SKRIPTA - METODIKA KNJIZEVNOSTI 2

Embed Size (px)

DESCRIPTION

skripta

Text of SKRIPTA - METODIKA KNJIZEVNOSTI 2

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI II

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI II

1.Pojava i afirmacija problemsko-stvaralake nastave

U prevladavanju tradicionalnih (reproduktivnih) sustava nastave knjievnosti posebno mjesto pripada problemskoj nastavi. To je takva nastava koja se ne zasniva na pasivnom promatranju pojava i oponaanja operacija koje izvodi nastavnik, nego uspostavlja aktivan (misaoni) odnos prema pojavama i uvodi uenike u samostalno istraivanje problema. Problemska nastava uspostavlja sustav postupaka i operacija u odreenim fazama nastavnoga sata koji angaira uenike u postavljanju i rjeavanju problema. Ona maksimalno angaira uenika u samostalnom istraivakom radu. 2.Definicija problema i literarnog problema u teoriji i metodiciU didaktikoj literaturi postoje razliite definicije problema. Welch definira problem kao "integrativnu aktivnost opaanja, pamenja, sjeanja, povezivanja, uopavanja i rekonstrukcije ideja." Legrand otkriva problem u povezivanju dviju operacija, McConell u pojavljivanju potekoa u zadovoljavanju svojih elja ili povezivanja ciljeva, a Dominovski promatra problem kao "poseban oblik uenja i shvaanja ideja."Problem nastaje kada se naie na neku prepreku, a cilj se ne moe ostvariti na osnovu do tada vaeih naina, ve treba pronai put za njeno prelaenje. Prethodna znanja i iskustva sada se primjenjuju na nove uvjete i na drugaiji nekonvencionalniji nain to dovodi do niza intelektualnih operacija i procesa. Rjeavanje problema trai stvaralaku aktivnost uenika. Literarni problem ima posebna obiljeja koja proizlaze iz prirode knjievnoga problema. Knjievni se problem ne zasniva samo na misaonim problemima, ve ukljuuje i emocionalnu i fantazijsku aktivnost; lice koje rjeava literarni problem angaira se emocionalno (proivljava problem) i intelektualno (pokuava rijeiti i spoznati problem). Pri rjeavanju literarnoga problema dolazi do izraaja subjektivni faktor jer svaki uenik na individualan nain rjeava problem, a rjeenje ne moe i ne treba biti jednoznano. Knjievni se problem oituje kao vieznana pojava jer raa razliite asocijacije, emocije i misli ovisne o samome uenike. Meutim, literarni problem nije odreen samo istraivaevom linou. Svaki se literarni problem pojavljuje u nekom kontekstu (kontekstu djela kojem pripada, kontekstu opusa, vremena i pieva svjetonazora, stilskom kontekstu). Dakle, rjeavanje literarnoga problema mora se kretati u okviru odreenoga konteksta (problem krivnje u Zloinu i kazni promatrat e se drugaijem kontekstu, nego u Camusovom Strancu).

Literarni problem sadri odreenu spoznajnu tekou, suoava uenika s nerazjanjivim pojavama, pobuuje interese, otvara mogunosti za postavljanjem pitanja i hipoteza itd. Literarni se problem prilagouje psihikom razvoju uenika pa se uenicima osnovne kole ne mogu ponuditi sloeniji etiki, psiholoki i drutveni problemi jer opseg njihovih iskustava i informacija nije primjeren sloenosti problema. No, to ne znai da se problemska nastava ne moe provoditi u osnovnoj kole, nego samo da se stvore odgovarajue problemske situacije uenikom s obzirom na njihov psihiki razvoj.3. Osobitosti problemske nastave

Problemska je nastava takav sustav nastave gdje se pred uenika stavlja knjievni problem i motivira za samostalno istraivanje. Postavljeni problem pobuuje uenikov interes, stvara konfliktnu situaciju, izaziva dileme, trai opredjeljenje i postavljanje teza. Psiholoka istraivanja pokazuju da je usvajanje spoznaja utemeljeno na takvim pretpostavkama dublje i intenzivnije jer uenik ne prima gotove spoznaje, ve do njih sam dolazi. Problemska nastava afirmira tzv. istraivaku metodu koja moe biti djelomino-istraivaka (ako nastavnik rjeava problem, a uenici samo djelomino sudjeluju) ili potpuno istraivaka (ako uenici samo stvaraju plan istraivanja, postavljaju hipotezu, provode istraivanja, izdvajaju podatke, klasificiraju ih i osmiljavaju). U sustavu problemske nastave najvie dolazi do izraaja ueniki kritiki stav. Uglavnom se izdvajaju oni problemi koji zahtijevaju etiko opredjeljivanje, konfrontaciju vlastitih spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi knjievno djelo. Problemska se situacija stvara postavljanjem problemskih zadataka i pitanja, teza koje treba dokazati ili opovrgnuti, navoenjem alternativa za koje se treba opredijeliti, anketiranjem uenika i sl. Organizacija problemske nastave otvara velike mogunosti razliitim oblicima nastave (pojedinano, u parovima i skupinama). Problemska nastava knjievnosti razvija najvii stupanj samostalnosti u radu na knjievnom tekstu, a pred nastavnika postavlja nove obaveze i zadatke u organizaciji nastavnoga procesa. U ovome sustavu nastavnik nije prenositelj znanja, ve samo organizator nastavnoga procesa i istraivanja. Ovaj sustav pridonosi usavravanju i obogaivanju nastavnog procesa, otvara nove mogunosti u ostvarivanju obrazovnih i odgojnih ciljeva nastave knjievnosti. 4.Struktura odgojno-obrazovnog procesa u okvirima problemske nastave

Nastavni se sat zasniva na logiko-spoznajnoj osnovi. U sustavu problemske nastave uenik ne dobiva gotove obavijesti koje treba upamtiti i reproducirati, nego do njih dolazi sam. Struktura nastavnoga sata obuhvaa ove elemente:1. U prvoj fazi nastavnoga sata stvara se problemska situacija2. U drugoj fazi dolazi do definiranja problema i metoda kojima se problem istrauje

3. U treoj fazi organizira se samostalan istraivaki rad uenika

4. U etvrtoj fazi analiziraju se rezultati istraivanja, korigiraju se i dopunjavaju5. U petoj fazi uenici dobivaju zadatke za samostalan rad

U okviru ove sheme ostvaruju se odgojni, obrazovni i funkcionalni ciljevi sata.

Nastavne faze problemske nastave su sljedee: 1. Motivacija, 2. Najava teksta, 3. itanje teksta, 4. Stvaranje problemske situacije i izdvajanje problema, 5. Odreivanje metoda rada, 6. Rjeavanje problema, 7. Iznoenje rezultata priopavanje i dopunjavanje, 8. Usustavljivanje i 9. Zaliha 5. Postupci u stvaranju problemskih situacija u nastavi (prema literaturi)Problemska je situacija poetna faza u sustave problemske nastave knjievnosti u kojoj se poinje oitovati doivljajno-spoznajna aktivnost uenika. Problemska se situacija izgrauje suprotstavljanjem razliitih gledita koja otvaraju problem, proturjenostima koje treba razrijeiti, pitanju koje trai dokumentirani odgovor, tezi koju treba obraniti i dokazati. Problemska se situacija stvara razliitim postupcima. 1. Ako ueniku o nekom knjievnom problemu izriu oprena miljenja nastaje problemska situacija koja trai razjanjenje. Svoja miljenja o problemu uenici mogu iznijeti u usmenoj ili pismenoj diskusiji, a do takvih situacija dolazi u razgovoru o likovima i njihovim postupcima, pievim stavovima i sl.

2. Problemska situacija nastaje postavljanjem teze koja prua razne mogunosti prihvaanja ili odbijanja. Ako uenik prihvati tezu usmjerit e svoje istraivanje na pronalaenje elemenata koji brane istu, a ako odbije, negativno opredjeljenje takoer trai argumentaciju. Tezu moe postaviti nastavnik ili uenik, a ista se formulira pismeno ili usmeno.

3. Problemska se situacija stvara primjenom ankete. U tzv. orijentacijskoj se anketi provode problemska pitanja koja trae ueniko izraavanje stava o odreenim pojavama. U anketni listi mogu se postaviti pitanja koja aktualiziraju idejne, moralne, drutvene, estetske i psiholoke probleme. Nakon odgovaranja na pitanja iz ankete stvoriti e se problemska situacija jer ueniki odgovori zasigurno nee biti jednoznani i podudarni.

4. Problemska se situacija moe ostvariti citiranjem poslovice, aforizma ili mota u kojima se izraava stav prema ivotu i svojevrsna ivotna filozofija. Nastavnik e citirati poslovicu ili aforizam, zatraiti da uenici ralane poruku koja je izraena, a zatim uspostave vezu izmeu poruka poslovice, aforizma i knjievnog problema koji se namee u djelu.

5. Problemska se situacija moe ostvariti interpretativnim itanjem teksta. Svaki interpret unosi u itanje svoj doivljaj, odnosno svoju interpretaciju. Uenici e posluati najmanje dvije interpretacije i opredijeliti se za onu koja je, po njihovom miljenju, autentinije izrazila stvarateljevu idejno-estetsku zamisao. Ovakav postupak posebno je prikladan u interpretaciji dramskih djela.

