7206880 Socijalna Agenda

7/30/2019 7206880 Socijalna Agenda

1/202

PAPINSKO VIJEE ZA PRAVDU I MIR

SOCIJALNA AGENDA

ZBIRKA TEKSTOVA IZKATOLIKOG SOCIJALNOG NAUKA

Sa predgovorom od

S. E. Nadbiskup Francois-Xavier Nguyen VanThuan

Predsjednik papinskog vijea za pravdu i mir

Izdano odRev. Robert A. Sirico

Predsjedatelj Acton Institute for the Study ofReligion and Liberty

Grand Rapids, Michigan, USA

Rev. Maciej Zieba, O.P

Predsjedatelj instituta Tertio Millenio

Krakov, Poljska

LIBRERIA EDITRICE VATICANA00120 CITT DEL VATICANO


2/202

2

2000 PAPINSKO VIJEE ZA PRAVDU I MIR

LIBRERIA EDITRICE VATICANA00120 CITT DEL VATICANO

ISBN 88-209-2951-X


3/202

3

SADRAJ

PREDGOVOR 7

KRATICE 11

LANAK 1:BIT KATOLIKOG SOCIJANOG NAUKA 12

I. CRKVA KAO MAJKA I UITELJICAII. MISIJA CRKVEIII. SOCIJLNA PORUKA CRKVEIV. KRUG DJELOVANJA SOCIJALNOG NAUKA

CRKVEV. EVANGELIZACIJA I SOCIJANI NAUK

CRKVE

LANAK 2:LJUDSA OSOBA 26

I. DOSTOJANSTVO LJUDSKE OSOBEII.

SLOBODA I ISTINAIII. SOCIJALNA PRIRODA OVJEKA

IV. LJUDSKA PRAVAV. VJERSKA SLOBODA

LANAK 3:OBITELJ 43

I. INSTITUCIJA OBITELJIII. BRAKIII. DJECA I RODITELJIIV. OBITELJ, ODGOJ I OBRAZOVANJEV. SVETOST LJUDSKOG IVOTAVI. GRIJEH POBAAJA I EUTANAZIJEVII. SMRTNA KAZNAVIII. DOSTOJANSTVO ENA


4/202

4

LANAK 4:SOCIJALNI POREDAK 61

I. SREDINJOST LJUDSKE OSOBEII. DRUTVO UTEMELJENO NA ISTINIIII. SOLIDARNOSTIV. SUPSIDIJARNOSTV. SUDJELOVANJEVI. OTUENJE I EGZISTENCIJA NA RUBUVII. SOCIJALNA SLOBODAVIII. KULTURAIX. PRIRODNI LJUDSKI RAZVOJX. OPE DOBROXI. SOCIJALNI GRIJEH

LANAK 5:ULOGA DRAVE 85

I. SVJETOVNI AUTORITETII. PRAVNA DRAVNOSTIII. ULOGA VLADEIV. CRKVA I DRAVAV. OBLICI VLADANJAVI. DEMOKRACIJA

LANAK 6:GOSPODARSTVO 97

I. UNIVERZALNO ODREENJEMATERIJALNIH DOBARA

II. PRIVATNO VLASNITVOIII. GOSPODARSKI SUSTAVIIV. MORALNOST, PRAVDA I RED

GOSPODARSTVA


5/202

5

V. AUTENTINA TEOLOGIJA OSLOBOENJAVI. INTERVENCIJA DRAVE I GOSPODARSTVOVII. TRGOVINAVIII. EKONIMIZAM I POTROATVO

LANAK 7:RAD I PLAE 121

I. BIT RADAII. PRAVINA PLAA I IZJEDNAENOSTIII. RADNO MJESTOIV. NEZAPOSLENOSTV. SINDIKATIVI. PROSVIJEDI

LANAK 8:SIROMATVO I DOBROINSTVO 138

I. SKANDAL SIROMATVAII. SOCIJALNA PRAVEDNOSTIII. MILOSRE I DOBROBIT ODLUKE ZA

SIROMAHEIV. DRAVA DOBROINSTVA

LANAK 9:OKOLI 150

I. DOBROTA REDA STVARANJAII. PROBLEMI S OKOLIEMIII. UPRAVA I PITANJA O OKOLIUIV. TEHNOLOGIJA


6/202

6

LANAK 10:MEUNARODNO ZAJEDNITVO 157

I. LJUDSKA OBITELJII. SLOBODNA TRGOVINAIII. MIR I RATIV. NAORUANJEV. UNIVERZALNO OPE DOBROVI. TRANSNACIONALNE I MEUNACIONALNE

ORGANIZACIJEVII. USELJENITVOVIII. ZADUENJE U INOZEMSTVUIX. NACIONALIZAM I ETNIKA NAPETOSTX. GLOBALNO GOSPODARSTVO

LANAK 11:ZAKLJUAK 177

I. Izazovi Katolikog socijalnog nauka

BIBLIOGRAFIJA 182

POPIS POJMOVA 188


7/202

7

PREDGOVOR

Gospodin nas nikada ne naputa! Dok piem ovaj

predgovor za zbirku tekstova o kranskom socijalnom

nauku, misli mi putuju pedeset godina unatrag u godinu

1954. Tada sam imao svega sedamnaest godina. Moja

domovina Vijetnam nalazila se u velikim potekoama i

izgubila je orijentaciju na mnogo naina. Japan i Europa su

bili koncem rata potreseni.Komunizam je zahvatio oko sebe.

Ja sam bio mladi lan jedne skupine katolika u

kneevom gradu Hu. Imali smo sreu posjedovati tekstove

pojedinih socijalnih enciklika poput Rerum Novaru,

Quadragesimo Anno i Divini Redemptoris. Umnaali smo te

tekstove koliko je god bilo mogue s obzirom na ondanje

potekoe.

lan nae skupine, ime mu je bilo Alexis, iao je iz

provincije u provinciju i nosio je tekstove obiteljima izajednicama. inio je to pod velikom opasnosti kako za sebe,

tako i za svoju cijelu obitelj. Katkad je iao iz sela u selo, a

tekstove je sakrivao na nain da si ih je vezao oko nogu.

Naposljetku meutim je uhvaen i umro je u zatvoru.

Taj in je meutim ostavio veliku batinu. Toliko

mnogo mladih mukaraca i ena nalo je novu nadu

upoznavajui dokumente socijalnog nauka Crkve. Ta

spoznaja otvorila im je uistinu novi put svijetla i nade, koji se

je u nadolazeim mranim danima nazirao.Gospodin Isus Krist ih nije napustio.

Socijalni nauk Crkve moe imati isti uinak i danas u

nae vrijeme, kako to papa Pavao VI. u svojoj oporuci


8/202

8

dramatino i tuno, ali ipak velianstveno spominje.Socijalni nauk u hvale vrijednom nizu od papa od Lava XII.

moe za krane naeg vremena biti izvanredan izvor

orijentacije i istinsko orue evangelizacije. Svi smo potrebiti

toga nauka. Povodom ove Jubilarne godine izdane su mnoge

publikacije koje dovode do izraaja razliita gledita

katolikog socijalnog nauka. Katekizam katolike Crkve

sadri mnoge bitne elemente i izvanredan je mjerodavan

izvor. Sveta stolica priprema osim toga mjerodavnu zbirku

socijalnog nauka crkve, koja istie svoju povezanost sanovom evangelizacijom. Druge publikacije su nedavno

objelodanjene u Meksiku i panjolskoj.

Mi slavimo jubilarnu godinu kao spomen tajne

postanka ovjeka Isusa Krista, Boga-ovjeka, koji je primio

ovjetvo kako bi ga otkupio. Nadahnuti tom milju, proslave

velikog jubileja 2000-te godine, izdavai ove knjige su

sabrali korisnu zbirku tekstova socijalnog nauka Crkve.

Knjiga e biti izdana na sedam jezika, i biti e od velike

koristi znanstvenicima kao i duobrinicima, politiarima kaoi za strunjacima u gospodarstvu i, naravnao, radnicima i

siromanima. Molim prije svega, da danas oni, koji na sebi

nose patnju ovjeanstva, putem ovih tekstova nau put do

Isusa Krista, do naeg Otkupitelja, koji jedini moe biti novi

put svijetla i nade za nae vrijeme.

Kao i svaka zbirka, tako i ovo objavljivanje ne uiva

glas potpunog. Pojedini tekstovi su izabrani prema njihovom

znaenju, no za nadati se je, da e itatelj biti usmjeren

iitati ih u njihovom potpunom kontekstu, i da e na tajnain biti sve prisniji sa duhom katolikog socijalnog nauka.

Studenti, docenti i svi oni, koji tee boljem

poznavanju Socijalnog nauka Crkve, moi e u ovoj zbirci


9/202

9

nai sredinje stajalite papa, i to u okviru papinskihenciklika, apostolskih pisama i koncilskih dokumentima, na

pitanja koja se odnose na politiku, gospodarstvo i kulturu.

Izbor je poredan tematski u odnosu na najvanije teme

katolikog socijalnog nauka. Ispod svakog glavnog naslova

pojavljuju se citirani tekstovi u didaktinom a ne u

kronolokom ili kolski poredanom redoslijedu, pri emu

svaka tema poinje sa citiranim tekstom, koji istie dotinu

sredinju problematiku.

Zauzimanje stajalita proizlaze iz srca Crkve kojaodgovara na potrebe svijeta, koji ima potrebu moralne

orijentacije, kako bi stvorio ovjeniji drutveni poredak.

Crkva ni u kojem sluaju ne namjerava, znanstvenim

rjeenjima gospodarske i socijalne probleme u obliku javno-

politikih preporuka ili detaljnih zakonskih prijedloga

obrazlagati; ono to nudi je kud i kamo vanije, naime temelj

ideala i moralne vrijednosti, to izdie i uvruje

dostojanstvo postojanja. Primjena ovakvih principa u

gospodarskim, politikim i socijalnim datostima moedovesti mir svima, uistinu ljudski razvoj i osloboenje

ovjeka od potlaenosti, siromatva i nasilja.

Papinsko vijee za pravdu i mir je zahvalno

preasnom gospodinu Patres robert a. Sirico i Dr. Maciej-u

Zieba, O.P na izdavanju ove zbirke. Papinsko vijee eli

nadalje istaknuti dragocjenu pomo narednih osoba pri

sastavljanju ove zbirke tekstova: nastavniki zbor Acton

Institute for the Study of Religion and Liberty u Grand

Rapids-u, Michigan, posebito dr. Gregory-a Gronbacher, dr.Kevin-a Schmiesing, i Stephen-a J. Grabill; institut Tertio

Millennio u Krakovu, prije svega Slawomir-a Sowinski i

Piotr-a Kimla; najasnijeg gospodina rektora P. Prof. dr.


10/202

10

Alvaro Corcuera Martineza del Rio, studente i nastavnikizbor papinskog ateneuma Regina Apostolorum u Rimu; i

preasnog gospodina dr. John-Peter-a Pham u Rimu.

Raduje me stoga, preporuiti ovu zbirku svima onima,

koji dijele nae gledite povezanosti pravde i mira, onima

koji za tim tee upoznati socijalni nauk crkve. Posebno mi je

zadovoljstvo moi ponuditi ovo pomono sredstvo uiteljima,

teolozima, katehetama i svima onima koji vjernicima

pokazuju put istine. Neka pouka u socijalnom nauku Crkve

doprinese univerzalnom opem dobru i tomu da uvede vizijupsalmiste, da se pravda i mir zagrle (Ps 85, 9-12), i da na taj

nain doemo blie kraljevstvu Bojem.

+ Franois-Xavier Nguyen Vn ThunTitularni nadbiskup

Predsjednik papinskog vijea za pravdu i mir

Vatikan, 1. svibnja 2000.Na blagdan sv. Josipa radnika


11/202

11

KRATICE*

CA Centesimus Annus (za stotu obljetnicuRerum

Novarum); Ivan Pavao II.

KKC Katekizam katolike Crkve

GS Gaudium et Spses (Pastoralna konstitucija o Crkvi u

danaenjm svijetu); II. Vatikanski sabor

LG Lumen Gentium (Dogmatska konstitucija o Crkvi);II. Vatikanski koncil

MM Mater et Magistra (O poretku drutvenog ivota);

Ivan XXIII.

PP Populorum Progressio (o napretku naroda);

Pavao VI.

PT Pacem in Terris (o miru); Ivan XXIII.

QA Quadragesimo Anno (o ponovnoj uspostavi socijalnogporetka); Pio XI.

RN Rerum Novarum (o pitanju radnika); Lav XIII.

SRS Sollicitudo Rei Socialis (o socijalnim stvarima); Ivan

Pavao II.

TMA Tertio Millennio Adveniente (za pripremu na

obljetnicu 2000.); Ivan Pavao II

* Samo dokumenti koji su navedeni na ovoj stranici su uzbirci nazaneni kraticom. Opirnija objanjenja o bilo kojemdrugom citatu mogu se dobiti uvidom u bibliografiju.


