrastrukture i povezan je sa ostalim news posluiteljima.

Kada korisnik napie novinski lanak (news article, post) koji eli podijeliti sa ostalim korisnicima Useneta poalje ga news posluitelju, koji e kopiju lanka distribuirati svim susjednim posluiteljima (news feed). Kako bi se zatitio od ponovnog primanja istog lanka, prvi posluitelj svakom lanku dodjeljuje broj (message ID) -> ukoliko ponovno dobije taj lanak posluitelj e ga prepoznati i odbaciti bez tog mehanizma lanci bi neprestano kruili mreom. Nakon nekog vremena lanak proe kroz sve news posluitelje u mrei. Na strani posluitelja pokrenut je program posluitelja, standardno na portu 119. Veina web preglednika ima funkcionalnost news klijenta, mada postoje i posebni programi pisani iskljuivo kao news klijenti (npr. TIN i slrn na Unixu), a esta je i kombinacija e-mail i news klijenta (npr. MS Outlook Express). Novinske grupe mogu biti otvorene (tj. bez nadzora) ili mogu biti pod nadzorom voditelja (moderatora) takve grupe prepoznatljive su po slovu m nakon naziva grupe U takvim grupama lanci se najprije alju moderatoru, a u news grupi se pojavljuju tek nakon to ih on odobri. Usenet omoguava komunikaciju sa velikom skupinom nepoznatih ljudi koje povezuju zajedniki interesi, bez potrebe da se svakoj osobi alje posebna poruka -> tako neto nije mogue (ili barem nije pristojno) raditi putem e-maila. U posljednje vrijeme sve su popularnije web-temeljene diskusijske skupine i internetski forumi, koji su po svojoj ideji slini Usenetu.

101. World Wide Webglobalni hipermedijski informacijski sustav hipermedija=hipertekst+multimedija nelinerane i nehijearhijske veze izmedju Web stranica WWW je hipermedijski informacijski sustav za pruanje, organiziranje i pristup irokom rasponu raznovrsnih informacija na internetu (audio,video...) usluga se temelji na HTML=Hypertext Markup Languageprijenos podataka na infrastrukturi interneta je HTTP=Hypertext Transfer Protocol WWW je znatno doprinio razvoju Interneta i njegovoj primjeni u poslovne svrhe

svi dokumenti vezani uz WWW izdaju se pod okriljem World Wide Web Conrsotiuma (W3C) WWW je sustav temeljen na klijent/posluitelj modelu, gdje klijent koristei preglednik (browser) kao korisniko suelje alje zahtjev Web posluitelju i prima podatke koje zatim prikazuje korisniku. Neki od trenutano najpoznatijih web preglednika: Internet Explorer, Mozilla Firefox, Google Chrome, Opera, Safari, Konqueror, Lynx... Preglednik esto sadri i pomone aplikacije (helper applications, plug-ins) za prikaz formata koje izvorno ne podrava (najee najnoviji, nestandardni ili vlasniki formati). S obzirom da moe sluiti i kao klijent za e-mail, FTP i Usenet, web preglednik se esto naziva jo i univerzalnim klijentom. Na strani posluitelja pokrenut je program koji odgovara na zahtjev korisnika (web server) na portu 80 ->najpoznatiji su Apache i Microsoft Internet Information Server.

