Socijalna Psihologija II

SOCIJALNA PSIHOLOGIJA II / SOCIJALNA KOGNITIVNA PSIHOLOGIJAPregled sadržaja

1. DEFINICIJA I MJERENJE STAVOVA ................................................................................ 1.1. Definicija, osobine, komponente i funkcije stavova ....................................................... 1.2. THURSTONEova diferencijalna skala (1928) ................................................................ 1.3. LIKERTova sumativna skala (1932) .............................................................................. 1.4. BOGARDUSova kumulativna skala (1925) ....................................................................

2. ODNOS IZME\U STAVA I PONA[ANJA ............................................................................. 2.1. Uvod u problem povezanosti stava i pona{anja ............................................................ 2.2. Utvr|ivanje povezanosti stava i pona{anja .................................................................... 2.2.1. Istraìvanja koja ne ukazuju na povezanost stava i pona{anja ........................... 2.2.2. Istraìvanja koja ukazuju na povezanost stava i pona{anja ................................ 2.3. Utvr|ivanje faktora koji utje~u na povezanost stava i pona{anja ................................... 2.3.1. Osobine stava koje utje~u na povezanost stava i pona{anja ............................. 2.3.2. Osobine pona{anja koje utje~u na povezanost stava i pona{anja ...................... 2.3.3. Osobine ispitanika koje utje~u na povezanost stava i pona{anja ....................... 2.4. Utvr|ivanje procesa koji su u osnovi povezanosti stava i pona{anja ............................. 2.4.1. Modeli odnosa izme|u stava i pona{anja ............................................................ 2.4.2. Automatski i kontrolirani procesi u modelima odnosa stava i pona{anja ............ 2.5. Zaklju~no o problemu povezanosti stava i pona{anja ...................................................

3. TEORIJE KONZISTENCIJE ................................................................................................ 3.1. Uvod u teorije konzistencije .......................................................................................... 3.2. Teorija balansa HEIDERa (1946) ................................................................................. 3.2.1. Osnovne postavke teorije balansa ................................................................... 3.2.2. Empirijska provjera teorije balansa ................................................................... 3.3. Teorija kongruencije OSGOODa i TANNENBAUMa (1955) ......................................... 3.3.1. Osnovne postavke teorije kongruencije ............................................................. 3.3.2. Empirijska provjera teorije kongruencije ............................................................ 3.4. Teorija afektivno-kognitivne konzistencije ROSENBERGa i ABELSONa (1960) .......... 3.4.1. Suènje Heiderove teorije balansa...................................................................... 3.4.2. Obuhva}anje afektivne i kognitivne komponente stava................................... 3.5. Teorija kognitivne disonance FESTINGERa (1957) ..................................................... 3.5.1. Osnovne postavke teorije kognitivne disonance ................................................ 3.5.2. Istraìvanja kognitivne disonance ....................................................................... 3.5.3. Redukcija kognitivne disonance ........................................................................ 3.6. Teorija psiholo{ke reaktivnosti ......................................................................................

4. SOCIJALNI STEREOTIPI ................................................................................................... 4.1. Definicija stereotipa ....................................................................................................... 4.2. Teorije stereotipa / predrasuda ...................................................................................... 4.2.1. Teorije konflikta ................................................................................................... 4.2.2. Teorija socijalnog u~enja..................................................................................... 4.2.3. Psihoanaliti~ke teorije ......................................................................................... 4.2.4. Kognitivno-socijalne teorije.................................................................................. 4.3. Metode za ispitivanje stereotipa ....................................................................................

1

5. SOCIJALNA PERCEPCIJA ................................................................................................ 5.1. Teorije atribucije ........................................................................................................... 5.1.1. Uvod u teorije atribucije ................................................................................... 5.1.2. HEIDERova teorija naivne epistemologije (1958) ............................................. 5.1.3. JONES / DAVISova teorija korespondentnog zaklju~ivanja (1965) .................. 5.1.4. KELLEYev model kovarijance (1967) i model kauzalnih shema (1972b) ......... 5.1.5. WEINERova teorija atribucije postignu}a (1972) .............................................. 5.1.6. SCHACHTER / SINGERova teorija atribucije emocija (1962) .......................... 5.1.7. Atribucija samog sebe: BEMova teorija percepcije sebe (1972) ....................... 5.1.8. Zaklju~no o teorijama atribucije ........................................................................ 5.1.9. Pogre{ke pri atribuiranju ................................................................................... 5.1.10. Prakti~na primjena spoznaja o atribuciji ......................................................... 5.1.11. Metode za mjerenje atribucija ......................................................................... 5.2. Teme socijalne percepcije izvan atribucije ................................................................... 5.2.1. Stvaranje impresija o drugim ljudima ................................................................ 5.2.2. Socijalna komparacija .......................................................................................

6. INTERPERSONALNA PRIVLA^NOST ............................................................................... 6.1. Osnovni nalazi istraìvanja interpersonalne privla~nosti................................................ 6.2. Teorije izbora partnera .................................................................................................. 6.3. Ispitivanje odnosa prijateljstva i ljubavi .........................................................................

7. PROSOCIJALNO PONA[ANJE .......................................................................................... 7.1. Definicija prosocijalnog pona{anja ................................................................................ 7.2. Razvoj istraìvanja prosocijalnog pona{anja ................................................................. 7.3. Teorije razvoja prosocijalnog pona{anja ....................................................................... 7.3.1. Evolucionisti~ki pristup ...................................................................................... 7.3.2. Psihoanaliti~ki pristup ........................................................................................ 7.3.3. Pristup unutar teorija socijalnog u~enja ............................................................. 7.3.4. Kognitivni pristup ............................................................................................... 7.4. Psiholo{ki procesi u osnovi prosocijalnog pona{anja .................................................... 7.4.1. Normativni procesi .............................................................................................. 7.4.2. Emocionalni procesi ............................................................................................ 7.4.3. Kognitivni procesi ................................................................................................

8. LITERATURA ......................................................................................................................

2

1. DEFINICIJA I MJERENJE STAVOVA

1.1. Definicija, osobine, komponente i funkcije stavovaStav je prema ALLPORTu (1935) “trajna mentalna odn. neuralna spremnost ste~ena na osnovu iskustva koja vr{i direktivni ili dinami~ki utjecaj na reagiranje pojedinca na objekte i situacije sa kojima dolazi u dodir”. Ova definicija, koja se smatra najcjelovitijom, upu}uje na slijede}e osobine stava: trajnost: jednom formiran stav je otporan na promjene odn. relativno je stabilan i

nepromjenjiv u vremenu, iako se pod utjecajem novih iskustava moè promijeniti, psihfiziololo{ka osnova: strukturu stava ~ine (a) kognitivni elementi: percepcije

objekta stava, saznanja o objektu stava, vrednovanje objekta stava i (b) emocionalni elementi: pozitivne emocije prema objektu stava, kada se objekt stava doìvljava kao ugodan i privla~an ili negativne emocije prema objektu stava, kada se objekt stava doìvljava kao neugodan i odbojan, sa pripadaju}im fiziolo{kim procesima,

spremnost na pona{anje: stavovi pojedinca postoje kao dispozicija za pona{anje koja se moè aktualizitrati u odre|enoj situaciji; stavovi “spavaju” dok pojedinac djeluje automatski - po uhodanom scenariju, bez potrebe da se na njih poziva; takav na~in funkcioniranja je adaptivan jer osloba|a ~ovjekove kognitivne i tjelesne kapacitete od stalnih napora; u novim situacijama je pona{anje manje automatsko - tamo gdje nema poznatog scenarija, pojedinac se poziva na svoje stavove prije nego {to djeluje,

ste~enost: stavovi se formiraju putem iskustva u cjeloìvotnom procesu socijalizacije, bilo u neposrednom kontaktu sa objektom stava, bilo posredno, u interakciji sa socijalnom okolinom; budu}i da su ste~eni, mogu se mijenajati,

usmjerenost prema objektima stava koji mogu biti pojedinci ili socijalne grupe (npr. stav prema roditeljima, stav prema nekoj etni~koj zajednici), socijalne pojave (npr. stav prema smrtnoj kazni), doga|aji (npr. stav prema spu{tanju ispitnog vozila na Mars), fizi~ki predmeti (npr. stav prema novom modelu automobila), apstraktni pojmovi (npr. stav prema slobodi).

Iz navedenog proizlazi da stav predstavlja integraciju tri komponente:A) afektivna (emocionalna): pozitivan ili negativan emocionalni odnos prema objektu

stava,B) bihevioralna (konativna, akciona): motivacija za pona{anjem u skladu sa stavom

odn. spremnost za akciju prema objektu stava, bilo da ga se podrì, pomogne ili za{titi, ili da ga se izbjegava, onemogu}i ili napadne,

C)kognitivna: objektivna znanja ili subjektivna uvjerenja o objektu stava.

Zna~aj stava u ìvotu pojedinca potvr|uju njegove mnogobrojne funkcije, kao npr.: oblikovanje {to skladnije spoznaje o sebi i okolini, pri ~emu stavovi sluè aktivnu

percepciju, interpretaciju i evaluaciju vanjskog svijeta i posebice za uspostavljanje ravnoteè ili uklanjanje neravnoteè u toj spoznaji,

postizanje ciljeva, radi ~ega se formiraju i odràvaju takvi stavovi koji su instrumentalni za zadovoljavanje razli~itih potreba, uklju~uju}i i socijalne potrebe kao {to su prihva}enost u grupi, osiguranje grupne podr{ke i socijalni presti`,

obrambena za{tita li~nosti, npr. negativan stav prema nekoj osobi ili grupi sluì o~uvanju ili pove}anju samopo{tovanja,

pa utvr|ivanje stavova pojedinaca i grupa ima zna~ajnu prakti~nu vrijednost.

3

Stavovi su hipoteti~ki konstrukti i ne moèmo ih direktno mjeriti, ve} o njima zaklju~ujemo posredno, na osnovu verbalnih reakcija ispitanika. Iako se afektivna komponenta stava moè utvrditi fiziolo{ki, pra}enjem reakcija simpati~kog ìv~anog sustava, bihevioiralna komponenta opaànjem manifestnog pona{anja, a kognitivna komponenta ispitivanjem znanja i uvjerenja o objektu stava ili ispitivanjem percepcije objekta stava, ve}ina ispitivanja stavova se koristi skalama stavova, kao {to su Thurstoneova skala (1928), Likertova skala (1932) i Bogardusova skala (1925) u kojima se o stavu ispitanika zaklju~uje na osnovu njihovih verbalnih iskaza . Skale za mjerenje stavova prete`no zahva}aju afektivnu ili kognitivnu komponentu, a vrlo rijetko bihevioralnu komponentu.

OSTROM je (1969) koriste}i sve tri navedene verbalne skale potvrdio trokomponentni model stava. Najprije je konstruirao Thurstoneovu, Likertovu i Guttmanovu skalu (Bogardusova skala je njena podvrsta) stavova prema crkvi. Nakon toga su tvrdnje odn. ~estice pojedinih skala kategorizirane od strane sudaca s obzirom na to da li se prete`no odnose na afekt, kogniciju ili pona{anje. Potom su skale primjenjene na grupi od 189 ispitanika kao jedinstveni upitnik. Koreliraju}i odgovore ispitanika autor je dobio slijede}i nalaz u prilog trokomponentnoj strukturi stava: korelacija izme|u mjera iste komponente stava koje su mjere dobivene na tri skale su vi{e od korelacija mjera triju komponenti stava koje su mjere dobivene na istoj skali. To zna~i da pojedine komponente doista “pokrivaju” razli~iti sadràj stava.

Ovo istraìvanje je odli~an primjer utvr|ivanja tipa teorijske odn. konstruktne valjanosti koja se naziva konvergentno-diskriminantna valjanost, koju je mogu}e utvrditi kada za dva ili vi{e hipoteti~ka konstrukta postoje mjere dobivene putem dvije ili vi{e razli~itih metoda. Konvergentno-diskriminantna valjanost je utvr|ena kada rezultati mjerenja istog konstrukta dobiveni razli~itim metodama me|usobno visoko koreliraju, a istovremeno rezultati mjerenja razli~itih konstrukata istom metodom me|usobno niè koreliraju ili uop}e ne koreliraju. Budu}i da se drugi dio spomenutog naziva valjanosti ne smije brkati sa pojmom diskriminativna valjanost, za ovu vrst valjanosti bolji bi bio naziv konvergentno-divergentna valjanost

Primjerice, u na{em slu}aju: rezultati mjerenja “afektivne komponente stava” dobiveni razli~itim metodama: tvrdnjama Thurstoneove skale, Likertove skale i Guttmanove skale me|usobno visoko koreliraju, dok istovremeno rezultati mjerenja triju konstrukata “afektivne komponente stava”, “kognitivne komponente stava” i “bihevioralne komponente stava” dobiveni istom metodom: npr. Thurstoneovom skalom, me|usobno niè koreliraju. Kako se sva tri konstrukta odnose na mjerenje stavova, korelacije me|u njima su ipak visoke i iznose prosje~no otprilike 0,6 za Thurstoneovu skalu, 0,8 za Likertovu skalu i 0,5 za Guttmanovu skalu.

Iako je time trokomponentni model stava potvr|en, preostaje slijede}i prigovor: model a priori pretpostavlja da stav simultano uzrokuje afektivne, kognitivne i bihevioralne efekte, premda afekt, kognicija ili pona{anje mogu biti uzroci stava, zajedni~ki ili ~ak me|usobno nezavisni uzroci. Primjerice, u~e}i vo`nju bicikla sti~em pozitivan stav prema toj aktivnosti, ili: ~itaju}i neki stru~ni ~asopis, ~iji je sadràj za mene profesionalno relevantan (npr. Psychology Today, Harvard Business Review...) sti~em pozitivan stav prema njemu.

4

1.2. THURSTONEova diferencijalna skala (1928)THURSTONE je (1928) razvio skalu stavova poku{avaju}i principe FECHNERove klasi~ne psihofizike primijeniti na mjerenje stavova. Prvu skalu za mjerenje stavova prema crncima objavio je u ~lanku “Attitudes Can Be Measured” u American Journal of Sociology. Autor smatra da se u stavu prema nekom objektu stava mogu izdvojiti sudovi koji ~ine jedva zamjetljive razlike na intervalnom bipolarnom kontinuumu, koji kontinuum sudova moè posluìti za mjerenje intenziteta stava (slika 1.).

Slika 1.: Kontinuum skale za mjerenje stavova, prema THURSTONEu (1928).

Za izdvajanje iz skupa sudova onih sudova koji }e u}i u kona~nu verziju skale i koji }e sudovi predstavljati jedva zamjetljive razlike na intervalnom bipolarnom kontinuumu Thurstone je predloìo metodu uspore|ivanja u parovima. Prema toj metodi, da bi se dobio rang-poredak svih sudova, iz kojeg bi se poretka izdvojili oni sudovi koji su razmaknuti za jednaki broj rangova, svaki sudac koji sudjeluje u konstrukciji skale trebao bi u~initi veliki broj usporedbi svaka dva suda. To je veliki posao, ukoliko se po~etni skup sudova sastoji iz velikog broja sudova. Na primjer, za oblikovanje skale stavova prema crkvi, za koje je bilo prikupljeno 130 sudova, svaki sudac bi trebao izvr{iti n (n - 1) / 2 = 130 (130 - 1) / 2 = 8385 usporedbi. Nakon toga bi uslijedila sloèna i dugotrajna statisti~ka obrada odgovora ispitanika.

Iz navedenih metodolo{kih razloga autor je razvio novu metodu: metodu prividno jednakih intervala, putem koje se skala za mjerenje stava konstruira slijede}im koracima:

1) jasno definirati objekt stava,

2) prikupiti velik broj tvrdnji: preko 100, koje se odnose na objekt stava, iz medija, literature, u diskusiji sa drugima. Pri formuliranju tih tvrdnji poèljno je po{tivati slijede}e preporuke: tvrdnje trebaju biti u prezentu i u njima se ne smije spominjati objekt stava, tvrdnje trebaju biti kratke, jednostavne i jednozna~ne odn. ne smiju u sebi

sadràvati dva suda, tvrdnje mogu biti i personalne, odn. u prvom licu jednine, tvrdnje ne smiju sadràvati stru~ne, {atrova~ke i àrgonske izraze koji su

nerazumljivi ve}ini ljudi,

5

teorijski kontinuum skale:

kontinuum na kojemu se vr{e procjene i locira stav

istpitanikaprema nekom objektu

- +0

1 = ekstremno negativan

11 = ekstremnopozitivan stav

6 = neutra-lni stav

3) ispisati tvrdnje na papir u formi upitnika i dati tvrdnje na procjenu grupi sudaca, ~iji se broj moè kretati od 20 do 100. Ako se nastoji da kona~na verzija skale ima vi{e od 20 podioka, bolje je da je broj sudaca {to ve}i, jer se sa manje sudaca teè utvr|uju razlike me|u sudovima. Zadatak sudaca je da putem cjelobrojnih vrijednosti procijene stupanj sklonosti prema objektu stava koji je stupanj izraèn u pojedinoj tvrdnji na kontinuumu stava od 1 = ekstremno negativan stav do 11 = ekstremno pozitivan stav, bez obzira na svoj vlastiti stav, ~ime se dobiva tablica procjena (tablica 1.). Cjelobrojne vrijednosti se ili upisuju do tvrdnje koja se procjenjuje ili se, u jo{ prikladnijoj izvedbi, zaokruùje broj na skali procjene od 11 stupnjeva.

U originalnoj izvedbi, Thurstone je traìo da suci razvrstavaju kartice na kojima je bila ispisana po jedna tvrdnja u 11 kupova odn. 11 pretinaca: A, B, C, D, E, F, G, H, I, J i K. Pritom je slijede}om uputom ukazao na smjer razvrstavanja: “stavljajte u pretinac A one tvrdnje za koje smatrate da izraàvaju najnegativniji stav, a u pretinac K one tvrdnje za koje smatrate da izraàvaju najpozitivniji stav” te pojasnio (1) da ne treba nastojati da se dobije podjednak broj kartica u svakom kupu i (2) da }e svrstavanje biti lak{e, ako sudac prije razvrstavanja slu~ajnim izborom izdvoji i pro~ita nekoliko tvrdnji.

Iz navedenog zahtjeva se vidi za{to se predloèna metoda zove metoda prividno jednakih intervala: suci procjenjuju intenzitet stava cjelobrojnim vrijednostima kao da se sudovi mogu poredati na kontinuumu tako da je razmak me|u njima upravo cjelobrojna vrijednost, a ne neka manja ili ve}a necjelobrojna-decimalna vrijednost.

Nakon dobivanja odgovora sudaca treba odrediti totalni raspon procjena i eliminirati aberantne procjene ispitanika, a to su one koje su za dvije jedinice ve}e od totalnog raspona.

Tablica 1.: Tablica procjena 100 tvrdnji od strane 40 procjenjiva~a.REDNI BROJ PROCJENJIVAÎ

TOTALNI RASPON

TVRDNJE 1 2 3 4 5 6 . . . 40 PROCJENA1 9 7 7 2* 5 10 . . . 8 5 - 102 73 104 1. .. .. .

100 6* = aberantna procjena

4) grupirati rezultate u tablicu frekvencija skalnih vrijednosti (tablica 2.) i izra~unati iz tih grupiranih rezultata za svaku tvrdnju dva statisti~ka pokazatelja: centralnu vrijednost (medijan C) i interkvartilno raspr{enje (Q3 - Q1), na dvije decimale,

6

Tablica 2.: Tablica frekvencija pojedinih skalnih vrijednosti.REDNI BROJ

FREKVENCIJE SKALNIH VRIJEDNOSTI STATISTI^KI POKAZATELJI

TVRDNJE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 C Q1 14 18 7 1 0 0 0 0 0 0 02 0 0 0 0 0 0 0 0 6 20 143 0 0 0 2 10 16 9 3 0 0 04 0 1 11 14 12 2 0 0 0 0 0. .. .. .

100 0 0 9 12 3 7 9 6 1 2 1

5) prva selekcija tvrdnji s obzirom na njihovu (ne)odre|enost: eliminirati one tvrdnje koje imaju preveliko interkvartilno raspr{enje, blisko 1, ili ve}e od neke kriterijske vrijednosti manje od 1 pri ~emu nià gornja grani~na vrijednost predstavlja stroì “kriterij kvalitete” tvrdnje. Ta eliminacija se provodi s namjerom da se iz daljnjeg potupka izbace one tvrdnje za koje ne postoji dovoljna suglasnost me|u sucima u poloàju tvrdnje na kontinuumu stava,

6) pridruìti rednim brojevima preostalih tvrdnji pripadaju}u skalnu vrijednost izraènu centralnom vrijedno{}u i poredati ih po veli~ini centralnih vrijednosti od 1 do 11 u 10 razreda (1,00-1,99; 2,00-2,99...). Uz redni broj svake tvrdnje dopisuje se iznos centralne vrijednosti i iznos interkvartilnog raspr{enja tvrdnje.

7) druga selekcija tvrdnji s obzirom na utvr|ivanje kona~nog kontinuuma tvrdnji: izabrati 15 do 25 tvrdnji koje su ravnomjerno raspore|ene na skali tako da je razmak izme|u centralnih odn. skalnih vrijednosti susjednih tvrdnji podjednak. Razmaci izme|u centralnih vrijednosti susjednih tvrdnji uspore|uju se sa najpoèljnijim podjednakim razmakom koji iznosi 11 / n, pri ~emu je n = broj izabranih tvrdnji koje ulaze u kona~nu verziju skale. Preporu~a se da se izdvajanje tvrdnji zapo~ne od razreda koji ima majmanje tvrdnji. Skalne vrijednosti pojedine tvrdnje reprezen-tiraju stupanj sklonosti prema objektu stava koji je stupanj izraèn u toj tvrdnji.

8) slu~ajnim redoslijedom na papir ispisati tvrdnje kojima se izraàva stav prema nekom objektu stava razli~itim stupnjevima sklonosti. Prilikom primjene skale zadatak ispitanika je da zaokruì one tvrdnje sa kojima se slaè. Intenzitet njegovog stava izraàva aritmeti~ka sredina skalnih odn. centralnih vrijednosti tvrdnji sa kojima se sloìo.

SHERIF i VOLKARD (60-ih) koriste Thurstoneovu skalu da bi metodom poredanih alternativa protuma~ili: efekt asimilacije: doìvljaj da je stav iskazan u nekoj tvrdnji odn. zastupan u nekoj

poruci bliì po intenzitetu osobnom stavu primaoca, nego {to to odgovara stvarnoj razlici intenziteta, koji se doìvljaj javlja kada je intenzitet stava iskazan u nekoj tvrdnji neznatno razli~it po intenzitetu od stava primaoca tako da pada intenzitetni raspon koji je za njega prihvatljiv odn. pada u njegovo polje prihva}anja, pa pojedinac uo~ava visoku sli~nost dvaju stavova,

7

efekt kontrasta: doìvljaj da je stav iskazan u nekoj tvrdnji odn. stav kojeg sadrì neka poruka udaljeniji po intenzitetu osobnom stavu, nego {to to odgovara stvarnoj razlici intenziteta, a javlja se kada je intenzitet stava iskazan u tvrdnji toliko razli~it po intenzitetu od osobnog stava primaoca tako da pada u intenzitetni raspon koji je za njega neprihvatljiv odn. pada u njegovo polje odbijanja, pa primaoc uo~ava jasni kontrast dvaju stavova,

koji se javljaju pri poku{ajima promjene stava razli~itim tvrdnjama.

Metoda poredanih alternativa polazi od pretpostavke da intenzitet stava dobiven jednokratnom primjenom Thurstoneove skale nije dovoljan podatak za procjenu promjenjivosti stava. Stoga se svakom ispitaniku daju 4 istovjetna primjerka skale za neki objekt stava, a njegov je zadatak:1. da u prvoj listi zaokruì samo jednu tvrdnju sa kojom se maksimalno slaè, ~ime

se dobiva intenzitet njegovog stava,2. da u drugoj listi zaokruì sve tvrdnje sa kojima se slaè, ~ime se dobiva polje

prihva}anja,3. da u tre}oj listi zaokruì sve one tvrdnje sa kojima se ne slaè, ~ime se dobiva polje

odbijanja,4. da u ~etvrtoj listi zaokruì samo jednu tvrdnju sa kojom se minimalno slaè, koja

se u pravilu treba nalaziti unutar polja odbijanja, nakon ~ega se mogu odrediti i polja indiferentnosti koja se nalaze izvan polja prihva}anja i polja odbijanja, prema slici 2.

Pri poku{ajima promjene stava mogu}a su dva poloàja tvrdnje kojom se èli promijeniti stav: ukoliko tvrdnja T1 pada u polje prihva}anja (slika 2b.) dolazi do efekta

asimilacije: T1 se ~ini bliè stavu nego {to stvarno jest, kao da se IS0 pomi~e prema T1 do IS1,

ukoliko tvrdnja T2 pada u polje odbijanja (slika 2c.) dolazi do efekta kontrasta: T2 se ~ini udaljenija od stava nego {to stvarno jest, kao da se IS0 odmi~e od T2 do IS2.

a) polazno stanje:

o

b) prividna promjena intenziteta stava nakon primjene tvrdnje T1 koja pada u polje prihva}anja:

c) prividna promjena intenziteta stava nakon primjene tvrdnje T2 koja pada u polje odbijanja:

8

IS0

1 11

IS0

IS1

1 11

T1

IS0

IS2

T2

1 11

Slika 2.: Efekti poku{aja da se promjeni stav putem tvdnji T1 i T2. ISn = intenzitet stava, bijelo = polje prihva}anja, sivo = polje indiferentnosti, crno = polje odbijanja.

Efekt kontrasta se naziva, ukoliko do|e do stvarne promjene stava prema ve}em intezitetu, boomerang efekt i predstavlja promjenu stava suprotnom od onoga koji se nastoji posti}i djelovanjem neke poruke. Na primjer, izrazito pozitivne tvrdnje o grupi prema kojoj pojedinac ima umjereno negativan stav mogu kod njega izazvati efekt suprotan èljenom: umjesto da dovedu do pozitivnijeg, izazvat }e jo{ negativniji stav prema toj grupi. Pojava boomerang efekta je vjerojatnija kada je primaoc poruke smatra stav na kojeg se djeluje vrlo zna~ajnim i kada nema povjerenja u izvor poruke.

Navedeno ima slijede}u prakti~nu implikaciju na persuaziju: èlimo li stvarno smanjiti intenzitet stava nekog subjekta, trebamo sukcesivno koristiti tvrdnje koje padaju u polje prihva}anja, a niè su po intenzitetu, umjesto da koristimo negativne tvrdnje koje padaju u subjektovo polje odbijanja. Na taj na~in, intenzitet stava }e se sukcesivno sve vi{e i vi{e pribliàvati suprotnom ekstremu. Nakon toga, treba primijeniti tvrdnje odn. poruke sa suprotnog pola kontinuuma intenziteta, kojima }e se stav po intenzitetu potpuno pribliìti èljenoj poziciji. @eli li se, primjerice uspostaviti negativan stav prema nekoj politi~koj stranci, najprije se sukcesivno i kroz duè vrijeme plasiraju tvrdnje koje iskazuju sve nepovoljnije stavove prema toj stranci, da bi se potom plasirale tvrdnje koje u izrazito pozitivnom svjetlu govore o toj stranci.

Slijede}i su nedostaci Thurstoneove skale: dugotrajna i mukotrpna konstrukcija koja angaìra velik broj ljudi i zahtijeva mnogo

vremena, pa je neekonomi~na, skala neadekvatno aproksimira intervalnu skalu su|enja, u kojoj podioci trebaju

biti ekvidistantni, kojeg nedostatka je autor bio svjestan, nazivaju}i metodu konstrukcije nazivom “metoda prividno jednakih intervala”,

teorijski je neobrazloèn a priori odre|en na~in procjenjivanja intenziteta stava putem cjelobrojnih vrijednosti koje se kre}u od 1 = ekstremno negativan stav do 11 = ekstremno pozitivan stav. Te vrijednosti se mogu apriorno zadati da se kre}u primjerice i od 1 do 7 ili od 1 do 15.,

na~in dobivanja rezultata na skali je neadekvatan: neovisno o broju zaokruènih tvrdnji moè se dobiti isti rezultat na skali. Na primjer, isti rezultat na skali odn. isti intenzitet stava ima ispitanik X koji je zaokruìo ~etiri tvrdnje ~ije su centralne vrijednosti 1, 2, 3 i 10 i ispitanik koji je zaokruìo dvije tvrdnje ~ije su centralne vrijednosti 2 i 6 jer je (1 + 2 + 3 + 10) / 4 = 4 = (2 + 6 ) / 2.,

prilikom procjenjivanja tvrdnji stav sudaca prema objektu stava utje~e na skalne vrijednosti tvrdnji.

HINCKLEY je (1932) provjerio posljednji navedeni prigovor. Za provjeru je koristio stav prema crncima za ~ije je mjerenje konstruirao skalu pomo}u 650 sudaca (400 bijelaca i 250 crnaca, studenata koledà) i 114 polaznih tvrdnji, koje suci razvrstavaju u 11 hrpica, imitiraju}i originalni Thurstoneov postupak.

9

Kako bi utvrdio utje~e li stav ispitanika prema objektu stava na razvrstavanje tvrdnji, autor je ispitao stav bijelaca prema crncima putem 6 tvrdnji van 114 zadanih: putem dviju pozitivnih, dviju neutralnih i dviju negativnih tvrdnji i izdvojio bijelce sa pozitivnim stavom i bijelce sa negativnim stavom, a izuzeo iz daljnje obrade bijelce sa neutralnim stavom. Autor je iz daljnje obrade, kao {to je u~inio i Thurstone, tako|er izuzeo one ispitanike koji su se pokazali nepa`ljivi odn. nediskriminativni, odn. one koji su na istu hrpicu stavili vi{e od 30 tvrdnji (vi{e od 1/4 tvrdnji) i one koji nisu bili najiskreniji na 6 tvrdnji kojima je ispitivao stav.

Ra~unaju}i korelaciju izme|u skalnih vrijednosti tvrdnji koje su proiza{le iz grupa sa ekstremnim stavovima autor je dobio: korelaciju od 0,98 izme|u skalnih vrijednosti tvrdnji koje su dobivene putem

procjena koje su dali bijelci sa pozitivnim i bijelci sa negativnim stavom, korelaciju 0,93 izme|u skalnih vrijednosti tvrdnji koje su dobivene putem

procjena koje su dali bijelci sa negativnim stavom i crnci, za koje se pretpostavlja da imaju pozitivan stav prema crncima,

~ime je pokazao da Thurstoneova skala nije ni pod kakvim utjecajem stava sudaca. Da je Thurstoneova skala doista pod tim utjecajem ne bi postojalo slaganje u skalnim procjenama tvrdnji dviju grupa koje imaju me|usobno suprotne stavove.

Daljnju potvrdu navedenom autor je dobio u slijede}im nalazima: uspore|uju}i krivulje distribucija skalnih vrijednosti dviju grupa sa suprotnim

stavovima utvr|uje da su sli~ne, iz ~ega je i proiza{la visoka korelacija, nakon {to je iz grupe sa pozitivnim stavom za zavr{nu verziju skale izabrao 32

tvrdnje i iz grupe sa negativnim stavom tako|er za zavr{nu verziju skale izabrao 32 tvrdnje, pokazalo se da je redoslijed tih tvrdnji po centralnim vrijednostima isti u obe verzije skale.

HOVLAND i SHARIF su (1952) potaknuti paradoksom da je percepcija podraàja pod utjecajem stavova opaà~a, a percepcija tvrdnji nije, proveli replikaciju Hinckleyevog eksperimenta sa istih 114 tvrdnji, sa ne{to manje ispitanika, ali bez izuzimanja nediskriminativnih odn. prema Thurstoneu i Hinckleyu “nepa`ljivih” ispitanika. Autori su replikacijom htjeli jo{ jednom provjeriti da li stavovi procjenjiva~a utje~u na percepciju i evaluaciju tvrdnji.

Replikacija bez izuzimanja nediskriminativnih ispitanika je pokazala da suci sa ekstremno pozitivnim ili ekstremno negativnim stavovima imaju tendenciju da ve}i broj tvrdnji svrstavaju u manji broj kategorija na slijede}i na~in:1. crni i bijeli ispitanici sa pozitivnim stavom prema crncima gomilaju ve}i broj tvrdnji

prema negativnom kraju skale, a mali broj tvrdnji prema pozitivnom kraju skale, (slika 3. i 4.), dok srednje kategorije grupiranja popunjuju vrlo rijetko,

2. bijeli ispitanici sa negativnim stavom prema crncima gomilaju ve}i broj tvrdnji prema pozitivnom kraju skale, a mali broj tvrdnji prema negativnom kraju skale, ali ravnomjernije nego prethodne dvije grupe (slika 3. i 4.),

{to zna~i da su suci sa ekstremnim stavovima diskriminativniji na onom kraju skale koji ne odraàva njihov stav jer na tom kraju skale raspore|uju tvrdnje u ve}i broj kategorija iz ~ega tako|er proizlazi da imaju {ire polje prihva}anja a uè polje odbijanja za tvrdnje koje se ne odnose na njihov stav.

10

Slika 3.: Grupiranje tvrdnji prema HINCKLEYu (1932) i prema HOWLANDu i SHARIFu (1952), izraèno skalnim vrijednostima.

Slika 4.: Grupiranje tvrdnji prema HOWLANDu i SHARIFu (1952), izraèno brojem tvrdnji koje su ispitanici svrstali na pojedine hrpice.

11

a) kod crnaca i bijelaca sa pro-crna~kim stavom

b) kod bijelaca sa anti-crna~kim stavom

f = broj tvrdnji na hrpicam

1 (-) 11 (+)

1 (-) 11 (+)

f

3. autori su uo~ili da se izuzimanjem odgovora nediskriminativnih-nepa`ljivih ispitanika, kako su to u~inili Thurstone i Hinckley, zapravo izuzimaju odgovori ispitanika sa ekstremno pozitivnim stavovima, {to utje~e na odre|ivanje skalnih vrijednosti tvrdnji. Uklju~ivanjem tih odgovora u odre|ivanje skalnih vrijednosti tvrdnji, autori dobijaju skalne vrijednosti tvrdnji koje u velikoj mjeri sli~e onima koje je utvrdio Hinckley. Pritom dolazi do selidbe tvrdnji s obzirom na promjenu skalnih vrijednosti tako da se najvi{e sele neutralne tvrdnje, a najmanje jasno pozitivne i jasno negativne.

Slijede}i su zaklju~ci replikacije Hinckleyevog istraìvanja: prilikom procjenjivanja tvrdnji stav sudaca prema objektu stava utje~e na

skalne vrijednosti tvrdnji, Thurstoneova skala nije intervalna, ali je zadovoljavaju}e ordinalna: moè se re}i

da ispitanik X ima pozitivniji stav od ispitanika Y ali ne i koliko. Navedeni zaklju~ak potvr|uje nalaz replikacije da je redoslijed 11 tvrdnji koje su u Hinckleyevom istraìvanju bile podjednako raspore|ene kod ispitanika tri prije navedene grupe isti iako su skalne vrijednosti tvrdnji razli~ite (slika 4.).

Autori nisu dali teorijsku interpretaciju dobivenih nalaza, premda oni potvr|uju lai~ko opaànje da smo za objekte prema kojima imamo pozitivan stav diskriminativniji odn. kriti~niji na negativnom dijelu skale i obratno. Suprotno tome, moè se braniti i hipoteza da smo diskriminativniji na onom dijelu skale koji izraàva na{ stav. Kasnija istraìvanja su pokazala da ujecaj stava sudaca na procjenjivanje tvrdnji ovisi i o inteligenciji sudaca. Naime, inteligentniji suci mogu bolje odvojiti svoj stav od onoga {to se u tvrdnji iznosi.

1.3. LIKERTova sumativna skala (1932)LIKERT je (1932) predloìo jednostavnu skalu, alternativnu Thurstonovoj skali kojom se zaobilazi zahtjevna, dugotrajna i upitna upotreba nezavisnih sudaca za odre|ivanje skalnih vrijednosti pojedinih tvrdnji. Smatrao je da se skala za mjerenje stavova moè konstruirati samo sa dvije vrste tvrdnji: sa tvrdnjama koje izraàvaju jasno pozitivan stav prema nekom objektu stava i sa tvrdnjama koje izraàvaju jasno negativan stav prema nekom objektu stava.

Kako bi nadoknadio mogu}i gubitak informacija uslijed jednostavnije konstrukcije, Likert je uveo stupnjevito izraàvanje slaganja ili neslaganja sa svakom tvrdnjom, {to Thurstoneova skala ne koristi, budu}i da je prilikom njene primjene zadatak ispitanika da zaokruì samo one tvrdnje sa kojima se slaè odn. da slaganje izrazi DA / NE odlukom.

Likertova skala se sastoji iz 15 do 20 tvrdnji koje izraàvaju pozitivan ili negativan stav prema nekom objektu stava. Uz svaku tvrdnju postoji skala kojom se izraàva stupanj slaganja sa tom tvrdnjom, prema tablici 3. Nakon {to uz svaku pojedinu tvrdnju ispitanik nazna~i stupanj slaganja (npr. kriì}em), njegovi odgovori se ocjenjuju od 5 do 1 za pozitivne trvrdnje i od 1 do 5 za negativne tvrdnje, kako prikazuje tablica 3. Ukupni razultat ispitanika koji odraàva intenzitet stava jednak je sumi bodova koje je ispitanik “postigao” na svakoj tvrdnji. Budu}i da je stav ispitanika izraèn

12

zbrojem svih ispitanikovih odgovora, Likertova skala se jo{ naziva “skala sumiranih procjena” ili jednostavnije “sumativna skala”.

Tablica 3.: Na~in ocjenjivanja Likertove skale s obzirom na vrstu tvrdnje, za dva smjera ocjenjivanja. Ne postoje razlozi koji bi nalagali preferiranje jednog smjera ocjenjivanja drugome, osim {to je prvi smjer logi~niji.

STUPNJEVI SLAGANJAVRSTA

TVRDNJEpotpuno se

slaèmslaèm se neodlu~an

sam*ne slaèm se uop}e se ne

slaèmBROJÂNE VRIJEDNOSTI KOJE SE PRIDRU@UJU POJEDINIM ODGOVORIMA

pozitivna 5 4 3 2 1negativna 1 2 3 4 5

pozitivna 1 2 3 4 5negativna 5 4 3 2 1

*niti se slaèm, niti se ne slaèm

Likertova skala se konstruira slijede}im koracima:

1) jasno definirati objekt stava,

2) prikupiti ve}i broj (30 do 50) jasno pozitivnih i jasno negativnih tvrdnji koje se odnose na objekt stava,

3) ispisati slu~ajnim redoslijedom tvrdnje na papir i uz svaku tvrdnju navesti stupnjeve slaganja od 1 do 5 ili od 1 do 4, kada ne èlimo neodlu~no opredjeljiivanje ispitanika ili eventualno od 1 do 7, kada èlimo finije stupnjevanje suglasnosti sa tvdnjom, ~ime se dobiva tzv. sirova verzija skale,

4) primijeniti sirovu verziju skale na skupinu od barem 100 ispitanika koji mogu biti reprezentativni normativni uzorak ili ~itava populacija, koji za svaku tvrdnju trebaju ozna~iti stupanj slaganja, prema tablici 3.,

5) ocijeniti dobivene odgovore ispitanika i za svakog od njih sumiranjem bodova na svim tvrdnjama dobiti ukupni rezultat, te rangirati ukupne rezultate ispitanika od najvi{ih do najniìh,

6) provesti analizu diskriminativnosti pojedine tvrdnje odn. za svaku izra~unati indeks mo}i diskriminacije DPI (od engl.: discriminative power index, prema LIKERTu i MURPHYju, 1938). Provede se analiza tvrdnji ekstremnih odn. krajnjih grupa ispitanika, gornjih 25%, koji su iznad Q3 i donjih 25%, koji su ispod Q1 na na~in kako prikazuje tablica 4. Pod pretpostavkom da su diskriminativnije one tvrdnje koje dobro razlikuju ispitanike sa najpozitivnijim od ispitanika sa najne-gativnijim stavom diskriminativnost tvrdnje je to ve}a {to je ve}i DPI.

Osim analize diskriminativnosti pojedinih tvrdnji, ~ime se ispituje dijagnosti~ka valjanost tvrdnje, za izbor tvrdnji za kona~nu verziju skale se moè upotrijebiti i sloèniji postupak koji uklju~uje (1) izra~unavanje korelacije izme|u rangiranih ukupnih

13

rezultata i rezultata dobivenih na pojedinoj tvrdnji i (2) izra~unavanje me|usobne korelacije rezultata dobivenih na pojedinim tvrdnjama, ~ime se ispituje unutra{nja konzistencija tvrdnje.

Za to se tako|er koriste rezultati prikazani u tablici 4., ali dopunjeni stupnjevima slaganja za 2/4 srednje rangiranih ukupnih rezultata. U tom slu~aju je kriterij izbora slijde}i: za kona~nu verziju skale izabiru se one tvrdnje kod kojih je korelacija izme|u rangiranih ukupnih rezultata i rezultata dobivenih na toj tvrdnji najve}a, a istovremeno korelacija sa ostalim tvrdnjama najmanja.

Tablica 4.: Analiza diskriminativnosti tvrdnje 22.RANGIRANI

UKUPNI REZULTATITVRDNJE KOJE ULAZE

U POÊTNU VERZIJU SKALEISPITANIKA 1 2 . . . 22 . . . 35

545

1/4najvi{e rangiranih 5ukupnih rezultata 4

4323

MG 3,89za 2/4 srednje rangiranih ukupnih rezultata se stupnjevi slaganja

iskazani za pojedine tvrdnje ne uzimaju u obradu222

1/4najniè rangiranih 2ukupnih rezultata 2

22122

MD 1,89DPI = MG - MD 2,00

7) za kona~nu verziju skale izabrati èljeni broj tvrdnji, obi~no 10 do 20, koje imaju najve}u diskriminativnu valjanost ili koje u najve}oj mjeri koreliraju sa rangiranim ukupnim rezultatima i istovremeno minimalno koreliraju sa drugim tvrdnjama,

8) primijeniti skalu na druge uzorke ili ako je skala primjenjena na populaciji iz izabranih tvrdnji izra~unati sumacijom bodova izraènost stava kod pojedinih ispitanika.

McNEMAR (1949) predlaè slijede}i postupak testiranja zna~ajnosti razlika u stavovima dviju grupa ispitanika ili iste grupe ispitanika ~iji su stavovi ispitivani

14

u dva navrata, koji su stavovi ispitani na Likertovoj skali (tablica 5.), u kojem postupku se koristi slijede}a formula:

2 = (A + B)2 : (A B) (Bi2 : (Ai + Bi)) - (A + B) A : B.

Tablica 5.: Postupak utvr|ivanja zna~ajnosti razlika u stavovima dvije grupe ispitanika ~iji su stavovi ispitivani u dva navrata, prema McNEMARu (1949).

STUPNJEVI SLAGANJA

FREKVENCIJE ODGOVORA

GRUPE A

FREKVENCIJE ODGOVORA

GRUPE BBi

2 / ( Ai + Bi)

1 27 15 5,362 26 16 6,103 247 110 33,894 41 8 1,315 39 15 4,17 380

= A164

= B50,83

= (Bi2 : (Ai + Bi))

2 = (A + B)2 : (A B) Bi2 : (Ai + Bi) - (A + B) A : B =

= (380 + 164)2 : (380 164) 50,83 - (380 + 164) 164 : 380 = = 6,60 < 9,49 = 2 = 0,05, df=4

ZAKLJUÂK: Odgovori dvije grupe ispitanika se statisti~ki zna~ajno ne razlikuju.

EYSENCK i CROWN (1949) su predloìli metodu skalnih produkata koja za bodovanje skale kombinira skalne vrijednosti tvrdnji i stupnjeve slaganja: ukupni rezultat ispitanika jednak je sumi umnoàka skalne vrijednosti tvrdnje i ozna~enog stupnja sigurnosti. Ovakav na~in odre|ivanja intenziteta stava dovodi do pove}anja pouzdanosti odvojenih polovina na 0,94, u odnosu na istu vrst pouzdanosti izra~unatu za isti skup tvrdnji kao da se radi o Thurstoneovoj skali (0,83) i u odnosu na istu vrst pouzdanosti izra~unatu za isti skup tvrdnji kao da se radi o Likertovoj skali (0,90).

Likertova skala ima slijede}e prednosti: jednostavno se i brzo konstruira, u odnosu na Thurstoneovu skalu, ~ime je

ekonomi~nija, ima ve}i raspon mogu}ih odgovora na pojedinu tvrdnju u odnosu na Thurstoneovu

skalu: 5 prema 2 (DA / NE), pa se dobiva preciznija slika o stavu ispitanika, Likertova skala ima ve}u pouzdanost od Thurstoneove skale istog broja tvrdnji:

Likertova skala od 20-25 tvrdnji ima pouzdanost ve}u od 0,90, dok bi Thurstoneova skala trebala imati dvaput vi{e tvrdnji da bi imala istu pouzdanost,

elasti~na je u pogledu broja tvrdnji za kona~nu verziju skale: moè sadràvati do 100 tvrdnji, ako one imaju dovoljno visoku diskriminativnu valjanost,

omogu}ava upotrebu i onih tvrdnji koje nisu manifestno povezane sa objektom stava, a koje su se pokazale visoko diskriminativnima ili sa visokom unutra{njom konzistencijom,

a budu}i da Likertova skala, kada mjeri stav prema istom objektu stava, visoko korelira sa Thurstoneovom, vi{e se koristi od potonje.

Slijede}i su nedostaci Likertove skale:

15

iako se eliminacijom dijela polaznih ~estica izdvajanjem nediskriminativnih tvrdnji pove}ava interna konzistencija skale, mijenja se njen predmet mjerenja, budu}i da objekt stava postaje uì - specifi~niji,

skala je ordinalnog tipa i omogu}ava da se ispitanici rangiraju po izraènosti stava, isti rezultat se moè dobiti za razli~ite kombinacije odgovora na pojedine tvrdnje, skala je diskriminativna za onu grupu ispitanika za koju je konstruirana.

1.4. BOGARDUSova kumulativna skala (1925)BOGARDUSova skala (1925) je poznata pod imenom “skala socijalne distance” jer se njome u originalnoj autorovoj izvedbi ispituje socijalna distanca koja se definira kao “stupanj bliskosti u socijalnim odnosima kojeg neka osoba prihva}a u odnosu prema pripadnicima drugih socijalnih skupina” (PETZ, 1992). Socijalna distanca je, dakle, kontinuum koji ide od intimnih i toplih odnosa preko ravnodu{nih do neprijateljskih. Objekti stava koji se ispituju skalom socijalne distance su naj~e{}e manjinske grupe: nacionalne, etni~ke, rasne, religiozne i druge, pa se moè re}i da se njome ispituju predrasude prema manjinskim grupama.

Primjena Bogardusove skale je vrlo jednostavna: ispitaniku se da uputa da u tablici kriì}em ozna~i koji stupanj bliskosti u socijalnim odnosima prihva}a u odnosu prema pripadnicima zadane socijalne skupine koje stupnjeve bliskosti izraàvaju tvrdnje: (1) prihva}am da bude moj bra~ni partner, (2) prihva}am da bude moj osobni prijatelj u klubu, (3) prihva}am da bude susjed u mojoj ulici, (4) prihva}am da bude suradnik u mom uredu, (5) prihva}am da bude gra|anin moje zemlje, (6) prihva}am da bude samo posjetitelj moje zemlje, (7) prihva}am da treba biti izop}en iz moje zemlje. Pritom je manja socijalna distanca izraèna manjim brojem, kao da se radi o fizi~koj distanci: manji broj zna~i ve}u bliskost.

Konstrukcija skale provodi se u dva koraka:1. oblikovanje sudova odn. tvrdnji koji predstavljaju pojedine stupnjeve distance /

bliskosti nakon ~ega se sastavlja tablica koja u lijevom marginalnom stupcu ima popis objekta stava, npr. popis etni~kih grupa, a u zaglavlju popis sudova koji predstavljaju pojedine stupnjeve distance. Ukoliko se provodi skalogramska analiza poèljno je da u po~etnoj verziji skale bude 10-12 sudova.

2. skalogramska analiza sudova, kako je predloìo GUTTMAN (1944), kojom se utvr|uje relativno mali skup kumulativnih sudova koji }e vjerno reproducirati kontinuum nekog stava i koji }e ~initi jednodimenzionalnu skalu.

Guttmanov kriterij kumulativnosti i jednodimenzionalnosti pretpostavlja da su sudovi tako odabrani da kada ispitanik ozna~i da prihva}a po rangu vi{i sud, zna~i da prihva}a i sve sudove po rangu niè u hijerarhiji. To zna~i: (1) da je dovoljno da ispitanik ozna~i svoje slaganje sa jednim jedinim - vi{im

sudom, pa da na osnovu tog odgovora moèmo zaklju~iti sa kojim bi se niìm sudovima taj ispitanik tako|er sloìo,

(2) da je mogu}e iz ukupnog rezultata ispitanika na skali utvrditi sa kojim se sudovima ispitanik sloìo, a sa kojima nije i time reproducirati pojedina~ne odgovore ispitanika i

(3) da }e ispitanik koji se sloì sa sudom vi{eg ranga imati vi{i ukupni rezultat na skali od ispitanika koji se sa istim sudom ne sloì.

16

Za sudove koji omogu}avaju dono{enje navedenih zaklju~aka kaèmo da imaju kumulativna svojstva {to zna~i da sud vi{eg ranga logi~ki u sebi sadràva i sve sudove nièg ranga. Bogardusova skala predstavljala je predloàk kako kumulativna skala treba izgledati da zadovolji kriterij jednodimenzionalnosti i premda na njoj u vrijeme kada je nastala nije sprovedena skalogramska analiza, ona se zbog svojih metrijskih osobina ipak naziva kumulativna skala.

U nastavku }e se u tablicama prikazati dva koraka skalogramske analize:(a) odre|ivanje kumulativnosti odn. ranga kojeg pojedini sud treba imati na skali

(tablica 5.) slijede}im redoslijedom: odre|ivanje ukupnog rezultata ispitanika zbrajanjem odgovora “DA”, redanje ukupnih rezultata po veli~ini, odre|ivanje tzv. “prijelomne to~ke” nakon koje odgovori “DA” ispitanika vi{e-

manje dosljedno prelaze u odgovore “NE”. Prijelomnu to~ku treba lokalizirati tako da prije i poslje nje bude minimalan broj pogre{nih odgovora ispitanika. Pogre{ni odgovori ispitanika su oni odgovori koji odstupaju od savr{enih odgovora kod savr{ene ljestvice kod koje je spomenuti prijelaz o{tar i dosljedan bez odstupanja.,

eliminacija tvrdnji kod kojih nije mogu}e jasno utvrditi prijelomnu to~ku, odre|ivanje ranga kojeg pojedini sud treba imati prema kriteriju da vi{i rang

treba imati onaj sud kod kojeg se prijelomna to~ka pojavljuje kod ispitanika sa ve}im ukupnim brojem bodova.