12/202

12

LANAK 1BIT KATOLIKOG SOCIJALNOG

NAUKA


13/202

13

I. Crkva kao majka i uiteljica1. Majka i Uiteljica naroda, katolika Crkva,

ustanovljena je od Krista Isusa zato da svi koji, u tijekuvjekova, dou u njezino krilo i zagrljaj, nau spas i puninuizvrsnijega ivota. Toj je Crkvi, stupu i podlozi istine (1.Tim 3, 15), njezin presveti Osniva povjerio dvostrukuzadau: da mu raa djecu i da roene ui i vodi majinskomse providnou brinui za ivot pojedinaca i naroda, ivot ije

je uzvieno dostojanstvo imala uvijek u najvioj cijeni i

budno gauvala.(Mater et Magistra, br. 1)

2. Crkva, naime, crpe svoj nauk iz Evanelja, sposobanda sukobe ili stia ili ublai. Crkva ne prosvjetljuje um, negosvojim zapovijedima upravlja i udorednim ivotom

pojedinaca. Ona svojim mnogim i vrlo korisnim uredbamapoboljava stanje radnika. Ona vrue eli i nastoji ujedinitisnage i miljenje svih stalea, ne bi li se tako to boljeudovoljilo potrebama radnika. Ona smatra potrebnim da se utu svrhu urede, razborito i umjereno, sami zakoni i dravna

vlast.(Rerum novarum, br.13)

3. Kristov nauk, naime, kao da povezuje zemlju snebom jerovjeka obuhvaa itava, tj. njegovu duu i tijelo,razum i volju, te ga potie da svoj duh uzdie iz nestalnostiskupnoga ljudskog bivanja ka krajevima vjenoga ivota,gdje e jedanput uivati nezalazno boanstvo i mir.(Mater et Magistra,br. 2)

4. Nije dakle udo to je katolika Crkva, prihvaajuiKristovu pouku i vrei njegovu zapovijed, ve dvije tisuegodina, tamo od slube prvih akona sve do naih dana,neprestano visoko dizala baklju ljubavi, i to ne samo

propisima nego i obiljem primjera; ljubavi, velimo, kojaskladno spaja zapovijed meusobne ljubavi i njezino vrenje


14/202

14

te udesno obuhvaa ovaj dvostruki nalog davanja u emustoji sav crkveni drutveni nauk i djelatnost.(Mater et Magistra, br. 6)

5. Tako, u svjetlu svetog nauavanja Drugogvatikanskog koncila, Crkva nam se javlja kao drutvenisubjekt odgovornosti za boansku istinu. Duboko potreseniujemo Krista kako govori: Rije koju sluate nije moja, veod Oca koji me posla (Iv 14,24). Zar u toj izjavi naegUitelja ne opaamo odgovornost za objavljenu istinu koja jevlasnitvo samoga Boga ako i on sam, jedinoroeni Sin,

koji ivi u krilu oevu (Dei Verbum 5, 10, 21),navjeujui tu istinu kao prorok i uitelj, osjea potrebunaglasiti da djeluje u potpunoj vjernosti svome boanskomizvoru? Ta ista vjernost treba biti i odlika vjere Crkve, bilokad je nauava bilo kad je ispovijeda.(Redemptor Hominis, br. 19)

6. Posebno pak, kako tvrdi Koncil, zadaavjerodostojno tumaiti pisanu i predanu rije Boju

povjerena je samo ivom crkvenom uiteljstvu: ono todostojanstvo vri snagom imena Isusa Krista. Na taj senain Crkva, u svom ivotu i nauavanju, predstavlja kaostup i uporite istine (1 Tim 3, 15), pa i istine o moralnom

postupanju. Jer, Crkvi pripada da uvijek i svagdje navijetaudoredna naela, pa i o drutvenom poretku, kao i da donesesud o bilo kojim ljudskim stvarima, kad god to zahtijevajuosnovna prava ljudske osobe ili spasenje dua. Upravo na

pitanjima koja danas oznauju moralnu raspravu i oko kojihsu se razvile nove tendencije i teorije, Uiteljstvo, u vjernostiIsusu Kristu i u kontinuitetu s tradicijom Crkve, osjeanajhitniju dunost da ponudi svoje rasuivanje i pouavanje,

kako bi pomoglo ovjeku na putu prema istini i slobodi.(Veritatis splendorbr. 27)


15/202

15

II. Misija Crkve7. Proizavi iz ljubavi vjenog Oca, u vremenu

utemeljena od Krista Otkupitelja, okupljena u Duhu Svetom,Crkva ima cilj koji je spasiteljski i eshatoloki, koji se moe

potpuno postii samo u buduem vijeku. No ona je ve tu nazemlji prisutna, sabrana iz ljudi, lanova zemaljskoga grada,koji su pozvani da ve tokom povijesti ovjeanstva tvoreobitelj sinova Bojih, koja treba da neprestano raste dodolaska Gospodinova. Krist je tu obitelj ujedinjenu, istina,

radi nebeskih dobara i njima obdarenu sazdao i uredio naovome svijetu kao drutvo i opskrbio je prikladnimsredstvima vidljivog i drutvenog jedinstva Tako Crkva,koja je ujedno vidljivi skup i duhovna zajednica hodazajedno s itavim ovjeanstvom i sa svijetom proivljavaistu zemaljsku sudbinu; ona je kao kvasac i takorei dualjudskog drutva, koje ima da se u Kristu obnovi i preobrazi uBoju obitelj.(Gaudium et spes, br. 40)

8. Sastavni je dio poslanja evangelizacije Crkve da svojsocijalni nauk prenosi i iri. A budui da je rije o naukukojemu je svrha usmjeravati ponaanje osoba, iz toga

proistjee kao posljedica zauzetost za pravdu ve premaulozi, pozivu i uvjetima svakoga pojedinca. Ostvarenje

poslanja evangelizacije na socijalnom podruju, a to je jedanod vidova proroke uloge Crkve, ukljuuje takoer

prokazivanje zla i nepravdi. No, valja istaknuti da je navjetajvaniji od prokazivanja, i da ovo posljednje ne smijezanemariti ono prvo, koje mu daje pravo opravdanje i snaguvie motivacije.(Sollicitudo rei Socialis, br. 41)

9. Mi priznajemo, da Kraljevstvo nebesko ovdje nazemlji zapoinje Kristovom Crkvom i nije od ovoga svijeta,ije je lice prolazno, i da se rast Crkve ne smije izjednaiti srastom ovjekove civilizacije, znanosti i tehnike, nego da


16/202

16

Crkva postoji samo iz jednog razloga da bi to dubljeraspoznavala neiscrpno bogatstvo Kristovo, da se sve

pouzdanije nada vjenim dobrima, sve bolje odgovora Bojojljubavi i ovjeku sve dareljivije priopava dobra milosti isvetosti. Isto je tako ljubav ona koja Crkvu pokree da se

brine za istinsko vremenito dobro ljudi. Neprekidno podsjeasvoju djecu na to da im ovdje na zemlji nije dodijeljenostalno boravljenje. Ona ih nagoni na to da svaki od njihodgovarajue svojem pozivu i mogunostima unaprjeuje miri bratstvo meu ljudima, i pomae svojoj brai, prije svegasiromanima i nesretnima.

(Libertatis nuntius zakljuak)

10.Crkva, kojoj je povjereno da objavi misterij Boga,koji je konana svrha ovjekova, otkriva ujedno ovjekusmisao njegove vlastite egzistencije, to jest najdublju istinu oovjeku. Crkva dobro zna da samo Bog, kome ona slui,odgovara najdubljim eljama ljudskoga srca, koje nikada nemogu potpuno zasititi zemaljska dobra.(Gaudium et Spes, br. 41)

11.Zato Crkva, nadarena darovima svoga Ustanovitelja ivjerno vrei njegove zapovijedi ljubavi, poniznosti isamozataje, prima misiju da navjeuje Kristovo i BojeKraljevstvo i da ga ustanovi u svim narodima, i postavljaklicu i poetak toga Kraljevstva na zemlji. Meutim, dok ona

polagano raste, tei za savrenim Kraljevstvom i svim svojimsilama nada se i eli da se sa svojim Kraljem sjedini u slavi.(Lumen gentium, br. 5)

12. Kao to svatko znade, Crkva nije odijeljena odljudskog drutva nego u njemu ivi. Zbog toga njeni sinovi

stoje pod utjecajem toga svijeta, udiu njegovu graanskukulturu, pokoravaju se njegovim zakonima, poprimajunjegove obiaje. Taj prisni dodir Crkve s ljudskim drutvomneprestano raa vrlo sloena pitanja, koja su danasizvanredno teka. S jedne strane, kranski ivot kakav Crkva


17/202

17

brani i promie mora se trajno uvati od svega to bi gamoglo obmanuti, okaljati ili uguiti. Kao da se nastojiobraniti od zarazne zablude i zla. S druge pak strane,kranski ivot ne samo da se mora prilagoditi raznimoblicima miljenja i ivota to ih vrijeme sa sobom nosi igotovo namee, dokle god se oni ne protive bitnimzahtjevima vjerske i moralne nauke, nego mora nastojati daim se priblii da ih oisti, oplemeni, oivi i posveti.(Ecclesiam sua,br. 44)

13.Crkva ljudima nudi evanelje, proroki dokumentkoji odgovara potrebama i tenjama ljudskog srca: ono jeuvijek blagovijest. Crkva ne smije preutjeti da je Isusdoao otkriti lice Boje te, po kriu i uskrsnuu, za sve ljudezasluiti spasenje.(Redemptoris missi, br. 11)

14.Nas se tie sve to je ljudsko. S cijelim ljudskimrodom zajednika nam je narav, to jest ivot sa svimdarovima koji ga obogauju i svim problemima koji ga tite.Spremni smo s njime dijeliti to prvotno i ope zajednitvo,

prihvatiti ono to vie odgovora njegovim poglavitimpotrebama, s povlaivanjem priznati nove i kadikad upravovelianstvene plodove ljudskog genija. Naa je dunost daukazujemo kako su udoredne istine vane i za sve

blagotvorne te da ih u ljudskim savjestima utvrujemo. Gdjegod se ljudi trude da shvate same sebe i svijet, i mi semoemo s njima nai.(Ecclesiam suam,br. 100)

III. Socijalna poruka Crkve

15.Socijalna skrb Crkve, usmjerena istinskom razvojuovjeka i drutva, koji treba potivati i promicati ljudskuosobu u svim njezinim razmjerima, vazda je izraavana na


18/202

18

najraznolikije naine. U novije doba na povlaten nain tomeje svoj doprinos dalo Uiteljstvo rimskih prvosveenika.Oslanjajui se na enciklikuRerum Novarum Lava XIII kao navrsto uporite, oni su esto raspravljali o tom pitanju, a

ponekad su i objavljivanje razliitih socijalnih dokumenatapovezivali s obljetnicama toga prvog dokumenta. Vrhovnisveenici nisu proputali priliku da svojim intervencijamarasvijetle i nove vidove socijalnog nauka Crkve. Tako je

polazei od osobito vrijednog priloga Lava XIII, obogaenanaknadnim doprinosima uiteljstva, izgraen suvremennaukovni corpus, koji se i dalje razvija u mjeri kako Crkva,

u punini Rijei to ju je objavio Isus Krist i uz pomo DuhaSvetoga (usp. Iv 14, 16, 24; 16, 13-15), ita dogaaje to sezbivaju tijekom povijesti. Ona na taj nain pokuava voditiljude da, i uz pomo razumskog razmiljanja i humanistikihznanosti, odgovore svome pozivu odgovornih graditeljazemaljskog drutva.(Sollicitudo rei socialis,br. 1)

16.U smutnjama i nesigurnostima sadanjeg trenutkaCrkvi je zadaa objavljivati svoju osebujnu poruku, nuditiljudima oslonac u njihovim naporima da uzmu u ruke iusmjeruju vlastitu budunosti. Od doba kad je Rerum

Novarum snano i nedvosmisleno osudila sablazan poloaja ukojem se nalazilo radnitvo za prvih poetaka industrijskogdrutva, povijesni razvitak nametnuo je svijesti novedimenzije i nove primjene socijalne pravde, kako je toutvreno takoer u Quadragesimo Anno i u Mater et

Magistra. Nedavni je Sabor i sam nastojao istaknuti takvedimenzije i primjere, poglavito u pastoralnoj konstitucijiGaudium et Spes. Mi smo takoer nastavili te smjernice unaoj enciklici Populorum Progresio: Danas je, rekosmo,

od najvee vanosti da svi budu potpuno svjesni da jesocijalno pitanje postalo svjetsko pitanje. Poto je naimeCrkva, po zavretku II vatikanskog ekumenskog sabora,

jasnije i dublje porazmislila i ispitala to u ovoj stvarizahtijeva Evanelje Krista Isusa, zakljuila je da joj je


19/202

19

dunost jo se revnije staviti u slubu ljudima, kako bi oni nesamo svestrano istraili to preteko pitanje nego i uvjerili seda je u ovom odlunom zaokretu ljudske povijesti silno

potrebno zajedniko djelovanje sviju. (OctogesimaAdveniens, br. 5)

