UPLOADANO NA: www.referada.hr

eISPIT.com - Online ispiti i skripte

O S N O V E E K O N O M I J E

prof Boris Sisek

2

PROIZVODNOST ILI PRODUKTIVNOST RADA Ključno pitanje u proizvodnji je proizvodnost rada. Pod njom podrazumijevamo efikasnost rada u procesu proizvodnje. Moţe se definirati na dva načina: kao proizvodna količina proizvoda u jedinici vremena kao količina vremena potrebna da se proizvede jedinica proizvoda.

Proizvodnost rada moţemo shvatiti kao mjerilo uspješnosti poslovanja poduzeća iz koje se vidi učinak rada izraţen odnosom između ostvarene količine učinka i količine ljudskog rada kojom je sudjelovao u proizvodnji:

PROIZVODNOST = KOLIČINA PROIZVODA RADA KOLIČINA RADA

Veća proizvodnost s manjim utroškom vremena po jedinici proizvoda znači niţu prodajnu cijenu i veću konkurentnost. Svako poduzeće nastoji nači načine za povećanje proizvodnosti.

FAKTORI O KOJIMA OVISI PROIZVODNOST RADA:

1. tehnologija stupanj do koje je znanost uključena u proces proizvodnje glavni faktor povećanja proizvodnosti rada

2. kvaliteta subjektivnog faktora (ljudi) stupanj izvjeţbanosti, obrazovanosti zaposlenika

3. prirodni izvori kako utječu na manju ili veću proizvodnost rada

4. organizacija rada bolja organizacija – bolji efekt na efikasnost način organiziranja poduzeća i unutar njega pojedinih sektora organizacije.

3

ŠTO I KOLIKO? – PROBLEM PROIZVODNOG IZBORA

Kako rasporediti resurse? Iz procesa proizvodnje samo ekonomska dobra jer se uvijek proizvode u ograničenim količinama. O proizvodnji moţemo govoriti s aspekta tehnologije proizvodnje tj koliko smo u nju uloţili i koliko smo dobra potom dobili (input – output). Postavljaju se pitanja: koje proizvode proizvoditi i u kojim količinama, kako i na koji način, kojim sredstvima, tko će proizvoditi... Vaţno je naći optimum u izboru između proizvodnih mogućnosti koje su na raspolaganju tako da se podmire potrebe za dobrima na način koji će maksimalno moći podmiriti potrebe stanovništva.

KRIVULJA GRANICE PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI

Pokazuje maksimalne količine dobara koje moţe postići neka ekonomija uz dano tehnološko znanje i dostupnu količinu faktora proizvodnje. Svaka točka na granici proizvodnih mogućnosti označava efikasnu proizvodnju (maksimalno su se iskoristili svi potencijali). Neka ekonomija efikasno proizvodi ako je ona na granici svojih mogućnosti tj ako maksimalno koristi svoje potencijale (ne moţemo povećati prizvodnju I grupe dobara, a da ne smanjimo proizvodnju II grupe dobara). Točka koja se nalazi izvan granice proizvodne mogućnosti predstavlja jendu kombinaciju proizvodnje II proizvoda koja u ovom momentu nije dostiţna. Točka koja se nalazi unutar granice proizvodne mogućnosti predstavlja kombinaciju koja je moguća ali ukazuje na to da mi ne koristimo naše resurse koliko bi mogli, tj proizvodimo neracionalno (tada je ekonomija u lošoj situaciji). Krivulja predstavlja listu izbora koja stoji na raspolaganju društva.

OPORTUNITETNI TROŠKOVI

Kad imamo oskudne resurse onda se moramo odlučiti za jednu mogućnost pa smo neku drugu priliku propustili. Skriveni troškovi nisu u novčanom obliku kao eksplicitni troškovi. Skriveni troškovi nekog posla označavaju propuštene prilike (oppurtunity) ili troškove kojima se poduzeće izlaţe poduzimajući radije taj nego bolji alternativni posao.

4

Njih treba uzeti u obzir pri donošenju ekonomskih odluka. Iz krivulje transformacije vidi se koliko moramo nečega ţrtvovati da bi nešto drugo mogli povećati.

KAKO PROIZVODITI?

Naša ukupna proizvodnost ovisi o raspoloţivosti faktora proizvodnje, o tehnologiji, kako kombinirati inpute/resurse da bi proizveli output.

FUNKCIJA PROIZVODNJE ILI PROIZVODNA FUNKCIJA

odnos supstitucije (inputi se u određenom odnosu zamjenjuju) odnos komplementarnosti (inputi se nadopunjuju)

Tehnologija određuje fiksne odnose između maksimuma proizvodnje koja se moţe proizvesti i inputa koji se traţe da se postigne ta proizvodnja. Ako jedan input drţimo konstativnima, a drugi varira u tom slučaju se javlja granična proizvodnost nekog inputa: ako jedan faktor dodajemo a ostali su konstatni granična proizvodnost rada će se smanjivati u onoj mjeri u kojoj se taj input povećava, a ostali inputi su nepromjenjeni. ZAKON OPARAJUĆIH PRINOSA

Na primjeni zakona o padajućim prinosima proučava se efikasnost ulaganja u teoriji proizvodnje. Svako ulaganje u proizvodnju ima smisla sve do one granice kad nam se ulog izjednači s prinosom, iznad te granice ulaganje je neefikasno. Zakon djeluje samo u uvjetima ako jedan faktor variramo, a ostale drţimo konstantnima. Moţe se zvati i zakon rastućih troškova jer se opadanje prinosa ispoljava kao proces troškova po jedinici proizvodnje. Zakon o opadajućim prinosima počinje djelovati tek na određenoj razini opsega proizvodnje, a do tada je moguće djelovanje zakona o konstatnim i rastućim prinosima.

5

EKONOMIJE RAZMJERA

Slučaj kad povećavamo sve inpute. Pokazuju reakciju prizvodnje na proporcionalnom porastu svih inputa. Razlikujemo tri vrste ovisno o tome kako proizvodnja reagira na proporcionalan porast svih inputa:

1. konstatna ekonomija razmjera – proporcionalno povećanje svih inputa dovodi do jednako proporcionalnog povećanja outputa (I=100%, P=100%)

2. padajuća ekonomija razmjera – proporcionalno povečanje svih inputa dovodi do ispod proporcionalnog povećanja outputa (I=100%, P=80%).

3. rastuće ekonomije razmjera – proporcionalno povećanje svih inputa dovodi do iznad proporcionalnog povećanja ekonomije, to je efikasnost ekonomije.

