Osnove Ekonomije 1 2013

  • View
    975

  • Download
    20

Embed Size (px)

Text of Osnove Ekonomije 1 2013

  • 1

  • 2

    Impresum:

    OSNOVE EKONOMIJE 1

    Nastavni materijal za 1. godinu studija

    2013. godina

    Autor i urednik:

    Dr. sc. Amina Ahec onje

    Recenzenti:

    Dr. sc. Nikola Bokan

    Dr. sc. Ante igman

    Naziv i sjedite nakladnika:

    Zagrebaka kola ekonomije i managementa

    Jordanovac 110, 10000 Zagreb

    Drugo dopunjeno izdanje (mimeo)

    2013. godina

    BlackBoard Learn

  • 3

    Dr. sc. Amina Ahec onje

    OSNOVE EKONOMIJE 1

    Nastavni materijal za 1. godinu studija

    (mimeo)

    Zagrebaka kola ekonomije i managementa

    Zagreb, prosinac 2013.

  • 4

    1. UVOD U OSNOVE EKONOMIJE

    Zakonitosti koje vladaju ekonomskim ivotom svake zemlje, te stalni razvoj

    metoda ekonomske analize i prognoze, ine ekonomiju znanstvenom

    disciplinom.

    Predmeti prouavanja ekonomije se jo uvijek nadograuju kako bi se to vie

    pribliila egzaktnoj znanosti. Ekonomska znanost poinje ozbiljno s radovima

    poznatog filozofa Adama Smitha jo u 18. stoljeu, te Johna Stuarta Milla i

    Alfreda Marshalla u 19. stoljeu (Ekelund i Herbert, 1998). Takoer treba

    napomenuti da:

    a) ekonomija moe biti vrlo zanimljiva jer proima ivote svih ljudi i

    drutvenih skupina;

    b) povezana je sa drugim znanstvenim disciplinama interdisciplinarnost

    (sociologija, psihologija, matematika...);

    c) ekonomija i ekonomska znanost nisu isto to i ekonomska politika.

    1.1. Zato se ekonomija prouava?

    Ljudi ele spoznati i razumjeti svoje uloge u kojima se pojavljuju tijekom svog

    ivota kao potroai, proizvoai, nositelji ekonomske politike, zaposlenici,

    poslodavci.. Te su uloge dio ekonomskog ivota, pa tako i predmet prouavanja

    ekonomije kao znanstvene discipline.

    1.2. to je ekonomija?

    Ekonomija je znanstvena disciplina koja prouava kako drutva (nacionalne

    ekonomije) upotrebljavaju svoje resurse da bi proizvela korisna dobra i

    usluge, te kako se ta dobra i usluge raspodjeljuju na pojedince ili grupe

    pojedinaca. Osim toga, ekonomija istrauje:

    a) kako se odreuju cijene resursa (faktora proizvodnje) poput rada, kapitala

    i zemlje i kako se odreuju cijene finalnih dobara i usluga,

    b) ponaanje financijskih trita i kako se raspodjeljuje kapital,

    c) posljedice dravne regulacije na efikasnost trita,

    d) raspodjelu dohodaka i problem nejednakosti i siromatva,

    e) utjecaj dravne potronje, poreza i proraunskih deficita na ekonomski

    rast,

  • 5

    f) poslovne cikluse (pad i rast proizvodnje i nezaposlenosti), te razvija

    ekonomske politike za unaprjeenje ekonomskog rasta,

    g) modele razmjene meu nacionalnim ekonomijama (ekonomika

    meunarodne razmjene),

    h) determinante ekonomskog rasta, itd.

    Iz same definicije proizlaze dvije injenice specifine za ekonomiju:

    a) resursi i dobra kojima raspolaemo su oskudni (ponuda je ograniena) i,

    b) pojedinci i drutvo moraju efikasno upotrebljavati resurse u proizvodnji

    dobara.