17.Kranska Objava vodi k viem razumijevanjuzakona drutvenog ivota. (GS, br. 23) Crkva prima odEvanelja punu objavu istine o ovjeku. Kad vri poslanjenavijetanja Evanelja, ona, u ime Kristovo, svjedoi ovjekuo njegovu vlastitom dostojanstvu i o zvanju na zajednitvo

osoba; ona ga ui zahtjevima pravde i mira, sukladnimamudrosti Bojoj.(Katoliki katekizam,br. 2419)

18.Socijalni nauk Crkve u prvom je redu skup principarazmiljanja, kriterija prosuivanja i smjernica za konkretnodjelovanje. Vano je da vjernici koji rade na razvoju ovjekaimaju iscrpna poznavanja te graevine znanja i promatraju jekao sastavni dio svog zadatka evangelizacije... Kranskivoe u crkvenom kao i u drutvenom podruju, napose za

javni ivot odgovorni laici, moraju biti s tim naukom dobroupoznati, da bi graansko drutvo i njegove struktureinspirirali i oivjeli kvascem Evanelja.(Ecclesia in Asia, br. 32)

19.Danas se sve vie pokazuje prijeko potrebnimdoktrinalni odgoj vjernika laika, ne samo radi naravidinamizma produbljivanja njihove vjere, nego takoer zbogzahtjeva da obrazloe svoju nadu koja je u njima s obziromna svijet i njegove teke i sloene probleme....Poblie,vjernici laici koji su na razne naine uronjeni u drutveni i

politiki ivot, neizostavno bi morali tonije poznavatisocijalni nauk Crkve, kao to su sinodalni Oci u vie navratapozivali u svojim istupima.(Christifideles Laici,br. 60)


20/202

20

20.Vjerna nauavanju i primjeru svog boanskogOsnivaa, koji je kao znak svoga poslanja uzimaonavijetanje Dobre Vijesti siromanima (usp. Lk 7, 22),Crkva nije nikad zanemarila ljudsko uzdizanje naroda kojima

je donosila vjeru u Krista.(Populorum Progressi,br. 12)

21. Sa ljudima dananjeg vremena Crkva dijeli duboku igoruu elju za jednim, u svakom pogledu, pravednimivotom, i ne proputa promisliti razliite aspekte pravednostito ih zahtjeva ivot ljudi i drutvenih skupina. To potvruje

podruje katolikog socijalnog nauka, koji se u tijeku zadnjihsto godina snano razvio. Kako se po principima tog naukaravna odgoj i oblikovanje ljudske savjesti u duhu

pravednosti, tako i pojedinane inicijative, napose napodruju apostolata laika, koje se takoer razvijaju u tomduhu.(Dives in Misericordia, br. 12)

22.Ako je Crkva, kao to smo kazali, uistinu svjesnakakva po Bojoj volji mora biti, u njoj se raa jedinstvena

punina snage uz koju klija u isto vrijeme potreba da tu puninurazlije na sve ljude kao i razgovijetna svijest o poslanju koje

je nadilazi, o poruci koju treba iriti. Tada se oito budi njenosjeaj dunosti: dunost evangelizacije dunostmisionarskog poslanja dunost apostolskog sluenja da

poslui vjenom spasu ljudi.(Ecclesiam Sua,br. 66)

23. Sigurno je da ne postoji samo jedan model politike igospodarske organiziranosti ljudske slobode, jer razliitekulture i razliita povijesna iskustva u jednom slobodnom i

odgovornom drutvu donose razliite institucionalne oblike.(Govor za pedeseto zasjedanje UN 1995., br. 3)

24.Socijalni nauk, nadalje, posjeduje vanuinterdisciplinarnu dimenziju. Kako bi se jedinstvena istina o


21/202

21

ovjeku bolje utjelovila u razne drutvene, ekonomske ipolitike kontekste u neprestanoj mijeni, takav nauk ulazi udijalog s raznim disciplinama koje se bave ovjekom,objedinjuje u sebi njihove doprinose te im pomae da seotvore prema irem horizontu u slubi pojedine osobe, kojase spoznaje i ljubi u punini svojega poziva. Uzinterdisciplinarnu dimenziju potrebno je, zatim, prisjetiti na

praktinu i, u nekom smislu, eksperimentalnu dimenziju toganauka. Ona se smjestila na raskru ivota i kranskesavjesti, s jedne strane, i prilika u svijetu, s druge strane, te seoituje u naporima to ih pojedinci, obitelji, kulturni i

socijalni djelatnici, politiari i dravnici poduzimlju kako bije oblikovali i primijenili u povijesti.(Centesimus Annus,br. 59)

IV. Krug djelovanja socijalnog naukaCrkve

25. Crkva ne posjeduje modele koje bi mogla ponuditi.Stvarni i istinski djelotvorni modeli mogu samo izrasti u

okviru razliitih povijesnih prilika zahvaljujui naporu svihodgovornih koji zahvaaju u konkretne probleme u svimnjihovim vidovima, socijalnim, drutvenim, ekonomskim,

politikim i kulturalnim, to se meusobno isprepliu. Tomzalaganju Crkva nudi kao nezaobilaznu idejnu orijentacijuvlastiti socijalni nauk, koji kako je reeno priznaje

pozitivnost trita i poduzea, ali u isti mah upozorava nanunost da se oni usmjere prema zajednikom dobru.(Centesimus Annus,br. 43)

26.Drutveni nauk Crkve sadri sklop uenja koji semalo pomalo granao po tumaenju kojim je Crkva tijekom

povijesti, uz pratnju Duha Svetoga, objanjavala dogaaje usvjetlu cjelokupnosti rijei objavljene od Krista Isusa. Taj


22/202

22

nauk postaje za ljude dobre volje to prihvatljivijim to dubljenadahnjuje ponaanje vjernika.(Katoliki katekizam,br. 2422)

27.Meutim, kad ta naela treba provoditi u ivot, moese katkad dogoditi da i sami katolici, i to oni dobronamjerni,stanu zastupati razliita miljenja. Kad se to dogodi, neka imipak bude na srcu da sauvaju i pokazuju meusobno

potovanje i panju, a u isti mah neka iznalaze u emu moguslono suraivati da pravodobno ostvare to nuda trai.Osim toga neka vrlo savjesno paze da estim trvenjima ne

trate vlastite snage i da pri tom, pod izlikom da itu to imizgleda najbolje, ne izostave ono to doista mogu, a zato imoraju izvesti.(Mater et Magistra,br. 238)

28.Crkva ne izlae svoju vlastitu filozofiju niti preporuabilo koju pojedinanu filozofiju na tetu drugih. Dubokirazlog ove odmjerenosti lei u tome to filozofija, ak i ondakada stupa u odnos s teologijom, mora djelovati u skladu sasvojim metodama i pravilima; inae ne bi bilo jamstva da seona kree prema istini i da tei k njoj u procesu koji treba

provjeravati razumom. Od male bi pomoi bila nekafilozofija koja ne bi proizlazila od razuma koji postupa premasvojim vlastitim naelima osobitim metodologijama. Glavnastvar pritom i korijen samostalnosti nalazi se u tome torazum po svojoj naravi stremi k istini i, osim toga, sam imanuna sredstva da je dosegne. Filozofija svjesna togakonstitutivnog statusa ne moe a da ne potuje nunosti ioevidnosti svojstvene objavljenoj istini.(Fides et Ratio,br. 49)

29.Drutvena nauka Crkve razvila se u devetnaestomstoljeu, u doba susreta Evanelja s modernim industrijskimdrutvom, njegovim novim ustrojstvom za proizvodnju

potronih dobara, njegovim novim poimanjem drutva,drave i vlasti, njegovim novim oblicima rada i vlasnitva.


23/202

23

Razvitak nauke Crkve, u ekonomskim i drutvenimpredmetima, svjedoi trajnu vrijednost crkvenog uenja, iistodobno pravi smisao njezine uvijek ive i djelatne Predaje.(Katoliki katekizam,br. 2421)

30.Socijalni nauk Crkve nije neki trei put izmeuliberalistikog kapitalizma i marksistikog kolektivizma, a nineka mogua alternativa za neka druga rjeenja, koja nisu tkoradikalno oprena: on je jednostavno zasebna kategorija. Onnije neka ideologija, ve briljivo izraena formulacijarezultata pomnog razmiljanja o sloenoj zbilji ljudske

egzistencije u drutvu i na meunarodnoj razini, i to u svjetluvjere i crkvene predaje. Njegov je osnovni cilj da tu zbilju

protumai, pri emu ispituje da li je u skladu ili ne sasmjernicama evaneoskog uenja o ovjeku i o njegovuzemaljskom, a ujedno i transcendentnom pozivu, te da natemelju toga prui putokaz kranskog ivljenja. Stoga on neulazi u okvir neke ideologije, ve spada u teologiju i to

posebno u moralnu teologiju.(Sollicitudo Rei Socialis,br. 41)

31.Sigurno, Crkvi nije dana zadaa da ljude vodi samo kprolaznoj i nepostojanoj nego k vjenoj srei. tovie,Crkva smatra da je nedolino da se ona bez opravdanarazloga uplee u ovozemne poslove. Ali, nipoto se ne moeodrei slube koju joj je Bog povjerio, da svojim autoritetom

posreduje, ne u isto tehnikim stvarima za koje niti imaprikladna sredstva niti nadlenost, u svemu onome to se tiemoralnog zakona. Doista, u tom pitanju, polog istine to nam

je povjeren od Boga i preteka dunost nametnuta nam dairimo i tumaimo cijeli moralni zakon i da zahtijevamo, uzgodno i nezgodno vrijeme, njegovo obdravanje,

podvrgavaju i pridravaju naem vrhovnom sudu i socijalni iekonomski red.(Quadragesimo Anno,br. 41)


24/202

24

32. Socijalni nauk danas je posebno usmjeren premaovjeku u koliko je upleten u zamrenu mreu odnosamodernih drutava. Humane znanosti i filozofija od pomoisu kako bi se protumailo sredinje mjesto ovjeka unutardrutva te se osposobio da bolje razumije sebe samoga ukoliko jest drutveno bie. No jedino mu vjera potpunootkriva njegov istinski identitet, a upravo iz nje izrastasocijalni nau Crkve, koja, sluei se svim doprinosimaznanosti i filozofije, eli pomagati ovjeku na putu spasenja.(Centesimus Annus,br. 54)

V. Evangelizacija i socijalni nauk Crkve

33. Nova evangelizacija, koja je hitno potrebnamodernom svijetu i za kojom smo ee ili, mora ubrojiti usvoje bitne komponente navijetanje socijalnog nauka Crkve,koji je jo uvijek, kao u doba Lava XIII., prikladan da pokae

pravi put kako bi se odgovorilo velikim izazovimasuvremenog doba dok raste nepovjerenje premaideologijama. Treba da ponovimo, kao to je inio ve papa

Lav, da nema pravog rjeenja socijalnog pitanja izvanevanelja i da, s druge strane, nove stvari mogu u njemunai svoj prostor istine i dunu moralnu impostaciju.(Centesimus Annus,br. 5)

34.Vrlo je vano ovdje i na svim podrujimakranskog ivota imati pouzdanje koje dolazi iz vjere, to

jest iz sigurnosti da nismo mi protagonisti misije, nego IsusKrist i njegov Duh. Mi smo samo suradnici, i kad smo uinilisve to je bilo mogue, moramo kazati: Sluge smo

beskorisne! Uinismo to smo bili duni uiniti! (Lk 17, 10)

(Redemptoris Missio,br. 36)

35. Sada namjeravamo predloiti da ponovno itamoLavovu encikliku, te pozivamo da se osvrnemo unatrag, nasam njezin tekst, kako bismo ponovno otkrili bogatstvo


25/202

25

temeljnih naela to ih je formulirala u cilju rjeavanjaradnikog pitanja. ...Tako e se opet potvrditi ne samo trajnavrijednost takvoga nauka, nego e se pokazati i istinski

smisao crkvene predaje, koja, uvijek iva i vitalna, gradi natemelju to su ga udarili nai oci u vjeri, posebno na onom tosu ga Crkvi prenijeli apostoli u ime Isusa Krista, temeljuosim kojega nitko ne moe postaviti drugoga (usp. 1 Kor 3,11).(Centesimus Annus,br. 3)

36.Navijetanje Evanelja za Crkvu nije posao koji bistajao u njezinoj volji. To je njezina dunost koja joj je

povjerena po nalogu gospodina Isusa Krista, da bi ljudivjerovali i mogli biti spaeni. Uistinu ova poruka je nuna.Ona je jedinstvena. Ona se ne moe zamijeniti.(Evangelii Nuntiandi, br. 5)