Ekonomije razmjera djeluju u tri vremenska perioda:

1. trenutačni rok (sad u ovom momemntu, faktori proizvodnje su fiksni)

2. kratki rok (period do godine dana, neki faktori proizvodnje su fiksni, neki varijabilni)

3. dugi rok (period duţi od godine dana, svi faktori proizvodnje su varijabilni).

6

T R O Š K O V I Troškovi su novčani izdaci za određenu razinu proizvodnje.

UKUPNI TROŠKOVI su troškovi ukupne proizvodnje i ovise o ukupnoj proizvedenoj količini proizvoda. Najmanji novčani izdaci za datu razinu proizvodnje. Kako raste proizvodnja rastu i ukupni troškovi.

UKUPNI FIKSNI TROŠKOVI +UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI =UKUPNI TROŠKOVI

1. fiksni troškovi (Fix Cost) nepromjenjivi, stalni ne ovise o razini proizvodnje jednaki su i kad ne proizvodimo i kad proizvodimo maksimalno pr trošak za najam poslovnog prostora/zemljišta, kredit i kamate

banci, troškovi reţijskog osoblja... 2. varijabilni troškovi (Variable Cost) promjenivi što više proizvodimo troškovi su veći pr troškovi sirovine, radnici, troškovi struje, goriva...

JEDINIČNI TROŠKOVI su troškovi po jedinici proizvoda.

1. granični troškovi pokazuju promjene ukupnih troškova ako se proizvodnja poveća

za jednu jedinicu GRANIČNI = DODATNI VARIJABILNI TROŠAK TROŠAK DODATNI OBUJAM PROIZVODNJE

ili GRANIČNI = CIJENA VARIJABILNOG FAKTORA TROŠAK GRANIČNI PROIZVOD

2. prosječni troškovi prosječni ukupni trošak (AC) = TC / q trošak po jedinici ukupne troškove podijelimo s ukupnim brojem jedinica koje

prizvodimo prosječni fiksni trošak (AFC) = TFC / q podijelimo ukupni fiksni s količinom koju proizvodimo

prosječni varijabilni trošak (AVC) = TVC / q podijelimo ukupni varijabilni s količinom koju proizvodimo

7

ELASTIČNOST TROŠKOVA

Pokazuje što se događa s ukupnim troškovima ako raste proizvodnja.

Es = ( TC/TC) / ( P/P) porast ukupne proizvodnje

Elastičnost ukupnih troškova iskazuje odnos između graničnog troška MC prema prosječnom trošku AC.

ODNOS IZMEĐU PROIZVODNJE I TROŠKOVA

U trenutnom roku svi su troškovi fiksni, svi su troškovi već u proizvodima. U kratkom roku (vremenski period do godinu dana) nešto se moţe promijeniti, a nešto ne, pa su neki troškovi varijabilni (troškovi rada i sirovina), a neki fiksni (troškovi postrojenja, strojeva). U dugom roku (veći od godinu dana) svu si troškovi varijabilni jer se mogu mijenjati svi faktori proizvodnje.

PRAVILO NAJMANJIH TROŠKOVA

Da bi poduzeće proizvelo zadanu proizvodnju uz najmanje troškove moralo bi nabavljati faktore proizvodnje do one razine pri kojoj je omjer između graničnog prizvoda i cijene jednak za svaki faktor proizvodnje.

OPORTUNITETNI TROŠKOVI

To su skriveni troškovi (nisu vidljivi) ili implicitni. Odlučujemo se za jednu priliku, ali propuštamo drugu. Označavaju propuštene prilike ili troškove kojima se poduzeće ili pojedinac izlaţe poduzimajući radije taj nego najboli drugi posao.Stvarni ekonomski troškovi neke poslovne aktivnosti su:

NOVČANI (VIDJIVI) TROŠKOVI +

OPORTUNITETNI TROŠKOVI

Da bi donjeli najbolju odluku treba uvijek uzeti u obzir i oportunitetne troškove.

8

EKONOMIČNOST POSLOVANJA

To je štedljivost koju treba postići u procesu proizvodnje u vezi ulaganja faktora proizvodnje. Odnos outputa i inputa, učinka i utroška pri čemu je teţnja svakog ekonomskog subjekta da učinci nadmaše utroške. Ako je:

e > 1 povoljno

e = 1 granična ekonomičnost

e < 1 neekonomično poslovanje e = UČINAK (A) / UTROŠAK (B) =

= (UČINAK * CIJENE) / (UTROŠAK * CIJENE) = = VRIJEDNOST PROIZVODNJE / TROŠKOVI

VRIJEDNOST PROIZVODNJE UKUPNI PRIHODI

Kako povećati ekonomičnost?

povećanjem cijena gotovih prizvoda povećanjem učinka u proizvodnji uz konstantne troškove smanjenjem nabavne cijene smanjenjem količinskog utroška svih inputa

PROFITABILNOST POSLOVANJA

Profitabilnost je ekonomska mjera uspješnosti uloţenog kapitala u nekom vremenskom periodu ili konkretnom poslu.

Pf` = (PROFIT / ULOŢENI KAPITAL) * 100

Cilj uspješnosti poduzeća je ostvariti veće prihode od rashoda (takvo poduzeće posluje profitabilno, obrnuto gubitak u poslovanju).

9

P O T R A Ž N J A

Određena je količinom dobara koju su potrošaći voljni kupiti pri određenoj razini cijene analogno vlastitoj kupovnoj moći. Sve trţišne snage koje se javljaju djelovanjem kupaca bez obzira da li su to poduzeća, kućanstva ili pojedninci. Potrebe subjektivno utječu na potraţnju. Kupovna moć i veličina stanovništva objektivno utječu na potraţnju. Krivulja potraţnje je zbroj svih individualnih potraţnji za nekim proizvodom. Njome se iskazuju kretanje potraţnje. Njen smjer kretanja je s desna na lijevo. Pri višim cijenama potraţnja opada i obrnuto. Trţišna potraţnja je skup svih individualnih potraţnji svih potrošačkih jedinica u nekom sektoru.

PONAŠANJE POTROŠAČA

efekt dohotka ako su prihodi isti, a neki proizvod pojeftini moţemo kupiti više

proizvoda tog istog, jer nam se povećala kupovna moć s istim novčanim izdatkom kupujemo isto – kao da nam se povećala

kupovna moć pojeftinjenjem proizvoda povećava se kupovna moć bez obzira na dohodak

efekt supstitucije kada potrošač postiţe istu korisnost uz minimalne troškove

(zamjena dobara prilikom poskupljenja jednog).

