Orjentalske knjizevnosti

Embed Size (px)

DESCRIPTION

sazetak

Text of Orjentalske knjizevnosti

Knjizevnost Bosnjaka na orijentalnim jezicima U etiristoljetnom razdoblju osmanske vladavine u Bosni, od 1463. do 1878. godine, knjievni rad Bonjaka razvio se u etiri razliita toka:1. usmeno, narodno pjesnitvo,2. epistolarna knjievnost, krajinika pisma,3. knjievnost na turskom, arapskom i persijskom jeziku i4. alhamijado knjievnost.Posebno mjesto u staroj bonjakoj knjievnosti pripada knjievnom radu na orijentalnim jezicima (turskom, arapskom i persijskom), koja svoj procvat doivljava u periodu od 15. do 17. stoljea, nastavlja sa neto slabijim intenzitetom u 18. i traje do polovine 19. stoljea. Od Adnija (umro 1474.) do Arifa Hikmeta (umro 1903.).Jo od prvih dana prihvatanja islama u Bosni, brojni Bonjaci koluju se u domaim medresama, zatim u Carigradu. Mnogi od njih, svojim radom, stiu ugledna mjesta u orijentalnim islamskim knjievnostima i nauci.Ostavljajui po strani teoloku knjievnost i nauna djela veinom pisana arapskim jezikom, te rad na gramatici, leksikografiji i historiji, poetska djelatnost Bonjaka, najvie na turskom i persijskom, obuvata veliki broj stvaralaca od kojih su neki uli u klasiku ovih knjievnosti.Tako, dr. Safvet-beg Baagi u svojoj disertacijiBonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti,1912., opisuje ivot i rad oko 130 pjesnika i ljudi od pera, a Mehmed Handi je objavioKnjievni rad bosanskohercegovakih muslimana, 1934. godine, u kojoj govori o ivotu oko 200 pjesnika i naunika. Dr. Hazim abanovi, poslije dugo godina rada, uspio je kompletiratiKnjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, koja sadri bio-bibliografske podatke o poznatim i do njega nepoznatim piscima. Safvet-beg Baagi o ovim piscima u svojoj disertaciji kae:... pjesnici iz naih krajeva veinom ine neki poseban genre na polju turskog pjesnitva. Bez svake sumnje oni su stajali pod uplivom nae narodne poezije, koja imade toliko obilje turskoj knjievnosti nepoznatih pjesnikih izraza i slika. Mjesto da pozajmljuju sve pjesnike ljepote od Arapa i Persijanaca, kao to su to inili i turski pjesnici, posegnuli bi kat-kad i za bogatom riznicom nae usmene poezije, pa iz nje u finoj formi izloili na turskom Parnasu mnogu dragocjenu umotvorinu.Od nekoliko stotina pisaca koji su pisali na orjentalnim jezicima najvie ih je pisalo na turskom jeziku, neki od njih napisali su cjelovite zbirke pjesama (divane) to je razumljivo jer je turski jezik bio jezik administracije nove vlasti. Mnogo djela napisano je na persijskom jeziku. Persijski jezik je u Bosni i Hercegovini imao tradiciju. Bio je obavezan predmet u mnogim medresama a kao klasini jezik istone poezije prouavali su ga predstavnici vie intelektualne i feudalne klase, te pripadnici dervikih redova. Poseban znaaj u irenju persijskog jezika imali su dervii mevlevijskog reda, koji su po tekijama i drugim mjestima itali, predavali i tumailiMesnevijudjelo svoga osnivaa Delaludina Rumije.Poetski rad Bonjaka na arapskom jeziku sasvim je ogranien. Istina neki od njih pisali su prozne spise kienim stilom na ovom jeziku.Nastalo u jedinstvenom islamsko-orijentalnom krugu, pjesnitvo Bonjaka na turskom i persijskom jeziku moe se posmtrati kao kulturni fenomen analogno hrvatskom latinitetu, tim prije to je kod ovih pisaca postojala puna svijest o vlastitom porijeklu i bosanskoj zaviajnoj pripadnosti.Kao i na turske pjesnike i na veinu Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima uticala je klasina persijska knjievnost, a naroito knjievni rad dvojice velikih perzijskih pjesnika Omera Hajjama (umro 1123.) i Hafiza (umro 1389.) U svojim rubaijama i gazelama (naroitim pjesnikim oblicima) oni su uglavnom pjevali (esto u mistinom zanosu) - o ljubavi, vinu i ivotnim radostima. Ti ljubavni, bekrijski i hedonistiki motivi preovladavaju i u orijentalnoj knjievnosti Bonjaka. Znaajno je da su oni esto unosili i duh i ton narodne usmene pjesme svoga zaviaja. Taj narodni duh izvire iz poezije Dervi-pae Bajezidagia, iz gazela Muhameda Nerkesije, prisutan je i u ljubavnoj poeziji Habibe Stoevi - Rizvanbegovi. Sam Arif Hikmet jednom je kazao da je njegov narod najvei pjesnik. Dakle, nesumnjiv je uticaj sevdalinke u njegovom djelu.Niz motiva koji se javljaju u ovoj poeziji; ljubav, ljepota i erotika, proiruju se ka hedonizmu, lirsko-bekrijskom zanosu da bi na kraju preao u mistiku. Od ljubavi i vina ostaje samo mistino-simbolina poetska alegorija na putu pribliavanja Bogu i saznanja Boga, odnosno sjedinjenje s njim.Poetika ove poezije ima osoben karakter, zasnovana je na poetsko-estetskim principima orijentalne poetike koji se razlikuje od evropskih shvatanja poetske ljepote. Sam spisateljski in predstavlja pojam lijepog u ovoj poetici. U njoj stih je samostalna estetska i sadrajna jedinica (kao geometrijska arabeska). Oko jednog iskaza u stihu konstituie se nova cjelina. Pjesniki doivljaj ne izraava se neposredno nego putem simbola. I poreenje se vri posrednim putem, bez poredbene partikule, ime se omoguava vieznanost, metaforinost, a veze realnog svijeta zamjenjuju se u orijentalnoj metafori vezama fantastinog svijeta. Ovu poeziju odlikuje kienost, fantastina metaforinost vezama fantastinog svijeta.DivanU osmanskoj literaturi u vremenu o kome govorimo (1463-1878) dominira divanska poezija. To je definicija za literaturu nasatalu sa osmanskim dvorom koja i nastaje s njim, odnosno poetkom Tanzimta. Ona nije karakteristina samo za Osmansko Carstvo, zahvatala je i mnogo ire prostore sa lokalnim specifinostima.Divanska poezija ima svoje zakonitosti kojih su se pridravali svi koji su joj pripadali. Ona batini dosta od Iranaca i Arapa, ne samo u formi nego i u tematici i leksici. Zato je pisanje ove knjievnosti od autora zahtijevalo ne samo poznavanje filozofije, filozofije islama, tradicije i historije, nego i perzijskog i arapskog jezika.I kod nas divanska knjievnost poinje dolaskom osmanskih Turaka i openito islamske civilizacije. Prvi nai divanski pjesnici su i prvi intelektualci obrazovani u nekom od islamskih centara, prije svih u Istambulu. Ti pjesnici, ve su se u medresama u Bosni susreli sa tom poezijom, a u daljem usavravanju odreenih znanosti i jezika poeli su i sami pisati. Oni su se tu susreli sa ve formiranom turskom divanskom kolom. Tako prve pjesnike imamo ve u 15. stoljeu. Divanska i poezija persijskih i arapskih klasika bila je prisutna i u tekijama, koje se takoe osnivaju u tom stoljeu.Za divansku poeziju karakteristino je da je to stvaralatvo visokointelektualnih krugova i da je njima namjenjeno. Ta poezija puna je arapskih i persijskih termina i fraza, likova iz tih tradicija, te simbola iz predislamske i islamske epohe. Stoga je ona, uz vrlo strogu unaprijed odreenu formu, metar i rimu, stavljala pred autora i druge teke zahtjeve, ali isto tako i pred itaoca.Iako je zasnovana preteno na zasadama islamske religije i tradicije, iako esto ima isto vjerske teme i motive, ona se ne moe oznaiti kao religijska poezija.Divansko pjesnitvo poiva na bejtu (distihu) koji je zasebna sadrajna cjelina, poruka, pa se moe izluiti iz pjesme, a da sadri svoj smisao i znaenje i da ne narui arhitektoniku cjeline. Divan - zbirka te poezije - je komponiran po odreenim uzusima i zadatim vrstama. Potpun divan sastavljen iz vie od deset razliitih anrova po tematskoj hijerarhiji.Gotovo je obavezno da svaki divan sadritevhidilitehlilkao uvod u cjelinu. U njemu pjesnik oituje Boije jedinstvo i pjeva u Njegovu slavu, a zatim obino iznosi svoje meditacije o smislu svijeta i ljudskog postojanja. Slijede zatim,munadatinat, ode Bogu i Poslaniku Muhammedu a.s.Obavezan dio divana je kasida, koja nema manje od trideset stihova a esto sadri preko stotinu. Tu su jo lirske vrste preuzete iz persijske knjievnosti gazel i rubaijja.Meu ostalim vrstama su jokit'e(epigrami),ter kibi-i bendu kojem se jedna strofa ponavlja kao refren iterd-i bendgdje se ponavlja posljednji stih.Kao zasebno pjesniko djelo a nekad i kao dio divana javlja se mesnevija, pjesma vrlo bogatog tematskog kruga. Ona je najee vjerska pjesma, koja uzima sadraje iz Kur'ana i hadisa, ili opisuje ivot ili smrt Poslanika Muhammeda a.s.Ponekad se u divanu nae i pjesma o gradovima, kao i tarih mada se ee javljaju samostalno.Divan, naravno ne mora da sadrava sve ove vrste. Zapravo su rijetki, a to su oni klasini, u kojima se mogu nai nabrojane i jo poneka forma.