Tablica 5.: Odre|ivanje ranga kojeg pojedini sud treba imati na skali sa 4 suda o privla~nosti nekog grada na koju su odgovore dali 20 ispitanika. Na prijelomnu ta~ku u pojedinom sudu ukazuje prijelom osjen~anja. Budu}i da je kod svih tvrdnji mogu}e jasno utvrditi prijelomnu to~ku, u daljnju analizu ulaze sve ~etiri tvrdnje. Prema spomenutom kriteriju sud B dobiva rang 1, sud C rang 2, sud A rang 3 a sud D rang 4.

SUDOVI O PRIVLA^NOSTI NEKOG GRADAREDNI

BROJEVIISPITANIKA

UKUPNIREZULTATIISPITANIKA

A= volio bih ga posjetiti

B= volio bih tamo ìvjeti

C= volio bih tamo ljetovati

D= volio bihsamo pro}i kroz

odgovori ispitanika 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE1. 4 2. 3 3. 3 4. 3 5. 3 6. 3 7. 3 8. 3 9. 2 10. 2 11. 2 12. 2 13. 2 14. 2 15. 1 16. 1

17

17. 1 18. 1 19. 1 20. 0

(b) odre|ivanje jednodimenzionalnosti skale prema Cornell-tehnici, kako je iznosi SUPEK (1981). Pri odre|ivanju jednodimenzionalnosti skale treba imati u vidu da su odgovori ispitanika u skladu sa kumulativnom prirodom sudova (tablica 6.).

Tablica 6.: Odgovori ispitanika u skladu sa zahtjevanom kumulativnom prirodom sudova.

SUDOVI O PRIVLA^NOSTI NEKOG GRADAUKUPNI

REZULTATIISPITANIKA

1 = volio bih tamo ìvjeti

2 = volio bih tamo ljetovati

3 = volio bih ga posjetiti

4 = volio bihsamo pro}i kroz

odgovori ispitanika 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE4 3 2 1 0

Tablica 7.: Odre|ivanje jednodimenzionalnosti skale privla~nosti nekog grada prema rezultatima ispitanika iz tablice 5. Potcrtani su oni odgovori ispitanika koji nisu u skladu sa zahtjevanom kumulativnom prirodom sudova prema tablici 6.

SUDOVI O PRIVLA^NOSTI NEKOG GRADAREDNI

BROJEVIISPITANIKA

UKUPNIREZULTATIISPITANIKA

1 = volio bih tamo ìvjeti

2 = volio bih tamo ljetovati

3 = volio bih ga posjetiti

4 = volio bihsamo pro}i kroz

odgovori ispitanika 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE 1 = DA 0 = NE1. 4 2. 3 3. 3 4. 3 5. 3 6. 3 7. 3 8. 3 9. 2 10. 2 11. 2 12. 2 13. 2 14. 2 15. 1 16. 1 17. 1 18. 1 19. 1 20. 0

e = suma odgovora 5 0 2 2 1 3 0 3

18

u stupcu*koeficijent jedno-dimenzionalnosti=

1 - e / ukupan broj odgovora1 - 16 / 80 = 0,8

*koji odgovori nisu u skladu sa zahtjevanom kumulativnom prirodom sudova

Kao zaklju~ak provedene skalogramske analize moè se re}i da je predloèna kumulativna skala privla~nosti nekog grada zadovoljavaju}e jednodimenzionalna . Stoga se navedeni niz sudova o privla~nosti nekog grada moè upotrijebiti kao kumulativna skala. Da je dobiven niì koeficijent jednodimenzionalnosti, trebalo bi modificirati sudove, eventualno pove}ati njihov broj i provesti novu skalogramsku analizu njihove jednodimenzionalnosti.

Slijede}i su nedostaci Bogardusove skale: skala je ordinalna: sudovi 6 i 7 (6: prihva}am da bude samo posjetitelj moje zemlje,

7: prihva}am da treba biti izop}en iz moje zemlje) su u toj mjeri izraèni da ne bi mogli pripadati jednom kontinuumu ekvidistantnih sudova. Na to ukazuje nagli pad krivulje odgovora ispitanika izraènih postocima nakon suda 5 (slika 5a.). Zato se preporu~a da se pri grafi~kom prikazivanju i daljnjoj obradi rezultata dobivenih sa spomenutim tvrdnjama izostave odgovori dobiveni za sudove 6 i 7. Tim izostavljanjem se dobiva za svaku etni~ku grupu krivulja koja kada se polira postaje pravac (slika 5b.).

Slika 5.: (a) nagli pad krivulje odgovora 1725 Amerikanaca na Bogardusovu skalu za ~etiri etni~ke grupe, koji su odgovori izraèni postocima, a koji je pad prisutan nakon suda 5 (prema SUPEKu, 1981). (b) kada se izostave odgovori ispitanika dobiveni za sudove 6 i 7 dobiva se za svaku etni~ku grupu krivulja koja kada se polira postaje pravac.

Pravci odgovora ispitanika koji su odgovori izraèni postocima se potom za svaku pojedinu etni~ku grupu mogu interpretirati s obzirom na dva pokazatelja, koji pokazetelji karakteriziraju tu etni~ku grupu: (1) visina pravca odn. odsje~ak na osi y, koji je odre|en to~kom kojom pravac sije~e okomicu u odgovoru 1 i (2) nagib pravca, koji je odre|en kutem kojeg pojedini pravac zatvara sa osi x. Inspekcija pravaca na slici 7b pokazuje da je njihov op}i trend pove}anje postotka ispitanika

19

koji prihva}aju sve manje stupnjeve bliskosti: {to je manji stupanj bliskosti, to je ve}i broj ispitanika koji }e takvu bliskost prihvatiti. Nadalje, s obzirom na prvi pokazatelj moè se re}i da je kod nekih etni~kih grupa (Englezi, [ve|ani) postotak ispitanika koji prihva}aju najve}i stupanj bliskosti ve}i nego kod drugih etni~kih grupa (Poljaci, Koreanci). S obzirom na drugi pokazatelj, o~igledno je da {to je ve}i nagib pravca odn. {to je pravac vi{e uko{en, to je ja~e izraèno pove}anje postotka onih koji prihva}aju ve}u socijalnu distancu, u odnosu na postotak onih koji prihva}aju manju socijalnu distancu.

autor ne daje na~in izra~unavanja jedinstvenog pokazatelja koji bi ukazivao na relativni poloàj pojedine etni~ke grupe na kontinuumu socijalne distance. SUPEK (1981) predlaè da se sudovima proizvoljno pripi{u vrijednosti od 1 (brak) do 5 (gra|anstvo), koji se potom pomnoè sa postocima, da bi se potom ti “ponderirani” postoci zbrojili u zbroj koji je pokazatelj socijalne distance / bliskosti grupe ispitanika prema pojedinim ciljnim grupama (tablica 8.).

Tablica 8.: Odre|ivanje jedinstvenog pokazatelja socijalne distance, prema SUPEKu (1981). Broj~ane vrijednosti ispod sudova o stupnjevima bliskosti su postoci ispitanika koji su se sa tim sudom suglasili.

PRIHVA]AM DA PRIPADNIK ETNI^KE GRUPE BUDE:ETNI^KAGRUPA

moj bra~ni partner

moj osobni prijatelj

susjed u mojoj

ulici

suradnik u mom uredu

gra|anin moje

zemljep

RANG SOCIJALNE DISTANCE /BLISKOSTI

ponder (1) (2) (3) (4) (5)Englez 93,7 96,7 97,3 95,4 95,9 1440,1 1[ve|anin 45,3 62,1 75,6 78,0 86,3 1139,8 2Poljak 11,0 11,6 28,3 44,3 58,3 587,8 3Koreanac 1,1 6,8 13,0 21,4 23,7 276,0 4

Uz odgovaraju}e modifikacije sudova koji izraàvaju stupnjeve distance, Bogardusova skala se moè upotrijebiti i za utvr|ivanje socijalne distance prema konkretnim pojedincima, npr. prema politi~arima, prema socijalnim vrijednostima, za procjenjivanje privla~nosti ili odbojnosti nekog mjesta stanovanja (skalom koja je navedna u primjeru analize skalograma), za medicinsku dijagnostiku hijerarhije simptoma i za druge potrebe.

Ona tako|er moè posluìti za ispitivanje konformizma pojedinaca stavovima grupe ako se njihovi rezultati usporede sa grupnim rezultatima. Ipak, zbog sirovosti i siroma{nosti podataka koji se dobivaju ovom skalom, njena upotreba se ograni~uje na trija`na i pilot istraìvanja stavova koja ispitivanja moraju biti izvr{ena u kratkom roku i koja ne traè visok stupanj preciznosti.

20

2. ODNOS IZME\U STAVA I PONA[ANJA

2.1. Uvod u problem povezanosti stava i pona{anja Konstrukt stava je neprestano prisutan od samog uvo|enja u podru~je psihologije i spada u zasad po opsegu jo{ uvijek skromno podru~je klasi~nih socio-psiholo{kih pojmova. Za razliku od ne malog broja drugih konstrukata koji bi se pojavili, potakli ve}i ili manji broj istraìvanja i potom se ugasili konstrukt stava je uspio preìvjeti sve {kole i orijentacije.

Vi{estruki su razlozi za tako {iroku popularnost pojma stava u psihologiji. Prvo, stav nije koncept koji bi pripadao bilo kojoj {koli u psihologiji te se njime, manje ili vi{e ravnopravno, bave zastupnici razli~itih {kola. Drugo, konstrukt stava potpuno izbjegava kontroverzu o utjecaju naslje|a i okoline na neku psiholo{ku pojavu. Stav je, bez sumnje, ste~en kroz interakciju sa socijalnom okolinom. I napokon, dio popularnosti tog konstrukta proizlazi iz pretpostavke da je stav u vezi s aktualnim socijalnim pona{anjem odn. iz pretpostavke da stavovi uzrokuju ili barem visoko koreliraju s onim oblicima pona{anja koje ne moèmo zahva}ati formalnim postupcima mjerenja.

U kojoj je mjeri posljednja pretpostavka to~na bilo je i jo{ uvijek je predmetom znanstvenih istraìvanja i diskusija. Jo{ uvijek je otvoren problem jesu li, u kojoj mjeri i na koji na~in stavovi povezani s pona{anjem. Osim prakti~nih implikacija, istraìvanja odnosa stava i pona{anja dala su rezultate koji su se pokazali va`nim za socijalnopsiholo{ku teoriju i metodologiju. Ta su istraìvanja (1) pro{irila nalaze o prirodi pojma stava i pojma pona{anja, (2) utjecala su na razvoj odn. na pobolj{anje pouzdanosti i valjanosti postupaka mjerenja stava i pona{anja i (3) dala su doprinos razvoju i onih podru~ja koja nisu u direktnoj vezi s problemom odnosa stav-pona{anje.

Istraìvanja povezanosti izme|u stava i pona{anja slijede obrazac o kojem ZANNA i FAZIO (1982) govore kao o pravilnosti koju uo~avamo u mnogim podru~jima psihologije, a koja se pravilnost odnosi na probleme odn. na pripadaju}a pitanja na koja istraìvanja nastoje odgovoriti: prva generacija problema se moè svesti na pitanje: “da li fenomen postoji?” i to su

tzv. “da li” pitanja, druga generacija problema se moè svesti na pitanje: “kada / u kojim uvjetima se

fenomen javlja?” ili “kada postoji povezanost izme|u X i Y?”, “koji faktori utje~u na povezanost stava i pona{anja?”

tre}a generacija problema se da svesti na pitanje: “koji su psiholo{ki procesi u osnovi ispitivanog fenomena?” i to su tzv. procesna “kako” pitanja.

Ispitivanja odnosa stav-pona{anje pro{la su kroz relativno dugotrajnu prvu fazu (od 30ih do 70ih) u kojoj je osnovni problem bio odgovoriti na pitanje “da li postoji povezanost izme|u stava i pona{anja?”. Istraìvanja druge faze (od 70ih do 80ih) koja su nastojala odgovoriti na pitanje: “kada / u kojim uvjetima postoji povezanost izme|u stava i pona{anja?” relativno su novija i trenutno dominiraju podru~jem. Napokon, 80ih se u ispitivanju problema odnosa stav-pona{anje javlja i tre}a generacija

21

istraìvanja cilj kojih je utvr|ivanje procesa koji su u osnovi tog odnosa odn. davanje odgovora na pitanje “kako su stavovi povezani s pona{anjem?”.

2.2. Utvr|ivanje povezanosti stava i pona{anja2.1.1. Istraìvanja koja ne ukazuju na povezanost stava i pona{anjaLaPIERE (1934) je prvi poku{ao empirijski utvrditi odnos izme|u verbalno iskazanog stava i pona{anja. Zanimalo ga je u kakvoj je vezi stav Amerikanaca prema Kinezima i njihovo pona{anje naspram Kineza. Treba napomenuti da je u vrijeme kad je ra|eno to istraìvanje, kod Amerikanaca bio izraèn negativan stav prema Kinezima i autora je zanimalo kako }e ispitanici - osoblje turisti~kih objekata: hotela, kampova, restorana, kavana i turisti~kih biroa reagirati na pojavu mladog kineskog bra~nog para.

Svoje istraìvanje LaPiere je zapo~eo tako da je najprije utvrdio pona{anje ispitanika a potom se interesirao za njihov stav. Autor je s mladim kineskim parom proputovao tokom dvije godine ve}i dio Sjedinjenih Ameri~kih Dràva i pritom se zaustavio u 251 turisti~kom objektu, promatraju}i da li }e oni biti usluèni ili ne i kako }e biti usluèni. Samo u jednom od njih osoblje je odbilo usluìti kineske goste. Drugim rije~ima, u 99,6% slu~ajeva Kinezi su bili usluèni, a LaPiere dodaje da je zamijetio da su u 72 objekta Kinezi tretirani vi{e nego ljubazno. [est mjeseci po zavr{etku putovanja LaPiere je poku{ao empirijski utvrditi stav prema Kinezima tako da je svakom ugostiteljskom objektu gdje su se zaustavili poslao upitnik koji je, pored ostalog, sadràvao i pitanje: “biste li prihvatili pripadnike kineske rase kao goste u va{em objektu?” . Odgovor je stigao iz svega 128 mjesta ali su zato od tih 128 odgovora ~ak 92% (iz 118 objekata) bila negativna. Odgovori u preostalih 9 slu~ajeva bili su neodre|eni, a samo jedan odgovor je bio pozitivan. Sasvim jasno, pona{anje koje je osoblje turisti~kih objekata iskazalo prema kineskom paru razlikovalo se od stava naspram Kineza i autor je zaklju~io da nema povezanosti izme|u stava i pona{anja.

Ni rezultati sljede}eg istraìvanja odnosa stava i pona{anja koje je proveo COREY (1937) nisu potvrdili povezanost stava i pona{anja. Corey je ispitivao odnos izme|u stava studenata prema varanju na ispitima i njihova stvarnog pona{anja na ispitu . Upitnikom koji se sastojao od 50 ~estica ispitao je stav 67 ispitanika. Na ispitu kojem su nakon toga pristupili autor je obavijestio studente da }e sami ispravljati svoje zada}e. Zada}e je, me|utim, istraìva~ u me|uvremenu ispravio a da to studenti nisu znali kad su ih dobili da ih sami isprave. Na taj na~in Corey je imao podatak o tome koliko je svaki njegov ispitanik varao prilikom samostalnog ispravljanja. Na kraju je korelirao rezultate iz upitnika kojima je ispitao stav prema varanju i stvarno pona{anje svojih ispitanika na ispitu i dobio porazno mali koeficijent korelacije od r = 0.02.

Ni{ta ve}a povezanost izme|u stava i pona{anja nije dobivena ni u nizu drugih istraìvanja tzv. prve generacije. Kao rezultat se javlja skepticizam prema pretpostavci o povezanosti stava i pona{anja koji kulminira u WICKERovom (1969) kriti~kom pregledu istraìvanja s tog podru~ja, koje je pokazalo da jedino u malom broju slu~ajeva postoji visoka povezanost izme|u verbalno izraènog stava i manifestnog pona{anja. Autor se stoga zaloìo da bi bilo korisno da se pojam stava potpuno odbaci.

2.1.2. Istraìvanja koja ukazuju na povezanost stava i pona{anja

22

Usprkos nalazima koji su nedvojbeno proturje~ili pretpostavci o povezanosti izme|u stava i pona{anja, ta pretpostavka nije bila napu{tena budu}i da ona iskazuje ono {to je, prema velikom broju psihologa, jedan od osnovnih ciljeva njihove djelatnosti: mogu}nost predvi|anja pona{anja. Taj pretpostavljeni razlog ustrajavanja uz hipotezu o vezi izme|u stava i pona{anja usprkos rezultatima koji su je pobijali, doveo je do kriti~kog preispitivanja ranijih istraìvanja.

Pokazalo se da ve}ina tih istraìvanja ne bi izdràla ozbiljniju metodolo{ku analizu. Primjerice, zna~ajna metodolo{ka zamjerka LaPiereovom radu je ta da autor ni u kom slu~aju nije mogao biti siguran da je u prvom i drugom mjerenju imao iste ispitanike, tj. da su osobe koje su posluìvale kineski par ujedno i osobe koje su odgovorile na upitnik jer je u toku {estomjese~nog perioda koji je protekao izme|u ta dva mjerenja moglo do}i do izmjene osoblja i/ili promjene stava. Uz to, autor je podatke o stavu dobio tek od polovice ispitanika, ~ime je uzorak ozbiljno selekcioniran. Napokon, koliko je opravdano pretpostaviti da }e ono {to LaPiere naziva stavom prema Kinezima utjecati na podvorbu mladog, obrazovanog, simpati~nog kineskog para, jer bi se pona{anje osoblja moglo opravdao dovesti u vezu i s nekim drugim stavovima, npr. sa pozitivnim stavom prema ekonomskom profitu.

Treba tako|er napomenuti da nisu sva rana istraìvanja dala ovako porazne rezultate kad je u pitanju odnos stav-pona{anje. Na primjer: STOUFFER je (1949) pokazao da se na osnovi odgovora vojnih regruta na ~etiri

pitanja koja su se odnosila na spremnost za borbu moglo vrlo dobro predvidjeti njihovo stvarno pona{anje nekoliko mjeseci kasnije na rati{tu Evrope,

DeFLEUR i WESTIE (1958) su na{li zna~ajnu povezanost izme|u izraènosti rasne predrasude i spremnosti da se potpi{e obrazac kojim se ispitanik obavezao da pozira za fotografiju s pripadnikom druge rase. Autori izvje{tavaju da su kod 70% ispitanika na{li podudarnost izme|u stava i pona{anja.,

JUSTER (1964) je na{ao prosje~ni fi-koeficijent od 0.25 izme|u namjere 16 000 ispitanika da u dvanaestomjese~nom periodu kupe odre|ene proizvode i njihova stvarnog pona{anja,

SWARTZ i TESSLER (1972) na{li su korelaciju od 0.38 (p < 0.001) izme|u namjere 136 slu`benica da budu davaoci ko{tane srì i njihova stvarnog pona{anja tri mjeseca nakon ispitivanja te namjere.

Ova kao i neka druga istraìvanja (Brannon, 1973; Freedman, Hermalin i Chang, 1975) razlikuju se me|usobno u pogledu objekta stava, u pogledu pona{anja te u pogledu ispitanika, kori{tenih mjernih tehnika, vremenskog intervala izme|u mjerenja stava i pona{anja, kori{tenih statisti~kih metoda, itd. Me|utim, u svim tim radovima stav i pona{anje mjereni su u odre|enom vremenskom razmaku, a rezultati su pokazali postojanje veze izme|u njih ~ija ja~ina ide od sasvim skromne do umjerene.

Istraìvanja koja su pokazala vrlo tijesnu povezanost izme|u stava i pona{anja jesu ispitivanja pona{anja prilikom izbora. Glasanje na izborima od izvanredne je prakti~ne va`nosti i nije ~udno da je ispitivanje stavova pred izbore postalo prava industrija u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama i ne samo u njima. Tako su se predvi|anja Gallupova instituta o ishodu predsjedni~kih izbora u periodu izme|u 1936. i

23

1972. pokazala vrlo pouzdanim. Iako su ti rezultati dobiveni za predvi|anje za grupu - za stranku koja ima predsjedni~kog kandidata - a ne za pojedinca, oni su zna~ajni utoliko {to su pokazali da u odre|enim uvjetima verbalni iskazi o stavu mogu biti povezani s pona{anjem, i to u vrlo va`noj sferi socijalnog ìvota.

Me|utim, kako nas vi{e interesira individualni nego kolektivni nivo predikcije od ve}e je va`nosti KELLEYeva i MIRERova (1974) analiza studija Instituta za dru{tvena istraìvanja koje su se studije zasnivale na podacima za ~etiri predsjedni~ka izbora u periodu od 1952. do 1964. Autori su izveli indeks stava na osnovi odgovora ispitanika u seriji izbornih anketa koje su se odnosile na dobre i lo{e strane politi~kih stranaka i kandidata. Na osnovi pitanja iz ankete bilo je mogu}e utvrditi i izborne namjere ispitanika o tome za koga }e glasati na sljede}im izborima. Kao mjeru pona{anja autori su uzeli izjavu ispitanika koju su dobili nakon izbora o tome za koga su glasali.

Dobiveni su slijede}i nalazi o upotrebljivosti indeksa stava i namjere pona{anja kao prediktora izbornog pona{anja u ~etiri predsjedni~ka izbora: namjera pona{anja se pokazala upotrebljivim prediktorom za pona{anje na izborima

za 83% ispitanika, indeks stava se pokazao upotrebljivim prediktorom za pona{anje na izborima za

85% ispitanika,pri ~emu su autori ukazali da se mala prednost stava u odnosu na namjeru pona{anja kad je u pitanju predvi|anje pona{anja na izborima moè lako objasniti ~injenicom da neki od ispitanika prije samih izbora imaju formiran stav o politi~kim strankama ali ne i kona~nu namjeru za koga }e glasati.

âk se i utvr|enih 15% gre{aka u predvi|anju pona{anja na izborima na osnovi indeksa stava moè relativno lako objasniti. Ve}ina tih gre{aka (njih 84%) desila se u predvi|anju pona{anja onih osoba koje nisu pokazivale izraène preferencije ni za jednu politi~ku stranku niti kandidata, tj. kod onih osoba kod kojih je o~ito postojao konflikt u odnosu na izbor kandidata ili indiferentnost. Drugi mogu}i razlog pogre{ke leì u ~injenici da su se predizborna ispitivanja Instituta protezala na vi{e od dva mjeseca, a u tom je periodu moglo do}i do promjene stava, naro~ito kod kolebljivih ispitanika.

Rad Kelleya i Mirera ima va`ne implikacije za problem odnosa izme|u stava i pona{anja. Prvo i najva`nije, oni su pokazali da nema nikakve specifi~ne karakteristike odgovora u anketama koje bi karakteristike same po sebi onemogu}avale sna`niju vezu tih odgovora s manifestnim pona{anjem. Drugo, njihov rad zajedno s radom LaPierea, Coreya i drugih pokazao je da veza stav-pona{anje moè i}i od ekstremno jake do prakti~no nikakve.

To je bilo razlogom da se po~etno pitanje: “postoji li povezanost izme|u stava i pona{anja?” preformulira u pitanje: “koji su stavovi, u kojim uvjetima, na koji na~in povezani s kojim pona{anjem?” Kako to kaù Fazio i Zanna: “umjesto da odre|ujemo da li je dani koeficijent korelacije izme|u mjere stava i pona{anja statisti~ki zna~ajan..., ja~inu odnosa stav-pona{anje trebamo tretirati kao {to bismo tretirali bilo koju drugu zavisnu varijablu i odrediti faktore koji utje~u na nju...”.

24

2.3. Utvr|ivanje faktora koji utje~u na povezanost stava i pona{anja2.3.1. Osobine stava koje utje~u na povezanost stava i pona{anja(1) Razina specifi~nosti / op}enitosti mjere stava u odnosu na mjeru pona{anja. Jedna od najozbiljnijih metodolo{kih zamjerki ranim istraìvanjima odnosa stav-pona{anje je ta da su u tim istraìvanjima mjere varijabli koje su dovo|ene u vezu bile bitno razli~ite razine specifi~nosti. Ve}ina istraìvanja su nastojala utvrditi povezanost izme|u relativno specifi~nog oblika pona{anja i relativno op}eg stava. Na primjer, LaPiereu je zamjerano {to je htio “spremnost da se ugosti mladi, doli~no odjeveni, pristojni i simpati~ni kineski bra~ni par, koji je u prolazu i u dru{tvu bijelca” predvidjeti na osnovi op}eg stava prema Kinezima utvr|enog op}im pitanjem koje se odnosi na pripadnike kineske rase.

Uz ovu opravdanu primjedbu ide i konkretan naputak istraìva~ima: kad je pona{anje izraèno jednim specifi~nim aktom, tad i mjera stava mora biti u jednakoj mjeri specifi~na. Naravno, ta se preporuka nipo{to ne smije provesti ad absurdum, jer mjerenje stava postoje}im skalama i drugim postupcima ne omogu}ava iscrpnu specifikaciju mnogih i kompleksnih detalja. Sigurno da zahtjev za istim nivoom specifi~nosti ne ide za tim da bi u odnosu na La Piereovo istraìvanje zna~io da se kao objekt stava, umjesto Kineza uzme “mladi, pristojno obu~eni, prijatni, samopouzdani kineski bra~ni par, ugodna opho|enja, itd.”. Takvo mjerenje stava bilo bi vrlo te{ko i u krajnjoj liniji, zbog nemogu}nosti generalizacije, potpuno besmisleno. Zahtjev za istim nivoom specifi~nosti ide za tim da se postigne “srednji nivo” – onaj koji bi bio izme|u mjera koje su isuvi{e {iroke da bi bile relevantne za pona{anje i mjera koje su toliko specifi~ne da je dolaènje do njih ili nemogu}e ili bez svrhe.

Novija istraìvanja u~inila su znatan teorijski i konceptualni napredak u poku{aju da se udovolji tom zahtjevu. U tom kontekstu treba spomenuti rad AJZENa i FISHBEINa (1977) prema kojem se svako pona{anje sastoji od ~etiri elementa: (1) akcija koja se izvodi: predstavlja li pona{anje pisanje, pu{enje ili vo`nju?, (2) objekt na koji je akcija upravljena: je li to bilje`nica, cigareta ili autobus?, (3) kontekst u kojem se akcija izvodi: je li to u~ionica, hodnik ili autoput?. I napokon, svako pona{anje ima i svoju (4) vremensku dimenziju: izvodi li se za vrijeme jutarnjeg predavanja, u pauzi za ru~ak ili pred Novu godinu?. Uzimaju}i sve te komponente zajedno, u cijelosti je specificirano neko pona{anje: npr. osoba pi{e u bilje`nicu, u u~ionici za vrijeme jutarnjeg predavanja. Da bi se predvidjeli neki specifi~ni oblici pona{anja temeljem iskaza o stavu Ajzen i Fishbein upozoravaju na potrebu da mjera stava odgovara pona{anju u pogledu akcije, objekta, konteksta i vremena. Bez korespondencije ove ~etiri kategorije obi~no se ne dobiva veza izme|u stava i pona{anja.

Istraìvanje DAVIDSONa i JACCARDa (1979) ilustrira kako se pobolj{ava predikcija kad su mjere stava i mjera pona{anja na odgovaraju}em nivou specifi~nosti. Njihov cilj bio je predvidjeti ho}e li ène upotrebljavati pilule za spre~avanje za~e}a u vremenskom periodu od dvije godine. Kako pokazuje tablica 9., op}i stav prema kontroli ra|anja prakti~no uop}e nije povezan s tim pona{anjem. Ni stav prema pilulama za spre~avanje za~e}a nije u znatnijoj mjeri povezan s tim pona{anjem. Dakle, ène mogu smatrati da su te pilule vrlo prikladne, lako pristupa~ne i imati pozitivan stav prema njima, ali taj stav ne pove}ava vjerojatnost kori{tenja tih pilula. Dodavanjem akcione

25

komponente upotrebe pilula predikcija se pobolj{ava. Naposljetku, kad je i vremenska komponenta uzeta u obzir, dodatno se dobiva na to~nosti predikcije.

Tablica 9.: Korelacije mjera stava razli~ite specifi~nosti i pona{anja, prema istraìvanju Davidsona i Jaccarda (1979).

MJERA STAVAKORELACIJA

MJERE STAVA SA PONA[ANJEM

stav prema kontroli ra|anja 0,083stav prema pilulama za kontrolu za~e}a 0,323stav prema upotrebi pilula za kontrolu za~e}a 0,525stav prema upotrebi pilula za kontrolu za~e}a u idu}e dvije godine 0,572

Zahtjev za istim nivoom specifi~nosti prihvatljiv je ne samo zbog metodolo{kih ve} i zbog teoretskih razloga. Naime, on se vrlo dobro uklapa u teorijski model kognitivne organizacije BEMa (1970). Prema tom modelu, nepodudarnost izme|u specifi~nog stava i odgovaraju}eg specifi~nog pona{anja bit }e daleko uo~ljivija i ~ovjek }e je teè pore}i negoli nepodudarnosti izme|u op}eg stava i specifi~nog pona{anja . Prema tome, kad su stav i pona{anje na istom nivou specifi~nosti, ja~i je i pritisak za konzistencijom jednog i drugog.

Unato~ demonstriranoj prednosti mjerenja stava i pona{anja na istom nivou specifi~nosti / op}enitosti, zna~enje samog termina specifi~nost ostaje me|utim nejasno. Prema tome, dosada{nja istraìvanja pokazala su op}i pravac koji treba slijediti, no teoretsko zna~enje cilja jo{ uvijek je prili~no neprecizno.

(2) Definiranost stava je osobina stava koja se razli~ito operacionalizira: (1) kao snaga i stupanj uvjerenosti u ispravnost stava ili (2) kao va`nost stava za osobu i (3) kao stupanj sigurnosti u stav. Za sada je jo{ uvijek nejasno na koje se sve na~ine moè operacionalizirati definiranost stava. O~ito je da postoji redundantnost u razli~itim dimenzijama koje pokrivaju ja~inu stava.

SAMPLE i WARLAND (1973) su na osnovi stava koji su mjerili skalom od petnaest ~estica Likertovog tipa poku{ali predvidjeti glasanje studenata u povodu aktualnog problema na njihovu sveu~ili{tu. Razmak izme|u mjerenja stava i pona{anja iznosio je petnaest dana. Na osnovi definiranosti stava koju u ovom slu~aju zajedni~ki ~ine intenzitet i stupanj uvjerenosti u ispravnost stava, autori su podijelili 243 ispitanika u dvije grupe: one s dobro i one sa slabo definiranim stavom. Za ispitanike dobro definiranog stava na|ena je korelacija od r = 0.47 s pona{anjem, dok je za one slabo definiranog stava ta korelacija iznosila r = 0.06. Koeficijent korelacije izme|u stava i pona{anja za obje skupine ispitanika iznosio je r = 0.29.

Rad Samplea i Warlanda je tako|er pokazao da je definiranost stava tek u umjerenoj korelaciji s ekstremno{}u mjerenom na Likertovoj skali. Ne moè se, dakle, re}i da je stav uvijek to bolje definiran {to je ekstremniji. Prema tome, definiranost i ekstremnost stava, svaka za sebe, pridonose vezi stava s manifestnim pona{anjem.

26

U osnovne karakteristike svakog stava spadaju osim definiranosti jo{ i (1) direkcija, smjer, upravljenost za ili protiv objekta stava, (2) ekstremnost, (3) salijentnost, (4) centralnost, (5) jasno}a. Sve te karakteristike stava mogu biti od va`nosti kad se stav dovodi u vezu s pona{anjem. Bilo bi svakako od koristi da istraìva~i poku{aju utvrditi koje su od tih dimenzija najvrednije za predvi|anje pona{anja. Budu}a istraìvanja veze izme|u stava i pona{anja trebala bi uklju~ivati mjere bar nekih od tih dimenzija.

(3) Afektivno-kognitivna konzinstencija stava. Prema ROSENBERGu (1960) stav je jasan / konzistentan samo onda kad su njegova afektivna i kognitivna komponenta me|usobno uskla|ene. To implicira da kod mjerenja stava nije dovoljno zahvatiti samo afektivnu ve} je nu`no ispitati i kognitivnu komponentu, a potom te dvije dimenzije dovesti u vezu kako bi se utvrdila afektivno-kognitivna konzistencija stava (vidi o samom postupku u prikazu teorije afektivno-kognitivne konzistencije u poglavlju 3.4.).

NORMAN (1975) je primijenio postupak odre|ivanja afektivno-kognitivne konzistencije stava u nizu svojih istraìvanja. Objekt stava bio je sudjelovanje kao ispitanik u psihologijskim istraìvanjima. U tri svoja eksperimenta autor je pone{to mijenjao bihevioralni kriterij. Me|utim, u principu on se sastojao u tome da se nekoliko tjedana nakon mjerenja stava trebalo pojaviti i sudjelovati u psihologijskom eksperimentu. Prema medijan-vrijednosti ispitanici su podijeljeni u grupu visoke i grupu niske afektivno-kognitivne konzistencije stava. Za konzistentne ispitanike korelacija izme|u afektivne komponente stava i pona{anja iznosila je r = 0.50 i bila je znatno vi{a negoli za nekonzistentne. Korelacije izme|u kognitivne komponente stava i pona{anja pokazivale su isti trend iako ne{to manje izraèn.

Istina, valja napomenuti da ovaj zaklju~ak ne dijele svi autori na ovom podru~ju. Tako DILLON i KUMAR (1985) zastupaju hipotezu o unidimenzionalnoj strukturi stava, tj. govore}i o stavu govore samo o afektu. Takva razmatranja imaju naravno direktne implikacije na odnos stav-pona{anje. Dillon i Kumar naime smatraju da dvokomponentni model stava po kojemu je stav = kognicija + afekt nije efikasniji u predikciji pona{anja od jednokomponentnog modela stava tipa stav = afekt.

Na takve postavke Dillona i Kumara kriti~ki se osvr}u BAGOZZI i BURNKRANT (1985) koji u raspravi o strukturi stava zastupaju dvokomponentni model. Pritom naravno ne pretpostavljaju ortogonalnost afektivne i kognitivne komponente. [tovi{e, dopu{taju da te dvije komponente stava mogu biti i u visokoj korelaciji. Usporedbom jedno i dvofaktorskog modela Bagozzi i Burnkrant uspijevaju demonstrirati konvergentnu, diskriminantnu i, {to je ovdje od posebnog interesa, bolju prediktivnu valjanost dvokomponentnog, afektivno-kognitivnog modela stava za predvi|anje pona{anja u odnosu na jednokomponentni model stava.

(4) Pouzdanost mjere stava. Bilo koji poku{aj da se mjere dviju razli~itih varijabli dovedu u vezu, a u ovom slu~aju se radi o vezi izme|u stava i pona{anja, mora ra~unati s tim da su interkorelacije tih dviju varijabli nu`no ograni~ene nepouzdano{}u svake od dviju mjera. Uz to, u vremenskom intervalu izme|u dvaju

27

mjerenja moè do}i do promjena stava ili pona{anja koje onda umanjuju korelaciju izme|u stava i pona{anja.

U ovom kontekstu vrijedno je spomenuti ALWINov (1973) korelacijsko-kauzalni model odnosa izme|u stava i pona{anja, u kojem teorijskom modelu autor polazi od slijede}e dvije psihometrijske jednakosti koje razlaù mjeru stava i mjeru pona{anja na komponentu stvarne veli~ine mjerenja i na komponentu pogre{ke mjerenja:

MSt = SSt + ESt (1)u kojoj jednakosti je: MSt = mjereni stav u vremenskoj to~ki t, SSt = stvarni stav u vremenskoj to~ki t, ESt = pogre{ka mjerenja stava u vremenskoj to~ki t, kao dio varijance MSt koji nije

obja{njen varijancom SSt.

Budu}i da se pona{anje obi~no mjeri nakon utvr|enog stava, u vremenskoj to~ki t+1 slijedi da je:

MPt+1 = SPt+1 + EPt+1 (2)

u kojoj jednakosti je: MPt+1 = mjereno pona{anje u vremenskoj to~ki t+1, SPt+1 = stvarno pona{anje u vremenskoj to~ki t+1, EPt+1 = pogre{ka mjerenja pona{anja u vremenskoj to~ki t+1, kao dio varijance

MPt+1 koji nije obja{njen varijancom SPt+1.

Da bi se u cijelosti razumio model potrebno je razloìti mjere stava i mjere pona{anja u to~ki t i u to~ki t+1 na pripadaju}e komponente.

28

MSt

SSt

ESt MPt+1

SPt+1

EPt+1

MSt+1

SSt+1

ESt+1MPt

SPt

EPt

r (MSt, MPt+1)

1 3

42

r (MSt, St) r (MPt+1, SPt+1)

r (SSt, SPt+1)

Slika 6.: Alwinov (1973) korelacijsko-kauzalni odnos izme|u stava i pona{anja. Sivim okvirom su uokvirene one varijable koje se u istraìvanjima odnosa stava i pona{anja ne mjere zbog neizvedivosti istovremenog mjerenja stava i pona{anja.

Autor u model uvodi dvije varijable koje nisu bitne za tuma~enje modela: RSt = rezidualni dio varijance MSt koji nije obja{njen varijancom MPt+1, RPt+1 = rezidualni dio varijance MPt+1 koji nije obja{njen varijancom MSt,pa se one ni ne}e komentirati.

Iz prikaza se vidi:A. da stvarni stav u vremenskoj to~ki t SSt utje~e na varijacije slijede}ih komponenti (prikazano crtkanom linijom):1. na mjereni stav u vremenu t: na MSt, 2. na mjereno pona{anje u vremenu t, koje pona{anje se obi~no ne mjeri istovremeno

sa mjerenjem stava,3. na mjereno pona{anje u vremenu t+1: MPt+1 i4. na mjereni stav u vremenu t+1, koji se stav obi~no ne mjeri istovremeno sa

mjerenjem pona{anja.

B. da se nakon utvr|ivanja korelacije izme|u mjere stava i mjere pona{anja “r (MS t, MPt+1)” uz poznavanje pouzdanosti mjerenja stava u to~ki t “r (S t, St)”, koja odraàva utjecaj postupka mjerenja stava na stvarni stav SSt i pouzdanosti mjerenja pona{anja u to~ki t+1 “r (Pt+1, Pt+1)”, koja odraàva utjecaj postupka mjerenja pona{anja na stvarno pona{anje SPt+1 putem formule za korekciju zbog atenuacije moè izra~unati stvarna korelacija izme|u stava i pona{anja “r (SSt, SPt+1)”, koja je ve}a od utvr|ene:

r (MSt, MPt+1)r (SSt, SPt+1) =

Primjerice, ako je empirijski utvr|ena: korelacija izme|u stava i pona{anja = r (MSt, MPt+1) = 0,35, pouzdanost mjerenja stava u to~ki t = r (St, St) = 0,56 i pouzdanost mjerenja pona{anja u to~ki t + 1 = r (Pt+1, Pt+1) = 1, pod pretpostavkom da

je pona{anje ispitanika potpuno konzistentno, dakle nepromjenjivo u vremenu, tada bi stvarna odn. prava korelacija izme|u stava i pona{anja bila:

0,35r (SSt, SPt+1) = = 0,47 > 0,35

Kako utvr|ena korelacija izme|u stava i pona{anja moè proiza}i iz razli~itih kombinacija stvarne korelacije izme|u stava i pona{anja, pouzdanosti mjerenja stava i pouzdanosti mjerenja pona{anja ta nam korelacija ne kaè mnogo ni o jednom od tih parametara te stoga niti o odnosu izme|u stvarnog stava i pona{anja.

29

r (St, St) r (Pt+1, Pt+1)

1 0,56

C. Budu}i da se zbog vremenskog razmaka mijenja stvarni stav, kao i stvarno pona{anje povezano sa tim stavom, potrebno je stav i pripadaju}e pona{anje utvr|ivati u {to je mogu}e vremenski bliskijim to~kama, jer }e prava mjera povezanosti stava i pona{anja biti “r (MSt, Mpt)” odn. “r (SSt, SPt)”.

Iz do sada navedenog slijedi da iz Alwinovog modela proizlazi slijede}a implikacija: u mnogim istraìvanjima korelacija izme|u stava i pona{anja je potcijenjena (1) zbog toga {to nije uzeta u obzir pogre{ka mjerenja odn. pouzdanost mjerenja stava i mjerenja pona{anja i/ili (2) zbog toga {to nije uzeta u obzir promjena stvarnog stava u vremenskom periodu od momenta mjerenja stava do momenta mjerenja pona{anja.

(5) Na~in formiranja stava. Razmatraju}i odnos izme|u stava i pona{anja FAZIO i ZANNA (1976) se zanimaju za utjecaj na~ina na koji je stav ste~en na prirodu spomenutog odnosa. Konkretnije, u nizu istraìvanja koja su proveli njih je u prvom redu zanimalo ho}e li stavovi koji su formirani na osnovi direktnog, bihevioralnog iskustva s objektom stava biti bolji prediktori pona{anja od stavova koji su ste~eni indirektno, bez bihevioralnog iskustva odn. ho}e li veza stava i pona{anja biti ~vr{}a ako je dio sekvence pona{anje-stav-pona{anje nego ako je izvan te sekvence.

Ukoliko bi se pokazalo da su stavovi koji su izvedeni iz pona{anja, samo epifenomeni, tj. trenutna, post festum obja{njenja pona{anja, onda se ne bi mogla o~ekivati ve}a prediktivna valjanost tih stavova u odnosu na one ste~ene na druga~iji na~in. Prema tome, osnovno pitanje od kojeg su po{li Fazio i Zanna jest: ukoliko dvije osobe postiù na skali stavova istovjetan rezultat, no kod jedne je osobe stav formiran ranijim pona{anjem a kod druge ne, ho}e li stav prve osobe biti bolji prediktor njena pona{anja.

Treba napomenuti da razlika izme|u direktnog i indirektnog iskustva predstavlja kontinuum. Na jednom je kraju tog kontinuuma formiranje stava direktnim iskustvom, tj. potpuno zasnivanje stava na ranijem pona{anju koje je bilo upravljeno prema objektu stava. U slu~aju kad je objekt stava fizi~ki predmet, takvo iskustvo uklju~uje manipulaciju tim predmetom. Kad objekt stava egzistira samo u psiholo{kom svijetu osobe ili kad objekt stava egzistira samo u socijalnom realitetu, tad se direktno iskustvo odnosi na sva ona ranija pona{anja u vezi s objektom, iz kojih je individua mogla izvesti svoj stav. Drugi kraj kontinuuma, posredno iskustvo, pretpostavlja formiranje stava na osnovi nebihevioralnih informacija kao na primjer ~itanjem ili slu{anjem o objektu stava.

Jedno od prvih istraìvanja su proveli REGAN i FAZIO (1977) u prirodnim uvjetima. Autori su vrlo vje{to iskoristili ~injenicu da se na Cornell sveu~ili{tu stav studenata prema studentskom smje{taju formirao na razli~ite na~ine. Naime, zbog ograni~enih mogu}nosti smje{taja dio bruco{a prisiljen je nekoliko tjedana boraviti u privremenom smje{taju (na pomo}nim leàjima u predvorjima paviljona), dok ostali od prvog dana imaju trajan smje{taj (u sobama). Prva skupina, dakle, imala je mnogo direktnije iskustvo s krizom smje{taja od druge koja je formirala stav o krizi ali ne metodom

30

vlastite koè ve} na osnovi razgovora s drugim studentima i na osnovi brojnih ~lanaka koji su se pojavljivali u studentskom listu.

Ispitivanje stava prema krizi smje{taja tih dviju grupa studenata pokazalo je da obje grupe izraàvaju jednako negativan stav. Prema tome, razlika u iskustvu nije utjecala na smjer i intenzitet stavova tih grupa. Uz ispitivanje stavova vr{eno je i ispitivanje pona{anja. Od studenata je traèno da se izjasne koje bi sve akcije bili spremni poduzeti u cilju rje{avanja problema. Mogli su, na primjer, potpisati peticiju, apelirati na druge da potpi{u peticiju, do}i na sastanak grupe koja raspravlja o krizi smje{taja, priklju~iti se odboru koji }e predloìti rje{enja, dati vlastite prijedloge za rje{enje krize smje{taja ili napisati pismo upravi studentskog smje{taja.

Multipla regresijska analiza u kojoj je kriterijsku varijablu predstavljao broj razli~itih oblika pona{anja na koja je ispitanik bio spreman je pokazala da su “direktno ste~eni” stavovi znatno bolji prediktori od “indirektno ste~enih” stavova. Kod ispitanika koji su imali direktno iskustvo s krizom smje{taja 31% varijance pona{anja bilo je mogu}e objasniti stavom. Nasuprot tome, kod ispitanika koji nisu imali direktno iskustvo s krizom smje{taja svega 7% varijance pona{anja obja{njavali su stavovi. Dakle, oni ~iji je stav proiza{ao iz neposrednog iskustva, u ve}oj su se mjeri pridruìli aktivnom rje{avanju problema.

Daljnja istraìvanja potvrdila su hipotezu o ve}oj konzistenciji pona{anja i stava koji je formiran direktnim iskustvom nego pona{anja i stava formiranog indirektno. I ne samo to: u usporedbi sa stavovima koji su ste~eni na pasivan na~in, stavovi ste~eni neposrednim iskustvom su odre|eniji, stabilniji u vremenu, otporniji na napade i teè se zaboravljaju.

Premda rezultati ovog istraìvanja daju vrlo sna`nu podr{ku hipotezi o boljoj povezanosti pona{anja s “direktnim” negoli s “indirektnim” stavovima, korelacijska priroda tih podataka ne dopu{ta dalekose`nije zaklju~ke. Stoga su autori izvr{ili i eksperimentalno istraìvanje koje je zapravo predstavljalo konceptualnu replikaciju ranijeg ispitivanja. Ponovno se pokazalo da je predikcija odnosa stav-pona{anje bila mnogo bolja kad su u pitanju bili stavovi formirani na osnovi direktnog nego stavovi ste~eni na osnovi indirektnog iskustva.

Rezultati ovih kao i nekih drugih istraìvanja (Fazio i Zanna, 1978a; Songer-Nocks, 1976) pokazuju da se stavovi koji su izvedeni iz pona{anja ne mogu smatrati epifenomenima. Dapa~e, takvi stavovi u ve}oj mjeri utje~u na kasnije pona{anje od stavova koji se formiraju na indirektnim informacijama. I pored toga {to osoba koja je stekla stav indirektnim putem moè na skali za ispitivanje stavova iskazati pouzdan stav, taj se stav ipak razlikuje od onog koji }e iskazati osoba koja je imala direktno iskustvo s objektom stava.

Nakon ovih istraìvanja logi~no se nametnuo problem utvr|ivanja na~ina odn. procesa putem kojeg direktno iskustvo utje~e na stav, odnosno, na vezu stav-pona{anje, ~ime dolazimo do tre}e generacije istraìvanja povezanosti izme|u stava i pona{anja. No prije toga, iznijet }e se osobine pona{anja koje utje~u na povezanost stava i pona{anja.

31

2.3.2. Osobine pona{anja koje utje~u na povezanost stava i pona{anjaPrethodni odjeljak je pokazao da na povezanost stava i pona{anja utje~u slijede}i faktori:(1) razina specifi~nosti mjere pona{anja i(2) pouzdanost mjere pona{anja,kojima se jo{ mogu dodati:

(3) Multidimenzionalnost mjere pona{anja. Kako je ranije re~eno, mjere stava i mjere pona{anja trebaju biti istog nivoa specifi~nosti. To zna~i da su i tzv. op}i stavovi upotrebljivi u svrhu predikcije pona{anja. No ako iz generalnog stava zaklju~ujemo o pona{anju, onda se pona{anje ne smije svesti na jedan jedini akt.

FISHBEIN (1973) smatra da stav prema nekom objektu nije povezan posebno ni uz jedan akt (~in) pona{anja, ve} se manifestira kroz razli~ite akte koji upu}uju na nivo sklonosti prema objektu stava. Upravo je stupanj sklonosti koji proizlazi iz totalnog repertoara pona{anja naspram objekta stava taj koji bi trebalo korelirati s op}im stavom prema tom objektu.

Zato je pona{anje svrsishodnije mjeriti na skali koja se sastoji od vi{e ~estica, tj. koja upu}uje na vi{e akata. Mjera pona{anja koja se zasniva na me|usobno povezanim ~esticama pona{anja pouzdanija je od mjere koja se svodi samo na jedan oblik pona{anja. To bi nadalje trebalo pridonijeti vezi stav-pona{anje, upravo kao {to je toj vezi pridonosila i pove}ana pouzdanost mjere stava i/ili mjere pona{anja.

Razvoju multidimenzionalnih skala za mjerenje pona{anja nije posve}ena ni izdaleka tolika pa`nja kao razvoju multidimenzionalnih skala za mjerenje stavova . Tomu su dva razloga: jedan je tako {iroko oslanjanje na jedan akt, jednu ~esticu pona{anja, a drugi je vezan uz velike metodolo{ke te{ko}e reprezentativnosti uzetih oblika pona{anja za ukupno pona{anje.

Usprkos tomu, a mo`da i upravo zbog toga, FISHBEIN i AJZEN (1974) isti~u nu`nost primjene takvog mjerenja pona{anja. Od kolike je va`nosti mjeriti pona{anje kroz vi{e oblika akata pokazuju Fishbein i Ajzen u svojoj analizi odnosa izme|u religioznih stavova i pona{anja. Od 62 ispitanika-studenta prikupljene su izjave o tome koji su od 100 oblika pona{anja u vezi s religijom primjenjivali. Uz to, studenti su odgovorili na pet tradicionalnih skala kojima je mjeren op}i stav prema religiji.