FAKTORI O KOJIMA OVISI POTRAŢNJA

1. cijena što je cijena veća potraţnja je manja i obrnuto izuzeci:

I. cijena raste, a količina ne pada – pr u uvjetima inflacije (ljudi stvaraju zalihe, kupuju više nego što trebaju)

II. cijena pada, a pada i količina koja se kupuje – slučaj kod najbogatijih

2. prosječna razina dohotka (kupovna moć) što je dohodak veći veća je i potraţnja (i obrnuto)

3. veličina stanovništva 4. preferencije (ukusi ili sklonosti) potrošača

10

5. cijene i dostupnost dobara koja su povezana s analiziranim prizvodom ili dobrom.

Postoje tri vrste takvih prozvoda:

I. supstituti ili zamjenici – oni koji se mogu nadomještati

II. komplementarna dobra – dobra koja se nadopunjuju u potrošnji (auto-gorivo, kava-šećer)

III. nezavisna dobra – neki proizvodi čije cijene nisu ni u kakvoj vezi s proizvodom, tu cijena nema utjecaj na potraţnju i obrnuto

11

P O N U D A Ponuda je ona količina dobara koja se nudi na trţištu, a moţe biti pojedinačna ili ukupna, po određenoj cijeni. Ovisna je o količini ponuđenih dobara i mogućih cijena na trţištu. To je količina nekog dobra koju su poduzeća voljna proizvesti i prodati. Krivulja ponude je zbroj svih individualnih krivulja ponude pojedinih proizvođača u nekom sektoru ili grani proizvodnje. Njom proučavamo odnos između cijene i ponuđene količine.

FAKTORI O KOJIMA OVISI PONUDA

1. cijena

2. troškovi proizvodnje – ovise o tehnologiji, cijeni inputa/sirovina, te kombinaciji inputa

3. zalihe proizvoda – ako ima više zaliha poduzeće ih je spremno prodati po puno niţim cijenama, time se povećava ponuda samo da se riješe tih zaliha

4. potreba za likvidnim sredstvima – ako proizvođač treba likvidna sredstva prodat će po niţoj cijeni samo da dođe do novca za nabavljač

5. cijene proizvoda koje moţe proizvoditi isti proizvođač

6. ekonomska politika drţave.

TRŢIŠNA RAVNOTEŢA

Kada se izjednači ukupna ponuda s ukupnom potraţnjom na trţištu (siječe se krivulja ponude i krivulja potraţnje) dolazi do izjednačavanja njihovih interesa te se uspostavlja trţišna ravnoteţa. To je optimalna trţišna situacija pri čemu će kod određene cijene, ponuda i potraţnja biti u potpunosti zadovoljene. Trţišna ravnoteţa ostvaruje se pri onoj cijeni i količini pri kojima su snage ponude i potraţnje izjednačene. Svi proizvođači i potrošači istodobno zajedno određuju ravnoteţnu cijenu i ravnoteţnu količinu.

12

E L A S T I Č N O S T P O T R A Ž N J E Reakcija potrošača na promjenu cijene. Trebamo utvrditi odnos između promjene cijene i promjene količine.

ED = PROMJENA KOLIČINA % / PROMJENA CIJENE %

Kretanje potraţnje moţe se iskazati krivuljom potraţnje koja ima ulazni trend kretanja s desna na lijeva. Promjena količine ide u suprotnom smjeru od promjene cijene.

E = 0 savršeno neelastična potraţnja

cijena se mijenja, a količina stalno ista

nema reakcija potrošača na promjenu cijen

E = 1 normalna, usklađena ili jedinična elastičnost

jednako promjeni cijena promjeni se i količina

E = ∞ savršeno elastična potraţnja

neznatna promjena cijene – velike promjene u količini

malo povećanje cijene – potpuna obustava kupovanja

malo smanjenje cijene – euonuna kupovina

0 < E < 1 neelastična potraţnja

količina se manje promjenila nego cijena

1 < E < ∞ elastična potraţnja

količina se više promjenila od cijene

FAKTORI O KOJIMA OVISI ELASTIČNOST POTRAŢNJE

I. postojanje dobrih supstituta – što neki proizvod ima više supstituta, elastičnost će biti veća

II. broj mogućih upotreba proizvoda – što je veći broj upotreba (namjena) elastičnost je veća

III. stupanj neophodnosti nekog proizvoda – što je proizvod nuţniji za svakodnevni ţivot to je elastičnost manja

IV. udio izdataka za određeni proizvod u dohotku – što je udio manji, manja je elastičnost

V. očekivanje o budućem kretanju cijene

VI. vrijeme – duţi vremenski period potraţnja nije samo za najnuţniji

13

E L A S T I Č N O S T P O N U D E Je svojstvo ponude da reagira na promjenu cijene. Kretanje ponude grafički iskazujemo krivuljom ponude koja ima ulazni trend kretanja s lijeva na desno. Pri višim cijenama ponuđači nude više dobara i obratno. Reakcija proizvođača:

Es = PROMJENA PONUĐENE KOLIČINE (%) / PROMJENA CIJENE (%)

Promjena količine je proporcionalna s promjenom cijene – veća cijena / veća količina.

E = 0 savršeno neelastična ponuda

cijena ide gore ili dolje a proizvođači ne reagiraju

E = 1 jedinična ili usklađena elastičnost

jednaka reakcija

E = ∞ savršeno elastična ponuda

malo povećanje cijene – enoruno povećanje ponude

malo smanjenje – potpuna obustava

0 < E < 1 neelastična ponuda

1 < E < ∞ elastična ponuda

FAKTORI O KOJIMA OVISI ELASTIČNOST PONUDE

I. vrijeme

glavni faktor

vrijeme koje stoji na raspolaganju proizvođaču za reakciju na promjene cijene: trenutačni rok – nemoguća ikakva reakcija

- ponuda savršeno neelastična kratki rok - do godinu dana

– moguća reakcija - elastičnost se povećava (od neelastične do elastične ponude)

dugi rok – duţi od godine - elastičnost najveća

II. dostupnost sirovina

14

T R Ž I Š T E Trţište je ekonomski prostor na kojem se nude ili prodaju i traţe ili potraţuju uz neku cijena neka ekonomska dobra. Jedan ekonomski mehanizam pomoću kojeg prodavači i kupci djeluju jedni na druge da bi nekoj robi odredili cijenu i količinu. Obuhvača skup aktivnosti koje su vezane uz kupuje i prodaje.

OSNOVNE ODREDNICE TRŢIŠTA

ponuda

potraţnja

cijene (proizvodnja, nabava, konkurencija, društvena podjela rada, masovna proizvodnja) Postoje trţišta pojedinih roba, usluga, ali i faktora proizvodnje.