Alhamijado knjievnostPod pojmom alhamijado knjievnosti podrazumjeva se knjievnost na narodnom jeziku pisana arebicom. Naziv je izveden od arapske rijeial ademijeto znai strani, tui, nearapski.U naroda, kod kojih je vladavina Arapa i islamiziranih Turaka trajala due vremena i gdje je knjievnost na orijentalnim jezicima dosezala do svog zenita, u njenoj sjnci egzistirala je i knjievnost na narodnim jezicima, pisna arapskim pismom. To se deavalo u paniji, Grkoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji a posebno bogatstvo primjera ovakve knjievnosti susreemo u knjievnosti BiH. Ona je vezana iskljuivo za muslimansku sredinu i sa knjievnou drugih konfesionalnih grupa nema dodirnih taaka.U razdoblju neto duem od oko tri i po stoljea ivjela je i razvijala se bosanska alhamijado knjievnost. Najstariji, do sada pronaeni, tekst muslimanske pisane knjievnosti na narodnom jeziku je ljubavna pjesmaHirvat turkisiiz 1588/89. godine od Mehmeda Erdeljca dok je posljednji izvorni tekst alhamijado knjievnostiFikhul - ibadet(erijatskopravne norme o izvravanju vjerskih obaveza) od Muhameda Seida Serdarevia, objavljen u Sarajevu 1941. godine. U istom vremenskom razdoblju egzistirala je i knjievnost Bonjaka na orijentalnim jezicima koja je dostigla visok umjetniki stupanj ali to nikako ne zanai da je alhamijado knjievnost bez umjetnike vrijednosti i znaaja.Alhamijado knjievnost je raznovrsna, kakopo temama: ljubavna, na narodnu, rugalice, politike, drutvene, intimne, ilahije, kaside, mevludi, udbenici, epistole, kratke prie, vjerske pouke, mistika, glosari[1]itd., tako ipo formama: u prozi esto dijaloki oblik, u poeziji raznovrstan stih od pet slogova do osamnaesterca i od saete lirske forme do razvijene epske poeme. Dakle, nije to literatura sa dva ili tri tematska podruja nego je to knjievnost sa svim temama koje mogu literaturu zanimati. Jedino to zauuje je veoma mali broj imena autora pojedinih rukopisnih tekstova. Autori su se rijetko potpisivali ispod svojih djela mada su nam pjesnici svoje ime ugradili u stihu i stilu kojim je pjesma ispjevana. To osobito vrijedi zaA. Ilhamiju, H. Kaimiju, M. H. Uskufiju, ejh Abdurahmana Sirijui jednog od posljednjih alhamijado pjesnika -Muhameda Rudiju.Po temama raznovrsna alhamijado knjievnost nije veeg znaaja poklanjala ljubavnoj lirici. Ostao je pomen troje autora sa nekoliko pjesama koje samo nagovjetavaju talentovane pisce. Od posebnog su interesa i vrijednosti oni bosanskohercegovaki alhamijado tekstovi koji govore o drutveno-politikim prilikama u BiH u vrijeme osmanskog perioda. Kao crvena nit provlai se, ve od poetka 17. stoljea, tualjka radi nepravde koja je bila prisutna a posebna odjeka dobit e u pjesmiS. A. Ilhamijeudan zeman nastade. Brojni su i drugi tekstovi koji govore o tekom stanju u BiH. Posebno mjesto pripada pjesnicima poputM. H. Uskufija, H. Kaimije, Mustafe Firakija.Poznato je da je ilhahija pjesma kojom se slavi i velia Bog. Meutim, u bosanskoj alhamijado knjievnosti ona ima ire i kompleksnije znaenje; ona ne predstavlja samo pohvalu i velianje Boga, nego veinom poprima obiljeje praktinih uputa o nainu ivota, o vrijednostima pojedinih islamskih uenja i vjerskih obaveza, o vjerovanju u njih, jer je njihovo izvravanje samo put do spoznaje Boga, do sticanja Njegove naklonosti i osiguranja ovjekovog ulaska u dennet. Upravo zbog udaljavanja od svog primarnog znaenja najvei broj naih pjesama naslovljen je kao ilahija. Sve do pojaveMuhameda Rudije(1825 - 1905) one su bile najpopularnija vrsta knjievnog stvaranja Bonjaka i na narodnom i na orijentalnim jezicima.Ilahije na bosanskom jeziku esto su se prepisivale, a uile su se i napamet gdje su se podvrgavale doradi i usavravanju. Tako je ona od individualne prerasla u kolektivnu narodnu tvorevinu.Pored poezije razvijala se i prozna alhamijado knjievnost. Dok u poeziji nailazimo na raznovrsnost tema, prozna knjievnost je jednoobrazna u svom osnovnom cilju: uenja vjeri, njenim vrijednostima i obredima, te moralno-duhovnih poruka. Svi prozni tekstovi mogu se podjeliti na dvije grupe: tekstovi vjerske pouke i tekstovi pounog i odgojnog karaktera.Razvoj alhamijado knjievnosti se ne zavrava sa 1878. godinom. Ona se ak intezivira, posebno u tamparskoj djelatnosti i nakon izvrene reforme pravopisa bosanske arebice, koju su uradiliMehmed D. aueviiHamdija Muli. Tako je ivot arebice produen do poetka 2. svjetskog rata ali se djela nisu irila prepisivanjem nego tampanjem.

Epistolarna knjievnostBonjaci, vojni zapovjednici u slibi Porte, pisali su tzv. krajinika pisma dubrovakim vlastima, glavarima u Crnoj Gori, uskokim starjeinama, hrvatskim starjeinama u slubi Austrije i Venecije. Ona su pisana na bosanskom jeziku, veinom ikavski, ali ih ima i ijekavskih ako su pisana iz Hercegovine, pisana su bosanicom (kurzivnom irilicom). Ovaj vid epistolarne knjievne tradicije ima karakteristike epske pjesme. Najee imaju epsko-agonalnu[1]strukturu, ali ima i takvih pisama u kojima je prisutna svijest o nunosti zajednikog i neposrednog ivljenja, u kojima se iznosi sav besmisao sukoba. Takvo jedno pismo napisao je Mustaj-beg Liki 1648. godine i uputio ga, uskokom harambai, Petru Smiljaniu u Ravne Kotare.Pisma sa mletako-turske granice karakteristina su po dobrosusjedskom tonu, izuzev pojedinanih. U njima se najee govori o trgovini sa obje strane, o enidbama preko granice, o zakupu njiva i sl. Pisma bosanskih Krajinika upuena preko sjeverne i sjeverozapadne granice u 16. i 17. stoljeu otrijeg su tona, budui da se u njima govori o posljedicama krvavih sukoba, bitkama i razbojnitvima s obje strane. Najea im je tema razmjena ili otkup zarobljenika (est motiv i u muslimansko-krajikim junakim pjesmama).Pisana iz praktinih razloga, s namjerom razrjeenja nekog lokalnog dogaaja, pojedinanog sluaja, pograninog spora, bez literalnih pretenzija, ova pisma imotskih i klikih aga, makarskih i dvorskih dizdara znaajna su kao ivo pamenje epskih vremena, kao svijedoanstvo o junakoj asti i zadanoj rijei, o brizi za svoje zarobljene. Znaaj ovih pisamaknjiga,kako su ih nazivali i kako ih naziva narodna pjesma, jeste u pismu i jeziku, pisana su bosansicom i bosanskim jezikom, a u pojedinim pismima kazivanje o ljudskoj sudbini literalno je uoblieno.Mustafaga Hurakalovi, Mustaj-beg Liki (XVII st.)PISMO HARAMBASI PETRU SMILJANIU(1684. godine)Od nas gospodina Mustafage, kapetana udbinskoga i likoga, harambai Petru Smiljaniu poklon i vele drago i lubeznivo pozdravlejne kako bratu i priatelu naemu. udimo se v. m. /vaoj milosti/ da nam nigdir list ne doo od vas, budui s naim ocem priatel. Toliko li mlite da mi nismo nia posli oca vridni. Molimo v. m., ako ne bude koje oprave, a smo vam bili pisali da opravite pri gospodinu eneralu, molimo v. m., ako a vidite da ne bude mira, dajte nam na glas po priatelsku skrovito, molimo v. m. I pozdravlae vas naa mati i molae vas za jednou tursku robinicu, a a bude pravo, hoemo vam uslati. Molimo v. m., pozdra/vi/te nam od nae strane sina vaega harambau Iliju. uli smo da je junak na toj kraini. Bog znade da nam je drago, jere je na. I eto mu uslasmo jedno pero sokolovo, za je za jn. Hoe ga nositi prid junaci. I molimo ga za jednu signu karabinu, a znate, da tribuje. Vira moja, hoemo mu je poeno jizpraviti. I Bog vas veseli. I molimo vas harambaa Ilija da nam ualete jednu bocu rakije, a emo se napiti. I da ste veseli. Amin.