37.Mi smo poslani: biti u slubi ivota nije za nasprednost, nego dunost koja se raa iz svijesti da smo narodkojega je Bog stekao da navijetamo divna djela njegova (1Pt 2, 9). Na naem putu vodi nas i podrava zakon ljubavi: to

je ljubav iji je izvor i primjer Sin Boji ovjekom postao,koji je umirui dao ivot svijetu.Poslani smo kao narod. Zadaa sluenja ivotu pada na sve ina svakoga. To je odgovornost navlastito crkvena, kojazahtijeva konkretno i velikoduno djelo svih lanova i svihslojeva kranske zajednice. Zajednika zadaa ipak neuklanja i ne umanjuje odgovornost pojedine osobe, kojoj jeupuena zapovijed Gospodnja: Idi pa i ti ini tako (Lk 10,37).(Evangelium Vite,br. 79)

38. Svi zajedno osjeamo dunost da navijestimoEvanelje ivota, da ga slavimo u liturgiji i u svekolikojegzistenciji s razliitim inicijativama i strukturama podrke i

promicanja.(Evangelium Vitae, br. 79)


26/202

26

LANAK 2LJUDSKA OSOBA


27/202

27

I. Dostojanstvo ljudske osobe39.Doista, nauavati i iriti socijalni nauk pripada

evaneoskom poslanju Crkve te je bitan dio kranske porukezato to takav nauk iznosi njezine neposredne posljedice uivotu drutva te ukljuuje svakodnevni rad i borbe za pravduu svjedoenje za Krista Spasitelja. Taj nauk oblikuje, osimtoga, vrelo jedinstva i mira u sukobima koji neminovnoizrastaju na ekonomsko-drutvenom sektoru. Tako seomoguava da se nove prilike ive tako da se ne obezvrijedi

transcendentno dostojanstvoovjekove osobe ni u njemusamomu ni u protivnicima, te da se one upute prema pravom

rjeenju.(Centesimus Annus,br. 5)

40.Zbog toga Crkva danas kao i prije dvadeset godina, ai u budunosti, ima to rei o naravi, uvjetima, zahtjevima iciljevima istinskog razvoja, kao uostalom i o zaprekama kojemu stoje na putu. Kad tako postupa, Crkva ispunja poslanjeevangelizacije, jer time daje svoj prvi prilog rjeavanju hitnog

problema razvoja, navijetajui istinu o Kristu, o sebi samoj i

o ovjeku i primjenjujui je na konkretne situacije. Kaosredstvo za postizavanje toga cilja Crkvi slui njezin socijalninauk. Kako bi se u dananjim tekim prilikama pomoglo dase problemi ispravno postave i to bolje rijee, bit e odvelike pomoi da se to tonije upozna i to vie proirisveukupnost osnovnih naela, kriterija prosuivanja ismjernica za konkretno djelovanje to ih predlae crkveninauk. Vrlo brzo moemo uoiti da su problemi s kojima smosuoeni prvenstveno moralne prirode pa stoga ne analiza

problema razvoja kao takvog ne sredstva kojima bi seprevladale sadanje potekoe ne smiju zaobii tu bitnu

dimenziju. (Sollicitudo Rei Socialis,br. 41)

41.U ivotu ovjeka ponovo se sjaji slika Boja ipokazuje u svoj svojoj punini dolaskom Sina Bojega uljudskom tijelu: On je slika boga nevidljivoga (Kol 1, 15),


28/202

28

odsjaj Slave i otisak njegova bia (Heb 1, 3). On jesavrena slika Oeva.(Evangelium vitae,br. 36)

42.Dostojanstvo osobe ukazuje se u punome svome sjajupromotrimo li njezino ishodite i njezino odreenje: od Bogastvoren na njegovu sliku i priliku i otkupljen predragocjenomKristovom krvlju ovjek je pozvan da bude sin Sinu i ivihram Duha, te je odreen za vjeni ivot blaenogzajednitva s Bogom. Zato svaka povreda osobnogdostojanstva ljudskog bia vapi za osvetom pred Bojim

licem i zapravo je uvreda ovjekova Stvoritelja.(Christifideles Laici,br. 37)

43. Promatramo li pak dostojanstvo ljudske osobe premaistinama objavljenim od Boga, tada ne moemo a da gadaleko vie ne cijenimo; ta ljudi su otkupljeni krvlju IsusaKrista; po vinjoj milosti postali su Boja djeca i prijatelji;

postavljeni su za batinike vjene slave.(Pacem in Terris,br. 10)

44. Iz te vjere Crkva moe ouvati dostojanstvo ljudskenaravi od svih promjenljivih miljenja koja, na primjer,ovjeje tijelo previe ponizuju ili ga previe uzdiu. Nikakavljudski zakon ne moe tako osigurati osobno dostojanstvo islobodu ovjeka kao to to moe Kristovo Evanelje koje jeCrkvi povjereno. To naime Evanelje navjeuje i proglaujeslobodu djece Boje, odbacuje svako ropstvo koje konano

proizlazi iz grijeha, sveto potuje dostojanstvo savjesti injezinu slobodnu odluku, neprestano opominje da se sviljudski talenti podvostrue na slubu Boju i na dobro ljudi,te konano svakog ovjeka preporuuje ljubavi sviju. Sve to

odgovara temeljnom zakonu kranske ekonomije spasenja.Iako je, naime, isti Bog i Spasitelj i Stvoritelj, Gospodar ipovijesti ovjeanstva i povijesti spasenja, ipak se u tomistom boanskom redu ne samo ne oduzima opravdanaautonomija stvorenja, a pogotovu ovjeka, nego se dapae


29/202

29

obnavlja na svoje dostojanstvo i u njemu se uvruje.Snagom, dakle, Evanelja, koje joj je povjereno, Crkva

proglauje ovjeja prava te priznaje i uvelike cijenidinamizam kojim se u dananje vrijeme ta prava posvuda

promiu. Ipak to gibanje treba da se prome evaneoskimduhom te da se zatiti protiv svake vrste lane autonomije.Izloeni smo, naime, napasti da smatramo kako su naaosobna prava samo tada potpuno sauvana kad smoosloboeni svake norme boanskog zakona. No tim se putemdostojanstvo ljudske osobe nikako ne spasava, nego dapaegubi.

(Gaudium et Spes,br. 41)

45. U pitanju je dostojanstvo ljudske osobe. Stvoriteljnam je povjerio da to dostojanstvo branimo i unapreujemo, iza to su strogo i odgovorno zadueni mukarci i ene usvakoj povijesnoj prilici.(Sollicitudo Rei Socialis,br. 47)

46. Dostojanstvo ljudske osobe je transcendentalnavrijednost, koja je uvijek priznata od svih koji istinski tragajuza istinom. Upravo bi se cjelokupna povijest ovjeanstvatrebala tumaiti u svjetlu te sigurnosti. Poto je svaka osobastvorena na sliku Boju (Post 1, 26-28) i stoga jasno upuenana svoga Stvoritelja, stoji u stalnom odnosu prema svima kojisu obdareni istim dostojanstvom. Unaprjeivanje dobra

pojedinca tako se povezuje sa slubom za zajedniko dobrokada prava i obaveze uzajamno odgovaraju, i kada seuzajamno jaaju.(Poruka za svjetski dan mira 1999., br. 2)

47.Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je i

sloboda. (2 Kor 3, 17) Takva objava slobode i prema tomesamoga ljudskog dostojanstva osobito je vana za krane isamu Crkvu u doba progonstava, bilo starih bilo novihvremena: tada svjedoci boanske istine ivotom dokazujudjelovanje Duha istine, koji je prisutan u srcima i savjestima


30/202

30

vjernika; oni esto svojim muenitvom proglasuju najviuproslavu ljudskog dostojanstva.(Dominum et Vivificantem,br. 60)

II. Sloboda i istina

48. Moralno pitanje, na koje Krist odgovara, ne moezanemariti pitanje slobode, nego je ak postavlja u svojesredite, jer nema morala bez slobode: ovjek se moe

obratiti k dobru samo u slobodi. (GS br. 11) Ali u kakvojslobodi? Koncil, nasuprot naim suvremenicima koji tolikotee k slobodi i koji je gorljivo trae ali koji se estozalau za nju na lo nain, kao da bi bilo doputeno sve togodi, pa i zlo, predstavlja istinsku slobodu: Pravasloboda je, naprotiv, izuzetan znak Boje slike u ovjeku.Bog je naime htio ovjeka 'dati u ruke vlastite odluke' tako dasam od sebe trai svoga Stvoritelja i da slobodno prianjajuiuza nj doe do potpuna i blaena savrenstva.(Veritatis Splendor,br. 34)

49. Sloboda je u bitnom ovjeku upisana, ona bitnopripada ljudskoj osobi i obiljeje je njegove prirode. Slobodaosobe temelji se u njenom transcedentom dostojanstvu, koju

joj je do Bog, njezin Stvoritelj i koja je upuuje na Boga. Natemelju svoje Bogoslinosti (usp. Post 1, 27) ovjekunedjeljivo pripada sloboda, i nikakva sila, niti prisila izvanane moe je oduzeti; ona je njegovo temeljno pravo.(Poruka za svjetski dan mira 1981., br. 5)

50. Isus Krist ovjeku svakog vremena, takoerovjekunaih dana, ide u susret istim rijeima: Upoznat ete istinu, i

istina e vas osloboditi. Te rijei sadre u sebi temeljnizahtjev i takoer upozorenje. To je zahtjev potenog odnosa

prema istini, to je uvjet nepatvorene slobode. To jeupozorenje da se izbjegava svaka prividna sloboda, svaka


31/202

31

sloboda povrna ili jednostrana, svaka sloboda koja ne biproimala svu istinu o ovjeku i o svijetu.(Redemptor Hominis,br. 12)

51. Sloboda nije samo pravo koje ovjek samo za sebetrai, ve i obaveza u odnosu na druge koju ovjek preuzima.Da bi se uistinu sluilo slobodi, sloboda svakog pojedinca isvakog ljudskog drutva mora paziti slobodu i prava drugihljudi i drutava. U tome nalazi svoje ogranienje, ali iunutarnju logiku i dostojanstvo. ovjek je, naime, po prirodiupuen na zajednitvo.

(Poruka za svjetski dan mira 1981., br. 7)

52. Sluenje slobodom ne ukljuuje pravo govoriti i initito mu drago. Krivo je umiljati da je ovjek, kao subjektslobode, bie dostatno samom sebi i da mu je svrhazadovoljiti vlastiti interes u uivanju zemaljskih dobara.Uostalom, uvjeti ekonomskog i socijalnog, politikog ikulturnog reda, koji se zahtijevaju za ispravno sluenjeslobodom, esto se ne priznaju i kre. Ta stanjazasljepljenosti i nepravde optereuju moralni ivot te jake islabe uvode u napast da grijee protiv ljubavi. Kad odbacujemoralni zakon, ovjek se die protiv vlastite slobode, postajerob samoga sebe, kida bratstvo sa sebi slinima i buni se

protiv boanske istine.(Katoliki katekizam,br. 174o)

53. A ipak je Tvorac svijeta duboko u ovjeka utisnuo redkoji mu savjest i razotkriva i nalae strogo potivati: Oni

pokazuju da je ono to Zakon nalae, upisano u srcimanjihovim. O tom svjedoi i njihova savjest, a i prosuivanjakojima se meu sobom optuuju ili brane. Uostalom, kako i

moe biti drugaije? Jer to god je Bog uinio to odraavanjegovu neogranienu mudrost, odraava to jasnije to veesavrenstvo uiva.(Pacem in Terris,br. 5)


32/202

32

54. U Bojem planu svaki je ovjek roen da se razvija,jer svaki je ivot poziv. Ve od roenja, svima su u klici danesile i sposobnosti koje moraju donijeti ploda: njihov punirazmah, koji dolazi i kao plod odgoja primljenog od sredine ivlastitog napora, omoguit e svakome da se okrene premasudbini koju mu nudi Stvoritelj. Obdaren razumom islobodom, on je odgovoran za svoj rast kao i za svojespasenje. Oni koji ga odgajaju i okruuju mogu mu pomoi, a

ponekad i tetiti; ipak svatko, bez obzira na utjecaje kojima jepodloan, ostaje glavni tvorac svog uspjeha ili svogpromaaja: samim naporom svog uma i volje svaki ovjek

moe rasti u ovjenosti, vrijediti vie, biti vie.(Populorum Progressio,br. 15)

55. Napokon je dovrujui na kriu djelo otkupljenjakojim je imao ljudima pribaviti spasenje i pravu sloboduzavrio svoju objavu. Da je naime svjedoanstvo za istinu, ali

je nije htio silom nametnuti onima koji su se protivili.Kraljevstvo se naime njegovo ne brani udaranjem, nego seuvruje svjedoenjem i sluanjem istine, a raste ljubavljukojom Krist, na kri podignut ljude privlai k Sebi.(Dignitatis Humanae,br. 11)

56. Naposljetku je za rei, da se sloboda ne potie ni upermisivnom drutvu, koja mijenja slobodu sa doputenjemsamovolje te u ime slobode navijeta jednu vrstu nemorala.Tvrdnja da je ovjek slobodan da svoj ivot oblikujeneovisno o moralnim vrijednostima, te da drutvo tevrijednosti ne treba braniti i promicati, karikatura je slobode.Takvo dranje unitava slobodu i mir.(Poruka za svjetski dan mira 1981., br. 7)