Cijena se na trţištu dobara određuje tako da se potrošači uravnoteţe s ponudom poduzeća. Cijena se na trţištima faktora proizvodnje određuje tako da se uravnoteţi ponuda kućanstva s potraţnjom poduzeća tako se formiraju cijene na trţištu gotovih proizvoda

Osnovna funkcija veleprodaje: pvezuje proizvođače i maloprodaju ili dva proizvođača imamo konkurenciju identičnog proizvoda u velikim količinama.

Osnovna funkcija maloprodaje: teţi se za što raznovrsnijim proizvodima

TEMELJNE FUNKCIJE TRŢIŠTA

1. alokacijska funkcija (kako proizvoditi) – određuje tko će i u kojoj mjeri i na koji način sudjelovati sa svojim proizvodima na trţištu

2. distributivna funkcija (za koga) – određuje poloţaj svih sudionika ekonomskog procesa u osnovnoj raspodjeli

3. selektivna funkcija (što proizvoditi) – trţište signalizira koje proizvode proizvodit i u kojim količinama

4. informativna funkcija – trţište daje povratne informacije proizvođačima o ispravnosti trţišne politike koju vode.

15

OBLICI (MORFOLOGIJA) TRŽIŠTA 1. potpuna ili savršena konkurencija oblik trţišne strukture na kojoj postoji velik broj proizvođača i kupaca karakteristika – svi ponuđači nude isti homogeni proizvod uvjeti / zahtjevi:

i. postoji velik broj proizvođača i potrošača koji su jednake ekonomske snage

ii. proizvode identičan proizvod iii. postoji aposolutna mobilnost ili pokretljivost proizvoda i faktora

proizvodnje iv. apsolutna obavještenost (sudionika trţišne utakmice) o svemu

što se događa na trţištu

2. nepotpuna konkurencija prevladava na trţištu kad god pojedinačni prodavatelji imaju

određeni nadzor nad cijenom njihova proizvoda

I. monopol

trţišno stanje ponude na kojem dobra nudi samo jedan ponuđač

danas moguć uz pomoć drţave tj vezan za drţavnu regulativu

II. ograničena konkurencija

spoj monopola i konkurencije, najrašireniji oblik trţišne strukture

riječ je o takvoj trţišnoj strukturi koja podrazumijeva međusobnu konkurenciju poduzeća i njihov utjecaj na potraţnju

istovremeno susrećemo i elemente prisutnosti monopola budući da svako poduzeće nastupa na trţištu sa svojim proizvodom

osnovno obiljeţje trţišta ogranićene konkurencije je diferencijacija prozvoda (proizvođaki proizvode različite varijante nekog proizvoda ali iste uporabljivosti i namjene)

III. oligopol

oblik konkurencije koji nastaje u slučaju postojanja malog broja proizvođača od kojih je svaki takve veličine da povećanje ili smanjenje njegove proizvodnje uvelike utječe na cijenu čisti oligopol – identičan proizvod, standardizirae kvalitete diferencirani oligopol – proizvodi se mogu međusobno

razlikovati i tu se pojavljuje veliko suparništvo

Monopol na strani potraţnje: a) monopson (jedan potraţivač) b) oligopson (više njih)

16

PODUZEĆE U POTPUNOJ KONKURENCIJI

Kod potpune konkurencije cijene su iste za sve proizvođače, a optimalno se poslovanje poduzeća postiţe onda kada su cijene jednake graničnom trošku poduzeća. Poduzeće u takvim uvjetima ostvaruje pozitivan financijski rezultat ako mu je cijena veča od prosječnih graničnih troškova. Poduzeće ne moţe utjecati na cijenu, ono je prihvatilac cijene. Moţe utjecati na količinu; poduzeće treba prilagođavat svoju količinu tako dugo dok se ne izjednači cijena po kojoj prodaje s graničnim troškom tako će ostvarit maksimalni profit (GRANIČNI TROŠAK – DODATNI TROŠAK PROIZVODNJE JEDNE DODATNE JEDINICE PROIZVODA)

P = MC

P – prodajna cijena; MC – granični trošak

Dvije nadopune: I. jednakost između cijene i graničnog troška mora se uspostaviti u onoj

količini proizvodnje pri kojoj je krivulja graničnog troška rastuća

II. pitanje cijene: cijena minimalno mora biti jednaka ili veća od prosječnog varijabilnog troška P > AVC

Poduzeće u uvjetima potpune konkurencije promatramo u trenutnom, kratkom i dugom roku.

PODUZEĆE U NEPOTPUNOJ KONKURENCIJI

većina trţišta u nepotpunoj konkurenciji. kad god neko poduzeće ima neku mjeru kontrole nad cijenom

proizvoda u tom sektoru ne znači odsustvo suparništva (suparništvo reklamom, markom).

17

F A K T O R I P R O I Z V O D N J E

Primarni faktori proizvodnje (dostupni i prije procesa proizvodnje): rad zemlja

Proizvened faktor proizvodnje: katipal (kapitalna dobra)

Svaki faktor proizvodnje ima svoju cijenu, plaća se, javlja se ponuda i potraţnja za faktorima proizvodnje. S jedne strane se formiraju cijene faktora, s druge strane prinosi faktora.

Svaki resurs ima svoj prinos: prirodni resursi u obliku rente radni resursi u obliku najamnine kapital u obliku profita i rentala

ZEMLJA

Primaran faktor. Sve one sile i materijali koje priroda daje čovjeku na raspolaganje za racionalnu uporabu (sunce, vjetar, voda, zrak...). Zemlja kao fiksni faktor je ograničena. Renta je prinos ili zarada od faktora proizvodnje koji ima ograničenu ponudu jer je zemlja kao količina ograničena.

KAPITAL (KAPITALNA DOBRA)

Proizveden faktor. Ona proizvedena dobra koja se isključivo ulaţu u proces proizvodnje s osnovnom svrhom da se poveća proizvodnja.

Vrste kapitalnih dobra: i. građevine (tvornice, kuće)

ii. oprema (strojevi, inventar) iii. zalihe (materijala i gotovih proizvoda)

Mogu biti u:

materijalnom obliku – oprema, strojevi, zalihe

novčanom obliku – novac

Rental je prinos ili zarada od iznajmljivanja kapitalnih dobra. To je naknada za iznajmljivanje kapitalnih dobra. Nastoji se izračunati kako će nam se brzo vratiti kapital od npr iznajmljivanja.

18

STOPA PRINOSA NA KAPITAL (%)

(NETO RENTAL) STOPA PRINOSA = RENTAL – TROŠKOVI

NA KAPITAL ULOŢENI KAPITAL

Godišnji neto povrat na kunu uloţenog kapitala. Što je stopa veća, to se brţe vraća kapital.