    Pojasnimo ove dvije injenice. OSKUDNOST je karakteristika ekonomskog

    dobra, koja ne znai da je dobro rijetkost, ve da nije besplatno. Da bi pojedinac

    doao do nekog dobra mora ga ili proizvesti ili u zamjenu ponuditi druga

    ekonomska dobra.

    Budui da elje pojedinaca mogu biti neograniene, vano je ponaati se efikasno,

    odnosno, vano je da drutvo na efikasan nain upotrebljava ograniene resurse i

    dobra. Stoga se EFIKASNOST moe definirati kao upotreba ekonomskih resursa

    na nain da se maksimizira zadovoljstvo pojedinaca i drutva uz zadane trokove

    i tehnologiju. Ekonomija proizvodi efikasno kad ne moe proizvesti vie

    jednog dobra bez da smanji proizvodnju nekog drugog dobra, jer je potrebno

    realocirati ili preusmjeriti ve iskoritene resurse u neku drugu proizvodnju.

    1.3. Ekonomija kao znanstvena disciplina

    Ekonomija je znanstvena disciplina jer ekonomisti polaze od znanstvene

    objektivnosti u svojim istraivanjima, kao i fiziari, povjesniari ili biolozi. U

    ekonomskom istraivanju postoje tri kljune faze:

    a) postavljanje ekonomske teorije uz pretpostavku o povezanosti meu

    pojavama (npr. kako kretanje cijene dobra utjee na potranju za dobrom),

    b) prikupljanje podataka o promatranim ekonomskim pojavama, i

    c) analiza podataka, iji rezultat potkrepljuje ili opovrgava postavke

    ekonomske teorije.

    U sri je znanosti primjena znanstvene metode, te razvoj i testiranje teorija o tome

    kako svijet funkcionira, to je jednostavnije za znanosti poput fizike, biologije,

    kemije, astronomije,<

    No, kako je to mogue u ekonomiji i je li mogue eksperimentirati u ekonomiji?

    Na primjer, opi zakon gravitacije Isaac Newton dokazuje jednostavnim

  • 6

    primjerom pada jabuke sa stabla na zemlju, a astronomi potvruju privlanost

    nebeskih tijela putanjom planeta oko Sunca, postojanom putanjom Mjeseca oko

    Zemlje, itd. To je primjer jednostavnog znanstvenog testiranja. U ekonomiji je

    vrlo teko, a esto i opasno eksperimentirati. Da bi se utvrdili svi uzroci koji

    izazivaju inflaciju, monetarna vlast ne smije izazvati inflaciju i ugroziti time

    financijsku stabilnost zemlje, stoga je u ekonomiji gotovo nemogue

    eksperimentirati. Ekonomisti umjesto vlastitih eksperimenata i testiranja svu

    panju moraju posvetiti prirodnim eksperimentima koje nudi povijest, iskustvo i

    prijanji dogaaji u ekonomiji.

    Ti dogaaji omoguuju ekonomistima poopavanje i donoenje teorijskih

    zakljuaka i ekonomskih zakonitosti. U ekonomiji kao znanosti polazi se od

    pretpostavki, a esto se dogaaji ili pojave poopavaju. Primjerice,

    pretpostavljamo postojanje trita sa samo dva dobara ili dvije zemlje koje

    meusobno trguju, no zakljuke primjenjujemo (poopavamo) na trite sa vie

    dobara ili vie zemalja ukljuenih u razmjenu.

    Ekonomisti u svom istraivanju koriste modele koji mogu biti jednostavni poput

    dijagrama ili grafikih prikaza, pa sve do sloenijih matematikih modela

    (sustava jednadbi, modela optimizacije...) gdje su potrebna znanja iz

    matematike i statistike. EKONOMSKI MODELI su pojednostavljeni prikazi

    ekonomske stvarnosti (Babi, 2007). Njih emo najee koristiti u naim

    analizama ekonomske stvarnosti.