6. Problemska se situacija moe stvoriti usporeivanjem glazbenog i knjievnog djela koje je posluilo glazbenom stvaratelju kao inspiracija. Usporeivanjem e se uoiti razlike koje e postati problem te e trebati ustanoviti zato je skladatelj odstupio od teksta romana te ime su motivirana ta odstupanja. Uenici prvo trebaju proitati roman te sluanje i analiza treba uslijediti nakon interpretacije romana. Ovime se ostvaruje i naelo korelacije.

7. Problemska situacija nastaje usporeivanjem knjievnoga i filmskoga djela. Usporeivanjem e se postaviti pitanje transpozicije romana u novi filmski izraz. Usporedba treba uslijediti nakon interpretacije knjievnoga dijela. Taj se postupak usporedbe naziva komparativna analiza.

8. Problemska situacija nastaje usporeivanjem ilustracija i knjievnoga teksta na koje se odnose. Usporeivanjem teksta javit e se problem jer je isti lik likovno ostvaren na razliite naine te su istaknute razliite nijanse u karakterizaciji lika.

9. Problemska situacija nastaje usporeivanjem dviju epizoda iz knjievnog djela koje se temelje na istome motivu. Stvaraju se stavovi te njihovim osmiljavanjem nastaje problem. Komparativnom analizom dviju epizoda dobiva se odgovor na postavljeno pitanje.

10. Problemska situacija nastaje postavljanjem teze. Tezu moe postaviti nastavnik. U njegovoj formulaciji mora se oitovati problem koji e potaknuti uenike na razmiljanje i opredjeljivanje.

11. Kao poticaj za stvaranje problemske situacije moe posluiti knjievno-kritiki tekst. Navode se dva razliita miljenja o odreenom knjievnom problemu (liku, epizodi, postupku, ideji). Uenici se opredjeljuju za jedno od izraenih miljenja i argumentiraju isto.

12. Problemska situacija nastaje ako uenik postavi odreeno pitanje ili tezu koja izaziva spor. Spor se rjeava analizom, tj. pronalaenjem argumenata.

13. Problemska situacija nastaje postavljanjem razvijenoga alternativnoga pitanja/zadatka. Uenik iz veeg broja mogunosti odabire one koje mu se ine prihvatljive.

6. Metode problemske nastave

Problemska nastave uvodi takve nastavne metode koje e afirmirati samostalan, istraivaki i stvaralaki rad uenika.Metodom heuristikoga razgovora postie se aktivacija uenika u analizi knjievnih problema. Pri izvoenju problemske nastave dolaze do izraaja problemska, uopena i alternativna pitanja. Problemska pitanja postavljaju problem pred uenika, a problem se postavlja u obliku pitanja na koje se odgovara nakon niza sloenih operacija. Konaan odgovor na problemsko pitanje daje se nakon analize problema, a do istoga se dolazi uoavanjem problema, definiranjem njegovih aspekata, postavljanjem teza i njihovom verifikacijom. Perspektivna pitanja otvaraju perspektivu, tj. cilj istraivakoga napora, a sadre odrednice do kojih se dolazi analitiki (Je li slom Filipa Latinovitza uvjetovan samo socijalnim faktorima?). Uopena pitanja trae razvijen odgovor pa se donekle podudaraju s perspektivnim pitanjima s razlikom to uopeno pitanje ne otvara perspektivu, nego trai obrazloenje i razradu (Koji motivi odreuju Raskoljnikov in?). Alternativna pitanja postavljaju uenika pred dilemu i trae opredjeljenje (Osuuje li Dostojevski Raskoljnikova ili mu prata?).

Metoda stvaralakog itanja teksta osamostaljuje uenika u otkrivanju teksta i prua mu mogunosti za individualno i stvaralako postupanje. Ta metoda podrazumijeva razumijevanje sadraja, autorova stava, sposobnost emocionalnog proivljavanja situacija koje tekst prua i sposobnost procjenjivanja, a provodi se uz pomo posebno pripremljenih didaktikih sredstava (nastavni listii, tehnika sredstva i pomagala). Tekst poziva itatelja na sudjelovanje u zbivanjima, provocira iskustva, doivljaje i uspomene, postavlja sebe u fokus itateljevih interesa, trai odreenu disciplinu koja dovodi do oblikovanja dojmova, doivljaja i spoznaja. Istraivaka metoda oznaava najvii stupanj samostalnosti u radu. Uenik samostalno prolazi kroz sve etape istraivanja: definira problem, stvara plan istraivanja, postavlja hipotezu, odreuje nain njezine verifikacije, izvodi zakljuak i sudove. U svome se istraivanju uenik pribliava istraivakom radu znanstvenika s razlikom da znanstvenik otkriva nove istine/spoznaje, a uenik otkriva spoznaje koje su nove samo za njega, a struka ih ve odavno poznaje.

Reproduktivno-stvaralaka metoda u sustavu problemske nastave knjievnosti takoer ima svoje mjesto u kombinaciji s ostalim metodama. 7.Sredstva i pomagala u problemskoj nastaviU organizaciji problemske nastave afirmirat e se suvremena tehnika sredstva i pomagala: dijafilmovi, nastavni filmovi, dijapozitivi, gramofonske ploe, magnetofon, radio, televizija. Sva se navedena sredstva mogu primjenjivati u razliitim fazama nastavnoga sata i s razliitim didaktikim ciljevima. Audiovizualna sredstva i pomagala mogu se primjenjivati u fazi stvaranja problemske situacije, fazi istraivakoga rada, fazi analize i korekcije rada.Osim audiovizualnih sredstava i pomagala, primjenjuju se razliiti tipovi nastavnih listia. Oni slue individualizaciji nastavnoga rada i usmjeravanju uenika na odreene probleme u djelu.8. Anketni listii u problemskoj nastaviOsim audiovizualnih sredstava u problemskoj se nastavi knjievnosti mogu primijeniti i razliiti tipovi nastavnih listia. Oni slue individualizaciji nastavnoga rada i usmjeravanju uenika na odreene probleme u djelu. Problemska se situacija, izmeu ostaloga, moe stvoriti primjenom ankete. Anketni listi (anketa) posebna je vrsta radnog listia koja ima orijentacijsku ili kontrolnu namjenu. U anketni listi mogu se postaviti pitanja koja aktualiziraju idejne, moralne, drutvene, estetske i psiholoke probleme Orijentacijska anketa slui za ispitivanje uenikih knjievnih interesa, recepcijske spremnosti, teorijsko-metodoloke spremnosti uenika i sl. U tzv. orijentacijskoj se anketi provode problemska pitanja koja trae ueniko izraavanje stava o odreenim pojavama. Orijentacijskom se anketom istrauju recepcijske znaajke svakog uenika (emocionalni odnos prema tekstu, estetski odnos, etiki odnos, idejni stav i sl.). U orijentacijskoj se anketi postavljaju pitanja otvorenoga tipa koja individualiziraju odgovore. Prema sadraju orijentacijska anketa moe biti: a) anketa za ispitivanje knjievnih interesa, b) anketa za utvrivanje recepcijske spremnosti uenika, c)anketa za utvrivanje teorijsko-metodoloke spremnosti uenika, d) anketa za utvrivanje literarnih sposobnosti, e) anketa za prikupljanje informacija o nainu itanja knjievnih djela. Kontrolna anketa slui za provjeravanje ispunjenih obaveza, poznavanje sadraja koji su proueni samostalno, poznavanje izvora i sl. Nakon odgovaranja na pitanja iz ankete stvoriti e se problemska situacija jer ueniki odgovori zasigurno nee biti jednoznani i podudarni. 9. Uenik/ica i nastavnik/ica u problemskoj nastavi

Problemska nastava mijenja ulogu nastavnika u nastavnome procesu. U tradicionalnoj je nastavi nastavnik bio sredinja linost nastavnoga procesa, odnosno prenositelj znanja. U sustavu problemske nastave on ima drugaiju ulogu. Nastavnik je organizator stvaralake i istraivake djelatnosti uenika. Nastavnik dobiva nove obaveze koje se odnose na pripremanje i izvoenje problemske nastave to zahtijeva najvii stupanj strunosti i metodinosti.

Za organiziranje individualnog i grupnog rada uenika, nastavnik treba poznavati individualne osobine uenika i njihove knjievne i druge interese. Prema individualnim interesima i mogunostima uenika mogu se oblikovati posebni radni zadatci koje e uenici samostalno rjeavati, a spomenuti e zadatci razvijati odreeni tip sposobnosti. U individualiziranoj nastavi uenik dobiva nove obaveze i preuzima novu ulogu: planira svoj rad, upoznaje izvore informacija, metode istraivanja i sl.Takvi oblici rada u okviru problemske nastave poveavaju zahtjeve u nastavnikovu pripremanju nastavnoga rada to postaje sve sloenije.

10. Teorija problemske nastave knjievnosti

Problemska nastava je poseban didaktiko-metodiki sustav koji se suprotstavlja predavako-reproduktivnim oblicima nastave. Teorijsko ishodite pronalazi u teoriji projektne nastave (amerikoj projekt-metodi). Kao domiljen sustav poinje se primjenjivati ezdesetih godina 20. stoljea, a njezin poetak moe se povezati uz prvi znanstveni simpozij koji je odran u New Yorku 1965. godine.