Bonjaka preporodna knjievnost

Evropeizacija bonjake knjievnostiPri kraju turske vladavine u Bosni zapoinje proces evropeizacije Bonjaka. Ona je zapoela 1865. godine kada je Centralna vlada u Carigradu donijela Ustavni zakon, po kojem je Bosanski vilajet mogao da ima svoju tampariju. Evropeizacija bonjake knjievnosti zapoinje izlaenjem lista"Bosanski vijesnik", koji je tampan irilicom na srpskohrvatskom jeziku i ijekavicom. To je bio politiki i zabavno-pouni list. On je poeo izlaziti uaprilu 1866. godine. Samo mjesec dana kasnije poela je izlaziti i"Bosna",list za vilajetske poslove, vijesti i javna korisnike, koji je tampan irilicom i na turskom jeziku. Prvi urednik ovog lista bio je Sarajlija, visoki turski inovnik,MustafaRifet Imamovi.Od 1868. do 1872. godine, ovaj vladin list e ureivatiMehmed akir Kurtehaji,prvi bonjaki novinar. On e, s doputenjem bosanske vlade, pokrenuti i poluzvanini list"Sarajevski cvijetnik - ulieni Saraj"s ciljem da politikim, ekonomskim i etiko-pounim sadrajem i objektivnim prikazivanjem dopuni zvaninu"Bosnu".Pisan istim narodnim jezikom, ovaj list je u uvodu svog prvog broja pozdravio "novo vrijeme" i "nove uredbe", izloio program i novinska naela kojih e se pridravati i posebno naglasio jasnost i preciznost izraavanja. U njemu su objavljeni uvodni lanci o ekonomsko-drutvenoj problematici, dopisi iz raznih mjesta iz BiH o razliitim pitanjima napretka zemlje i naroda, zatim moralno-pounim lancima i tekstovima koji su govorili o tetnosti praznovjerja i neznanja i o podizanju zdravstvene kulture naroda.Mehmed akir KurtehajiZa njegov uspjeh i za ono vrijeme vrlo visok profesionalni nivo najzasluniji je sam Kurtehaji, koji je novinarstvo shvatao kao vid prosvjeivanja. U jednom svom uvodnom lanku on precizno definie razlog stagnacije bonjakog naroda, istui nae neslaganje i zaziranje od naprednih stvari u zavisnosti od njihovog izvora jer nama vjerozakon nikad nije zabranjivao prihvatanje nauke. Kurtehaji istie da moramo prihvatiti evropske zanate i odricati se praznovjerja.Misli i pouke ovog vrlog i obrazovanog Bonjaka znae poetak tekovinama evropske civilizacije, koji e se zbiti nakon okupacije BiH od strane Austro-Ugarske. Idejni dodir sa Evropom Bonjaka ovih zemalja u posljednjim decenijama turske valadavine ostvarili su se neposredno, u veoj mjeri pod uticajem reformi i zapadnjaki strujanja u Turskoj, prema kojoj je postojao slobodan politiki idejni otpor, koja su podsticana i noena od strane novije turske intelektualne i knjievne generacije, te u manjoj mjeri pod uticajem drutvenih i kulturnih zbivanja u Srbiji i Hrvatskoj, prema kojima je postojao odnos podozrenja, politike polemike i opozicionarstva.Zatije u knjievnom stvaralatvu Bonjaka (1878-1882)Preporodna knjievnostDoba austrougarske vladavine kao historijsko razdoblje u knjievnom stavaranju Bonjaka predstavlja prostor omeen sa dva politiko-drutvena prevrata, 1878. i 1918., u kome je na duhovni ivot i senzibilitet prolazio kroz specifian proces nadmetanja, preobraenja i zrenja, unutar bosansko-slavenske strukture: od inercije istoka do prodiranja zapadnjatvaZatije u knjievnom stvaranju Bonjaka (1878-1882)Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske nije bila samo obina smjena jedne dravne uprave drugom. Ona je za Bonjake bila neto mnogo ee i potresnije, zbog rtava koje su dali i zbog materijalnih teta koje su im priinjene. Bio je to klasini prevrat ogromnih razmjera. Okupacija je znaila munjevit i neoekivan prodor nove civilizacije i kulture na ovim prostorima, zapadne i kranske, nasuprot orijentalnoj i islamskoj, kojoj pripadaju Bonjaci. Zato je okupacija za njih bila estok potres od kojeg se dugo nisu mogli oporaviti. Posljedice tog potresa su bile: seobe u Sandak, u Tursku, prodavanje budzato teko steenog imetka, povreda ljudskog dostojanstva i ponosa i gubljenje drutvenih privilegija i pozicija koje su Bonjaci imali u vrijeme Turske."Za knjievno stvaranje Bonjaka on je znaio prelom i prekid, i nakon toga, gluho doba zbunjenosti i beutnosti i zastoja. Duboko i tragino doivljen, sam in austrougarske okupacije - Bosna i Hercegovina, sa hronologijom politikih i ratnih dogaaja i sa psihozom koja je pratila, nai e, meutim, izraza kao prvi motiv iz nove, austrogarske ere u docnijem knjievnog stvaranja Bonjaka, godinama nakon otrijenjenja."[1]Godine zastojaDramatika duhovnog previranja zapoela je s prvim vijestima koje su se odnosile na meudravni problem ovih zemalja. List"Bosna"donosio je izvjetaje o radu Berlinskog kongresa, koji su izazvali uznemirenje stanovnitva BiH, posebno Bonjaka, koji su osjeali da se zbivaju dogaaji od dalekosenog znaaja za njihovu budunost i opstanak. Vijesti o sudbonosnom dvadeset i petom lanu Berlinskog ugovora brzo su se prenijele Sarajevom i cjelom zemljom, stvarajui tako ogorenje prema sultanu i njegovoj politici prema Bosni, tako i osjeaja odlunosti za oruani otpor, koji su pothranjivali i potsticali svetenici po damijama, mada posljednji broj"Bosne"donosi uvodnik u kojem se pokuava pomirljivo djelovati na raspoloenje svijetine.Meu bonjakim prvacima i inteligencijom vladalo je podjeljeno miljenje o cijelom tom dogaaju. Jedni su tvrdili da je sultan nevoljno, pod snanim pritiskom velesila, morao vabi prepustiti Bosnu; da on preporuuje Bonjacima da brane zemlju, jer se Turska u to ne smije mjeati, ali e pripomoi kad to bude najpotrebnije, i sl. Drugi, i to oni koji su sebe smatrali "pravim Bonjacima", otro su osuivali i sultana i Portu, i Osmanlije, isticali su da je Bosna njihova jedina domovina i da se njome ne moe trgovati. Oni iz nieg i srednjeg stalea, mada ne podjednako u svim krajevima, prihvatili su se oruja i pokuali sprijeiti ulazak Austrijanaca. Pripadnici ostalih dva naroda, iako su bili protiv okupacija, na razne naine izbjegavali su oruani sukob jer se lino nisu osjeali ugroenima, a prieljkivali su prestanak turske vladavine na ovim prostorima.Stradanje BonjakaNakon estokih borbi i pobjede Austrijanaca, uprkos jasnim politikim instrukcijama iz Bea da se svom stanovnitvu obezbjedi lina sigurnost i imoovina, da se naroito bude obazriv prema vjerskim pitanjima, da se na muslimanski narod obrati panja i da mu se obezbjedi osobita zatita zato to "muslimani ne samo da imaju ne samo najvei zemljini posjed nego predstavljaju relativno najnapredniji i najprosvjeeniji dio stanovnitva", vojne vlasti na elu sa generalomFilipoviemodmah su formirale prijeki vojni sud, koji je neprestano zasjedao. Uslijedila su vjeanja, strijeljanja, odvoenja u zarobljenitvo i niz drugih represivnih mjera. Vojne vlasti, zatim inovnici, andari, finansijski i policijski organi, podsticani od okupatorske vlasti, izavali su socijalne sukobe izmeu hriana i Bonjaka. Sela i manja mjesta obraivali su posebni agenti, djelili novac i dojavljivali kako sultan poziva Bonjake u Tursku, gdje ih ekaju veliki posjedi. Preko noi u njihove kue useljavani su kolonisti iz Monarhije.General Filipovi je insistirao na hrvatskom imenu i jeziku i latininom pismu, i otvoreno, u sperzi sa banom Ivanom Mauraniem, radio na prikljuenju BiH Hrvatskoj. Zbog toga je kanije i bio smjenjen.Svaki dodir Bonjaka sa Carigradom i Turskom bio je presjeen. U isto vrijeme, meu samim Bonjacima, vladala je nesloga. Praktino djelovale su dvije struje: pomirljiva, favorizovana od Zemaljske vlade, spremna na sporazum i prilagoavanje, i nepomirljiva, koja agitira protiv okupacionih vlasti.Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Mehmed akir KurtehajiiSafvet-beg Baagiuviaju da je nemogu i nesvrsishodan svaki dalji otpor i izajanjavaju se za suradnju sa austrougarskim vlastima.Kulturna djelatnostVe podjesen prve okupacione godine austrougarske vlasti pokreu slubene"Bosansko-hercegovake novine"(koje sredinom 1881. godine mjenjaju naziv u"Sarajevski list"). One objavljuju zvanine vijesti o politikim i drutvenim zbivanjima, piu o tekoama na koje nailaze okupacione vlasti i trupe u savladavanju otpora, istiu miroljubive i plemenite namjere Austro-Ugarske prema Bosni, osuujuHadi-Lojui ostale u stanike voe i ukazuju na fanatizam zavedenih primitivnih masa. U podliscima donose reportae sa bojita, priice i pjesme iz austrougarskog vojnikog ivota u Bosni. U njima se osjea jak uticaj nacionalistikih krugova iz Hrvatske. U podlicima se anonimno, pod iframa ili pseudonimima, javljaju autori hrvatske i srpske nacionalnosti. Preovladava jezik Hrvatske Stranke prava i lika, slavonska i vojvoanska leksika. Tematika je ratna. Bonjaci u ovom listu sudjeluju malo, gotovo zanemarljivo. O ivotu Bonjaka pie se rijetko i s nerazumjevanjem (Eugen Kumiie kasnije u knjirvnoj hronici"Pod pukom"pokazati zanimanje za bonjaki svijet).Novine su kompletno oiene od turcizama i lokalnog narodnog govornog izraza. Preovladavaju kroatizmi i tenja da se knjievni jezik strogo distancira od orijentalnog lingvistiko-leksikog naslijea."Sarajevski list"paljivo prati knjevni i kulturni ivot u Hrvatskoj i Srbiji i nastoji da uspostavi ravnoteu pri izboru priloga.Ovakva knjievna saradnja u slubenom listu uprave, zatim dosta prevoda iz francuske, ruske, njemake, amerike i drugih knjievnosti u njemu, te izvjetaji i biljeke u knjigama - bacaju u duboki zasjen knjievno-kulturno formiranje Bonjaka na narodnom jeziku i zapadnom pismu koje se jedva moe nazrijeti iz ovog lista. Za to knjievno pisanje Bonjka prve godine austrougarske uprave u BiH predstavlja gluho doba, vrijeme punog knjievnog zastoja, duhovne depresije i mrtvila.Doba knjievnog bosanstva (1883-1897)Poslije perioda zastoja, duhovne depresije i mrtvila u knjievnom stvaranju bonjakih pisaca, poetkom 1883. godine nastupa period knjievnog buenja. To se vrmenski zbiva izmeu 1883. i 1897. godine.Period knjievnog buenjaKnjievno buenje bonjakih pisaca u BiH praktino je zapoelo s promjenom austrougarske politike prema Bonjacima. Tome je prethodila sjednica zajednikog ministarskog savjeta, koja je odrana u Beu 1882. godine. Na njoj je prihvaena reorganizacija sistema okupacione uprave u BiH koju je predloioBenjamin Kalaj, ef odjeljenja Ministarstva inostranih poslova. Ve sutradanKalajje imenovan za zajednikog ministra finansija i vrhovnog upravnika u BiH. Njegovim dolaskom na vlast poelo je stiavanje uznemirenosti, sreivanje prilika nakon izbijanja i guenja hercegovakog ustanka i stabiliziranje okupacionog reima.Hercegovaki ustanakFormalno historijski gledano, uvod u Kalajevu vladavinu predstavljao je hercegovaki ustanak. Oruani ustanak izbio je u noi izmeu 10. i 11. januara 1982. godine uz zajedniko uee Srba i Bonjaka i proirio se po istonoj Hercegovini i junoj Bosni. Trajao je do kraja aprila 1882. kada je konano razbijen. Ustanak je izbio kao posljedica donoenja privremenog Vojnog zakona za BiH kojim je trebalo ponititi sultanov suverenitet u Bosni. Bonjaci su svoje ogorenje izrazili masovnim zahtjevim za iseljenjem, koje je uprava pokuala stiati uz pomo odanih ljudi (muftijaHilmi H. Omerovi, Mustaj-beg Fadilpai, Mehmed-beg Kapetanovi)iz redova vieg svetenstava i feudalaca.Iako je relativno brzo ugaen, hercegovaki ustanak je izazvao ministarsku krizu koja je bila propraena otrom kritikom upravne prakse. Dotadanji ministarSzlavimorao je podnijeti ostavku. Rjeenje je bilo u paketu mjera koje je podnio Kalaj.Ekspanzija novog duhaKalaj se starao da njegova uprava u BiH dobije karakter prosvjeenog apsolutizma. Uz uvoenje moderne administracije i ureenih sudova sa katasterskim odjeljenjima, sve jae je istican princip zakonitosti i ravnopravnosti, to je predstavljalo krupan zaokret u odnosu na dotadanju samovolju upravnih organa. itavim nizom ekonomskih i kulturnih akcija uprava je poela odgojno i didaktiki djelovati na stanovnitvo, suzbijajui tradicionalizam i radei na unaprijeenju narodnog gospodarstva, na razvijanju evropske prosvjete, nauke i kulture, ali je pod tim izgovorom u isto vrijeme otvarala irom vrata nadiranjem poslovnih ljudi iz Monarhije, koji su osvajali pozicije u bosanskohercegovakoj privredi i javnom ivotu.Uspostavljanje povjerenjaIzvjesno prijateljstvo meu BonjacimaKalajje ispoljio u nekoliko konkretnih situacija: prvo, svojim odlunim izjanjavanjem za postupno sprovoenje otkupa kmetova, drugo, svojom blagonaklonou po pitanju ureenja vakufskih poslova u BiH, tree, dovoenjemHuga barona Kunerana mjesto civilnog pomonika, umjesto datadanjegNikolia, koji je bio roak kralja Mihaila Obrenovia. Sluben i otar prema svim onim Bonjacima koji su ispoljavali neprijateljstvo prema austrougarskoj upravi, blagonaklon prema onima koji su teili da uspostave kompromis s njom, potivalac narodnih i vjerskih sloboda na politikom planu, Kalaj je posebno cjenio bonjako osjeanje vlastite samobitnosti i njihovu neutralnost prema hrvatskom i srpskom nacionalnom korpusu i pretenzijama. Zato e njegov reim i on osobno svim sredstvima (propagandom, administracijom i sl.) zaloiti za uspostavljanje"integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politikog rjeenja meuvjerskog i meunacionalnog partikularizma u BiH".Sva ova zbivanja snano e se reflektirati u bonjakoj knjievnosti ovog vremena. Otpor 1878., hercegovaki ustanak 1882., uznemirenost i potitenost tih godina, tenja za iseljenjem, ideje prosvjetiteljstva i htjenje da se krene ka optem ekonomskom i drutvenom progresu - sve e to biti knjievnim motivima brojnih bonjakih pisaca u godinama koje slijede.Listovi i publikacije na turskom jezikuVe 1882. godine austrougarska uprava e, nakon apela u slubenim novinama, na turskom jeziku i jaziji tampati"Salname"(kalendar) i dozvolit eMehmedu Hulusijida pokrene list"Vatan"(domovina), koji e izlaziti sve do 1897. godine. To je praktino oduevilo Bonjake i dovelo do uspostavljanja toliko prieljkivane psiholoke ravnotee, ponosa i starosjedilakog osjeanja da su svoji na svome.Kao rezultat takvog raspoloenja uskoro e doi do pokretanja brojnih listova na turskom jeziku, kao to su:"Rehmer"(putokaz),"Behar", "Musavat"(jedinstvo),"Gajret","Tarik"(put),"Mualim","Novi Musavat", "Zeman", "Misbah", "Vakat", "Novi vakat", "Jeni misbah". Tako e doi do nastavljanja knjievnog stvaralatva Bonjaka na turskom jeziku.U kalendaru"Salname-i i vilayet-i Bosna"Ibrahim-beg Baagiobjavit e na turskom jeziku preko trideset biografskih lanaka o knjievnicima, velikanima i znamenitim linostima domaeg prijekla.KiraethanaJavna i kulturna institucija koja e u tom vaktu odigrati znaajnu ulogu u formiranju drutvenog i politikog mnijenja Bonjaka u Sarajevu kao glavnom urbanom centru u BiH, ali i u formiranju knjievnog ivota uopte bila je Muslimanska itaonica, Kiraethana. Ona je nastala zalaganjem prve generacije muslimanskih pisaca, kojoj su pripadaliMehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Hilmi Mulabdi, Ibrahim-beg BaagiiMehmed Hulusija. Oni su radili na prilagoavanju Bonjaka u novim drutvenim i politikim uslovima, propagirali itanje tampe i suvremenih izdanja i inili sve na uspostavljanju osobenog nacionalnog muslimanskobonjakog entiteta na osnovu politikih koncepcija austrougarske uprave. Sve do pojave"Gajreta"1903., koji e osnovati druga generacija bonjakih knjievnika, kulturnih i javnih radnika saSafvet-begom BaagiemiEdhemom Mulabdiemna elu, Kiraethana bit e stjecite uglednih Bonjaka. Njenim osnivanjem i djelovanjem i praktino je otpoeo proces kulturnoprosvjetnog i politikog udruivanja Bonjaka, pa su po ugledu na nju, i u ostalim mjestima BiH (Banja Luka, Tuzla, Brko, Prozor) otvarale sline institucije.Saradnja Bonjaka u knjievnim listovimaSa poecima knjievne saradnje Bonjaka u srpskim i hrvatskim knjievnim listovima otpoinje i srpsko i hrvatsko"nacinaliziranje bosanskohercegovakih Bonjaka".Svoje prve isto knjievne priloge na narodnom jeziku i irilici Bonjaci objavljuju u"Bosanskoj vili",prvom nezavisnom knjievnom asopisu Srba u BiH. U tom asopisuMustafa Hilmi Muhibiobjavljuje jednu orginalnu i drugu, sa arapskog jezika prevedenu, pripovjetku, a neto kasnije se javlja lankom o FoiSulejman Sokoljanin. Godine 1890."Bosanska vila"objavljuje Ljubuakov"Dopis iz Sarajeva",ciklus pjesama "Rodoljupke" mladogSafveta-bega Baagiai dvije lirske pjesmeRiza-bega Kapetanovia(Ljubuakova sina).No ubrzo, nakon pokuaja redakcije ovog lista da autore ovih priloga, Bonjake, nacionalno opredjeli kao Srbe, mnogi muslimanski knjievnici koji su se izjanjavali kao Muslimani ili Hrvati jednostavno se povlae i ostaju samo oni koji su se izjasnili kao Srbi. Pored ovog razloga, istupanje jednog broja muslimanskih pisaca iz"Bosanske vile"bilo je motivirano i polemikom koju je urednitvo ovog lista vodilo sa hrvatskom knjievnom javnou oko muslimanskih narodnih umotvorina.Saradnja Bonjaka u hrvatskim listovima poela je 1891. kada