57. Crkva ne zatvara oi pred opasnou fanatizma ilifundamentalizma onih koji u ime ideologije koja se smatraznanstvenom ili religioznom misle da smiju nametati drugimljudima svoje poimanje istine i dobra. Kranska istina nijetoga tipa. Budui da nije ideoloka, kranska vjera ne smatra


33/202

33

da moe prolaznu socio-politiku stvarnost zarobiti u vrstushemu, te priznaje da se ovjekov ivot ostvaruje u povijestiu razliitim uvjetima i ne uvijek savrenima. Zato Crkva, kadgod afirmira transcendentno dostojanstvo ovjeka, ima kaosvoju metodu potivanje slobode.(Centesimus Annus,br. 46)

58. Demokracija ne moe opstojati bez zajednikogobavezivanja na odreene moralne istine o ljudskoj osobi i oljudskom drutvu. Temeljno pitanje za demokratsko drutvo

je slijedee: Kako bismo trebali ivjeti zajedno? Ako

drutvo trai odgovor na to pitanje moe li iskljuiti moralnuistinu i argumentaciju?... Svaka generacija... mora znati da sesloboda ne sastoji samo od toga da moemo initi i ne initito nam je volja, nego i u tome da imamo pravo initi totrebamo initi. Krist nam nalae da bdijemo nad istinom. Nijeli nam on obeao: Upoznat ete istinu i istina e vasosloboditi. (Iv 8, 32) Depositum custodi! Moramo bdjetinad slobodom, a preduvjet za pravu slobodu jest: Istina kojadoputa slobodi da nae svoje ispunjenje u dobru. Mimoramo rasti preko povjerenog nam dobra Boanske istine,koja nam je prenesena po Crkvi ponajprije s obzirom nainjenicu izazova materijalistike kulture i premisivnogmentaliteta, koji slobodu zamjenjuje razuzdanou.(Ivan Pavao II, homilija u Baltimoru, br. 7-8)

59. Zato ne samo da nije dozvoljeno s etikog stanovitazanemariti narav ovjeka, koji je stvoren za slobodu, nego tonije ni u praksi mogue. Gdje god se drutvo organizira takoda samovoljno suuje ili ak unitava sferu u kojoj slobodazakonito djeluje, rezultat je toga da se drutveni ivot sve viedezorganizira i propada.

(Centesimus Annus,br. 25)


34/202

34

III. Socijalna priroda ovjeka60. Bog koji se oinski brine za sve, htio je da svi ljudi

tvore jednu obitelj i da se meusobno susreu kao braa. Svisu, naime, stvoreni na sliku Boga, koji je izveo sav ljudskirod od jednoga ovjeka i nastanio ga po svoj povrinizemaljskoj (Dj 17, 26), te su svi pozvani k jednom te istomcilju, k Bogu samomu.

Zbog toga je ljubav prema Bogu i prema blinjemuprava i najvea zapovijed. A Sveto nas pismo ui, da je

ljubav prema Bogu neodjeljiva od ljubavi prema blinjemu:...i ako ima koja druga zapovijed, sadrana je u ovoj rijei:'Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe!' ... Ljubav jeispunjeni Zakon (Rim 13, 9-10; 1 Iv 4, 20). To je pak odveoma velike vanosti za ljude, koji su iz dana u dan sveovisniji jedni o drugima, i za svijet, koji se danomice sve vieujedinjuje. To vie, Gospodin Isus, kad moli Oca da svi

budu jedno... kao to smo i mi jedno (Iv 17, 21-22), otvaraljudskom razumu nedokuive poglede i daje da naslutimo da

postoji slinost izmeu jedinstva boanskih osoba i jedinstvasinova Bojih u istini i ljubavi. Ta slinost jasno pokazuje da

ovjek, koji je na zemlji jedino stvorenje to ga je radi njegasamoga Bog htio, ne moe potpuno nai sebe osim poiskrenom darivanju samoga sebe.

Iz drutvene ovjekove naravi je oito da su rastljudske osobe i razvoj samoga drutva ovisni jedni odrugome. Poelo, naime, subjekt i svrha svih drutvenihustanova jest i mora biti ljudska osoba, jer ona po samojsvojoj naravi u svemu ima potrebu drutvenog ivota.Drutveni, dakle, ivot nije ovjeku neto pridodato. Zato onu povezanosti s drugima, uzajamnim uslugama i dijalogom s

braom razvija sve svoje sposobnosti i moe odgovoriti

svome pozivu.(Gaudium et Spes,br. 24-25)

61. Ovom je nauku glavno naelo: ovjek pojedinacnuno je temelj, uzrok i cilj svih drutvenih ustanova, ovjek


35/202

35

ukoliko je po naravi drutveno bie uzdignuto u nadnaravnired.(Mater et Magistra,br. 219)

62. Neka drutva, kao to su obitelj i graanska zajednica,neposredno odgovaraju ovjekovoj naravi. Ona su mu nuna.Da bi to vei broj osoba sudjelovao u drutvenom ivotu,treba promicati osnivanje drutava i saveza ekonomskih,socijalnih, kulturno-zabavnih, portskih, profesionalnih i

politikih, koji mogu biti ili samo nacionalni ilimeunarodni. Ta socijalizacija izraava takoer i naravnu

tenju koja potie ljude da se udruuju radi ostvarenja ciljevakoji nadilaze mogunosti pojedinaca. Ona razvija prirodnedarove osobe, napose duh inicijative i smisao za odgovornostte doprinosi zatiti njezinih prava.(Katoliki katekizam,br. 1882)

63. No svaki je ovjeklan drutva: pripada itavomovjeanstvu. Ne samo ovaj ili onaj ovjek, nego svi ljudi su

pozvani na takvu puninu rasta. Civilizacije se raaju, rastu iumiru. Ali kao to valovi plime jedan za drugim sve dalje

preplavljuju al, tako ovjeanstvo napreduje u hodupovijesti. Budui da smo batinici prolih generacija ikorisnici rada naih suvremenika, mi imamo obaveza premasvima i ne moemo se osloboditi brige za one koji dolaze

poslije nas da uveaju krug ljudske obitelji. Univerzalnasolidarnost koja je injenica, za nas je ne samo dobrobit negoi dunost.(Populorum Progressio,br. 17)

64. Druga posrednika drutva, osim obitelji, vretakoer vrlo vane funkcije te aktiviraju posebne mree

solidarnosti. Sva ta drutva dozrijevaju, naime, kao stvarnezajednice osoba te proimlju socijalno tkivo spreavajui dapropadne u anonimnost i u neosobno omasovljenje, na alosttoliko esto u modernom drutvu. Osoba ivi asubjektivnost drutva raste u mnogostrukom ispreplitanju


36/202

36

odnosa. Pojedinac se danas esto gui izmeu dva pola,drave i trita. ini se, naime, kadikad da postoji samo kao

proizvoa i potroa roba, ili pad kao predmet dravneadministracije, dok se zaboravlja da suivotu meu ljudimanije cilj ni trite ni drava, jer posjeduje u sebi samomu

jedinstvenu vrijednost kojoj moraju sluiti i drava i trite.ovjek je, prije svega, bie koje trai istinu te nastoji ivjeti

je i produbiti je u dijalogu koji zahvaa prole i buduegeneracije.(Centesimus Annus,br. 49)

65. Iz kranskog shvaanja osobe, naprotiv, proizlazinuno ispravna vizija drutva. PremaRerum novarum i premacrkvenom socijalnom nauku ovjekova se drutvenost neiscrpljuje u dravi, nego se ostvaruje u raznim grupamaizmeu pojedinca i drave, poevi od obitelji pa sve doekonomskih, socijalnih, politikih i kulturnih grupa, koje

proizlazei iz iste ljudske naravi posjeduju uvijek unutargranica zajednikog dobra svoju vlastitu autonomiju.(Centesimus Annus,br. 13)

IV. Ljudska prava

66. Na poetku, kanei govoriti o ovjekovimpravima, napominjemo da ovjek ima pravo na ivot, natjelesnu nepovredivost, na sredstva prikladna za astan ivot:to su naroito hrana, odjea, stan, poinak, lijeenje i, nakraju, neophodne slube to ih drava ima pruiti pojedincu.Iz toga slijedi da ovjek uiva i pravo da bude zbrinut, ako gazadesi bolest, ako se povrijedi na poslu i radu, ako obudovi,ako ostari, ako bude prisiljen ostati bez posla i, napokon, ako

bude bez ikakve svoje krivnje lien sredstava svakakopotrebnih za ivot.(Pacem in Terris,br. 11)


37/202

37

67. Nakon sloma komunistikog totalitarizma imnogih drugih totalitarnih reima pa i onih tzv. nacionalnesigurnosti danas pratimo kako prevladava, ne bezsuprotstavljanja, demokratski ideal zajedno s ivom panjomi brigom za ljudska prava. No upravo je zato nuno da narodikoji reformiraju svoje zakone dadnu demokraciji autentian ivrst temelj priznavajui izriito ta prava.(Centesimus Annus,br. 47)

68. Temelj dobro ureene i plodonosne ljudske zajednicetreba biti ono naelo da je svaki ovjek osoba, to jest da je

narav obdarena razumom i slobodnom voljom. Ona samo posebi ima prava i dunosti to izravno i skupa izviru iz samenjegove naravi. Budui da su oni openiti i nepovredivi, nemogu se ni na koji nain otuiti.(Pacem in Terris,br. 9)

69. No, kad usprkos takvim pretpostavkama ljudska pravabivaju na razliite naine vrijeana, te smo u praksi svjedocikoncentracionih logora, nasilja, muenja, terorizma iviestrukih diskriminacija, sve to mora biti posljedica drugihnekih pretpostavki koje potkapaju ili esto gotovo unitavajudjelotvornost ovjenih pretpostavki tih suvremenih

programa i sustava. (Redemptor Hominis,br. 17)

70. Ljudskoj osobi pripada zakonita zatita njezinihprava, i to uspjena, ravnopravna, proeta istinskim naelimapravednosti, kako to opominje na prethodnik blaeneuspomena Pijo XII. Ovim rijeima: Iz pravnog ustrojstva,

to ga Bog htjede, izvire ovjekovo neotuivo pravo napravnu sigurnost, a tim samim na konkretan pravni prostorzatien od svakog samovoljnog napada.

(Pacem in Terris,br. 27)

71. Potivanje ljudske osobe ukljuuje potivanje pravato proistjeu iz njezina dostojanstva po stvaranju. Ta su

prava starija od drutva i drutvu se nameu. Ona su temelj


38/202

38

moralne zakonitosti svakog autoriteta: drutvo koje ihizigrava ili odbija da ih u svom pozitivnom zakonodavstvu

prizna, potkapa vlastitu moralnu zakonitost. Ako nedostajetakvo potivanje, vlast se moe osloniti jedino na silu ili

prisilu kako bi zadobila posluh svojih podanika. Zadaa jeCrkve dozivati u pamet ljudima dobre volje ta prava irazlikovati ih od zloporabnih ili krivih zahtjeva.(Katoliki katekizam,br. 1930)

72. Kada prava i dunosti daju oblik graanskomureenju, ljudi odmah shvate duhovne vrednote, jasno

razabiru to je istina, to pravednost, to ljubav, to slobodate postaju svjesni da su lanovi takve zajednice. Nije dosta:

potaknuti svim tim, ljudi se uzdiu prema boljemspoznavanju pravoga Boga obdarena osobnou, koji je nadljudskom naravi. Zato smatraju odnose izmeu sebe i Bogaosnovom svoga ivota, ivota to ga ive u svojoj nutrini iliga dijele s ostalim ljudima.(Pacem in Terris,br. 45)

73. Ako ta privatna drutva unutar dravnog drutvapostoje, te na neki nain tvore jedan njezin dio, drava nemaovlast da zabraniti njihovo postojanje. Ona stoje na temeljima

prirodnog prava; prirodno pravo drava ne moe unititi, veje njezina obaveza, tovie, tititi ga. Zabranjuje li ipakdrava osnivanje takvih udruenja, tada djeluje protiv svogvlastitog principa, jer ona sama proizlazi iz naravnogovjekovog nagona za povezivanjem.(Rerum Novarum,br. 51)

74. Ako je to dokazano, onda slijedi da u ljudskojzajednici odreenom naravnom pravu jednoga ovjeka

odgovara dunost ostalih ljudi, to jest dunost da to pravopriznaju i potuju. Svako naime poglavito ovjekovo pravocrpe svoju snagu i valjanost od naravnog zakona, koji to

pravo prua i ukljuuje odgovarajuu dunost. One, dakle,koji ili zaboravljaju posvema ili premalo istiu svoje


39/202

39

dunosti, dok sebi svojataju prava, valja nekako usporediti sonima koji jednom rukom grade kuu, a drugom je rue.(Pacem in Terris,br. 30)

75. Naprotiv, jako se proirilo i prevladalo uvjerenje da susvi ljudi u naravnom dostojanstvu jedni drugima ravni. Stogase, barem ne u teoriji i znanstveno, nikako ne da dokazatirasna razlika meu ljudima, a to je silno znaajno i vano dase ljudsko drutvo oblikuje po naelima to ih spomenusmo.Ako se pak u ovjeku budi svijest njegovih prava, nuno jeda se u njemu probudi i svijest njegovih dunosti: tako, tko

ima stanovita prava ima u sebi jednako i dunost traiti, kaoizraz svoga dostojanstva, vlastita prava, a dunost je ostalih ta

prava priznavati i potovati.(Pacem in Terris,br. 44)

76. Budui da su svi ljudi, oduhovljeni razumnom duomi stvoreni na sliku Boju, iste naravi i istog porijekla, i jer svi,od Krista otkupljeni, imaju isti poziv i isto boanskoodreenje, treba da im se sve vie priznaje temeljna jednakostsviju.