U prevladavanju tradicionalnih (reproduktivnih) sustava nastave knjievnosti posebno mjesto pripada problemskoj nastavi. To je takva nastava koja se ne zasniva na pasivnom promatranju pojava i oponaanju operacija koje izvodi nastavnik, nego uspostavlja aktivan (misaoni) odnos prema pojavama i uvodi uenike u samostalno istraivanje problema. Problemska nastava uspostavlja sistem postupaka i operacija u odreenim fazama nastavnog sata koji angaira uenika u postavljanju i razrjeavanju problema. Ona maksimalno angaira uenika u samostalnom istraivakom raduto je problem?

U didaktikoj teoriji postoje razliite definicije problema. Welch definira problem kao integrativnu aktivnost opaanja, pamenja, sjeanja, povezivanja, uopavanja i rekonstrukcije ideja, Legrand otkriva problem u povezivanju dviju operacija, Robert A. McConell u pojavljivanju tekoa (zapreka), u zadovoljavanju svojih elja ili povezivanju svojih ciljeva, Dominowski promatra problem kao poseban oblik uenja i shvaanja ideja.

Svi pokuaji definiranja problema zaustavljaju se na pojmovima: tekoa, zapreka, sloeno nerijeeno pitanje, tenja da se prevladaju zapreke koje stoje na putu rjeavanju (spoznavanju) problema, tj. na putu do cilja.

Rjeavanje problema trai stvaralaku djelatnost uenika.

Literarni problem

Literarni problem ima posebna obiljeja koja proizlaze iz prirode knjievnih pojava. Knjievni problem ne utemeljuje se samo na misaonim (intelektualnim) operacijama. On ukljuuje emocionalnu i fantazijsku aktivnost: osoba koja rjeava literarni problem angaira se emocionalno (proivljava problem) i intelektualno (pokuava ga rijeiti spoznati). Pri rjeavanju literarnog problema dolazi do izraaja subjektivan odnos. Rjeenje problema ne mora biti jednoznano (jedinstveno). Svaki uenik moe rijeiti problem na svoj nain. Knjievni se problem oituje kao vieznana pojava koja raa razliite asocijacije, emocije i misli, ovisno o senzibilnosti, erudiciji i zrelosti istraivaa.

Literarni problem nije odreen samo istraivaevom osobnou. Kad bi se pri rjeavanju literarnog problema uzimala u obzir samo subjektivna istraivaeva procjena, moglo bi doi do iznevjeravanja objektivne (valjane) prosudbe. Svaki se literarni problem pojavljuje u odreenom kontekstu (u kontekstu kojem djelo pripada, u kontekstu opusa, vremena, pieva svjetonazora, u stilskom kontekstu). Rjeavanje problema ostvaruje se u okviru odreenoga konteksta.

Uvjeti za rjeavanje problema

Postavljanje literarnog problema u arite uenikova zanimanja trai uoavanje sloenosti pojava koje treba otkrivati i tumaiti.

Literarni problem sadri odreenu spoznajnu tekou, suoava uenika s nerazjanjenim pojavama, pobuuje zanimanje, otvara mogunosti za postavljanje razliitih pitanja i hipoteza. Odnos prema problemu ovisi o slijedeim odrednicama:

Stupnju kognitivnog razvoja istraivaa

Istraivakom iskustvu i obavijetenosti

Emocionalnom stanju

Motiviranosti

Rjeavanje problema

Pri rjeavanju literarnog problema oituju se razliite spoznajne aktivnosti. Proces se zbiva u nekoliko faza. U prvoj fazi problem ulazi u krug uenikove panje: uoava problem, osjea tekoe i nedoumice, svjesno upravlja svoju spoznajnu aktivnost na otkrivanje odnosa i posebnosti koje sadri problem. Problem izaziva odreenu emocionalnu i intelektualnu napetost, izaziva spoznajnu radoznalost i elju za razrjeenjem, uenik se koleba, dvoumi, opredjeljuje i postavlja pitanja. To je znak zaokupljenosti problemom, znak da je problem primjeren iskustvenoj, emocionalnoj i intelektualnoj razini.

U drugoj fazi problem se poblie odreuje. Uspostavlja se veza s injenicama i spoznajama koje e olakati rjeavanje problema. Problem se razlae i trae se mogunosti za njegovo rjeavanje, proiruje se krug informacija bitnih za rjeavanje problema.

U treoj fazi uenici pokuavaju rjeavati problem: postavljaju problemska pitanja, hipoteze, alternative, navode odreene injenice kao prilog za rjeavanje problema, naznauju odnose koje postavlja problem, trae argumentaciju za postavljene teze, usporeuju problem sa slinim problemima koje su rjeavali i slino. Trea faza trai kreativno reagiranje. Pritom se oituju kreativne mogunosti uenika u obuhvaanju, osvjetljavanju i razlaganju problema. Uenici objavljuju svoje zamisli, otkrivaju raspone u obuhvaanju problema.

U etvrtoj fazi nastupa dokazivanje (provjera) hipoteza. Pozivajui se na izvorni tekst i druge izvore informacija, uenik pronalazi dokaze za postavljene teze, a one za koje ne pronae odgovarajue dokaze iskljuuje. Na temelju argumentacije izrie sud o pojavi (problemu), tj. razrjeava problem.

PROBLEMSKA NASTAVA (PROBLEMSKO-STVARALAKI NASTAVNI SUSTAV)

NASTAVNE FAZE:

1. MOTIVACIJA

2. NAJAVA TEKSTA

3. ITANJE TEKSTA

4. STVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJE I IZDVAJANJE PROBLEMA

5. ODREIVANJE METODA RADA

6. RJEAVANJE PROBLEMA

7. IZNOENJE REZULTATA PRIOPAVANJE I DOPUNJAVANJE

8. USUSTAVLJIVANJE

9. ZALIHA

KARAKTERISTIKE PROBLEMSKO-STVARALAKOG NASTAVNOG SUSTAVA

-uitelj nije prenositelj znanja, nego organizator istraivanja

-knjievno djelo ralanjuje se na niz problema koji postaju predmetom

interpretacije

-zahtijeva razvijeniji tip kritikog miljenja

-rjeavaju se idejni, moralni, drutveni i psiholoki problemi

-opasnost od prevelikih digresija

-problemi se oblikuju na:

a) idejno-tematskoj razini

c) jezino-stilskoj razini

b) fabulativno-kompozicijskoj razini

METODE

Heuristiki razgovor razgovor u kojem uenici otkrivaju nove spoznaje.

Pitanja : Perspektivna usmjeravaju istraivanje Uopena trae razradu bez odreene perspektive Alternativna argumentira se odabir izmeu vie ponuenih odgovora.

Stvaralako itanje teksta procjenjivanje, razumijevanje, emocionalno proivljavanje situacija koje prua knjievno djelo (npr. dramatizacija cijelog ili ulomka proznog djela).

Istraivanje potie samostalnost uenika koji mogu sami odrediti probleme i metode te istraivati i dokazivati hipoteze.

STVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJE

- stvara se spontanim izraavanjem oprenih miljenja uenika o knjievnoj pojavi (situaciji, postupku lika, epizodi itd.)

- postavljanje polazne teze koja trai potvrdno ili nijeno opredjeljenje (o situaciji, postupku lika, epizodi itd.)

- anketni listi s pitanjima koja aktualiziraju idejne, moralne i drutvene probleme djela; ispunjava se prije interpretacije kao njezino polazite

- citiranje aforizma, poslovice ili mota koji se povezuju s literarnim problemom

- uenici sluaju najmanje dva interpretacijska itanja teksta i opredjeljuju se za ono koje je, prema njihovu miljenju, vjernije izrazilo estetsku zamisao

- nakon obrade knjievnog djela usporeuje se glazbeno i knjievno djelo koje je posluilo kao inspiracija skladatelju (opera Evgenij Onjegin Petra Iljia ajkovskog prema djelu Aleksandra Sergejevia Pukina Zato je ajkovski uglazbio samo intimne scene? Je li time suena idejno-tematska razina djela?);

- nakon obrade knjievnog djela usporeuje se filmsko i knjievno djelo koje je posluilo kao inspiracija nastanku filma; Je li filmska verzija vjerna predloku? Je li filmom djelo dobilo nova znaenja?

- usporedba pieve zamisli epizode / lika i razliitih prikaza (ilustracija) tog istog lika / epizode

- usporeivanje dviju epizoda iz knjievnog djela utemeljene na istom motivu, npr. u Zloinu i kazni ubojstvo lihvarice razmatra se kao zloin i kao nunost za boljitak ivota drutva. Osmiljavanjem tih stavova nastaje problem.