SADAŠNJA VRIJEDNOST KAPITALNOG DOBRA

Oni prihodi koji bi se dobivali u budućnosti od kapitalih dobara, a koliko

vrijede u ovom momentu. PROFIT

Najveći prinos na kapitalna dobra. Da bi se mogla kupovati kapitalna dobra netko mora štediti. Za razliku od rentala, profit je rizičan zbog procesa proizvodnje.

Razlikujemo:

poslovni profit računovodstveno izračunavanje profita neprecizan jer se njime naziva nešto što u svojoj biti nije profit – to

su implicitni prinosi i to treba odbiti od poslovnog profita (onda dobivamo čisti ili ekonomski profit)

veći od ekonomskog

ekonomski profit pravi pokazatelj zarade

UKUPNI PRIHODI - UKUPNI TROŠKOVI (EKSPLICITNI + IMPLICITNI) EKONOMSKI PROFIT

izvori ekonomskog profita 1. nagrada za rizik i inovaciju

poduzetnik je osoba koja donosi strateške odluke u poduzeću

odluke se donose u uvjetima neizvjesnosti vanjska neizvjesnost unutrašnja neizvjesnost

nagrada = čisti profit

2. monopolski profit

netko, monopolist, diţe cijene ---- euonuma zarada

19

RAD

Vaţni ekonomski faktor u privređivanju je radni resurs. Prinos radnog resursa je nadnica (najamnina, plaća). Najamninu radništvo dobiva u gotovu novcu na osnovu vrijednosti radne snage.

Farktori koji utječu na vrijednost radnog resursa: ponuda potraţnja kvalificiranost, obrazovanost, vještina.

Kad bi na trţištu rada bila potpuna konkurencija:

A. razlika između nominalne i realne nadnice (nadnica = cijena rada) - nominalna ili novčana nadnica = iznos novaca koji primamo - realna nadnica = stvarna kupovna moć nominalne nadnice

B. razlike u nadnicama između različitih regija ili kontinenata

Glavni elementi ponude rada:

1. stanovništvo (broj, veličina) udio radne snage u ukupnom stanovništvu veće stanovništvo – povećava ponudu rada

2. radna snaga ili kontigent obuhvaća određenu starosnu grupu stanovništva (15-64 godine)

osim onih koji još nisu sposobni za rad (đaci, studenti) ili više nisu sposobni (prijevremena mirovina)

3. prosječan broj sati koje radnici rade u tjednu ili godini što je veći radni tjedan – povećava se ponuda rada

4. stupan intenzivnosti rada broj pokreta u jedinici

Krivulja ponude rada

1. efekt supstitucije ili nadomještavanja – supstitucija sati slobodnog vremena radnim satima ako se radnika bolje plati

2. efekt ili učinak dohotka – kad su primanja toliko visoka, dovoljna za pokriće potreba, ljudi daju prednost slobodnom vremenu, odbijaju raditi. Što je zemlja razvijenija prevladava efekt dohotka

3. razlika u plaćama pojedinih kategorija zaposlenih

20

Četiri uzroka tih razlika:

1. kompenzirajući dodaci na plaće – kod teških uvjeta rada, da bi ljude dobili za te poslove, treba ih više platiti

2. razlike u kvaliteti rada – različite psihofizičke sposobnosti, razina obrazovanosti, izvjeţbanosti, pa je i kvaliteta i efikasnost rada različita po tom su i plaće različite

3. elementi rente u nadnicama jedinstvenih pojedinaca – posebne sposobnosti koje su traţene potraţnja visoka, ponuda ograničena (vrhovni umjetnici, znanstvenici)

4. nekonkurentske grupe na trţištu rada – neki zaposlenici ne mogu jedni drugima konkurirati, moţe se konkurirati kod nekvalificiranog rada.

21

N O V A C I P O S L O V N O

B A N K A R S T V O Novac je sve ono što sluţi kao opće prihvaćeno sredstvo razmjene ili sredstvo plaćanja. Razvijeniji oblik novca: bankovni ili ţiralni novac. Zamjenici novca: kreditne kartice, čekovi. Svaka drţava za potrebe na svom trţištu određuje nacionalnu valutu. Drţava garantira vrijednost novca (vrijednost nije stabilna). Današnje pokriće novca čini vrijednost nacionalne proizvodnje.

Novac ima svoju vrijednost: materijalnu – utvđena vrijednošću materijala iz kojeg je izrađen funkcionalnu – vrijednost koju predstavlja kao sredstvo razmjene nominalnu – ona koja je otisnuta na novcu realnu – određuje je kupovna moć koja stoji iza njega.

Kad realna vrijednost raste aprecijacija Kada realna vrijednost pada deprecijacija (oblici: inflacija i devalvacija)

SASTAVNICE PONUDE NOVCA

1. M1 – transakcijski novac transakcije – kupuje i prodaje (sluţi za kupnje i prodaje različitih

roba u nekoj ekonomiji) sastoji se iz gotovog novca (kovamice, papirni novac) i čekovnih

računa (depoziti po viđenju)

2. M2 = M1 + štedni računi (u bankama) novac u širem smislu ili novčana masa ili pribliţna masa uključuje aktivu kao što su štedni računi, povrh kovanica,

papirnog novca i depozita po viđenju.

Štedni računi ne ulaze u transakcijski novac jer ne moţemo s njim neposredno plaćati.

22

KAMATA

Ukoliko novac funkcionira u obliku kapitala on isto ima prinos kamatu. Kamatna stopa je cijena upotrebe novca koju netko plaća jer je dobio novac na korištenje.

Glavne odrednice kamatnih stopa: 1. rok dospijeća

2. rizik – što je rizik veći veća je i kta stopa

3. likvidnost – sredstvo je likvidno ako se brzo moţe pretvoriti u gotovinu uz mali gubitak vrijednosti što je ona manja veća je kamatna stopa

4. administrativni troškovi.