102. HTTP protokol

HTTP protokol je fleksibilan protokol koji moe prenositi razliite tipove podataka (tekst, slike, zvuk, video), a lei na aplikacijskom sloju slojevitog mrenog modela (iznad TCP protokola). Temeljen je na modelu klijent/posluitelj u komunikaciji klijenta i posluitelja podrava samo zahtjev i odgovor (jednostavan protokol). HTTP je platformski neovisan i moe raditi na bilo kojoj mrei temeljenoj na TCP/IP protokolnoj arhitekturi. HTTP je proiriv protokol u smislu da e se njime moi prenositi i svi budui tipovi podataka. HTTP prua jedno korisniko suelje za sve tipove podataka. Verzije HTTP protokola: HTTP/1.0 RFC 1945 (1996. g.) HTTP/1.1 RFC 2616 (1999. g.) ugraena u gotovo svim preglednicima HTTP protokol definira terminologiju koja se koristi u komunikaciji: connection virtualna veza uspostavljena izmeu klijenta i posluitelja message poruka, osnovna komunikacijska jedinica request zahtjev response odgovor resource resurs, identificira se s URI client klijent, program koji uspostavlja konekciju user agent program koji inicira zahtjev preglednik, robot... server - posluitelj na portu 80 proxy posredniki program koji ostvaruje zahtjeve u ime klijenata gateway posluitelj koji se ponaa kao posrednik na neki drugi posluitelj tunnel program koji se koristi kao posrednik izmeu klijenta i posluitelja cache lokalno privremeno spremite datoteka, koristi se za ubrzanje veze

103. HTML jezik HTML je opisni jezik koji definira strukturu WWW stranica. HTML (HyperText Markup Language) je jezik za opis sadraja web stranice. Izveden je iz SGML jezika (Standard Generalized Markup Language), ali je ubrzo odstupio od tog standarda, prije svega zahvaljujui nestandardnim proirenjima koja su uvodile tvrtke Netscape i Microsoft. Svaka verzija uvodi niz novina, koje su zapravo sami proizvoai uvodili u svoje nestandardne proizvode. Pogreno je HTML nazvati programskim jezikom i pisanje dokumenata u HTML-u programiranjem, jer HTML je u svom izvornom obliku markup jezik, tj. jezik za opisivanje. HTML nema definirani skup naredbi, ve se njegovi osnovni elementi nazivaju tagovima.

Tagovi su posebni simboli okrueni znakovima (npr. ), a pokazuje pregledniku kako treba prikazati sadraj koji se nalazi unutar tagova. Prva verzija HTML jezika podravala je iskljuivo tekstualnu prezentaciju ak su se i slike koje su bile ukljuene u stranicu prikazivale u posebnom prozoru. Druga verzija uvodi mogunost interakcije korisnika i web posluitelja i kreiranje dinamikih web stranica putem formulara, te dodaje nove mogunosti formatiranja dokumenata. Nakon druge verzije poinje eksplozija weba i tvrtke koje izrauju preglednike poinju ugraivati u HTML svoja vlastita, nestandardizirana proirenja, u emu prednjai Microsoft koji u to vrijeme ima i najpopularniji preglednik. Trea verzija uvodi u HTML tablice i Java tehnologije. etvrta verzija uvodi okvire, napredne mogunosti formatiranja teksta (CSS, Cascading Style Sheet) i druga proirenja. Novi zahtjevi krajem devedesetih uvode XML (eXtensible Markup Language) jezik u web -> XHTML Novi standard HTML5 jo uvijek se razvija (paralelno i XHTML5) prvi radni nacrt (draft) pojavio se 2008. godine, a gotova stabilna preporuka (RFC) oekuje se do kraja 2014. g. Osnovne prednosti HTML jezika su njegova jednostavnost i prenosivost. Nedostaci HTML-a: skup tagova ogranien,standardi se presporo razvijaju,neprikladan je za razmjenu podataka,ne moe prikazati objektno orijentiranu hijerarhiju ,ne raspoznaje semantiku strukturu dokumenata

104. Osnovne sigurnosne prijetnje u mrei- PRIJETNJA (threat) bilo to moe poremetiti funkcioniranje, integritet ili raspoloivost sustava ili mree- RANJIVOST (vulnerability) nedostatak u dizajnu, konfiguraciji ili implementaciji mree ili sustava koji ga ini osjetljivim na sigurnosne prijetnje (uzroci:lo dizajn, loa implementacija, loe upravljanje)- NAPAD (attack) specifina tehnika za zlonamjerno iskoritavanje ranjivosti sustava