- navode se dva oprena knjievnokritika miljenja o odreenom problemu, a uenici se opredjeljuju za jedno od njih i trae argumentaciju

- suenje knjievnom liku

IZDVAJANJE PROBLEMA I ODREIVANJE METODA RADA

-uitelj moe podijeliti nastavni listi ili staviti prozirnicu s napisanim problemskim pitanjima

-uitelj na listiu moe ponuditi tablicu u koju e uenici upisivati uoene probleme, citate i svoje komentare (prostor s citatima moe takoer biti ispunjen pa uenici onda definiraju problem te ga komentiraju)

-Citat Problem Misli, asocijacije

RJEAVANJE PROBLEMA (ISTRAIVANJE)

-uenici obiljeuju ili prepisuju dijelove teksta koji potkrjepljuju dane probleme

-pored citata upisuju svoje misli i asocijacije

IZNOENJE REZULTATA

-uenici se javljaju, itaju ulomke u kojima su pronali odgovore i rjeenja problema

-uitelj takoer moe birati bitnije ulomke i itati ih

-odgovori za odreeni broj problema mogu se zapisati na ploi (prozirnici) u obliku teza

11. Problemski pristup knjievnom djelu

( ja sad ne znam je li on mislio na konkretan primjer knjievnoga djela ili ne...zato to ako nije odgovor nisam pronala)

Lav Nikolajevi TolstojANA KARENJINA

Klasini Tolstojev roman Ana Karenjina predvien je za cjelovitu interpretaciju u III razredu srednje kole u okviru europskog realizma. Cjelovita obrada tog djela zahtijeva nekoliko nastavnih sati na kojima se obrauje raznovrsna problematika koju djelo nudi. U seriji nastavnih sati posebno mjesto pripada interpretaciji lika Ane Karenjine, moralnih, drutvenih i filozofsko-psiholokih pitanja koja se povezuju uz taj lik. Interpretacija lika Ane Karenjine postavit e uenike pred pitanje moralne odgovornosti, pred pitanje granice individualne ljudske slobode, pitanje krivnje i kazne za prijestup, pitanje sree u braku i ljubavi, pitanje drutvenih normi i si.

1. Kao ishodite za stvaranje problemske situacije moe posluiti epigraf romana: Osveta je moja, ja u je vratiti. Nastavnik e najprije provjeriti jesu li uenici zamijetili epigraf, da li su o njemu razmiljali, zato ga je autor upotrijebio i koji se smisao u njemu krije.

U razgovoru o epigraf nastavnik e uenike upoznati s njegovim podrijetlom. Epigraf je uzet iz evanelja u kojem se govori o bojem gnjevu. Tolstoj ga je preuzeo iz Schopenhauerova komentara evanelja. Schopenhauer daje ovakvo tumaenje toj reenici: ljudi su lieni prava moralnog kanjavanja, to pravo pripada bogu. Svoj im epigrafom Tolstoj je izrazio miljenje da pravo osude Anina djela ne pripada ni piscu ni itaocu. Na toj se autorovoj poziciji izrauje lik Ane Karenjine. Iako je epigrafom uokvireno moralno pitanje, u njegovoj interpretaciji morat e se proiriti raspon koji obuhvaa i drutvene odrednice, tj. morat e se prerasti okvir Tolstojeva shvaanja.

Kad se objasni znaenje epigrafa i njegova povezanost s tkivom romana, uenicima se mogu postaviti ovakva problemska pitanja:

1. Je li kazna za Anin in brakolomstva predrastina?2. Moe li se na jednoj nesrei graditi nova srea?

3. Smije li se ignorirati javno mnijenje?4. Je li brak jedini oblik ljubavi?5. Smije li pojedinac prekoraiti granice priznata morala?6.Je li Ana Karenjina tragian lik?6. Koju ulogu ima drutvena sredina u izgraivanju Anina lika?Na ta pitanja uenici mogu odgovoriti usmeno ili pismeno naznaiti osnovne teze i argumente. Odgovori na postavljena pitanja izazvat e polemiki dijalog, a uenici e aktualizirati niz moralno-etikih i drutvenih pitanja koja se postavljaju u Tolstojevu romanu. Time e se interpretacija pribliiti uenikovim iskustvima i spoznajama o ovjeku i svijetu.

2. Za stvaranje problemske situacije moe se primijeniti anketa. Uenici e odgovoriti na postavljena pitanja u anketi i tako pokazati kako pristupaju drutveno-etikoj problematici djela. Anketa moe sadravati ova pitanja i teze:

I.Tolstoj istrauje i analizira obiteljske odnose i razvija svoju tezu obraku. Osobe u romanu koje nas potiu na razmiljanje o obiteljskom ivotu, njegovu moralu i drutvenoj opravdanosti jesu:

Ana Karenjin Vronski, Levin Kitti, Oblonski Dolly.

a) Kakav je Anin brak do susreta s Vronskim?b) Bi li Ana i Vronski bili sretni da ih je drutvo prihvatilo?c) Je li Levinov brak sretan?d) Je li Kitti prestala voljeti Vronskoga?e) to Dolly proivljava u svom braku?II.a) Kome bi sve od enskih likova u romanu odgovarao naziv ene patnice?

b) Kakva je Ana majka?c) Moemo li odvojeno promatrati Anu majku i Anu enu?d) Samoubojstvo Anino izraz slabosti ili snage?e) Je li Vronski kriv za Animi tragediju?f) ime je jo uvjetovana Anina tragedija?III.a) Ana u svom vremenu Ana danas.

b) Kakav je ovjek Stiva Oblonski?c) Levinove nedoumice.d) to religija ovjeku daje, to mu oduzima?e) Odnos sree i ljubavi: je li uvijek za ljudsku sreu bitna ljubav?f) Dollyna rtva iz nae perspektive.g) Anina patnja, ljubomora, strah iz nae perspektive.Kad uenici popune anketni listi, nastavnik e proitati neke odgovore iz svakoga zadatka i na osnovi tih odgovora usmjeriti tok analize i metodike postupke u samostalnoj interpretaciji lika Ane Karenjine. Na osnovi pitanja koja su postavljena u anketi moi e se organizirati individualni oblik rada, tj. svaki e uenik odgovarati na jedno problemsko pitanje. Pri obradi pitanja uenici e se sluiti tekstom romana i nainiti e plan izlaganja.

Nakon samostalnog pismenog rada provode se analize svakog pitanja, tj. uenici pojedinano odgovaraju na zadano pitanje, ostali uenici prate objanjenja i daju svoje primjedbe. Na osnovi odgovora na postavljena pitanja mogu se izvesti generalizacije i sud o Tolstojevoj koncepciji Anina lika. Za samostalan rad kod kue uenici mogu obraditi temu koja e izraziti kritiki stav prema Tolstojevoj koncepciji uloge ene u obitelji i drutvu. Tema moe biti oblikovana ovako:

a) Epigraf Tolstojeva romana Ana Karenjina i suvremeno poimanje ljudskoga djelovanjab) Tolstojevo shvaanje braka i naa suvremenostc) Srea i ljubav u Tolstojevoj interpretacijid) Motiv krivnje i kazne u Tolstojevu romanu Ana Karenjina.U oblikovanju zadanih tema uenici e primijeniti spoznaje do kojih su doli na satu interpretacije Anina lika i ukljuiti osobne stavove i sudove.

Na satu problemske nastave sustavno se osvjetljava jedan problem ili vie njih. Meutim, polazei od naela cjelovitosti djela, u zavrnoj se fazi obrade osmiljava cjelokupna problematika koju djelo namee. Time se uz postupke problemske nastave uvode postupci drukijih didaktiko-metodi-kih sustava u nastavi knjievnosti. Razumljivo je da se ne moe cijelo knjievno gradivo usvajati samo primjenom metoda i oblika rada koje nudi problemska nastava. Ona je samo jedan sustav koji moe pridonijeti usavravanju nastavnog procesa, obogaivanju metodikih postupaka i afirmaciji uenika kao aktivnog sudionika nastavnog procesa.

Albert Camus

STRANAC

Roman Stranac interpretira se u zavrnom razredu srednje kole kao primjer modernog romana. Budui da je roman zasnovan na doivljavanju moderne senzibilnosti evropskog ovjeka i na filozofiji egzistencijalizma, prikladan je za interpretaciju u sustavu problemske nastave. Ilustrirat emo metodike postupke koji se primjenjuju u pojedinim fazama nastavnog sata.

U uvodnoj fazi sata, tj. u fazi stvaranja problemske situacije, mogu se primijeniti ovi postupci (uz uvjet da su uenici djelo samostalno proitali kao domau lektiru).

1. Primijenit e se pismena (orijentacijska) anketa s ovim mogunostima:

Roman Alberta Camusa Stranac govori:

a) o temi ovjekove otuenosti;b) o drutvenoj angairanosti pojedinca;c)o besmislenosti i apsurdnosti ivota.Zaokruite ispravan odgovor!

Uenici e odabrati jednu od ponuenih varijanata, mogu i dvije (tema ovjekove otuenosti, besmisao i apsurdnost ivota). Kad se opredijele za problem, dobivaju zadatak koji trai da se iznesena tvrdnja potkrijepi podacima iz djela (epizodama koje svjedoe o ovjekovoj otuenosti, reenicama koje govore o besmislenosti i apsurdnosti ivota). U dijalogu s uenicima utvrdit e se metoda rada:

Vi ete na osnovi podataka u djelu (epizoda, reenica i postupaka lika u odreenim situacijama) obrazloiti iznesenu tezu o ovjekovoj otuenosti i apsurdnosti ivota. U tekstu ete obiljeiti mjesta gdje se ti problemi pojavljuju, ispisat ete reenice koje najizravnije izriu problem, stvorit ete pismeni plan za samostalno izlaganjr problema.

Nakon tih objanjenja poinje samostalan rad uenika. U ostale dvije faze provjeravaju se rezultati rada i daju novi zadaci.