Nisu, istina, svi ljudi jednaki po fizikoj sposobnosti i porazliitim umnim i moralnim moima. No svakadiskriminacija u temeljnim pravima osobe na drutvenom ilikulturnom polju, ili zbog spola, rase, boje koe, drutvenog

poloaja, jezika ili religije mora se prevladati i ukloniti jer seprotivi Bojoj nakani. Treba uistinu poaliti to jo uvijek tatemeljna prava osobe nisu posvuda osigurana, kao to je na

primjer sluaj kad se eni nijee da slobodno izabere mua,da prihvati odreeni ivotni stale ili da ima pristup

jednakom odgoju i kulturi koja se priznaje muu. Povrh toga,iako su meu ljudima opravdane razliitosti, jednako

dostojanstvo osoba zahtijeva da se stvore ovjeniji i praviniuvjeti za ivot. Prevelike naime ekonomske i drutvenenejednakosti meu lanovima ili narodima jedne te isteljudske obitelji izazivaju sablazan i protive se socijalnoj


40/202

40

pravdi, pravinosti i dostojanstvu ljudske osobe, kao idrutvenom i meunarodnom miru.

Privatne i javne ljudske ustanove neka nastoje sluitiovjejem dostojanstvu i svrsi. Neka se i odluno bore protivsvakog oblika drutvenog i politikog zasunjivanja teosiguraju temeljna ljudska prava pod bilo kojim politikimreimom. Isto je tako nuno da se te ustanove pomalo uskladese duhovnim vrijednostima, koje su najvie od svih, pa

premda je koji put potrebno mnogo vremena da dou doeljenog cilja.(Gaudium et Spee, br. 29)

77. Od toga pravnog osloboenja koje je povezano sevangelizacijom i koje zapravo tei ostvarenju struktura zaobranu ljudske slobode ne moe se odvojiti zahtjev da seosiguraju sva osnovna ljudska prava meu kojima vjerskasloboda ima veoma vano mjesto.(Evangeli Nuntiandi,br. 39)

V. Vjerska sloboda

78. Ovaj Vatikanski sabor izjavljuje da ljudska osoba imapravo na vjersku slobodu. Takva se sloboda sastoji u tome tosvi ljudi moraju biti slobodni od pritiska bilo pojedinaca bilodrutvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da uvjerskoj stvari nitko ne bude primoravan da radi protiv svojesavjesti ni spreavan da radi po svojoj savjesti, privatno i

javno, bilo sam bilo udruen s drugima, unutar dunihgranica.(Dignitatis Humanae, br. 2)

79. Ograniavanje vjerske slobode osoba i zajednicazasigurno nije tek jedno njihovo bolno iskustvo, nego takvoograniavanje prije svega pogaa samo dostojanstvo ovjeka,nezavisno od toga koju religiju ispovijeda i kako poimasvijet. Ogranienje vjerske slobode i njezino vrijeanje


41/202

41

protive se dostojanstvu ovjeka i njegovim objektivnimpravima.(Redemptor Hominis, br. 17)

80. Niti jedan ljudski autoritet nema prava zadirati uovjekovu savjest. To je i prema drutvu svjedokovjekovetrancendentnosti, i kao takvo nedodirljivo je. Nije to apsolut

postavljen iznad istine i zablude; njegova unutarnja prirodaobuhvaa odnos ka objektivnoj i sveopoj te za sve istojistini, koju svi trebaju i mogu traiti. U tom odnosu premaobjektivnoj Istini sloboda savjesti nalazi svoje opravdanje

kao nuna priprema na traenje one, ovjeku prikladne istine,prema kojoj su svi obvezni i kojoj duguju pristanak ukolikoje odgovarajue prepoznaju.(Poruka za svjetski dan mira 1991., br. 1)

81. Jednako tako i Nae poslanje, iako navijetaneprijepornu istinu i prijeko potrebno spasenje, nee seosloniti ni na kakvu izvanjsku prisilu. Naprotiv, sluit e se

provjerenim putovima uljudnog ophoenja, unutarnjeguvjeravanja i obinog razgovora te e dar spasenja ponudititako da potuje privatnu i graansku slobodu svakogaovjeka.(Ecclesiam Suam, br. 77)

82.Prije svega vjerska sloboda je kao neizbrisiv zahtjev izdostojanstva svakog ovjeka, kamen temeljac graevineljudskih prava, te stoga nezamjenjiv imbenik za dobro osobei cijelog drutva kao i za osobno ostvarenje svakoga. Iz toga

proizlazi da sloboda pojedinca i drutava, vlastitu religijupriznavati i ivjeti, predstavlja bitan element zajednikogsuivota ljudi. Mir, koji se na svim razinama drutvenog

ivota ljudi eli stvoriti i uvrstiti, usidren je sa svojimtemeljima duboko u slobodi i otvorenosti savjesti za istinu.(Poruka na svjetski dan mira 1988., br. 1)


42/202

42

83. Ljudski problemi o kojima se najvie raspravlja i kojise razliito rjeavaju u suvremenom moralnom promiljanju,

povezuju se, premda na razliite naine, s jednim kljunimproblemom: s problemom ovjekove slobode.Nae je vrijemenesumnjivo steklo osobito ivo poimanje slobode.Dostojanstvo ljudske osobe u ovo nae doba iz dana u dansve vie prodire u svijest ljudi, kako je ve ustanovilaKoncilska izjava Dignitatis humanae o vjerskoj slobodi.Odatle zahtjev da ljudi mogu imati i sluiti se vlastitomodlukom i odgovornom slobodom u svom djelovanju, ne pod

pritiskom, nego svjesni svoje dunosti. Napose se pravo na

vjersku slobodu i na potivanje savjesti na njezin u putuprema istini osjealo sve vie kao temelj svih prava osobe,promatranih u cjelini. (Veritatis Splendor,br. 31)


43/202

43

LANAK 3OBITELJ


44/202

44

I. Institucija obitelji84. Budui da je Stvoritelj svega ustanovio branu

zajednicu kao izvor i temelj ljudskog drutva, obitelj jepostala prva i ivotna stanica drutva. (ApostolocamAuctositatem,br. 11)

Obitelj ima organske iivotne veze s drutvom, jer ona jenjegov temelj i neprestano ga hrani svojom slubom ivotu: ukrilu obitelji, naime, raaju se graani i oni u obitelji ue prvaznanja drutvenih kreposti, koje su dua ivota i razvoja

drutva.Tako, dakle, po svojoj naravi i pozivu, obitelj, daleko odtoga da se zatvara u sebe, otvara se drugim obiteljima idrutvu i ispunja svoju drutvenu ulogu.(Familiaris Consortio,br. 42)

85.Prva i temeljna struktura u korist ljudske ekologijejest obitelj u smislu to u njoj ovjek prima prve i odluujuespoznaje o istini i o dobroti, ui to znai ljubiti i biti ljubljeni, stoga, to znai konkretno biti osoba. Ovdje se razumijeobitelj utemeljena na braku, u kojoj meusobno darivanje

samoga sebe sa strane mua i ene stvara okoli ivota ukojem se dijete moe roditi te razvijati svoje mogunosti,postati svjesnim svoga dostojanstva i pripremiti se da sesusretne sa svojom jedinstvenom i nezaobilaznom sudbinom.

No esto se, naprotiv, dogaa da se ovjek plai predrealizacijom autentinih uvjeta ljudske reprodukcije, te jenaveden da gleda samoga sebe i vlastiti ivot kao skuposjetnih utisaka to ih treba doivjeti, umjesto kao djelo kojevalja obaviti. Odatle se raa manjak slobode iz kojega slijediodbijanje zadatka da se ovjek stabilno vee s drugomosobom i raa djecu ili pak se navodi da gleda djecu kao

neku od tolikih stvari koje se mogu imati ili ne imati, veprema vlastitoj pohoti, i koje se sukobljuju s drugimmogunostima. Potrebno je vratiti se, i promatrati obitelj kaosvetite ivota. Ona je doista sveta: to je mjesto u kojem semoe prikladno primiti ivot, dar Boji, i tititi protiv


45/202

45

mnogostrukih napadaja kojima je izloen, moe se razvitiprema potrebama autentinog ljudskog rasta. Obitelj ini,protiv takozvane kulture smrti, sjedite kulture ivota.(Centesimus Annus,br. 39)

86. No ovjek nije on sam osim u svom socijalnomambijentu, u kojem obitelj igra iskonski vanu ulogu. Ulogakoja je, zavisno od vremena i mjesta, mogla biti i pretjerana,kad se ostvarivala na tetu temeljnih sloboda osobe. Staresocijalne strukture zemalja u razvoju, iako su esto odviekrute i slabo organizirane, ipak su jo neko vrijeme potrebne,

dakako u procesu postepenog smanjivanja njihovapretjeranog utjecaja. Ali prirodna obitelj, monogamijska ivrsta, kako je zamiljena u boanskom planu i kakvu jekranstvo posvetilo, mora ostati mjesto susreta viegeneracija koje se uzajamno pomau u postizanju jedne viemudrosti i usklaivanju prava osobe sa drugim zahtjevimadrutvenog ivota.(Populorum Progressio, br. 36)

87. Unutar naroda ivota i za ivot odluujua jeodgovornost obitelji: to je odgovornost koja proizlazi iz samenjezine naravi a ona je da bude zajednica ivota i ljubavi,utemeljena na enidbi i iz njezina poslanja da uva,objavljuje i priopava ljubav. (Familiaris Consortio,br. 17)U pitanju je sama ljubav Boja, u kojoj su roditelji postalisuradnici i na neki nain tumai prenoenjem i odgojemivota prema planu Oevu. (usp. GS, br. 50)(Evangelium Vitae,br. 92)

88. Kao istinska jezgra drutva obitelj ima zahtjev zapunom podrkom od strane drave, da bi mogla razviti u

potpunosti svoje posebno poslanje. Dravni zakoni stogamoraju biti tako usmjereni da potiu dobro obitelji, po tomeda joj budu od pomoi pri ostvarenju zadataka koji joj

pripadaju. S obzirom na dananje ugroavajue tendencije dase legitimiraju zamjenski oblici branog zajednitva, oblici i


46/202

46

veze, koji su izraz sebi okrenute prirode ili na temeljunamjeravane privremenosti ne mogu ni na koji nain smisaoobitelji donijeti do izraaja i jamiti, drava je duna obiteljtititi i promicati kao autentinu instituciju, pri emu trebarespektirati prirodni oblik i prirodna neotuiva prava.(Poruka za svjetski dan mira 1994., br. 5)

II. Brak

89. Odgovarajui planu Bojem, brak je temelj ve

egzajednitva obitelji, ako su brak kao institucija i brana

ljubav usmjerene na raanje i odgajanje djece, i u tomenalaze svoj vrhunac.(Familiaris Consortio,br. 14)

90. Spolnost je usmjerena k suprunikoj ljubavimukarca i ene. U braku intimna tjelesnost suprunika

postaje znak i zalog duhovnog zajednitva. Izmeu krtenikaenidbene veze su posveene sakramentom.Spolnost, kojom se mu i ena jedno drugomu predaju

inima svojstvenim i Iskljuivim suprunicima, nije neto tekbioloko, ve zadire u samu jezgru ljudske osobe kao takve.Ona se na uistinu ljudski nain ostvaruje jedino ako jesastavni dio ljubavi kojom se mu i ena potpuno zalau

jedno za drugo sve do smrti... ini kojima se supruzimeusobno u istoj intimnosti sjedinjuju jesu asni i dostojni.Kad se vre na doista ljudski nain, izraavaju i produbljujumeusobno darivanje, kojim se supruzi, u radosnojzahvalnosti, uzajamno obogauju. (GS, br. 49) SamStvoritelj (...) je odredio da u tom posvemanjem uzajamnom

fizikom darivanju suprunici osjeaju uitak i zadovoljstvo

tijela i duha. Suprunici, dakle, ne ine nita zlo traei tajuitak i uivajui u njemu. Oni prihvaaju to im je stvoriteljnamijenio. Ipak, suprunici moraju znati drati se granica

prave umjerenosti. (Pio XII., govor 29. listopada 1951.)Sjedinjenjem suprunika ostvaruje se dvostruki cilj enidbe:


47/202

47

dobro samih suprunika i prenoenje ivota. Ta se dvaznaenja ili vrijednosti enidbe ne mogu odvojiti a da se neoslabi duhovni ivot enidbenih drugova i kompromitirajudobra braka i budunosti obitelji. Brana ljubav izmeu muai ene stavljena je tako pod dvostruki zahtjev vjernosti i

plodnosti.(Katoliki katekizam, br. 2360-2363)

91.Intimna zajednica branog ivota i ljubavi, koju jeStvoritelj utemeljio i provodio vlastitim zakonima, sazdaje se

branom vezom, to jest osobnim neopozivim pristankom.