Mali popis sigurnosnih prijetnji:Virus (virus) Crv (worm) Trojanski konj (Trojan horse) Stranja vrata (Backdoor, Trapdoor) Logika bomba (Logic bomb) Skeniranje portova (Port scanning) Zavaravanje (Spoofing) Razbijanje zaporke (Password cracking) Socijalni inenjering (Social engineering) Praenje mrenog prometa (Network sniffing)

105. Temeljne komponente kriptografske sigurnosti- povjerljivost, sigurnost, zatita vrijednosti informacije- integritet (titi tonost informacije)- autentifikacija=osigurava da informacija potjee od legalnog korisnika- nerepudacija=zatita od odbijanja prijema informacije- identifikacija korisnika=osigurava identitet korisnika- nadzor nad pristupom- dostupnost

106. Algoritmi supstitucijeMONOABACEDNA- Cezarovska supstitucija-svako slovo otvorenog teksta preslikava se uvijek u isto slovo enkriptiranog teksta- nuno je uvati tajnost algoritma

POLIABACEDNA- puno bolje jer uvodi klju- osoba zna algoritam ifriranja, ali treba klju kako bi otkrio kodiranu rije- klju odreuje kojom abecedeom e se ifrirati otvoreni tekstVigenereova tablica....- primjer

107. Simetrina enkripcija- enkripcija tajnim(privatnim) kljuem- sudionici u komunikaciji koriste jedinstveni tajni klju i algoritam ifriranja- prednosti: brza, relativno sigurna, razumljiva i iroko prihvaena- nedostatak: potrebno je obaviti razmjenu tajnog kljua preko nesigurne mree, pri emu moze doi do njegove kompromitacije, sloena za administriranje

108. Asimetrina enkripcija- koristi se par kljueva privatni/tajni i javni klju- poznavanje javnog kljua ne otkriva privatni klju- poruka kriptirana javnim kljuem moe se dekriptirati jedino tajnim kljuem i obrnuto- prednosti: ne zahtjeva razmjenu tajnog kljua, mehanizmi autentifikacije i nerepudacije- nedostaci: sporija, raunski zahtjevnija, zahtjeva certifikat

109. Kerberos sustav- primjer key servera- mreni autentifikacijski protokol za razmjenu kljueva (trusted key server) - koristi centralizirani pouzdani centar u distribuiranoj mrei-to je distribucijski centar za kljueve KDC- KDC sadri bazu podataka o korisnicima,uslugama i enkripcijskim kljuevima

110. VatrozidiFirewall=vatrozid- predstavlja jedan od najvanijih sigurnosnih mehanizama koji se koristi na raunalima povezanim u mreu- omoguava protok podataka od zatienog raunala ili prema njemu, a isotvremeno

onemoguava neovlasteno pristupanje raunalu/mrei- provjerava prema zadanim kriterijima/pravilima sve mrene pakete koji pristiu na raunalo/mreu- mogue ga je postaviti bilo gdje unutar mree, kao i izmeu lokalne mree i vatrozida

111. IDS sustaviIDS=Intrusion Detection Systems- softverski ili hardverski sustav koji automatizira postupak nadzora nad dogaajima u raunalnom sustavu ili mrei, analizirajui ih u potrazi za naznakama sigurnosnih problema- imamo 3 IDs sustava podijeljena prema kontrolnoj strategiji: 1. Centralizirani IDS sistem(sa jedne lokacije) 2. Djelomino distribuirani IDS sustav(lokalni upravljaki vorovi povezani sa centraliziranim) 3. Potpuno distribuirani IDS sustav(na samom mjestu analize)- imamo 3 IDs sustava podijeljena prema izvoru informacija: 1. Mreno-orjentirani IDS sustavi=NIDS (Network IDS) 2. Raunalno-HIDS(Host IDS) 3. Aplikacijski (Application Based IDS)