Prosje~na korelacija izme|u tih skala i svakog od 100 oblika pona{anja posebice iznosila je r = 0.14. Me|utim, kad je mjera pona{anja izvedena iz svih 100 ~estica, korelacije izme|u tako izvedene mjere i skala stavova kretale su se izme|u r = 0.61 i r = 0.71 , {to su koeficijenti sli~ni onima koji se dobiju kad se skale stavova me|usobno koreliraju. Prema tome, stav i pona{anje visoko koreliraju kad se promatraju kao multidimenzionalne varijable. [tovi{e, autori zastupaju mi{ljenje da skale pona{anja nisu ni{ta drugo doli jo{ jedna mjera generalnog stava.

Isti autori upozoravaju da se moè empirijski pokazati da neki oblici pona{anja nisu reprezentativni za bihevioralni konstrukt za koji se najprije mislilo da mu pripadaju.

32

To se moè u~initi analizom ~estica, na isti onaj na~in na koji je pokazano da neke ~estice u odre|enoj skali stavova ne spadaju u tu skalu. U oba slu~aja, i u slu~aju skale stavova i u slu~aju skale pona{anja, ~estice mogu biti neodre|ene i dvosmislene u odnosu na cjelokupnu dimenziju koja se tom skalom mjeri. Uz to, mogu imati tako izrazito visoku ili nisku ~estinu pojavljivanja da prestaju biti osjetljive, tj. nisu u stanju diferencirati osobe koje se ina~e razlikuju na danoj dimenziji.

Fishbein i Ajzen primijenili su standardni postupak analize ~estica i pokazali da ~estice pona{anja koje najvi{e koreliraju s cjelokupnom skalom od 100 ~estica tako|er najvi{e koreliraju i s verbalnim skalama stavova. Prema tome, mogu}e je empirijski odrediti one oblike pona{anja koji su najrelevantniji za bihevioralni konstrukt koji ispitujemo.

Autori tako|er ukazuju na mogu}nost da se unaprijed aproksimira taj oblik analize ~estica na taj na~in da skupina sudaca sistematski procijeni vezu niza ~estica pona{anja i verbalno opisanog konstrukta. Na primjer, za spomenuto Fishbeinovo i Ajzenovo istraìvanje moglo se od grupe sudaca traìti da procijene kolika bi proporcija religioznih i kolika bi proporcija nereligioznih studenata pokazala odre|eni oblik pona{anja.

I neki drugi autori slijedili su preporuku o multidimenzionalnom mjerenju pona{anja. Tako su WEIGEL i NEWMAN (1976) primjenom skale Likertovog tipa ispitali op}i stav prema za{titi ~ovjekove okoline kod 44 stanovnika gradi}a u Novoj Engleskoj, koji su slu~ajno odabrani iz telefonskog imenika, nakon ~ega je provedeno opaànje pona{anja ispitanika u tri situacije (vidi tablicu 10.):

Tablica 10.: Povezanost op}eg stava o za{titi okoli{a sa specifi~nim oblicima pona{anja (2), povezanost op}eg stava sa op}im sklopom pona{anja (4) i povezanost op}eg stava sa op}im pona{anjem usmjerenom ka za{titi okoli{a (6), prema istraìvanju koje su proveli Weigel i Newman (1976).

SPECIFI^NI OBLICI PONA[ANJA

KORELACIJA(1) SA OP]IM

STAVOMa

SKLOPOVI(SINDROMI)PONA[ANJA


STAVOMbOP]E

PONA[ANJE


STAVOMb

(1) (2) (3) (4) (5) (6)3 mjeseca nakon ispitivanja op}eg stava:

potpisivanje peticija protest protiv naftnih

bu{otina na obali0.41** skala za

ispitivanje protest protiv

nuklearne energije0,36* pona{anja

u vezi s0,50**

za zabranu prometa automobilma

0,39** peticijama

proslije|ivanje peticija 0,271,5 mjeseci nakon potpisivanja peticija: jedinstveni

individualno u~e{}e u ~i{}enju

0,34* skala zaispitivanje

bihevioralniindeks

0,62***

dovo|enje prijatelja na ~i{}enje

0,22 pona{anja u vezi s

0,36**

~i{}enjem2 mjeseca nakon ~i{}enja:

prikupljanje materijala za reciklaù nakon prvog tjedna 0,34* skala za

33

nakon drugog tjedna 0,57*** ispitivanje nakon tre}eg tjedna 0,34* pona{anja nakon ~etvrtog tjedna 0,33* u vezi s 0,44** nakon petog tjedna 0,12 prikupljanjem nakon {estog tjedna 0,20 materijala nakon sedmog tjedna 0,20 za reciklaù nakon osmog tjedna 0,34*

a = pointbiserijalna korelacija, b = Pearsonova korelacija* p < 0,05; ** p< 0,01; *** p < 0,001

tri mjeseca nakon primjene skale stava opaàn je prvi oblik pona{anja koji se sastojao u potpisivanju makar jedne od tri peticije koje su se odnosile na za{titu ~ovjekove okoline. Uz to, ispitanici su imali mogu}nost da peticije proslijede na potpisivanje svojim znancima.,

mjesec i pol nakon potpisivanja peticije druga osoba kontaktirala je ispitanike i pozvala ih da se pridruè ~i{}enju otpada,

dva mjeseca nakon ~i{}enja otpada ispitanici su obavije{teni i pozvani da sudjeluju u akciji prikupljanja otpadnog materijala za reciklaù (stare boce, papir i sl.) koja se provodila tokom dva mjeseca, pri ~emu je svaki tjedan utvr|ena mjera tog pona{anja za svakog ispitanika.

Premda op}i stav nije bio u uskoj vezi s nekima od specifi~nih oblika pona{anja (potcrtani koeficijenti korelacije u tablici 10.), pokazao se sasvim dobrim prediktorom op}eg sklopa pona{anja upravljenog na za{titu ~ovjekova okoli{a, kao {to to pokazuje tablica 10.

EPSTEIN (1979) nagla{ava da je mogu}i razlog niske korelacije izme|u stava i jednog akta pona{anja u tome {to ve}ina tih akata, mjerenih samih za sebe, sadrì znatnu komponentu pogre{ke i uski raspon generalizibilnosti. U ~etiri posebna istraìvanja on je pokazao da upotreba vi{estrukih mjera pona{anja znatno pove}ava povezanost pona{anja s odgovorima ispitanika na razli~itim upitnicima, uklju~uju}i i standardne upitnike li~nosti. I iz njegovih istraìvanja slijedi zaklju~ak da nije mogu}e predvidjeti svaki akt pona{anja sam za sebe, ali da je mogu}e predvidjeti prosje~no pona{anje u nizu situacija.

U ne{to kompleksnijem radu {vedskog autora SJÖBERGa (1982) tako|er je pokazana ve}a prediktivnost multidimenzionalne skale pona{anja u odnosu na jednodimen-zionalnu. Sjöberg je na{ao da se na osnovi skale za ispitivanje stava prema zemljama u razvoju moè bolje predvi|ati pona{anje kad je mjereno preko 100 akata pona{anja nego preko jedne ~estice. Zanimljivo je da je autor na{ao da je mogu}nost predvi|anja pona{anja u velikoj mjeri ovisila o socijalnoj poèljnosti tog pona{anja.

U ovom kontekstu potrebno je napomenuti da se osim multidimenzionalnim skalama mjerenje pona{anja se tako|er moè pobolj{ati opaànjem pona{anja kroz duè vrijeme odn. u duèm periodu i odre|ivanjem “prosje~nog” ili “tipi~nog” pona{anja, umjesto da se opaàju izolirani akti. Time utjecaj stava na pona{anje postaje mnogo uo~ljiviji: op}i stav ispitanika o religiji bit }e slab prediktor posjete crkvi slijede}u nedjelju, jer to moè ovisiti o vremenu, zdravlju, gostima i drugim nepredvidljivim okolnostima, ali moè biti mnogo bolji prediktor ukupnog religioznog pona{anja u godini dana.

34

(4) Konzistentnost i indikativnost ranijeg pona{anja. U poku{aju da objasne na koji na~in direktno iskustvo utje~e na stavove, FAZIO i ZANNA (1976) sugeriraju da se moè raditi o dva procesa. Prema prvoj hipotezi, ja~a povezanost stava i pona{anja moè proizlaziti iz toga {to i stav i kasnije pona{anje ovise o ranije o~itovanom pona{anju. Ako postoji tendencija da ranije i kasnije pona{anje budu konzistentni, tad }e se na osnovi stava mo}i predvidjeti pona{anje u onoj mjeri u kojoj i sam stav ovisi o ranijem pona{anju. Prema tome, da bi se objasnila konzistencija izme|u stava i pona{anja treba najprije utvrditi u kojoj mjeri stav reflektira ranije pona{anje. Ako je osoba utvrdila svoj stav na osnovi ranijeg pona{anja, tad }e taj stav biti bolji prediktor kasnijeg pona{anja zbog jake veze ranijeg i kasnijeg pona{anja, nego kada stav nije utvr|en putem ranijeg pona{anja.

35

ZANNA, OLSON i FAZIO (1981) ispitivali su u kojoj }e mjeri stupanj zasnovanosti stava na ranijem iskustvu utjecati na povezanost stava i pona{anja. Eksperiment je bio podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu ispitan je stav studenata prema religiji. Samo ispitivanje stava provedeno je razli~ito u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi. Kod ispitanika kontrolne skupine stav je mjeren prije nego {to su oni odgovorili na upitnik kojim se ispitivao njihov udio u razli~itim oblicima religioznog pona{anja. Ispitanici eksperimentalne grupe tako|er su odgovorili na ta dva instrumenta ali razli~itim redoslijedom: najprije su izvijestili o tome u kojim su sve oblicima religioznog pona{anja sudjelovali a potom im je izmjeren stav prema religiji. Nakon mjesec dana proveden je drugi dio istraìvanja u kojem su dobivene tri mjere pona{anja. Jedna mjera predstavljala je zapravo istu skalu pona{anja koja je primijenjena i u prvom dijelu ispitivanja. Uz to, ispitanici su izvijestili koliko su puta u intervalu izme|u prvog i drugog dijela istraìvanja: (a) poha|ali religiozne obrede i (b) sami se molili.

Rezultati ispitanika su pokazali da se za grupu koja je prije mjerenja stava imala priliku razmisliti o svom ranijem pona{anju stav pokazao mnogo boljim prediktorom pona{anja nego za grupu koja je o ranijem pona{anju razmi{ljala tek nakon mjerenja stava. U prvoj skupini korelacija izme|u stava i pona{anja bila je 0.50 dok je u drugoj iznosila 0.30.

Zaklju~ak koji slijedi iz ovog istraìvanja jest da je stav to bolji prediktor pona{anja {to je bolji reprezentant ranijeg pona{anja. Me|utim, uz ovaj zaklju~ak veù se dva uvjeta: (1) pro{lo pona{anje mora biti dovoljno konzistentno da bi se iz njega mogao izvesti stav: ako je pro{lo pona{anje vrlo raznoliko, iz njega ne moè proiza}i pouzdan zaklju~ak o stavu i (2) osoba mora smatrati da je pro{lo pona{anje indikator njezina stava i mora iz pro{log pona{anja zaklju~ivati o svom stavu.

Prema tome, osoba za koju je najvjerojatnije da }e izraàvati stav koji je odraz ranijeg pona{anja i stoga dobar prediktor budu}eg pona{anja, jest ona ~ije je ranije pona{anje prema objektu stava relativno konzistentno i koja zasniva svoj stav na tom ranijem, konzistentnom pona{anju. U vezi s tim svakako su od interesa i individualne razlike koje se mogu pojaviti.

U vezi s prvom hipotezom Fazia i Zanne moè se zaklju~iti da bolja prediktivnost stava koji je dio sekvence pona{anje-stav-pona{anje proizlazi makar dijelom iz odnosa ranijeg i kasnijeg pona{anja. Stav kao i kasnije pona{anje ovisi o ranijem pona{anju. Me|utim, konzistencija stava i pona{anja ne moè se sasvim objasniti odnosom ranijeg i kasnijeg pona{anja.

Primjenjuju}i analizu parcijalnih korelacija, ZANNA, OLSON i FAZIO (1981) pokazali su da je odnos izme|u ranijeg i kasnijeg pona{anja nesumnjivo zna~ajan za fenomen konzistencije stava i pona{anja, ali da se taj fenomen ne da potpuno svesti samo na spomenuti odnos. Stoga je vrijedna razmatranja i druga hipoteza o pobudljivosti stava iz koje je proiza{ao model odnosa stav-pona{anje, o kojem modelu }e biti govora kasnije.

2.3.3. Osobine ispitanika koje utje~u na povezanost stava i pona{anja

36

O individualnim osobinama ispitanika o kojima ovisi povezanost stava i pona{anja govori SNYDER (1974) kroz konstrukt koji je nazvao samomotrenje engl.: self-monitoring. Konstrukt samomotrenja odnosi se na individualne razlike koje postoje me|u ljudima u pogledu njihove sposobnosti da motre i kontroliraju vlastito pona{anje, tako da ono bude prilago|eno situacionim i socijalnim uvjetima u kojima se odvija. Dakle, pojam samomotrenja se ne odnosi na motrenje sebe nego na motrenje situacije i na prilago|avanje na nju.

Prema Snyderu, za osobu koja je visoko na samomotrenju karakteristi~no je da nastoji da joj pona{anje bude {to je mogu}e bolje prilago|eno situacionim i socijalnim uvjetima u kojima se odvija. Nasuprot tome, tipi~na osoba, niska na skali samomotrenja, ne oslanja se toliko na socijalnu okolinu i njeno je pona{anje u funkcionalnom smislu kontrolirano afektivnim stanjima i stavovima. Zato ne ~udi da postoji visoka korelacija samomotrenja i konformizma.

Procesi samomotrenja su oni putem kojih se informacije dobivene iz aktualne socijalne sredine i informacije o relativno trajnim unutarnjim stanjima konstru-ktivno integriraju i aktivno prevode u obrasce socijalnog pona{anja. Prema Snyderu, upravo su procesi samomotrenja ti koji povezuju kogniciju i akciju.

Ako to poveèmo s prije spomenutom hipotezom Fazia i Zanne, onda proizlazi da }e samo osobe niske na samomotrenju smatrati da je njihovo pona{anje odraz njihovih stavova te da }e upravo one izvoditi svoje stavove iz pona{anja. Prema tome, kod njih bi trebalo o~ekivati ve}u konzistenciju izme|u stava i pona{anja nego kod osoba visokih na samomotrenju.

Provjeravaju}i tu hipotezu SNYDER i SWAN (1976) su na{li zna~ajno ve}u povezanost izme|u stava i pona{anja kod osoba niskih na samomotrenju (r = 0.42) nego li kod osoba visokih na samomotrenju (r = 0.03). U prilog hipotezi govore i rezultati Zanne, Olsona i Fazia (1980) te Snydera i Kendzierske (1982).

PRI[LIN, AKRAP i [PRAH (1987) nisu na{le razliku u veli~ini povezanosti izme|u stava i pona{anja za osobe razli~ite na samomotrenju. Me|utim, na{le su razliku u strukturi te povezanosti: za grupu ispitanika niskih na samomotrenju najbolji prediktori pona{anja bili su indeksi afektivne komponente stava, dok su za grupu visokih na samomotrenju znatno bolji prediktori pona{anja bili indeksi kognitivne komponente stava. Ti nalazi zapravo ne protivrje~e Snyderu koji tvrdi da je proces samomotrenja medijator odnosa stav-pona{anje. Oni me|utim sugeriraju da je taj proces pone{to razli~it kod osoba koje su visoko i nisko na samomotrenju.

Snyder kaè da osoba niska na samomotrenju uzima svoj stav kao oslonac za akciju. Rezultati spomenutog istraìvanja pokazuju da se ova tvrdnja moè precizirati: ~ini se da se osobe niske na samomotrenju oslanjaju na afektivnu komponentu stava kod odlu~ivanja kako se pona{ati. Drugim rije~ima, one polaze od pitanja: “{to osje}am prema objektu stava / pona{anja?”. Za razliku od tog, osobe visoke na samomotrenju traè oslonac u kognitivnoj komponenti stava. One polaze od pitanja kao {to su: “kako je ovaj objekt stava prema kojem je upravljeno moje pona{anje povezan s drugim objektima koji su mi va`ni?”, ili “kako mogu profitirati od ovog objekta?”. Ovakvi nalazi

37

obja{njavaju i odakle razlike u rezultatima ovog i Snyderovih istraìvanja. Budu}i da je Snyder kao prediktor uzimao afektivnu komponentu stava, razumljivo je da je znatno ve}u povezanost s pona{anjem na{ao u skupini niskih na samomotrenju jer se oni vi{e oslanjaju na tu komponentu.

2.4. Utvr|ivanje procesa koji su u osnovi povezanosti stava i pona{anja2.4.1. Modeli odnosa izme|u stava i pona{anjaSlijede}i su modeli odnosa izme|u stava i pona{anja:

(1) Model pobudljivosti stava. Stavovi nam pomaù da organiziramo i strukturiramo mno{tvo podraàja s kojima se sre}emo. Oni imaju spoznajnu funkciju jer djeluju na procesiranje informacija putem selektivne percepcije i interpretacije doga|aja. Veza stav-percepcija ukazuje da }e stav neke osobe djelovati na njenu percepciju objekta svaki put kad se osoba na|e u situaciji u kojoj sre}e taj objekt . Percepcije bazirane na stavu izazivaju onda pona{anje koje }e biti u skladu sa stavom ako je taj stav posluìo kao osnova za konstrukciju i definiranje situacije.

Utjecaj spomenutog procesa na odnos stava i pona{anja ovisi o slijede}em kriti~nom faktoru: stav mora biti pobu|en odn. aktiviran percepcijom i vrednovanjem objekta stava da bi djelovao na pona{anje. Ne do|e li do toga, pona{anje koje slijedi ne mora biti u skladu sa stavom.

Kako je pri definiranju stava re~eno, stavovi pojedinca postoje kao dispozicija za pona{anje koja se moè aktualizitrati u odre|enoj situaciji. Oni “spavaju” dok pojedinac djeluje automatski - po uhodanom scenariju, bez potrebe da se na njih poziva, a u novim situacijama za koje nema poznatog scenarija, pojedinac se poziva na svoje stavove prije nego {to djeluje. Jedino potentan - pobu|en - aktiviran situacijom i u svijesti pojedinca prisutan stav u stanju je upravljati pona{anjem.

FAZIO, CHEN, McDONEL i SHERMAN (1982) smatraju da stav nije ni{ta drugo doli asocijativna veza izme|u objekta stava (npr. nuklearne elektrane) i evaluacije tog objekta (npr. opasno). Nadalje, oni smatraju da dvije osobe mogu istovjetno vrednovati neki objekt i identi~no odgovarati na tradicionalnim skalama stavova, ali da ja~ina veze objekt stava-evaluacija moè kod njih biti razli~ita.

U seriji eksperimenata oni potvr|uju hipotezu da je snaga veze objekt-evaluacija ta koja determinira pobudljivost stava. U njima je pobudljivost stava operacionalizirana preko vremena reakcije: ispitanicima su bili prezentirani nazivi objekata stava i evaluativni pridjevi. Instrukcija je glasila da {to brè pritisnu “da” ili “ne” dugme, ovisno o tom da li dani pridjev odraàva njihov stav prema objektu ili ne.

Istraìvanja opisanom metodologijom su pokazala da na snagu veze objekt stava-evaluacija odn. na pobudljivost stava utje~u slijede}e varijable: prethodno iskazivanje vlastitog stava: oni ispitanici, kod kojih je veza objekt-

evaluacija bila poja~ana prethodnim iskazivanjem vlastitog stava, odgovarali su brè nego li kontrolna skupina ispitanika,

na~in usvajanja stava: stavovi formirani na osnovi direktnog bihevioralnog iskustva izazivaju kra}e vrijeme latencije nego li oni ste~eni indirektno,

38

ponavljano u~estalo izraàvanje stava ja~a vezu objekt-evaluacija i dovodi do pove}ane pobudljivosti i posljedi~no do ve}e konzistencije stav-pona{anje. To ponavljanje pove}ava vjerojatnost da }e stav biti pobu|en svaki put kad je osoba izloèna objektu stava, {to upu}uje na klju~nu ulogu pobudljivosti stava u odre|ivanju konzistencije stav-manifestno pona{anje.,

situacioni znakovi koji upu}uju osobu na njen stav pove}avaju konzistenciju stav-pona{anje (Snyder i sur., 1982), pri ~emu je jedan od utjecajnih znakova vlastiti odraz u ogledalu: ljudi koji ulaze u prostoriju koja ima velika ogledala postaju iznenada svjesni sebe, {to pove}ava konzistenciju izme|u stava i pona{anja. Ovaj “trik” se masovno koristi u velikim trgovinama, u kojima zbog ogledala kupci postaju svjesniji svojih stavova protiv kra|e i time obeshrabreni za takvo pona{anje. Na sli~an na~in se moè koristiti vlastiti glas snimljen na kazetu u svrhu terapije pona{anja.

FAZIO, POWEL i HERR (1983) su pokazali da direktno iskustvo i ponavljano iskazivanje stava pove}avaju vjerojatnost da }e stav biti spontano aktiviran u prisutnosti odgovaraju}eg objekta. U istraìvanju u kojem su objekti stava bile igre slaganja, veza objekt stava-evaluacija poja~ana je ili ponavljanim iskazivanjem stava ili direktnim iskustvom s objektom stava. U kontrolnoj skupini ja~ina te veze nije manipulirana. Potom su ispitanici sudjelovali u “dodatnom” eksperimentu u kojem je jedna od slagaljki bila prezentirana u seriji crteà. Prema predvi|anju, za razliku od kontrolne grupe, kod ispitanika obiju eksperimentalnih skupina ~iji su stavovi bili poja~ani ta manipulacija utjecala je na kasniju procjenu dvosmislenog podraàja i to u pravcu prvobitnog stava. Ti rezultati pokazuju da kod osoba ~iji su stavovi poja~ani samo prisutnost odgovaraju}eg objekta moè aktivirati stav.

Istraìvanje FAZIOa i WILLIAMSa (1986) upozorava na va`nost individualnih razlika u ja~ini veze objekt stava-evaluacija. Mjesec dana prije predsjedni~kih izbora ispitani su stavovi prema dvojici kandidata te pobudljivost tih stavova. Indikator pobudljivosti bilo je vrijeme latencije. Sudovi o nastupu kandidata u televizijskoj raspravi posluìli su kao mjera percepcije, dok je bihevioralna mjera bilo glasanje na izborima. Na|eno je da je pobudljivost stava utjecala i na odnos stav-percepcija i na vezu stav-pona{anje. Selektivnost percepcije i konzistencija stav-pona{anje bili su izraèniji kod osoba lako pobudljiva stava.

Za provjeru hipoteze o pobudljivosti stava zna~ajno je i istraìvanje LORDa, LEPPERa i MACKIEa (1984). U tom istraìvanju bihevioralna mjera bilo je pona{anje upravljeno prema pojedincu dok je objekt stava bila grupa kojoj je taj pojedinac pripadao. Konzistencija izme|u stava i pona{anja na|ena je samo u slu~aju kad je pojedinac smatran tipi~nim predstavnikom grupe. Posredno, taj nalaz govori u prilog hipotezi o pobudljivosti stava ako prihvatimo da je tipi~an predstavnik grupe, kao dobar primjer objekta stava, bio u stanju aktivirati stav ispitanika prema samoj grupi.

Model ostavlja otvorenim slijede}a pitanja koja su vi{e podstrek za daljnje razvijanje modela nego li kritika koja ga obezvre|uje: koliko je vrijeme reakcije valjana mjera konstrukta ja~ine veze objekt-

evaluacija? Premda je na|eno da je ta mjera pod utjecajem ekstremnosti stava (Judd i Kulik, 1980; Powel i Fazio, 1984; Fazio i Williams, 1986), to preklapanje izme|

39

u ekstremnosti stava i ja~ine veze objekt-evaluacija nije uvijek i eksperimentalno kontrolirano.,

nije sasvim jasno u kakvom je odnosu veza objekt-evaluacija naspram drugih mjera stava, kao {to je npr. uvjerenje u ispravnost stava,

model ne omogu}ava nam da razlu~imo osobe kod kojih stav nije aktiviran prisutno{}u objekta zbog slabe veze objekt-evaluacija od osoba kod kojih stav nije aktiviran naprosto zbog toga {to ga nema jer nije formiran.

Sude}i po heuristi~koj vrijednosti modela Fazia i suradnika, ~ini se opravdanim procjena CHAIKENa i STANGORa (1987) prema kojoj je taj model jedan od najdo-minantnijih u podru~ju ispitivanja odnosa stav-manifestno pona{anje odn. u ispitivanju kako stavovi upravljaju pona{anjem.

Da ponovimo: stavovi upravljaju pona{anjem jedino ako se pojavi svaka od faza procesa:

pobu|enost stava selektivna percepcija pona{anje na osnovi te percepcije

i jedino tada dolazi do konzistencije stav-manifestno pona{anje. Istovremeno, izostajanje bilo kojeg od tih koraka dovodi do “raspada sistema” i do nekonzistencije stava i pona{anja.

(2) Model razlo`ne akcije. Kao {to iz samog naziva modela razlo`ne reakcije FISHBEINa i AJZENa (1977) proizlazi, naglasak modela je na procesu promi{ljenog, namjernog odlu~ivanja u kojem osoba pa`ljivo razmatra svoje stavove prije odluke o namjeri da (ne) o~ituje odre|eno pona{anje.

(Ne)izvo|enje odre|enog pona{anja determinirano je bihe-vioralnom namjerom odn. “spremnosti na pona{anje”, koja se varijabla ne odnosi na objekt pona{anja ve} na samo pona{anje i smatra se neposrednom determinantom namjerno izvedenog pona{anja: pona{anje neposredno slijedi iz bihevioralne namjere neke osobe. Iz navedenog proizlazi da je predvi|anje pona{anja na osnovi stava prema tom pona{anju pouzdano samo onda kad stav utje~e na namjeru da se izvede odre|eno pona{anje.

Namjera osobe da o~ituje odre|eno pona{anje (BN) prikazana je kao funkcija dvije vrste vjerovanja relevantnih za pona{anje: (1) stav da }e pona{anje dovesti do odre|enih posljedica (SP) i (2) subjektivne norme, kao {to su npr. o~ekivanja kako bi “zna~ajni drugi” vrednovali odre|enu akciju te osobe (SN). Dodatne varijable koje nisu direktno uklju~ene u model indirektno utje~u na namjere samo preko utjecaja na spomenute dvije varijable i/ili na njihovu relativnu teìnu.

Samo u slu~aju kad stav ili subjektivne norme imaju zna~ajnu teìnu u regresionoj jednad`bi za predvi|anje bihevioralnih namjera, te dvije varijable }e biti povezane s namjerama, prema regresionoj jednad`bi:

BN = w1SP + w2SN

40

u kojoj su w1 i w2 indeksi teìne koji se empirijski odre|uju putem linearne regresije. Model nagla{ava va`nost mjerenja prediktorskih i kriterijskih varijabli na istom nivou specifi~nosti kako bi se sa ve}om pouzdano{}u mogla predvidjeti bihevioralna namjera na osnovu kombiniranog efekta varijabli stava i normi.

Istraìvanja valjanosti modela potvrdila su njegovu uspje{nost u primijenjenim podru~jima kao {to su: izbor zanimanja, glasanje na izborima, planiranje porodice itd. Model je tako|er posluìo kao predloàk mnogim autorima koji su predloìli modifikacije poznate pod nazivima: teorija planiranog pona{anja (Ajzen, 1985), teorija ciljnih namjera (Warshaw i Droge, 1986), teorija ljudske akcije (Bagozzi i Warshaw, 1987). Razra|uju}i sve sofisticiranije verzije osnovnog modela autori su uglavnom dodavali nove komponente modelu razlo`ne akcije s ciljem da pove}aju proporciju obja{njene varijance pona{anja. To nastojanje je, me|utim, dovelo do toga da se stav kao po~etna prediktorska varijabla polako povla~i u drugi plan. Kako stoga spomenute modifikacije gube relevantnost za pregled zbivanja u podru~ju istraìvanja odnosa stav-pona{anje, ne}emo ih ovdje pobliè prikazivati.

BUDD i SPENCER (1984) su provjeravali Fishbein / Ajzenov model odnosa stav-pona{anje pri ~emu su uveli novu varijablu: definiranost stava koja je operacionalizirana preko polja odbijanja, centralnosti tj. va`nosti stava za osobu i stupnja sigurnosti u stav. Rezultati njihovog istraìvanja jasno su pokazali da strukturalne kvalitete stava imaju efekta na stupanj konzistencije stav-pona{anje. Ispitanici ~iji je stav karakteriziran velikim poljem odbijanja, velikom centralno{}u i visokim stupnjem uvjerenja, pokazali su ve}u konzistenciju stav-bihevioralna namjera negoli ispitanici ~iji su stavovi bili suprotnih kvaliteta. Sli~an odnos na|en je i izme|u normi i bihevioralne namjere. Interesantno je napomenuti da su autori na{li vrlo niske korelacije izme|u razli~itih svojstava stava koja su mjerili. To pokazuje da spomenute moderator varijable mjere razli~ite strukturalne komponente prediktor varijabli modela.

(3) Model svijesti o sebi. Kad govorimo o konzistenciji u socijalnom pona{anju, vrijednim spomena ~ini se WICKLUNDov model svijesti o sebi (1975, 1982) koji se model ne odnosi samo na problem odnosa stav-pona{anje. Teorija svijesti o sebi pretendira da objasni pojavu (ne)konzistencije izme|u ne~ijeg pona{anja i izjava o sebi, bilo da se te izjave odnose na stav bilo pak na crte li~nosti.

Model polazi od jednostavnog razlikovanja okrenutosti k sebi, vlastitoj li~nosti i doìvljajima i upravljenosti na druge osobe i zbivanja. U nizu istraìvanja pokazano je da odre|ena vrsta podraàja moè poja~ati upravljenost osobe na samu sebe: postavljanje ogledala pred osobu, magnetofonsko snimanje glasa, snimanje osobe kamerom, itd. (Davis i Brock, 1975; Carver i Schneider, 1978). U situaciji okrenutosti k sebi ili u autorovim terminima, u situaciji poja~ane svijesti o sebi, javljaju se brojni efekti.

Trenutno je za nas od interesa pretpostavka da u takvim uvjetima osoba lak{e uo~ava vlastitu nekonzistentnost u pogledu bilo koje karakteristike njene li~nosti na koju je upravila pa`nju. Prema tome, jedan od najzna~ajnijih motivacijskih efekata svijesti o sebi jest da takvo stanje oteàva da stavovi i s njima povezane akcije ostanu psiholo{ki razdvojeni, pa se moè o~ekivati da }e takvi uvjeti dovesti do ve}e

41

konzistencije izme|u stava i pona{anja. Istraìvanja u kojima je pona{anje variralo od agresije do uìvanja u pornografskom materijalu potvrdila su tu pretpostavku (Pryor i sur., 1977; Gibbons, 1978).

Iz re~enog je o~evidno da teorija svijesti o sebi podrazumijeva da ~ovjek nije nu`no i uvijek internalno konzistentan, {tovi{e, “...moramo razmi{ljati o ~ovjeku kao potencijalno veoma nekonzistentnom...” (Wicklund, 1982, str. 169). Potreba za konzistencijom javlja se tek kad je pa`nja osobe upravljena na relevantne dijelove sebe: jedino u tom slu~aju je osoba motivirana da izvje{taje o sebi dovede u vezu s karakteristi~nim oblicima svog pona{anja ili, analogno tome, da pona{anje dovede u vezu s izjavama o svojem stavu.

2.4.4. Automatski i kontrolirani procesi u modelima odnosa stava i pona{anjaOvdje prikazana tri modela nastoje zahvatiti psiholo{ke procese koji povezuju stav i pona{anje. U ~emu je razlika me|u spomenutim modelima? Ono {to jasno odvaja model Fazia i sur. od drugih dvaju jest ~injenica da se Wicklundov model kao i model Fishbeina i Ajzena bave bihevioralnim odlu~ivanjem koje je svjesno i namjerno. Posljednja dva spomenuta modela impliciraju aktivaciju stava kao posljedicu situacionih prilika koje navode osobu da uo~i svoj stav kao relevantan, ili op}enitije, kao posljedicu poja~ane svijesti o sebi. Kad je stav jednom aktiviran, osoba ga pa`ljivo razmatra da bi donijela bihevioralnu odluku.

Nasuprot tome, proces o kojem govori model Fazia i suradnika znatno je manje namjeran, {tavi{e, usredoto~en je na spontanu aktivaciju stava do koje dolazi u povodu same izloènosti objektu stava. Kao {to je spomenuto, takva spontana aktivacija moè se o~ekivati jedino u slu~aju jake veze objekt stava - evaluacija. Ako je ta veza slaba, malo je vjerojatno da }e do}i do evaluacije pod utjecajem stava, osim ako se osoba izri~ito ne potakne na vrednovanje. Jednom aktiviran, stav utje~e na percepciju, a pona{anje jednostavno slijedi tu pristranu percepciju. Pritom nije nuàn proces svjesnog zaklju~ivanja. Model Fazia i suradnika polazi od pretpostavke da do aktivacije stava dolazi automatski u povodu prisutnosti objekta stava. Ispravnost navedene pretpostavke je empirijski potvr|ena (Fazio, Sanbonmatsu, Powel i Kardes, 1986).

Ta distinkcija odgovara, makar u grubim crtama, razlici koju kognitivno orijentirani psiholozi ~ine izme|u automatskih i kontroliranih kognitivnih procesa pa`nje i procesa memoriranja. SHIFFRIN i DUMAIS (1981) nazivaju automatskim svaki onaj proces koji dovodi do aktivacije nekog koncepta ili odgovora svaki put kad je prisutan odre|eni set vanjskih podraàja, bez obzira na nastojanja subjekta da ih ignorira. Kontrolirani procesi, naprotiv, zahtijevaju aktivnu kontrolu i pa`nju.

îni se razumnim pretpostaviti da su i automatski i kontrolirani procesi uklju~eni u povezivanje stava i pona{anja. Ako je tako, pitanje s kojim smo suo~eni jest pod kojim uvjetima koji djeluje. O~igledno, kontrolirani procesi zahtijevaju odre|enu motivacijsku, poticajnu silu. Naravno da ljudi u svakodnevnom ìvotu ne odlu~uju svjesno u svakom trenutku iz jednostavnog razloga {to bi neprestano oslanjanje na takve naporne, kontrolirane procese bilo krajnje neefikasno i nefunkcionalno. Prema tome, da bi do{lo do kontroliranih procesa, moraju se pojaviti neki situacioni

42

faktori koji }e djelovati motiviraju}e, koji }e potaknuti osobu na svjesno, racionalno vaganje alternativa. Zasad, me|utim gotovo da i nema istraìvanja koja bi odgovorila na pitanje koji su to faktori.

Jedan od tih faktora mogao bi biti va`nost bihevioralne odluke. Pona{anja koja izazivaju va`ne posljedice mogla bi potaknuti osobu na pa`ljivu analizu prije kona~ne bihevioralne odluke. Npr. prije odluke koje zanimanje odabrati i sl. logi~no je pretpostaviti da osoba veoma pa`ljivo razmatra svoje osobine i stavove. Razumljivo je da je ovaj problem te{ko ispitati kako iz prakti~nih tako i iz eti~kih razloga.

Rezultati SNYDERa i KENDZIERSKAe (1982) upu}uju na to da bi korelacija stav-pona{anje u situaciji va`ne bihevioralne odluke trebala prelaziti uobi~ajenih 0.30. Me|utim, rezultati drugog istraìvanja (PRI[LIN, 1987) upu}uju i na suprotnu mogu}nost. Upravo zbog implikacija koje imaju va`ne bihevioralne odluke, kod njihova dono{enja nu`no je uzeti u obzir i druge faktore a ne samo vlastiti stav. To pro{irivanje faktora koji utje~u na odluku, a samim tim i na pona{anje, nu`no onda smanjuje korelaciju stav-pona{anje. U istraìvanju o implikacijama koje }e odluka u tobo`njem sudskom postupku imati na kaznenu politiku, za va`nu bihevioralnu odluku dobivena je korelacija sa stavom od r = 0.49 a za neva`nu r = 0.70.

Drugi faktor koji moè pobuditi kontrolirane procese jest novost pona{anja. Razmotrimo npr. slu~aj osobe koja nikad nije kampirala a sad joj se pruà prilika. Sama novost tog pona{anja moè potaknuti osobu na razmatranje onog {to zna o kampiranju i razmi{ljanja o tom koliko to odgovara njenoj li~nosti. Ponovno, i ovaj je faktor izvanredno te{ko ispitati jer valja prona}i pona{anje koje bi bilo podjednako novo uzorku ispitanika i dovoljno novo da izazove procese analiziranja.

U svakom slu~aju, svakodnevna pona{anja, a pogotovo pona{anja koja su predmetom ispitivanja socijalnih psihologa, niti su takva da izazivaju zna~ajne posljedice niti su toliko nova da poti~u osobu na kontrolirane procese. Takva pona{anja rezultat su na~ina na koji osobe definiraju situaciju u kojoj se na|u. U tom slu~aju kriti~no pitanje jest ho}e li stav utjecati na tu definiciju.

Stoga se ~ini logi~nijim na pona{anje ~ije posljedice nisu od ìvotne va`nosti primijeniti automatske procese. Ti bi se procesi trebali pojaviti ukoliko postoji sna`na veza s objektom stava. Jedino bi u tom slu~aju suo~enje s objektom stava spontano aktiviralo evaluaciju. Ako je relevantna veza preslaba da bi bila aktivirana, tada pona{anje vjerojatnije slijedi iz definicije situacije koja nije bazirana na stavu. U tom slu~aju pona{anje moè biti determinirano bilo kojim faktorom situacije koji je dovoljno salijentan da utje~e na trenutnu percepciju.

2.5. Zaklju~no o problemu povezanosti stava i pona{anjaOd prvih istraìvanja LaPierea i Coreya pa do najnovijih Fazia, Zanne, Fishbeina i Ajzena i drugih, znatno se promijenilo gledanje na problem odnosa izme|u stava i manifestnog pona{anja. Prvi zaklju~ci o tom da veza izme|u te dvije varijable zapravo i ne postoji, nisu ipak naveli znanstvenike da napuste taj problem. No, on je redefiniran i prvotno LaPiereovo pitanje: “jesu li stav i pona{anje u kakvoj vezi?” preina~eno je u pitanje “koja je vrsta stavova u vezi s kojom vrstom pona{anja kod kojih osoba

43

i na koji na~in se ta veza ostvaruje?” Pitanje je, dakle, daleko optimisti~nije u pogledu mogu}nosti za ispitivanje i utoliko predstavlja ve}i izazov znanstvenicima.

Ovaj pregled zavr{it }e se poku{ajem da se saèto iskaè dokle su do{la istraìvanja u nastojanju da se odgovori na postavljeno pitanje. Na upit: “koja vrsta stavova?”, rezultati istraìvanja odgovaraju: stavovi koji se osnivaju na direktnom iskustvu, koji su dobro definirani i stabilni, visoke afektivno-kognitivne konzistencije, te koji su mjereni preko multidimenzionalnih skala. Daljnji dio pitanja glasi: “s kojom vrstom pona{anja?”. U odgovoru na taj dio pitanja naglasak je na onim oblicima pona{anja koji su istog nivoa specifi~nosti kao i stav s kojim se dovode u vezu. Uz to, i pona{anje je prikladnije zahvatiti multidimenzionalno negoli unidimenzionalno preko usamljenog akta. U odgovoru na podpitanje “kod kojih osoba?” istraìvanja su na samom po~etku. Konstrukt samomotrenja pokazao se korisnim i obe}avaju}im. Napokon, na podpitanje: “na koji su na~in povezani stav i pona{anje?” istraìvanja su jo{ daleko od odgovora iako se ~ini da odgovor valja traìti u procesima na koje upu}uje hipoteza o pobudljivosti stava.

Naravno, time repertoar mogu}ih pitanja i odgovora nije ni izdaleka iscrpljen. U kontekstu razmatranja odnosa stav-manifestno pona{anje mogao bi se jo{ spomenuti utjecaj refereni~ne grupe, raznih situacionih varijabli, neposrednih socijalnih utjecaja itd. No, ~injenica da jo{ nije potanko ispitan efekt nekih varijabli na odnos stav-pona{anje govori u prilog svima onima koji na ovaj problem gledaju kao na jedan od najizazovnijih u suvremenoj psihologiji.

3. TEORIJE KONZISTENCIJE

3.1. Uvod u teorije konzistencijeTeorije konzistencije se javljaju u socijalnoj psihologiji 50-ih i 60-ih godina, nezavisno jedna od druge. Tih godina u psihologiji jenjava interes za grupnu dinamiku, dominiraju bihevioralne teorije i teorije socijalnog u~enja te zapo~inje razvoj kognitivne psihologije. Pojavom kognitivne psihologije se javlja interes za organizmi~ke medijatorne kognitivne varijable kojima se nastoji protuma~iti kako ista podraàjna situacija dovodi do razli~itih pona{anja kod razli~itih ljudi.

Slijede}e su zajedni~ke postavke teorija konzistencije koje }e se teorije izloìti u nastavku: pojedinac je u~enjem stekao sklop (strukturu, sistem) kognicija (kognitivnih

entiteta, kognitivnih elemenata) odn. informacija o sebi i o svijetu oko sebe, kognicije se izraàvaju kroz mi{ljenje, vrijednosti, stavove, emocije i ukupno

pona{anje, sklop kognicija je organiziran tako da je harmoni~an (uravnoteèn odn.

balansiran, kongruentan, konzistentan, konsonantan): mi{ljenje, vrijednosti, stavovi i emocije pojedinca su me|usobno uskla|eni i uskla|eni sa njegovim pona{anjem; to je mirno stanje u kojem nema napetosti me|u kognitivnim elementima koji su u odnosu; moè se re}i da svaki pojedinac ima potrebu da bude sam sa sobom konzistentan u navedenim kategorijama; za harmoniju bi mogli re}i da predstavlja doìvljaj cjelovitosti ili gestalta,

svaka nova informacija koja izvana odn. iz okoline ili iznutra odn. iz samog pojedinca dopre u svijest, posmatra se u svjetlu postoje}ih kognicija: ukoliko se

44

ne uklapa u postoje}i kognitivni sistem, dolazi do disharmonije (neravnoteè odn. disbalansa, inkogruencije, inkonzistencije, disonance) koja predstavlja motivaciono stanje jer izaziva napetost, neugodnost i potrebu da se “ne{to promijeni” i ponovo uspostavi harmoni~no stanje; osobe koje kroz dulje vrijeme ne zadovolje potrebu za uspostavljanjem harmonije, izlaù se rizicima od psihosomatskih oboljenja,

savr{ena i kontinuirana ravnoteà se nikada ne postiè, smjenjivanje ravnoteè i neravnoteè je stalni proces,

iz kojih slijede dvije zajedni~ke osobine svih teorija konzistencije:1. sve one opisuju uvjete kada dolazi do neravnoteè,2. sve one opisuju procese odn. na~ine kojima se ponovo uspostavlja ravnoteà.

U nastavku }e se izloìti slijede}e teorije konzistencije: teorija balansa HEIDERa (1946), teorija kongruencije OSGOODa i TANNENBAUMa (1955), teorija afektivno-kognitivne konzistencije ROSENBERGa (1960), teorija kognitivne disonance FESTINGERa (1957) i teorija psiholo{ke reaktivnosti.

3.2. Teorija balansa HEIDERa (1946)3.2.1. Osnovne postavke teorije balansaHEIDERova teorija balansa (1946) se prva pojavila kao poku{aj da se opi{e ono {to autor naziva “subjektivna okolina pojedinca - opaà~a”. Ta se okolina, prema autoru sastoji iz pojedinih kognitivnih entiteta i relacija me|u njima koje su relacije percipirane od strane opaà~a. Potrebno je odmah naglasiti da se autor ne bavi objektivnim stanjem stvari odn. objektivnim odnosima kakvi oni jesu, ve} percipiranim, subjektivno doìvljenim odnosima kognitivnih elemenata odn. odnosima kakvim ih vidi promatra~.

Subjektivna okolina pojedinca se prema Heideru najjednostavnije opisuje pomo}u kognitivnih sistema koji se sastoje iz slijede}a tri kognitivna entiteta koji ~ine kognitivnu trijadu: p = osoba koja percipira (opaà, promatra), o = druga osoba u odnosu i x = objekt stava (ako je objekt stava predmet, tada ostaje oznaka “x”, a ako je objekt

stava neka tre}a osoba, koristi se oznaka “q”).

Emocionalno-evaluvativni odnos izme|u svakog para entiteta moè biti: pozitivna relacija: naklonost, svi|anje, odobravanje ili negativna relacija: nenaklonost, nesvi|anje, neodobravanje,tako da uz te dvije mogu}e relacije izme|u svakog para tri entiteta postoji osam mogu}ih trijada, prema slici 7.

Osim emocionalno-eveluvativnog odnosa izraènog u dvije vrste relacija, Heider govori i o jedini~nom odnosu, koji pruà informaciju o tome jesu li kognitivni elementi me|usobno povezani ili nisu, odn. jesu li elementi trijade jedan za drugoga relevantni ili nisu. S obzirom na relevantnost, autor razlikuje 3 vrste jedini~nih odnosa (1) pozitivan: jedan kognitivni element je relevantan drugome, (2) negativan: jedan kognitivni

45

element izaziva suprotnost drugoga i (3) nulti: jedan kognitivni element nije relevantan za drugi. Jedino ako me|u elementima postoji jedini~ni odnos koji nije nulti na grafi~kom prikazu trijade postoje poveznice koje ukazuju na pozitivni ili negativni emocionalno-evaluvativni odnos. U kasnijim istraìvanjima pojam jedini~nog odnosa je ignoriran iz dva razloga: (a) nepotrebno je uvoditi dvije vrste odnosa, emocionalno-evaluvativni i jedini~ni i (b) pokazalo se da je negativni jedini~ni odnos konceptualno nejasan (EISER, 1980).

Je li subjektivna okolina pojedinca u ravnoteì odre|uje se u dva koraka na slijede}i na~in:1. utvrditi vrstu relacije izme|u svaka dva elementa trijade: ako je relacija pozitivna,

ona se ozna~uje sa +1, a ako je negativna, ozna~uje se sa -1,2. ako je umnoàk svih utvr|enih relacija pozitivan, trijada je u ravnoteì, a ako je

umnoàk negativan, trijada je u neravnoteì, ili jednostavnije: trijada je u neravnoteì ako ima neparan broj negativnih relacija izme|u elemenata trijade.

iz ~ega slijedi da je od osam mogu}ih trijada 4 njih uravnoteèno i u njima nema potrebe za promjenom, a 4 njih su neuravnoteène (vidi sliku 7.) i u njima se javlja potreba za promjenom, kako bi se ponovo uspostavila ravnoteà.

Stabilne trijade sadrè tri pozitivne relacije ili jednu pozitivnu i dvije negativne i reprezentiraju situacije u kojima osoba ili percipira suglasnost sa nekim kojemu je naklonjena, ili percipira nesuglasnost s nekim kojemu nije naklonjena. Nestabilne trijade sadrè tri negativne relacije ili jednu negativnu i dvije pozitivne i reprezentiraju situacije u kojima osoba ili percipira suglasnost sa nekim kojemu je nenaklonjena, ili percipira nesuglasnost s nekim kojemu je naklonjena.

46

Slika 7.: Osam mogu}ih trijada tri kognitivna entiteta me|u kojima postoje dvije vrste relacija. Pozitivne relacije su reprezentirane kontinuiranom crtom i oznakom “+”, a negativne isprekidanom crtom i oznakom “-”. Vertikalna crta razgrani~uje trijade koje su pod efektom balansa, horizontalna crta razgrani~uje trijade koje su pod efektom slaganja, a dijagonalna polja obuhva}aju trijade koje su pod efektom privla~nosti.

Pri uspostavljanju ravnoteè se u pravilu mijenja ona relacija ili element u trijadi koji su najnestabilniji, pri ~emu se neravnoteà moè razrije{iti na tri na~ina:1. promjena predznaka relacije, uslijed ~ega nestabilna trijada prelazi u stabilnu,2. konverzija relacije u irelevantnu, {to dovodi do raspada kognitivne trijade, {to je

svojevrsni vid ravnoteè i3. disolucija kognitivnog elementa na pozitivne i negativne aspekte, ~ime se ne

razrje{ava ravnoteà, ali se napetost smanjuje, jer se time ili pozitivni ili negativni aspekti prema potrebi koriste za uspostavljanje takve relacije koja }e prividno uspostaviti ravnoteù.

3.2.2. Empirijska provjera teorije balansaEmpirijska provjera Heiderove teorije balansa provodi se tako da se ispitanici postavljaju u hipotetske socijalne situacije, ili im se daje verbalni opis socijalnih situacija u kojima su prisutna tri kognitivna elementa, pri ~emu se koriste tri strategije: svi odnosi me|u elementima trijade su definirani, registriraju se reakcije i

komentari ispitanika glede prijatnosti (pozitivnosti, preferencije), stabilnosti, lako}e pam}enja..., vjerojatnost pojavljivanja pojedinih trijada,

svi odnosi me|u elementima trijade su definirani, a ispitanici procjenjuju {to }e se sa pojedinim odnosima desiti kasnije odn. koji i kako }e se mijenjati,

definirana su samo dva odnosa, a od ispitanika se traì da definiraju kakav bi trebao biti tre}i odnos da bi do{lo do ravnoteè trijade.

Koriste}i prvu strategiju JORDAN (1953) traì od ispitanika da procijene prijatnost odn. pozitivnost osje}aja u svakoj od 8 trijada tako da manjim brojem iskaù ve}u prijatnost. Autor je dobio slijede}e nalaze, temeljene na prosje~nim procjenama prijatnosti (vidi sliku 7.): M1-4 < M5-8, ~ime je potvr|en efekt balansa, M1,2,5,6 < M3,4,7,8, ~ime je utvr|en efekt slaganja: kada p i o imaju jednak odnos prema

x-u, trijada se procjenjuje pozitivnije (prijatnije) nego kada se p i o ne slaù u svom odnosu prema x,

M1,2,7,8 < M3,4,5,6, ~ime je utvr|en efekt privla~nosti: kada postoji pozitivan odnos izme|u dvije osobe p i o trijada se procjenjuje pozitivnije nego kada je taj odnos negativan.

Dana su dva obja{njenja navedenih efekata:1. prema INSCOu i sur. (1979) privla~nost i slaganje su samo ne{to kompleksniji

oblici efekta balansa. Naime, svaki od ova tri efekta uklju~uje 3 elementa i 3 odnosa od kojih neke odre|uje eksperimentator, a o drugima zaklju~ujemo sami, npr.