Tako se ljudskim inom, kojim supruzi sebe uzajamnopredaju i primaju, raa takoer, pred drutvom, po boanskojuredbi vrsta ustanova: ta sveta veza u cilju dobra kakoroditelja i potomstva tako i drutva ne ovisi o ljudskojsamovolji. Sam je naime Bog zaetnik braka, koji jeopskrbljen razliitim dobrima i ciljevima: sve je to odnajveeg znaenja za odravanje ovjeanstva, za osobninapredak i vjenu sudbinu pojedinih lanova obitelji, zadostojanstvo, vrstinu, mir i dobrobit same obitelji i itavogljudskog drutva. Po svojoj prirodnoj svojstvenosti samaustanova enidbe i brana ljubav usmjerene su k raanju iodgoju djece i nalaze u tom svoju krunu. I tako mu i ena,koji po branom savezu vie nisu dvoje, nego jedno tijelo(Mt 19, 6) intimnim sjedinjenjem osoba i ina pruaju jednodrugome pomo i slubu te doivljavaju smisao svoga

jedinstva i iz dana ga u dan sve vie produbljuju. To intimnosjedinjenje kao uzajamno darivanje dviju osoba a i dobrodjece zahtijevaju punu vjernost branih drugova i njihovonerazdruivo jedinstvo.(Gaudium et Spes,br. 48)

92. Jedno odreeno sudjelovanje ovjeka u gospodstvuBojemu pokazuje se i u posebnoj odgovornosti koja mu sepovjerava u odnosu upravo na ljudski ivot. To jeodgovornost koja dodiruje svoj vrhunac darivanjem ivota

putem raanja sa strane mua i ene u braku, kako nas


48/202

48

podsjea Drugi vatikanski koncil: Sam Bog, koji je rekao:'Nije dobro da ovjek bude sam' (Post 2, 18) i 'koji je ovjekaod poetka stvorio kao muko i ensko' (Mt 19, 4), htio mu jeudijeliti neko posebno sudionitvo u svome stvarateljskomdjelu: on je blagoslovio mua i enu i rekao im: 'Rastite imnoite se' (Post 1, 28). Govorei o nikom posebnomsudionitvu ovjeka i ene u stvarateljskom djelu Bojem,Koncil eli istaknuti kako je raanje djece duboko ljudski iuzvieno religiozni in, ukoliko ukljuuje suprunike kojiine jedno tijelo (Post 2, 24) i ujedno samog Boga koji seuprisutnjuje.

(Evangelium Vitae, br. 43)

III. Djeca i roditelji

93. Ako, kako sam u svojem pismu upuenom obiteljimapisao, iz branog sjedinjenja njih dvoje nastaje novi ovjek,on donosi posebnu presliku Boju, on donosi na svijet

posebnu slinost: u biologiju raanja upisana je genealogijaosobe. Kada kaemo da su suprunici kao roditelji kod

prihvaanja i raanja novog ovjeka suradnici BogaStvoritelja, ne pozivamo se jednostavno na zakone biologije;elimo tovie naglasiti da je u ljudskom roditeljstvu Bog samna jedan drugaiji nain prisutan nego to je u bilo kojemdrugom raanju na zemlji. Samo od Boga, naime, mogu

potjecati slika i slinost koje su ljudskom biu svojstvene,to se dogodilo pri stvaranju. Raanje je nastavak stvaranja.(Gratissimam Sane,br. 43)

94. Oitujui i ivei na zemlji samo Boje oinstvo, muje pozvan da osigura jedinstven razvoj svih lanova obitelji.

Da bi ispunio tu zadau, potrebno je da bude velikodunoodgovoran prema ivotu zaetom pod majinim srcem;

potreban mu je briljiviji odgojni napor koji treba dijeliti sasuprugom, rad koji nikada ne razara obitelj ve uvrujenjezino jedinstvo i postojanost, svjedoanstvo odraslog


49/202

49

kranskog ivota koje djelotvornije uvodi djecu u ivoiskustvo Krista i Crkve.(Familiaris Consortio,br. 25)

95. Nema sumnje da jednako dostojanstvo i odgovornostmukarca i ene potpuno opravdavaju pristup ene javnimslubama. S druge pak strane, ispravno promicanje enezahtijeva da se javno prizna njezina majinska i obiteljskauloga prema svim drugim javnim poslovima i svim drugimzanimanjima. Uostalom, nuno je da te slube i zanimanja

budu meusobno vrsto povezani, ako elimo da drutveni i

kulturni razvoj uistinu i u punini bude ljudski.(Familiaris Consortio,br. 23)

IV. Obitelj, odgoj i obrazovanje

96. Dunost odgoja ima svoje korijene u prvobitnompozivu branih drugova da sudjeluju u stvaralakom Bojemdjelu: raajui u ljubavi i iz ljubavi novu osobu koja u sebinosi poziv za rast i razvoj, roditelji time preuzimaju zadau

da joj djelotvorno pomognu te da u punini ivi ljudski ivot.Na to je podsjetio i Drugi vatikanski sabor: Budui daroditelji daju djeci ivot, oni imaju vrlo teku obavezu da ihodgajaju, i zato ih treba priznati kao prve i povlateneodgojitelje svoje djece. Odgojna uloga roditelja je takvevanosti, da se teko moe im drugim zamijeniti. Na njima

je da stvore takav obiteljski ambijent proet ljubavlju iodanou prema Bogu i ljudima koji e pogodovati punomosobnom i drutvenom razvoju djece. dObitelj je stoga prvakola onih drutvenih kreposti koje su potrebne svakomdrutvu. Odgojno pravo i dunost za roditelje je neto bitno,

jer je to povezano s prenoenjem ivota; to je neto izvorno iprvobitno, s obzirom na odgojnu zadau drugih, zbogjedinstvenog znaaja odnosa ljubavi koji postoji izmeuroditelja i djece; neto nezamjenjivo i neotuivo, i stoga ne


50/202

50

moe biti sasvim povjereno drugima niti od drugih nasilnoprisvojeno.(Familiaris Consortio,br. 36)

97. Kao to je drava, tako je i obitelj, kako smospomenuli, pravo drutvo kojim upravlja posebna tj. oinskavlast. Unutar granica odreenih vlastitom svrhom ima obitelj

bar toliko prava koliko graansko drutvo da izabire iupotrebljava stvari koje su nune zajednici i njezinojopravdanoj slobodi. Rekli smo, bar toliko, jer je obiteljskazajednica i logiki i stvarno mnogo starija od graanskog

drutva, pa odatle i slijedi da su joj takoer prava i dunostistariji i u neposrednoj vezi s naravi. Kad bi graani i obiteljinali u drutvu umjesto pomoi povredu, umjesto zatitesmanjenje svoga prava, tada bi drutvo postalo vie nego

poeljno.(Rerum Novarum,br. 10)

98. Drutvena uloga obitelji zacijelo se ne moe ograniitina raanje i odgoj, premda u tome nalazi svoj prvi inezamjenjivi izraaj. Obitelji se, bilo pojedinano ilizdruene, mogu i moraju posvetiti brojnim djelima socijalneslube, osobito prema siromanima, i openito premaosobama i situacijama kojima javne ustanove za socijalnuskrb ne uspijevaju pritei u pomo. Drutveni doprinosobitelji ima svoju izvornost, koja trai da se bolje spozna i dase odvano promie, osobito kako djeca vie rastu, uvodei uto to je vie mogue sve lanove.(Familiaris Consortio,br. 44)

99. Velika je dakle i pogibeljna zabluda htjeti da segraanska vlast po volji uplee u unutranji ivot obitelji.

Sigurno, ako se obitelj moda nae u tekoama iz kojihsama nikako ne moe izai, u takvim neprilikama dravnavlast opravdano posreduje, jer su pojedine obitelji dio drave.Slino, u sluaju velikih nereda u meusobnim odnosimaunutar obitelji, neka posreduje drava i neka svakome dade


51/202

51

njegovo pravo, jer to ne znai oteti prava graana nego ihosigurati i zatititi u skladu s pravdom. No tu se morajuzaustaviti oni koji su na elu drave. Narav ne doputa da se

prekorae ove granice.(Rerum Novarum,br. 11)

100. Unutar naroda ivota i za ivot, odluujua jeodgovornost obitelji: to je odgovornost koja proizlazi iz samenjezine naravi a ona je da bude zajednica ivota i ljubavi,utemeljena na enidbi i iz njezina poslanja da uva,objavljuje i priopava ljubav. U pitanju je sama ljubav

Boja, u kojoj su roditelji postali suradnici i na neki naintumai prenoenjem i odgojem ivota prema planu Oevu.To je ljubav koja postaje milost, primanje, darivanje: uobitelji se svakoga priznaje, potuje i asti zato to je osoba, iako je netko potrebniji, intenzivnija je i budnija skrb premanjemu. Obitelj je pozvana da se ukljui u cjelokupni procesivota svojih lanova, od roenja do smrti. Ona je zaistasvetite ivota, mjesto u kojem se moe prikladno primitiivot, dar Boji, i tititi od mnogostrukih napada kojima jeizloen, moe se razviti prema zahtjevima autentinogljudskog rasta. Zbog toga je odluujua i nezamjenjivauloga obitelji u izgradnji kulture ivota. Kao kuna crkva,obitelj je pozvana da navijeta, slavi i slui Evanelju ivota.To je zadaa koja se prije svega odnosi na suprunike,

pozvane da budu prenositelji ivota, na temelju obnovljenesvijesti osjeaja za raanje, kao privilegirani dogaaj u kojemse pokazuje da je ljudski ivot dar primljen da bude u svojevrijeme darovan. U prokreaciji novog ivota roditelji

primjeuju da je dijete, ako je plod njihovog meusobnogdarivanja ljubavi, u svoje vrijeme, dar obadvoma, dar koji

proizlazi iz dara. (Evangelium Vitae,br. 92)

101. Evanelje ivota nalazi se u srcu Isusove poruke.Crkva ga svaki dan s ljubavlju prihvaa i navijeta hrabromvjernou kao radosnu vijest ljudima svakog vremena ikulture. U osvit spasenja, roenje jednog djeteta proglaava


52/202

52

se veselom vijeu: Evo, javljam vam blagovijest, velikuradost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodioSpasitelj Krist, Gospodin (Lk 2, 10-11). Roenje spasiteljasigurno je razotkrilo ovu veliku radost; ali u Boiu jeotkriven i puni smisao svakog ljudskog roenja, i mesijanskase radost pojavljuje tako temeljem i ispunjenjem radostisvakog djeteta koje se raa (usp. Iv 16, 21) Predstavljajuisredinju jezgru svoga poslanja Isus kae: Ja dooh da ivotimaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10, 10). Uistinu, On mislina onaj novi i vjeni ivot koji se sastoji u zajednitvu sOcem, na koji je milosno pozvan svaki ovjek u sinu

djelovanjem duha Posvetitelja. Ba u takvom ivotudobivaju puno znaenje svi vidovi i asovi ovjekova ivota.(Evangelium Vitae,br. 1)

V. Svetost ljudskog ivota

102. ivot ovjeka dolazi od Boga, on je njegov dar,njegova slika i otisak, udio u njegovom ivotnom dahu.Prema tome, Bog je jedini gospodar ovoga ivota: ovjek ne

moe njime raspolagati. Bog sam potvruje Noi nakonpotopa: Od ovjeka za njegova brata trait u obraun zaljudski ivot (Post 9, 5). Biblijski se tekst trudi naglasitikako svetost ivota ima svoj temelj u Bogu i njegovomstvoriteljskom djelu: Jer na sliku Boju stvoren je ovjek(Post 9, 6). (Evangelium Vitae,br. 39)

103. Ljudski je ivot svet zato to od samog poetkaukljuuje stvaralako Boje djelo i trajno ostaje u posebnomodnosu sa Stvoriteljem, svojim jedinim ciljem. Samo je BogGospodar ivota od njegova poetka: nitko, ni u kakvim

okolnostima, ne moe sebi prisvojiti pravo neposrednogunitenja nevinog ljudskog bia. Tim rijeima instrukcija

Donum Vite izlae sredinji sadraj objave Boje o svetosti inepovredivosti ljudskog ivota.(Evangelium Vitae,br. 53)