2.Za stvaranje problemske situacije moe se uzeti ovakav problemski zadatak koji se usmjeruje prema knjievnom liku. Nastavnik usmeno iznosikarakteristike lika, a uenici zapisuju samo one karakteristike koje su svojstvene Camusovu junaku:

Mersault je:

a) emocionalno angairana linost, naglaeno osjeajan;b) bira za sebe najpovoljnija rjeenja u ivotu;c) zainteresiran je za uspjeh u drutvu;d) poslovan je i poduzetan, drutveno aktivan;e) ambiciozan;f) iskren;g) cinian;h)rjeit;

i)nervozan;j) umoran;

k) ovjek bez iluzija;

1) ovjek uspavane savjesti.

Kad uenici izdvoje karakteristike koje se odnose na lik Mersaulta, glasno ih izgovaraju, a zatim se utvruje koje su karakteristike najvanije u strukturi lika i koje treba sustavno istraiti u tekstu. Uenici dobivaju grupne zadatke da na tekstu ilustriraju najvanije Mersaultove karakteristike. Nakon samostalnog rada na tekstu i pismenih skica za analizu Mersaultova psiholokog, etikog i filozofskog profila, provodi se analiza i korekcija samostalnih radova uenika, izvode se generalizacije i odreuju se novi zadaci za samostalan rad kod kue.

3.Za stvaranje problemske situacije moe se odabrati ovakav problemski zadatak koji e obuhvatiti pitanje motivacije Mersaultovih postupaka:Mersaultovi postupci motivirani su:

a) potrebom za isticanjem u drutvu, eljom za drutvenom reformom;b) karijeristikim motivima;c) erotskim motivima;d) nezainteresiranou.Kad se uenici opredijele za odgovarajui tip motivacije, dobit e zadatak da obrazloe svoj izbor.

4. Poticaj za stvaranje problemske situacije moe se pronai u glavnom motivu djela, odnosno u sredinjem postupku lika oko kojeg se otvara splet razliitih pitanja:

Je li Mersault ubio Arapina svjesno s razloitom motivacijom?

Postoji li mogunost ostvarivanja sree u apsurdnom svijetu?

Ima li ovjek pravo drugome oduzeti ivot?

Kako Camus gleda na taj problem?

Neka od spomenutih pitanja prelaze okvire Stranca i ulaze u druga Camusova djela. Time se otvara ira problematika koju e uenici upoznati itanjem ostalih Camusovih djela. Problemski koncipirana nastava i ide za tim da uenike potie na sve ire i dublje otkrivanje knjievnih problema. Kad se Camusov roman istrai u okviru spomenutih kategorija, u zavrnoj se obradi sistematiziraju sve spoznaje o djelu, tj. djelo se obuhvaa u cjelini. U sustavu spomenutih problemskih zadataka nisu obuhvaena pitanja stila, strukture romana, nije dublje osvijetljena filozofska osnova djela. Sve te aspekte djela obuhvaa zavrni dio analize u kojem se ukljuuju samostalni radovi uenika.

12. Najvaniji problemski modeli u metodikoj literaturi

Sadraj nastavnog sata koji se organizira na naelima problemske nastave prilagouje se njezinim metodikim zahtjevima. U sustavu problemske nastave mogu se obraivati cjelovita knjievna djela ili pojedini moralni, estetski, filozofski, drutveni, psiholoki i idejni problemi vezani uz odreeno knjievno djelo. Izdvajanjem i analizom takvih problema otvaraju se iroke mogunosti za odgojno djelovanje u nastavnom procesu. U metodikoj literaturi razgraniuju se tipovi problemskih nastavnih sati od nastavnih sati cjelovite interpretacije djela i sati na kojima se interpretira tematsko-idejna osnova djela i likovi. Metodiar Marancman donosi tri razliita niza nastavnih sati koji se temelje na predloku Pukinova romana Evgenij Onjegin.

Prvi model utemeljen je na naelima problemske analize i obuhvaa devet nastavnih sati

1. sat: Objanjavanje dojmova i pronalaenje glavnog pitanja za analizu: Zato je Onjegin odbio ljubav provincijske plemkinje, a zato se tako strasnozaljubljujeu Tatjanu u Petrogradu?

2. sat: Pristupa li Onjegin ivotu na poetku i na kraju romana? Kada Pukin vie suosjea s junakom: u 1. ili u 8. glavi?

3. Pod utjecajem kojih dogaaja se Onjegin mijenja?

4. Tko je ubijen u dvoboju: budui provincijski plemi ili ''pjesnik, zanesenjak, sanjar''?

5. Zato je Olga bre zaboravila Lenskoga nego Tatjana?

6. emu Tatjana ostaje vjerna i u emu se oituje njezin preobraaj?

7. Zato Tatjana odbija Onjegina iako ga ljubi? (8. glava)

8. ime je izazvan (uvjetovan) tragizam u sudbini najboljih likova romana? Zato roman nije nazvan imenom Tatjane Larine, pjesnikova ideala, nego imenom Evgenija Onjegina?

9. Zato Pukin na stranicama romana iskazuje i svoj ivot? U emu autor nalazi izlaz iz tragedije u kojoj se nalaze njegovi likovi?

Drugi model temelji se na naelima problemske analize. Marancman je naveo i model ''cjelovite analize'' romana:

1. sat: Onjeginov dan

2. sat: Obitelj Larinih

3. sat: Tatjanino pismo

4. sat: Onjeginov odgovor

5. sat: Tatjanina matanja

6. sat: Dvoboj

7. sat: Tatjana u Onjeginovom domu i u Moskvi

8. sat: Posljednji susret

9. sat: Pjesnikova ispovijed

U treem modelu niz nastavnih sati temelji se na analizi likova:

1. sat: Onjegin i drutvo

2. sat: Onjegin i Lenski

3. sat: Lenski i Olga

4. sat: Olga i Tatjana

5. sat: Tatjana i Onjegin

6. sat: Onjegin i Tatjana

7. sat: Likovi i priroda

8. sat: Autor i likovi

9. sat: Pjesnikov ivot na stranicama romana

Marancmanovi modeli otkrivaju posebnosti u ralanjivanju sadraja (knjievnog djela) i u njegovoj organizaciji. U modelu problemske analize sadraj se aktualizira s idejne, moralne, drutvene psiholoke strane. Roman se ralanjuje na niz problema koji postaju predmetom interpretacije. U formuliranju sadraja nastavanih jedinica istie se problem koji sadri odreeno nerijeeno pitanje, tezu ili alternativu. Sustav nastavnih jedinica u modelu problemske analize zahtijeva od uenika razvijeniji tip kritikog miljenja. Problemska analiza aktualizira one aspekte djela koji iziskuju bogatije knjievno i ivotno iskustvo, izgraeniji stupanj knjievne i ope kulture. U tenji za aktualizacijom idejnih, moralnih, psiholokih, drutvenih i filozofskih problema koji se oituju u djelu moe doi do udaljavanja od djela, tj. do preirokih digresija. Stoga u organizaciji i ralanjivanju sadraja i nastavnog sata treba imati na umu tu opasnost.

U sustavu problemske nastave knjievni se sadraj ralanjuje na odreene probleme. Raspon problema proizlazi iz knjievnoga djela koje se interpretira, a njihov se opseg prilagouje okvirima nastavnog sata, tj. mogunostima interpretacije problema u zadanoj vremenskoj jedinici. Problemi se ponajprije otvaraju na idejno-tematskoj razini djela, ali se, isto tako, nameu i na razini fabulativno-kompozicijskoj i jezino-stilskoj. Ovisno o specifinosti knjievnoga djela koje se interpretira, u sustavu problemske nastave izdvajaju se oni problemi koji e najvie zaokupiti zanimanje uenika.

13. Komparativno-problemska nastava u metodikoj literaturi

1. Problemska se situacija moe stvoriti usporeivanjem glazbenog i knjievnog djela koje je posluilo kao inspiracija glazbenom stvaraocu. Usporeivanjem teksta knjievnog djela i njegove realizacije u glazbenom djelu uoit e se razlike. Te e razlike izazvati problem. Trebat e ustanoviti zato je skladatelj odstupio od teksta romana, ime su motivirana ta odstupanja.

Pukinov roman Evgenij Onjegin inspirirao je ajkovskog za istoimenu operu. Meutim, ajkovski nije u svom djelu obuhvatio sve epizode iz Pukinova romana. (Pukinov se roman sastoji od osam glava, opera ajkovskog od sedam slika.) Usporeivanjem kompozicijske sheme romana i opere postavit e se problem: Zato je ajkovski iz Pukinova romana izdvojio samo intimne scene? Je li time osiromaena (suena) idejno-estetska zamisao djela?

Da bi se mogao ostvariti ovakav tip problemske situacije, pretpostavlja se da su uenici upoznali roman. Sluanje i analiza opere slijedi nakon interpretacije romana. Poznavajui roman, moemo postaviti problemsko pitanje koje e prethoditi sluanju i analizi opere. Postupak o kojem je rije moe se primjenjivati u sluajevima kad izmeu knjievnog i glazbenog djela postoje uzajamni odnosi (kad knjievno djelo slui kao podloga glazbenom djelu). Tako se u stvaranju problemske situacije ostvaruje naelo korelacije.

2. Problemska situacija nastaje usporeivanjem knjievnog i filmskog djela. Ekranizacija romana otvara mnoga pitanja. Usporeivanjem knjievnog djela i filma koji je oblikovan na njegovu predloku postavit e se pitanje transpozicije romana u novi umjetniki (filmski) izraz. Filmski e stvaralac iz knjievnog djela izdvojiti one epizode koje se mogu uspjeno prenijeti u filmski izraz. S tim u vezi moe se postaviti problemsko pitanje: Je li filmski stvaralac iznevjerio idejno-estetski smisao knjievnog djela, je li literarnoj osnovi dao nova znaenja, obogatio je novim porukama?