47

zaklju~ujemo da osoba “o” voli samu sebe. Kako ljudi imaju tendenciju da si sliku o svijetu organiziraju na {to je mogu}e pozitivniji na~in kod efekta slaganja ispitanici impliciraju da su p i o me|usobno sli~ni tj. da me|u njima postoji pozitivni odnos bez obzira kako je eksperimentalno definiran u trijadi.

2. CACIOPPO i PETTY (1981) smatraju da ljudi sliku o svijetu nastoje organizirati na {to je mogu}e jednostavniji i manje naporan na~in, s obzirom na upotrebu misaone aktivnosti. Prema autorima, tri efekta se jasno razlikuju u pogledu misaone aktrivnosti koje uklju~uju. Efekt privla~nosti zahtijeva najmanje, a efekt balansa najvi{e misaone aktivnosti, zato {to pri efektu privla~nosti razmi{ljamo o jednom odnosu, pri efektu slaganja razmi{ljamo o dva odnosa, a pri efektu balansa razmi{ljamo o tri odnosa. Valjanost ovakvog obja{njenja potvrdili su eksperi-mentom u kojem dvije grupe ispitanika procjenjuju prijatnost trijada kroz razli~ito raspoloìvo vrijeme za razmi{ljanje: 10' i 30'. Dok se efekt balansa javlja samo u drugoj grupi, efekt privla~nosti se javlja u obe grupe. Efekt sli~nosti se tako|er javlja u obe grupe, ali je izraèniji u drugoj grupi. Efekt privla~nosti moè proizlaziti i iz toga {to oni koji minimalno razmi{ljaju o trijadi procjenjuju odnose u njoj samo na osnovi odnosa p-o, dakle na osnovu odnosa koji je za njih najuo~ljiviji.

Efekt slaganja i efekt privla~nosti autori tuma~e tendencijom ljudi da spontano obra}aju pa`nju na posebnije i sloènije aspekte socijalne situacije kada treba izraziti svoje osje}aje ili izraziti sud o toj situaciji, pri ~emu se koriste onim {to su socijalnim iskustvom nau~ili a to je: da je u realnim trijadama drugih ljudi najva`niji onaj par odnosa koji ukazuje

na slaganje ili neslaganje izme|u njih samih i druge osobe oko nekog pitanja, {to ih navodi da pozitivnije procjenjuju one trijade u kojima postoji istovrsni odnos dvije osobe prema nekom pitanju, {to dovodi do efekta slaganja,

da su u njihovim realnim trijadama najva`niji pojedina~ni odnos njih samih (p) i drugih osoba (o), pa taj odnos smatraju najrelevantinjim za procjenjivanje trijada, {to dovodi do efekta privla~nosti.

Slijede}e su kritike Heiderove teorije balansa: nije predvidio kognitivne procese koji se pri procjenjivanju trijada javljaju, najve}i nedostatak: teorija je fenomenolo{ka, pa nije ~udno {to nije opovrgnuta, mnogo je uspje{nija u tuma~enju pro{lih situacija nego u predvi|anju budu}ih

situacija, dakle, aposteriorna je, (NEWCOMB je, dodu{e, (1961), imaju}i podatke o stavovima i vrijednostima bruco{a, dao upe~atljivu demonstraciju primjene teorije balansa na predvi|anje stvaranja prijateljskih odnosa na koledù),

ne uzima u obzir intenzitet stava, ve} samo njegovu valenciju.

Heiderova teorija balansa se koristi za istraìvanje razli~itih pojava u podru~ju socijalne psihologije kao {to su: konformizam, pona{anje koje je reakcija na kritiku, revolucionarno pona{anje, stavovi prema kandidatima razli~itih politi~kih stranki, stupanj uvjerenja sudaca u done{ene presude, stavovi ljudi razli~itih nacionalnosti. Utjecala je na razvoj drugih pravaca u socijalnoj psihologiji.

3.3. Teorija kongruencije OSGOODa i TANNENBAUMa (1955)3.3.1. Osnovne postavke teorije kongruencije

48

Teorija kongruencije OSGOODa i TANNENBAUMa (1955) polazi od prigovora Heiderovoj teoriji balansa da ne uzima u obzir intenzitet stava, ve} samo njegovu valenciju i iz toga razloga uvodi kvantificiranje intenziteta odnosa koji se javljaju me|u kognitivnim elementima trijade. Nadalje, ona se bavi specifi~nim pitanjem (a) kako se moè mijenjati stav pojedinca prema konceptu koji je predmet persuazije odn. koji je izloèn persuazivnoj poruci i (b) kako se pri persuazivnoj komunikaciji mijenja stav pojedinca prema izvoru koji emitira persuazivnu poruku.

Time teorija stje~e dva atributa: (I) moè se smatrati posebnim slu~ajem teorije balansa: kao teorija balansa primjenjena na persuazivnu komunikaciju i (II) prva od teorija konzistencije uvodi mjerne instrumente odn. tehnike mjerenja intenziteta stava kao {to je semanti~ki diferencijal. Potonje omogu}ava teoriji da daje vrlo precizne broj~ane predikcije efekata neravnoteè - inkongruencije, ali je njen domet istovremeno ograni~eniji od teorije balansa.

Osnovne su postavke teorije kongruencije:A. Kognitivni elementi i relacije. Teorija tretira dva kognitivna elementa: izvor (I), koncept (K) i bavi se jednim jedinim odnosom: tvrdnjom izvora I o konceptu K.

Uo~ava se upadljiva sli~nost spomenutih kognitivnih elemenata sa kognitivnim entitetima koje tretira Heiderova teorija balansa: p = osoba koja percipira odn. slu{a ili ~ita tvrdnju izvora I o konceptu K, o = druga osoba u odnosu = izvor I koji emitira tvrdnju o konceptu K, x = objekt stava = koncept K o kojem govori izvor I,ali teorija kongruencije uvodi i novu varijablu d = valencija tvrdnje izvora I o konceptu K, koja moè biti +1, kada se izvor izjasnio povoljno (sa odobravanjem) prema konceptu ili -1, kada se izvor izjasnio nepovoljno (s neodobravanjem) prema konceptu. Valencija tvrdnje izvora I o konceptu K je dihotomna varijabla kojom se iskazuje emocionalno-evaluvativni odnos izvora prema konceptu.

B. Postanak i razrje{avanje ravnoteè. Savr{ena ravnoteà postoji samo u dvije situacije u kojima nema potrebe za promjenom stava ni prema izvoru ni prema konceptu:1. izvor I odobrava koncept K, pri ~emu i prema I i prema K imamo stav identi~an po

intenzitetu i po predznaku odn. valenciji,2. izvor I ne odobrava koncept K, pri ~emu i prema I i prema K imamo stav identi~nog

intenziteta, ali suprotnog predznaka odn. valencije.

Inkogruencija se javlja kada izvor I odobrava ili ne odobrava koncept K i imamo prema njima razli~ite stavove po intenzitetu i valenciji. Tada se javlja pritisak koji dovodi do promjene stava i prema izvoru i prema konceptu, pri ~emu dolazi do promjena ka postizanju stanja kongruencije prema slijede}im pravilima: promijenit }e se oba stava i prema izvoru (SI) i prema konceptu (SK), ali }e se

manje promijeniti onaj stav koji je po apsolutnoj vrijednosti intenziteta intenzivniji odn. ekstremniji, a vi{e onaj koji je manje ekstreman: promjena stava je obrnuto proporcionalna njegovoj ekstremnosti, {to je u skladu sa ~injenicom da su ekstremniji stavovi manje podlo`ni promjenama,

49

kada je d = +1, odn. kada se izvor izjasnio povoljno o konceptu, SK i SI se na skali pribliàvaju jedan prema drugome, do iste to~ke kogruencije koja je zajedni~ka i za izvor i za koncept,

kada je d = -1, odn. kada se izvor izjasnio nepovoljno o konceptu, SK i SI se na skali pomi~u oba prema vi{im ili oba prema niìm vrijednostima do to~aka koje su simetri~no smje{tene na suprotnim stranama skale odn. do to~aka koje izraàvaju stavove identi~nog intenziteta, ali suprotnog predznaka.

Slijede}a je formula za predvi|anje promjenjenog - rezultantnog stava prema konceptu K (RK), kojom se izra~unava poloàj to~ke kongruencije na semanti~kom diferencijalu za koncept K:

RK = (SK SK + d SI SI) / (SK + SI)

u kojoj je: SK = poloàj ranijeg (polaznog inicijalnog, po~etnog) stava osobe prema

konceptu kojeg evaluira izvor koji je poloàj iskazan na semanti~kom diferencijalu, SI = poloàj ranijeg (polaznog, inicijalnog, po~etnog) stava osobe prema izvoru

poruke koji je poloàj iskazan na semanti~kom diferencijalu, d = valencija evaluvativne tvrdnje izvora I o konceptu K, koja iznosi +1 kada izvor

podràva koncept ili -1 kada izvor ne podràva koncept.

Prema Heideru po~etni stav osobe prema konceptu je p-o odnos, po~etni stav osobe prema izvoru je p-x odnos, a valencija evaluvativne tvrdnje izvora I o konceptu K je o-x odnos. Iz navedenog slijedi da dok Heider tretira sve tri relacije: p-o, p-x i o-x kao dihotomije, autori teorije kongruencije tretiraju prva dva odnosa kao kontinuum. înjenica da se tre}a varijabla odn. odnos tretira kao dihotomija upu}uje na zaklju~ak da se teorija kongruencije moè primijeniti isklju~ivo u slu~ajevima kada izvor iskazuje jasnu i nedvosmislenu podr{ku ili osporavanje koncepta.

Poloàj to~ke kongruencije na semanti~kom diferencijalu za izvor I odn. poloàj promjenjenog - rezultantnog stava prema izvoru (RI) iskazuje slijede}a formula:

RI = RK / d .

Ukupni pritisak prema kongruenciji (P) odn. ukupna promjena oba stava izra~unava se iz slijede}e formule:

P = RK - SK + RI - SI

u kojoj je: RK - SK = promjena stava prema konceptu u smjeru kongruencije, a RI - SI = promjena stava prema izvoru u smjeru kongruencije.

U nastavku }e se tabli~no prikazati dva primjera postizanja stanja kongruencije promjenom stavova prema izvoru i prema konceptu, u tablici 11. Kao izvor se moè uzeti “Vrhovni sud”, a kao koncept “smrtna kazna”.

50

Tablica 11.: Primjeri primjene matemati~kih formula za izra~unavanje poloàja to~ke kongruencije za koncept K i poloàja to~ke kongruencije za izvor I na semanti~kom diferencijalu. Crtkanom strelicom je ozna~en smjer promjene.

SK = SI = d RK = RI = P GRAFI^KI PRIKAZ KONTINUUMA STAVA

-1 +3 +1 +2 +2 4-3 -2 -1 0 1 2 3------------------------------------------------

-1 +3 -1 -2,5 +2,5 2-3 -2 -1 0 1 2 3------------------------------------------------

3.3.2. Empirijska provjera teorije kongruencijeSlijede}a je strategija za empirijsku provjeru teorije:1. ispitaju se inicijalni stavovi vi{e ispitanika na semanti~kom diferencijalu prema vi{e

koncepata i izvora,2. informiranjem se dovede u vezu neki izvor sa nekim konceptom putem odobravaju}e

ili neodobravaju}e tvrdnje,3. ponovi se 1. korak, pri ~emu se utvr|uju promijenjeni stavovi,da bi se nakon usporedbe empirijske promjene i promjene koju predvi|a teorija verificirale osnovne postavke teorije.

Dva su kriterija valjanosti teorije kongruencije: stroì: koji se zasniva na usporedbi empirijske promjene (o~itane na semanti~kom

diferencijelu u koraku 3.) i promjene koju predvi|a teorija (izra~unate putem matemati~ke formule nakon koraka 1. i 2.), kojim kriterijem teorija nije potvr|ena i

blaì: koji se zasniva na dvije spomenute postavke: (1) da se trebaju promijeniti oba stava i prema izvoru i prema konceptu i (2) da se vi{e promijeni onaj stav koji je manje ekstreman, kojim kriterijem je teorija potvr|ena.

Utvr|eni su slijede}i nedostaci teorije kongruencije:(1) istraìvanja ne potvr|uju predvi|anje odn. hipotezu teorije da {to pozitivnije

percipiramo (evaluiramo, vrednujemo) izvor vi{e }emo promijeniti stav prema konceptu, {to je posebno uo~ljivo ako je izvor osoba manjeg prestià, koja je hipoteza suprotna teoriji kognitivne disonance, po kojoj je na{ stav prema konceptu vi{e pod utjecajem manje presti`nog izvora.

SMITH (1961) je proveo eksperiment u prirodnim uvjetima, sa ameri~kim rezervistima kao ispitanicima. Podijelio ih je u dvije grupe: grupi A zahtjev postavlja voljeni narednik, visokog prestià, a grupi B isti zahtjev postavlja omraèni narednik. Zahtjev je slijede}i: “u svrhu vje`be preìvljavanja, pojedite skakavce”. Rezultati su pokazali da zahtjevu voljenog narednika preko 90% rezervista daje pristanak, a zahtjevu omraènog pristanak daje njih 50%.

51

Suprotno teoriji kogruencije (tablica 12.), u grupi B se javlja pozitivniji stav prema konceptu = skakavcima. Taj nalaz koji nije u skladu sa teorijom kongruencije se tuma~i na slijede}i na~in: kada je osoba presti`na prihva}amo njeno mi{ljenje bez potrebe da mijenjamo vlastiti stav prema konceptu, a ako je isto traìla osoba koju ne po{tujemo pravdamo svoje pona{anje promjenom stava.,

Tablica 12.: Teorija kogruencije predvi|a da {to pozitivnije percipiramo izvor vi{e }emo promijeniti stav prema konceptu.GRUPA SK SI d RK RK - SK

A jesti skakavce

-3

voljeni narednik

+3

narednik traì da se jedu skakavci

+10

0 + 3= 3

B jesti skakavce

-3

nevoljeni narednik

-3

narednik traì da se jedu skakavci

+1-2

-2 + 3= 1

(2) teorija kongruencije predvi|a da se ponovna ravnoteà moè uspostaviti samo promjenom stavova prema izvoru i prema konceptu, {to ne mora biti slu~aj. Primjerice, mogu se odvojiti izvor i koncept a da se pritom zadrì vlastiti stav i prema izvoru i prema konceptu.,

(3) ostaje otvoreno je pitanje nulte to~ke semanti~kog diferencijala: da li je “0” neutralni stav ili izostanak stava?. Dok izostanak stava proizlazi iz nedovoljnog znanja o objektu, neutralni stav proizlazi iz interferencije pozitivnog ili negativnog znanja o objektu stava.,

(4) teorija kongruencije ne uzima u obzir koliku i kakvu va`nost osoba pridaje svom stavu, ve} uzima u obzir samo intenzitet (ekstremnost, izraènost) stava. Pokazalo se naime, da je teorija valjanija za izvore i koncepte koji su za osobu va`niji.,

(5) kao i izvori{na teorija, teorija kongruencije je fenomenolo{ka: ona se ne bavi objektivnim odnosima izme|u izvora i koncepta nego precepcijom toga odnosa od strane osobe koja slu{a izjavu izvora I o konceptu K.,

(6) teorija nije primjeniva za predvi|anje nelogi~nih ishoda, koji potencijal ima teorija kognitivne disonance.

3.4. Teorija afektivno-kognitivne konzistencije ROSENBERGa i ABELSONa (1960)3.4.1. Suènje Heiderove teorije balansaKao i teorija kongruencije, tako se i teorija afektivno-kognitivne konzistencije moè posmatrati kao posebni slu~aj i svojevrsno suènje Heiderove teorije balansa koje se bavi specifi~nim pitanjem konzistencije unutar samo jedne kognitivne veze odn. kognitivne jedinice.

Svaku kognitivnu vezu ~ine (vidi sliku 8a.): dva kognitivna elementa, koji kao objekti stava mogu biti pozitivno (+) ili negativno

(-) individualno evaluirani i percipirana relacija izme|u dva kognitivna elementa, koja relacija moè biti

pozitivna (p), negativna (n) ili nulta (0), koja ne mora odgovarati stvarnoj relaciji,koja se veza moè konvertirati u trijadu i vice versa (slika 8b.).

52

Moj prijatelj / ne podràva / moju politi~ku stranku.I________I I__________I I________________I

Slika 8.: (a) Sastav jedne kognitivne veze, koju ~ine dva pozitivno evaluirana elementa i negativna veza me|u njima. (b) Svo|enje kognitivne veze na kognitivnu trijadu.

Heiderovo razlikovanje izme|u stabilnih i nestabilnih kognitivnih struktura teorija afektivno-kognitivne konzistencije prihva}a, ali ih razli~ito izraàva, tako da su (vidi tablicu 13.): stabilne veze kod kojih postoji konzistencija one kod kojih su: (a) dva elementa

identi~nog predznaka povezani pozitivnom relacijom i kada su (b) dva elementa razli~itog predznaka povezani negativnom relacijom i

nestabilne veze kod kojih ne postoji konzistencija one kod kojih su: (a) dva elementa razli~itog predznaka povezani pozitivnom relacijom i kada su (b) dva elementa identi~nog predznaka povezani negativnom relacijom,

pri ~emu se veza koja sadrì nultu relaciju, bez obzira na predznake elemenata ne smatra ni stabilnom ni nestabilnom. Nulta relacija se naj~e{}e izraàva frazama koje upu}uju na uzro~nu nepovezanost, kao {to su: “ne utje~e”, “nema efekta”, “nije odgovorno za”.

Tablica 13.: 8 oblika kognitivnih veza, uz primjere koji se odnose na kognicije o o~uvanju zdravlja.

TIP VEZE PRIMJERstabilne

+ p + Fizi~ka aktivnost / pobolj{ava / moju kondiciju.- p - Dugotrajna vo`nja / uzrokuje / bolove u kralje`nici.+ n - Ako dovoljno spavam / ne}u / biti iscrpljen.- n + Nekvalitetnim namirnicama / ne mogu spremiti / dobar objed.

nestabilne+ p - Ako mnogo spavam / jo{ sam / umorniji.- p + Prekovremeni rad / pove}ava / moj radni u~inak.+ n + Fizi~ka aktivnost / oduzima mi / mnogo slobodnog vremena.- n - Obilna hrana / ne popravlja / moje lo{e raspoloènje.

Dvije su osnovne razlike izme|u Heiderove teorije balansa i Rosenberg / Abelson-ove teorije konzistencije:

53

+ n +

o

p=ja

x

+ +

-

(a)

(b)

pozitivne i negativne relacije ne izraàvaju samo naklonost ili nenaklonost , ve} i facilitacijski ili inhibicijski uzro~ni odnos tipa ispomaè-ometa, izaziva-spre~ava,

pozitivno evaluirani kognitivni elementi se mogu smatrati facilitiraju}ima za pozitivne posljedice, a inhibiraju}ima za negativne posljedice, dok se negativno evaluirani kognitivni elementi mogu smatrati facilitiraju}ima za negativne posljedice i inhibiraju}ima za pozitivne posljedice.

Kao i drugi teoreti~ari konzistencije Rosenberg i Abelson smatraju da kada pojedinac obrati pa`nju na neravnoteù, vrlo je vjerojatno da }e se nestabilna kognitivna veza promijeniti u smjeru ravnoteè, pri ~emu se mogu koristiti slijede}e strategije suo~avanja sa neravnoteòm:

A. strategija promjene: (a) promjena evaluacije kognitivnih elemenata ili (b) promjena percepcije ili interpretacije relacije izme|u elemenata, pri ~emu se koriste dva principa: (1) princip najmanjeg napora: pojedinac suo~en sa neuravnoteènom kognitivnom strukturom nastojat }e do}i do ravnoteè tako da je broj promjena evaluacija elemenata ili relacija minimalan i (2) minimaks princip: pojedinac suo~en sa kognitivnom neravnoteòm nastojat }e do}i do ravnoteè tako da maksimizira mogu}u dobit, a minimizira mogu}i gubitak koji proizlaze iz promjena evaluacija elemenata i/ili relacija.

B. strategija pridruìvanja nestabilnoj vezi stabilnog balansiraju}eg elementa, koji }e dovesti do nove, balansiraju}e kognitivne veze, koja postaje protuteà postoje}oj (prema primjeru na slici 9.):

(a) Pu{enje / moè na{koditi / mome zdravlju. I______ I_____________I I___________I

(b) Pu{enje / moè na{koditi / mome zdravlju, / ali pobolj{ava / moju koncentraciju. I______I I____________I I___________I I____________I I______________I

Slika 9. Strategija suo~avanja sa neravnoteòm pridruìvanjem nestabilnoj vezi stabilnog balansiraju}eg elementa.

C. strategija ignoriranja neravnoteè, neobra}anjem pa`nje na nju, koja je strategija najjednostavnija, ali ne uklanja neravnoteù.

Osnovna prednost izloène teorije nad Heiderovom je u tome {to konverzija kognitivnih trijada u kognitivne veze omogu}ava relativno jednostavno razlaganje sloènih kognitivnih struktura, koje sadràvaju velik broj povezanih kognitivnih veza, {to je upotrebom kognitivnih trijada neizvedivo.

54

+ n +

nestabilna veza stabilna veza

+ n + p +

3.4.2. Obuhva}anje afektivne i kognitivne komponente stavaPrema ROSENBERGu (1960) stav je jasan / konzistentan samo onda kad su njegova afektivna i kognitivna komponenta me|usobno uskla|ene. To implicira da kod mjerenja stava nije dovoljno zahvatiti samo afektivnu ve} je nu`no ispitati i kognitivnu komponentu, a potom te dvije dimenzije dovesti u vezu. Osobito je va`no, èlimo li vr{iti predikciju pona{anja iz stavova, da odredimo izraènost i jedne i druge komponente.

Teorija afektivno-kognitivne konzistencije uvaàva ~injenicu da se stav sastoji od afektivne i od kognitivne komponente, za razliku od ostalih teorija konzistencije koje obuhva}aju samo afektivnu komponentu stava. Mjerenjem samo afektivne komponente stava ostajemo uskra}eni za bitne informacije {to upu}uje na nu`nost da se formalnim postupkom mjerenja zahvati kognitivna komponenta stava pomo}u kojih komponenti bi se potom mogla odrediti interna afektivno-kognitivna konzistentnost stava.

Autor je predloìo na~in mjerenja obiju komponenti: afektivnu komponentu zahva}amo primjenom skala Osgoodova tipa odn. pomo}u semanti~kog diferencijala. Mjerenje kognitivne komponente ne{to je kompleksnije i provodi se u slijede}a dva koraka kojima se dobiva indeks kognitivne komponente stava (tablica 14.): zahvatiti vrijednosni sustav ispitanika tako da se ustanovi kakav odnos ima

ispitanik prema onim vrijednostima koje su relevantne za objekt stava. Za tu namjenu potrebno je napraviti popis vrijednosti (do 20) koje su relevantne za objekt stava i traìti od ispitanika da procijeni osobnu va`nost pojedine vrijednosti: koliko mu je va`no u ìvotu realizirati navedene vrijednosti, koja se va`nost iskazuje cjelobrojnim procjenama u rasponu od 1 = mala va`nost do 5 = velika va`nost.,

Tablica 14.: Primjer odre|ivanja kognitivne komponente stava prema objektu stava: studiranje psihologije.

VRIJEDNOSTI KOJE SU RELE-VANTNE ZA OBJEKT STAVA

PROCJENA OSOBNE VA@NOSTI

PROCJENA INSTRU-MENTALNOSTI OBJEKTA

UMNO@AK(2) x (3)

(1) (2) (3) (4)

biti cijenjen 5 3 15lako dobiti posao 5 4 20biti bogat 4 2 8biti pametan 5 4 20imati mo} 5 5 25biti human 5 4 20imati studentska prava 2 3 6raditi s ljudima 4 4 16rije{iti osobne probleme 2 5 10istraìvati 5 5 25 165

ispitati instrumentalnu povezanost izme|u objekta stava i vrijednosnog sustava ispitanika ~ime se dovodi vrijednosni sistem ispitanika u vezu s objektom stava. Od ispitanika se traì procjena instrumentalnosti objekta stava odn. procjena koliko objekt stava omogu}uje ili spre~ava ostvarenje navedenih vrijednosti, opet procjenama u rasponu od 1 = objekt stava u neznatnoj mjeri omogu}uje ostvarenje vrijednosti do 5 = objekt stava u najve}oj mjeri omogu}uje ostvarenje vrijednosti.

55

Potom se procjena va`nosti svake vrijednosti mnoì s procjenom instrumentalnosti objekta stava nakon ~ega se svi ti produkti sumiraju, {to daje indeks kognitivne komponente stava.

Afektivno-kognitivna konzistencija se dobiva iz slijede}e tablice (tablica 15.). [to je manja razlika dvaju rangova odn. {to su afektivna i kognitivna komponenta me|usobno podudarnije, izraènija je afektivno-kognitivna konzistencija stava konkretnog ispitanika.

Tablica 15.: Zaglavlje tablice za odre|ivanje afektivno-kognitivne konzistencije nekog stava.

ISPITANIK MJERA AFEKTIVNE KOMPONENTE

MJERA KOGNITIVNE KOMPONENTE

RANG (2) RANG (3) APS. RAZLIKA RANGOVA

(1) (2) (3) (4) (5) (6) = (4) - (5)

Slijede}a su istraìvanja koja opravdavaju navedeni pristup: niz istraìvanja pokazao je da je visoka afektivno-kognitivna konzistencija valjan

indikator ~vrste strukturiranosti stava (Rosenberg, 1968; Chaiken i Baldwin, 1981; Chaiken i Yates, 1985),

NORMAN je (1975) izra~unao test-retest korelaciju izme|u afektivnih mjera i na{ao da je korelacija izme|u dva mjerenja afektivne komponente manja za nekonzistentne ispitanike (r = 0.32) nego za konzistentne (r = 0.82) . Ta razlika nije se pokazala kod mjerenja stabilnosti kognitivne komponente.,

koja upu}uju na va`nu ~injenicu: mjere}i stav na klasi~an na~in zahva}anjem samo afektivne komponente, istraìva~i se izlaù opasnosti da ponekad dobiju rezultate o tzv. pseudostavovima.

Naime, kod mjerenja samo afektivne komponente i oni ispitanici koji zapravo nemaju nikakvo mi{ljenje o objektu stava mogu ponekad odgovarati kategorijama “izrazito za” ili “izrazito protiv”. To se moè desiti iz najrazli~itijih razloga: netko }e to u~initi da ne bi stvorio lo{u sliku o sebi u o~ima istraìva~a, drugi }e to u~initi iz najbolje namjere da “pomogne” istraìva~u, tre}i pak, jer je i sam uvjeren da o svemu ima definirano mi{ljenje, itd. Kad jednom dobije ovakvu mjeru stava, istraìva~ vi{e nije u stanju razlikovati ispitanike kod kojih stvarno postoji stav od onih kod kojih je taj stav zapravo pseudoafektivni odgovor. S tog aspekta, kognitivno-afektivni pristup mjerenju stavova ~ini se korisnijim od samo afektivnog.

Slijede}e su daljnje prednosti teorije: teorija uzima u obzir zna~enje stava za pojedinca putem procjene osobne va`nosti

vrijednosti koje su relevantne za objekt stava, ukazuje da ako persuazivno djelujemo samo na afektivnu komponentu stava,

razli~ito djelujemo na osobe sa niskom i visokom kognitivnom konzistencijom: osobe sa visokom konzistencijom pruàju ve}i otpor promjenama afektivne komponente, dok osobe sa niskom konzistencijom prihva}aju promjenu.

3.5. Teorija kognitivne disonance FESTINGERa (1957)3.5.1. Osnovne postavke teorije kognitivne disonance

56

Izlaganje teorije kognitivne disonance FESTINGERa (1957) zapo~et }e sa definicijom dva osnovna pojma: kognitivni element, kognitivna struktura ili kognicija je, prema Festingeru "bilo koje

znanje, vjerovanje ili mi{ljenje o okolini, o samom sebi ili o ne~ijem pona{anju", odnosi izme|u izme|u dva kognitivna elementa mogu biti:

1) irelevantnost: X ne implicira ni{ta {to bi se odnosilo na Y,2) konsonanca: X implicira Y, npr. pona{amo se u skladu sa stavom,3) disonanca: X implicira neY, primjerice: (a) pona{amo se suprotno vlastitom stavu

ili o~ekivanju (npr. kandidat stranke glasa za sebe na izborima iako prema istraìvanju javnog mnijenja o~ekuje da ne}e pro}i), (b) pona{amo se suprotno od vlastitog znanja (tzv. logi~ka inkonzistencija, npr. student medicine koji poznaje {tetnosti pu{enja po~inje pu{iti), (c) pona{amo se suprotno uvrijeènim kulturalnim obi~ajima, (d) inkonzistencija vezana za sukob nove kognicije iz aktualnog iskustva i stare kognicije iz pro{log iskustva (npr. pozitivno iskustvo sa pripadnikom manjine, prema kojoj sam imao negativne stavove).

U vezi sa postojanjem kognicija postavljaju se dva pitanja:1) u kojem slu~aju kognicija predstavlja jedinstvani element, a u kojem grupu

elemenata, na koje pitanje autor u svojoj teoriji ne daje odgovor, {to predstavlja pote{ko}u u operacionom definiranju i mjerenju kognicija,

2) {to predstavlja sadràj kognicija i kako se taj sadràj formira , na koje pitanje autor odgovara uvode}i kriterij realiteta: sadràj kognicije je ono {to stvarno postoji u psiholo{kom svijetu pojedinca.

Disonanca moè imati razli~itu veli~inu, koju determinira: BD = broj disonatnih elemenata, BK = broj konsonatnih elemenata, VD = ukupna va`nost koju pojedinac pridaje kognitivnim elementima koji su

disonantni, VK = ukupna va`nost koju pojedinac pridaje kognitivnim elementima koji su

konsonantni,pri ~emu je disonanca D to ve}a {to je ve}i broj disonantnih elemenata i {to je njihova ukupna va`nost za pojedinca ve}a, a istovremeno prisutan manji broj konsonantnih elemenata i njihova ukupna va`nost za pojedinca manja, prema formuli:

D = (VD x BD) / (VK x BK)

koji iznos ukazuje na to ve}u disonancu {to je ve}i od 1.

Najve}a mogu}a veli~ina disonance jednaka je otpornosti na promjenu najmanje otpornog kognitivnog elementa. Kad disonanca dosegne kriti~nu veli~inu dolazi do promjena u tom elementu, {to rezultira smanjenjem disonance. U slu~aju da promjena najmanje otpornog elementa, zato {to se taj element nalazi u prekrivaju}em skupu dvaju skupova kognicija, moè izazvati disonancu u nekom od dva ili vi{e skupova kognitivnih elemenata, onda se taj najmanje otporan element ne}e mijenjati (slika 10.).

57

Slika 10.: Dva skupa kognicija me|u kojima dolazi do disonance, a koja se dva skupa prekrivaju. 1 = prvi po redu najmanje otporan kognitivni element, koji se ne}e promijeniti. 2 = drugi po redu najmanje otporan kognitivni element, koji }e se promijeniti.

Va`nost koju pojedinac pridaje kognitivnim elementima je zna~ajna varijabla, no autor ne daje njeno teoretsko obja{njenje niti na~in mjerenja. McCLINTOCK (1966) predlaè da se va`nost definira kao “instrumentalnost za zadovoljavanje na{ih potreba i vrijednosti”, {to je sli~no varijabli “instrumentalnost objekta stava za ostvarenje va`nih ìvotnih vrijednosti” koju varijablu je uveo Rosenberg za odre|ivanje afektivno-kognitivne konzistencije.

3.5.2. Istraìvanja kognitivne disonanceKognitivna disonaca se istraìvala u ~etiri podru~ja u kojima iskazuje svoje djelovanje:1. disonanca kao posljedica done{ene odluke,2. disonanca izazvana uloènim naporom (engl.: insuficient justification),3. disonanca izazvana informacijama koje su suprotne vlastitom stavu,4. disonanca u slu~ajevima iznu|ene suglasnosti (engl.: forced compliance),.

(1) Disonanca kao posljedica done{ene odluke. Festinger tvrdi da je stanje kognitivne disonance neizbje`na posljedica svake done{ene odluke, zato {to je odlu~ivanje biranje alternativa koje imaju svoje pozitivne i svoje negativne aspekte. Prije dono{enja odluke pojedinac se nalazi u konfliktnoj situaciji u kojoj pa`ljivo elaborira sve alternative. Kada je odluka done{ena, konflikt je razrije{en ali se pojednac na{ao u disonanci, koja postoji izme|u znanja da je izabrao jednu alternativu i znanja da postoje prednosti i mane drugih alterantiva.

Disonantne elemente predstavljaju sve pozitivne strane odba~enih alternativa i sve negativne strane prihva}ene alternative. Veli~ina disonance koja se javlja nakon donesene odluke direktno je proporcionalna s va`nosti te odluke, i s relativnom primamljivo{}u neizabrane alterantive, a obrnuto proporcionalna sa stupnjem preklapanja izabrane i neizabrane alternative.

Slijede}a istraìvanja predstavljaju provjeru spomenutih Festingerovih tvr|enja:

58

skup kognicija koje se odnose na kontracepciju

skup kognicija koje se odnose na abortus

skup kognicija koje su zajedni~ke za abortus i za kontracepciju

12

BREHM je (1956) dao ispitanicima da biraju izme|u dva ku}anska aparata nakon {to je ispitao njihovo vrednovanje tih aparata. Nakon {to su se odlu~ili za pojedini aparat, ispitanici su promijenili evaluaciju tih aparata: izabrani aparat evaluiraju pozitivnije.,

BREHM i COHEN su (1959) traìli od pred{kolske djece da izraze stupanj privla~nosti 16 igra~aka, pri ~emu jedna grupa bira izme|u kvalitativno sli~nih igra~aka, a druga grupa izme|u kvalitativno razli~itih igra~aka. Nakon {to su djeca izabrala igra~ku, autori ponovo traè vrednovanje izabranih igra~aka. Izabrana igra~ka se evaluira pozitivnije, pri ~emu je razlika u vrednovanju o~itija u grupi koja je imala kvalitativno razli~ite igra~ke.,

STRICKER (1964), BAAS i THOMAS (1980) potvr|uju navedeno istraìvanjima u prirodnim uvjetima: na nalazima dobivenim za vrijeme predsjedni~kih izbora. Sa pribliàvanjem dana izbora sve vi{e se nagla{avaju razlike me|u kandidatima, a nakon izbora (a) prista{e pobjednika odn. pripadnici pobjedni~ke stranke zadràt }e svoje stavove, a (b) pripadnici stranke ~iji kandidat nije pobijedio disonancu razrje{avaju promjenom stava prema pobije|enom kandidatu nagla{avajuju}i njegove pozitivne strane.

(2) Disonanca izazvana uloènim naporom. Napor koji je uzaludno uloèn ili koji je uloèn u neugodne aktivnosti dovest }e do kognitivne disonance. ARONSON i MILLS (1959) tvrde da }e osobe doìvjeti kognitivnu disonancu ako su podvrgnute strogom i neugodnom postupku inicijacije u neku grupu, da bi kasnije ustanovili da ta grupa ne ispunjava njihova o~ekivanja.

Autori su proveli eksperiment u kojemu su koristili 3 grupe ispitanica koje se iniciraju u grupu koja se bavi pitanjima spolnosti kroz 3 postupka inicijacije: (1) u prisustvu mu{kog autoriteta ~itaju listu lascivnih odn. opscenih rije~i, (2) listu opscenih rije~i ~itaju u sebi, (3) bez inicijacije. Nakon inicijacije svi slu{aju diskusiju grupe u koju su inicijacijom primljene, a koja grupa diskutira o seksualnim ìvotu mrava, {to je tema daleko ispod o~ekivanja ispitanica. Nakon toga, od ispitanica je traèna procjena interesantnosti diskusije. Rezultati istraìvanja potvrdili su o~ekivanja: ispitanice sa najteìm postupkom inicijacije precjenjuju diskusiju smatraju}i je najintere-santnijom, ~ime se pokazalo djelovanje kognitivne disonance izme|u iskustva inicijacije i teme diskusije.

Klasi~an eksperiment u podru~ju istraìvanja disonance izazvane uloènim naporom je prirodni eksperiment kojeg su proveli FESTINGER, RIECKEN i SCHACHTER (1956), o kojemu su izvijestili u knjizi When prophecy Fails / Kada proro~anstvo iznevjeruje. Radilo se o proro~anstvu gospo|ice Keech (izmi{ljeno prezime) koja je najavila proro~anstvo da }e 21.12.1954. do}i do poplavljivanja gradi}a Lake City blizu Mineapolisa, prije ~ega 17.12. treba sti}i lete}i tanjur koji }e pokupiti posve}enike i spasiti ih. Istraìva~i su pratili pona{anje pripadnika dviju grupa sljedbenika: pripadnici grupe u samom gradu su se vi{e `rtvovali: odrekli su se brojnih dobara i potpuno su se posvetili novom vjerovanju, dok su se pripadnici grupe u susjednom gradi}u Kallegvillu manje `rtvovali.

Poruke vanzemaljaca koje je gospo|ica Keech dobivala se sistematski opovrgavaju, da bi nakon kona~nog iznevjeravanja proro~anstva grupa u Lake City-ju ostala homogena i nastavlja {iriti informacije o novoj vjeri, dok se grupa u Kallegvillu

59

raspala, {to je prvom slu~aju u skladu sa potrebom da se izbjegne kognitivna disonanca koja je proizlazila iz nesklada realnosti sa uloènim naporom.

Autori navode slijede}a tri uvjeta da bi grupa sljedbenika nekog “novog proroka” mogla nastati, odràti se i funkcionirati kroz duè vrijeme: (1) me|u sljedbenicima postoji `rtvovanje odn. odricanje, (2) me|u sljedbenicima postoji intenzivna socijalna podr{ka i (3) nastupa realni doga|aj koji grupi daje uvid da je proro~anstvo neispunjeno. Nakon neispunjenja proro~anstva grupa “ìvne” i javlja se potreba da se u grupu pridobiju novi ~lanovi. Pojava “novih proroka” tipi~na je tako|er za krizna vremena u kojima postoji i{~ekivanje promjena. Nalazi Festingera i sur. se mogu primijeniti za obja{njavanje takvih stvarnih doga|aja.

(3) Disonanca izazvana informacijama koje su suprotne vlastitom stavu. Kognitivna disonanca je to ve}a {to je ve}a nekonzistencija informacija o objektu stava i osobnog stava i {to je objekt stava za pojedinca osobno va`niji odn. {to je stav centralniji. Ona moè biti toliko jaka da kona~no dovede do promjena u stavu.

Ovaj oblik disonance potvr|uje istraìvanje ZIMBARDOa koji je (60ih) proveo istraìvanje u kojemu su ispitanici bili parovi prijatelja koji su dovedeni do uvjerenja da se malo odn. mnogo razlikuju u pogledu stavova o malojetni~koj delikvenciji. Druga varijabla koja se varirala je bila va`nost stava odn. njegova centralnost u strukturi li~nosti ispitanika. Kod dijela ispitanika stav prema maloljetni~koj delikvenciji je bio centralno pozicioniran u strukturi li~nosti, a kod djela ispitanika periferno pozicioniran.

Do kognitivne disonance dovodi situacija u kojoj postoje velike razlike u stavu dvaju prijatelja. Ona se uklanja pribliàvanjem vlastitog stava stavu prijatelja, a to je pribliàvanje direktno proporcionalno intenzitetu razlike u stavovima i zna~enju odn. va`nosti toga stava za pojedinca. Pritom se moè pojaviti i boomerang efekt, kada pojedinac intenzivira svoj prvotni stav, pogotovo ako je on centralan u njegovom sistemu stavova, koji je zbog toga spreman da odbaci prijatelja.

(4) Disonanca u slu~ajevima iznu|ene suglasnosti predstavlja “klasi~nu situaciju” u kojoj se pojavljuje kognitivna disonanca. Jedan od ~estih izvora kognitivne disonance je nesuglasnost pona{anja pojedinca sa vlastitim stavom. Kada se pojedinac pona{a tako da je to pona{anje iznu|eno nagradom, a sa tim pona{anjem nije suglasan odn. prema tom pona{anju ima negativan stav, on doìvljava disonancu. Uslijed disonance koja je rezultat nesklada pona{anja i vlastitog stava o tom pona{anju javlja se potreba da se pribliì pona{anje i stav o tom pona{anju, {to se naj~e{}e postiè promjenom stava, a rje|e promjenom pona{anja.

Niz istraìvanja se bavi utjecajem veli~ine nagrade kojom se iznu|uje neko neèljeno pona{anje na kasniju promjenu stava, koja istraìvanja predvi|aju inverzan odnos veli~ine nagrade i promjene stava: {to je ve}a nagrada manja je kognitivna disonanca, a time je i manja promjena stava.

U paradigmatskom eksperimentu FESTINGERa i CARLSMITHa (1959) ispitanici rade “smrtno dosadan” eksperimentalni zadatak, pri ~emu novoprido{lom ispitaniku trebaju re}i da je taj zadatak zanimljiv. Za to pona{anje dio ispitanika dobiva

60

nagradu od 1 USD, a dio 20 USD. Posteksperimentalni intervju potvrdio je hipoteze istraìva~a: ve}a nagrada je opravdala promjenu pona{anja pa do disonance nije do{lo.

ROSENBERG je (60ih) reagirao na spomenuti eksperiment ukazuju}i na slijede}i metodolo{ki problem: utvr|eni inverzni odnos ({to je ve}a nagrada manja je kognitivna disonanca, a time je i manja promjena stava) se moè objasniti izazvanom sumnjom u podmi}ivanje i rezultatnom otporno{}u ispitanika koji su dobili neuobi~ajeno visoku nagradu. Da bi otklonio taj prigovor COHEN je (1962) proveo eksperiment u kojemu ispitanici trebaju pisati esej suprotan vlastitom stavu za koji esej dobivaju nagradu koja je graduirana i nije ekstremna: iznosi 0,5; 1; 5 ili 10 USD. Nalazi potvr|uju spomenutu inverziju: {to je manja bila nagrada, to je ve}a bila promjena stava u cilju smanjenja kognitivne disonance.

BEM (1965) daje alternativno tuma~enje promjene stava u situacijama iznu|ene suglasnosti: “za promjenu stava kod male nagrade odgovorna je atribucija vlastitog pona{anja i nema potrebe da koristimo unutarnja motivaciona stanja kao {to je to kognitivna disonanca”. Pojedinac iz svog pona{anja zaklju~uje o vlastitom stavu, {to mu omogu}ava da uvijek uskladi svoj stav sa svojim pona{anjem. Primljena velika nagrada ne navodi ispitanika da razmi{lja o svom stavu, dok primljena mala nagrada navodi ispitanika da razmi{lja o vlastitom stavu, nakon ~ega mijenja svoj stav da bi isti bio u skladu sa iskazanim pona{anjem.

Dakle, prema Bemu, za tuma~enje promjene stava u situacijama iznu|ene suglasnosti, nema potrebe za motivacionim obja{njenjem, ve} je osnova svega percepcija sebe sa pripadaju}im procesom atribucije. Percepcija samog sebe “povla~i za sobom” pripisivanje samom sebi nekog stava na osnovu pona{anja koje je prethodno ispoljeno i opaèno.

Kasnija istraìvanja fenomena iznu|ene suglasnosti postaju kompleksnija i u njima se nastoje utvrditi uvjeti u kojima }e se pojaviti efekti koje predvi|a teorija kognitivne disonance u uvjetima iznu|ene suglasnosti. Tako je, primjerice pokazano da kada ispitanici koji rade “smrtno dosadan” eksperimentalni zadatak novoprido{lom ispitaniku trebaju saop}iti da je taj zadatak zanimljiv direktnim kontaktom “licem u lice”, kognitivna disonanca i promjena stava o zanimljivosti zadatka se pojavljuju, {to nije slu~aj uz drugi na~in prezentacije: kada se prezentacija vlastitog stava drugima provodi anonimnim esejisti~kim izvje{tajem o zadatku.

Prednosti teorije kognitivne disonance su slijede}e: (1) obja{njava neo~ekivane hipoteze, (2) hipoteze koje se izvode su jedinstvene za tu teoriju i ni iz jedne druge se ne mogu izvesti, (3) pokazala se pogodna za prakti~ne primjene pri lije~enju fobija, pove}anje samopouzdanja u programima za mr{avljenje i za sli~ne primjene u klini~koj praksi.

Nedostaci teorije kognitivne disonance su: (1) autor ne daje na~in mjerenja elementarne kognicije, niti na~in mjerenja va`nosti neke kognicije za pojedinca, (2) teorija se potvrdila u brojnim istraìvanja, ali nije univerzalna: ograni~ena je na uè

61

podru~je nego {to autor teorije smatra, primjerice, vrijedi za centralnije, pojedincu va`nije stavove.

3.5.3. Redukcija kognitivne disonanceKognitivna disonanca je neugodno stanje koje pojedinca motivira za akciju ka njenom razrje{avanju - redukciji, kada se pojavi odn. ka izbjegavanju svake daljnje mogu}nosti da se pojavi. U vezi redukcije nastale kognitivne disonance se postavljaju dva pitanja:1. kako se nastala kognitivna disonanca moè smanjiti,2. koje }e od vi{e na~ina redukcije kognitivne disonance pojedinac izabrati u

konkretnoj situaciji.

Slijede}i su na~ini redukcije kognitivne disonance: (a) promjena stava je naj~e{}i izlaz iz kognitivne disonance. Javlja se u situacijama

iznu|ene suglasnosti i u situacijama u kojima postoji neopravdano veliki uloèni napor. Ovo potonje dokumentira i subjektivno opaànje da pozitivnije evaluiramo ono u {ta ulaèmo ve}i napor (zato je negativne emocije prema sadràju kolegija kojeg treba dobro nau~iti, nakon pada na ispitu, najbolje tretirati pove}avanjem ulaganja napora koje }e dovesti do toga da }e se sadràji koji se trebaju pripremiti za ispit po~eti doìvljavati pozitivnije).,

(b) selektivno izlaganje informacijama se javlja u situacijama kada je kognitivna disonanca uzrokovana dvjema me|usobno inkonzistentnim informacijama, npr. pri dono{enju odluke to su informacije o negativnim aspektima izabranog i o pozitivnim aspektima neizabranog. Pritom se mogu koristiti dva postupka: (1) traènje i izbor informacija koje podràvaju odn. favoriziraju jednu stranu disonantnog para i/ili (2) izbjegavanje informacija koje bi jo{ vi{e pove}ale disonancu.,

(c) promjena pona{anja se kao na~in redukcije pojavljuje u kombinaciji sa promjenom stava, pa je sporno je li promjena pona{anja izolirani na~in redukcije kognitivne disonance. Da bi se ispitao taj na~in redukcije potrebno je konstruirati takvu eksperimentalnu situaciju u kojoj ispitanici mogu reducirati kognitivnu disonancu samo promjenom pona{anja, pri ~emu su drugi na~ini redukcije blokirani. KIDD i BERKOWITZ su (1976) ispitivali utjecaj kognitivne disonance na altruisti~ko pona{anje i pokazali da se u nekim specifi~nim disonantnim situacijama za redukciju koristi altruisti~ko pona{anje da se u~vrsti pozitivno samovrednovanje. Novija istraìvanja (80ih) pokazuju da i u podru~ju pona{anja moè do}i do boomerang efekta na na~in da promjena pona{anja moè i}i i u smjeru pove}anja kognitivne disonance.

(d) ostali: (d1) promjena va`nosti relevantnih kognicija, (d2) selektivno dosje}anje disonantnih informacija, (d3) poricanje preuzete obaveze.

Slijede}a su istraìvanja redukcije kognitivne disonance selektivnim izlaganjem informacijama:

ERLICH i sur. (1957) vr{e istraìvanje u prirodnim uvjetima radi provjere navedena dva na~ina redukcije kognitivne disonance selektivnim izlaganjem informacijama. Pritom je istraìvano selektivno ~itanje tekstova o automobilima onih koji su upravo izabrali i uplatili novi automobil i onih koji ve} duè vremena voze isti auto. Pokazalo se da korisnici novog auta vi{e ~itaju o svojoj marci auta (potvr|en

62

prvi postupak redukcije), ali ne izbjegavaju informacije koje se odnose na druge automobile (nije potvr|en drugi postupak redukcije).,

FREY se (1979 i dalje) tako|er bavio selektivnom izloèno{}u informacijama (SII) kao na~inom redukcije kognitivne disonace i zaklju~io da postoji ubrnuti U odnos izme|u kognitivne disonance i SII (slika 11.) U po~etku, kada je mala kognitivna disonanca, nema potrebe za selektivnom izloèno{}u informacijama, pri srednojoj kognitivnoj disonanci je najve}a potreba za selekcijom informacija koje je smanjuju, dok se pri vrlo velikoj kognitivnoj disonanci ne koristi selekcija informacija kao manje efikasna metoda njene redukcije, ve} se koriste druge, efikasnije metode.

Slika 11.: Odnos obima selekcije informacija i veli~ine kognitivne disonance prema FREYu (1979).

Autor je tako|er utvrdio koji faktori determiniraju selekciju informacija u istraìvanju u kojemu je nekoliko tjedana pred kraj {kolske godine pitao maturante za koje se zanimanje namjeravaju opredijeliti. 6 tjedana kasnije ispitanici dobivaju informacije za i protiv izabranog zanimanja, pri ~emu se varira povjerenje (autoritet, presti`nost) komunikatora odn. davaoca tih informacija. Pokazalo se da kada osoba nije bila “od povjerenja”, u~enici koriste za svoju prosudbu oba tipa informacija, a kada je osoba bila “od povjerenja”, oni izbjegavaju informacije koje govore protiv njihovog izbora.

OLSON i ZANNA (1979) su pokazali da je tendencija ka izboru strategije selekcije informacija vezana za osobinu li~nosti koju nazivaju “zatomljivanje”, koja se definra kao sklonost potiskivanju neugode ili lo{ih iskustava, bjeànju iz neugodnih situacija umjesto suo~avanja sa njima.

Selektivno izlaganje informacijama pod utjecajem je brojnih varijabli kao {to su spomenuto povjerenje u komunikatora, korisnost informacija, va`nost informacija, èlja za u~vr{}ivanjem svog uvjerenja preko pobijanja kontraargumenata i drugih, i kao na~in redukcije nije jo{ u cijelosti razja{njen, pa u tom podru~ju predstoje daljnja ispitivanja.