53/202

53

104. A nepovredivost osobe kao odraz apsolutnenepovredivosti samoga Boga nalazi svoj prvi i osnovni izrazu nepovredivosti ljudskog ivota. Posvema je lano i praznosve ovo raspravljanje o ljudskim pravima, emu inae nema

prigovora, primjerice o pravu na zdravlje, na stan, na rad, naobitelj i na kulturu, ako se najodlunije ne brani pravo naivot, kao prvo i ishodino pravo, preduvjet za sva druga

prava osobe. Crkva nikad nije poloila oruje pred nijednompovredom prava na ivot, i to svakoga ljudskog bia, bilo daje krivac bio, ili je to danas, pojedinac ili vlast. Nosilac tog

prava ja ljudsko bie u svakoj fazi svog razvoja, od zaea doprirodne smrti; i u svakome svom stanju, u zdravlju ilibolesti, savrenstvu ili hendikepiranosti, bogatstvu ili bijedi.(Christefideles Laici,br. 38)

105. U materinskom i velikodunom doekivanjusvakoga ljudskog ivota, napose onog nejakog ili bolesnog,Crkva danas ivi temeljnu vrijednost svog poslanja koje je to

potrebnije to kultura smrti vie zadobiva maha. ZaistaCrkva vrsto vjeruje za ljudski ivot, pa ako je i slab i pun

patnje, da je uvijek sjajni dar Boga dobrote. Protiv pesimizmai egoizma to zamrauju svijet, Crkva stoji na strani ivota: usvakome ljudskom ivotu znade razotkriti sjaj onog Da,onoga Amen koji je sam Krist (usp. 2 Kor 1, 19; Otk 3,14). Ovom Ne koje zarazno navaljuje u svijet suprotstavljaivotni Da branei tako ovjeka i svijet od onih kojivrebaju i usmruju ivot. Na vjernike laike, koji su izravnijeili po svome zvanju ili zanimanju zadueni za prihvaanjeivota, spada prenositi u ljudski ivot taj stvarni i djelotvornida Crkve. (Christefideles Laici,br. 38)

106. Razum pak svjedoi da ima predmeta ljudskog inakoji se ne usmjeruju prema Bogu, jer korjenito protuslovidobru osobe, koja je nainjena na njegovu sliku i priliku. Tosu ini koji su se u moralnoj tradiciji Crkve nazvali u sebizlima (intrinsece malum): oni su to uvijek i po sebi,


54/202

54

odnosno po samome svojem predmetu, neovisno o daljnjimnakanama onoga tko djeluje i o okolnostima. Zbog toga,nimalo ne nijeui utjecaj to ga na moralnost imajuokolnosti i osobito namjere, Crkva ui kako postoje ini koji

po sebi samima i u sebi samima, neovisno o okolnostima,nisu nikad dopustivi, zbog samog njihovog predmeta. SamDrugi vatikanski koncil, u kontekstu dunoga potivanjaljudske osobe, nudi irok raspon primjera takvih ina: Sveto se protivi samom ivotu, kao to je ubojstvo bilo kojevrste, genocidi, pobaaji, eutanazija pa i svojevoljnosamoubojstvo; sve to povreuje integritet ljudske osobe, kao

to su sakaenja, tjelesna i moralna muenja, psiholokeprisile; sve to vrijea ljudsko dostojanstvo, kao to suneljudski uvjeti ivota, proizvoljna hapenja, deportacije,ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladei;zatim, nedostojni uvjeti rada, gdje se s radnicima ne postupakao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostimsredstvima zarade: svi ti i slini postupci zacijelo su sramotnive sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju vie kaljajuone koji tako postupaju nego one koji nepravdu trpe, i u

proturjeju su sa Stvoriteljevom au.(Veritatis Splendor,br. 80)

VI. Grijeh pobaaja i eutanazije

107. Ljudski se ivot nalazi u velikoj neizvjesnostikad ulazi u svijet i kad izlazi iz vremena da bi uplovio uvjenost. Jako su prisutni u Rijei Bojoj iznad svega uodnosu na postojanje kojemu prijeti bolest i starost pozivina brigu i potovanje. Ako gdje nedostaju neposredni i izriiti

pozivi da se spasi ljudski ivot u svojim poecima, napose jo

neroen, kao i onaj bliz svome kraju, to je lako protumaivoinjenicom da sama mogunost da se povrijedi, napadne iliak negira ivot u tim uvjetima izlazi iz religioznog ikulturnog horizonta naroda Bojega.(Evangelium Vitae,br. 44)


55/202

55

108. Nita i nitko ne moe dati pravo da se nedunoljudsko bie ubije, bilo da se radi o fetusu ili embriju, ilidjetetu ili odraslom ili starcu, ili o neizljeivo bolesnom iliumiruem. Takoer nikom nije doputeno da izmoliusmrujue djelovanje bilo za sebe ili za drugoga, za kojegsnosi odgovornost, ak se takvom stavu ne smije privoljeti,

bilo explicitno bilo implicitno. Nadalje je ne smije nikakavautoritet pravno nametnuti ili dopustiti.(Iura et Bona,br. 2)

109. Prema tome, vlau koju je Krist dao Petru i

njegovim nasljednicima, u zajednitvu s biskupima Katolikecrkve, potvrujem da je izravno ubojstvo nedunog ljudskog

bia teko nemoralno. Takvu nauku, utemeljenu nanepisanom zakonu, koju svaki ovjek nalazi u vlastitom srcu(usp. Rim 2, 14-15) potvruje Sveto pismo, prenosi PredajaCrkve i nauava redovno i ope Uiteljstvo.(Evangelium Vitae,br. 57)

110. Posebnu misao elio bih posvetiti vama, ene kojeste pribjegle pobaaju. Crkva zna kolike su uvjetovanostimogle utjecati na vau odluku, i ne sumnja da se u mnogimsluajevima radilo o munoj, moda dramatinoj odluci.Vjerojatno rana na vaoj dui jo nije zarasla. U stvari, onoto se dogodilo bilo je i ostaje duboko nepravedno. Pa ipak,ne dopustite da vas zahvati obeshrabrenje i ne ostavljajtenadu. Znajte razumjeti, prije svega, to to se dogodilo i

protumaite to u njegovoj istini. Ako to jo niste uinile,otvorite se ponizno i povjerljivo pokajanju: Otac svakogmilosra oekuje vas da bi vam ponudio svoj oprost i svojmir u sakramentu Pomirenja. Zamijetit ete da nita nijeizgubljeno i moi ete traiti oprost i od svoga djeteta, koje

sada ivi u Gospodinu: Pomognute savjetom i blizinomprijateljskih i strunih osoba, moi ete stati sa svojimpatnikim svjedoanstvom meu najgovorljivije braniteljeprava svih na ivot. Svojim zalaganjem za zatitu ivota,okrunjenim eventualno roenjem novog stvorenja,


56/202

56

prihvaanjem i panjom prema ljudima koji su najpotrebnijiljudske blizine, bit ete tvorci novoga naina gledanja naivot ovjeka. (Evangelium Vitae,br. 99)

VII. Smrtna kazna

111. Zakonita obrana moe biti ne samo pravo nego iteka obveza onomu tko je odgovoran za ivote drugih, zaope dobro obitelji ili graanske zajednice. Obrana opega

drutvenog dobra trai da se napadaa onesposobi da

ini zlo.S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao

utemeljenim pravo i dunost zakonite javne vlasti daodreuje kazne srazmjerne teini prijestupa, ne iskljuujui ukrajnje tekim sluajevima ni smrtnu kaznu. Iz slinih razloganosioci vlasti imaju pravo upotrijebiti oruje da odbijunapadaa od graanske zajednice za koju su odgovorni. Prvi

je cilj kazni popraviti nered prouzroen zlodjelom. Kad jekrivac dragovoljno prihvaa, kazna ima vrijednostzadovoljtine. Osim toga, cilj je kazni tititi javni red iosobnu sigurnost. Napokon kazna ima ljekovitu vrijednost: u

granicama mogunosti, treba pridonijeti popravku krivca.(Katoliki katekizam,br. 2265-2266)

112. Na tom obzorju smjeta se i problem smrtnekazne, na kojem se biljei u Crkvi, kao i u graanskomdrutvu, rastua tendencija koja zahtijeva njenu prilinoogranienu primjenu, pa ak potpuno ukinue. Taj problemtreba smjestiti u optiku kaznene pravednosti koja je trajnosukladna dostojanstvu ovjeka i prema tome, u sutini, planuBojemu o ovjeku i o drutvu. Uistinu, kazna koju drutvoizrie ima prvi cilj popraviti nered prouzroen zlodjelom.

Javna vlast mora biti osvetnik povrede osobnih idrutvenih prava nametanjem odgovarajueg ispatanjazloina krivcu, kao uvjeta da bude ponovno priputenkoritenju vlastite slobode. Na taj nain vlast postie i cilj datiti javni red i sigurnost osoba, ali ne bez ponude poticaja i


57/202

57

pomoi samom krivcu da se popravi i iskupi. No jasno je, dabi postigli sve te ciljeve, mjera i kakvoa kazni moraju bitipaljivo odvagnute i donesene, i ne smiju dostii krajnjumjeru ubijanja krivca osim u sluaju apsolutne nunosti, tj.kada zatita drutva drugaije ne bi bila mogua. Danas ipak,uslijed sve prilagodljivije organizacije kaznenih ustanova,takvi su sluajevi jako rijetki, ako ne naprosto praktikinepostojei.(Evangelium Vitae,br. 56)

113. Pod pretpostavkom da je identitet i odgovornost

krivca sa potpunom sigurnou utvrena, Crkveni nauk neiskljuuje ni smrtnu kaznu, ako bi to bio jedini mogui put dase zatiti ivot ljudi od nepravednog ubojice. Ako su nekrvnasredstva dovoljna da se ljudski ivot obrani od napadaa te se

javni red i osobna sigurnost zatiti, vlast e se zadovoljiti timsredstvima jer bolje odgovaraju stvarnim uvjetima opegadobra i sukladniji su s dostojanstvom ljudske osobe. Zbogmogunosti koje su dravi na raspolaganju, da bi zlodjeladjelotvorno potisnula i poinitelja uinila bezopasnim, bez damu zauvijek oduzme mogunost popravka, danas su sluajeviu kojima je apsolutno neophodno ukloniti krivca ve vrlorijetki ili ih praktino vie nema.(KKK 2267)

VIII. Dostojanstvo ena

114. Bez sumnje ima jo puno toga za uiniti, da bi sesprijeila diskriminacija onih, koje su se odluile postatisupruge i majke. Neka je urno zapovjeeno da se dosegnustvarna jednakost i prava ljudske osobe, a to znai jednaku

plau za isti posao, zatitu zaposlenih majki, pravednonapredovanje u tijeku slube, jednakost branih drugova uobiteljskom pravu i priznanje svega, to je povezano sa

pravima i obavezama graana u demokraciji. Radi se o aktupravednosti, ali i o nunosti. Predstojei, vrlo ozbiljni


58/202

58

problemi doivjet e u politici budunosti u sve veoj mjeriukljuivanje ene: dokolica, kakvoa ivljenja, udruenja

pjeaenja, socijalne usluge, eutanazija, droge, zdravstvo iskrb, ekologija, itd. Za sva ta podruja pokazat e sedragocjenim vea socijalna prezentacija ene, jer e

pridonijeti tome da iznese protivljenje jednog drutva koje jeizgraeno samo na kriteriju uspjeha i produktivnosti, i tjerate na ponovnu obradu sistema za prednost procesahumanizacije, u kojem se ocrtava okvir za 'civilizacijuljubavi'.(Pismo enama,br. 4)

115. Takvom heroizmu svakodnevice pripada tiho, alikao nikad plodno i govorljivo svjedoanstvo svih hrabrihmajki koje se bezrezervno posveuju vlastitoj obitelji, kojetrpe donosei na svijet vlastitu djecu a zatim su spremne

poduzeti svaki napor, suoiti se sa svakom rtvom, da binjima prenijele ono najbolje to u sebi uvaju. U

proivljavanju svoga poslanja te herojske majke ne nalazeuvijek podrku u svojoj sredini. tovie, modeli drutva, kojeesto promiu i prenose sredstva priopivanja, ne podravajumajinstvo. U ime napretka i suvremenosti predstavljaju sekao zastarjele vrednote vjernosti, istoe, rtve, po kojima suse razlikovale i razlikuju se povorke supruga i kranskihmajki... Zahvaljujemo vam, herojske majke, za vaunepobjedivu ljubav! Zahvaljujemo vam za neustraivo

povjerenje u Boga i njegovu ljubav. Zahvaljujemo vam zartvu vaega ivota... Neka vam Krist u pashalnom otajstvuuzvrati dar kojega ste mu darovale. On zaista ima mo

povratiti vam ivot kojega ste mu kao prinos prikazale.(Evangelium Vitae,br. 86)

116. Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na slikuBoju on ga stvori, muko i ensko stvori ih (Post 1, 28).Taj kratki tekst

Documents

7206880 Socijalna Agenda