    1.4. Podjela ekonomije

    Ekonomija se dijeli na dvije kljune grane:

    a) MIKROEKONOMIJA je grana ekonomije koja prouava ponaanje

    pojedinanih ekonomskih subjekata (potroaa i proizvoaa), te

    funkcioniranje trinih struktura koje ti subjekti tvore;

    b) MAKROEKONOMIJA je grana ekonomije koja prouava kretanje

    ekonomskih agregata, primjerice, kretanje ukupne razine proizvodnje u

    jednoj zemlji (izraenu bruto domaim proizvodom BDP), kretanje

    dohotka stanovnitva, kretanje inflacije, izvoza i uvoza roba i usluga,

    problem nezaposlenosti, te druge agregatne ekonomske varijable.

    Meutim postoji jo jedna podjela ekonomije. Ekonomija se bavi pozitivnim i

    normativnim pitanjima.

    POZITIVNA EKONOMIJA objanjava stvarne ekonomske pojave, utvruje i

    analizira ekonomsku pojavu onakvom kakva ona zaista jest, bez vrijednosnih

    sudova.

  • 7

    NORMATIVNA EKONOMIJA ukljuuje vrijednosni sud i govori kakve bi veze

    meu ekonomskim pojavama trebale biti, ukljuujui pitanja pravednosti i

    morala.

    Kada drava uvede carinu na uvoz nekih prehrambenih proizvoda, to e se

    dogoditi sa cijenom tih proizvoda na domaem tritu i sa domaom

    proizvodnjom? Kakav je utjecaj te mjere na hrvatske potroae, na prehrambenu

    industriju? Ovim pitanjima bavi se pozitivna analiza, koja opisuje stvarne veze

    izmeu uzroka i posljedice, i ona je kljuna u (mikro)ekonomiji.

    Meutim, ponekad nas zanima to je najbolje, ili to bi trebalo biti? To pitanje

    ukljuuje normativnu analizu, koja je vana i za menadere i za ekonomsku

    politiku. Normativna analiza vodi rauna o etikim i moralnim pitanjima i esto

    u sebi ukljuuje vrijednosni sud, s time da bi trebala voditi rauna i o

    injenicama. Stoga e se pozitivna ekonomija kod uvoenja carina na uvoz

    prehrambenih proizvoda baviti prouavanjem posljedica te mjere na domae

    proizvoae i potroae, a normativna e govoriti o tome je li ta mjera dobra ili

    loa, pravedna ili nepravedna, odmjeravajui tko tom mjerom dobiva, a tko gubi.

    Stoga je pozitivna ekonomija kljuna za ekonomsku analizu i istraivanja, a

    normativna je kljuna za ekonomsku politiku. Ova podjela jedan je od razloga

    zato se ekonomisti esto razilaze u razmiljanjima kada savjetuju politiare ili

    iznose svoje stavove u javnosti.

    1.5. Ekonomski (gospodarski) sustav

    Ekonomski ili gospodarski sustav jest drutveno ureenje kojim se reguliraju

    ekonomski odnosi u drutvu. Ovisno o vrsti gospodarskog sustava u drutvu se

    organizira nain proizvodnje, potronje i raspodjele proizvedenih dobara.

    Objasnimo ukratko neke naine organizacije ekonomskog ivota ili vrste

    ekonomskih sustava.

    OBIAJNI / TRADICIJSKI SUSTAV

    Obiajni ili tradicijski gospodarski sustav bio je osnova gospodarskog ureenja u

    prolosti, te se zadrao i do danas u nekim nerazvijenim podrujima svijeta. U

    obiajnom sustavu proizvodnja dobara (roba i usluga) obavlja se na staromodne

    naine, gdje se metode rada i proizvodnje prenose generacijama, sa starijih

    lanova zajednice na mlae. Utjecaji industrijske revolucije, globalizacije,

    tehnologije i inovacija su zanemarivi. Primjeri obiajnih gospodarstava mogu se

    nai u plemensk