Imamo:

1) nominalnu kamatnu stopu – mjeri godišnji dobitak u kunama na uloţenu kunu

2) realnu kamatnu stopu – nominalna kamatna stopa umanjena za stopu inflacije

NOMINALNA KAMATNA STOPA - STOPA INFLACIJE

REALNA KAMATNA STOPA

FUNKCIJE NOVCA:

1. sredstvo razmjene

2. jedinica obračuna (jedinica kojom mjerimo vrijednost stvari)

3. jedno od sredstava očuvanja vrijednosti imovine (portfolio ili portfelj teorija)

23

SASTAVNICE POTRAŢNJE ZA NOVCEM

1. transakcijska potraţnja temelji se na potrebi za sredstvom razmjene (kupnja i prodaja) uvelike ovisi o cijeni novca – kamatna stopa što je veća kamatna stopa, potraţnja i investicije su manje

2. špekulacijska potraţnja novac se drţi kao zaliha vrijednosti (portelj teorija) ljudi traţe novac da sačuvaju vrijednost imovine pojedinac i poduzeće trebaju imati što raznovrsniju portelj

sastavljen od što raznovrsnijih financijskih instrumenata (obveznice, dionice)

jedan dio toga mora biti i gotov novac

SUSTAV POSLOVNOG BANKARSTVA

- stvaranje novca unutar tog sustava - posao kreditiranja

Kreditni potencijal banke: 1) ovisi o fondovima te banke 2) ovisi o međubankarskim kreditima 3) ovisi o depozitima (što je depozit veći mogu se davati veći brojevi

kredita)

OBVEZNE REZERVE

Ono po čemu se bilanca stanja poslovne banke razlikuje od bilance stanja poduzeća. Banka mora određen broj depozita drţati kod Centralne banke (zakonska obveza). Banka ta sredstva biljeţi kao aktivu, ali ih ne moţe koristiti. To su sredstva koja banke u obliku gotovine ili fondova uloţena drţe kod Centralne banke.

Glavna funkcija obvezne rezerve: omogućuje centralnoj banci da kontrolira ponudu novca u opticaju.

24

MULTIPLIKACIJA DEPOZITA ILI EKSPANZIJA KREDITA

- dinamički kreditni potencijal

Makromultiplikacija depozita je ekspanzija kredita na razini svih poslovnih i drugih banaka unutar nekog ekonomskog sustava. Multiplikacija depozita nastaje sustavom prijenosa novčanih sredstava iz banke u banku (svaka od njih odobrava nove kredite), pri čemu se stvaruju ujedno i novi depoziti. Banke na razini cjeline ekonomije obavljaju ekspanziju novca povećavaju njegovu ponudu.

Depozit se moţe maksimalno multiplicirati do granice koja je određena formulom:

D = D0 * (1 / R)

D – maksimalan iznos depozita koji se moţe stvoriti; D0 – početni depozir; R – rezerva likvidnosti po jedinici depozita

Koliko će se stvoriti novog novca ovisi o monetarnom multiplikatoru {m.m.} m.m. – odnos novih depozita i povećanja rezervi

I. m.m = 1 / r

II. m.m = ND / NR

ND – novi depoziti; NR – nove rezerve

Moţe doći i do obrnutog procesa = saţimanje depozita i do usporavanja multiplikacije (1. netko povuće novac s računa 2. neka banka ima rezerve veće od zakonski propisanih).

25

BILANCA BANKE

AKTIVNI POSLOVI

PASIVNI POLSOVI

ARBITRAŽNI (DEVIZNI) POSLOVI KREDITI POSLOVNIM BANKAMA KREDITIRANJE VLADE I DRŽAVE

EMISIJA NOVCA DEPOZITI POSLOVNIH BANAKA

DEPOZITI VLADE DRŽAVNE REZERVE

STRUKTURA AKTIVNOSTI CENTRALNE BAKNE

26

C E N T R A L N O B A N K A R S T V O

I M O N E T A R N A P O L I T I K A Svaka suvremena drţava ima centralnu banku koja je odgovorna za vođenje njezinih monetarnih poslova riječ je o centralnoj banci i njezinim funkcijama. Njezina prva funkcija i zadaća je emitiranje novčanica. Ciljevi: stabilan rast društvenog proizvoda i niska nezaposlenost, borba protiv inflacije (stabilne cijene).

OSNOVNI ELEMENTI POMOĆU KOJIH CENTRALNA BANKA UTJEČE NA PONUDU NOVCA, BANKOVNE REZERVE I KAMATNE STOPE

1. operacije (financijske) na otvorenom trţištu 2. politika diskotne ili eskotne stope 3. politika obvezne rezerve

FINANCIJSKE OPERACIJE NA OTVORENOM TRŢIŠTU

Najvaţniji instrument centralne banke za stabilizaciju. Prate se cijene, privredna situacija i problemi (inflacija). Padajući ili kupujući vrijednosne papire na otvorenom trţištu centralna banka moţe sniziti ili povećati bankovne rezerve.

I. inflacija smanjuje se ponuda novca drţavne obveznice neposredno se kupuju i prodaju koliko je prodala obveznica za toliko će se smanjiti depoziti s računa

u poslovnim bankama to djeluje i proces multiplikacije i to u oba smjera

II. nedovoljan ekonomski rast FED kupuje drţavne vrijednosne papire, doznačuje novac onima od

kojih je kupio na bankovne račune dolazi svjeţ novac, a vrijednosni papiri idu u trezor

nastaje kruţenje depozita po bankama i stvara se novi novac više novca u opticaju ponuda se povećala, smanjuje se cijena

novca tj kamatna stopa i potiće privredna aktivnost.

27

POLITIKA DISKOTNE ILI ESKOTNE STOPE

Kamatna stopa po kojoj centralna banka posuđuje novac poslovnim bankama. Time povećava i smanjuje vrijednost kredita. Pretpostavlja se sa će se smanjenem kamatne stope povećati potraţnja banaka za kreditima (na taj način se povećava količina novaca u opticaju).

POLITIKA OBVEZNE REZERVE

Cilj obvezne rezerve je da se preko nje regulira ponuda novca u opticaju (tako centralna banka nadzire ponudu novca).

JOŠ NEKE ZADAĆE KOJE OBAVLJA CENTRALNA BANKA

bavi se rješavanjem problema međunarodnog kretanja novca

upravlja deviznim tečajem

reguliranje poslovnih banaka i osiguravanje depozita.

28

E K O N O M S K E F U N K C I J E

D R Ž A V E Četiri glavna ekonomska instrumenta:

1. porezi 2. izdaci (rashodi) 3. transferni programi 4. regulacije

FUNKCIJE DRŢAVE

1. formiranje zakonodavnog okvira ustanovljenje pravnog poretka – zakon, propisi, uredbe kojima se

sluţi drţava da organizira ekonomski ţivot skup tih zakona utvrđuje pravila ekonomske igre stabilnost uvjeta privređivanja neke zemlje se povećava ukoliko se ti

zakoni provode i što ih se manje mijenja ( Pravna drţava)

2. makroekonomska stabilizacijska politika drţava svojim instrumentima preventivno djeluje zbog ublaţavanja

posljedica ekonomskih kriza; ne čeka da se kriza pojavi – djeluje unaprijed

prati ekonomska kretanja mora voditi računa o nezaposlenosti i stanju proizvodnje (problem

stagflacije i inflacije) mora voditi računa o javnom dugu

3. utjecaj na alokaciju resursa zbog povećanja efikasnosti proizvodnje mikroekonomska funkcija povezana s trţištem (što i kako

proizvoditi – rješava se na trţištu) drţava korigira neke nedostatke trţišta – utječe na alokaciju resursa