je u prvom zagrebakom broju omladinskog lista"Pobratim"nekolicine uenika Velike gimnazije i Uiteljske kole u Sarajevu objavia nekoliko literalnih radova. Iste godine"Pobratim"e tampati i"Rodoljupke"Safvet-bega Baagiakoje su prije toga izile u srpskoj"Bosanskoj vili".Od ovih bonjakih pisaca najvie radova u ovom listu objavio je profesorIbrahim-beg Repovac. To su, uglavnom, bili prevodi arapskih narodnih pripovjedaka. Namjera mu je bila da popularizira mudrost i poetsku vrijednost arapske knjievnosti zajedno sa tenim pripovjednim izrazom istog hercegovakog govora, koji je objedinjavao stilski izraz nae narodne naracije sa ornamentikom i kienou orginala. PoredBaagiaiRepovca, tih godina sa"Pobratimom"saraujeRiza-beg KapetanoviiAvdo Karabegovi Hasanbegov.Saradnja Bonjaka u srpskim i hrvatskim listovim i asopisima motivisana je knjievnom nunou, politiko-nacionalnom neoptereenou i eljom da se knjievno predstave iroj italakoj publici. Tek e muslimanski list"Bonjak"podstaknuti i bitnije politiki artikulirati nacionalnu svijest bosanskohercegovakih Bonjaka kao svojevrsnog nacionalnog entiteta, pa e to biti neto novo u vrijeme kada srpski i hrvatski nacionalni pokreti bujaju u BiH."Bonjak"List"Bonjak"pokrenula je grupa muslimanskih knjievnika saMehmed-begom Kapetanoviemna elu. List je poeo da izlazi 1891. godine u Sarajevu i izlazit e sve do 1910. godine. To je prvi nacionalni list bosanskohercegovakih Bonjaka. On izraava njihovu politiku volju i spremnost da zajedno sa ostalim domicilnim stanovnitvom pravoslavne i katolike vjeroispovjesti odluno krenu putem vlastitog nacionalnog preporoda i da se na taj nain odbrane od estokog i nasrtljivog svojatanja muslimanskog svijeta koje je dolazilo preko Drine i Save. Tako je u"Bonjaku"bosanska nacija i bosanski jezik nala u tadanjoj drutvenoj situaciji svoj puni i pravi narodni i knjievni izraz i uvjerenje da je mogue zajedno ivjeti u Bosni i Hercegovini.BosanstvoIstraujui mogunosti suivota muslimanski nacionalni pisci i prvaci tog vremena plasirat e ideju"bosanstva"kao zajedniku oznaku za sve tri konfesije, elei na ovaj nain da umanje razlike meu stanovnitvom BiH i da dovedu do smirivanja tenzija i do stabilnog ivota. Meutim, to im nije polazilo za rukom zbog snane propagande sa strane. Uz postojee vjerske i socijalne razlike, meu stanovnitvom BiH dolazilo je do jo ireg i dubljeg razlaza.Politiki program ovog lista razrauje koncepciju"bosanstva".Ona nailazi na otpor srpske i hrvatske tampe i to naroito u listovima izvan BiH."Bosanska vila"mu zamjera to stvara novi narod pod imenom Bonjak i Hercegovac, to lanke tampa samo latinicom i to je, po njenom miljenju, orijentiran prohrvatski i antisrpski.Meutim,"Bonjak"je ostao pri svojoj koncepciji"bosanstva"i njenu ispravnost je dokazivao neposredno velikom asnom ulogom bosanskog plemstva i bosanskih vladara, posebno Kulina bana i bogumila, koji su stoljeima uspjeno branili slobodu i nezavisnost ove zemlje i njenog naroda. Pored ovih argumenata"Bonjak"je samobitnost bosanske nacije nalazio u sferi specifine duhovne kulture i bosanskohercegovakog ovjeka, koju ine obiaji, jezik, pismo i knjievnost.Bosanska knjievnost"Bonjak"je podsticao razvitak orginalne bosanske knjievnosti na tradicinalnom knjievnom izrazu epskih i lirskih narodnih muslimanskih pjesama, na etniko-didaktikoj komponenti alhamijado knjievnosti i narodnih poslovica, na osnovnoj naraciji muslimanske narodne pripovjetke i orijentalne knjievnosti, karakteristinog duha, atmosfere, ugoaja, stila i jezika. On je izgradio prepoznatljiv nain promiljanja i osjeanja bosanskohercegovakih muslimanskih pisaca, njegovog karakteristinog odnosa prema ivotu i svijetu koji ih okruuje i jezika kojim piu i za koji mnogi autoriteti tvrde (npr.Miroslav Krlea) da je od svih slovenskih jezika najljepi i najbogatiji. Njemu pripada zasluga za uspjeh i rezultate koje je ova knjievnost, u ovo vrijeme i na ovim prostorima, postigla i postie.Do 1894. godine u"Bonjaku"djelujuRiza-beg Kapetanovi, Safvet-beg BaagiiEdhem Mulabdi,koji je bio odgovorni urednik lista od 1892. do kraja 1894. godine.Doba knjievne polarizacije (1894-1905)

Politiko i knjievno-kulturno promoviranje ideja o autohtonom "bosanstvu" na ovim prostorima, na emu je radila grupa muslimanskih narodnih prvaka i pisaca koja je bila okupljena oko"Bonjaka",proizvela je snanu, simultanu, obimnu i lananu reakciju u vie pravaca u BiH i van nje, u zagrebakim i beogradskim stranakim i knjievno-kulturnim krugovima koji su oduvijek bili veoma zainteresovani za novu"niiju zemlju".Ona je, praktino, samo pojaala njihovo "interesovanje" za Bosnu i za "svoje sunarodnike", bosanskohercegovake muslimane.U ideji "bosanstva" oni su nali neto neprirodno, teko i opasno, pa su je na svaki nain u njenom samom zaetku, nastojali svim sredstvima onemoguiti, osporiti i zaustaviti u njenom razvoju. Prvo su posegnuli za kompromitacijom i njenim obesmiljavanjem, a zatim za razdvajanjem centra iz kojeg je dola i, napokon, za pridobijanje kolovanih i javnosti ve poznatih muslimanskih mladia nastojei da ih pridobiju za hrvatsku, odnosno srpsku "nacionalnu stvar", tako to bi oni postali tumai njihovih nacionalistikih ciljeva. I u tome e, iako za kratko vrijeme, postii izvjestan uspjeh. S tim ciljem bit e pokrenuta velika propagandna i snana knjievno-kulturna aktivnost svih knjievnih listova i asopisa prohrvatske i prosrpske orijentacije u Bosni i Hercegovini, organizovana i snano potpomagana iz tamonjih matinih centara. To e dovesti do polarizacije meu mladim bosanskohercegovakim piscima. Razlozi njihovog priklanjanja jednoj ili drugoj struji bili su mnogobrojni. Njihovo izjanjavanje kao Hrvata ili kao Srba ili kao Bonjaka hrvatske ili srpske nacionalnosti rezultat je njihovog ivotnog neiskustva, neoptereenosti nacionalizmom, nacionalne neosvjeenosti ili, u nekim pojedinim sluajevima, velike elje za linom afirmacijom na knjievnom planu. Samo mali broj njih ostat e privren ideji "bosanstva", dok e veina zauzeti neutralan stav i drati se po strani, van nacionalnih centara, kao i saradnici vladinih listova i publikacija.Za mnoge od njih to e biti samo mala avantura, jedan izlet, i nita vie od svega. I oni e se vratiti "svojemu jatu" i prihvatiti se poslova koji su zapoeli u "doba bosanstva".Prohrvatska strujaSa okupacijom BiH, franjevci su preko svoje tampe nastavili sa realizacijom ilirskog pokreta i trosmajerove jugoslovenske ideje, za koju se ve tada osjealo da je prilino potroena.Nacionalni stranaki program"Ciljevima hrvatske akcije u BiH bolje je odgovarala ekskluzivna hrvatska ideja pravatva kao instrument u borbi za nacionalno pridobijanje Bonjaka" (M. Rizvi)Pravako-hrvatski pokretAnte Stareviasredinom devedesetih godina prolog stoljea imao je mnogo simpatizera, posebno meu mlaom generacijom bonjakih intelektualaca, koji su prihvatili "politiku ideju budueg ujedinjenja BiH sa Trojedinicom". On je sam kao voa stranke, zbog dijela teksta u"Istonom pitanju",u kojem je za bosanske begove izjavio da su hrvatsko najstarije i najistije plemstvo, imao meu begovskim sinovima, koji su studirali u Zagrebu, velike simpatije. A to nije bilo bez znaaja.Izdanja, listovi i asopisiCijelom ovom akcijom, pedantno i po odreenom planu, rukovodila je "Matica hrvatska". Ona je pojaala svoju izdavaku djelatnost. U izdanjima "Matice hrvatske" dominiraju djela sa tematikom iz ivota Bosne i Bonjaka:"Bosna, podaci o zemljopisu i povijesti Bosne i Hercegovine"Vjekoslava Klaia,"Zmaj od Bosne"i "Eminagina ljuba"Josipa Eugena Tomia,"Izabrane pjesme"Petra Preradovia,"Slike iz Bosne"i"Bosanka"Ivana Lepuiai dr. Zagrebaki listovi i asopisi:"Pobratim","Prosvjetar", "Vienac", "Obzor", "Mlada Hrvatska", "Hrvatsko pravo", "Bog i Hrvati", "Dom i svijet" i dr. preplavljeni su tekstovima bosanskohercegovakih muslimanskih pisaca. Meu njima je najvie objavljeno djelaOsmana Nuri Hadia.Bonjaki pisci i djelaOsman Nuri Hadi,samostalno i pod svojim imenom, ili tandemu saIvanom Milieviem, pod pseudonimomOsman-Aziz, pie:Islam i kultura, Uspomena na kinu dovu, Alipain sud, Uzgredne biljeke, Avdo ari, Bez nade, Pogibija i osveta Smajl-age engia, Marijanova rana, Bez svrhe, slike iz ivota, Pripovjesti iz bosanskog ivotai dr. On e zajedno saSafvet-begom Baagiempokrenuti knjievni zabavno-pouni almanah MEARIF , u kojem e pored knjievnih