Postupak pri stvaranju problemske situacije izgleda ovako. Kad uenici upoznaju knjievni tekst, tj. kad ga interpretacijom osmisle, prikazat emo im film izgraen na predloku tog teksta (epizode, npr.), a zatim postaviti problemsko pitanje usmjereno na usporeivanje teksta i filma. Pitanje e izazvati spor koji e se razrijeiti komparativnom analizom.

3. Problemska situacija nastaje usporeivanjem ilustracija i knjievnog teksta na koji se odnose. Uenici e promatrati nekoliko razliitih ilustracija iste epizode ili lika. Usporeivanjem teksta, tj. pieve zamisli lika ili epizode s likovnim ostvarenjem pojavit e se problem. Isti lik ostvaren je likovno na razliite naine, istaknute su razliite nijanse u karakterizaciji lika. Klasini likovi Gogoljevih Mrtvih dua, npr., razliito su prikazani u ostvarenjima Agina, Boklevskoga, Lapteva, Kukriniksova. Usporeivanjem razliitih pristupa likovima nastat e spor koji e izazvati potrebu za dubljom analizom i argumentacijom sudova i stavova.

4. Problemska situacija nastaje usporeivanjem dviju epizoda iz knjievnog djela koje se temelje na istom motivu. U Novakovoj noveli Iz velegradskog podzemlja isti in (umorstvo vlastitog djeteta) prosuuje se (ocjenjuje) dvojako: kao najstranije djelo zloin, kao izvrenje boje volje. Osmiljavanjem tih stavova nastaje problem. Njegovo rjeavanje moe se ostvariti pozivanjem na autorov pogled na svijet, na idejni stav koji se u noveli oituje.

U analizi Tolstojeva Rata i mira postavljeno je pitanje: Zato su Rusi pobijedili kod engrabene, a doivjeli poraz kod Austerlica?

Komparativnom analizom dviju epizoda dobiva se odgovor na postavljeno pitanje.

14. Problemski pristup knjievnom djelu pri samostalnom problemskom itanju

Zadatak je problemske nastave knjievnosti osposobiti uenike za problemsko itanje knjievnog djela. Problemsko je itanje usmjereno istraivako itanje jer uenik treba uoiti probleme, odnose meu njima i pronai njihove veze s elementima izvan knjievnog teksta. Problemsko itanje zahtijeva izuzetnu intelektualnu aktivnost (uoavanje, razlikovanje, klasificiranje, pamenje, prepoznavanje, zakljuivanje, usporeivanje, apstrahiranje, analiziranje, sistematiziranje, rasporeivanje, vrednovanje itd.). Rezultat takva itanja ukljuuje spoznanje o djelu (otkrivanje ideje, teme, fabule, kompozicije, karakteristika likova, motiva-problema, osobina knjievne epohe, pieva nazora o svijetu itd.), razvijanje italakih sposobnosti i literarnog senzibiliteta.Problemsko itanje temelji se na uenikovu doivljaju knjievnog teksta koji ukljuuje razumijevanje i osmiljavanje njegovih elemenata. Pri problemskom itanju dominiraju uenikove intuitivne i analitike aktivnosti koje utjeu na njegovu komunikaciju s literarnim tekstom nadreuju je.

Problemsko itanje omoguuje problematizaciju teksta, tj. panoramsko uoavanje problema koje moe rezultirati i izdvajanjem glavnog problema

Osim itanjem knjievnog djela uenik e za svoje osobno iskustvo o djelu pronai argumente i miljenja u studijama, monografijama, esejima, kritikama, govorima, pogovorima, enciklopedijama, i drugim izvorima. Izdvajat e stavove koje prihvaa, ali i one s kojima se ne slae

itajui knjievno djelo uenik biljei svoje komentare, asocijacije, argumente, napomene, citate, anotacije, bibliografske jedinice, sekundarne izvore itd. U dnevniku itanja zapisani su prvi rezultati komunikacije uenik-knjievno djelo. Dnevnik se itanja mora posebno koncipirati kako bi se mogao funkcionalno iskoristiti pri problemskoj obradi literarnog teksta u koli i za samostalni rad izvan kole. Svaki problem-motiv u knjievnom djelu otvara u dnevniku itanja novo poglavlje.

Zahvaljujui dnevniku itanja, pri problemskoj obradi knjievnog djela uenik nee lutati po rasutim biljekama, ve e brzo pronalaziti potrebne elemente skupljene na jednom mjestu.

Dnevnik itanja se moe upotrijebiti u svim fazama problemske analize, a posebno je funkcionalan za one djelatnosti koje se temelje na istraivanju i dokazivanju. Sadraj i uloga dnevnika itanja upuuju na njegovu vezu s elementima znanstvenog rada i osiguravaju mu znaajno mjesto u problemskoj nastavi knjievnosti.

Zadatak je nastavnika i da motivira uenike za problemsko itanje knjievnog djela: aktualiziranjem prije istraenih slinih problema, navoenjem citata iz djela, citiranjem samostalnih radova starijih uenika ili stvaranjem problemske situacije prije itanja (gledanjem filma, likovnog materijala, TV-emisije). Vano je u problemskoj situaciji koja prethodi itanju uenike provocirati, zainteresirati, emocionalno i intelektualno pokrenuti, to je najbolja priprema za problemsko itanje.

Osim problemskog itanja knjievnog djela u cjelini, moe se organizirati i problemsko itanje ulomka, i to u koli, u razliitim fazama problemske analize. Problemsko itanje omoguuje razvijanje psihikih sposobnosti uenika, koje se pri obradi djela intenziviraju. Svaka uspjena problemska obrada literarnog djela podloga je i motivacija za novo problemsko itanje.

15. Problemska analiza knjievnog djela u koli i izvan nje

Problemski pristup knjievnom djelu zapoinje problemskim itanjem, nastavlja se problemskom analizom, a zavrava kontekstualizacijom i aktualizacijom odreenog literarnog problema.Specifinost problemske obrade knjievnog djela ogleda se u redoslijedu nastavnih situacija: stvaranje problemske situacije, problematizacija djela (panoramsko uoavanje problema-motiva), formuliranje glavnog problema, istraivanje problema-motiva, osvjetljavanje glavnog problema, kontekstualizacija glavnog problema (ua i ira), aktualizacija glavnog problema i problemsko-stvaralaki zadatci za samostalan rad.

Nastavnik stvara problemsku situaciju (citatom iz djela, kritikim tekstom, problemskim pitanjima, anketom, filmom, itd.), a uenici iznose pristupe i poglede koji su razliiti i argumentiraju ih. Specifinost je problemske situacije to daje niz rjeenja, a jednoznanog i ne moe biti kad je rije o knjievnom djelu. Njezina je uloga, dakle, da motivira uenika za istraivaku djelatnost. Problemska analiza uz ralanjivanje knjievnog djela pretpostavlja specifino kretanje kroz djelo motivirano osvjetljivanjem glavnog problema. Problem ne trai odreene tipove odgovora, ve problemsku analizu. Literarni je problem strukturni element knjievnog djela, a teite je na osvjetljavanju problema, ne na rjeenju. Uenik u problemskoj analizi djela uoava elemente koje ukljuuje problem, usporeuje ih, otkriva veze meu njima itd. Rjeavanjem literarnog problema razvija se i umjetniko miljenje, koje povezuje spoznajne i psihike elemente, a utjee na formiranje i usvajanje estetskih vrijednosti.

Samostalan rad uenika izvan kole

Poslije problemske analize djela na satu, nastavnik zadaje uenicima problemsko-stvaralake zadatke za samostalan rad kod kue. Cilj je tih zadataka da se problemski pristup djelu produbi i proiti. Stvaralaki samostalni rad uenika moe se realizirati usmeno ili pismeno, a uenici mogu rjeavati zadatke tako da svi rjeavaju isti zadatak, ili nastavnik pripremi vie zadataka od kojih uenici odaberu one koje e najuspjenije rijeiti.

16. lanak iz asopisa utemeljen na problemskom pristupu bilo kojem knjievnom djelu (odabir prema vlastitom izboru)

DOGOVORILE SMO SE DA E MARIJA JOZI RIJEITI OVO PITANJE.

17. Roman u problemskoj nastaviDramska i pripovjedna djela pruaju vee mogunosti problemske analize. Roman se, i u metodikoj literaturi i u praksi, afirmirao kao najprikladnija knjievna vrsta za problemsku obradu.

U teoriji knjievnosti roman je definiran kao slobodni , otvoreniji prozni oblik koji tei sveobuhvatnosti i da nikada ne bude dovren. Specifian oblik romana vezan je za sadraj, koji predstavlja oblikovanje privatnog ivota ovjeka, i za znaenje to ga ima u knjievnosti, jer je sklon kritikom odnosu prema tradiciji ... i pojavljuje se kao nosilac novih umjetnikih sredstava oblikovanja i novih shvaanja ovjeka i svijeta. Ove karakteristike romana: oblik, sadraj i znaenje pridonijele su njegovu istaknutom mjestu u problemskoj nastavi knjievnosti. U interpretativno-analitikom sustavu roman se obrauje cjelovito. Prednost je cjelovite interpretacije u tome to obuhvaa djelo u cjelini (temu, likove, kompoziciju, fabulu itd.), a ono se ralanjuje i obrauje u ciklusu nastavnih sati.

