OSNOVE EKONOMIJE Skripta Za Prof. Kolakovi‡

  • View
    71

  • Download
    2

Embed Size (px)

DESCRIPTION

osnove ekonomije

Text of OSNOVE EKONOMIJE Skripta Za Prof. Kolakovi‡

  • UPLOADANO NA: www.referada.hr

    1

    MIKROEKONOMIJA - grana ekonomije koja prouava ponaanje i funkcioniranje pojedinanih ekonomskih subjekata: proizvodnih (poduzea, seljaka gospodarstva) i potroakih (potroai i kuanstva). - prouava pojedinane cijene, koliine, trita (npr. kako naftni monopol moe odrediti cijene nafte)

    MAKROEKONOMIJA - grana ekonomije koja prouava funkcioniranje i meuzavisnosti ekonomskog sustava na globalnoj razini te na razini jednog ekonomskog prostora (drave)

    - bavi se prouavanjem cjelokupne nacionalne ekonomije i utvruje meuovisnost izmeu njezinih vanijih agregata kao to su BDP, nezaposlenost, inflacija, uvoz, izvoz, kamate, porezi i dr.

    - prouava ukupnu ponudu i potranju neke drave

    TRINA EKONOMIJA odvijanje procesa privreivanja u uvjetima proizvodnje koja ima za cilj da stvorena dobra razmijeni za druga na tritu, posredstvom novca.

    Obzirom na stupanj razvijenosti pojedinih trinih sustava govorimo o visoko razvijenim, srednje razvijenim i nerazvijenim zemljama.

    EKONOMIJA predstavlja znanstveno prouavanje kako drutva upotrebljavaju oskudne resurse (zemlja, rad i kapital) da bi proizvela korisne robe i raspodijelila ih razliitim ljudima.

    PRIVREIVANJE je svjesna ovjekova djelatnost, a karakterizira ju svjesno, namjerno i racionalno postupanje ovjeka u cilju smanjivanja ogranienosti dobara kojima zadovoljava svoje potrebe.

    Privreivanje je u svezi sa ...zakonom oskudnosti, koji kae kako su dobra oskudna zato to nema dovoljno resursa da se proizvedu sva dobra koja ljudi ele troiti... (Samuelson/Nordhaus)

    Gotovo sva dobra u ovjekovom okruenju su ograniena (oskudnost dobara). Stupanj ogranienosti determinira apsolutna ogranienost ili potreba ljudi. Ukoliko je jednaka apsolutna ogranienost, stupanj relativne ogranienosti odreuju ovjekove potrebe. Pri tome vrijedi pravilo da su potrebe vee to je vei stupanj relativne ogranienosti.

    EKONOMSKA DOBRA dijelimo u dvije osnovne grupe:

    1. MATERIJALNA DOBRA: - sirovine (primarne i sekundarne),

    - poluproizvodi, - finalni (gotovi) proizvodi

    2. IMATERIJALNA DOBRA: - proizvodne usluge

    - neproizvodne usluge

    S aspekta namjene: 1. potrona dobra: - proizvodi osobne potronje - proizvodi iroke potronje 2. proizvodna dobra

    S aspekta teorije marketinga: 1. obina dobra: - prehrambena dobra - impulzivna dobra

    - nepredviena dobra 2. trgovaka dobra 3. specijalna dobra

    4. netraena dobra

    S aspekta uporabljivosti (ivotnog vijeka): 1. stara dobra 2. usavrena dobra 3. nova dobra

    S aspekta interakcije: 1. osnovna dobra (nemaju zamjene voda, zrak, ...) 2. supstitutivna dobra (zamjenjiva jedna drugim npr. govee meso i svinjsko meso) 3. komplementarna dobra (koja su direktno povezana npr. automobili i benzin)

    Obzirom na stupanj promjenjivosti (elastinosti) potronih dobara ili promjena ponude i potranje uvjetovane promjenama cijena i dohotka:

    1. elastina - pad cijena tih dobara uzrokuje veu potranju (npr. luksuzna dobra parfemi, tehniki ureaji,) 2. neelastina potranja slabo ili gotovo nikako ne reagira na promjenu cijene (npr. kruh)

    Preostala dobra, koja su sa stajalita ljudskih potreba relativno neograniena, nazvati emo SLOBODNA DOBRA (voda, toplinska i svjetlosna energija sunca, vjetar, morska voda i sl.). Slobodno ih koriste svi ljudi.

    Stupanj raspoloivosti neke zemlje ekonomskim ili slobodnim dobrima odreuje i razinu njene cjelokupne ekonomske razvijenosti.Ekonomska zakonitost: Zemlje koje raspolau veom koliinom slobodnih dobara u pravilu su ekonomski slabije razvijene, dok zemlje koje raspolau preteito ekonomskim dobrima, srednjeg su i visokog stupnja ekonomske razvijenosti.

  • UPLOADANO NA: www.referada.hr

    2

    Kroz vrijeme, iskristalizirali su se nuni preduvjeti koji bitno pojednostavljuju proces privreivanja u psihofizikom smislu te rijei: - obrazovanost (kvalificiranost ljudi za obavljanje odreenih poslova) - razvoj nauke o organizaciji rada

    - tehniko-tehnoloki napredak i dr. POTREBE su skup zahtjeva to ih pojedinci ili grupe imaju prema sredini i dobrima koja ih okruuju. Vrste potreba:

    - fizioloke (prehrana, pie, odjea, obua, stanovanje i dr.) - kulturne (kazalite, kino, knjige, glazba, televizija, radio, novine, obrazovanje i dr.) - drutvene ( politika aktivnost, prosperitet u drutvu, karijera, ugled i dr.) - religijske potrebe.