priloga biti tampan i hidretski kalendar.Safvet-beg Baagiu Zagrebu objavljuje zbirku pjesamaTrofanda iz hercegovake dubrave, povjesnicuSmrt Mahmut-pae Hrvata, anegdoteUzgredne biljekeprijevod s "osmanlijskog" i njemakog jezika, narodne pjesme i pripovjetke, mudre izreke iz orijentalnih knjievnosti i itanke.Edhem Mulabditampa romanZeleno busenje, pripovjetkuBijela vranai zbirku pripovjedakaNa obali Bosne.Ibrahim-beg Repovacpie esej o Ibn Sinu i sa orijentalnih jezika prevodi narodne pripovjetke.Delaludin Kurtobjavljuje zbirku epsko-lirskih narodnih pjesama pod naslovomHrvatske narodne enske pjesme (muslimanske).MostarskiOsvitdonosi orginalne pripovjetke, prozu s persijskog jezika i historijske lankeHasana Nametka, te nabone pripovjetke u stihovimaHikjaja o Jusufu-pjegamberu, Hikjaja o Ismailu i Hikjaja o Ibrahim-pjegamberuMuhemeda Rudije Dizdarevia.Bosansko-muslimanski pseudonimi"Zahvaljujui prilozima ovih knjievnika, hrvatski asopisi toga vremena dobijaju vie autentine orijentalne i bosansko-muslimanske boje. Knjievno-politika traenja Hrvatske prema Bosni i Hercegovini koja su se javljala u prosveivanju tematike pojedinih djela ovim zemljama u bosansko-muslimanskim pseudonimima hrvatsko-katolikih autora kao to su"Osman-beg tafi"(Krsto Pavleti),"Selim Juzbai"(Ferdo Juzbai)ili"Ibn Mostari"ili"Aziz Hercegovac"(Ivan Milievi),imale su neto od onog diletantizma, naivnosti i nepoznavanja ivota kroz koje je probijao strani duh kranstva, na koje se obarala"Bonjakova"kritika. Pojavom prvih bosansko-muslimanskih knjievnika u hrvatskim listovima odnos knjievne simpatije i dobronamjernosti dobio je na teini i iskrenosti, osobito za muslimanske ake i intelektualce do kojih su ti listovi dopirali. Oni su, s druge strane, doprinosili da se i hrvatski itaoci knjievno upoznaju sa stvarnim ivotom i stanjem Bonjaka u Bosni i Hercegovini, u kojoj se dodiruju a ponekad i sukobljavaju Istok i Zapad, inercije turstva i osjeanje slovenstva, i da im se proire pojmovi o prvom Orijentu, njegovoj tursko-arapsko-persijskoj knjievnosti i kulturi.Neutralna stranaVladini listovi i "Nada"Poetkom devedesetih godina prolog stoljea muslimanski pisci poinju svoje priloge objavljivati u podlisku"Sarajevskog lista",tadanjem slubenom glasilu Zemaljske vlade u Sarajevu. To je bio ozbiljan list, strogo pod kontrolomKalajevogreima. Donosio je slubene vijesti, zvanine izvjetaje i kulturne vijesti. Za sve saradnike koji su se javljali u ovom podlisku predstavljao je"stanovitu reprezentativnu afirmaciju".Ureivan je paljivo i strogo se vodilo rauna o kvalitetu prispjelog priloga.Osim u vladinim listovima, muslimanski pisci su rado saraivali i u hrvatskom asopisu"Nada",jer im je on svojim neutralnim nacionalnim stavom omoguavao"da spontano i autentino izraze, bez forsiranja nacinalnih deklaracija i naljepnica, koje su u njihovim djelima objavljivanim u drugim listovima, djelovale nametljivo i neprirodno."U"Nadi"su pisaliRiza-beg Kapetanovi(pripovjetke, pjesme i aktovku"Zulumarev san"),Edhem Mulabdi(pripovjetke, roman"Nova vremena",lanke, primjere iz frazeologije),Ibrahim-beg Deftedarovi(stihove),Ibrahim-beg Repovac(istonjake aforizme, primjere iz narodne frazeologije),Osman Mahzar-paa engi(istorijske studije),Safvet-beg Baagi("Nai pjesnici na istonom Parnasu")i dr.Prosrpska strujaPropagandom da je "srpstvo prava narodnost u naoj domovini, i da je srpstvo sasvim odjeljeno od vjere" srpski nacionalni, stranaki, vjerski i knjievni krugovi zapoeli su iroku i dobro koordiniranu aktivnost na "primamljivanju" Bonjaka u "srpske kolo". Aktivnost je naroito intezivirana poslije abdikacije[1]Milana Obrenovia1890. godine, uporedo sa jaanjem srpskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini, a ostvarivana je na tri naina: prvi, uspostavljanje linije Beograd - Carigrad; drugi, pojaanim djelovanjem stranakih, vjerskih i knjievnih udruenja i njihovih listova i publikacija, i trei, veim uticajem afirmisanih srpskih pisaca na muslimanski knjievni podmladak, koji je u njemu vidio svoje uzore.Linija Carigrad - BeogradPoslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878., a naroito poslije guenja hercegovakog ustanka 1882. godine Beograd i Carigrad postli su stjecite izbjeglih Bonjaka i bonjakih mladia koji su tamo bili na kolovanju. Veina tamonjih emigranata bila je prosrpski i proturski orjentirana i uzronike svoje nesree nalazila je u Austro-Ugarskoj. Tako se srpskim nacionalnim krugovima ukazala jedinstvena prilika da, u cilju lakeg realizovanja teritorijalnih pretenzija, organizirano rade na pridobijanju Bonjaka za srpsku nacionalnost. U radu sa muslimanskim mladiima koji su tamo bili na kolovanju posebno se isticaoAim umi,bivi ministar, predsjednik vlade u Srbiji. On je stipendijama i drugim oblicima pomoi, uporno gurao i "nacionalnu stvar".Stranaki, vjerski i kjievni listovi i publikacijeDevedesetih godina 19. stoljea Narodna i Radikalna stranka u Srbiji, suprotno tajnoj konvenciji koju je 1881. godine potpisala njihova vlada sa austrougarskom vladom, otvoreno vode protivaustrijsku propagandu u svojoj zemlji radi ostvarivanja sna o Velikoj Srbiji. Zapaenu aktivnost na homogenizacija srpskog nacionalnog korpusa, na postizanju militantnog raspoloenja u irim narodnim masama i na pridobijanju drugih naroda za svoje ciljeve imali su u to vrijeme brojna stranaka, vjerska i knjievna udruenja i njihovi listovi i publikacije u Srbiji i BiH. Na realizaciji tih ciljeva u Srbiji su se posebno angairali listovi:"Zastava",organMiletievenarodne stranke u Vojvodini,"Brastvo",organ Drutva Svetog Save i"Odjek",organ Radikalne stranke. Kasnije e se toj "ratnikoj igri" pridruiti veliki broj srbijanskih listova meu kojima su bili najagilniji:"Srpski zavet", "Brankovo kolo", "Srbobran", "Zvezda", "Djelo", "Male novine", "Ljiljan"i dr.Pod parolom borbe "za srpsku crkvenu autonomiju", u Bosni i Hercegovini veliku propagandu vre sarajevska"Bosanska vila"i mostarska"Zora".Radi straha od austrougarskih vlasti, ovi listovi su u prve borbene redove slali mlade i neiskusne muslimanske pisce srpske orijentacije.Uticaj srpskih pisacaNa primamljivanju, odabiru i indoktrinaciji nacionalno neosvjeenog mladog i talentiranog muslimanskog knjievnog podmlatka naroito su se angairaliSvetozar orovi, Aleksa anti i Jovan Dui. U Srbiji su taj posao uspjeno obavljali:Janko Veselinovi, Milovan Glii, Stevan Sremac, Milorad Mitrinovi i Pavle Marinkovi.U tom smislu ilustrativan je tekst. Radosavljeviapodnaslovom "Sremev program o Avdi"u kojem on citira neke djelove iz razgovora koji je vodio sa Sremcem. On kae:"Jer nai muhamedovci za jo dugi i dugi niz godina, objanjava on (Sremac), imaju da ostanu bar u kuama svojim svoji... Tek onda e oni biti potpunice i nai. Lacmanizam ne sme tako brzo da preskoi zidove njihovih avlija niti da zaviri pod jamak i feredu... Bude li to pre vremena, on e ih poderati, zatrovati i otuiti, a time i unititi oseanje koje se tek budi i ima probuditi prema Srpstvu i Srbizmu. Nii slojevi muhamedanskog ivlja kad bi spazili ta njihovi prosveeni i posrbljeni sinovi rade, vratie se veri i pobei od narodnosti."Muslimanski pisci srpske orijentacijeAvdo S. Karabegovi, Avdo Karabegovi Hasanbegov, Osman A. ikiiOmer-begSulejmanpaiinili su jezgro ire grupe prosrpski orijentiranih muslimanskih pisaca. osjeali su se Srbima, predstavljali se Srbima, ubjeivali druge da su svi Bonjaci porijeklom Srbi, jer govore istim jezikom, jer im je sve "na isti kalup", jer "pjevaju uz gusle i argije" kao Srbi itd. Ni slutili nisu ta se krije iza parole o "odvajanju vjere od nacije", ni koliko je opasan i bezobziran velikosrpski nacionalizam i ovinizam, ve su, izmeu ostalog, strasno pjevali o rodoljublju, veliajui pri tome znamenite dogaae i linosti iz srpske nacionalne historije. Zbog takvih svojih razmiljanja i postupaka oni su bili prezreni i anatemisani u svojoj bonjakoj sredini, a esto izlagani i neprijatnostima koje su im priinjavale bol i koje su teko podnosili.Listovi i knjievna izdanja, krai pregledDoba vlastitih knjievnih listova i izdanja (1900-1908)Politiki i kulturno-knjievni ivot bosanskohercegovakih Bonjaka s kraja devedesetih godina prolog stoljea pa sve do poetka Prvog svjetskog rata bio je i bogat i dinamian. Njega ine dva snana nacionalna pokreta: jedan politiki i drugi kulturno-narodnosni. Politiki