Odgovori na pitanje koje }e od vi{e na~ina redukcije kognitivne disonance pojedinac izabrati u konkretnoj situaciji su brojni i razli~iti: pojedinac se u izboru strategije redukcije kognitivne disonance rukovodi

principom namanjeg napora i izabire onaj na~in koji }e sa najmanje ulaganja

63

selekcija informacij

a

kognitivna disonancaMALA VELIKASREDNJA

dati najbolje rezultate; pritom se izabranim na~inom “napada” ona kognicija koja je najmanje otporna na promjene, smatra FESTINGER (1957),

pojedinac izabire onaj na~in redukcije kognitivne disonance koji je najtrajniji odn. koji daje najstabilnije razrje{enje kognitivne disonance, smatra WEICK (1964),

u izboru na~ina za redukciju kognitivne disonance postoje individualne razlike koje proizlaze iz osobina li~nosti pojedinaca koji se u stanju disonance zateknu,

koji }e na~in redukcije ispitanici izabrati ovisi o poznavanju metoda redukcije i o redoslijedu kojim su im ti na~ini eksperimentalno ponu|eni.

Ovo je utvr|eno u istraìvanju GÖTZ-MARCHAND (1979) u kojemu se ispitanici dovode u kognitivnu disonancu uslijed suprotnosti stava o vlastitoj inteligenciji i namjerno sniène mjere osobnog kvocijenta inteligencije. Naknadnim upitnikom se nastojala smanjiti kognitivna disonanca putem 5 raspoloìvih na~ina u rasponu od konformizma odn. prihva}anja informacije o vlastitom kvocijentu inteligencije, preko promjene stava o sebi do omalovaàvanja testa inteligencije. Polovica ispitanika dobiva uvid u svih pet na~ina redukcije kognitivne disonance, listaju}i upitnike, dok drugima to nije omogu}eno. Pokazalo se da izbor na~ina redukcije kognitivne disonance ovisi o ponu|enom redoslijedu i o poznavanju ostalih mogu}nosti redukcije. Kada se ispitanicima nudi konformizam, a da pritom ne znaju za ostale mogu}nosti redukcije, oni se vi{e sluè konformizmom. U drugoj fazi eksperimenta ispitanici ponovo ispunjavaju upitnik, kojega su prethodno upoznali, pa mogu birati na~in redukcije kognitivne disonance koji im vi{e odgovara. Ispitanici koji su u prvom dijelu eksperimenta birali konformizam sada ~e{}e izabiru druge metode redukcije.,

ljudi su fleksibilni u izboru na~ina redukcije kognitivne disonance, ali biraju one na~ine koji }e efikasnije reducirati odn. razrije{iti kognitivnu disonancu.

Iz posljednja dva navoda proizlazi da je osnovni metodolo{ki problem istraìvanja redukcije kognitivne disonance u tome {to se ispitanicima na raspolaganje daje samo jedan na~in redukcije, {to ima kao prednost bolju eksperimentalnu kontrolu, a kao nedostatak nemogu}nost generaliziranja na realnu situaciju, u kojoj istovremeno mogu koegzistirati vi{e na~ina redukcije.

3.6. Teorija psiholo{ke reaktivnostiBREHM (1966) smatra da prijetnja odn. stvarno ograni~enje osobne slobode izbora nametanjem pona{anja i/ili mi{ljenja izaziva kod pojedinca odre|eni motivacioni nagon odn. silu koju naziva psiholo{ka reaktivnost. Pojava psiholo{ke reaktivnosti motivira odn. “tjera” osobu da se jo{ sna`nije zauzima za ono {to je zabranjeno i da povrati uskra}enu slobodu pona{anja i/ili mi{ljenja. Po toj karakteristici se teorija psiholo{ke reaktivnosti moè svrstati u teorije konzistencije, jer reaktancija sluì redukciji negativnog emocionalnog stanja koje je izazvano ograni~avanjem ili smanjivanjem osje}aja osobne slobode i nezavisnosti odn. autonomije.

Pojavu psiholo{ke reaktivnosti u podru~ju pona{anja i stavova ilustriraju brojna istraìvanja i stvarni doga|aji, kao i istraìvanja stvarnih doga|aja, kao npr. istraìvanje u prirodnim uvjetima koje je proveo MAZIS (1975). Istraìvanje je zahvatilo stvarni doga|aj koji se odnosio na gradove Miami i Tampa na Floridi. Naime, 01.02.1972. u Miamiju je zabranjena prodaja i upotreba detergenata sa fosfatima, a u

64

Tampi nije, gdje su se nastavili prodavati detergenti kako sa, tako i bez fosfata. Psiholo{ku reaktivnost na mjere lokalne vlade iskazali su stanovnici Miamija, koji su odlazili u Tampu po detergente sa fosfatima te su iskazali pozitivniji stav prema detergentima sa fosfatima, a negativniji stav prema lokalnim mjerama za o~uvanje okoli{a u odnosu na gra|ane iz Tampe.

Dva su uvjeta javljanja psiholo{ke reaktivnosti: ograni~avanje slobode pona{anja odn. djelovanja i/ili mi{ljenja, koji je nuàn ali ne

i dovoljan uvjet, percepcija neopravdanosti odn. nepravednosti, nelegalnosti ograni~avanja

pona{anja i/ili mi{ljenja, {to potvr|uje ~injenica da do psiholo{ke reaktivnosti ne dolazi ako se osoba osje}a nedoraslom za neko ograni~avano pona{anje , kada izostaje percepcija nelegalnosti zabrane.

Intenzitet psiholo{ke reaktivnosti ovisi o slijede}im faktorima:I. intenzitet zabrane slobode izbora pona{anja ili mi{ljenja, proporcionalno: {to je

zabrana intenzivnija, to }e biti ve}i iskazani intenzitet psiholo{ke reaktivnosti,

II. va`nost pona{anja ili mi{ljenja koje se ograni~ava, proporcionalno: {to je za pojedinca ve}a va`nost pona{anja koje mu se ograni~ava, to }e biti ve}i iskazani intenzitet psiholo{ke reaktivnosti. Utjecaj navedene varijable pokazuje nalaz kojega su dobili PETTY i CACCIOPO (1979): ukoliko je za ispitanike velika va`nost stava na kojega se persuazivno djelovalo, velika je i psiholo{ka reaktivnost iskazana pozitivnijim vrednovanjem vlastitog stava ili negativnijim vrednovanjem alternative nametane persuazijom, u odnosu na ispitanike za koje je stav na kojeg se persuazivno djelovalo od male va`nosti.,

III.sli~nost ponu|ene alternative pona{anja, obrnuto proporcionalno: {to je ponu|ena alternativa sli~nija zabranjenoj, manja je psiholo{ka reaktivnost. Na primjer, ako se od djeteta zahtijeva da pojede vo}ni kola~ umjesto kola~a sa kremom, javit }e se kod djeteta manja psiholo{ka reaktivnost, nego da se od djeteta traì da pojede jabuku umjesto kola~a sa kremom.

Navedeno su potvrdili BREHM i WEINRAUB (1977) u eksperimentu koji individualno provode sa 2-godi{njim dje~acima. Pred ispitanika se postavljaju dva stoli}a sa igra~kom na svakom, pri ~emu na jednom postoji prozirna prepreka, zbog koje se dijete ne moè igrati sa zaklonjenom igra~kom. Autori variraju kvalitetu dviju igra~ki u dvije situacije: (1) i dostupna i zaklonjena igra~ka su kvalitativno iste i (2) dostupna igra~ka je kvalitativno slabija od zaklonjene. Mjera intenziteta psiholo{ke reaktivnosti je trajanje djetetove igre sa prethodno nedostupnom igra~kom, kada se prepreka ukloni.

Autori dobivaju slijede}i nalaz: iako se i za kvalitativno iste igra~ke javlja reaktivnost, kada je kvalitativno bolja igra~ka zaklonjena, javlja se izraènija psiholo{ka reaktivnost. Zanimljivo je napomenuti da kod djevoj~ica taj nalaz nije potvr|en, {to se tuma~i time da su dje~aci osjetljiviji na zabranu koju prati vizualni podraàj zabrane, kao {to je to prozirna prepreka, nego djevoj~ice, koje su osjetljivije na verbalno izraènu zabranu.

65

IV. osobine li~nosti: lokus kontrole: “internalci” su skloniji psiholo{koj reaktivnosti od “eksternalaca”, jer

ograni~avanje slobode doìvljavaju kao izravno mije{anje u njihov internalni osje}aj slobode,

dominantnost / submisivnost: dominantni su skloniji psiholo{koj reaktivnosti od submisivaca, budu}i da }e se potonji vjerojatnije pokoriti ograni~avanju slobode,

samomotrenje: da se podsjetimo, za osobu koja je visoko na samomotrenju karakteristi~no je da nastoji da joj pona{anje bude {to je mogu}e bolje prilago|eno situacionim i socijalnim uvjetima u kojima se odvija, dok se nasuprot tome, tipi~na osoba, niska na skali samomotrenja, ne oslanja toliko na socijalnu okolinu pa je njeno pona{anje kontrolirano vi{e osobnim afektivnim stanjima i stavovima. Zato osobe niske na samomotrenju iskazuju ve}u psiholo{ku reaktivnost.

V. prisutnost svjedoka: psiholo{ka reaktivnost je vjerojatnija i ja~a, kada se ograni~ava sloboda pona{anja ili mi{ljenja pred svjedocima, {to se tuma~i potrebom reaktanta da sa~uva sliku odn. predod`bu o sebi (engl.: self-image, self-concept); pojedinac je pred drugima reaktivniji, odn. reaktivniji je {to je ve}a publika istomi{ljenika.

Dvije su osnovne razlike izme|u psiholo{ke reaktivnosti i reakcije na frustraciju: (1) psiholo{ka reaktivnost se javlja i bez stvarnog ometanja pona{anja nekom preprekom, prilikom verbalnog nametanja pona{anja i (2) psiholo{ka reaktivnost ne podrazumijeva cilj koji se sastoji u savladavanju prepreke i potom iskazivanja ometanog pona{anja, ve} je za pojedinca bitna sama sloboda pona{anja: nije nu`no da }e nakon otklanjanja izvora reaktivnosti ba{ do}i do pona{anja koje je ometano, ve} pojedinac èli zadràti potpunu slobodu izbora bez obzira da li }e neko pona{anje iskazati ili ne.

Teorija reaktancije se moè primijeniti i u klini~koj praksi, na osobama koje su visoko psiholo{ki reaktivne. Zahtijevaju}i od takvih klijenata da iskazuju pona{anje koje treba eliminirati, pruàju}i otpor terapeutu, takvi klijenti }e ra|e iskazati neko drugo pona{anje, nego ono koje zahtijeva terapeut, {to u kona~nici ima u~inak u prestanku neèljenog pona{anja. Navedeni postupak je sli~an paradoksalnoj intenciji, koja se susre}e u logoterapiji.

Psiholo{ka reaktivnost dolazi do izraàja i kada se pojedincu name}e neko pona{anje ili mi{ljenje koje bi ina~e i sam iskazao. Zato je svakako nu`no, prije persuazivnog djelovanja ispitati stav i/ili namjere ciljne osobe. Reaktancija se moè onemogu}iti tamo gdje se o~ekuje i tako da se ciljnoj osobi ponudi da izabere izme|u nekoliko istovrsnih alternativa, kako bi se kod nje zadrào osje}aj slobode izbora. Razumni roditelji stoga nude izbor svojoj djeci, umjesto da nare|uju, npr.: “Ho}e{ li o~istiti pra{inu u svojoj sobi ili }e{ posloìti igra~ke?”.

Novija istraìvanja su pokazala da psiholo{ka reaktivnost nije tako univerzalna i stabilna pojava, kako su autori i istraìva~i tog koncepta pretpostavljali.

4. SOCIJALNI STEREOTIPI

66

4.1. Definicija stereotipaStereotip (od gr~. stereos = ~vrst, uko~en i typos = znak) se kao rije~ prvi puta javlja krajem 18. stolje}a kao oznaka tiskarskog procesa, a u socijalno-psiholo{ki kontekst tu rije~ uvodi LIPPMANN (1922) definiraju}i stereotipe kao "slike u na{im glavama".

Danas se razlikuju individualni stereotipi, koje opaà~ formira u odnosu na neku konkretnu ciljnu osobu i socijalni stereotipi, koje opaà~ formira u odnosu na neku ciljnu grupu i samo oni su predmet istraìvanja u socijalnoj psihologiji.

Predmet ili sadràj stereotipa predstavlja osobinu ciljne grupe ili “temu” koja je izraèna u stereotipu. Teme stereotipa mogu biti osobine li~nosti, sposobnosti, ìvotne navike i druge karakteristike ciljne grupe. Na primjer, u stereotipu “ène pretjeruju u izraàvanju svojih emocija” tema odn. sadràj stereotipa je emocionalnost èna kao ciljne grupe. Ciljna grupa predstavlja objekt sadràja stereotipa, i prema njoj se nazivaju vrste sterotipa, pa sterotipi mogu biti etni~ki, rasni, spolni.

U po~etku su stereotipi u socijalnoj psihologiji definirani kao “kognitivne reprezen-tacije socijalnih grupa” sa slijede}im osobinama: neto~nost odn. pojednostavljenost i nevarijabilnost uslijed generalizacije, rigidnost odn. nepodlo`nost promjeni i trajnost u vremenu i negativno vrednovanje objekta stereotipa.

Stereotipi se danas definiraju kao "strukturirani sklopovi uvjerenja o osobinama grupa" odn. kao “generalizacije o socijalnim kartegorijama” (BROWN, 1965). Prema navedenoj definiciji:

A. ne smatra se relevantnom dimenzija to~nost / neto~nost stereotipa. Pitanje to~nosti stereotipa se danas neopravdano zanemaruje: stereotipi zasnovani na socijalnom u~enju putem opaànja pona{anja drugih mogu sadràvati “zrno istine”. Na primjer, stereotip odraslog mu{karca da “ène pretjeruju u izraàvanju svojih emocija” pod utjecajem je opaànja emocionalnog izraàvanja supruge, sestre, kolegice na poslu i sl.

B. smatra se da stereotipi ne uklju~uju vrednovanje. U po~etku su stereotipi imali negativnu konotaciju, jer se smatralo da oni podrazumijevaju negativno vrednovanje, da bi se 60-ih godina po~eli tretirati kognitivisti~ki, kao da ne uklju~uju vrednovanje. Kao ekstremno kognitivisti~ko stajali{te moè se navesti tuma~enje TAJVELa (1969), koji smatra stereotipe kategorijama koje unose koherenciju i red u na{u socijalnu okolinu, imaju}i sli~nu funkciju kao kategorizacija neìvog, bilja i ìvotinja. Autor nadalje smatra da su pogre{ke i pretjerivanja uslijed generaliziranja kod stereotipa posljedica ograni~enja ljudskog kognitivnog kapaciteta za obradu informacija.

Pretpostavci da stereotipi ne uklju~uju vrednovanje suprotstavlja se fenomen etnocentrizma, kod kojega su stereotipi vlastite grupe pozitivniji od stereotipa drugih grupa, odn. pristrano se favorizira vlastita grupa, a potcjenjuje se i prezire druga grupa. Da se razrije{i pojmovna zbrka, etnocentrizam se pripisao predra-sudama koje se definiraju kao "stavovi prema pripadnicima neke grupe uz

67

dominantno negativne evalutivne tendencije". Predrasude, dakle podrazumijevaju negativno vrednovanje, a sterotipi ne podrazumijevaju.

Da sterotipi i predrasude nisu sinonimi uo~ljivo je putem njihovog razlikovanja prema tri komponente stava: stereotipi odgovaraju kognitivnoj komponenti, predrasude afektivnoj, a diskriminacija (npr. rasna, spolna) bihevioralnoj komponenti stava. Na sli~an na~in se postiè njihovo razlikovanje definiranjem stereotipa kao mi{ljenja i vjerovanja, a predrasuda kao stavova.

Danas postoje tri shva}anja o odnosu stereotipa i prerasuda:a) nema povezanosti: stereotipi nisu povezani sa predrasudama (BRIGHAM, 1971),b) kauzalna povezanost: predrasude proizlaze iz stereotipa nakon {to se

dominantnom uvjerenju o osobinama grupa (stereotipu) pridruì negativno vrednovanje {to zajedni~ki ~ini stav (predrasudu); stereotipi su dakle, osnova predrasuda,

c) korelacijska povezanost: stereotipi su barem koralacijski povezani sa predrasudama (STROEBE i INSKO, 1989).

C. stereotipi su strukturirani sklopovi uvjerenja, a ne liste atributa ciljne grupe: isti atributi imaju razli~itu teìnu kod razli~itih ciljnih grupa.

U stereotipe, prema ASHMOREu i DEL BOCAi (1979) ulaze dvije vrste osobina ljudi:a) identificiraju}e osobine, koje sluè za identifikaciju pripadnosti nekoj grupi, npr.

rasa i spol, obi~no su to ste~ene osobine,b) pripisane osobine, koje se odnose na o~ekivane sklopove pona{anja, emocije,

kognitivne osobine kao {to je inteligencija i osobine li~nosti pripadnika ciljne grupe.

Postavlja se pitanje da li stereotip ~ine distinktivni atributi, kojima se ciljna grupa razlikuje od drugih grupa, npr. spol ili dominantni, karakteristi~ni odn. naju~estaliji atributi npr. etni~ka pripadnost. Moè se re}i da su distinktivni atributi zna~ajniji za funkcionalnu adaptaciju pojedinca ili grupe na ciljnu grupu, ali njihovo kori{tenje za tu namjenu nije dovoljno. Njihovim izdvajanjem i ekskluzivnim kori{tenjem zanemaruje se struktura atributa koji realno postoje kod ciljne grupe.

4.2. Teorije stereotipa / predrasudaSlijede}e su grupe teorija stereotipa: teorije konflikta, prema kojima su stereotipi i predrasude su dio ideologije vladaju}e

grupe koja njima nagla{ava superiornost i opravdava nasilje, teorija socijalnog u~enja, prema kojoj su stereotipi i predrasude rezultat

socijalizacije i usvajaju se, kao i stavovi putem socijalnog u~enja, psihodinami~ke teorije, prema kojima su predrasude izraz odn. simptom postojanja

intrapersonalnog konflikta, odn. dubljih poreme}aja u li~nosti, koji dovode do neprilago|enog mi{ljenja i pona{anja,

kognitivno-socijalne teorije, prema kojima su stereotipi i predrasude rezultat ~ovjekovog ograni~enog kapaciteta procesiranja informacija, zbog kojeg organi~enja dolazi do pogre{aka u percepciji i kogniciji.

68

Navedene teorije stereotipa mogu se podijeliti prema dva kriterija: 1. s obzirom na uzroke stereotipa na:

a. sociokulturalne teorije u koje spadaju dvije socijalne teorije konflikta: teorija realisti~kog konflikta i teorija socijalnog identiteta te psiholo{ka teorija socijalnog u~enja. Sociokulturalne teorije nagla{avaju konsenzus odn. me|usobno slaganje vi{e ljudi kao jedan od potencijalnih uzroka stereotipa.

b. individualnopsiholo{ke teorije u koje spadaju dvije psihoanaliti~ke teorije: teorija `rtvenog jarca i teorija autoritarne li~nosti i tri kognitivne teorije: teorija kongruentnih uvjerenja, teorija iluzornih korelacija i teorija atribucije. Individualnopsiholo{ke teorije nagla{avaju procese koji se odvijaju u pojedincu kao potencijalne uzroke stereotpa.

2. s obzirom na to da li pretpostavljaju postojanje motiva za obezvre|ivanje objekta stereotipa odn. motiva za omalovaàvanjem vanjskih grupa. Taj motiv etnocentrizma pretpostavljaju obje socijalne teorije konflikta i obje psihodinami~ke teorije, dok teorija socijalnog u~enja i tri kognitivne teorije taj motiv ne uvode.

STROEBE i INSKO (1989) navode ~etiri kriterija za evaluaciju teorija stereotipa i predrasuda, koji su izraèni kroz slijede}a ~etiri pitanja:1) kako teorija obja{njava specifi~ni sadràj stereotipa / predrasuda,2) kako teorija obja{njava individualne razlike u objektima, intenzitetu i sadràju

stereotipa / predrasuda,3) kako teorija obja{njava me|ukulturalne i me|udru{tvene razlike u objektima,

intenzitetu i sadràju stereotipa / predrasuda,4) kako teorija obja{njava etnocentrizam.

4.2.1. Teorije konfliktaA. Teorija realisti~kog konflikta. Autori teorije realisti~kog konflikta (CAMPBELL, 1962 i SHARIF, 1967) smatraju da su predrasude rezultat me|ugrupne kompeticije za neki rijetki izvor zadovoljenja potreba. Konflikt potreba odn. interesa i/ili prisutnost neprijateljskih, prijete}ih i kompetitivnih ~lanova druge grupe koji su realna prijetnja dovodi do percepcije prijetnje koja rezultira neprijateljskim stavom prema izvoru prijetnje.

Osim do neprijateljskog stava percepcija realne prijetnje dovodi do pove}anja (a) unutargrupne solidarnosti, (b) svijesti o vlastitom grupnom identitetu te (c) ~vrstine granica grupe, {to dovodi do smanjene mogu}nosti napu{tanja takve grupe. Do etnocentri~kih predrasuda i navedenih unutargrupnih promjena moè dovesti i la`na odn. distorzirana percepcija realno nepostoje}e prijetnje.

B. Teorija socijalnog identiteta. TAJVEL (1969) u svojoj teoriji socijalnog identiteta smatra da konflikt interesa ne mora dovesti do etnocentri~kih predrasuda kada je distribucija dobara iz izvora zadovoljenja potreba za koja dobra se grupe natje~u ostvarena na osnovu konsenzusa, kao {to je to slu~aj sa distribucijom dobara putem socijalne stratifikacije.

Nadalje, autor je pokazao da konflikt interesa nije nuàn uvjet za pojavu etnocentrizma: do etnocentrizma dovodi samo pripadanje dvjema razli~itim grupama, {to je eksperimentalno manipulirao u paradigmi minimiziranja grupa.

69

Pripadnost dvjema razli~itim grupama dovodi do motiva da se odrì pozitivan osobni identitet odn. percepcija sebe tako da se preferira socijalni identitet grupe kojoj se pripada odn. da se pozitivnije vrednuje vlastita grupa.

Osim motiva da se odrì pozitivan osobni identitet konflikt mogu izazvati i drugi motivi, kao {to su (a) motiv za postignu}em, kada pojedinci teè napu{tanju grupe nièg statusa, ili (b) motiv za odràvanjem vlastitog socijalnog statusa, prestià, mo}i, (c) motiv za odràvanjem visokog vlastitog samopo{tovanja. No, budu}i da je motiv za odràvanjem pozitivnog osobnog identiteta dominantan kod ve}ine, taj motiv ima najve}i utjecaj na pojavu me|ugrupnog konflikta te etnocentri~kih predrasuda.

Osnovni nedostatak teorija konflikta je u tome {to nagla{avaju socijalni konflikt, a zanemaruju druge procese u formiranju stereotipa i predrasuda, pa su manjkave u njihovom obja{njavanju.

4.2.2. Teorija socijalnog u~enjaAutori primjene teorije socijalnog u~enja na stereotipe i predrasude EAGLY i STEFFEN (1984) smatraju da su stereotipi i predrasude rezultat:a) opaànja stvarnih razlika me|u grupama u dru{tvu putem opaànja socijalnih

uloga pripadnika tih grupa,b) socijalnog utjecaja tokom socijalizacije putem roditelja, {kole, vr{njaka,

masovnih medija, tako da se njima prenose vjerovanja o odnosima me|u grupama koja prevladavaju u dru{tvu.

Socijalne uloge su determinante pona{anja ~lanova grupa i budu}i da ~lanovi grupe zauzimaju te uloge i u me|ugrupnom kontaktu, one su osnova za formiranje slike o tim grupama. Opaà~i ~esto nisu izloèni stvarnim atributima ~lanova grupe, nego onim atributima koji proizlaze iz socijalne uloge ~lanova grupe i socijalnog konteksta u kojima se njihovo pona{anje u skladu sa ulogom odvija . Spolni i mnogi etni~ki stereotipi su, prema autorima, odre|eni socijalnim ulogama.

Roditelji i drugi izvori socijalnog utjecaja prenose svojoj djeci stereotipe prema ~lanovima drugih grupa (a) direktno: eksplicitnim i nedvosmislenim izjavama i (b) indirektno: putem u~enja po modelu, npr. masovni mediji jednostrano predstavljaju ~lanove drugih grupa. Na primjer, zastupljenost crnaca u TV emisijama u Americi 60-ih godina je bila minimalna, a kada su se i pojavili, o njima se govorilo u negativnom svjetlu.

Osnovni nedostatak teorije socijalnog u~enja je u tome {to pretpostavlja da }e pozitivni stavovi pojedinaca biti jednako ~esti kao i negativni, {to empirijski nalazi ne potvr|uju.

4.2.3. Psihoanaliti~ke teorijeA. Teorija `rtvenog jarca po~iva na primjeni psihoanaliti~ke frustracija-agresija teorije agresivnosti na odnos ~lanova ve}inskih grupa prema ~lanovima manjinskih grupa. Prema toj teoriji predrasude i agresivno pona{anje prema ~lanu druge grupe predstavljaju rezultat preno{enja agresije sa mo}nog ili nedostupnog izvora frustracije na bespomo}nu manjinsku grupu. Agresija se pritom opravdava

70

smatranjem manjinske grupe izvorom frustracije i pripisivanjem negativnih atributa njenim ~lanovima. B. Teorija autoritarne li~nosti proizlazi iz istraìvanja fenomena nacizma i antisemitizma putem skala, upitnika li~nosti i intervjua koja su istraìvanja proveli ADORNO i sur. 50ih godina i na primjeni pojmova vezanih za autoritarne osobine li~nosti.

U tuma~enju stereotipa i predrasuda, teorija plazi od tri pretpostavke: predrasude su dio {ireg ideolo{kog okvira pojedinca, korelirane sa njegovim

politi~kim, socijalnim i ekonomskim uvjerenjima, predrasude uzrokuju bazi~ni faktori li~nosti pojedinca, kvaliteta roditeljskog odgoja tokom formiranja li~nosti pojedinca utje~e putem

bazi~nih faktora li~nosti na kasnije formiranje predrasuda.

Istraìvanja su pokazala da: postoji sindrom afektivnih i kognitivnih elementa koji zajedno tvore autoritarnu

li~nost, koja ima biciklisti~ki mentalitet: svijena le|a za one iznad, a gaènje za one ispod,

crte li~nosti koje pospje{uju pojavu predrasuda su: rigidnost, konzervativnost, sklonost projekciji odn. pripisivanju vlastitih negativnih osobina drugima i sklonost predrasudama,

roditeljski odgoj koji utje~e na kasnije formiranje prerasuda obiljeàva strogost, pa pojedinac nesklonost prema roditeljima premje{ta ka vanjskim grupama.

Danas se prihva}a postojanje autoritarnog sindroma li~nosti, ali se kritizira njegova psihoanaliti~ka interpretacija, te metodologija kojom je sindrom ustanovljen.

4.2.4. Kognitivno-socijalne teorijeA. Teorija kongruentnih uvjerenja. Prema teoriji kongruentnih uvjerenja (ROKEACH i sur., 60ih) stav odbacivanja prema ~lanovima vanjskih grupa ne proizlazi iz razli~itih fizi~kih karakteristika ~lanova vanjske grupe u odnosu na ~lanove vlastite grupe, nego iz razli~itih odn. nekongruentnih uvjerenja.

Teorija je potvr|ena istraìvanjima u kojima su kori{teni izmi{ljeni odn. laìrani upitnici o osobinama vlastite i tu|e grupe, koje ispunjava vlatita i tu|a grupa a u kojima se varira intenzitet uvjerenja (u upitnicima) i rasa grupe (rasporedom ispitanika), koja su pokazala dominaciju efekta uvjerenja nad efektom rase. Drugim rije~ima, tu|a grupa se vi{e odbacuje ukoliko se pokaè da iskazuje uvjerenja koja nisu u skladu sa na{im uvjerenjima, nego ako se pokaè da nije u skladu sa na{om rasom.

Navedena koncepcije podlijeè slijede}im kritikama: sadràjem stereotipa se smatraju isklju~ivo osobine pripisane drugim grupama,

koje se odnose na o~ekivane sklopove pona{anja, emocije i osobine li~nosti pripadnika ciljne grupe, ali ne i fizi~ke osobine ~lanova drugih grupa, kao {to je to boja koè,

71

istraìvanje koje potvr|uje koncepciju ne uvaàva razliku izme|u privatnog i javnog uvjerenja ispitanika.

B. Teorija iluzornih korelacija. Iluzorna korelacija predstavlja tendenciju opaà~a da precjenjuje stupanj povezanosti dvije varijable, ~ija se povezanost odn. kovariranje o~ekuje ili da uvodi povezanost dviju varijabli tamo gdje te povezanosti objektivno nema.

HAMILTON i GIFFORD su (1976) uveli pojam iluzorne korelacije za tuma~enje nastanka stereotipa. Stereotip je, prema autorima proizvod slijede}ih dviju okolnosti: pripadnici ve}inske grupe manje kontaktiraju sa pripadnicima neke manjinske

grupe, jer je vjerojatnost kontaktiranja pripadnika ve}inske grupe sa drugim pripadnikom ve}inske grupe ve}a nego vjerojatnost kontaktiranja pripadnika ve}inske grupe sa pripadnikom neke manjinske grupe. Npr. u Zagrebu }emo ~e{}e susretati bijelce nego crnce, a u Nigeriji }e crnci ~e{}e susretati crnce nego bijelce.,

premda su i u ve}inskim i u manjinskim grupama negativna pona{anja relativno rijetka - nefrekventna, npr. 30% ukupnog pona{anja svih pripadnika grupe, ukoliko pripadnik ve}inske grupe opazi takvo pona{anje kod pripadnika manjinske grupe tom pona{anju neopravdano pripisuje ve}e zna~enje.

Na opisani na~in izvodi se iluzorno-korelacijski zaklju~ak da pripadnici manjinske grupe iskazuju vi{e negativnog pona{anja nego pripadnici ve}inske grupe odn. da rijetki doga|aj: susretanje pripadnika manjinske grupe i jo{ rje|i doga|aj: negativno pona{anje pripadnika manjinske grupe kovariraju vi{e odn. pojavljuju se ~e{}e zajedno nego {to kovarira susretanje pripadnika ve}inske grupe sa opaènim negativnim pona{anjem pripadnika ve}inske grupe.

Osnova takvog zaklju~ivanja je u tome {to su dva rijetka doga|aja: susretanje pripadnika manjinske grupe i opaànje negativnog pona{anja pripadnika manjinske grupe zbog svoje niske ~estine pojavljivanja distinktivna, pa se zbog zajedni~ke osobine distinktivnosti ta dva pona{anja smatraju povezanima. Opisana povezanost dovodi do precjenjivanja povezanosti odn. zajedni~kog pojavljivanja dva rijetka doga|aja. Opaà~ precjenjuje frekvenciju sa kojom su ~lanovi manjinske-distinktivne grupe angaìrani u nefrekventnim-distinktivnim, naj~e{}e negativnim oblicima pona{anja, {to dalje utje~e na evaluaciju tih grupa.

Fenomen uparivanja zbog distinktivnosti utvrdio je CHAMPMAN (1967) u slijede}em eksperimentu: studentima je prezentirao listu uparenih rije~i kao {to su lav-jaja, cvjetovi-

bilje`nica i sl., koje su u listi uparene sa svakom drugom rje~ju jednak broj puta (pa listu ~ine i parovi lav-cvjetovi, lav-bilje`nica, jaja-cvjetovi, jaja-bilje`nica, itd.)

nakon nekog vremena od ispitanika je traìo da procijene koliko ~esto se svaka rije~ pojavljivala u paru sa svakom drugom rje~ju.

Pokazalo se da premda su rije~i uparene svaka sa svakom jednak broj puta, ispitanici procjenjuju da su se parovi jednako dugih rije~i (npr. cvjetovi-bilje`nica) u listi pojavljivali ~e{}e nego li parovi rije~i koji su se sastojali od jedne duge i jedne kratke rije~i (npr. lav-cvjetovi). Autor je nalaz protuma~io ~injenicom da se duge

72

rije~i (kojih je bilo manje nego kratkih) razlikuju od kratkih rije~i po svojoj duìni odn. po "distinktivnoj kvaliteti duìne". Dakle, za dva podraàja se smatra da se pojavljuju istovremeno ~e{}e, jer se oba razlikuju na isti na~in (po duìni) od drugih podraàja.

Uparivanje zbog distinktivnosti moè objasniti stereotipe koje pripadnici ve}inske grupe mogu imati o pripadnicima neke manjinske grupe. Da bi provjerili tu hipotezu, HAMILTON i GIFFORD (1976) su proveli slijede}i eksperiment:

1) ispitanicima daju listu izjava sa opisom pona{anja svih ~lanova grupe A i svih ~lanova grupe B: koje re~enice opisuju obi~na-svakodnevna pona{anja, umjereno pozitivna

(poèljna) odn. negativna (nepoèljna) i u kojima se navodi ime osobe i njegovo ~lanstvo u grupi A odn. B,

u kojoj listi su izjave o ~lanovima grupe A brojnije od izjava o ~lanovima grupe B, {to implicitno navodi na neutemeljen zaklju~ak da ~lanova grupe A ima vi{e nego ~lanova grupe B,

u kojoj listi su pozitivne izjave o ~lanovima grupe A i pozitivne izjave o ~lanovima grupe B dvostruko ili proporcionalno brojnije od negativnih izjava o ~lanovima grupe A odn. B. Jednake relativne frekvencije odn. jednak omjer pozitivnih i negativnih izjava pokazuju da nema povezanosti izme|u ~lanstva u grupi i pozitivnog odn. negativnog pona{anja.

Na primjer, ako je broj izjava o ~lanovima grupe A = 30, onda je broj izjava o ~lanovima grupe B = 30 / 2 =15. Da se udovolji drugom zahtjevu, broj pozitivnih izjava o ~lanovima grupe A iznosi 20, a broj negativnih iznosi 10 odn. broj pozitivnih izjava o ~lanovima grupe B je 10, a broj negativnih izjava je 5. Relativna frekvencija pozitivnih i negativnih izjava je jednaka za obe grupe: 20/30 = 2/3 i 10/15 = 2/3 za pozitivne uzjave odn. 10/30 = 1/3 i 5/15 = 1/3 za negativne izjave te je za obe grupe jednak omjer pozitivnih i negativnih izjava: 20/10 = 10/5.

Originalno, autori su koristili set od 39 re~enica u kojem 2/3 ili 26 re~enica opisuje pona{anje ~lanova grupe A, a 1/3 ili 13 re~enica opisuje pona{anje ~lanova grupe B. Relativna frekvencija pozitivnih i negativnih izjava jednaka je za obe grupe: 18/26 = 9/13 za pozitivne izjave i 8/26 = 4/13 za negativne izjave, a time je i jednak omjer pozitivnih i negativnih izjava 18/8 = 9/4 (vidi sliku 12.).

73

zadane re~enice

grupa A grupa B

18a

9b

27

8c

4d

12

26 13 39

= 0

pona{anje

pozitivno

negativno

svrstane re~enice

grupa A grupa B

19 (porast) a

8(pad) b

27

7(pad) c

5(porast) d

12

26 13 39

= - 0,11

pona{anje

pozitivno

negativno

Slika 12.: Demonstracija iluzorne korelacije.

2) nakon nekog vremena, traì se od ispitanika:A. da u istim re~enicama upi{u izostavljenu grupnu pripadnost,B. da direktno procijene da li su se pojedini ~lanovi grupe A odn. grupe B

pona{ali poèljno ili nepoèljno iC. da procijene stupanj izraènosti pozitivnih odn. negativnih oblika pona{anja

u grupi A i grupi B, odn. da daju op}i utisak o pojedinoj grupi.

Dobiveni su slijede}i nalazi, koji potvr|uju polazne hipoteze:1. iz tablice 2 x 2 (pozitivno / negativno pona{anje x grupa A ili B) na osnovi podataka

dobivenih iz (A) se dobiva “fi” koeficijent korelacije kao statisti~ki zna~ajan: ispitanici koreliraju frekvenciju pojedine vrste pona{anja sa frekvencijom pripadnosti pojedinoj grupi. ^lanstvo u grupi B je nefrekventno i time distinktivno obilje`je grupe B, a negativno pona{anje je tako|er nefrekventno i time distinktivno obilje`je kako grupe A tako i grupe B, pa je frekvencija zajedni~kog pojavljivanja dva distiktivna obilje`ja za grupu B precjenjena.

2. procjene su pokazale da se grupa A u cjelini procjenjuje pozitivnije od grupe B. Pokazalo se da premda su negativna pona{anja u jednakoj mjeri prisutna kod pripadnika obiju grupa, ispitanici procjenjuju da je u grupi B ve}a izraènost negativnog pona{anja.

Nalaz je potvrdila replikacija eksperimenta u kojoj su kori{tena pozitivna pona{anja kao manje ~esta, u kojem slu~aju je, dakle, zamijenjen odnos koli~ine poèljnog i nepoèljnog pona{anja. Takvom replikacijom je potvr|eno postojanje iluzorne korelacije: precjenjuje se koli~ina odn. frekvencija pozitivnog pona{anja manjinske grupe. Navedenim nalazom se negiraju i odbacuju i alternativna tuma~enja provedenog eksperimenta, {to dodatno potvr|uje koncepciju iluzorne korelacije: efekt "ve}e je bolje": grupa B se percipira kao manjinska i time negativno evaluira i

obratno, efekt izloènosti: budu}i da postoji veza izme|u poznatosti i svi|anja, pozitivnije se

evaluira grupa A, jer smo izloèni ve}oj frekvenciji podraàja o ~lanovima grupe A odn. o njenim ~lanovima smo vi{e saznali.

Meta-analize istraìvanja efekta uparivanja zbog distinktivnosti su pokazale njegovu visoku konzistentnost. Daljnjim istraìvanjima su utvr|eni uvjeti koji taj efekt poja~avaju, a to su: negativno distinktivno pona{anje, za razliku od pozitivnog, visoko optere}enje memorije, kao STMa, tako i LTMa, visoka pobu|enost, odn. razina arousala,dok uvo|enje informacija o tre}oj grupi taj efekat slabe.

Dakle, visoko optere}enje memorije i povi{eni arousal pove}avaju sklonost pojedinca ka stereotipnom zaklju~ivanju, smanjuju}i kapacitet opaà~a za elaboriraniju percepciju socijalne okoline. Taj nalaz je i o~ekivan prema osnovnoj postavci kognitivnih teorija sterotipa prema kojoj postavci su stereotipi rezultat

74

~ovjekovog ograni~enog kapaciteta procesiranja informacija, zbog kojeg organi~enja dolazi do pogre{aka u percepciji i kogniciji.

Efekt iluzorne korelacije pokazuje visok stupanj generalizabilnosti: ukoliko opaà~ putem iluzorno-korelacijskih zaklju~aka stvori negativnu impresiju o manjinskoj grupi u jednoj domeni, npr.u domeni intelektualnog funkcioniranja negativna impresija "se prelijeva" u druge domene, npr. u domenu socijalnog funkcioniranja.

Pri percepciji pojedinaca, a ne grupa, iluzornokorelacijski efekt izostaje: distinktivni pojedinci se neosnovano povezuju sa ve}inskim pona{anjem. Navedeno se tuma~i pretpostavkom da se formiranje impresija o grupama i pojedincima zasniva na razli~itim procesima.

Istraìvanja su to i potvrdila: postoje razlike u kognitivnim procesima kada se izvode zaklju~ci o pojedincu odn. o grupi: kod dono{enja zaklju~ka o pojedincu, opaà~ koristi neposredno dostupne

informacije na osnovi kojih u toku samog procesa primanja informacija simultano zaklju~uje o tipi~nim i uobi~ajenim pona{anjima osobeu svrhu stvaranja jasne i konzistentne impresije, pa se pogre{ka javlja na razini kodiranja informacija.

kod dono{enja zaklju~ka o grupi, opaà~ koristi informacije o manjinskoj grupi iz dugotrajne memorije, pa se pogre{ka javlja pri dosje}anju tih informacija. Impresije o grupama se nestvaraju simultano jer se ne o~ekuje konzistentna “kolektivna li~nost”, ve} se informacije kumulativno pohranjuju pri ~emu je najdostupnija ona koja je najsalijentnija, a to je naj~e{}e neko distinktivno obilje`je grupe.

Iluzorna korelacija se, prema navedenom moè smatrati kognitivnom pogre{kom pri obradi informacija koja dovodi do diferencijalne percepcije odn. do precepcije razlika osobina pojedinca ili dviju grupa, premda stvarnih razlika u njihovim osobinama nema.

C. Teorija atribucije na razini grupe. Prema teoriji atribucije stereotipi proizlaze iz temeljne atribocijske pogre{ke koja se odnosi na diferencijalno atribuiranje pona{anja ~lanova vlastite grupe u odnosu na pona{anje ~lanova vanjske grupe. Pogre{ka se odnosi na tendenciju da se pozitivno pona{anje ~lana vlastite grupe pripisuje stabilnim dispozicijama, a pozitivno pona{anje ~lana vanjske grupe situacijom ili slu~ajem. Kod negativnih pona{anja pripisivanje je obratno.

Navedena tendencija je prisutnija odn. ~e{}a: (a) kod ljudi koji su skloni predrasudama, (b) kada je istaknuta grupna pripadnost osobe koja se atribuira, (c) kada su opaà~ i ciljna grupa u neprijateljskom odnosu.

4.4. Metode za ispitivanje stereotipaOriginalne metode za ispitivanje stereotipa su:

(1) êk-lista tipi~nih osobina posluìla je za prvo empirijsko ispitivanje stereotipa koje su proveli KATZ i BRALY (1933) u istraìvanju koje je dobilo naziv “Princetonska studija”. Zadatak ispitanika je da na listi od 84 atributa izabere 5 najtipi~nijih

75

atributa pripadnika neke ciljne grupe. Sadràj stereotipa ~ine atributi sa najve}om frekvencijom odn. konsenzusom ispitanika.

Prednosti tehnike su: (a) laka i jednostavna primjena i obrada rezultata i (b) mogu}nost primjene na velikom broju ispitanika, a nedostaci su: (I) ograni~ena mogu}nost izbora osobina, (II) mogu}nost selektivnog biranja socijalno poèljnih osobina, i (III) nije jasno {to tehnika mjeri, da li stereotip pojedinca ili prepoznavanje postoje}ih uvrijeènih stereotipa u danoj kulturi.

(2) Metoda slobodnog izbora osobina izbjegava ograni~enu mogu}nost izbora osobina iz unaprijed pripremljenog skupa atributa. Zadatak ispitanika je da slobodno iskaè koje osobine (3 ili vi{e) pripisuje pripadnicima neke ciljne grupe. Sadràj stereotipa ~ine dominantni atributi. Osim {to omogu}ava slobodni izbor osobina, tehnika ne uklanja ostale nedostatke ~ek-liste tipi~nih osobina. (3) BRIGHAMova metoda (1971) se primjenjuje kao i ~ek-lista tipi~nih osobina, ali je zadatak ispitanika zahtjevniji: za svaku osobinu trebaju napisati postotak zastupljenosti te osobine kod ~lanova ciljne grupe, odn. procjenu koliko % ~lanova ciljne grupe ima pojedinu osobinu. Sadràj stereotipa ~ine oni atributi kod kojih je prosje~ni postotak zastupljenosti > 80% ili < 20%. Na opisani na~in utvr|uju se, za razliku od prethodne dvije metode, distinktivne, a ne karakteristi~ne osobine ciljne grupe.

(4) Metoda dijagnosti~kog omjera se primjenjuje kao i Brighamova metoda, ali je zadatak ispitanika da postotak zastupljenosti pojedine osobine iskaè osim za ciljnu grupu tako|er i za referentnu grupu, ~itavu populaciju ili naj~e{}e, vlastitu grupu. Pojedini atribut ~ini sadràj stereotipa ako je omjer iskazanih postotaka zastupljenosti tog atributa za ciljnu i vlastitu grupu statisti~ki zna~ajno razli~it od 1. Budu}i da se u pravilu nalazi statisti~ki zna~ajna korelacija izme|u rezultata dobivenih ovom metodom i Brighamovom metodom, ova se metoda napu{ta u korist potonje, koja je jednostavnija.

Za ispitivanje stereotipa mogu posluìti i slijede}e metode, koje nisu originalno dizajnirane za tu namjenu:

(5) “Bogus pipeline” metoda (JONES i SIGALL, 1971) originalno sluì pri mjerenju stavova za izbjegavanje kontrole odgovora od strane ispitanika odn. njihovog falsificiranja davanjem socijalno poèljnih odgovora. Ispitanika se najprije dovede pred aparaturu kao kod prof. Baltazara i nastoji ga se uvjeriti da ta aparatura moè efikasno koristiti njegove psihofiziolo{ke reakcije za utvr|ivanje njegovih pravih privatnih stavova, tako da nema smisla da ih on na bilo koji na~in prikriva. Za uvjeravanje se obi~no koriste nalazi nekih prija{njih ispitivanja , na koja je ispitanik ve} zaboravio, koje nalaze iskaè aparatura, {to u pravilu uvjeri ispitanika u njenu efikasnost u utvr|ivanju iskrenih odgovora ispitanika.

Nakon toga, od ispitanika se traì da predvi|aju o~itanje aparature odn. na kakve stavove }e ona ukazati, ~ime ispitanici otkrivaju svoje vlastite stavove. Metoda se za mjerenje intenziteta stereotipa koristi egalizacijom na mehani~koj skali: zadatak

76

ispitanika je da na mehani~koj skali izrazi kakav }e intenzitet stereotipa prema odre|enoj ciljnoj grupi aparatura pokazati.

Nedostaci metode su (a) vremenski je duga, jer se provodi individualno, (b) ovisi o obrazovanju ispitanika, (c) eti~ki je neopravdana zbog kori{tenja varanja u navo|enju ispitanika da otkriju svoje prave stavove.

(6) Metoda asocijacija primjenjuje se tako da se od ispitanika traì da slobodno asociraju na rije~i me|u kojima su i rije~i koje su sinonimi ili su povezane odn. relevantne za objekt stereotipa. Asocijacije na neutralne rije~i se ne uzimaju u obzir. Budu}i da se ovom metodom mjeri afektivna komponenta stereotipa prema socijalnim grupama, dok se putem ~ek-liste mjeri kognitivna komponenta tog stereotipa, njome se dobivaju negativniji stereotipi nego putem ~ek-lista.

(7) Metoda semanti~kog diferencijala u grafi~koj verziji (BUJAS, 1967). Sadràj stereotipa ~ine oni atributi kojima se prosje~na vrijednost na skalama dobivena na ve}em broju ispitanika zna~ajno razlikuje od nule na skali.

(8) SYMLOG (akronim engleskog naziva System for the Multiple Level Observation of Groups) je BALES / COHENova metoda za analizu procesa socijalne interakcije nastala 50ih, a nakon dugotrajnog rada autora prvi je puta sistematski izloèna 1979. U nas se prevodi kao “sistem za vi{edimenzionalno opaànje grupa”.

Metoda se primjenjuje za sistematsko opaànje prvenstveno malih grupa kao {to su obitelj, grupe u razredu, profesionalni timovi, terapeutske grupe i sl. kada nas zanimaju socijalne interakcije u grupi i osobine ~lanova te grupe, a uspje{no se primjenjuje i za analizu stereotipa sa ciljem razumijevanja potencijalnih izvora konflikata u me|ukulturalnoj interakciji.

SYMLOG je kao cjelina opseàn i sloèn: sastoji se iz nekoliko razli~itih dijelova, koji uklju~uju razli~ite vrste mjerenja i opaànja, ali je vrlo fleksibilan u primjeni: ne mora se primjenjivati u cjelini ve} se mogu primjenjivati samo pojedini dijelovi sistema i potom se dobiveni podaci mogu uspore|ivati sa podacima dobivenim putem drugih dijelova sistema, kao i sa podacima koje daje ~itav sistem.

SYMLOG je metoda za vi{edimenzionalno opaànje grupa jer se njegovom primjenom prikupljaju podaci i dobivaju informacije: o pona{anju (aktima) pojedinih ~lanova grupe, koje pona{anje moè biti:

- verbalno- neverbalno, {to odgovara na pitanje “{ta osoba ~ini?”,

o sadràju komunikacije (o socijalnim interakcijama) pojedinih ~lanova grupe, koji se moè kod pojedinog ~lana odnositi na:1. njega samog: opisi sebe, pozivanje na sebe,2. druge: opisi drugih, pozivanje na druge,3. grupu kao cjeline odn. pozivanje na grupu kao cjelinu,4. trenutnu situaciju u kojoj se odvija socijalna interakcija,5. dru{tvo u cjelini,

77

6. osje}aje ili zami{ljanja (fantaziju) osobe koja govori,{to odgovara na pitanje “{ta osoba govori?” i

stavovima koje izraàvaju pojedini ~lanovi grupe u vezi 6 kategorija sadràja komunikacije,{to odgovara na pitanje “kakav je vrijednosni sud (za ili protiv) pojedinca u vezi pojedinih kategorija sadràja komunikacije?”.

Osim navedenih metoda, za ispitivanje stereotipa mogu posluìti i projektivne tehnike, ankete i intervjui. Od navedenih metoda najprikladnije su ~ek-lista tipi~nih osobina i BRIGHAMova metoda.

5. SOCIJALNA PERCEPCIJA5.1. Teorije atribucije

5.1.1. Uvod u teorije atribucijeTeorije atribucije poku{avaju odgovoriti na pitanje kako odn. na koji na~in, putem kojih kognitivnih procesa pojedinac zaklju~uje: o dispozicionim atributima drugih ljudi odn. o njihovim latentnim osobinama na

osnovu percepcije njihovog manifestnog pona{anja, koje zaklju~ivanje nazivamo dispoziciona heteroatribucija, a izraàva se pitanjem “kakav je netko?”,

o kauzalnim atributima drugih ljudi i socijalnih doga|aja odn. o uzrocima pona{anja drugih ljudi i o uzrocima socijalnih doga|aja, na osnovu percepcije manifestnog pona{anja ljudi koje zaklju~ivanje nazivamo kauzalna heteroatribucija, a izraàva se pitanjem “za{to se netko pona{a tako kako se pona{a?” ili “za{to se neka grupa pona{a tako kako se pona{a?”,

o vlastitim dispozicionim i kauzalnim atributima odn. vlastitim latentnim osobinama i uzrocima vlastitog pona{anja na osnovu percepcije vlastitog manifestnog pona{anja, koje zaklju~ivanje nazivamo dispoziciona i kauzalna autoatribucija, a izraàva se pitanjima “kakva sam ja osoba?” i “za{to se pona{am tako kako se pona{am?”.