Interpretativno-analitiki i problemsko-stvaralaki sistemi, uz specifinosti, imaju i zajednike elemente (isticanje uloge uenika-subjekta, ishodite aktivnosti je literarno djelo, a nastavnik je organizator nastavnog procesa). Problemski pristup tim elementima odreuje osobite karakteristike.

U ulozi uenika-subjekta u nastavnom procesu naglaen je istraivako-stvaralaki element nastavni sadraj je subjekt koji komunicira, namee problemska pitanja, stvara dileme, trai opredjeljenja, nudi mogunosti i odgovore, izaziva suprotstavljanja itd.

Metode problemske nastave omoguuju da se govor knjievnog djela dokui, tj. potiu istraivaki, samostalan rad koji pridonosi individualizaciji nastave i formiranju stvaralake linosti uenika

Nastavnik svoju strunost, afinitet i senzibilnost, invenciju i intuiciju povezuje s kreativnim

djelovanjem, a primjenjuje i metodologiju znanstvenog rada.

Problemski pristup romanu je istodobno otkrivanje i osvjetljavanje pojedinih problema i principa integracije i korelacije elemenata njegove strukture. Problemska analiza otkriva kako neki element ivi u romanu, kojim je sredstvima ostvaren i u kakvu je odnosu prema drugim elementima. Problemski pristup romanu, iako se temelji naizboru problema, pretpostavlja zahvaanje knjievnog djela u cjelini, jer odabrane elemente promatra u funkciji, tj.u odnosu prema ostalim elementima knjievnog djela.

Problematizacija romana dovodi do glavnog problema, ije osvjetljavanje zahtijeva aktiviranje problema-motiva, a samo istraivanje problema-motiva zahtijeva posezanje za ostalim elementima djela. Na kraju se rezultati istraivanja problema-motiva projiciraju na glavni problem i osvjetljavaju njegovu strukturu, a u konanoj sintezi i stavljanju glavnog problema u kontekst djela, opusa, vremena, njegove dimenzije rastu (generalizacije i korelacija sa znanstvenim i umjetnikim podrujima).

18. Obrada romana u problemskoj metodikoj literaturiProblemski model izvodi se iz teorije problemske nastave. Na predloku romana utvruju se i izdvajaju problemi koji postaju sadrajem nastavnoga sata. Literarni problemi vezuju se uz tematsko-idejni sloj, strukturu, likove, vrstovne znaajke, jezik i stil.

Svaki nastavni sat u problemskom ciklusu sadri ove odrednice, faze nastavnoga sata:

U prvoj fazi stvara se problemska situacija.

U drugoj fazi definira se literarni (istraivaki) problem i mogua istraivaka metodologija

U treoj fazi organizira se samostalan rad (pojedinani, tandemski ili rad u skupinama).

U etvrtoj fazi analiziraju se i vrednuju rezultati istraivanja.

U petoj fazi predlau se novi istraivaki zadaci.Uzorak problemskoga modela

Albert Camus Stranac

Roman se prouava u zavrnom razredu srednje kole, u programskoj cjelini moderni roman. Recepcija, razumijevanje i tumaenje romana usklauju se s doivljajno-spoznajnim mogunostima uenica/uenika, s posebnim usmjerenjem na temu otuenosti i gubljenja osjeajnosti. Problemski model o kojem je rije polazi od pretpostavke da su uenice/uenici samostalno proitali roman.

Nastavni sat obuhvaa ove sastavnice:

1.Provjeravanje recepcije romana. Recepcija se moe provjeriti anketom koja sadri vie odrednica o glavnim problemima (glavnom problemu) u romanu. Roman Alberta Camusa govori o:

a) ovjekovoj srei u modernome svijetu;

b) drutvenoj angairanosti pojedinca i elji za drutvenim usponom;

c) ovjekovoj otuenosti, emocionalnoj otupjelosti (gubljenju osjeajnosti), ivotnom besmislu i apsurdnosti ivota;

d) ljubavi meu ljudima, uzajamnom razumijevanju.

2.Vrednovanje i komentiranje odgovora u anketiIzdvajanje temeljnoga problema koji se istrauje: ovjekova otuenost, emocionalna otupjelost, ivotni besmisao, apsurd.

3. Prijedlog metodologije za samostalan istraivaki rad. Prijedlog sadri postupke kojima se problem istrauje: pronalaenje podataka u tekstu, citiranje dijelova teksta, usmeno komentiranje, stvaranje plana za izlaganje problema. Istraivanje moe biti pojedinano, u parovima ili skupinama.

4. Samostalan istraivaki rad

5. Objavljivanje rezultata, vrednovanje postignua, otvaranje novih pristupa, izbor novih zadataka.

19. Knjievni likovi u problemsko-stvaralakoj nastavi

U sustavu problemsko-stvaralake analize knjievnog djela knjievni je lik neobino poticajan predmet za stvaranje problemske situacije. Problemska analiza karaktera trai od uenika razvijeno kritiko miljenje i adekvatnu opu i knjievnu naobrazbu te ivotno iskustvo. U problemskoj nastavi nastavnik je organizator istraivake i stvaralake aktivnosti uenika. Nastavnik moe stvoriti problemsku situaciju:

Alternativnim pitanjem o knjievnom liku

Primjenom ankete koja sadri problemska pitanja usmjerena prema knjievnom liku

Izricanjem oprenih miljenja o liku i otvaranjem polemike

Citiranjem znaajnih aforistikih i filozofskih misli to ih izraava lik, a koji trae posebnu analizu i komentar

Interpretativnim itanjem dijalokih i monolokih dionica koje potiu uenike na raspravu i konfrontiranje gledita u vezi s knjievnim likom

Postavljanjem teze vezane uz knj. lik koja trai primjenu istraivake metode zbog potvrivanja ili negiranja teze

Usporeivanjem literarnog junaka s junakom ekraniziranog djela ili s dr. junacima

Navoenjem razliitih knjievnokritikih miljenja o liku sa zahtjevom da se uenik opredijeli za jedno miljenje i obrazloi ga

Svi ovi postupci vezani uz neki knjievni lik ukljuuju primjenu problemskih pitanja i zadataka.U interpretaciji knjievnog lika znaajnu ulogu imaju tekstovna nastavna sredstva (literarna djela, povijesti knjievnosti, teorije knji., stilistike, kritike, eseji, itanke, metodiki prirunici, asopisi) te vizualna, auditivna i audiovizualna sredstva.

20. Moe li se poezija obraivati u problemsko-stvaralakoj nastavi?

Mislim da DA! Zato to postoje (prema Rosandiu) problemska pitanja i zadaci kojima uenici mogu pristupiti poeziji, i to konkretno znaajkama motiva, autorovom odnosu prema njima, poloaju motiva i zakonitosti njihove organizacije.

To podrazumijeva samostalni istraivaki rad uenika u nastavi.

Primjerice:

ZADATAK A. Odreivanje pripadnosti motiva i utvrivanje njihovih svojstava te klasifikacija motiva!

1. deduktivan postupak, generalizacija koju treba konkretizirati:

a) U pjesmi Vee na koju postoje 3 skupine motiva (motivi iz prirode, socijalni motivi i religiozni motivi)

2. zadaci induktivnog tipa, motivska analiza pjesme s podacima na temelju kojih se zakljuuje:

U pjesmi susreemo ove motive =>

plava puina, zvuk, ...

ubogi puk, ...

Induktivni i deduktivni zadaci potiu induktivno i deduktivno miljenje!

21. Literatura o poetskim modelima problemske nastave.

1. Rasima Kaji: Roman u sustavu problemske nastave, K, Zg, 1981.

2. Milorad Nikevi: Metodiko-problemske knjievne komunikacije, K, Zg, 1991.

3. Jovan orevi: Reavanje problema kao oblik stvaralakog rada u nastavi, Nastava i vaspitanje, 1972.

4. V. G. Marancman: Problemnoe izuenie literaturnogo proizvednija i drugie puti koljnogo razbora, Literatura v kole, 1972.

22. Dramski i scenski odgoj pojmovno (literarno) odreenje

Drama (gr. drahme - radnja) kao znanstveni termin oznaava poseban knjievni rod. Kao poseban knjievni rod ulazi u podruje interesa teorije knjievnosti. U teoriji knjievnosti postoje razliita odreenja drame, a to proizlazi iz razliitih teorijsko-metodolokih ishodita.

Teoretiari knjievnosti utvruju samosvojnost dramskoga roda u odnosu na ostale knjievne rodove (liriku i epiku). Postoje teorije koje zastupaju miljenje da je drama nesamostalan knjievni rod te da su njezina umjetnika (izraajna) sredstva u usporedbi s lirikom i epikom ogranienija. Ona je zapravo proizila iz lirike i epike i sjedinjuje epsku objektivnost i lirsku subjektivnost. Pri odreivanju samosvojnosti dramskoga roda (dramske knjievnosti) postavlja se pitanje odnosa drame i kazalita.

U definicijama drame istie se njezina scenska namjena. Drama se odreuje kao:

a) knjievni rod u dijalokoj formi, namijenjen scenskom izvoenju

b) knjievni tekst osobite vrste koji je izravno ili posredno namijenjen izvedbi na pozornici

c) pjesniko-scenski (ili pjesniko-predstavljaki) kompleks kod kojega razlikujemo 3 initelja (tekst, glumca i publiku).