(na neke sektore poduzeća unutar sektora) trţišni sustav nije idealan nedostaci trţišta

I. postoje monopoli (ne moţe se riješiti taj prolem na trţištu; mora postojati antimonopolska politika drţave)

II. razni oblici diskriminacije na trţištu rada (reguliranje trţišta rada radno zakonodavstvo

III. eksternalije ili eksterni efekti (kad nečija proizvodna aktivnost nanosi nekome štetu ili korist, a da to nije izraţeno u novcu)

29

A. pozitivne eksternalije – koristi od nečega u čemu nismo

financijski sudjelovali (novi lijekovi, sorte u poljoprivredi...) B. negativne eksernalije – zagađenje okoliša pristupi rješavanja problema:

privatni pristup

drţavni pristup

4. preraspodjela dohotka zbog povećanja jednakosti drţava određuje minimalnu plaću, standarde za pojedine oblike

usluga ili djelatnosti koji moraju biti svima pristupačni (različiti oblici subvencioniranja, zdravstveni standardi isl.)

odnos između efikasnosti i jednakosti - mora postojati granica koliko će se nekom uzeti, a koliko dati drugome

30

O S N O V N I P O J M O V I

M A K R O E K O N O M I J E Makroekonomija se bavi analizom funkcioniranja privrede kao cjeline. Ţivotni standard zemlje zavisi presudno od njene makroekonomske politike.

Ključne makoekonomske varijable pomoću kojih prosuđujemo makoekonomsku učinkovitost: bruto društveni proizvod (BDP) stopa nezaposlenosti inflacija neto izvoz.

Drţava sprovodi ekonomsku politiku koja se uslijed bavljenja globalnim ekonomskim problemima naziva makoekonomskom politikom.

CILJEVI MAKROEKONOMIJE

1. output ili proizvodnja 2. što manja nezaposlenost 3. slobodno trţište i stabilna razina cijena 4. ravnoteţa u međunarodnoj razmjeni

OUTPUT ILI PROZVODNJA

Visoka razina i rast BDP-a (GDP). BDP – Bruto domaći proizvod je makroekonomska kategorija kojom se sluţimo kod utvrđivanja stanja i dostignuć nacionalne ekonomije. Pod njim podrazumijevamo ukupnu vrijendost proizvodnje u tijeku nekog perioda što se iskazuje u nacionalnoj valuti. BDP obuhvaća ukupnu vrijednost proizvodnje unutar granica jedne zemlje kroz godinu dana bez obzira na vlasništvo faktora.

Ako ga analiziramo s proizvodnog aspekta uključuje: - osobnu potrošnju - bruto investicije - drţavne izdatke - neto izvoz.

31

S aspekta troškova uključuje: - nadinece - rente - kamate - neizravne poreze - amortizaciju (dobivamo identičnu vrijednost BDP).

Kod BDP-a razlikujemo:

I. nominalni BDP izraţen je u novcu mjeri se stvarnim trţišnim cijenama

II. realni BDP stvarna cijena proizvedenih roba i usluga

III. potencijalni BDP maksimalno mogući bruto domaći proizvod kojeg ekonomija

moţe dostići, a da ne pomiče stopu inflacije (uz odrţavanje stalnih cijena).

Bruto Nacionalni proizvod (BNP) obuhvaća ukupnu vrijendost proizvodnje od strane faktora u nacionalnom vlasništvu kroz jednu godinu bez obzira na sredstva.

NEZAPOSLENOST

Cilj makroekonomije je i visoka zaposlenost s niskom nedragovoljnom nezaposlenošću. Nezaposlenost ovisi o ponudi rada (ako je veća od potraţnje dolazi do nezaposlenosti).

STOPA NEZAPOSLENOSTI = (BROJ NEZAPOSLENIH / RADNA SNAGA ) * 100

RADNA SNAGA = ZAPOSLENI + NEZAPOSLENI

Stopa nezaposlenosti je postotak koliko je ljudi nezaposleno u odnosu na radnu snagu. Zaposleni i nezaposleni radnici čine radni kontigent, radnu snagu ili ponudu rada. U fazi privrednog poremećaja – recesiji – aktualizira se problem nezaposlenosti ljudi.

32

Nezaposleni radnik je osoba koja nije zaposlena, ali traţi posao ili čeka povrat na radno mjesto, mjesec dana uzastopno pokušava naći posao, osoba koja čeka poziv da se javi na posao i osoba koja čeka da se vrati na posao u idućem mjesecu. Zaposleni radnici su svi oni koji su radno aktivni ili privremeno ne rade uslijed godišnjeg odmora, bolovanja, štrajkova ili neke stručne edukacije. Svi ostali su izvan radnog kontigenta i nemaju namjeru traţiti zaposlenje (učenici, studenti, bolesni, invalidi, umirovljenici).

Vrste nezaposlenosti: ciklična strukturna frikcijska prisilna.

Uzroci nezaposlenosti: promjene prebivališta ulazak po prvi put u radni kontigent promjene tehnologije recesija gospodarskog sustava loša makroekonomska politika.

STABILNA RAZINA CIJENA

Cilj je da cijene niti rastu niti padaju naglo, da inflacija bude što niţa. Inflacija je porast opće razine cijene. Deflacija je pad opće razine cijene. Odstupanje realne od nominalne vrijednosti novca najjasnije se uočava u inflaciji. Inflacija se očituje u porastu opće razine cijena. Nominalno novac glasi na istu vrijednost, ali mu kupovna moć (realna vrijednost) opada. Pored u porastu cijena njene su posljedice pad vrijednosti novca i porast zaduţenosti. Postoji njena tolerantna granica, ne više od 2-3% godišnje.

Ima više vrsta inflacije s obzirom na uzročnike: inflacija potraţnje inflacija suvišne potraţnje novčana inflacija inflacija kupca inflacija nadnica inflacija prodavača.

33

Po svom sadrţaju inflacija je prvenstveno monetarna ili novčana. Ukoliko vrijednost novca raste aprecijacija, a ukoliko pada deprecijacija (tu dolazi do devalvacije nacionalne valute).

Postoji: kontrolirana inflacija nekontrolirana inflacija (moţe prerasti u hiperinflaciju, godišnja

stopa inflacije veća od 50%).

STOPA INFLACIJE = { ( IPCove godine – IPCprošle godine ) / IPCprošle godine} * 100

IPC – indeks potrošačkih cijena koji prati cijene _____________ dobara

Antiinflacijska politika je skup mjera i postupaka za eliminiranje negativnih utjecaja koji uvjetuju inflaciju ili ih bar odrţati u granicama tolerancije. Monetranom politikom se trebaju odrţati kontolirane stope inflacije da bi se izbjegli njeni razorni efekti.