Dono{enje takvih zaklju~aka ima adaptativnu funkciju jer pomo}u pridavanja stabilnih dispozicija i uzroka pona{anja nepoznatoj osobi njeno pona{anje postaje predvidljivo. Na isti na~in, poznavanjem uzroka nekog doga|aja kontrolira se vjerojatnost pojavljivanja tog doga|aja a time i postizanje odre|enih ciljeva: ako znamo kako se doga|aji zbivaju moèmo utjecati na to da se dogode. Prema HEIDERU (1958), ljudi imaju potrebu da kontroliraju okolinu time da anticipiraju doga|aje i utje~u na ono {to }e se desiti njima i ljudima oko njih, za {to najbolji na~in predstavlja razumijevanje uzroka pona{anja.

Slijede}i su elementi procesa atribucije:

A. Informacije na kojima se zasniva socijalna percepcija i koje dovode do dispozicijskih i kauzalnih atributa nazivaju se antecedentni uvjeti nekog pona{anja, i to su informacije koje znamo: o ranijem pona{anju, motivaciji, stavovima, vjerovanjima itd. osobe ili grupe o

~ijim osobinama zaklju~ujemo i o situacionim uvjetima aktualnog pona{anja pojedinca ili grupe.

78

B. proces atribucije, “sr` socijalne percepcije”, kojim se procesom nekom pona{anju ili nekom socijalnom doga|aju pripisuju neki uzroci, tzv. kauzalni atributi ili se pojedincu pripisuju neke osobine, tzv. dispozicijski atributi koji navodno dovode do odre|enog pona{anja, putem atribucijskog zaklju~ivanja (koje se jo{ naziva kauzalna / dispozicijska analiza ili imputacija kauzalnosti / dispozicija). Osim tijeka samog procesa istraìva~i nastoje utvrditi i faktore koji na taj proces utje~u.

Atribucijsko zaklju~ivanje moè biti: spontano, brzo, automatsko, nesvjesno, kada pojedinac - opaà~ ima dovoljno

informacija o antecedentnim uvjetima pona{anja druge osobe ili grupe, namjerno, polagano, kontrolirano, svjesno, kada je pojedinac iznena|en ili ugroèn

iznenadnim ili negativnim doga|ajem koji potkopava njegova vjerovanja i o~ekivanja i/ili dovodi do gubitka samokontrole ili kontrole nad situacijom, (na primjer: totalno ignoriranje od strane prijatelja dovodi do dugotrajnije i svjesnije analize nego o~ekivani topli pozdrav).

C. Konzekventi su posljedice do kojih dovodi proces atribucije: razli~ite emocije, o~ekivanja i pona{anja. Va`no je uo~iti da isto pona{anje moèmo razli~ito atribuirati, ovisno o na{em poznavanju antecedenata, i da }e razli~ite atribucije dovest }e do razli~itih konzekvenata. Na primjer, razli~ita auto-atribucija emocija dovodi do razli~itih osobnih emocionalnih stanja, a razli~ita heteroatribucija postignu}a dovodi do razli~itih o~ekivanja od drugih.

KELLEY i MISCHELA (1980) dijele modele atribucije na:1) teorije atribucije, koje se bave dono{enjem kauzalnih i dispozicionih atributa na

osnovu specifi~nih antecedenata odn. nastoje ustanoviti kako pojedinac koristi informacije (koje informacije skuplja i kako ih kombinira) da bi do{ao do dispozicionog ili kauzalnog tuma~enja (suda, obja{njenja) pona{anja ili socijalnog doga|aja, odn. nastoje odgovoriti na pitanje “kako znamo kakav je netko / za{to se netko tako pona{a, promatraju}i ga kako se pona{a?” ili specifi~nije “koja kombinacija informacija dovodi do kakvog atribuiranja?” i na

2) atribucijske teorije, koje se bave utjecajem kauzalnih i dispozicionih atributa na pojavu specifi~nih konzekvenata kao {to su postignu}e, pomaganje drugima, suo~avanje sa ugroàvaju}im doga|ajem..., koje se pona{anje nastoji predvi|ati putem teorija atribucije.

Teorije atribucije nastoje utvrditi op}e principe kauzalnog zaklju~ivanja, koji se mogu kortistiti u razli~itim ìvotnim domenama, dok atribucijske teorije tretiraju specifi~an proces kauzalnog zaklju~ivanja kojeg ljudi koriste u pojedinoj ìvotnoj domeni. Atribucijske teorije su, dakle, primijenjene teorije atribucije.

5.1.2. HEIDERova teorija naivne epistemologije (1958)HEIDERova teorija naivne epistemologije (1958) se bavi pitanjem kako pojedinac atribuira uzroke pona{anja drugih ljudi, dakle kauzalnom atribucijom.

Heider tvrdi da se na~in na koji ljudi shva}aju, razmi{ljaju i zaklju~uju o zna~enju onoga {to se zbiva u njihovoj socijalnoj okolini moè upoznati i razumjeti

79

opaànjem prirodnog jezika kojeg ljudi koriste. Pritom treba slijediti slijede}i pristup: ukoliko slu{am {to govori{ o drugim ljudima mogu saznati o tome {to misli{ koji uzroci navode druge ljude da se pona{aju kako se pona{aju, a ukoliko o tome slu{am od dovoljnog broja ljudi, zajedni~ki elementi u njihovim iskazima koji se odnose na razumijevanje drugih ljudi, predstavljaju osnovicu za teoriju kauzalnog zaklju~ivanja.

Heiderova teorija se bazira na BRUNSWIKovom (1956) modelu percepcije objekata fizi~ke okoline prema kojemu se ti objekti nikada ne percipiraju direktno, nego kao kroz le}u. Kako }e oni biti percipirani od strane pojedinca ovisi o:a) osobinama (atributima) opaànog objekta,b) kontekstu u kojem se objekt nalazi i percipira,c) sredstvu kroz koji se objekt percipira (kroz maglu, tunel ili prizmu) i od) karakteristikama pojedinca koji taj objekt percipira.

Heider smatra da je percepcija pona{anja drugih ljudi identi~na procesu percepcije objekata i da ovisi o:a) pona{anju druge osobe,b) kontekstu u kojem se pona{anje druge osobe odvija i percipira, c) na~inu putem kojeg se pona{anje percipira: putem iskaza drugih o pona{anju

ciljne osobe ili putem direktnih uzajamnih interakcija,d) karakteristikama pojedinca koji percipira pona{anje druge osobe, u koje spadaju i

pretpostavke opaà~a o tome za{to se drugi ljudi pona{aju tako kako se pona{aju.

Ljudi koji se opaàju se ipak razlikuju od fizi~kih objekata u slijede}em:1. oni sami proizvode odn. uzrokuju pona{anje,2. imaju odre|ene namjere,3. svjesni su da su percipirani i4. sami percipiraju.

Prema Heideru lokus kauzalnosti odn. lokus onoga {to uzrokuje neko pona{anje neke osobe moè biti:a) internalni, u osobi samoj, a ~ine ga motivacija osobe (odn. uloèni trud) i

sposobnost osobe de izvede odre|eno pona{anje. Na primjer, mogu biti sposoban da rije{im doma}i zadatak iz matematike, ali sam bez motivacije, pa zadatak ostavljam nerije{enog. Obrnuto, mogu imati motivacije da rije{im taj zadatak, ali ne i sposobnosti, pa zadatak opet ostaje nerije{en.,

b) eksternalni, iz okoline, kojeg ~ine okolinski (situacioni) faktori koji mogu poja~ati ili oslabiti odre|eno pona{anje. Na primjer, ukoliko je zadatak lagan (teìna zadatka je okolinski faktor), motivacija i sposobnost su dovoljni da se zadatak rije{i. Ukoliko je zadatak teàk, za njegovo rje{avanje motivacija i sposobnost ne}e biti dovoljni, ve} ~e se morati potraìti pomo} drugih (jo{ jedan okolinski faktor).,

koji se javljaju nezavisno ili u kombinaciji.

Opaà~ koristi informacije o motivaciji i sposobnostima pojedinca te o situacionim faktorima da bi zaklju~io o uzrocima pona{anja tog pojedinca. Na primjer, ukoliko je doma}i zadatak rije{en tada su motivacija i sposobnosti i situacioni faktori bili u skladu sa zadatkom. Percepcija kauzalnosti, prema Heideru igra odlu~uju}u ulogu u socijalnim odnosima, pa o atribuciji kauzalnosti pona{anja ovisi i

80

ka`njavanje i nagra|ivanje tog pona{anja: internalno atribuiranje kauzalnosti podrazumijeva ve}u odgovornost aktera.

Heider je u svjetlu zapaànja da razli~ito procjenjivanje kazne proizlazi iz razli~ite percepcije uzroka razmatrao i percepciju odgovornosti pojedinca za njegovo pona{anje. Kao primjer autor uzima zapaànje da za isti doga|aj “osoba A je ubila osobu B”, razli~iti po~initelji dobivaju razli~it broj godina zatvorske kazne, nakon {to se tokom su|enja percipiraju okolnosti i uzroci ubojstva. Budu}i da internalno atribuiranje kauzalnosti podrazumijeva ve}u odgovornost, ukoliko je ubojstvo u~injeno iz koristoljublja aktera, {to je internalni uzrok, akteru se pripisuje ve}a kazna. Ukoliko je ubojstvo u~injeno uslijed socijalnog pritiska, kao {to je npr. obaveza krvne osvete, {to je eksternalni - situacioni uzrok, akteru se pripisuje manja kazna.

Ukoliko se kaè ba je osoba "B" ubila osobu "A" kauzalno pitanje "tko je to u~inio?" je odgovoreno, ali ostaje neodgovoreno pitanje odgovornosti za po~injeno djelo. Heider navodi slijede}e razine odgovornosti pojedinca za po~injeno djelo:1) asocijativna odgovornost, kada je pojedinac odgovoran za pona{anje sa kojim nije

uzro~no povezan: npr. ukoliko je osoba "A" izvr{ila samoubojstvo, a njena rodbina optuì osobu "B" koja je susjed osobe "A" da je odgovorna za suicid osobe "A" jer nije uo~ila neobi~no pona{anje svoga susjeda,

2) kauzalna odgovornost, za slu~ajno po~injeno djelo, koje nije planirano ni nagovije{teno, ali se posljedice pona{anja mogu predvidjeti-anticipirati: npr. osoba "B" ubije osobu "A" pucaju}i u uljeza u ku}u, a da nije znala da se osoba "B" {e}e u blizini,

3) intencionalna odgovornost, za namjerno po~injeno djelo, kada je po~initelj svjestan ishoda do kojeg dovodi njegovo pona{anje: osoba "B" ubije osobu "A", a koristi uljeza kao izgovor,

4) opravdana odgovornost, kada je pojedinac odgovoran za svoje pona{anje, ali se ono moè opravdati situacijom: osoba "B" ubije osobu "A" zato {to je osoba "A" prva napala odn. pucala.

O~ita je paralela izme|u naivno-realisti~kog su|enja o odgovornosti pojedinaca i legalno-pravnih kategorija kao {to su ubojstvo iz nehata i ubojstvo s predumi{ljajem. Navedeno pokazuje da atribucije tako|er ukazuju na one distinkcije koje dru{tvo razvija za smisleno formalno interpretiranje socijalnih doga|aja.

Osnovni doprinos Heidera je taj {to je (a) definirao funkciju atribucije, (b) razlu~io internalne od eksternalnih uzroka pona{anja i (c) ukazao da internalno atribuiranje kauzalnosti podrazumijeva ve}u odgovornost aktera za svoje pona{anje. No, na pitanje postoje li jo{ neka pravila atribuiranja, kako se ona formiraju, mijenjaju i primjenjuju dale su odgovor novije teorije atribucije.

5.1.3. JONES / DAVISova (1965) teorija korespondentnog zaklju~ivanjaTeorija se bavi pitanjem kako pojedinac atribuira dispozicije drugih ljudi. Radi se o teoriji atribucije, jer tretira antecedente odn. informacije koje dovode do dispozicionih atribucija.

Autori smatraju da pojedinac traì smisleno, stabilno i informativno obja{njenje pona{anja drugih ljudi. Pona{anje drugih ljudi je najinformativnije ukoliko se

81

procjenjuje kao dosljedno, namjerno i proiza{lo iz odre|ene dispozicije, a ne iz situacije. Stoga poznavanje dispizicija drugih i njihovo opisivanje u terminima pona{anja omogu}ava razumijevanje i predvi|anje njihovog pona{anja.

Cilj procesa atribucije je dono{enje tzv. korespondentnog dispozicijskog zaklju~ka, odn. zaklju~ka o dispozicijama i o drugim svojstvima (kao, {to su namjere, stavovi, vjerovanja, motivi, ciljevi, znanja, sposobnosti...) drugih koji je izveden na osnovu njihovog pona{anja, koji zaklju~ak podrazumijeva da stabilne dispozicije pojedinca korespondiraju sa njegovim pona{anjem.

Korespondentni zaklju~ak formiramo i rafiniramo putem analize pona{anja druge osobe s obzirom na:

(1) nezajedni~ke efekte pona{anja, odn. s obzirom na posljedice nekog pona{anja koje su jedinstvene za to pona{anje. Ukoliko pojedinac izabere jedno izme|u vi{e razli~itih mogu}ih pona{anja opaà~ postavlja pitanje: "do kojih posljedica dovodi izabrano pona{anje, a koje ne proizlaze iz drugih mogu}ih pona{anja odn. po ~emu su posljedice izabranog pona{anja jedinstvene?". Uspore|uju}i posljedice izabranog pona{anja sa posljedicama neizabranog pona{anja opaà~ zaklju~uje o namjerama pojedinca s obzirom na distinktivne posljedice odn. s obzirom na posljedice koje nisu zajedni~ke izabranom pona{anju i neizabranim pona{anjima.

Zaklju~ivanje opaà~a-promatra~a osobinama pojedinca-aktera nekog pona{anja je to sigurnije:a) {to je manji broj distinktivnih nezajedni~kih efekata izme|u izabrane i neizabranih

alternativa pona{anja. Na primjer: ako su pojedincu nu|ena dva posla koja su veoma sli~na osim po tome {to u jednom poslodavac nudi pla}anje sportske rekreacije i ako pojedinac izabere ba{ taj posao, moè se zaklju~iti da je bavljenje sportom va`no za tog pojedinca. Zaklju~ak bi bio manje siguran ukoliko bi se dva posla razlikovala i u drugim karakteristikama.

b) {to je relativno vi{e negativnih posljedica izabranog pona{anja s obzirom na posljedice neizabranog pona{anja zaklju~uje se da su preostale distinktivne pozitivne posljedice u izabranom pona{anju va`nije za pojedinca. Na primjer: ukoliko pojedinac izabere posao sa sportskim programom usprkos tomu {to posao nudi nepresti`na organizacja i {to je posao daleko od mjesta stanovanja, zaklju~ujemo da je bavljenje sportom veoma va`no za tog pojedinca.

Nedostatak analize nezajedni~kih efekata je u tome {to je te{ko odrediti sve oblike alternativnih pona{anja i sve mogu}e posljedice tih pona{anja.

(2) socijalnu poèljnost pona{anja: {to vi{e opada socijalna poèljnost pona{anja, opaà~ moè sa ve}om sigurno{}u zaklju~iti o dispozicijama pojedinca. Na primjer: ukoliko kandidat za posao moè saznati da su ekstravertirano pona{anje i socijalne vje{tine va`ne za poslodavca i pred poslodavcem se pona{a na taj na~in, poslodavac }e te{ko procijenti je li kandidat zaista takav kakvim se prikazuje ili kandidat èli ostaviti povoljan utisak. Ukoliko se drugi kandidat za isti posao pona{a introvertirano, poslodavac }e sa visokom sigurno{}u zaklju~iti da je kandidat zaista introvert: za{to bi se ina~e taj kandidat pona{ao introvertirano kada situacija poziva na druga~ije pona{anje?

82

Socijalna poèljnost pona{anja predstavlja vaàn podatak za dono{enje korespon-dentnih zaklju~aka, jer kada pojedinac kr{i socijalne norme ili o~ekivanja, da bi se pona{ao na odre|en na~in, njegovo pona{anje doista reflektira njegove osobine. Socijalno nepoèljnim pona{anjem pojedinac izaziva socijalno averzivne posljedice, ali usprkos njima pojedincu je stalo da ispolji svoje autenti~no pona{anje.

(3) slobodu izbora pona{anja, odn. da li pona{anje pojedinca proizlazi iz osobina situacije ili iz osobnog izbora kako se pona{ati. Pona{anje sa manje situacijske odre|enosti odraàva osobine pojedinca. Na primjer: ukoliko profesor od studenta traì da debatira u korist smrtne kazne, kolege koji slu{aju debatu }e zaklju~iti da izjave studenta ne moraju odraàvati njegove stvarne stavove. Ukoliko se student sam javi, tada }e publika zaklju~iti da izjave studenta doista reflektiraju njegove stavove.

(4) uskla|enost pona{anja sa socijalnom ulogom. Pona{anje koje je u skladu sa socijalnom ulogom nije informativno o osobinama pojedinca. Pona{anje koje nije u skladu sa jasno definiranom socijalnom ulogom je informativnije o osobinama pojedinca jer isklju~uje zaklju~ke koji se zasnivaju na o~ekivanoj socijalnoj ulozi tog pojedinca. Na primjer: kada vatrogasci gase vatru mi ne zaklju~ujemo da su oni kao osobe sklone pomagati drugima, nego zaklju~ujemo da oni jednostavo rade svoj posao ili: ukoliko sve}enik zagovara pravo ène na abortus, zaklju~uje se sa sigurno{}u da njegovo pona{anje odraàva njegove stavove, budu}i da je njegovo pona{anje u suprotnosti sa ulogom koju o~ekujemo od sve}enika.

(5) prethodna o~ekivanja o pona{anju pojedinca, koja mogu biti: populacijsko-normativna: koja proizlaze iz znanja o tome koje je normativno

pona{anje u danoj situaciji: "On je uljudan jer je svatko uljudan u toj situaciji.", kategorijalna: koja se odnose socijalnu kategoriju kojoj pojedinac pripada: "On je

uljudan jer je fakultetski obrazovan.", ciljnospecifi~na: koja proizlaze iz vi{estrukih prethodnih interakcija sa konkretnim

pojedincem u kojima se percipira konzistentnost njegovog pona{anja: "On je uljudan jer se uvijek tako pona{a".

Informacije o dispozicijama pojedinca kada se koriste prethodna o~ekivanja o njegovom pona{anju donose odstupanja od o~ekivanog pona{anja. Na primjer: ukoliko poslodavac poznaje svoju tajnicu kao savjesnu osobu, ali opazi da ona ostaje kod ku}e uvijek kada je njeno dijete bolesno, to mu daje dodatnu informaciju o njenim prioritetima.

Opisanom analizom pona{anja pojedinca se smanjuje neodre|enost zna~enja njegovog pona{anja i pove}ava se stupanj sigurnosti korespondentnog dispozicionog zaklju~ka odn. dispozicione atribucije. Treba napomenuti, da ako se korespondentni dispozicijski zaklju~ak donosi uz visok stupanj sigurnosti to ne podrazumijeva njegovu visoku to~nost.

Autori navode dvije pristranosti opaà~a koje interferiraju sa to~no{}u procjene osobina drugih ljudi na osnovu njihovog pona{anja: (a) hedonisti~ka

83

relevantnost i (b) personalizam koje se javljaju kada promatrano pona{anje ima posljedice po promatra~a (detaljno se opisuju u poglavlju 5.1.8.).

Slijede}a istraìvanja potvr|uju pretpostavke teorije da: {to vi{e opada socijalna poèljnost pona{anja, opaà~ sa ve}om sigurno{}u

zaklju~uje o dispozicijama pojedinca: THIBAUT i RIECKEN (1955) provode eksperiment u kojemu ispitanik radi neki zadatak za ~ije rje{avanje potrebuje pomo} kolega, koji priska~u u pomo}, a koji su suradnici eksperimentatora, pri ~emu je jedan nièg statusa, (bruco{), a jedan je vi{eg statusa (asistent). Nakon zavr{etka zadatka ispitanike se pita da procijene za{to su im kolege - suradnici eksperimentatora pomogli. Pokazalo se da ispitanici suradnika vi{eg statusa procjenjuju dispozicijski, smatraju}i da iskazuje altruisti~ko pona{anje a suradnika nièg statusa situacijski, smatraju}i da iskazuje socijalno poèljno pona{anje.,

pona{anje koje je u skladu sa socijalnom ulogom nije informativno o osobinama pojedinca: JONES, DAVIS i GERGEN (1961) ispituju kako ispitanici atribuiraju pona{anje koje nije i koje je u skladu sa ulogom. Ispitanici slu{aju sa vrpce glas osoba koje se kandidiraju za posao (a) podmorni~ara i (b) astronauta, pri ~emu im je sugerirano da kandidati za posao podmorni~ara moraju biti otvoreni i komunikativni, a kandidati za posao astronauta zatvoreni i introvertirani. Ispitanici slu{aju za oba zanimanja iskaze kandidata koji su u skladu sa o~ekivanom ulogom i one koji nisu u skladu sa o~ekivanom ulogom. Pokazalo se da su za pona{anje koje je u skladu sa ulogom procjene bile neutralne i sa niskim stupnjem sigurnosti, a da su za pona{anje koje nije u skladu sa ulogom procjene bile dispozicione i sa visokim stupnjem sigurnosti.

5.1.4. KELLEYev model kovarijance (1967) i model kauzalnih shema (1972b)KELLEY je (1967 i 1972b) predloìo dva modela atribucijskih procesa za atribuciju kauzalnosti:a) model kovarijance ili ANOVA model, koji tuma~i proces zaklju~ivanja kojeg opaà~

koristi kada putem vi{e epizoda pona{anja proiza{lih iz sli~nih situacija ili doga|aja zaklju~uje o osobinama pojedinca i

b) model kauzalnih shema ili model shema uzro~nosti, koji tuma~i proces zaklju~ivanja kojeg opaà~ koristi kada putem jedne epizode pona{anja zaklju~uje o osobinama pojedinca,

koji se oba mogu smatrati teorijama atribucije jer tretiraju antecedente i procese atribucije.

Kelleyevi modeli se razlikuju od Jones / Davisove teorije po tome {to: uzimaju vremensku dimenziju kao relevantan faktor, dok Jones / Davisova teorija

promatra pona{anje i situaciju u kojoj se to pona{anje iskazuje kao odsje~ak u vremenu odn. ahistori~na-atemporalna je,

odnose se na procjenjivanje odn. na zaklju~ivanje o internalnosti / eksternalnosti uzroka pona{anja i na odre|ivanje da li se uzroci pona{anja pripisuju subjektu pona{anja, objektu pona{anja ili okolinai, dok se Jones / Davisova teorija odnosi na zaklju~ivanje o dispozicijama pojedinca,

a zajedni~ko im je to {to obe govore o pravilima koje opaà~ koristi da bi odredio dispozicije pojedinca odn. uzroke opaènog pona{anja.

84

Kelley smatra da je znanje pojedinca o njegovoj socijalnoj okolini varljivo i neodre|eno. Premda pojedinac obi~no ima dovoljno informacija koje mu omogu}avaju efikasno socijalno funkcioniranje, ~esto mu te informacije nisu dovoljne i/ili adekvatne, pogotovo u situacijama: kada vlastiti stavovi, vjerovanja i mi{ljenja imaju slabu podr{ku drugih osoba iz

socijalne okoline i/ili ih socijalna okolina smatra neprikladnim, kada se jave problemi koji su izvan mogu}nosti pojedinca da ih rije{i, kada su informacije o nekom pitanju va`nog za pojedinca malobrojne i/ili

neodre|ene, kada pojedinac upozna tu|e iskustvo koje smanjuje njegovu sigurnost u sebe,u kojim situacijama neodre|enost poti~e kauzalnu analizu: kako su postoje}e atribucije doga|aja neodre|ene, pojedinac po~inje traìti dodatne informacije kako bi objasnio {to se doga|a i kako bi validirao to obja{njenje.

U ve}ini slu~ajeva, pojedinac opaà multiple ishode istog doga|aja. Na primjer, na{e prijatelje (ili sebe) opaàmo u interakcijama sa mnogim razli~itim ljudima. Na informacije koje proizlaze iz multiplih ishoda istog doga|aja primjenjujemo princip kovarijacije kako bi zaklju~ili o uzrocima pona{anja koja prate te ishode.

Kovarijacija je opaèno kovariranje pona{anja pojedinca i multiplih ishoda nekog doga|aja. Na primjer, ukoliko se pojedinac odnosi hladno prema svima u svojoj okolini, to ukazuje na visoku kovarijaciju ishoda istog doga|aja (susretanje sa drugim ljudima) i pona{anja pojedinca. Ukoliko se pak pojedinac odnosi hladno samo prema nekim ljudima u svojoj okolini, to predstavlja nisku kovarijaciju.

U nastojanju da razumijemo uzroke nekog pona{anja pojedinca mi opaàmo kovarijacije tog pona{anja sa razli~itim mogu}im uzrocima i atribuiramo pona{anje uzrokom sa kojim to pona{anje najvi{e kovarira. Dakle, neko pona{anje se pripisuje onom uvjetu odn. uzroku koji je prisutan uvijek kada je prisutno to pona{anje, a odsutan uvijek kada je i to pona{anje odsutno. Taj pristup odn. princip kovarijacije, kojeg ljudi koriste u svakodnevnom ìvotu je sli~an znanstvenom zaklju~ivanju o uzroku neke pojave.

Prema Kelleyu ljudi procjenjuju informacije o kovarijaciji koje navode na kauzalnu atribuciju pojedinca kroz tri dimenzije pona{anja pojedinca:A) distinktivnost pona{anja pojedinca u odnosu na druge podraàje: da li se

pojedinac pona{a na isti na~in u odnosu na drugi podraàj, kao i na aktualni podraàj. Ako se pojedinac prema drugom sli~nom podraàju pona{a druga~ije nego na aktualni, njegovo pona{anje je distinktivno.,

B) konzistentnost pona{anja pojedinca u vremenu u odnosu na druge situacije: da li se pojedinac pona{a na isti na~in u odnosu na isti podraàj i u drugim situacijama. Pona{anje pojedinca je konzistentno, ako se na isti podraàj kasnije, u sli~nim situacijama pona{a jednako, a nekonzistentno ako se prema istom podraàju u sli~nim novim situacijama druga~ije pona{a.,

C)konsenzus odn. podudarnost nekog pona{anja pojedinca u odnosu na pona{anje drugih ljudi: da li se i drugi ljudi pona{aju tako kako se pojedinac pona{a na dani podraàj. Ako se pojedinac prema nekom podraàju pona{a kao i ve}ina drugih ljudi, njegovo pona{anje jevisoko konsenzualno.,

85

na osnovu kojih dimenzija se moè predvidjeti da li }e atribucija biti internalna ili eksternalna.

Kelley razlikuje u svakom pona{anju subjekt, koji izvodi pona{anje, a kojeg naziva "person" i onoga koji je objekt pona{anja na kome se pona{anje ispoljava ili sa kime se pona{anje izvodi, a kojeg naziva "entity". Na primjer, u pona{anju “Ivan je prilikom plesanja sapleo plesnu partnericu Anu” Ivan je subjekt pona{anja a Ana je objekt pona{anja.

Razli~ite kombinacije triju spomenutih dimenzija odre|uju tko ({to) }e se atribuirati:

1) subjekt (Ivan) se atribuira uz: nisku distinktivnost pona{anja Ivana: Ivan sapli}e svaku kolegicu sa kojom ple{e, visoku konzistentnost pona{anja Ivana prema Ani: Ivan se do sada uvijek saplitao

ple{u}i s Anom, niski konsenzus pona{anja Ane: gotovo nitko, tko je plesao sa Anom nije se sapleo. Atribucija: Ivan nije koordiniran u pokretima dok ple{e.

2) objekt (Ana) se atribuira uz: visoku distinktivnost pona{anja Ivana: Ivan ne sapli}e svaku kolegicu sa kojom ple{e,

ve} samo Anu, visoku konzistentnost pona{anja Ivana prema Ani: Ivan se do sada uvijek saplitao

ple{u}i sa Anom, visoki konsenzus pona{anja Ane: gotovo svatko tko je plesao sa Anom, sapleo se.Atribucija: Ana nije koordinirana u pokretima dok ple{e.

3) subjekt i objekt (Ivan i Ana) se atribuiraju uz: visoku distinktivnost pona{anja Ivana: Ivan ne sapli}e svaku kolegicu sa kojom ple{e, visoku konzistentnost pona{anja Ivana prema Ani: Ivan se do sada uvijek saplitao

ple{u}i s Anom, niski konsenzus pona{anja Ane: gotovo nitko, tko je plesao sa Anom nije se sapleo.Atribucija: oboje su odgovorni za saplitanje.

4) okolina se atribuira uz: visoku distinktivnost pona{anja Ivana: Ivan ne sapli}e svaku kolegicu sa kojom ple{e, nisku konzistentnost pona{anja Ivana prema Ani: Ivan se do sada gotovo nikad nije

saplitao ple{u}i sa Anom, niski konsenzus pona{anja Ane: gotovo nitko, tko je plesao sa Anom nije se sapleo.Atribucija: ovo nije njihov dan za plesanje.

Kod navedenih kombinacija uo~ava se da se distinktivnost pona{anja utvr|uje s obzirom na subjekt pona{anja, konzistentnost pona{anja s obzirom na odnos subjekta prema objektu pona{anja, a konsenzus pona{anja s obzirom na objekt pona{anja.

Razli~ite kombinacije dimenzija odre|uju u sloènim socijalnim situacijama u kojima imamo prisutan subjekt i objekt tko }e se atribuirati (subjekt, objekt, oboje ili okolina) a u jednostavnim socijalnim situacijama, kada je prisutan samo subjekt, odre|uju kako

86

}e se subjekt atribuirati: internalnim uzrocima ili eksternalnim uzrocima. To je preliminarni zadatak atribucije: utvrditi da li pona{anje pojedinca proizlazi iz internalnih ili eksternalnih uzroka. Ukoliko ono proizlazi iz ekstenalnih uzroka, ne moè posluìti kao osnova za zaklju~ivanje o osobinama namjerama, motivima, ciljevima... pojedinca.

Opaà~ atribuira tu|e pona{anje (npr. vra}anje jela u restoranu): (1) internalnim uzrocima uz: nisku distinktivnost: pojedinac je vra}ao jelo i u drugim restoranima, visoku konzistenciju: pojedinac je vra}ao istu hranu vi{e puta i niski konsenzus: nitko za stolom to jelo nije vratio,pri ~emu opaà~ atribuira internalno pojedinca (npr. smatraju} ga osobom koja ima visoke standarde glede hrane), (2) eksternalnim uzrocima uz: visoku distinktivnost: pojedinac nije vra}ao jelo u drugim restoranima, visoku konzistentnost: pojedinac je vra}ao istu hranu vi{e puta i visoki konsenzus: svi za stolom su to jelo vratili,pri ~emu opaà~ atribuira eksternalno situaciju (npr. hranu kao lo{e pripremljenu).

Atribucije usmjeravaju budu}e pona{anje subjekta: atribucija subjekta dovodi kod subjekta do generalizacije podraàja: Ivan atribuira

sebe kao izrazito lo{eg plesa~a, i ne èli vi{e plesati ni sa Anom ni sa bilo kojom drugom kolegicom (sve dok ne nau~i koordinirano plesati). Atribucija subjekta sugerira subjektu kojim podraàjima odn. kojim pona{anjima se ne}e vi{e izlagati.,

atribucija objekta dovodi kod subjekta do generalizacije odgovora: ukoliko Ivan atribuira Anu kao izrazito lo{u plesa~icu, vjerojatno je ne}e vi{e izvoditi na ples niti na plesu biti s njom u dru{tvu. Atribucija objekta sugerira subjektu daljnja pona{anja.

Kelleyev model se jo{ naziva ANOVA model budu}i da je proces procjene kovarijacije pona{anja kroz tri dimenzije analogan formalno-statisti~kom modelu analize varijance. Empirijska istraìvanja kovarijacijskog modela su pokazala da su distinktivnost, konzi-stentnost i konsenzus relevantne dimenzije na kojima se baziraju atribucije, pa se moè re}i da je model kovarijance po pitanju valjanosti potvr|en.

Slijede}e su kritike modela kovarijance: studije u kojima su kori{tene hipoteti~ke ili realne atribucijske situacije (dileme) su

pokazale da ispitanici premda analiziraju informacije u 3 spomenute dimenzije pona{anja, ne ~ine to na tako sistemati~an na~in kako to model predvi|a. Nadalje, kada imaju mogu}nosti, opaà~i traè dodatne informacije o subjektu ili objektu (npr. informacije o njihovoj li~nosti) ili o situaciji, a ne o dimenzijama pona{anja. Pobolj{anja teorije su se stoga bavila upravo pitanjem kako opaà~i koriste informacije koje su izvan navedenih dimenzija.,

pokazalo se da tri tipa informacija o pona{anju subjekta i objekta nisu jednako utjecajni. Ispitanici preferiraju informaciju o konzistenciji prema informaciji o distinktivnosti, dok se informacija o konsenzusu najzadnja koristi.

JASPARS i sur. (1983) su pokazali da poku{aj prilago|avanja teorije analizi varijance, dovodi do toga da su pojedini stupci polazne matrice podataka neispunjeni podacima.,

87

u posljednje vrijeme je dovedena u pitanje temeljna pretpostavka modela kovarijance pitanjem je li je procjena kovariranja nu`no glavni proces kojim se formiraju kauzalne atribucije, pogotovo kada su informacije neodre|ene.

neke kombinacije dimenzija mogu dovesti i do neodre|enih atribucija.

KELLEY je (1972b) razvio i model pomo}u kojega tuma~i zaklju~ivanje o kauzalnosti (internalnosti / eksternalnosti) pona{anja kada su odsutne informacije o distinktivnosti, konzistentnosti i konsenzusu, putem kauzalnih shema. Kauzalna shema je, prema Kelleyu, op}i odn. apstraktni pojam koji osoba ima o tome kako se odre|eni uzroci kombiniraju i dovode do odre|enih ishoda.

Kauzalne sheme se stje~u i razvijaju putem osobnog iskustva o tome koji su uzroci povezani sa kojim posljedicama. O vjerojatnosti kojom }e neki uzroci dovesti do nekog pona{anja zaklju~ujemo na osnovi na{ih pretpostavki o tome kako se dva ili vi{e uzroka kombiniraju da bi neko pona{anje bilo mogu}e.

Kelley opisuje dva tipa kauzalnih kognitivnih shema:a) kauzalna shema multiple nu`nosti (tipa i-i) koja se koristi za tuma~enje izvo|

enja zahtjevnih zadataka, kao {to se to sportske pobjede, npr. pobjeda na maratonu, za ~iji su ishod istovremeno nu`no potrebni mnogi multipli uzroci, u na{em slu~aju: sposobnost, motivacija, dobar trening, dobra prehrana.... Neuspjeh u te{kom zadatku nije osobito informativan o pojedincu, jer dovoljno je da jedan od tih nu`nih uvjeta nije zadovoljen, pa da do uspjeha ne do|e. Uspjeh u te{kom zadatku informira opaà~a da su svi vi{estruki uzroci bili prisutni.

b) kauzalna shema multiple dovoljnosti (tipa ili-ili) se koristi za tuma~enje izvo|enja nezahtjevnih zadataka, kao {to je to npr. pobjeda kolege u "beli" koju on igra prvi puta, za ~iji je ishod dovoljno da bilo koji od multiplih uzroka bude prisutan, pa da se udovolji tom zadatku (predznanje, familijarnost zadatka, mogu}nost izmi{ljanja nepostoje}ih pravila i sl.). Uspjeh u laganom zadatku nije osobito informativan o pojedincu jer bilo koji od multiplih uzroka moè dovesti do uspjeha. Neuspjeh u takvom zadatku je informativan za opaà~a jer ukazuje da nijedan od multiplih uzroka nije bio prisutan.

Kauzalne sheme se tako|er stje~u putem osobnog iskustva da pojedina pona{anja proizlaze iz eksternalnih odn. internalnih uzroka. Na primjer, HENSEN je (1980) od jedne grupe ispitanika traìo da atribuiraju pona{anje pojedinca koji je uspje{no / neuspje{no rje{avao kriàljku a od ispitanika druge grupe da atribuiraju pona{anje pojedinca koji je uz smijeh / ozbiljno gledao film. Ispitanici su uspje{nost rje{avanja kriàljke pripisivali internalnim uzrocima (znanje i trud pojedinca), a raspoloènje pri gledanju filma eksternalnim uzrocima (vrsti filma).

Kauzalne sheme predstavljaju vaàn aspekt kauzalnog zaklju~ivanja iz slijede}ih razloga: pomaù da opaà~ izvodi kauzalne zaklju~ke i onda kada su informacije

nepotpune, nejasne ili se zasnivaju samo na jednom opaànju, op}e su i mogu se primijeniti u {irokom rasponu specifi~nih situacija, sluè opaà~u kao "stenografija kauzalnosti", kao sredstvo brzog i jednostavnog

kauzalnog zaklju~ivanja na osnovu prisutnosti i odsutnosti multiplih ishoda.

88

Kauzalne sheme predstavljaju privremeno tuma~enje pona{anja, koje se kasnije korigira novim informacijama budu}i da opaà~ nastavlja traìti informacije koje potvr|uju njegovu kauzalnu hipotezu. Korekcija i nadopuna po~etne hipoteze potrebna je zato {to opaà~ donosi kauzalne zaklju~ke koji se baziraju na maloj koli~ini informacija, {to predstavlja izvor pogre{aka pri atribuciji.

Pojedini uzroci se pripisuju nekom pona{anju s obzirom na: {to nas motivira za atribuciju, informacije kojima raspolaèmo, kauzalne sheme koje koristimo.

5.1.5. WEINERova teorija atribucije postignu}a (1972)Teorija uzima kao polazi{te primjere iz ATKINSONove teorije motivacije za postignu}em (1958) i razvijena je sa ciljem da protuma~i atribuciju postignu}a, a svoju primjenu i potvrdu je na{la i u drugim podru~jima. Teoretski model iste je prvi put prezentiran u ~lanku "Percipiranje uzroka uspjeha i neuspjeha" (1971) ~iji su autori WEINER, FRIEZE, KUKLA, REED, REST i ROSENBAUM..WEINERova teorija atribucije (1972) motivaciju promatra: (A) kao antecedent, pri ~emu motivacija pokre}e proces atribuiranja: (1) u

nastojanju pojedinca da odgovori na pitanje: "za{to sam uspio / nisam uspio u nekom zadatku" odn. u nastojanju da razumije svoje pona{anje u izvo|enju nekog zadatka (po tome se teorija atribucije postignu}a razlikuje od Atkinsonove teorije motivacije za postignu}em), (2) sa ciljem da definira, usmjeri i kontrolira svoje budu}e djelovanje u op}oj te`nji da efikasno upravlja sobom i svojom okolinom. Motivacija za razumijevanje / usmjeravanje pona{anja se javlja ~e{}e: (a) nakon neuspjeha, nego nakon uspjeha, (b) nakon neo~ekivanih doga|aja, nego nakon o~ekivanih, (c) kada je zadatak odn. uspjeh / neuspjeh u njegovom rje{avanju od velike subjektivne va`nosti. To ujedno zna~i da se atribucija postignu}a ne provodi uvijek, ve} samo onda kada je pojedinac za to motiviran.

(B) kao konzekvent, u prvom redu kao motivacija za postignu}em koja proizlazi iz odre|enog na~ina atribuiranja svoje uspje{nosti / neuspje{nosti u rje{avanju zadataka, {to }e se diskutirati kasnije.

Teorija je sveobuhvatna, jer su u njoj obuhva}eni svi elementi procesa atribucije:

A) ANTECEDENTI I ATRIBUTI WEINER i FRIEZE su (1971) polaze}i od Kelleyevog modela kovarijance proveli eksperiment sa 54 kombinacije antecedentnih informacija u atribucijskim dilemama (pri~e o uspjehu / neuspjehu osobe u nekom zadatku) sa slijede}im varijablama odn. antecedentnim informacijama: distinktivnost pona{anja na tri razine, konzistencija pona{anja na tri razine, konsenzus pona{anja na tri razine i ishod pona{anja na dvije razine: uspjeh / neuspjeh u nekom zadatku.

89

Zadatak ispitanika je da odrede stupanj u kojem se pona{anje osobe koja rje{ava zadatak moè atribuirati sa 4 osnovna uzroka uspjeha / neuspjeha u nekom zadatku, a to su slijede}i atributi (kauzalni faktori):1. sposobnost,2. zalaganje (uloèni napor),3. teìna zadatka i4. sre}a.

Analizom odgovora ispitanika utvr|eno je koje informacije dovode do upotrebe pojedinih atributa uzroka uspjeha / neuspjeha:

1. sposobnost se kao atribut koristi kada se opaà: visoka konzistencija pona{anja: pojedinac koji uvijek uspje{no rje{ava zadatke je

sposoban (atribucija sposobnosti je funkcija prethodne uspje{nosti u ranijim sli~nim zadacima),

niski konsenzus pona{anja: pojedinac koji jedini rje{ava zadatak kojeg drugi ne uspijevaju rije{iti je sposoban (atribucija sposobnosti je funkcija maksimalne uspje{nosti uz neuspje{nost drugih u ranijim sli~nim zadacima),

2. zalaganje se kao atribut koristi kada se opaà: niska konzistencija pona{anja: pojedinac koji ~as uspijeva, ~as ne uspijeva u zadatku

se trudi sporadi~no, niski konsenzus pona{anja: pojedinac koji jedini rje{ava zadatak kojeg drugi ne us-

pijevaju rije{iti se posebno trudi,

3. teìna zadatka se kao atribut koristi uz opaènu: visoku konzistenciju pona{anja: pojedinac koji neuspje{no rje{ava zadatke, dobiva

stalno te{ke zadatke (atribucija teìne je funkcija objektivne teìne zadatka), niski konsenzus pona{anja: zadatak je teàk ako je malo onih koji su ga rije{ili, a

lagan ako je malo onih koji ga nisu rije{ili (atribucija teìne je funkcija uspje{nosti drugih u rje{avanju zadatka),

4. sre}a se kao atribut koristi uz opaènu: nisku konzistenciju pona{anja: pojedinac koji sporadi~no uspijeva u zadatku, odn.

kada mu je u~inak u sli~nim prethodnim zadacima veoma varijabilan, ima sre}e u rje{avanju.

Iz navedenog se ponovo vidi da se konzistencija tuma~i idiosinkrati~ki, vezano za pona{anje pojedinca tokom vremena, a distinktivnost i konsenzus nomoteti~ki, u odnosu na druge situacije i podraàje odn. u odnosu na druge pojedince.

Nalazi su potvrdili upotrebljivost Kelleyevih dimenzija antecedentnih informacija za atribuiranje postignu}a pojedinim uzrocima. Me|utim, kao i kod Kelleya, pokazalo se da ispitanici ne pripisuju postignu}e samo tim atributima, nego i drugim uzrocima kao {to su: pa`nja i umor rje{ava~a, utjecaj drugih osoba (npr. pomo} u rje{avanju), raspoloènje rje{ava~a,

90

interes za zadatak odn. va`nost zadatka za ispitanika, uvjeti u obitelji, zdravstveno stanje, itd.,a koji se javljaju uz uvijek prisutna 4 osnovna uzroka pona{anja odn. postignu}a.

Weiner je navedena 4 osnovna uzroka smjestio na dvije ortogonalne (nezavisne) dimenzije (tablica 16.):1. lokus (mjesto) atributa kauzalnosti: internalnost = u osobi samoj - u akteru,

eksternalnost = u situaciji. Lokus kauzalnosti autor je kao dimenziju kauzalnosti preuzeo od HEIDERovog (1958) pojma “lokus kauzalnosti” i ROTTERovog (1966) pojma “lokus kontrole”.,

2. stabilnost / nestabilnost kauzalnog atributa u vremenu.

Tablica 16.: Dimenzionalna klasifikacija uzroka postignu}a na 2 dimenzije atributa.

LOKUSSTABILNOST internalan eksternalan

stabilan sposobnost teìna zadatkanestabilan zalaganje sre}a

Kasnije je, zbog nedovoljnosti dviju dimenzija za klasifikaciju ve}eg broja atributa uveo i tre}u dimenziju, ortogonalnu na prethodne dvije: mogu}nost kontrole ili kontrolabilnost zadatka koja ukazuje na to u kojoj mjeri je ishod pojedinog zadatka podloàn (samo)kontroli pojedinca (npr. u kockanju i u igrama na sre}u je mogu}nost utjecaja na ishod zadatka odn. kontrola zadatka ograni~ena ili minimalna), prema tablici 17. Na opravdanost uvo|enja te tre}e dimenzije ukazuje slijede}e: umor, raspoloènje i zalaganje spadaju u internalne nestabilne faktore, ali se me|usobno razlikuju po tome koliko ih pojedinac moè kontrolirati.

Tablica 17.: Dimenzionalna klasifikacija uzroka postignu}a na 3 dimenzije atributa.

LOKUS

internalan eksternalan

KONTROLABILNOSTSTABILNOST nekontrolabilan kontrolabilan nekontrolabilan kontrolabilan

stabilan sposobnost tipi~no zalaganje

teìna zadatka

nastavnik

nestabilan raspoloènje / umor

trenutno zalaganje

sre}a trenutna pomo} drugih

Navedene dimenzije su me|usobno ortogonalne i definiraju slijede}e atribute uspjeha / neuspjeha: sposobnost je internalan, nekontrolabilan i stabilan uzrok, jer ovisi prete`no o

inteligenciji, raspoloènje je internalan, nekontrolabilan i nestabilan uzrok, jer ne ovisi o situaciji i

ne moè se kontrolirati, tipi~no zalaganje se definira kao tipi~an dnevni u~inak u pripremi za zadatak, npr.

u~enje u trajanju od 5 sati i predstavlja internalan, kontrolabilan i stabilan uzrok,

91

trenutno zalaganje (npr. u~enje ~itave no}i pred ispit) je internalan, kontrolabilan i nestabilan uzrok,

teìna zadatka je eksternalan, nekontrolabilan (o~igledna je nemogu}nost vlastite kontrole nad zadatkom jer se on ne moè u toku rje{avanja promijeniti) i stabilan uzrok,

sre}a je eksternalni, nekontrolabilan i nestabilan uzrok, nastavnikova "osobna formula" je eksternalan, nekontrolabilan i stabilan uzrok, trenutna pomo} drugih je eksternalan, kontrolabilan i nestabilan uzrok (npr. kolega

moè pomo}i u pripremi ispita, ali to ne mora ponoviti).

B) KONZEKVENTIKao konzekventi (posljedice) atribuiranja se razmatraju: (1) motivacija i to motivacija za postizanjem u prvom redu, (2) o~ekivanja postignu}a, (3) emocije i (4) pona{anje.

(1) Pojedinci koji uspjeh atribuiraju vlastitoj sposobnosti i zalaganju, a neuspjeh nedovoljnom zalaganju imaju izraèniji motiv za postizanjem. Pojedinci koji vlastiti neuspjeh pripisuju nedostatku svojih sposobnosti imaju nizak motiv za postizanjem. Nije jasno kako ti pojedinci atribuiraju uspjeh, jer su nalazi neodre|eni.

(2) O~ekivanje vjerojatnosti uspjeha / neuspjeha u budu}em zadatku nakon odre|enog rezultata u prethodnom zadatku je primarno pod utjecajem dimenzije percipirane stabilnosti / nestabilnosti uzroka uspjeha / neuspjeha u prethodnom zadatku: o~ekuje da se stabilni uzroci ponavljaju u budu}nosti, a da se nestabilni uzroci ne ponavljaju. Dakle, s ve}om vjerojatno{}u (sigurno{}u, izvjesno{}u) }e se o~ekivati ishodi pripisani stabilnim uzrocima, u odnosu na ishode pripisane nestabilnim uzrocima.

Na primjer, ako o~ekujem da pro|em, a padnem na ispitu i potom: ishod pripi{em stabilnom uzroku (sposobnosti ili teìni zadatka), pove}at }e se

o~ekivanje istog takovog ishoda u budu}em zadatku, odn. smanjit }e se o~ekivanje uspjeha uz pojavu emocije beznade`nosti,

ishod prethodnog zadatka pripi{em nestabilnom uzroku (kao {to je (ne)sre}a ili raspoloènje), tada takva atribucija nema utjecaj na moje o~ekivanje ishoda u budu}em zadatku: jednostavno }u ponoviti prethodni zadatak, o~ekuju}i da nestabilni uzroci ne}e biti prisutni i da }u uspjeti. Dakle, o~ekivanje ishoda se nije promijenilo.

(3) Emocije odn. afektivne reakcije nakon uspjeha / neuspjeha mogu biti:

a) nezavisne od atribiuranja (atributa) uzroka pona{anja odn. one emocije koje ovise prvenstveno o ishodu u zadatku:

sre}a (zadovoljstvo) u slu~aju uspjeha, ili op}enito pozitivna ugodna ~uvstva u slu~aju uspjeha odn. pozitivnih posljedica,

uznemirenost (nezadovoljstvo) u slu~aju neuspjeha,i redovito su bazi~ne-generalne i javljaju se nakon procjene uspjeha / neuspjeha u zadatku.

b) zavisne od atribuiranja (specifi~nih atributa) uzroka pona{anja:

92

samopouzdanje / samopo{tovanje (ponos), ako se uspjeh atribuira internalno: sposobno{}u, tipi~nim ili trenutnim zalaganjem,

krivnja, zbog neuspjeha, ako se on atribuira internalnim, ali kontrolabilnim faktorom: nedovoljnim zalaganjem,

stid, zbog neuspjeha, ako se on atribuira internalnim, ali nekontrolabilnim faktorom: sposobno{}u (odn. nedostatkom sposobnosti),

srd`ba, zbog neuspjeha, ako se on atribuira kontrolabilnim faktorom: “nisam uspio, jer se nisam dovoljno trudio”,

saàljenje, zbog neuspjeha, koji se atribuira nekontrolabilnim faktorom: “nisam uspio jer nisam sposoban za to”,

iznena|enje, ako se uspjeh atribuira eksternalnim faktorom: sre}om, zahvalnost, ako se uspjeh pripi{e eksternalnom faktoru: pomo}i koju su drugi pruìli.