112. Model pokretljivosti u mrei

113. Arhitektura GSM mreeGSM=Global system for mobile communication- elijska struktura(cellular)=optimum: iskoristivost frekvencija- viestruki pristup u vremenskoj podijeli=TDMA(Time Division Multiple Access)- 124 frekvencije x 8 kanala=992 kanala- Prometni i kontrolni kanali=odvajanje korisnike i upravljake informacije (signalizacije)

114. Lokacijske baze podatakaHLR=Home Location Register=Domai Lokacijski Registar- trajni zapis pretplatnikih podataka vlastitih pretplatnika- trenutna lokacija vlastitih pretplatnika

VLR=Visitor Location Register=Posjetiteljski Lokacijski Registar- privremeni zapis dijela pretplatnikih podataka vlastitih i tuih pretplatnika koji su trenutno u lokacijskom prodruju- tui pretplatnici se posluuju temeljem ugovora o prelaenju izmeu mrea

115. Uspostava poziva u GSM mreiODLAZNI POZIV:-> Ms(Mobile Station) trai kanal->provjera autentinosti(AUC) i identiteta opreme(EIR)->prespajanje poziva BTS-BSC-MSC-GMSC-druga mrea->kriptografska zatita tijekom prijenosa

DOLAZNI POZIV:-> GMSC od HLR trai lokacijsku informaciju (LA) za MS->HLR-VLR izmjenjuju podatke o pozvanom MS->MSC prenosi svim BTSC(BTS) u LA zahtjev za pozivanjem MS->provjera autentinosti (AUC) i identiteta opreme(EIR)->prespajanje,kriptografska zatita tijekom prijenosa

116. GSM protokoli

117. Podaci u GSM mrei- Podaci u govornom kanalu do 9.6 kbit/sPokretni Internet (Moble Internet)- pristup i rad preko mobitela i drugih pokretnih terminala- komunikacija podacima preko beicnog pristupa

118. Pristup Internetu iz GPRS mree

119. EDGE mrea- EDGE=Enchanced Data Rates for Global Evolution- poboljanje brzine prijenosa podataka- paketizirani podaci u GSM/GPRS mrei- pristup IP zasnovanim mreama- vee brzine prijenosa (384 kbit/s)- promjena komunikacijskog dijela bazne postaje (veci zahvat nego za GPRS)- izmeu 2. i 3. generacije-2.5G

120. MMS sustavMMS=Multi Media Messaging-izmjena viemedijskih poruka (bogati sadrzaj)-izvedba=WAP(wireless Application Protocol)

121. Arhitektura UMTS mreeUMTS=Universal Mobile Telecommunications SystemNeka obiljeja:- terminalska i osobna pokretljivost- do 144 kbit/s u svim uvjetima,do 384 kbit/s na otvorenom, do 2 Mbit/s u zatvorenom- kanali i paketi,vie istodobnih usluga- simetrini/asimetrini prijenos- kvaliteta govora=usporedivo sa fiksnom mreom- integracija sa fiksnom mreom, koegzistencija sa 2. generacijom (GSM), bri pristup internetu

122. Brzi paketski pristup u dolaznom smjeru (HSDPA)- HDSPA=High Speed Downlink Packet=Brzi paketski pristup u dolaznom smjeru- nadogradnja WCDMA tehnologije- ne zahtjeva uvoenje novih dodatnih vorova u mrezu- samo nadogradnja hardware-a i software-a radijskog mrenog podsustava RNS (nadogradnja radijskog mreznog upravljaa RNC i vora B, vei broj fizikih kanala u pristupu)

123. Povezivanje javnih pokretnih mrea s WLAN mreamaWLAN tehnologije- pristup internetu velikim brzinama(irokopojasni pristup)- wiFi,WiMAX(urbana i ruralna podruja)- ne omoguavaju pokretljivost korisnikaIntegracija WLAn pristupnih toaka sa UMTS pristupnom mreom- integracija elijskih i neelijskih pristupnih mrea- Kombinacija s fiksnom Pristupnom mreom