nacionalni pokret Bonjaka voen je politikim sredstvima i nastojao je da postigne vjersku prosvjetnu autonomiju. Kulturno-narodnosni pokret Bonjaka imao je za cilj sa izvri preobraaj u"moralno-vjerskom odgoju muhamedanskih puanstava".Oba ova nacionalna pokreta bosanskohercegovakih Bonjaka ila su paralelno i nezavisno jedan od drugoga. Politiki nacionalni muslimanski pokret bio je usmjeren i protivKalleyevogreima kao personifikacije austrougarske vlasti, dok je kulturno-narodnosni pokret Bonjaka imao krajnje tolerantan odnos prema njemu.Pokret za vjersko-prosvjetnu autonomijuBorba muslimanskih prvaka i vrhovnog vjerskog starjeinstva za vjerko-prosvjetnu autonomiju Bonjaka voena je punih deset godina, preciznije, od 1899. do 1909. godine. Nju su predvodiliAli-Fehmi Dabiierif Arnautoviu sporazumu sa crkvenim klerom i voama srpskog pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju. U tajno potpisanom dokumentu pisaalo:"Srbi pravoslavne i muslimanske (...) vere sav narod pozvati da na tome radi da Bosna i Hercegovina dobije svoju samoupravu pod vrhovnom vlasti svoga suverena sultana (...) Kad to bude narod e po svojoj slobodnoj volji urediti unutranje stanje zemlje i birati guvernera naizmence jednog Bonjaka i jednog pravoslavnog Srbina. Agrarno pitanje e se reiti slobodnom voljom naroda. Svaka e vera udesiti svoju samoupravu prema duhu svoje vere slobodno i nezavisno od uticaja makar kakvih inoveraca. Radi sprevanje verske i narodnosne propagande, imaju se proterati sa teritorije Bosne i Hercegovine svi agenti jedne i druge ideje, kao i svi duhovni redovi Rimske crkve, sem franjevaca. Narodni i slubeni jezik je srpski ipismo irilica".Pokret za kulturni preobraaj BonjakaPokret se nije dao suzbiti. Tome nisu pomogli: otputanjeAli-Fehmi Dabias muftijskog poloaja i njegov kasniji progon; zatvaranjeerifa Arnautovia; otputanje iz slube i hapenja muslimanskih prvaka. Nacionalni politiki pokret Bonjaka prerastao je u muslimansku politiku organizaciju, koja e 1906. godine proiriti svoj program djelovanja, nakon ega e jo snanije nastaviti politiku borbu uz ogromnu podrku irokih narodnih slojeva. Godine 1909. Vlada e sankcionirati Statut za autonimnu upravu islamskih vjerskihvakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini.Muslimanski pisci i intelektualci, posebno oni koji su "proli kroz period starevianstva i knjievne saradnje u hrvatskim knjievnim listovima i izdanjima i koji su bili u inovnikon odnosu prema Vladi, drali su se u vremenu autonomnih borbi pasivno, angaujui se intenzivnije na stvaranju i razvijenju jednog drugug, knjievnog i kulturnog pokreta meu Bonjacima, koji je trebao u zaostalim muslimanskim masama da probudi zanimanje za knjigu i itanje, za nauku i kolu, da razvije osjeanje drutvene solidarnosti u cilju osiguravanja materijalne potpore omladini koja se koluje, i da na taj nain doprinese socijalnom napretki bosanskohercegovakih Bonjaka. Bez hrvtskih i srpskih oznaka, sa jedinom afirmacijom etniko-vjerskog identiteta, jedino bliskog irokim muslimanskim slojevima, za koje je i jedno i drugo ime oznaka narodne pripadnosti bilo tue i nepoznato, pokrenut je s tim ciljem list"Behar"i osnovano drutvo"Gajret".Pokretanje"Behara"i"Gajreta"u Sarajevu, a zatim"Bisera"i Muslimanske itaonice u Mostaru, bosanskohecegovaki muslimanski pisci izjasnili su se za slobodno"bez kompromisa i nacionalno-politikog etiketiranja izvan vlastitog etnosa"."U razvoju muslimanskog knjievnog ivota za vrijeme austrougarske vladavine "Behar" je svojom pojavom otvorio razdoblje knjievnih listova, u kome knjievna djelatnost Bonjaka dobija organizovan karakter, u kome se javlja itav niz novih knjievnih imena, naporedo sa konanim stvaranjem muslimanske italake publike".Kulturno-prosvijetno drutvo "Gajret" (1903.)Gajret je osnovan 20. februara 1903. godine. Njegovi lanovi bili su uitelji, kadije, mali inovnici, posjednici i seljaci. Prihod je ostvarivao od lanarina i dobrovoljnih prihoda i sredstva su uplaivana za kolovanje siromanih aka i studenata. Za predsjednika je prvo izabran pjesnikSafvet-beg Baagi,a poslije njegaMehmed-beg Fadilpai.U radu znaajnu podrku pruao mu je list "Behar".Po uzoru na njega u Beu e doi do osnivanja drutva Bonjaka akademiara pod nazivom "Zvijezda", a u Sarajevu "El Kamer".46. Listovi "Bonjak", "Behar", "Gajret" i "Biser"List Behar(1900 - 1911)Inicijativu za pokretanje "Behara" dao je poznati knjievnikEdhem Mulabdi.Osnovni motiv mu je bio da se napokon "pone sa organizovanim stvaranjem domae lektire i da se na taj posao podstiu svi oni koji imaju smisla za pisanje..." Naziv mu je daoSafvet-beg Baagi."Behar"je rije iz arapskog jezika, i ona u prevodu znai cvijet voke, aBaagiaje asocirala na raanje, na neto to tek treba da pone da ivi. I uistinu, ne samo simbolino ve i stvarno, list "Behar" predstavlja poetak kulturno-prosvjetnog preporoda bosanskohercegovakih Bonjaka na ovim prostorima.Kallayevreim dao je saglasnost za pokretanje lista, nadajui se da e on prenijeti na sebe "dio interesovanja politiki i vjerski naelektrisane javnosti".Ademaga Meije preuzeo finansiranje,Safvet-beg Baagiureivanje, aEdhem Mulabdiadministraciju lista.Programske orijentacijeProgramska koncepcija "Behara" bila je svjetovnog, knjievnog i zabavno-pounog karaktera. U pismenom zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad, koji su uputili vlastima, stajalo je slijedee:"List e biti pouno-zabavni, a preteno e se baviti moralno-vjerskim odgojem muhamedanskog puanstva, te e se prema tome baviti svim u to zasijecajuim pitanjima i pojavama". Politiki neutralan, opredijeljen da duhovno-etiki djeluje prema svojim buduim itaocima, "Behar" je teio da bude neka vrsta knjievno prosvjetne revije, koja e podstaknuti "afirmaciju knjievnog jezika i oprezno razbijanje ukorijenjenog uvjerenja da se za Bonjake i u islamskom duhu moe pisati samo na turskom ili nekom drugom orijentalnom jeziku"."Taj prvi broj Behara", pisao je kasnijeMulabdi, "bijae jedna kita cvijea, iz koje je svatko mogao da uzme po koji struak: i intelektualac, i ovjek iz naroda, i veliki i mali, i stari i mladi".Zaokret u orijentacijiOvo programsko opredijeljenje "Behar" e zadrati sve dok u njemu glavnu rije vodeSafvet-beg Baagi, Edhem MulabdiiFehim Spaho. Zaokret je poeo kad je za urednika lista izabranMehmed Demaludin auevi,a to je bilo u sedmoj godini njegovog djelovanja. Tada su se pobunili iMulabdievuostavku zatrailiOsman Nuri Hadi, emsudin SarajliiMusa azim ati,tvrdei da on "gui svaku misao koja nije nikla u njegovoj glavi". No, to nije bio prvi i pravi razlog njegovog zaokreta u programskoj orjentaciji. Njega e saopiti vlasnik lista, gospodinAdemaga Mei:"On je podvukao da ne oduzima "Behar"Mulabdiuni iz kakvih osobnih razloga, nego zbog promjene programa lista i proirenja njegove sadrine, pored ostalog i u pravcu drutveno-ekonomske problematike, zbog dudueg dijela njegove grae na turskom jeziku i potpunije religiozno-panislamske orjentacije..." Tako e od sedmog broja u "Beharu" preovladavati publicistika nad knjievnom graom. To je dovelo do slabljenja knjievne saradnje i opdanja kvaliteta lista.Saradnici"Od starih saradnika javljaju se u njemu nekolicina:emsudin Sarajli, Fehim Spaho, Musa azim ati, Mehmed Spaho, Muhamed Seid Serdarevi, Fadil Kurtagi, Muhamed Emin Dizdar, te posebnoOsman Nuri Hadi,koji se nakon dueg odsustvovanja ponovo aktivira u njemu. Nema u "Beharu" niBaagianiMulabdia,niti saradnika koje su oni podsticali i formirali:Hamida ahinovia Ekrema, Muhameda Hifzi Muftia, Sulejmana Mursela, Hamdije Mulia, Muhameda Dubravia, Hazima Muftia, Ahmeda Demala eria, Alije Kadia, Rizabega Kapetanovia, Teufika Baagia..."Knjievna ostvarenja"Behar"je na svjim stranicama donio mnogo vrijednih knjievnih ostvarenja, od kojih se posebno izdvajaju sljedea: socijalna, religiozno-mistina i intimna lirikaMuse azima atia, rodoljubiva i patriotska lirika, poezija psalmi i mistinih ekstaza i dramski spjev"Abdulah-paa"Safvet-bega Baagia, simboline pjesme i lirski akvarelFadila KurtagaiMulabdievepripovjetke, crtice i drama"Miraska".Pored toga, u"Beharu"se naroito njegovala knjievna kritika, kao izraz shvatanja njegovih urednika. "Za'Beharovu'knjievnu kritiku, uzetu u cjelini, moe se utvrditi najprije da je u odnosu na tretiranje i ocjenjivanje djela polazila sa irih