Emocije zavisne od atribuiranja su kompleksne-specifi~ne i javljaju se nakon primarnog atribuiranja uspjeha / neuspjeha putem ponovnog sekundarnog atribuiranja uspjeha / neuspjeha ili putem atribuiranja bazi~nih emocija proiza{lih iz primarnog atribuiranja uspjeha / neuspjeha. Na primjer, sre}a se javlja uz pozitivne posjedice nekog pona{anja, a ponos ako se uspjeh atribuira internalno: sposobno{}u ili ako se pozitivna emocija sre}e atribuira internalno: ponosan sam jer sam svojom sposobno{}u osigurao svoju sre}u. Emocije zavisne od atribuiranja uspjeha / neuspjeha vezane su uz dimenziju lokusa kauzalnosti i uz dimenziju kontrolabilnosti i javljaju se razvojno veoma rano, ve} kod 5-6 godi{nje djece.

(4) Pona{anje u budu}nosti koje zavisi o atribuiranju odn. pripisivanju uzroka uspjeha / neuspjeha pona{anja u sada{njosti moè biti:a) vlastito pona{anje, s obzirom na to kako smo sami atribuirali vlastito pona{anje i,b) pona{anje drugih prema nama, s obzirom na to kako su oni atribuirali na{e

pona{anje.

Vlastito pona{anje zajedni~ki odre|uju o~ekivanja o ishodima budu}eg zadatka i emocije vezane uz ishod prethodnog zadatka koji utje~u na vjerojatnost odn. frekvenciju pojavljivanja odre|enog pona{anja pri rje{avanju budu}eg zadatka. Budu}i zadatak se izvodi sa vi{e uspjeha ako mu prethode visoka o~ekivanja i pozitivne emocije.

Pona{anje drugih ljudi prema nama najvi{e ovisi o tome ~emu su oni pripisali na{e pona{anje na dimenziji mogu}nosti kontrole: ukoliko su na{ neuspjeh pripisali nekontroljivim uzrocima, odnose se prema nama blagonaklono i eventualno pruàju pomo}, a ukoliko su na{ neuspjeh pripisali uzrocima koje smo sami mogli kontrolirati, javlja se ljutnja i izostaje pomo}. Na primjer: profesori su veoma zahtjevni prema studentima koji su o~igledno sposobni, a pokazuju lo{ u~inak, kauzalno zaklju~uju}i da se nisu dovoljno trudili. Na opisani na~in se dimenzija kontrolabilnosti koristi u procjeni da li drugoj osobi treba pruìti pomo}.

Na kraju, diskutirat }e se utjecaj spola kao antecedenta na atribuciju vlastitog i tu|eg postignu}a s obzirom na:

93

a) spol procjenjiva~a odn. promatra~a: nema ulogu u percepciji postignu}a drugih: i mu{ki i ènski opaà~i na jednak na~in atribuiraju uspjeh mu{kih i ènskih ciljnih osoba,

b) spol ciljnih osoba odn. "aktera": uspjeh mu{karaca pripisuje se sposobnosti, a èna zalaganju ili sre}i, dok se neuspjeh mu{karaca pripisuje nedovoljnom zalaganju ili slaboj sre}i, a neuspjeh èna nedostatku sposobnosti. Navedene razlike u atribuiranju se javljaju i pri percepciji vlastitog uratka (postignu}a) i pri percepciji uratka (postignu}a) drugih.

Nalaz iz (b) se tuma~i razli~itim o~ekivanjima koje procjenjiva~i (opaà~i) imaju u pogledu uratka mu{karaca i èna: od mu{karaca i mu{karci i ène o~ekuju ve}i uspjeh nego od èna.

Taj nalaz se poku{ao provjeriti putem manipuliranja uradaka na "mu{kim" i "ènskim" zadacima i potvr|en je samo na "mu{kim" zadacima, {to se tuma~i pote{ko}om da se na|u "ènski" zadaci u kojima bi se o~ekivao lo{iji uradak mu{karaca. Kada je i taj problem rije{en, davanjem istog zadatka, uz uputu da on pruà informacije o maskulinoj / femininoj prirodi zadatka, prije navedeni nalaz je u cijelosti potvr|en. Doprinosi Weinerove teorije su: daje i deskripciju atributa i njihovu dimenzionalnu klasifikaciju, specifi~na je u hipotezama i stoga jednostavna za validaciju, dobila je empirijsku me|ukulturalnu potvrdu, moè se primjenjivati u mnogim podru~jima: teorija je svoju primjenu i potvrdu

na{la ne samo za {kolska postignu}a, ve} i za sportska postignu}a, socijalna postignu}a (kao {to su prijeteljstva, priznanja) te u drugim podru~jima, kao {to je to dono{enje sudskih presuda odn. odmjeravanje kazne (pri ~emu se kao relevantne varijable uzimaju u obzir informacije o internalnosti / eksternalnosti ~ina, stabilnosti pona{anja i mogu}nosti kontrole).

Slijede}e su kritike Weinerove teorije: premda je teorija interno validna, kriti~ari teorije predlaù neke druge dimenzije za

klasifikaciju atributa pona{anja, kontrolabilnost se smatra va`nom dimenzijom atributa u tuma~enju atribucije

pri postignu}u i pri pomaganju drugima, ali ne za tuma~enje atribucije drugih oblika pona{anja,

pokazalo se da promjene u o~ekivanjima i/ili u pona{anju mogu biti nezavisni od procesa atribuiranja,

pojava bazi~nih emocija moè biti uzrokovana i atribucijom a ne samo ishodom u rje{avanju zadatka.

5.1.6. SCHACHTER / SINGERova teorija atribucije emocija (1962)Prema SCHACHTER / SINGERovoj (1962) dvofaktorskoj teoriji emocija, intenzitet i kvalitet emocije odn. emocionalni doìvljaj pojedinca je zajedni~ka funkcija odn. predstavlja interakciju (produkt) dvaju faktora ili komponenti:1. perifernog fiziolo{kog uzbu|enja (arousala) koje je nespecifi~no jer ne sadrì

specifi~ne znakove za prepoznavanje emocije,

94

2. kognitivnog imenovanja (interpretacije) tog uzbu|enja kada je izvor tog uzbu|enja nepoznat, putem opaànja socijalne okoline kojoj se pojedinac nalazi (socijalnog doga|aja koji se zbiva u ~asu uzbu|enja) odn. putem uspore|ivanja sa drugim osobama (putem znakova percipiranih i interpretiranih iz konteksta socijalne situacije u kojoj se fiziolo{ko uzbu|enje javlja), ~ime uzbu|enje dobiva identitet one emocije koju izraàva osoba koja se opaà.

Iz navedene postavke se mogu izvesti slijede}a predvi|anja: ukoliko je pojedinac fiziolo{ki uzbu|en, a ne zna za{to je uzbu|en, nastojat }e

interpretirati to uzbu|enje putem doga|aja koji se zbivaju u okolini u momentu uzbu|enosti: student koji je opazio poja~ano kucanje svoga srca }e to interpretirati kao znak vlastite zabrinutosti, a ne kao simptom svoje neispavanosti, budu}i da su i kolege s kojima je u dru{tvu uzbu|eni i zabrinuti zbog nadolaze}eg ispita,

ukoliko je pojedinac fiziolo{ki uzbu|en, a zna za{to je uzbu|en, ne}e nastojati interpretirati to uzbu|enje: student koji je istr~ao kilometarsku stazu, i opazio ubrzano kucanje svoga srca ne}e nastojati interpretirati to uzbu|enje niti }e ga pripisati emociji,

ukoliko pojedinac nije fiziolo{ki uzbu|en, interpretacija nekog doga|aja kao emocionalno uzbu|uju}eg ne}e dovesti do autenti~ne emocije.

Navedena predvi|anja autori su potvrdili u eksperimentu u kojem manipuliraju sa dvije navedene varijable slijede}im redoslijedom:1. svim ispitanicima daju la`nu uputu da se na njima ispituje utjecaj injekcije vitamina

izmi{ljenog imena “Suproxin” na vizualnu percepciju,2. svim ispitanicima ubrizgavaju epinefrin, koji dovodi do pove}ane aktivnosti

simpatikusa odn. do fiziolo{kog uzbu|enja, koje je tipi~no za sna`ni emocionalni doìvljaj,

3. (a) ispitanicima u grupi A je ispravno re~eno da nakon injekcije mogu o~ekivati fiziolo{ko uzbu|enje kao simptome djelovanja injekcije (poja~ano lupanje srca, ubrzano disanje, crvenjenje, tresenje ruku), (b) ispitanicima u grupi B nije ni{ta re~eno o simptomima odn. efektima djelovanja injekcije koje mogu o~ekivati i (c) ispitanicima u grupi C je pogre{no re~eno da nakon injekcije mogu o~ekivati simptome djelovanja injekcije koji se ne}e pojaviti (“stopala }e Vam postati neosjetljiva”),

4. ispitanicima u kontrolnoj grupi je dana placebo injekcija koja ne dovodi do fiziolo{kih promjena, i nije im ni{ta re~eno o simptomima djelovanja injekcije,

5. dok ispitanici u dru{tvu pomo}nog eksperimentatora individualno ~ekaju u ~ekaonici na nastavak ispitivanja pomo}ni eksperimentator se pona{a radosno odn. eufori~no (radi avion~i}e od papira, baca kuglice zgu`vanog papira u ko{, smije se...). ili ljutito odn. bijesno (prilikom ispunjavanja upitnika sa provokativnim - uvredljivim pitanjima npr. “sa koliko mu{karaca je va{a majka imala spolne odnose prije nego je upoznala va{eg oca”... uvrije|eno se mrgodi, prijeti i prigovara, da bi na kraju poderao upitnik i ljutito napustio ~ekaonicu).

Autori su kao mjeru emocionalnog izraàvanja ispitanika koristili procjene sli~nosti pona{anja ispitanika sa pona{anjem pomo}nog eksperimentatora, promatraju}i ih kroz poluprozirno staklo, a kao mjeru emocionalnog doìvljaja ispitanika samoopis

95

emocionalnog doìvljaja ispitanika u ~ekaonici koji je traèn u posteksperimentalnom intervjuu.

Analizom dobivenih rezultata se pokazalo da su ispitanici kojima nije bila ponu|ena interpretacija uzroka vlastite fiziolo{ke pobu|enosti (iz grupe B) imali potrebu da interpretiraju svoju fiziolo{ku pobu|enost putem opaànja socijalne okoline odn. putem uspore|ivanja sa drugim osobama tako: da su se pona{ali u skladu sa pona{anjem pomo}nog eksperimentatora, dok su

ispitanici u drugim grupama bili relativno indiferentni na pona{anje pomo}nog eksperimentatora i nisu to pona{anje podraàvali,

da su u ve}oj mjeri iskazivali da doìvljavaju emociju u kojoj je bio pomo}ni eksperimentator u odnosu na ispitanike drugih grupa,

pa proizlazi da su ispitanici u ostalim grupama bili vi{e pod utjecajem o~ekivanja stvorenog uputom nego pod utjecajem pona{anja pomo}nog eksperimentatora, pa nisu imali potrebu da interpretiraju svoju fiziolo{ku pobu|enost.

VALINS je (1966) doveo u pitanje nu`nost fiziolo{kog uzbu|enja da bi do{lo do emocije pokazuju}i da je dovoljno da osoba samo percipira uzbu|uju}i podraàj ili misli da je uzbu|ena (npr. putem la`nog feedbacka), pa da do|e do emocija.

U eksperimentu koji je proveo mu{ki ispitanici su bili priklju~eni na elektrode koje su trebale registrirati i reproducirati kucanje njihovog srca, a kao uzbu|uju}i podraàj su posluìle fotografije atraktivnih djevojaka iz Playboya. Ispitanici su trebali izabrati fotografije koje su im se najvi{e svi|ale. Pokazalo se da su ispitanici prete`no izabirali one fotografije kod kojih je prezentirana laìrana (manipulirana) vi{a frekvencija otkucaja srca iako do stvarne promjene frekvencije nije do{lo. Autor je (1972) ponovio istraìvanje pri ~emu je ispitanicima objasnio postupak manipuliranja ali je dobio identi~ne nalaze: ni kognitivni uvid nije otklonio “laìranu” emociju.

5.1.7. Percepcija samog sebe: BEMova teorija percepcije sebe (1972)BEM (1972) smatra da pretpostavka o direktnom poznavanju vlastitih dispozicija putem introspektivnog uvida nije sasvim ispravna. U mnogim slu~ajevima pojedinac ne koristi introspekciju ve} saznaje sebi, o svojim osobinama i internalnim stanjima: stavovima, emocijama... zaklju~uju}i iz opaànja vlastitog pona{anja o uzrocima toga pona{anja, na isti na~in kao {to zaklju~uje i o dispozicijama drugih ljudi.

Procese koje koristi pojedinac za percepciju sebe opisuje izjava knjièvnika Edwarda Morgana FORSTERa (1879-1970): “Kako mogu kazati {to mislim dok ne ~ujem {to govorim?”.

Zaklju~ivanje o sebi odn. procjena sebe kroz uvid u vlastito pona{anje se naj~e{}e javlja u situacijama kada se na{a internalna stanja percipiraju kao nejasna, neodre|ena, nesalijentna odn. kada se percipira da na{e pona{anje nije u skladu sa tim stanjima. Percepcijom sebe mi korigiramo prethodnu percepciju sebe koju smo imali i bolje upoznajemo svoja internalna stanja.

Da bi potvrdio navedenu postavku Bem uvodi metodu interpersonalne replikacije, koja se sastoji u slijede}em:

96

ispitanici dobivaju pismenu informaciju o eksperimentu COHENa, koji je (1962) proveo eksperiment u kojemu ispitanici (akteri) trebaju pisati esej suprotan vlastitom stavu za koji esej dobivaju nagradu koja je graduirana i nije ekstremna: iznosi 0,5; 1; 5 ili 10 USD. (Osnovni nalaz eksperimenta je slijede}i: {to je manja bila nagrada, to je ve}a bila promjena stava u cilju smanjenja kognitivne disonance, ali taj nalaz ispitanicima nije predo~en).

ispitanici Bema trebaju prosuditi promjenu stava kod ispitanika (aktera) u eksperimentu Cohena, koje se procjene uspore|uju sa sa stvarnom promjenom stava.

usporedba stvarnog stava aktera i procjene stava od strane promatra~a je pokazala zna~ajno preklapanje stvarnog i predvi|anog stava ~ime je pokazano da i ispitanici (akteri) u eksperimentu Cohena i ispitanici Bema (promatra~i) koriste istovjetan na~in zaklju~ivanja.

Dakle, nakon {to je promatra~ima prezentirana situacija u kojoj su se nalazili akteri (pisanje eseja suprotnog vlastitom stavu) i dana im je informacija o pona{anju aktera (primanje nagrade) koje su dovoljne da promatra~ predvidi kona~ni stav aktera traèna je od promatra~a procjena o promjeni stava kod aktera. Budu}i da je usporedbom stvarnog stava aktera i procjene stava od strane promatra~a utvr|eno zna~ajno preklapanje, moè se re}i da i akteri i promatra~i atribuiraju na isti na~in odn. koriste ista pravila atribucije.

JONES i sur. (1968) se kriti~ki osvrnuo na sprovedeno istraìvanje ukazuju}i da pri interpersonalnoj replikaciji postoje neke informacije koje su dostupne akteru a nisu dostupne promatra~u: akteru je poznat njegov po~etni stav. Kako bi kontrolirao utjecaj navedene varijable, autor sprovodi uravnoteènu interpersonalnu replikaciju u kojoj koristi dvije grupe promatra~a: grupu A koja poznaje po~etni stav aktera i grupu B, koja ne poznaje po~etni stav aktera.

Uz uravnoteènu interpersonalnu replikaciju autori dobivaju slijede}i nalaz: grupa koja ne poznaje po~etni stav aktera to~nije procjenjuje njegov naknadni stav, nego grupa koja poznaje po~etni stav aktera. To se protuma~ilo time da promatra~i u grupi koja poznaje po~etni stav aktera procjenjuju naknadni stav aktera u odnosu na njegov po~etni stav bez obzira na veli~inu nagrade. Dakle, ne moè se prihvatiti Bemova pretpostavka da za tuma~enje promjene stava u situacijama iznu|ene suglasnosti “nema potrebe da koristimo unutarnja motivaciona stanja”, kada se i kod promatra~a, koji nemaju potrebe za konzistencijom (jer nisu izloèni situaciji iznu|ene suglasnosti) upravo javlja motivacija za konzistencijom koja se menifestira u predvi|anju da se kasniji stavovi aktera ne}e mijenjati bez obzira na eksperimentalnu situaciju.

Bemova teorija percepcije sebe je potvr|ena i time {to je autor pokazao da autoatribucija postoji kod efekta prekomjernog (dodatnog) opravdanja (engl.: overjustification effect) nekog pona{anja koji se efekt javlja uslijed prevelike nagrade za neko pona{anje. Efekt se sastoji u slijede}em: kada se pojedincu daje (eksternalna) nagrada za izvo|enje intrinzi~no motivirane aktivnosti (to je aktivnost koja se izvodi sa zadovoljstvom, zbog nje same, a ne zbog eksternalne nagrade, npr.: hobi, amaterski sport...), motivacija za to pona{anje }e opasti.

97

Do navedenog dolazi stoga {to pojedinac, opaàju}i svoju aktivnost i okolnosti u kojima je ona eksternalno nagra|ena, zaklju~uje da je izvo|enje te aktivnosti vezano za dobivanje eksternalne nagrade i da tu aktivnost neopravdano smatra intrinzi~no motiviranom. Opaàju}i svoje pona{anje, pojedinac mijenja obja{njenje te aktivnosti (tog pona{anja) u terminima intrinzi~ne motivacije ("izvodim tu aktivnost jer uìvam u njoj") u obja{njenje u terminima eksternalne nagrade ("izvodim tu aktivnost jer sam za to nagra|en"). Navedeni pad intrinzi~ne motivacije potvr|en je opaànjem da ispitanici koji su po~eli dobivati nagrade za izvo|enje aktivnosti za koju su intrinzi~no motivirani po~inju pokazivati manje sklonosti za kasnije izvo|enje te aktivnosti nego ispitanici kojima nisu davane nagrade. Intrinzi~na motivacija za izvo|enje nagra|ivane aktivnosti je opala.

Navedeno ima zna~ajne implikacije na nagra|ivanje pona{anja: davanje intenzivnih i redovitih ekstrinzi~nih nagrada za uspjeh u intrinzi~no motiviranom pona{anju moè reducirati intrinzi~nu vrijednost tog pona{anja i time smanjii uìtak i daljnju motivaciju za njegovo izvo|enje! Zato je va`no razmotriti autoatribuciju do koje dolazi nakon nekog oblika pona{anja. Iako nagradu uvodimo sa najboljom namjerom, pojedinac moè svoje pona{anje atribuirati nagradom, a ne intrinzi~nom vrijedno{}u pona{anja.

Stoga treba razlikovati dvije vrste nagrada:1) nagrada koja informira ("Dobro si to u~inio."), koja je motiviraju}a i2) nagrada koja kontrolira ("Dobit }e{ nagradu ako to napravi{"), koja nije motiviraju}a.

Efekt prekomjernog opravdanja je suprotan efektu nedovoljnog opravdanja (engl.: insufficient justification effect) kada u situacijama iznu|ene suglasnosti ispitanici uz malu nagradu ispoljavaju pozitivniji stav nego uz ve}u nagradu ({to se tuma~i na slijede}i na~in: mala nagrada nije predstavljala dovoljno opravdanje za pona{anje, pa je do{lo do promjene stava).

5.1.8. Zaklju~no o teorijama atribucijeAtribucija je centralni proces u socijalnoj percepciji. Kako je re~eno, atribucija je socijalno - kognitivni proces kojim pojedinac nastoji iz socijalnih informacija ustanoviti uzroke tu|eg (ali i vlastitog) pona{anja. Na pitanje kako se taj proces odvija poku{avaju odgovoriti razli~ite teorije atribucije. Svaka od tih teorija atribucije ima potvr|enu internalnu valjanost.

Premda su teorije uspore|ivane nisu utvr|ene njihove zajedni~ke crte, pa nam preostaje da koristimo svaku od njih s obzirom na njihove specifi~nosti. Npr., imamo li prilike promatrati pona{anje pojedinca u vremenu, moèmo primijeniti u tuma~enju konkretnog procesa atribuiranja Kelleyev model kovarijacije, a u protivnom koristimo njegov model kauzalnih shema ili preostale teorije.

Heiderova, Jones / Davisova i Kelleyeva teorija su normativne, jer ukazuju na to kako se proces atribucije odvija u idealnom slu~aju, ali konkretni opaà~ ne slijedi uvijek na sistemati~an na~in opisan tok procesa. Ponekad konkretni opaà~, kada do|e do

98

kauzalnog obja{njenja ne nastoji odrediti njegovu to~nost, niti se trudi da utvrdi najbolje kauzalno obja{njenje.

Zbog utjecaja procesa atribucije na socijalno pona{anje, od agresivnosti do interpersonalne privla~nosti, atribucija je postala dominantan predmet istraìvanja u socijalnoj psihologiji.

5.1.9. Pogre{ke pri atribuiranjuPogre{ke odn. pristranosti koje proizlaze iz procesa atribucije uzroka pona{anja drugih su:

(a) hedonisti~ka relevantnost odn. va`nost pona{anja pojedinca za opaà~a: tendencija da druga~ije procjenjujemo pona{anje druge osobe, ukoliko je to pona{anje za nas relevantno tako da ima utjecaj na opaà~a. To pona{anje po opaà~a moè imati ugodne ili neugodne posljedice, odnosno moè opstruirati ili promovirati njegove ciljeve. U tom slu~aju je percepcija korespondencije pona{anja pojedinca i njegovih osobina upravo proporcionalna hedonisti~koj relevantnosti. Kada do takve percepcije do|e i neutralna pona{anja pojedinca koja su hedonisti~ki nerelevantna asimiliraju se u stvorenu percepciju poja~avaju}i korespondentni zaklju~ak.

Primjeri: ukoliko kasirka pogrije{i pri vra}anju novca vra}aju}i manje nego {to treba,

vjerojatnije }e{ njen nemar pripisati internalnim faktorima (kao {to je prora~unata pohlepa) i dati }e{ ekstremnije atribucije, nego ako pogrije{i vra}aju}i vi{e nego {to treba,

ukoliko je tvoj cimer ostavio vrata sobe otvorena, pri ~emu su pokradene tvoje stvari, vjerojatnije je da }e{ zaklju~iti da je on nemarna osoba nego u slu~aju da ni{ta nije pokradeno. Nadalje }e{ i njegovo kroni~no ka{njenje na nastavu interpretirati kao daljnji dokaz njegovog nemara.

(b) personalizam: tendencija da druga~ije procjenjujemo pona{anje druge osobe ukoliko opazimo da nas pojedinac tim pona{anjem èli iskoristiti / o{tetiti / povrijediti iz osobnih razloga. U tom slu~aju se hedonisti~koj relevantnosti pridruùje opaànje usmjerene namjere pojedinca da se pona{a tako da izazove ugodu ili neugodu kod opaà~a. Personalizam, je stoga ekstremnija varijanta prethodne pogre{ke, sa mnogo izraènijim posljedicama po atribuiranje.

Na primjer: ukoliko tvoj kolega na poslu isklju~i telefon tako da ne moè{ razgovarati sa svojim prijateljem (koji je najavio razgovor), {to je tebi hedonisti~ki relevantno i opazi{ (ili interpretira{) da je to isklju~ivi razlog za njegovo pona{anje (jer on ne èli da pri~a{ sa svojim prijateljem, koji nije i njegov prijatelj i kojeg “ne podnosi”), ~ime ti èli u~initi naào iz osobnih razloga, vjerojatnije }e{ zaklju~iti da je on neugodna, zla osoba nego u slu~aju da je isklju~io telefon iz drugih razloga, npr. da premjesti namje{taj da bi dohvatio spis sa poda, koji je pao sa stola. Dakle, ukoliko smo ne~ijim pona{anjem li~no povrije|eni, skloniji smo to pona{anje o{tro osuditi, a ako nismo, znatno smo blaì u osudi.

99

Ovu pristranost ilustrira istraìvanje JONESa i CHARMESa (1957) u kojem ispitanici promatraju studenta kao ne uspijeva izvr{iti zadatak koji je (a) nepovezan sa ispitanicima i (b) povezan sa ispitanicima. Kada su traène atribucije studenta, pokazalo se da se student koji je bio izloèn situaciji (b) procjenjuje negativnije.

(c) temeljna atribucijska pogre{ka (efekt izvo|a~-promatra~): tendencija da isto pona{anje ako je tu|e atribuiramo vi{e internalno (osobinama), a manje eksternalno (situacijom), pogotovo ako se radi o neuspjehu, a ako je vlastito vi{e eksternalno a manje internalno.

Dakle, isto pona{anje akter (izvo|a~) pripisuje situaciji, a promatra~ osobinama aktera. Na primjer: ako opazimo prolaznika koji se spotaknuo, smatramo ga nespretnim a ako se isto dogodi nama, ogledavamo se i traìmo na {to smo se spotaknuli. Pristranost dovodi: do o~ekivanja ve}e konzistencije pona{anja drugih, nego {to je to pona{anje u

stvarnosti konzistentno, do previ|anja konzistencije vlastitog pona{anja, ~ime onemogu}avamo sebi pre-

poznavanje i razumijevanje vlastitih osobina (sposobnosti, motiva...): npr. djevojka koja se konzistentno upu{ta u veze u kojima biva iskori{tavana i poniàvana moè percipirati da je uzrok nezadovoljavaju}ih veza izvan nje: u okrutnosti i be{}utnosti mu{karaca, a ne u osobnoj neselektivnosti.

Prvo istraìvanje u kojemu je utvr|ena temeljna atribucijska pogre{ka je istraìvanje JONESa i HARRISa (1967) u kojemu su ispitanicima dani na ~itanje eseji o Fidelu Castru od kojih eseja je pola sa pozitivnim stavom (podràvanje), a pola sa negativnim stavom (napadanje). Druga varijabla eseja je bila je li on napisan kao pozitivan ili negativan slobodno ili prema zahtjevu.

Od ispitanika se potom traìlo da procijene kakav privatni stav o Fidelu Castru imaju autori eseja bodovima od 1 (ekstremni anti-Castro stav) do 100 (ekstremni pro-Castro stav). Prosje~ne procjene ispitanika su pokazale slijede}e:1. kada autor eseja ima slobodan izbor da napi{e esej i kada je taj esej pozitivan,

ispitanici zaklju~uju da on u eseju iskazuje i vlastiti stav pa je njihova prosje~na procjena stava autora 59,62. To je o~ekivani rezultat u skladu sa Jones / Davisovom teorijom korespondentnog zaklju~ivanja.,

2. kada je od autora eseja zahtijevano da napi{e pozitivan esej ispitanici opet zaklju~uju da on u eseju iskazuje vlastiti stav pa je njihova prosje~na procjena stava autora 44,10. To je neo~ekivan razultat, jer pokazuje da ispitanici nisu uzeli u obzir situaciju u kojoj je esej bio napisan, odn. ~injenicu da je pozitivan sadràj eseja bio iznu|en eksplicitnim zahtjevom. Dakle, ispitanici su zanemarili situacione uvjete pona{anja autora eseja i njegovo pona{anje pripisali njegovim internalnim stavovima.

Nalazi dobiveni u druge dvije situacije, (3) kada autor eseja ima slobodan izbor da napi{e esej i kada je taj esej negativan i (4) kada je od autora eseja zahtijevano da napi{e pozitivan esej tako|er ukazuju na atribucijsku pogre{ku, samo {to su vrijednosti niè (17,38 i 22,87) i druga vrijednost je (neo~ekivano!) ve}a od prve.

100

Pristranost se moè demonstrirati na slijede}i na~in: ispitanicima se da tablica sa popisom internalnih osobina, prema tablici 18. od ispitanika se zatraì da putem tablice procijene sebe tako da unesu kriì} u

pripadaju}e polje i nekog kojeg dobro poznaju tako da unesu to~ku u pripadaju}e polje,

nakon ~ega je potrebno: bodovati odgovore koji je ispitanik dao za sebe i za nekog kojeg dobro poznaje

putem pripadaju}ih ocjena napisanih ispod pojedinih kategorija odgovora, algebarski zbrojiti bodove koji se odnose na samoprocjene i zasebno bodove koji

se odnose na procjene drugih, usporediti dva zbroja bodova: manji ukupni rezultat ukazuje na eksternalno

atribuiranje, a ve}i ukupni rezultat na internalno atribuiranje.

Tablica 18.: Tablica za demonstraciju temeljne atribucijske pogre{ke. Ispod kategorija je napisana pripadaju}a ocjena za bodovanje odgovora. S obzirom na odgovore potvr|ena je hipoteza da samoprocjene prete`no odnose na eksternalno atribuiranje - situacijom ( = 3), a procjene drugih prete`no na internalno atribuiranje - osobinama ( = 5).

OSOBINAdefinitivno ne opisuje

(-2)

obi~no ne opisuje

(-1)

katkad opisuje, katkad ne

(0)

obi~no opisuje

(1)

definitivno opisuje

(2)agresivan x ointrovertiran o xsklon razmi{ljanju o xtopao x ootvoren x ouporan x oambiciozan x oprijateljski x o

JONES i NISBETT su (1971) ponudili 4 hipoteze kojima tuma~e temeljnu atribucijsku pogre{ku, od kojih hipoteza je posljednja koja se navodi izdràla provjeru i prihva}ena kao ispravna:1. akter ima bolji uvid u svoje pro{lo pona{anje, nego promatra~, koji vidi samo

jednom pona{anje aktera iz ~ega slijedi da {to se ispitanici bolje poznaju to je temeljna atribucijska pogre{ka manja, {to nije potvr|eno (vidi demonstraciju u tablici 18.),

2. akter se brani od odgovornosti tako {to uzroke svog pona{anja pripisuje situaciji, koja hipoteza vrijedi samo za negativna pona{anja, pa nije uvjerljiva,

3. akter pripisuje svoje pona{anje situaciji da bi zadovoljio potrebu za kontrolom svojih osobina, ako ve} nema kontrolu nad situacijom, koja hipoteza nije izdràla provjeru u kojoj je ekperimentalno isprovocirana potreba za kontrolom, kada vlastito pona{anje akteri i dalje vi{e pripisuju sebi, a manje situaciji,

4. akter i promatra~ koriste informacije koje su im najsalijentnije, najistaknutije, u fokusu pa`nje: akter obra}a pa`nju na situaciju, a promatra~ obra}a pa`nju na aktera. Navedeno je potvr|eno u eksperimentima u kojima su se koristila audio i video snimanja ili ogledala radi usmjeravanja pa`nje aktera na samog sebe. Kada akter u

101

ve}oj mjeri obra}a pa`nju na samog sebe temeljne atribucijske pogre{ke nema: i promatra~i i akteri atribuiraju na isti na~in.

Iz atribucije vlastitog pona{anja proizlaze slijede}e pogre{ke:

(d) hedonisti~ka pristranost (engl.: self-serving bias): tendencija da sebe atribuiramo "u pozitivnom svjetlu" (a druge u negativnom), odn. da preuzimamo odgovornost za vlastita pozitivna pona{anja (uspjehe), a odbijamo odgovornost za vlastita negativna pona{anja (neuspjehe).

Iz toga razloga vlastite uspjehe pripisujemo internalnim faktorima (svojim osobinama: sposobnosti, zalaganju...), a vlastite neuspjehe eksternalnim faktorima (situaciji: lo{oj sre}i...), dok uspjehe drugih pripisujemo situaciji, a neuspjehe njihovim osobinama. Pristranost se tuma~i na{im vlastitim nastojanjem da unapre|ujemo i pobolj{avamo pozitivnu sliku o sebi, a ponekad nadma{uje i temeljnu atribucijsku pogre{ku.

Bias potvr|uju istraìvanja LAUa i RUSSELa (1980). Autori su analizirali izjave igra~a, trenera i sportskih novinara u ~lancima o sportskim doga|ajima s obzirom na njihovo atribuiranje pobjede odn. poraza internalnim ili eksternalnim uzrocima i nalaze: da su pobjede prete`no atribuirane internalnim uzrocima, a porazi podjednako i

eksternalnim i internalnim uzrocima, da je bias ja~i kod igra~a i trenera, nego kod novinara.

Opisana pristranost moè biti pogubna u timskom radu, gdje svaki ~lan tima pripisuje uspjehe sebi (vlastitoj zasluzi), a neuspjehe osobinama svojih suradnika. Takve potpuno suprotne percepcije mogu dovesti do nerazumijevanja i konflikata.

(e) obrambena atribucija tipa "meni se ne{to takvoga ne moè dogoditi". Ovu vrstu pogre{ke potvr|uje istraìvanje WALSTERa (1966), koji ispituje moralno rezoniranje odraslih. Ispitanicima se prezentira “pri~a o Lenny-ju”, koji je parkirao auto na strmoj ulici i oti{ao u kupovinu. Ko~nica je popustila i vozilo je krenulo... Varira se po~injena {teta, a od ispitanika se traì procjena odgovornosti aktera. Dobiveni nalaz je za~udio: ispitanici procjenjuju da je Lenny to vi{e odgovoran, {to su ve}e prouzro~ene posljedice, koje zaklju~ivanje odgovara razini objektivne, heteronomne moralnosti, koja je prisutna kod djece dobi do 12 godina. Nalaz je protuma~en obrambenom atribucijom, kojom se zadràva mogu}nost kontrole nad onim {to se ispitanicima samima moè desiti. Iz istog razloga se i ènu - `rtvu silovanja, a ne napada~a okrivljuje za pretrpljeno nasilje.

Za atribucijske pogre{ke se op}enito moè re}i da predstavljaju oblik racionalizacije odn. da proizlaze iz iracionalnog atribuiranja.

5.1.10. Prakti~na primjena spoznaja o atribuciji Prakti~na primjena spoznaja o atribuciji temelji se na:a) BEMovoj interpretaciji efekta prekomjernog opravdanja ib) SCHACHTER / SINGERovoj teoriji (atribucije) emocija.

U vi{e situacija je prisutan efekt prekomjernog opravdanja:

102

A) u kupovini nam se ponekad nude proizvodi uz koje }emo dobiti i nagradu ("plati{ 5 - dobi{ 6"). Takva poruka je efikasna za onoga koji nikad nije kupovao taj proizvod i za koje nagrada ima o~itu ekstrinzi~nu vrijednost. Oni koji taj proizvod ve} duè vrijeme kupuju (i koji je za njih poprimio intrinzi~nu vrijednost) se po~inju pitati "ne prodaje li se taj proizvod zbog svoje nekvalitete tako povoljno?". Na taj na~in je dodatna vrijednost ugrozila intrinzi~nu motivaciju za kupnju toga proizvoda.

Druga nepogodnost dodatne vrijednosti je u tome {to ta dodatna vrijednost moè biti jedini motivator kupovine nekog proizvoda ("od dva proizvoda kupio sam onaj uz kojega mi se jo{ ne{to nudilo"). Na taj na~in se kupovina toga proizvoda atribuira ekstrinzi~nom motivacijom (a ne intrinzi~nom motivacijom odn. pozitivnim stavom prema proizvodu), pa sa izostankom dodatne vrijednosti kupovina toga proizvoda prestaje.

B) istraìvanje u psihijatrijskoj ustanovi u Philadelphia-i (USA) je pokazalo da prekomjerna nagrada za neko pona{anje moè dovesti do boomerang efekta: prekomjerno nagra|eno pona{anje se izvodi manje ~esto nego ono koje je nagra|eno umjereno.

Da bi se postigao {to bolji odaziv na grupnu psihoterapiju uveden je sistem nagra|ivanja poha|anja seansi sa dvije veli~ine nagrada u dvije nezavisne grupe (8 i 2 USD po seansi). Prije uvo|enja nagra|ivanja prisutnost u dvije grupe bila je 90% odn. 82%. Mjesec dana nakon uvo|enja nagrade prisutnost se pove}ala na 95% (uz nagradu od 8 USD) odn. na 88% (uz nagradu od 2 USD). Me|utim, kada je nagrada ukinuta, odaziv se u grupi sa ve}om nagradom smanjio na 75% , a u grupi sa manjom nagradom pove}ao na 90%. Pokazalo se da je manja nagrada potaknula pona{anje koje se zadràlo i nakon ukinu}a nagrade (postalo je intrinzi~no motivirano), a ve}a nagrada je postala jedini razlog dolaska na seanse (postala je ekstrinzi~ni motivator).

C) LEPPER, GREENE i NISBETT (1973) su traìli od djece u vrti}u da se igraju atraktivnim crta}im priborom. Prvoj skupini djece re~eno je da crtaju kako bi dobili nagradu "najbolji crta~". Drugim dvjema skupinama nije obe}ana nikakva nagrada, ali je jedna od njih dobila neo~ekivanu nagradu. Nakon nekoliko dana sva djeca su se mogla, ako su htjela, igrati tim crta}im priborom. Djeca iz prve skupine igrala su se dvaput kra}e tim priborom nego djeca iz druge dvije skupine. Djeci iz prve grupe je smanjena intrinzi~na motivacija ekstrinzi~nom nagradom. SCHACHTER / SINGERova teorija emocija (1962) smatra da emocija proizlazi iz atribucije fiziolo{kog uzbu|enja kognicijom koju osoba veè uz pojavu uzbu|enja. Zato pogre{na atribucija fiziolo{kog uzbu|enja, koje se ne atribuira pravim, nego fiktivnim uzrocima dovodi do poreme}enog emocionalnog funkcioniranja. Na primjer: pojedinac koji je u napasti da ne{to ukrade i doìvi uzbu|enje moè to uzbu|enje atribuirati pomisli da }e po~initi nemoralni ~in ili pomisli da }e biti otkriven. Uz prvu atribuciju se javlja “zdrava” - internalna i inhibiraju}a emocija krivnje ili srama, a uz drugu “nezdrava” - situaciona i ambivalentna emocija straha, koja nu`no ne inhibira.

Opisanu situaciju potv|uje istraìvanje u kojemu je potvr|ena pretpostavka: ako se osigura alternativna atribucija (obja{njenje) za fiziolo{ko uzbu|enje koja je eksternalna

103

vjerojatnije je da }e do}i do nemoralnog ~ina. Ispitanicima kojima je re~eno da se ispituje utjecaj vitamina na vizualnu percepciju dan je placebo. Eksperimentalnoj skupini je re~eno da }e ih pilula uzbuditi, a kontrolnoj da }e ih pilula smiriti. Dok su ~ekali na u~inak pilule, rje{avali su test kojim se ispitivao rje~nik uz uputu koja je pove}avala motivaciju za rje{avanjem ("ako se test ne rije{i ispitat }e vas tim psihologa kako bi ustanovili uzroke lo{eg uspjeha"). Eksperimentator je na trenutak iza{ao iz sobe i time dao ispitanicima priliku da varaju (da prepi{u ispravne odgovore).

Rezultati su pokazali da je bilo vi{e varanja u eksperimentalnoj skupini, u kojoj su ispitanici svoje fiziolo{ko uzbu|enje pripisali djelovanju pilule (varalo je 56,5% ispitanika), a ne pomisli da }e u~initi nemoralni ~in, pa nisu mogli odoljeti napasti da varaju. U kontrolnoj skupini, u kojoj ispitanici nisu mogli uzbu|enje pripisati piluli, nego su svoje uzbu|enje pripisali pomisli da }e u~initi nemoralni ~in, varalo je svega 17,4% ispitanika.

Na osnovu opisanih istraìvanja koja potvr|uju utjecaj atribucije na regulaciju emocija razvila se atribucijska terapija. Njena osnovna postavka je da terapijski u~inak proizlazi iz navo|enja klijenta da krivo atribuira izvor svoje uzbu|enosti na na~in koji mu omogu}ava efikasniju kontrolu nad situacijom. Navedeno se postiè navo|enjem klijenta da pogre{no atribuira uzbu|enje eksternalnim uzrocima (npr. osobinama situacije nad kojima moè imati punu kontrolu), a ne internalnim uzrocima (svojim osobinama, npr. neuroti~kom anksiozno{}u, nad kojima ne moè imati punu kontrolu).

Ponu|eno obja{njenje fiziolo{ke uzbu|enosti A@S treba zadovoljiti dva kriterija:a) da je prilago|eno (primjereno) klijentu, npr. obja{njenje koje se moè ponuditi

nekome koji je uzbu|en pred polijetanje aviona nije primjereno ako se kaè "to je zbog jutarnje kave", ako on kavu ne pije, a primjereno je ako se kaè "to vam je zbog pilule protiv mu~nine koju ste maloprije uzeli" i

b) da je uvjerljivo.

VALINS i sur. (1967) su uspje{no tretirali atribucijskom terapijom fobi~are od zmija izlaù}i ih slijede}im situacijama:1) slide sa zastra{uju}om slikom zmije, uz la`nu normalnu frekvenciju srca, 2) slide sa rije~ju "{ok", uz la`nu povi{enu frekvenciju srca i3) umjereni elektro{ok.

Uzbu|enje se kod ispitanika javlja i uslijed slike i uslijed elektro{oka. La`nom povratnom informacijom o ve}oj frekvenciji otkucaja srca u situaciji (2) klijenti se uvjeravaju, da se njihovo uzbu|enje moè u potpunosti pripisati rije~i "{ok", a ne slici zmije. Rezultati su pokazali da su u usporedbi sa kontrolnom skupinom, "obmanuti" kljienti zna~ajno smanjili strah od zmija.

Atribucijska terapija se moè efikasno koristiti i u tretmanu nesanice. Navedeno potvr|uje istraìvanje u kojem su dvije grupe dobile pilule (placebo) koje trebaju uzeti prije spavanja. Prvoj grupi je re~eno da }e od pilule osje}ati poja~ano uzbu|enje (nervozu), a drugoj grupi je re~eno da }e ih pilula smiriti i opustiti. Pokazalo se da je prva grupa lak{e zaspala, jer su ispitanici pripisali uzbu|enje piluli, a ne nesanici

104

(pacijenti koji pate od nesanice ina~e ne mogu zaspati jer su uzbu|eni pred spavanje). Obja{njenje dano drugoj grupi imalo je suprotan efekt: ispitanici u drugoj grupi jo{ su teè zaspali.

Iako se atribucijska terapija pokazala upotrebljivom, njena primjena ima vi{e zna~ajnih nedostataka:1) osobito je va`no kakvo se obja{njenje predlaè (daje),2) terapija nije etiolo{ka, nego simptomatska, jer njome ne rje{avamo uzroke

pote{ko}a klijenta,3) terapija uklju~uje varanje klijenta, {to nije opravdano iz eti~kih razloga.

5.1.10. Metode za mjerenje atribucijaZa mjerenje atribucija se koriste slijede}e metode:

(a) Metoda otvorenih pitanja. U primjeni metode otvorenih pitanja se nakon prezentacije atribucijskiih dilema koriste otvorena pitanja tipa “~emu pripisujete pona{anje osobe X ?”. Prednost metode je u tome {to je najmanje restriktivna jer omogu}ava da svaki ispitanik da vlastito vi|enje uzroka ne~ijeg pona{anja. Osnovni nedostatak je neekonomi~nost metode jer je analiza odgovora ve}eg broja ispitanika dugotrajna. Metoda se upotrebljava za ispitivanje novih domena pona{anja kao {to je npr. “kompjuterska ovisnost”, za koja pona{anja jo{ ne postoje nalazi kako ih se atribuira.

(b) Metoda zavisnih procjena. U primjeni metode zavisnih procjena se nakon prezentacije atribucijskiih dilema koristi lista mogu}ih uzroka. Zadatak ispitanika je da izrazi u postocima u kojoj mjeri neko pona{anje pripisuje pojedinom ponu|enom uzroku, vode}i ra~una o tome da suma postotnih procjena iznosi 100 %. Osnovni nedostaci metode su: (a) restrikcija odgovora unaprijed zadanom listom uzroka, pa ispitanik nema slobodu u navo|enju uzroka, nego odgovara s obzirom na ponu|ene uzroke, i (b) moè se primijeniti samo za pona{anja koja imaju ograni~eni broj mogu}ih uzroka npr. na pona{anja koja su vezana za sudstvo (izricanje presude), politiku (izborno pona{anje), sport (izbor igra~a u ekipu), jer kod pona{anja sa velikom brojem uzroka ispitanici imaju pote{ko}a sa odgovaranjem samo unutar zadanih uzroka. Metoda se posebno primjenjuje u klini~ke (terapeutske) svrhe, npr. na depresivnim pacijentima jer omogu}ava uvid u njihov osobni na~in mi{ljenja, koji obiljeàva pogre{no-pristrano atribuiranje; oni, naime vi{e negativno atribuiraju nego pozitivno.

(c) Metoda nezavisnih procjena. U primjeni metode nezavisnih procjena tako|er se nakon prezentacije atribucijskiih dilema zadaje lista razli~itih uzroka, a ispitanici uz svaki navedeni uzrok daju odgovor na skali od 0 = ne moè se pripisati do 5 = moè se pripisati u potpunosti. Navedeni uzroci mogu biti globalni (op}i): kada ispitanici nisu detaljno upoznati sa situacijom u kojoj se neko pona{anje javlja ili specifi~ni: kada ispitanici dobro poznaju situaciju u kojoj se neko pona{anje javlja (npr. {kolska situacija i sve situacije u kojima se mogu davati samoprocjene). Metoda se pokazala kao najuspje{nija za ispitivanje atribucija, posebice za ispitivanje atribucija na relativno poznatim odn. istraènim domenama pona{anja.

5.2. Teme socijalne percepcije izvan atribucije

105

5.2.1. Stvaranje impresija o drugim ljudimaImpresiju o drugim ljudima stvaramo na osnovu prvih nekoliko informacija o njima, potom na zna~enje svake nove informacije utje~e zna~enje kojeg su imale ranije, a pogotovo prve informacije. U vi{e istraìvanja je potvr|en efekt primarnosti pri stvaranju impresija o drugim ljudima, prema kojemu prve informacije imaju ve}i utjecaj na ukupnu impresiju nego kasnije:

A.: ASH je (1946) proveo eksperiment u kojemu je uz fotografiju iste osobe dvjema grupama ispitanika verbalno saop}io iste informacije o toj osobi, ali razli~itim redoslijedom: grupi A su informacije ~itane od pozitivnima ka negativnima, a grupi B su informacije ~itane obrnutim redoslijedom: od negativnih ka pozitivnima,nakon ~ega ispitanici obiju grupa procjenjuju vi{e osobina ciljne osobe na semanti~kom diferencijalu.

Nalazi sprovedenog istraìvanja ukazuju: da je profil osobina na osnovi uprosje~enih procjena koje daju ispitanici grupe

A u ve}oj mjeri pomaknut prema pozitivnim vrijednostima nego {to je profil osobina na osnovi uprosje~enih procjena koje daju ispitanici grupe B,

da se za vi{e od polovice procjenjivanih osobina moè utvrditi statisti~ki zna~ajna razlika u prosje~nim procjenama, koja je to ve}a, {to je osobina odre|enija, pa se, primjerice, moè o~ekivati velika razlika u prosje~nim procjenama za dimenziju odbojnost-privla~nost.

B.: LUCHINS je (1957) proveo sli~no ispitivanje sa pri~icom o imaginarnoj osobi po imenu Jim, koji je u jednom dijelu pri~ice opisan kao socijabilan i otvoren, a u drugom dijelu pri~ice kao povu~en i izoliran. Kao i u prethodnom slu~aju, u dvije eksperi-mentalne grupe se varira redoslijed prvog i drugog dijela pri~e. Autor je uveo i dvije kontrolne grupe, od kojih jedna slu{a samo pozitivni dio, a jedna samo negativni dio.

Pokazalo se da grupa koja je najprije ~ula pozitivni dio pri~ice, procjenjila Jima pozitivno, dok je druga grupa, koja je ~ula najprije negativni dio pri~e procijenila Jima posve suprotno, dakle negativno. Autor navedeni nalaz tuma~i time da se prve informacije procjenjuju kao izraz trajnih osobina, a kasnije informacije, makar bile i opre~ne, kao izraz trenutnih stanja.

C: JONES i sur. (1968) iznova demonstriraju efekt primarnosti u eksperimentu u kojemu dvije grupe ispitanika gledaju na videosnimku osobu koja rje{ava test na slijede}i na~in: grupa A gleda snimku na kojoj rje{ava~u najprije dobro ide, pa onda sve slabije i

slabije, a grupa B gleda snimku na kojoj rje{ava~u najprije lo{e ide, pa onda sve bolje i bolje,pri ~emu rje{ava~ na kraju postiè isti rezultat u testu. Nakon toga ispitanici dviju grupa procjenjuju uspjeh rje{ava~a u daljnjih 30 zadataka i njegov kvocijent inteligencije. Iznova se pokazalo da grupa A povoljnije procjenjuje rje{ava~a, prognoziraju}i njegov u~inak boljim, te procjenjuju}i ga inteligentnijim u odnosu na rje{ava~a kojega je gledala grupa B.

106

Opisani eksperimenti se s lako}om mogu replicirati, i time }e se iznova demonstrirati i potvrditi utjecaj efekta primarnosti na stvaranje impresija, koji efekt izraàva i izreka: “Nikada ne}e{ imati drugu priliku da ostavi{ prvi dojam.”.

Efekt se poku{ao protuma~iti sa dvije pretpostavke: u po~etku pojedinac posve}uju ve}u pa`nju informacijama koje prima o drugoj

osobi, pojedinac prve informacije smatra va`nijima u odnosu na informacije koje prima

kasnije,ali nijedno od ta dva tuma~enja nije potvr|eno kao superiornije.

Efekt primarnosti se gubi:1. uz uputu da se uzmu u obzir sve informacije koje su o nekoj osobi pristigle,2. uz uputu da se impresija formira nanovo nakon svake sakupljene informacije,3. kada se pove}ava vremenski razmak izme|u prezentiranja informacija i iskazivanja

impresije.

U poslijednjem slu~aju javlja se efekt recentnosti ili efekt svjeìne: kasnije prezentirane i zapam}ene informacije imaju ve}i utjecaj na stvaranje ukupne impresije o nekoj osobi nego informacije koje su prezentirane na po~etku. Efekt recentnosti dolazi do izraàja i kada se informacije prezentiraju logi~kim vremenskim slijedom, npr. kao pri prepri~avanju ìvotne povijesti.

Na efekt primarnosti i efekt recentnosti imaju utjecaj i osobine podraàja - informacija o drugoj osobi: kod stabilnih psiholo{kih karateristika, kao {to su sposobnosti i osobine li~nosti vi{e dolazi do izraàja efekt primarnosti, a kod nestabilnih psiholo{kih stanja, kao {to su umor i raspoloènje, vi{e dolazi do izraàja efekt recentnosti.