    Zadovoljavanje potreba je proces troenja dobara u obliku u kojem zadovoljavamo ljudske potrebe (automobil je proizveden da bismo ga troenjem, tj. vonjom prilagodili svrsi da njime savladavamo udaljenosti).

    Potrebe su povijesna i dinamika kategorija (kumuliraju s vremenom, ali se istovremeno usvajaju brojne i dinamine nove potrebe koje se dodaju postojeima). Potrebe nikad u cijelosti nisu zadovoljene i dovrene. One se stalno mijenjaju. Ljudi svoje potrebe nastoje zadovoljiti to je mogue racionalnije, dakle s minimalnim utrokom sredstava za rad, predmeta rada i samog ljudskog rada.

    Ljudi svoje potrebe zadovoljavaju:

    - mehanizmom trita - bez mehanizma trita - naturalnom proizvodnjom (za svoje potrebe), - na tradicionalistiki nain (povijesno naputeni nain zadovoljavanja potreba), pri emu su moralne i etike

    norme odreivale udio pojedinih sudionika u sustavu proizvodnje i raspodjele ili - kroz naredbodavni sustav privreivanja socijalistika privreda

    KOMPONENTE (faze) PRIVREIVANJA: proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja.

    Komponenta PROIZVODNJA

    - prva i osnovna faza privreivanja - svrha: nastanka novog dobra, nove uporabne korisnosti, sposobne da zadovolji neku nau potrebu

    Procesom proizvodnje slobodna dobra se izuzimaju iz prirode i pretvaraju u novi oblik.

    Iz procesa proizvodnje proizlaze samo ekonomska dobra, jer se uvijek proizvodi u ogranienim koliinama.

    Iz ogranienosti raspoloivih dobara oko nas proizlazi i ekonomski problem. On je star koliko i ovjek. ovjekove potrebe su vee od raspoloivih resursa u prirodi ili su pak u obliku koji ne moe zadovoljiti ovjekovu potrebu. To znai da ljudi moraju proizvoditi.

    O proizvodnji moemo govoriti s aspekta tehnologije proizvodnje, tj. koliko smo u nju uloili i koliko smo dobara pritom dobili (INPUT OUTPUT). No, moemo govoriti i o obliku proizvodnje.

    OBLICI PROIZVODNJE s obzirom na (Lj. Baban):

    a) oblik dobara koja se proizvode: - proizvodnja materijalnih dobara

    - proizvodnja usluga

    b) kontinuiranost (tijek) proizvodnje: - kontinuirana proizvodnja

    - diskontinuirana proizvodnja

    c) intenzitet ulaganja faktora proizvodnje (rad, kapital, zemlja): - ekstenzivna proizvodnja

    - intenzivna proizvodnja

    d) nain zadovoljavanja potreba: - naturalna proizvodnja (za vlastite potrebe) - proizvodnja dobara (za trite)

    e) nain organizacije procesa proizvodnje: - pojedinana (komadna) proizvodnja - serijska proizvodnja

    - masovna proizvodnja

    f) broj sudionika u procesu proizvodnje: - individualna proizvodnja

    - drutvena proizvodnja

    g) brzinu promjene proizvodnje: - tradicionalna proizvodnja

    - propulzivna proizvodnja

    h) nain povezivanja proizvodnih jedinica: - horizontalna proizvodnja - vertikalna proizvodnja

    - konglomeratska (lateralna) proizvodnja

    i) na proizvodni asortiman: - monoproduktna proizvodnja

    - multiproduktna proizvodnja

    j) razinu proizvodnje u odnosu na minulo proizvodno razdoblje: - jednostavna proizvodnja

  • UPLOADANO NA: www.referada.hr

    3

    - smanjena proizvodnja

    - proirena proizvodnja

    k) namjenu dobara: - proizvodnja potronih dobara - proizvodnja reprodukcijskih dobara

    l) dominantnost faktora proizvodnje: - radno-intenzivna proizvodnja

    - kapitalom (investicijama) intenzivna proizvodnja

    TRI TEMELJNA PITANJA vezana uz proizvodnju:

    1. TO proizvoditi? (koji e se proizvodi proizvoditi i u kojim koliinama?) 2. KAKO proizvoditi? (drutvo mora odrediti tko e ostvariti proizvodnju, kojim sredstvima i kojim tehnikama) 3. ZA KOGA proizvoditi? (za koji krug potroaa je proizvod namijenjen)

    PROIZVODNA DILEMA iskazuje proizvodne mogunosti drutva. Ukoliko valja organizirati i zapoeti proizvodnju, moramo izvriti izbor izmeu relativno rijetkih dobara oko nas. Tako dolazimo do odreenih proizvodnih mogunosti koje iskazujemo krivuljom proizvodnih mogunosti. Proizvodnjom jednog dobra, moramo se odrei stanovite koliine proizvodnje nekog drugog dobra. Granica proizvodnih mogunosti to se vie sredstava koristi za proizvodnju jednog proizvoda, to manje ostaje za proizvodnju drugog.

    GRANICA PROIZVODNIH MOGUNOSTI prikazuje maksimalne koliine proizvodnje koje neka ekonomija moe dobiti uza zadano tehnoloko znanje i zadanu koliinu raspoloivih utroaka. Sredstva i dostupna tehnologija ograniavaju zajednice u proizvodnji proizvoljnih koliina i proizvoda. Ako se proizvodi ispod granice proizvodnih mogunosti, to znai da drava ne iskoritava optimalno raspoloive resurse. Ako se proizvodi iznad granice proizvodnih mogunosti, proizvodnja je mogua, ali na kratki rok.

    KRIVULJA PROIZVODNIH MOGUNOSTI mogua je