RAVNOTEŢA U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI

Slučaj kad je razvoj uvoza i izvoza uravnoteţen (neto izvoz je pozitivan).

NETO IZVOZ = UKUPNI IZVOZ / UKUPNI UVOZ

34

I N S T R U M E N T I

M A K R O E K O N O M I J E Instrumenti makroekonomije su:

1. monetarna politika 2. fiskalna politika 3. politika dohotka 4. međunarodna ekonomska politika

MONETRANA POLITIKA

Monetrana politika je jedinstven skup mjera i postupaka kojim centralna banka vrši regulaciju sustava novca i novčanog opticaja s određenom ciljanom namjenom u sustavu privređivanja. Monetarno - kreditna politika svodi se na određivanje ponude novca od strane centralne banke. Razlike u ponudi novca u opticaju utječu na pomicanje razine kamatne stope te se tako stimulira ili destimulira investicijska aktivnost, zaposlenost, potrošnja. Tako monetarno – kreditna politika utječe na razinu ostvarenog i potencijalnog BDP-a.

FISKALNA POLITIKA

U sebi sadrţi sustav oporezivanja i javnu potrošnju drţavni izdaci (kupovina drţave i transferna plaćanja drţave). Javna potrošnja odraţava kolektivnu potrošnju. Sustav oporezivanja utječe na smanjivanje dohotka (potrošnju), investicija i proizvodnju dobara ili usluga. Sustav fiskalne politike djeluje na ukupnu potrošnju a time direktno i na veličinu BDP-a i inflaciju.

Instrumenti fiskalnog sustava: 1. diskrecijska stabilizacijska (ili fiskalna) politika

drţava mijenja porezne stope ili programe potrošnje kako bi ostvarila zacrtane ekonomske ciljeve

instrumenti: javni radovi (politika javnih radova) projekti javnog zapošljavanja (zapošljavanje ljudi u javnom sektoru privrede) primjena poreznih stopa (ili fluktuacije poreznih stopa)

35

2. automatski stabilizatori

automatske promjene poreznih prihoda i transferna plačanja

djeluje trenutačno, praktično bez posredovanja ekonomske politike

POLITIKA DOHOTKA

Bavi se pitanjem kako suziti inflaciju. Kontrolira rast cijena strateških proizvoda i rast plaća. To su politike za kontrolu nadnica i cijena. Svodi se na utjecaj i regulaciju razine svih dohodaka, nastojeći tako sputati inflacioni trend uvjetovan visokom razinom potraţnje ili potrošnje.

MEĐUNARODNA EKONOMSKA POLITIKA

To je politika tečaja, carina, valute tečaja, politika količinskog ograničenja tj politika kvota. Vanjskotrgovinska bilanca uz koju su vezani politika razmjene, devizni tečaj, monetarno – kreditna politika i fiskalna politika, treba biti uravnoteţena tj uvoz treba biti jednak izvozu.

36

ODREDNICE ILI DETERMINANTE

PROIZVODNJE U NEKOJ EKONOMSKOJ

ZAJEDNICI

To su: 1. populacija zemlje i radni resurs 2. prirodni resursi 3. tehničko – tehnološki resursi 4. društveno bogatstvo.

POPULACIJA ZEMLJE I RADNI RESURS

Populaciju neke zemlje čine sve osobe koje ţive na njezinu području u određenom vremenu. Uloga populacije vrlo je bitna u procesu privređivanja, kako u odnosu na njezin broj tako i u odnosu na demografske i društveno ekonomske karakteristike. Što je stanovništvo brojnije omogućuje i veću i raznovrsniju proizvodnju. Zanima nas stopa priraštaja pućanstva, starosna dob, radna sposobnost, kao i kvaliteta pučanstva (obrazovanost i kvalificiranost).

PRIRODNI RESURSI

Prirodno bogatsvo iskazujemo kao ukupnost svih prirodno – zemljopisnih uvjeta koji mogu utjecati na proizvodnju ali i na cijenu ekonomskog ţivota jedne zemlje. Pod prirodnim bogatstvom podrazumijevamo sve prirodne uvjete i raspoloţiva dobra koja nalazimo u svom okruţenju i koja nam stoje na raspolaganju. Što je prirodno bogatsvo veće i raznovrsnije, to ono pruţa više mogućnosti za veći obujam i za određenu kvalitetu proizvodnje. Međutim, uslijed lošeg nasljeđa prošlosti, nestašice kapitala i neadvekatne radne snage neke zemlje koje raspolaţu velikim prihodnim bogatstvima ne mogu ta dobra koristiti na advekatan način. Postoje zemlje, s druge strane, koja raspolaţu suvremenim tehnologijama, znanjem i kapitalom pa ne moraju imati prirodna bogatstva jer ih mogu nabaviti drugdje i ostvarivati vrhunske učinke u proizvodnji.

37

TEHNIČKO – TEHNOLOŠKI RESURSI

U procesu proizvodnje dolazi do sjedinjavanja rada i sredstva za proizvodnju. Uporabom sredstva za proizvodnju čovjek postaje sve učinkovitiji proizvođač. Svaka pojava novih predmeta rada utječe na tehnologiju proizvodnje. Njima se postiţe prijelaz na ekonomski racionalnije metode proizvodnje.

DRUŠTVENO BOGATSTVO

Skup svih materijalnih dobara kojima raspolaţe neki ekonomski sustav. Rezultat je cjelokupnih napora rada i stvaralaštva i minulih generacija ljudi. Istinski, sadrţaj društvenog bogatstva čine korisna dobra.

Prema namjeni djelje se na: sredstva za proizvodnju sredstva za potrošnju.

PODJELA RADA

U suvremenim uvjetima jako zastupljena podjela rada.

Postoji:

društvena podjela rada podjela svih djelatnosti na velike ovlasti proizvodnje (pr

ratarstvo, stočarstvo)

tehnička podjela rada podjela unutar tvornice, pogona.

Prva velika podjela rada na ratarstvo, stočarstvo Druga velika podjela rada na obrte. Treća velika podjela rada je trgovina.

38

Z A D A Ć E S V A K O G

E K O N O M S K O G S U S T A V A 1. mora obavit alokaciju ili razmještaj faktora proizvodnje ili resursa

2. mora posjedovati ili utvrditi standarde pomoću kojih mjeri efikasnost uporabe resursa

3. mehanizam raspodjele proizvoda među pojedincima

4. mora osigurati stabilnost uvjeta privređivanja

5. mora omogućiti povezanost, usklađenost proizvodnje i potrošnje.