pozicija, karakteristinu i samu orijentaciju 'Behara', sa kojih se knjievnost posmatra vie kao knjiga, prosvjetarski, kao pisana drutvena aktivnost, utilitarno, koja dejstvuje u smislu opteg kulturno-prosvijetnog, moralnog pa ak i drutveno-ekonomskog razvoja, sa posebnim znaajem za Bonjake, a tek poslije toga sa pozicija knjievno-zabavnih.Svi knjievni prilozi u"Beharu"bili su u funkciji programske postavke ovog lista, koji je teio da u potpunosti afirmira ivot bonjakog naroda, kako u prolosti tako i u trenutku kada su djela pisana, da izrazi njegov autonoman karakter i mentalite i formira njegov osoben i prepoznatljiv knjievni iskaz, ugledajui se pri tome na strujanja u turskoj, srpskoj i hrvatskoj knjievnosti toga vremena".List "Gajret"(1907 - 1914)Kulturno-prosvjetno drutvo "Gajret" 1907. godine, pokrenulo je i vlastiti list "Gajret", u ijem izdavanju su uestvovaliOsman iki, Musa azim ati, emsudin SarajliiFadil Kurtagi.List "Gajret" e izlaziti gotovo sedam punih godina, tj. do 1914. godine. Svoju prosvjetno-kulturnu djelatnost "Gajret" je razvijao na osnovama bonjako-srpske politike saradnje iz 1907. godine."Knjievni prilozi'Gajreta'nastavljaju knjievni pokret i zamah'Behara'iz osmogodinjeg razdoblja muslimanske strukture njegovih saradnika i isto muslimanske orijentacije njegovog programa, ali ga unekoliko i modificiraju u smislu upotpunjavanja knjievnih i kulturnih simpatija, koje u'Gajretu'diskretno vuku i na srpsku stranu, i u isto vrijeme ga usavravaju i razvijaju u pogledu intenzivnijeg stupanja najmlae knjievne generacije smjerom srpske i hrvatske moderne knjievnosti.'Gajret',osobito u poeziji, poinje da prevlauje inercije domaeg, usko narodnog tla, i svoju poetsku emocionalnost poinje da uiverzalizira".Dok je u"Beharu"preovladavala proza, u"Gajretu"je dominirala poezija. PoredOsmana ikia, u ovom listu poeziju objavljuju i pjesnikinjeHatida iki, efika Nesterin Bjelavac, P.K. Fatma."I 'Gajretova' proza uglavnom nastavlja 'Beharovu' pripovjedaku tradiciju i kulturno-prosvjetnu ideologiju, u okviru koje se javlja i problem muslimanskog bosansko-hercegovakog rodoljublja i patriotizma. To je uglavnom kritikorealistika proza, koja tei narodno-preporoditeljskim ciljevima putem osuivanja negativnih etikih i ekonomskih pojava meu Bonjacima i isticanje puteva narodnog razvoja u koje su ukljueni, s jedne strane, narodna i vjerska tradicija, a s druge, prilagoavanje zahtjevima vremena u kojemu se ivi. Glavna tematika ove proze produava tematiku muslimanske pripovjedake knjievnosti u 'Beharu' i prije 'Behara', i sva sadrana u okvirima odravanja savremene i neposredne stvarnosti njene kritike ilustrativnosti"."Gajret" je objavio prozna djelaHamdije Mulia, emsudina Sarajlia, Hamze Muftia, Abdurahmana Hifzi Bjelevca, Mustafe alia Gazanferai drugih. On je, takoer, nastavio tradiciju 'Beharovu' da objavljuje prevode turskih, perzijskih i arapskih pisaca, te muslimanske narodne umotvorine, i to "gotovo od istih, ve poznatih 'Beharovih' sakupljaa, ali sa manje obaveznosti i sistematinosti".List "Biser" pokrenut je 1. juna 1912. godine u Mostaru. Njegov vlasnik i zdava je bioMuhamed Bekir Kalajdi,trgovaki pomonik i radnik u knjiari. Izlazio je samo dvije godine, a objavio je tri knjige: prvu 1912./13.,drugu 1913./14. i treu nakon rata 1918. godine.List "Biser""Inicijativu kulturno-prosvjetnog, knjievnog i imanentno tome politiko-narodnosnog vraanja na pozicije prvobitnog 'Behara', emu je pogodovala savremena drutveno-politika klima, preuzela je grupa muslimanskih knjievnika, koja se okupila okoMuhameda Bekira Kalajdia, vlasnika prve muslimanske nakladne knjiare i tamparije, te okoMuse azima atia, koga jeKalajdidoveo za urednika svojih knjievnih edicija". Tome je na ruku ila i "okolnost da je u to vrijeme u Mostaru ivjela grupa va afirmisanih muslimanskih knjievnika:Abdurezak Hifzi Bjelevac, Husein ogo, Salih Bakamovi, Omer A. Bali, Muhamed Behlilovi,te injenica da je 'Behar' prestao izlaziti, a da je 'Gajret' nije mogao u potpunosti ispuniti tu knjievno-asopisnu prazninu - ohrabrila jeKalajdiada ovu ideju sprovede u djelo u svojoj izdavakoj reiji i da ujedno udovolji ovoj kulturnoj potrebi".Programska orijentacijalanovi njegove redakcije namjeravali su da pokrenu "pouno-zabavni" list koji e "pisati u isto islamskom duhu", kako bi mogao zai u sve slojeve naeg naroda kao i u nae porodice" i koji se "nee uputati u politika pitanja" jer je uvjeren da je "naem narodu pree prije duevno prosvijetljenje i usavravanje", nego "prazna politika". "Poput "Behara" i "Gajreta" i "Biser" eli da u svoj krug okupi sve muslimanske kulturno-prosvjetne radnike kao kompaktnu cjelinu, sa ciljem zajednike akcije pruanja pomoi narodu; po uzoru na "Gajretovu" ideologiju, on stavlja poseban naglasak na odgoj muslimanskog podmlatka...""Biser" je tampan latinicom. On donosi izabrane radove naih knjievnika u poeziji i prozi, razne pripovjetke iz naeg svagdanjeg ivota, prevode iz turske, perzijske i arapske knjievnosti i islamske historije, zatim rasprave islamskih teozofa, kao i prikaze iz stranih literatura. Svojim "cjelokunim programom on predstavlja tenju za konstituisanjem i afirmisanjem autohtonog narodnog mentaliteta Bonjaka kao posebne duhovno-etike skupine u Bosni i Hercegovini, koja se, prema shvatanjima ovog lista, duhovno vezuje za druge islamske narode, to je bio i razlog i njegovoj, po uzoru na "Behar" izraenoj, orjentaciji iskljuivo na muslimanske knjievne saradnike".Saradnici listaList je doivio veliki uspjeh i priznanje. Tome je najvie doprinosioMusa azim ati,koji je dosljedno radio na implementaciji usvojenog programa i njegove orjentacije."Knjievnici mlae generacije dali su "Biseru" punu podrku: poredatia, emsudin Sarajli, Hamdija Muli, Hazim Mufti. A. Hifzi Bjelevac, Fadil Kurtagi, Mihrab ukri Kaikovi, Husein ogo, Sulejman Mursel, Fejzulah avki, M. eli Gazanfer, Fehim H. Baauevi.A uz njih probijalo se i najmlae knjievno pokoljenje:Salih Kazazovi, Nazif Resulovi, S. Firduz Mufti, Mehmed Zahirovi, Nedib ardi, Salih Bakamovi, Mehmed Behlilovi, efa Nesterin Bjelevac,Nafija Sarajli, Munib Osmanagi (Narcis), Jusuf Tanovi, Sejfudin Fikret Huseinagii dr."Knjievna djelaU "Biseru" su objavljena mnoga danas poznata djela: roman"Pod drugim suncem"i knjiga feljtona"Hader-Mareov dnevnik"Abdurezaka Hifzi Bjelavca, crtice"Teme"Nafije Sarajli,humoreska"ivotopis jednog meeda"Huseina ogei njegova farsa pod naslovom"Doktor Lucmanin",drama"Sloga"Nazifa Resulovia, dramska adaptacija"Alibaba i etrdeset junaka"Nediba ardiai pripovjetka"Dva ivota mihraba"ukri ariikovia. A pored djela domaih autora"Biser"i hroniku knjievnih izdanja i prikaza djela turske knjievnosti:Huseyina Sireta, Faika Aliye, Kadriye Huseyina, Ali Alevibeya, Abdul-Hak Hamitai dr."Po svojim knjievnim prilozima 'Biser' produuje literarnu tradiciju 'Behara', insistirajui na pouno-prosvijetiteljskim sadrajima, ali se, osobito u poeziji, osjea i tenja za odvajanjem knjievnosti od drutvene problematike i za emocionalno-estetskim samostaljivanjem u sferi individualnog doivljavanja i autonomnog egzistiranja, to se slae sa politikim programskim deklarianjem samog lista".Muslimanska bibliotekaPored "Bisera"Muhamed Bekir Kalajdije pokrenuo i muslimansku biblioteku, koja je predstavljala neku vrstu dopune samog lista "Biser" i sutinski je bila iste kulturno-knjievne koncepcije. Razlika je bila samo u odnosu islamskoprosvjetne i knjievne grae: u "Biseru" su daleko vie bila zastupljena knjieva djela u odnosu na publicistika. U Muslimanskoj biblioteci je bilo to skoro poravnato, a samim tim su bile izjednaene isto knjievne sa religiozno-ideolokim temama. Muslimanska biblioteka objavljuje djela koja su ranije ve bila objavljena u "Biseru" ili "Beharu", kao to je sluaj sa pjesmamaMuse azima atia,"Novim vremenom"Edhema Mulabdiaili"Pod drugim suncem"A. H. Bjelevcai dr. Isti je sluaj i sa prevodima turskih djela:"Tajne"Ahmeta Mithata,"Sudbina jedne porodice"Mehmeda Celala,"Domovina"Namika Kemalai dr."U knjievnom pogledu Muslimanska biblioteka nije donijela nita novo, nego je samo doprinijela da se ouva ono to je ve objavljeno, da se knjievna djela jo jedanput afirmiu, i u tome je njena velika zasluga, mada nije prezentirala apsolutan izbor vrijednosti i popularnosti iz oblasti muslimanskog knjievnog stvaralatva iz ovog razdoblja".