5.2.2. Socijalna komparacijaPrema FESTIGERovoj (1954) teoriji socijalne komparacije kod ljudi postoji bazi~ni nagon (potreba, motiv, nastojanje) za evaluacijom (provjeravanjem, preispitivanjem) vlastitih mi{ljenja, emocionalnih stanja, sposobnosti, vjerovanja, vrijednosti, stavova, oblika pona{anja...

Efikasnost evaluacije na{ih osobina i stanja varira u funkciji dostupnih objektivnih ~injenica iz objektivne realnosti, a kada zbog njene informacijske insuficijencije (nedostatnosti odn. pomanjkanja informacija, kada ona ne pruà dovoljno nedvosmislenih podataka) ne moèmo koristiti objektivnu realnost, okre}emo se socijalnom realitetu odn. informacijama o mi{ljenjima, emocijama, sposobnostima, vjerovanjima, vrijednostima, stavovima, oblicima pona{anja... drugih ljudi, koje informacije postaju osnova za samoevaluaciju. Primjerice, oslanjaju}i se na socijalni realitet zaklju~ujemo je li na{e mi{ljenje ispravno i prikladno koriste}i informacije o tome u kojoj mjeri to mi{ljenje dijele i drugi ljudi, sa kojima se uspore|ujemo.

U stalnom nasojanju ka samoevaluaciji aktivno traìmo osobe sa kojima se moèmo usporediti, a to su osobe koje su po procjenjivanom atributu sli~ne nama jer usporedba sa onima koji su po tom atributu razli~iti od nas nam ne daje dovoljno

107

informacija za komparaciju. Nadalje, treba re}i da je proces socijalne komparacije osobito poja~an u internalnim stanjima nesigurnosti i u eksternalnim nejasnim i potencijalno prijete}im situacijama i stoga predstavlja dobru osnovu za obja{njenje panike, afilijativnog motiva i pona{anja gomile.

Ve}i broj istraìvanja potvr|uje pojavu socijalne komparacije: DREYER (1954) je promatrao djecu u natjecateljskoj igri sortiranja karata, pri ~emu

je trima grupama dao slijede}e povratne informacije, neovisno o njihovom u~inku: grupi A je saop}io da su nadprosje~ni, grupi B da su ispodprosje~ni, a grupi C da su prosje~ni. Nakon manipuliranja povratne informacije na re~eni na~in pratio je njihov daljnji interes za natjecanje. Pokazalo se da su za igru najmanje zainteresirani ~lanovi grupe A, koji se nisu imali sa kime uspore|ivati i ~lanovi grupe C, koji su se mogli uspore|ivati samo sa iznadprosje~nima. Najzainteresiraniji za igru su ostali ~lanovi grupe B, jer su se oni mogli uspore|ivati kako sa prosje~nima, tako i sa iznadprosje~nima. Ovime je tako|er potvr|eno da socijalna komparacija ima i motivacijski u~inak.

ZANNA i sur. (1975) koristi eksperimentalnu situaciju u kojoj se mu{ki i ènski ispitanici natje~u u aktivnostima u kojima je uspjeh povezan sa spolom. Pokazalo se potom da radi evaluacije vlastitog postignu}a mu{ki ispitanici traè informacije o u~inku drugih mu{kraca, a ènski ispitanici traè informacije o u~inku drugih èna. Ovime je pokazano da se za socijalnu komparaciju koriste informacije osobe koje su ne samo po procjenjivanom atributu, ve} i po drugim atributima sli~ne nama.

Da socijalna komparacija sluì za procjenjivanje vlastitih emocionalnih stanja potvr|uju istraìvanja u kojima je kori{tena metodologija koju je SCHACHTER (1959) koristio za istraìvanje afilijativnosti. Tako RUBBI (1964) kod dvije grupe ispitanika verbalnom uputom inducira intenzivni strah za nastavak ispitivanja. U drugoj grupi je ispitanicima tako|er saop}eno da }e svaki ~etvrti ispitanik primiti elektri~ni {ok, {to je imalo za cilj pove}ati razinu straha. Pokazalo se da je u drugoj grupi izraènija tendencija bivanja sa drugima, nego u prvoj grupi, kada su se grupe poku{ale raspr{iti, {to je nalaz identi~an originalnom Schachterovom. DARLEY i ANDERSON su (1966) poku{ali utvrditi da li tendencija ka bivanju sa drugima proizlazi iz potrebe za socijalnom komparacijom ili iz potrebe za redukcijom anksioznosti. Autori su inducirane ispitanike pitali da li èle bivati sa osobom za koju je re~eno da se mnogo manje pla{i nastavka (koji izbor ukazuje na potrebu za smanjivanjem anksioznosti), ili sa osobom za koju je re~eno da se malo vi{e pla{i nastavka ispitivanja (koji izbor ukazuje na potrebu za socijalnom komparacijom). Pokazalo se da ispitaici, kada su inducirani strahom, ra|e biraju drugu osobu, koja se malo vi{e pla{i, {to ukazuje da u situaciji induciranog straha potreba za socijalnom komparacijom preovla|uje nad potrebom za redukcijom anksioznosti.

6. INTERPERSONALNA PRIVLA^NOST

6.1. Osnovni nalazi istraìvanja interpersonalne privla~nostiLijepi odn. fizi~ki atraktivniji ljudi imaju vi{e prednosti u ìvotu, {to pokazuju slijede}i nalazi:

108

pomo} u nevolji se ~e{}e pruà atraktivnijim osobama oba spola, odn. prema njima se ~e{}e iskazuje prosocijalno pona{anje,

analize presuda krivi~nih sudova pokazuju da atraktivniji mu{ki osu|enici dobivaju lak{e kazne i 2 puta vjerojatnije izbjegavaju zatvor (dobivaju uvjetnu kaznu) nego oni manje atraktivni,

istraìvanja izbornog pona{anja pokazuju da je broj glasova povezan i sa atraktivno{}u kandidata.

Istraìvanja u podru~ju interpersonalne privla~nosti su tako|er pokazala da: ljepota uti~e na svi|anje: ljudi su vi{e privu~eni fizi~kom atraktivno{}u partnera

nego li bilo kojom drugom osobinom, ljepota utje~e na uvjerljivost pri persuaziji: CHAIKEN (1979) ispituje u prirodnim

uvjetima utjecaj ljepote komunikatora na broj prikupljenih glasova na peticiji. Ispitanici su bili studenti koji su trenirani u persuazivnoj komunikaciji radi nagovaranja kolega na uvo|enje vegetarijanskih obroka u fakultetsku kantinu. Pokazalo se da su ljep{i komunikatori, ~ija je ljepota prethodno nezavisno procjenjena prikupili vi{e potpisa na peticiju.

stereotip da su ljepota i seksualna strast neodvojivo povezani ve}ina ljudi slijepo prihva}a.

BERSCHEID i WALSTER (1971) su polaroidnom kamerom fotografirali mladi}e i djevojke na koledù. Zatim je ve}i broj sudaca procijenio njihovu ljepotu na skali atraktivan-neatraktivan, a od fotografiranih studenata se traìo iskaz o njihovoj romanti~noj pro{losti (broj sastanaka pro{log tjedna, mjeseca, godine). Rezultati istraìvanja su pokazali da je fizi~ka atraktivnost djevojaka bila visoko povezana sa stvarnim brojem sastanaka pro{log tjedna (r = 0,44), pro{log mjeseca (r = 0,50) i pro{le godine (r = 0,44). Fizi~ka atraktivnost mladi}a nije bila statisti~ki zna~ajno povezana sa brojem izlazaka.

BYRNE i sur. (1970) su proveli ispitivanje u prirodnim uvjetima na kompjuterskom izboru partnera na osnovu pohranjenih podataka o osobama. Partneri su se potom i "u ìvo" upoznali, nakon ~ega su (nakon 30 minuta) dali iskaz o kompjuterski izabranom partneru. Pokazalo se, bez obzira na spol, da {to je partner bio zgodniji, to je vi{a procjena njegove seksualne poèljnosti ( r= 0,70), potencijalnog uìtka u zajedni~kim izlascima (r = 0,57) i pogodnosti za brak (r = 0,55).

WALSTER i sur. su (1966) prikupili procjene fizi~ke privla~nosti 752 (M i @) bruco{a, zajedno sa velikim brojem drugih podataka o njima (dob, rasa, religija, inteligencija, osobine li~nosti, stavovi o relevantnim pitanjima...). Nakon toga organizirali su ples partnera kojima su rekli da su "kompjuterski izabrani" (premda su izabrani po slu~aju).

Od ispitanika su nakon plesa dobiveni dodatni podaci u dvije vremenske to~ke: drugi dan o tome koliko im se partner svi|ao i kakva je njihova èlja za ponovnim

izlaskom i nakon 6 mjeseci da li su i koliko su ~esto zajedno iza{li nakon plesa, iz kojih iskaza se pokazalo da je fizi~ka privla~nost partnera bila jedina determinanta svi|anja i ~estine zajedni~kih izlazaka.

109

Osnovni prigovor navedenim istraìvanjima je taj {to se ne odnose na realne ìvotne situacije u kojima uvijek postoji rizik odbijanja.

6.2. Teorije izbora partnera(1) Teorija jednakosti (engl.: equity theory) kroz slijede}e postavke tretira izbor partnera: jednakost je najva`nija determinanta izbora partnera, kako za izlazak, tako i za

brak, jednakost se sastoji ne samo u u fizi~kom izgledu ve} i u ostalim osobinama

partnera, partneri }e te{ko stupiti u vezu, a jo{ teè u njoj ostati, ako ne postoji dobit za

oboje, pojedinci preferiraju partnere koji su poèljniji od njih samih, a izbor partnera je

kompromis èlje za izborom idealnog partnera i onoga kakvog moèmo dobiti.

Istraìvanja koja su provedena tako da je postojao rizik odbijanja potvrdila su teoriju jednakosti. U jednom od njih, mu{ki ispitanici su pozvani na ispunjavanje novog testa inteligencije. Kod polovice ispitanika je pohvalom pove}ano samopouzdanje ("vi ste test jako dobro rije{ili"), a kod polovice je kritikom snièno samopouzdanje ("vi ste test lo{e rije{ili"). Na polovici testiranja je napravljena pauza u kojoj ispitanik i eksperimentator (sa svakim ispitanikom zasebno) odlaze u kantinu, u kojoj se eksperimentator pozdravlja sa ènskom osobom, koja ih poziva da sjednu, nakon ~ega eksperimentator upoznaje ispitanika sa tom ènskom osobom i odlazi uz ispriku. @enska osoba (~ija se atraktivnost varira) zapo~inje prijateljski i zainteresirano razgovarati, a pona{anje ispitanika se promatra. Pokazalo se da su se ispitanici kojima je prethodno pohvalom pove}ano samopouzdanje "upucavali" zgodnijoj ènskoj osobi, a oni drugi manje zgodnoj.

(2) Teorija SVR (od engl.: stimulus-value-role) je najpoznatija i u razli~itim istraìvanjima potvr|ena teorija razvoja intimnih veza, prema kojoj se veza razvija slijede}im redosljedom: podraàj: fizi~ka privla~nost, koja dovodi do predlaganja prvog sastanka, daljnji sastanci: ~ija vjerojatnost ovisi o sli~nosti vrijednosnih stavova, provjera deklariranih vrijednosti u razli~itim ulogama.

Ako je provjera pokazala velik broj me|usobnih dodirnih to~aka, posebice slaganje deklariranih vrijednosti i odigrane uloge, velika je vjerojatnost da }e se veza odràti i da }e do}i do odluke za brak.

6.3. Ispitivanje odnosa prijateljstva i ljubaviOdnos prijateljstva i ljubavi ispituje se na skali prijateljstvo / ljubav na kojoj pojedinac procjenjuje u kojoj mjeri (na skali od 1 = uop}e ne do 10 = u potpunosti) prijatelj zasebno odn. partner treba posjedovati slijede}e osobine:1- poèljnost, omiljenost u dru{tvu,2- pouzdanost,3- sli~nost na{em ideal-selfu (onakva osoba kakvi bi sami èljeli biti), odn. u kojoj mjeri prema njima iskazujemo slijede}e pona{anje:4- opra{tamo {ta god u~ini ta osoba,

110

5- iskazujemo veliko povjerenje u sud (mi{ljenje) te osobe,6- u~inili bi za tu osobu "sve na svijetu".

Primjena ove skale je pokazala da prijatelja odre|uju ~estice 1, 3 i 5, a partnera ~estice 2, 4 i 6. Istraìvanja skalama, koje su pro{irene u odnosu na navedenu su pokazala da parovi koji povremeno izlaze i nisu u stalnim vezama imaju izraènije prijateljstvo nego ljubav, dok partneri koji ìve zajedno u braku u dubokim stabilnim vezama imaju jednak zbroj bodova kada se procjenjuje prijateljstvo odn. ljubav.

7. PROSOCIJALNO PONA[ANJE

7.1. Definicija prosocijalnog pona{anjaProsocijalno pona{anje se definira kao voljno (intencionalno) pona{anje usmjereno na pove}anje dobrobiti drugih odn. takvo pona{anje koje ima pozitivne posljedice za druge ljude. Manifestira se kao ljubaznost, suosje}anje, spa{avanje, `rtvovanje, dobrotvorne donacije, pomaganje kroz pruànje usluga i pomo}i i sl..

Takva definicija, koja je dana u terminima pozitivnih posljedica ne~ijeg pona{anja ima slijede}e nedostatke: ne uzima u obzir motivaciju za takvo pona{anje, koja moè biti i negativna ili moè

uklju~ivati korist odn. vlastite interese. Na primjer, roditelj moè davati djetetu novac, {to za dijete ima momentalne pozitivne posljedice, ali to pona{anje moè biti negativno motivirano: “dat }u mu novac samo da se rije{im njegovog zanovijetanja i ne}u nadzirati na {to tro{i taj novac”, ili: pomaù}i nekoj osobi “o~ekujem da }e osoba kojoj pomaèm uzvratiti”,

ne uzima u obzir mogu}nost negativnih posljedica takvog pona{anja kao {to je pogor{anje stanja `rtve, npr. pogor{anje stanja potencijalnog ovisnika kojemu roditelji bez nadzora tro{enja i dalje daju novac za njegove “potrebe”.

Pruànje pomo}i drugima ponekad se istraùje kao zaseban dio prosocijalnog pona{anja, a odnosi se na materijalnu pomo} (u hrani, novcu), psiholo{ku pomo}, pomaganje u radu na zadatku ili u slu~aju opasnosti, a osim prosocijalnog pona{anja ponekad uklju~uje i uzajamnu korist, kao {to je to kod suradnje odn. kooperativnog rje{avanja nekog zadatka.

Altruizam je najjasniji oblik prosocijalnog pona{anja, koji se definira kao socijalno pona{anje koje je: dobrovoljno, poduzeto radi pobolj{anja ili odrànja dobrobiti drugih, nije motivirano o~ekivanjem izvanjske materijalne ili dru{tvene nagrade odn.

koristi / interesa ili izbjegavanjem izvanjske kazne (npr. nelagode) tj. u potpunosti je nesebi~no i

uklju~uje `rtvovanje odn. odricanje (kriterij KREBSa, 1970). Uz ovaj posljednji kriterij se postavlja pitanje: kako se moè pojaviti i odràti pona{anje koje nema pozitivnih posljedica po izvo|a~a, ve} uklju~uje i `rtvovanje koje moè imati i negativne posljedice. Taj altruisti~ki paradoks se poku{ava objasniti uvo|enjem razli~itih

111

motivacijskih konstrukata koji pretpostavljaju postojanje odre|enih unutarnjih, samonagra|uju}ih procesa.

Dakle, da bi se prosocijalno pona{anje moglo smatrati altruisti~kim, treba uzeti u obzir i posljedice i motive pona{anja. Ujedno takvo definiranje altruizma putem posljedica i motiva pona{anja omogu}uje operacionalizaciju pojma altruizma za istraìva~ke svrhe.

Socijalno-psiholo{ki pristupi, usmjereni na obja{njenje motivacijske strukture altruizma, uvode dodatne kriterije altruisti~kog pona{anja, kao {to su: empatija (ARONFRED, 1970), po{tovanje dru{tvenih normi iza kojih stoji odre|en sustav nagrada i kazni

(SCHWARTZ i HOWARD, 1981), osje}anje moralne du`nosti ~iji su izvor internalizirane moralne vrijednosti dru{tva.

Problem definiranja altruizma se za sada rje{ava samo izdvajanjem kriterija altruisti~kog pona{anja, a pravilnosti utvr|ene u pona{anju definiranom po tim kriterijima se obja{njavaju uvo|enjem motivacijskih konstrukata.

7.2. Razvoj istraìvanja prosocijalnog pona{anjaInteres za prou~avanje prosocijalnog pona{anja javlja se {ezdesetih godina uslijed: smanjivanja utjecaja “egoisti~kih” teorija koje su isticale da ljudi u prvom redu

teè zadovoljenju vlastitih potreba, dru{tvenih promjena, kao {to su politi~ka djelatnost studenata i profesora i stvaranje

novih oblika ìvota u zajednici, ve}eg utjecaja humanisti~ke psihologije i pokreta za mir, pojave relevantnih radova: Gouldnerovog rada o normi recipro~nosti,

Berkowitzovih laboratorijskih ispitivanja o pruànju pomo}i drugima, Campbellovog ~lanka u kojem je prvi puta upotrijebljen termin “altruizam” u psihologiji, Aronfredovog istraìvanja o razvoju dje~je empatije i radova Latanea i Darleya o pasivnim svjedocima ne~ije nevolje,

javnih skandala zbog pasivnosti ljudi odn. neangaìranja i nepomaganja onima koji su bili izloèni nasilju (kao u slu~aju Kitty Genovese: nju je slijedio manijak kada se vra}ala s posla u tri sata ujutro: 38 njenih susjeda se pojavilo na prozorima kada je kriknula, ali ni jedan nije iza{ao da pomogne niti je ijedan pozvao policiju iako ju je progonitelj maltretirao vi{e od pola sata i na kraju ubio), koji su se u tisku obja{njavali otu|enim i apati~nim na~inom ìvota u gradu, nesvjesnim sadisti~kim impulsima i nezainteresirano{}u.

LATANE i DARLEY (1970, 1976) su putem realisti~kog eksperimenta istraìvali pona{anje ljudi u izvanrednim i neo~ekivanim (ponekad opasnim) situacijama u kojima se zahtijeva neposredna reakcija, simuliraju}i situacije kao {to je podizanje ispu{tene olovke, spre~avanje kra|e, pomaganje `rtvi epilepti~kih napada i sl. Variraju}i broj osoba koji opaàju takve situacije, utvrdili su fenomen socijalne inhibicije pomaganja odn. fenomen pasivnog promatra~a: pasivni odnos prema nevolji drugih ovisi o broju ljudi koji koji su svjedoci ne~ije nevolje: kada su ispitanici bili u grupi sporije su pomagali, ili, {to je bilo ~e{}e, uop}e nisu pomagali

112

Ispitivanje prosocijalnog pona{anja “imalo je” svoje dekade, posve}ene odre|enim pitanjima: tokom {ezdesetih godina se uglavnom ispitivao utjecaj socijalnih normi na

pomaganje drugima, tokom sedamdesetih se ispitivao (po uzoru na opisani rad Latanea i Darleya) odnos

situacijskih varijabli i pruànja pomo}i drugima te su se nastojale utvrditi i druge varijable (osim situacijskih) koje pove}avaju ili smanjuju vjerojatnost te pomo}i,

tokom osamdesetih se nastojalo ispitati ne samo kada }e ljudi intervenirati, nego su se nastojale koncipirati teorije o tome za{to ljudi pomaù drugima odn. koji se motivi nalaze u osnovi toga pomaganja.

7.3. Teorije razvoja prosocijalnog pona{anja7.3.1. Evolucijski pristupEvolucijski pristup u socijalnoj psihologiji nastoji sistematski istraìti biolo{ku osnovu socijalnog pona{anja razli~itih vrsta, koje tuma~i u terminima genetike i teorije evolucije.

Opaànja ìvotinja u prirodnim i laboratorijskim uvjetima su pokazala da se kod razli~itih ìvotinjskih vrsta pojavljuju razli~iti oblici pona{anja koji li~e na altruisti~ko pona{anje jer su usmjereni dobrobiti drugih: za{tita mladun~adi, dijeljenje hrane, kooperativni lov i obrana, spa{avanje tijekom bijega, izlaganje opasnosti (uz eventualno samouni{tavanje odn. `rtvovanje sebe) da bi se upozorilo druge... .

Evolucijski pristup altruizmu isti~e da altruizam ima adaptacijsku vrijednost za preìvljavanje vrste i da je ugra|en u genetski kod, te da postoje stabilne uro|ene dispozicije za pojavu altruisti~kog pona{anja u grupi.

Unutar evolucijskog pristupa su se pojavila dva gledi{ta o razvoju altruizma koja nastoje odgovoriti na pitanje kako se razvilo altruisti~ko pona{anje u procesu prirodne selekcije tokom evolucije: sociobiolo{ko gledi{te i sociokulturalno gledi{te.

Sociobiolo{ko gledi{te pretpostavlja da: altruisti~ko pona{anje ima genetsku osnovu odn. da se altruisti~ko pona{anje

razvilo kroz biolo{ku evoluciju kroz selektivnu kumulaciju altruisti~kog pona{anja genetskom transmisijom. Evolucija odn. prirodna selekcija je favorizirala gene koji nose dispoziciju za altruisti~ko pona{anje jer iako su neke osobe bile `rtvovane, na grupnoj razini ta `rtva donosi korist cijeloj grupi.,

za o~uvanje vrste nije va`no preìvljavanje jedinki nego preìvljavanje gena, pa je altruisti~ko pona{anje ono pona{anje koje daje ve}u {ansu genetskoj strukturi drugih nau{trb genetske strukture altruista, ~ije je individualna reprodukcija i mogu}nost preìvljavanja manja od reprodukcije i mogu}nosti preìvljavanja grupe,

socijalno pona{anje jedinke se razvija u smjeru pove}anja vjerojatnosti da geni sli~ni genima te jedinke odn. geni srodnika preìve u najve}em broju, {to se naziva selekcija roda. Zato je altruizam u prvom redu usmjeren na potomke, zatim na ro|ake, a najposlije na pripadnike drugih grupa.,

113

altruisti~ko pona{anje je prema strancima zapravo recipro~ni altruizam. Prirodna selekcija je favorizirala gene koji nose dispoziciju za altruisti~ko pona{anje jer ono na dulji rok ima pozitivne posljedice za altruiste, koji riskiraju vlastitu sigurnost za druge: uvijek postoji {ansa da }e onaj kome se pomoglo u budu}nosti uzvratiti na isti na~in i doprinjeti preìvljavanju altruista.,

grupe koje uspje{nije suzbijaju antisocijalne tendencije, a poti~u prosocijalne tendencije i kooperaciju jedinki imaju ve}e {anse za preìvljavanje,

kojim postavkama je pobijena pretpostavka klasi~ne teorije evolucije, prema kojoj je altruizam u suprotnosti sa preìvljavanjem.

Sociokulturalno gledi{te pretpostavlja da: altruisti~ko pona{anje ima osnovu u dru{tvenoj strukturi i normama koje su se

razvile kroz nara{taje a koje olak{avaju u~enje altruisti~kog pona{anja odn. da se altruisti~ko pona{anje razvilo kroz socijalno-kulturalno-civilizacijsku evoluciju tokom koje su potisnute individualne sebi~ne tendencije selekcionirane tokom biolo{ke evolucije (sadràne u “sebi~nim” genima odn. genima sebi~nosti),

pravila organiziranja dru{tva i moralne norme su se selekcionirale s obzirom na njihovu korist za dru{tvo,

nema uro|enog altruizma, pa u kolikoj }e se mjeri altruizam razviti ovisi o evoluciji sociokulturalnog sustava koji djeluje na motivaciju i pona{anje ljudi,

evolucija altruizma ovisi o tome da li dru{tvo nagra|uje empati~ke osje}aje i time poti~e u~enje altruizma.

Evolucijski pristup ima slijede}e nedostatke: zasniva se na nalazima koji su dobiveni samo kod ìvotinja, zanemaruje individualne razlike, ne obja{njava u koje gene je ugra|en altriuzam , a u koje sebi~ni interes, ne obja{njava kako interakcija gena i okoline pridonosi altruisti~kim ili egoisti~kim

crtama li~nosti, ne govori o svjesnim namjerama i ciljevima koji mogu motivirati altruisti~ko

pona{anje, zanemaruje razvojne procese i ulogu svijesti u ontogenezi ~ovjeka, zauzima redukcionisti~ko gledi{te prema kojem smo svi mi strojevi za preìvljavanje

programirani za o~uvanje sebi~nih gena.

HOFFMAN (1981) podràva ideju da je altruizam uro|eni dio ljudske prirode, pomo}u nalaza koji se odnose na empatiju, kao na sposobnost uìvljavanja u emocionalna stanja drugih, koja je sposobnost u osnovi altruizma. Nalazi na bebama pokazuju da (a) bebe pla~u na pla~ drugih beba, (b) bebe razlikuju reprodukciju vlastitog pla~a od reprodukcije pla~a ~impanze. Nadalje, metodom blizanaca je potvr|eno da su individualne razlike odraslih u empatiji genetski uvjetovane. Dakle, postoji istinska altruisti~ka empatija nasuprot sebi~noj pomo}i, o kojem obliku pona{anja govori ve}ina teorija.

7.3.2. Psihoanaliti~ki pristupUnutar psihoanaliti~kog pristupa postoje dva gledi{ta o razvoju altruizma: tradicionalno psihoanaliti~ko gledi{te i neopsihoanaliti~ko (egopsiholo{ko) gledi{te.

114

Tradicionalno psihoanaliti~ko gledi{te pretpostavlja da se:1. altruizam se razvija kroz razvoj super-ega: kroz proces identifikacije s roditeljima kojim dijete internalizira prosocijalne

tendencije koje postaju dio superega, kroz prisilnu socijalizaciju kojom se razrje{ava konflikt izme|u ida (koji je usmjeren

doìvljavanju zadovoljstva zadovoljenjem instinkata) i superega (koji predstavlja internalizirane zahtjeve dru{tvenih normi).

2. da su ljudi po prirodi sebi~ni i agresivni i da je altruizam mogu} jedino ako se njime brane od nekih svojih unutra{njih konflikata.

Neopsihoanaliti~ko gledi{te (Eriksona, Fromma) pretpostvalja da: pozitivni utjecaji iz socijalne okoline tokom razvoja li~nosti pojedinca

reduciraju snagu sebi~nih motiva i dovode do internalizacije nesebi~nih - altruisti~kih vrije-dnosti,

altruizam se javlja kao posljedica pozitivnog odnosa djeteta i majke odn. nakon uspje{nog rje{avanja konflikata (kriza) kod djeteta u pojedinim ranim fazama socijalno-emocionalnog razvoja, pa je altruizam rezultat zdravog procesa razvoja, koji dovodi do kognitivno i emocionalno zrele li~nosti,

li~nost pojedinca nije pasivna i vo|ena nesvjesnim impulsima pa obrambene funkcije ega mogu u pojedinim fazama razvoja doprinjeti svjesnom uskla|ivanju njenog pona{anja sa njenim internaliziranim vrijednostima, interesima i namjerama.

Psihoanaliti~ki pristup u tuma~enju razvoja altruizma ima slijede}e nedostatke: zanemaruje utjecaj socijalne okoline van roditeljskog utjecaja i zanemaruje individualne razlike.

7.3.3. Pristup unutar teorija socijalnog u~enjaPrema teorijama socijalnog u~enja socijalno pona{anje, a time i altruisti~ko pona{anje se u~i putem interakcije sa socijalnom okolinom, pri ~emu se postepeno pove}ava repertoar prosocijalnog pona{anja. Na proces socijalizacije prosocijalnog pona{anja utje~u roditeljski odgojni postupci, odnos izme|u roditelja i djece, interakcija sa vr{njacima i drugi socijalni agensi.

Prema S-R teoriji socijalnog u~enja altruisti~ko pona{anje se javlja i u~vr{}uje uz ponavljanje pozitivnih posljedica (potkrepljenja) za izvo|a~a takvog pona{anja. Takvo stajali{te podrazumijeva da pravi - autenti~ni altriuzam ne postoji, da je altruizam uvijek sebi~ni - egoisti~ni interes povezan sa pojavom potrkrepljenja , a potvrdu nalazi u ~injenici da je te{ko dokazati potpuno odsustvo sebi~nog pona{anja i u herojskom pona{anju. Dakle, altruisti~ko pona{anje je u osnovi sebi~no, a ljudi se samo naizgled ponekad pona{aju nesebi~no.

Altruisti~ko pona{anje koje se javlja kada nema o~iglednih vanjskih nagrada i kada ono ima i negativnih posljedica po izvo|a~a se tuma~i razvojem internalnih samopot-krepljuju}ih mehanizama kao {to su zadovoljstvo sobom ili o~ekivanje budu}e nagrade tokom socijalizacije.

115

Prema teoriji socijalnog u~enja po modelu altruisti~ko se pona{anje u~i opaànjem i opona{anjem pona{anja drugih osoba: djeca koja imaju mogu}nost opaànja modela koji pomaè drugima u~e kako se iskazuje prosocijalno pona{anje i kako to pona{anje moè imati pozitivne posljedice po modela {to je za njih vikarijsko potkrepljenje.

Budu}i da su istraìvanja pokazala da je utjecaj modela na razvoj prosocijalnog pona{anja kratkotrajan i situacijski specifi~an, potrebno je u~enje po modelu dopuniti drugim oblicima u~enja. U~enju prosocijalnog pona{anja odn. pove}anju vjerojatnosti pojavljivanja tog pona{anja kod djece posebno doprinosi: igranje uloge osobe koja pomaè i osobe prema kojoj je pomo} usmjerena, raspravljanje o posljedicama prosocijalnog pona{anja po druge ljude, uvjetovanje empatije, pozitivna atribucija altruisti~kih crta li~nosti.

7.3.4. Kognitivni pristupKognitivni pristup prihva}a Piagetove i Kohlbergove postavke o spoznajnom i moralnom razvoju i nastoji opisati promjene u prosocijalnom pona{anju djece koje su povezane sa dobi odn. sa promjenom kognitivnih struktura uslijed maturacije , koje su promjene skokovite - kvalitativne i hijerarhijski poredane i sa interakcijom pojedinca sa okolinom, koja nema ulogu oblikovanja pona{anja, nego pruà raznovrsna iskustva koja pojedinac aktivno transformira.

U skladu sa tim pristupom: isptuju se promjene u prosocijalnom moralnom prosu|ivanju ovisno o dobi i

nastoje se utvrditi stupnjevi razvoja prosocijalnog moralnog su|enja i prosocijalnog pona{anja,

ispituje se povezanost moralnog prosu|ivanja sa prosocijalnim pona{anjem, analizira se motiviranost za prosocijalno pona{anje s obzirom na razinu

spoznajnog razvoja odn. s obzirom na rasu|ivanje o prosocijalnom pona{anju.

BAR-TAL i sur. (1985) smatraju da se kvalitativne promjene u razvoju altruisti~kog pona{anja o~ituju u motivima koji navode na prosocijalne postupke: moralnost, a time i altruisti~nost male djece ovisi o izvanjskim nagradama i kaznama, preduvjet za pojavu altruisti~kog pona{anja je pojava sposobnosti upravljanja

vlastitim pona{anjem putem vlastitih moralnih uvjerenja i kada nema neposrednih izvanjskih nagrada,

altruisti~ki motivirano pomaganje drugima je razvojno postignu}e jer pretpostavlja visok stupanj kognitivnog, moralnog i socijalnog razvoja.

Kognitivni pristup ne uzima u obzir zahtjeve situacije ni individualne razlike koji mogu utjecati na pojavu prosocijalnog pona{anja, niti odre|uje procese koji dovode do takvog pona{anja.

7.4. Psiholo{ki procesi u osnovi prosocijalnog pona{anjaModeli kojima se obja{njava prosocijalno pona{anje nastoje objasniti glavne medijatorne psiholo{ke procese koji su u osnovi tog pona{anja odn. koji ga motiviraju a koji se mogu se podijeliti na:

116

emocionalne procese: emocionalna fiziolo{ka aktivacija i empatija, kognitivne procese: razmatranje potencijalnih dobitaka (koristi) i gubitaka ({teta)

nekog pona{anja u procesu dono{enja odluke o pruànju pomo}i i normativne procese: internalizirane norme pona{anja,koja podsje}a na Freudovu podjelu li~nosti na superego, ego i id.

7.4.1. Normativni procesiDvije su vrste normativnih modela koji tuma~e pomaganje drugima: model socijalnih normi pona{anja i model osobnih normi pona{anja.

Prema modelu socijalnih normi pona{anja pomaganje drugima regulirano je internaliziranim altruisti~kim dru{tvenim normama odn. socijalnim o~ekivanjima da u odre|enoj situaciji djelujemo nesebi~no, koje norme aktiviraju specifi~ne okolnosti. Ljudi se pona{aju u skladu sa tim normama uz prisilu postupanja u skladu sa o~ekivanjima grupe o tome kakvo je prikladno pona{anje u nekoj situaciji, koja se prisila postiè izvanjskim dru{tvenim nagradama i kaznama.

Slijede}e se norme uzimaju kao relevantne za prosocijalno pona{anje: norma socijalne odgovornosti (BERKOWITZ, 1972) koja propisuje da bi ljudi

trebali pomo}i osobama koji su o njima ovisni i potrebni njihove pomo}i (djeca, ène, bolesnici, stariji),

norma recipro~nosti (GOULDNER, 1960) koja propisuje da bi ljudi trebali pomo}i (a nikako ne {koditi) osobama koje su njima pomogle (npr. djeca ostarjelim roditeljima). Jedina iznimka obaveze uzvra}anja su zavisne osobe: djeca, bolesnici, starci. Ova norma je, prema autoru klju~na za odràvanje stabilnih odnosa me|u ljudima.,

norma pravednosti (HATFIELD, WALSTER i PILIAVIN, 1978) koja propisuje da ljudi koji uo~avaju da su u nepravedno boljem poloàju trebaju pomo}i onima koji su u lo{ijem poloàju da bi pritom izbjegli dru{tvenu osudu da iskori{tavaju druge ili bili pohvaljeni zato {to brinu za druge.

Modelu socijalnih normi stavljaju se slijede}e zamjerke: socijalne norme pona{anja su toliko op}enite da se njima ne moè predvidjeti

{to }e netko u~initi u odre|enoj situaciji, ljudi ~esto ne djeluju u skladu sa normama koje verbalno iskaù: spremni su

pomo}i, ali vi{e verbalno nego djelatno, socijalnim normama se ne mogu objasniti velike individualne razlike u

pona{anju, dvije ili vi{e socijalnih normi moè istovremeno interferirati, npr. norma socijalne

odgovornosti i norma nemije{anja u osobne stvari.

Prema modelu osobnih normi pona{anja pruànje pomo}i drugima je regulirano i unutarnjim, internaliziranim, osobnim altruisti~kim normama, a ne samo izvanjskim dru{tvenim o~ekivanjima pona{anja.

Odnos osobnih i dru{tvenih normativnih utjecaja i drugih ~initelja koji utje~u na dono{enje odluke o pruànju pomo}i razra|en je u normativnom modelu pomaganja drugima SCHWARTZa (1981). Autor smatra da:

117

model dru{tvenih normi ne obja{njava altruisti~ko pona{anje koje nije motivirano o~ekivanjem materijalnih ili socijalnih nagrada, i da stoga treba ispitati unutra{nje izvore altruisti~ke motivacije,

osim altruisti~kih dru{tvenih normi, koje su medijator utjecaja dru{tvenih vrijednosti na pona{anje pojedinca i definiraju se kao o~ekivanja dru{tva o pona{anju pojedinca u konkretnoj situaciji postoje i altruisti~ke osobne norme pona{anja, koje su medijator utjecaja osobnih vrijednosti na pona{anje i definiraju se kao osobna o~ekivanja o vlastitom pona{anju u konkretnoj situaciji,

da se altruisti~ke osobne norme internaliziraju iz moralnih vrijednosti dru{tva tokom procesa socijalizacije.

Schwartz nadalje smatra da se proces dono{enja odluke o pruànju pomo}i drugome u konkretnoj situaciji sastoji iz slijede}ih 5 faza:1. percepcija da je nekome pomo} potrebna te prepoznavanje vlastitih mogu}nosti da

se ne{to poduzme i internaliziranih vrijednosti koje su relevantne u toj situaciji. Ako do te percepcije ne do|e, prestaje proces dono{enja odluke o pruànju pomo}i, pa nema ni pomaganja.,

2. aktivacija: osobnih normi odn. vrijednosnog sustava promatra~a {to dovodi do osje}aja

moralne du`nosti (obaveze) i vlastite odgovornosti da se pomogne. Taj osje}aj moralne du`nosti je glavni ~initelj koji motivira pojavu altruisti~kog pona{anja, a subjektivno se doìvljava kao emocionalno uzbu|enje uslijed anticipacije zadovoljstva i ponosa (uslijed anticipirane potvrde o~ekivanja o sebi) ili krivnje (uslijed anticipiranja omalovaàvanja sebe). Nakon {to je altruisti~ni akt izveden, on biva potkrepljen spoznajom da smo reagirali u skladu sa vlastitim internaliziranim moralnim vrijednostima.,

socijalnih normi {to se subjektivno doìvljava kao uskla|ivanje sa dru{tvenim standardima pona{anja uz pojavu ponosa ili krivnje u o~ekivanju reakcija drugih na iskazano pona{anje,

koje mogu biti uskla|ene ili u suprotnosti.3. evaluacija odn. procjena koliko su posljedice nekog konkretnog pona{anja u skladu

sa vrijednosnim sustavom promatra~a, u skladu sa ~ime se prihva}a ili pori~e osobna odgovornost te procjena potencijalnih dru{tvenih nagrada ili kazni za neko konkretno pona{anje te dono{enje odluke za ili protiv pruànja pomo}i.,

4. obrana: ako promatra~ procijeni da su potencijalne {tete i koristi njegovog pona{anja izjedna~eni, dolazi do ponavljanja prve i druge faze {to moè dovesti do negiranja potrebe za pomo}i, do negiranja djelotvornosti pomaganja, ili do negiranja vlastite moralne obaveze odn. odgovornosti da se djeluje za dobrobit drugih.,

5. pona{anje: pruànje pomo}i ili uskra}ivanje pomo}i, koje je to vjerojatnije {to je ve}a aktivacija osobnih i socijalnih normi, a manje prisutna obrana.

Slijede}e su prednosti navedenog modela: uzima u obzir individualne razlike u internalizaciji prosocijalnih normi pona{anja, u

osobnim normama odn. u osje}aju moralne du`nosti da se pomogne drugima, u prihva}anju ili negiranju odgovornosti za dobrobit drugih i u tendenciji da se na osnovu navedenog reagira i dopu{ta {irok raspon individualnih razlika u prosocijalnom pona{anju.

118

model operacionalizira osobne norme kroz samoiskaz ispitanika o osje}aju du`nosti da pomogne drugima u odre|enim situacijama, koji se korelira sa nekim indeksom pomaganja.

Nedostatak modela je u tome {to nije dokazao kauzalno djelovanje osobnih normi na prosocijalno pona{anje, putem njihovog eksperimentalnog manipuliranja.

7.4.2. Kognitivni procesiPILIAVIN i suradnici (1982) su razvili model reagiranja u nepredvidljivim situacijama ili u situacijama opasnosti u kojem modelu nagla{avaju emocionalno uzbu|enje ali smatraju da pomaganje drugima zapo~inje tek nakon kognitivnog procesa dono{enja odluke koja proizlazi iz analize dobitaka i gubitaka odn. cijene pona{anja. Dakle, pona{anje ljudi u situacijama u kojima treba pomo}i drugome ovisi o emocionalnom uzbu|enju i o prora~unu cijene pomaganja drugima i cijene izbjegavanja pruànja pomo}i. Pona{anje promatra~a ne~ije nevolje bilo da je rije~ o pomaganju, bijegu ili o redefiniranju situacije je, stoga uvijek egoisti~no usmjereno na zadovoljavanje vlastitih potreba.

U vezi sa emocionalnom komponentom autori smatraju da: opaànje nekoga koji je u opasnosti i kojem treba pomo}i dovodi do fiziolo{kog

uzbu|enja promatra~a, pri ~emu stupanj uzbu|enja ovisi o percipiranoj ozbiljnosti situacije, o fizi~koj i psiholo{koj udaljenosti promatra~a od `rtve i o vremenu koje je proteklo od po~etka opaànja,

razli~iti izvori uzbu|enja se zbrajaju stvaraju}i op}u razinu uzbu|enosti promatra~a, odn. potencijalnog pomaga~a,

uzbu|enost promatra~a dovodi do ve}e spremnosti za pomaganje drugima, uzbu|enost promatra~a dovodi do motivacije da se reducira ta uzbu|enost, pa

kada je o~ito da se `rtvi moè pomo}i, uzbu|enje se smanjuje pruànjem pomo}i.

U vezi sa kognitivnom komponentom autori uvode model analize dobitaka i gubitaka prema kojem smatraju: da su ljudi motivirani da pove}aju nagrade za svoje postupke, a smanje `rtve i

odricanja. U situacijama kada se pomaè drugima su nagrade manje izraène pa se pozornost potencijalnog pomaga~a usmjerava na razmatranje posljedica svojih postupaka za sebe i za osobu koja je u nevolji putem prora~una cijene pomaganja drugome (fizi~ki napor, mogu}nost uklju~enja u zakonske postupke svjedo~enja...) i cijene bijega odn. izbjegavanja pruànja pomo}i (anticipirani osje}aj krivnje i stida, anticipirane zakonske posljedice ili anticipirani napor da se iz situacije pobjegne) nakon ~ega se donosi odluka o pona{anju.,

da su ljudi najspremniji pomo}i kada procijene da je cijena pomaganja niska, a cijena bijega visoka, npr. voza~i pomaù lak{e unesre}enom pje{aku, jer znaju da izbjegavanje pomo}i dovodi do trajnog gubitka voza~ke dozvole,

da su ljudi najmanje spremni pomo}i kada procijene da je cijena pomaganja visoka (pomaganje zahtijeva velike `rtve), a cijena bijega niska (na primjer, svjedoci ne èle svjedo~iti na sudu, za {to ne dobivaju ni{ta),

da kada je cijena pomaganja visoka kao i cijena bijega dolazi do konflikta kod potencijalnog pomaga~a koji se naj~e{}e razrje{ava uklju~ivanjem obrambenih

119

mehanizama, kao {to je to npr. kognitivno reinterpretiranje situacije omalovaàva-njem `rtve i/ili procjenjivanjem da poloàj unesre}enog nije ozbiljan.

LERNER (1970) predlaè model vjerovanja u pravedan svijet prema kojem ljudi vjeruju u pravedan svijet, u kojem svatko dobije ono {to zasluùje. To vjerovanje ne zahtijeva, prema autoru specifi~no u~enje, nego proizlazi iz sazrijevanja spoznajnih struktura. Uo~avanje da netko doìvljava o~ito nezasluènu sudbinu (da pati i/ili mu ne{to nedostaje) izaziva kod promatra~a nesigurnost u vlastitu sudbinu. Kako bi ponovo uspostavio vlastitu sigurnost, promatra~ poku{ava uspostaviti pravedno stanje za drugu osobu pruàju}i joj pomo} ili kognitivno reinterpretiraju}i situaciju da druga osoba doìvljava zasluènu sudbinu.

7.4.3. Emocionalni procesiEmocionalno uzbu|enje kao va`na komponenta motivacije za pruànjem pomo}i drugima moè dovesti do egoisti~ne motivacije ili do altruisti~ke motivacije.

Fiziolo{ko uzbu|enje moè se pripisati (atribuirati): stanju `rtve, stavljanjem u poloàj osobe koja treba pomo} putem empatije {to dovodi

do pojave altruisti~ke motivacije pri ~emu je pomaganje drugima motivirano empati~kim doìvljajem njihovog stanja i sa krajnjim ciljem da se zadovolje njihove potrebe i smanji njihovo neugodno stanje,

vlastitim neugodnim (averzivnim) emocijama: iznena|enju, nesigurnosti, strahu, {to dovodi do pojave egoisti~ke motivacije, pri ~emu je pomaganje drugima motivirano krajnjim ciljem da se smanji vlastito neugodno emocionalno stanje,

te stoga krajnji cilj pona{anja, a ne samo pona{anje pokazuje je li neko pona{anje altruisti~ko ili nije.

BATSON i sur. (1983) dobivaju faktorskom analizom procjena emocionalnih doìvljaja ispitanika ~iji su doìvljaji izazvani opaànjem ne~ije nevolje dva kvalitativno razli~ita ~uvstvena doìvljaja koji se, dakle empirijski razlikuju: empati~ku brigu, koja se odnosi na usmjerenost promatra~a na nevolju odn. stanje

potreba druge osobe (i ~ini je suosje}anje, saàljenje, planiranje pomo}i...), koja dovodi do altruisti~ki motiviranog pomaganja,

osobnu uznemirenost, koja se odnosi na usmjerenost promatra~a na vlastita neugodna emocionalna stanja (i ~ini je iznena|enje odn. {ok, nesigurnost, strah, ga|enje...), koja dovodi do egoisti~ki motiviranog pomaganja, ali samo onda kada se vlastita neugoda ne moè smanjiti druga~ije (napu{tanjem ili redefiniranjem situacije),

pobijaju}i pretpostavku Piliavina i sur. (1982) da je pomaganje uvijek egoisti~no usmjereno na zadovoljavanje vlastitih potreba.

Autori su utvrdili, koriste}i model analize dobitaka i gubitaka da:1. cijena pomaganja ima isti u~inak na vjerojatnost pomaganja i koli~inu pruène

pomo}i bilo da je motivacija promatra~a - potencijalnog pomaga~a egoisti~na ili altruisti~na: {to je ve}a anticipirana cijena pomaganja odn. koli~ina pomo}i ({to je vi{e te{ko}a povezanih sa pomaganjem), vjerojatnost i koli~ina pomaganja je manja, bez obzira na vrstu motivacije pomaga~a. Nalaz se tuma~i pretpostavkom da ve}a cijena pomaganja usmjerava pa`nju empati~ki motiviranih pomaga~a na sebe, pa se briga za `rtvu zamjenjuje brigom za sebe.,

120

2. cijena bijega ima nejednake u~inke na vjerojatnost i koli~inu pruène pomo}i, ovisno o vrsti motivacije promatra~a: ako je promatra~ altruisti~ki motiviran, on pruà veliku koli~inu pomo}i, bez obzira na cijenu bijega (on pomaè i kada treba uloìti mali napor da se pobjegne i izbjegne pruànje pomo}i), a ako je promatra~ egoisti~ki motiviran on pruà veliku koli~inu pomo}i samo ako je cijena bijega visoka (ako nema priliku da pobjegne jer je njemu bijeg iz situacije lak{i na~in reduciranja neugode nego pomo}), a ako je cijena bijega niska (ako je lako pobije}i iz situacije) on pruà malu koli~inu pomo}i,

pa je, dakle koli~ina pomaganja najmanja kada je motivacija egoisti~na i kada je lako izbje}i pruànje pomo}i.

Kako bi ispitali postavku (2) BATESON i sur. (1981) su proveli faktorijalni eksperiment tipa 2 x 2 u kojem su manipulirali: (a) altruisti~ku i (b) egoisti~ku motivaciju na dvije razine: (a) empati~ka briga i

(b) osobna uznemirenost putem placeba (koji navodno smanjuje osje}aj osobne uznemirenosti, pa ispitanici atribuiraju svoje fiziolo{ko uzbu|enje stanjem `rtve) i/ili putem specifi~ne upute (u smjeru empatije ili u smjeru osobne uznemirenosti),

cijenom bijega, putem mogu}nosti za bijeg iz situacije u kojoj treba pomo}i drugome ili putem mogu}nosti da se izbjegne opaànje drugih u toj situaciji.

U eksperimentu je neugodno stanje druge osobe bilo primanje elektro{okova, altuisti~ko pona{anje se sastojalo iz spremnosti da se primi {ok namijenjen `rtvi, a empatija i osobna uznemirenost su postignuti specifi~nom uputom.

Dobiveni su slijede}i nalazi (vidi sliku 13.):

Slika 13.: Djelovanje cijene pomaganja i dvije vrste motivacije za pomaganjem na spremnost da se pomogne `rtvi.

1. kada je bijeg neizvediv iz sitacije, odn. kada je pomaganje te{ko izbje}i, spremnost da se primi {ok namijenjen `rtvi je preko 50% i kada je prisutna osobna nelagoda i kada prisutna empati~ka uznemirenost,

2. kada je bijeg lako izvediv iz sitacije, odn. kada je pomaganje lako izbje}i, spremnost da se primi {ok namijenjen `rtvi je ispod 50% kada je prisutna osobna nelagoda, a iznad 50% kada prisutna empati~ka uznemirenost,

121

lako izbjegavanje

te{ko izbjegavanje

100% -

50% -

% spremnosti da se primi

{ok namijenjen

Iempati}ka zabrinutos

t

Iosobna

nelagoda

~ime je potvr|en spomenuti nalaz (2).

THE END

122

8. LITERATURA:1. BARON, R. A., BYRNE, D.: Exploring Social Psychology (2nd Ed), Allyn and

Bacon Inc., Boston, 1981,

2. EISER, R.J.: Cognitive Social Psychology, McGraw-Hill, London, 1980,

3. FISKE, S.T., TAYLOR, S.E.: Social Cognition, Mc Graw-Hill Inc., New York 1991,

4. MYERS, D. G.: Social Psychology, McGraw-Hill Inc., New York, 1993,

5. PETZ, B.: Psihologijski rje~nik, Prosvjeta, Zagreb, 1992.,

6. PRI[LIN; R.: Kada se i kako na{e pona{anje slaè s na{im stavovima?, u

KOLESARI], V., KRIZMANI], M., PETZ, B.: Uvod u suvremenu psihologiju, Grafi~ki

zavod Hrvatske, Zagreb, 1993.,

7. RABOTEG-[ARI], Z.: Psihologija altruizma, Alinea, Zagreb, 1995.,

8. SUPEK, R.: Ispitivanje javnog mnijenja, SNL, Zagreb, 1981.

skripta kolegija

SOCIJALNA PSIHOLOGIJA II

Zagreb, lipanj 1998.

123

Documents

Socijalna Psihologija II