U teoriji razgranienja drame od ostalih knjievnih rodova istie se scenska pojavnost kao razlikovni element. Frano ale smatra da je nemogue objasniti i teoretski obrazloiti njezine osobine i razlike u odnosu prema drugim knjievnim vrstama ako se ne uoe zakonitosti i uvjeti koje scena namee drami kao pisanom tekstu.

Scenska pojavnost drame, njena veza s kazalitem, njeno kazalino oivotvorenje namee se kao predmet bavljenja teatrologije (znanost o kazalitu).

Pri odreivanju bitnih znaajki drame (dramske knjievnosti) teoretiari knjievnosti, odnosno dramaturzi i teatrolozi uzimaju razliite kategorije kao bitnu odrednicu => neki smatraju da su dramski karakteri bitna odrednica drame, oni su nositelji sukoba, idejnih poruka i anrovskih obiljeja. Postoje miljenja teoretiara prema kojima se fabula pojavljuje kao bitna odrednica drame. Aristotel u Poetici istie da je fabula dua tragedije. Meutim, pojam fabule u Aristotelovoj Poetici nema isto znaenje kao u novijim teorijama. Fabula prema Aristotelu obuhvaa ideje i sadraj djela u jedinstvu. Aristotel daje prednost dramskoj radnji pred dramskim likom, on smatra da drama (tragedija) ne moe postojati bez radnje, a bez likova moe. Cilj je tragedije prikazivanje radnje, a ne svojstava. Slino gledite zauzima i Lessing smatrajui da je radnja glavno izraajno sredstvo tragedije. Hegel istie da se radnjom (djelovanjem) najpotpunije oituje ljudski karakter u drami.

Novije teorije drame takoer istiu radnje kao jednu od bitnih odrednica.

23. Novije programske koncepcije u odnosu na dramsku knjievnost

Noviji nastavni programi prevladavaju dosadanju zapostavljenost dramske knjievnosti u odnosu prema ostalim knjievnim rodovima.

Osim dramske knjievnosti, koja je tradicionalno sastavni dio knjievnog programa, noviji nastavni programi afirmiraju i scensku umjetnost. Ukljuivanjem scenske umjetnosti u programski sadraj stvaraju se nove mogunosti za knjievno-scenski odgoj i obrazovanje.

U izricanju ciljeva i zadataka nastave knjievnosti za pojedine stupnjeve o-o sustava pojavljuju se formulacije koje se odnose na knjievno-scenski odgoj i obrazovanje.

Za mlae razrede osnovne kole (I. do IV.) izriu se posebni zadaci knjievno-scenskoga odgoja i obrazovanja. Program postavlja zahtjevda se uenici dovedu do samostalnoga itanja knjievnih djela i gledanja scenskih i filmskih ostvarenja. Samostalno itanje odnosi se na itanje dramskih tekstova (igrokaza), samostalno gledanje odnosi se na gledanje djejih igrokaza.

Takvom se programskom orijentacijom osigurava usporedno razvijanje knjievnog i scenskog pristupa. Program afirmira itatelja dramskog teksta i gledatelja scenskog djela.

Osim itanja i gledanja, koje se ostvaruje u samostalnom individualnom radu uenika, program predvia i analitiko-interpretacijsku razinu bavljenja dramskim i scenskim djelom. Ona obuhvaa uvoenje uenika u interpretaciju dramskih i scenskih djela te pripremu za samostalnu interpretaciju istih.

Budui da interpretacijsko-analitika razina ukljuuje i teorijsko-metodoloku problematiku, uspostavlja se sustav pristupa, postupaka i pojmova koji se usvajaju i primjenjuju u nastavnim situacijama, odnosno u pojedinim razredima i na pojedinim o-o stupnjevima.

Prema Prijedlogu o-o programa hrvatskoga ili srpskoga jezika s knjievnou, scenskom i filmskom umjetnou od 1. do 8. razreda sustav pojmova koji se odnose na dramsku knjienost i scensku umjetnost izgleda ovako =>

RAZREDPOJMOVI IZ DRAMSKE KNJIEVNOSTI I SCENSKE UMJETNOSTI

1.Dogaaj u dramskom igrokazu, scenski lik, izgled lika (odjea, stas, lice, oi, kosa), kazalite, gledalite, pozornica

2.Scenski prizor, mjesto, vrijeme dogaanja, glavni i sporedni likovi, glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz

3.Radnja, govor lika, dijalog

4.Tema scenskog djela, fabula, odnos meu likovima

5.Ideja, fabulai njezini elementi: uvod, radnja, zaplet ili sukob, vrhunac, rasplet. Etika karakterizacija lika, scenski prostor, didaskalije, monolog, igrokaz, djeji TV igrokaz, dramatizacija

6.Osnovna tema i tematske jedinice, faze u razvoju radnje poetak, zaplet, vrhunac, raplet. Etika, socioloka, govorna karakterizacija lika, prizor, slika, in, reija, redatelj, dramsko i scensko djelo

7.Autorov stav, stav knjievnog (dramskog) lika, dinaminost radnje, motiviranost radnje, psiholoka karakterizacija lika, scenografija, komedija, radijska i TV drama

8.Humor, ironija, satira, geg, dekor, rasvjeta, tragedija

24. Programski raspored pojmova iz dramske knjievnosti i scenske umjetnosti

Program obuhvaa temeljne knjievnoteorijske i teatroloke pojmove. Raspored pojmova temelji se na naelu primjerenosti, kontinuiteta, sustavnosti i postupnosti.

Svako od naela ostvaruje se na specifian nain. Prema naelu primjerenosti pojmovi se navode onim redom koji je uvjetovan spoznajnim mogunostima uenika u pojedninim fazama razvoja. Mladi itatelji i gledatelji prvotno se veu uz dogaaje i likove u dramskom i scenskom djelu.

Blagonadeinino istraivanje pokazuje da 49% ispitanika kod drame (scenkog djela) istie zanimljivost dogaaja i sretan zavretak te likove i pozitivne karakterne crte (hrabrost). Ta psiholoka odrednica u recepciji drame (scenskog djela) opravdava odreivanje mjesta dogaaja i lika kao polaznih pojmova u sustavu dramskih i teatrolokih pojmova. Zatim idu pojmovi: kazalite, gledalite, pozornica.

Pojmovi se uvode prema kriterijima asocijativnosti i apstrakcije. Asocijativne veze dovode do sustava pojmova:

a) kazalite gledalite pozornica

b) glumac uloga gluma

c) poetak radnje zaplet rasplet

d) in slika prizor

Svrstavanjem pojmova u mikrosustave olakava se usvajanje!

Sustav dramskih i teatrolokih pojmova u osnovnoj koli => vii stupanj apstrakcije oznaavaju ovi pojmovi: tema, fabula, ideja, drama, scensko djelo, autorov stav, stav likova, humor, ironija, satira. Oni se takoer meusobno povezuju u mikrosustave. (npr. ironija, humor, satira uz komediju kao dramsko-scensku vrstu).

Programski raspored pojmova poiva na logiko-spoznajnim osnovama nastavnoga procesa i razinama apstraktnoga miljenja.

25. Dramska knjievnost i scenska umjetnost u programu srednje kole koncepcija

Program dramske scenske umjetnosti u osnovnoj koli uvjetuje i srednjokolski program. Uvaavanjem naela kontinuiteta srednjokolski program kree od spoznaja koje utvruje o program. Program osnovne kole postupno i sustavno dovodi uenika do poimanja dramski i scenske umjetnosti kao posebnih vrsta umjetnosti i do shvaanja njihovih bitnih znaajki. Dosegnuti stupanj programskog odreivanja dramske i scenske umjetnosti omoguuje vii stupanj knjievnoteorijskog i teatrolokog odreivanja u rogramu za srednju kolu.

Srednjokolski program uspostavlja programsku cjelinu koja dramsku i scensku umjetnost postavlja u kontekst drugih umjetnosti (filmske, glazbene, likovne, plesne) i kontekst drugih knjievnih rodova i vrsta. Tako strukturirana programska cjelina pretpostavlja razvijeniji tip teorijskog miljenja i sloeniju metodologiju. Proiruje se teorijsko-metodoloki sadraj koji je uvjetova i umjetnikim znaajkama dramskih i scenskih predloaka (programskih djela). U programu srednje kle prisutna je i teorija dramske i scenske umjetnosti i metodologija studija (prouavanja) u primjerenom obliku.

Sadrajno obogaivanje programa dramske knjievnosti i scenske umjetnosti oituje se i u njegovom knjievnopovijesnom dijelu. Program uspostavlja povijest dramske i scenske umjetnosti. Povijesni dio programa obuhvaa reprezentativna djela (dramska i scenska) iz knjievnosti hrvatskoga i drugih naroda.

26. Drama u programu kao knjievni rodProgram odreuje dramu kao knjievni rod, proiruje i produbljuje usvojene pojmove, definicije i teorije prema naelu kontinuiteta i vertikalnog slijeda u programiranju knjievnoteorijske i teatroloke problematike. Takvo proirivanje i produbljivanje programskoga sadraja pokazuje tablica:

POJAM, DEFINICIJA, TEORIJAOSNOVNA KOLASREDNJA KOLA

drama i dramske vrste

kompozicija dramedrama

komedija

radijska drama

TV drama

tragedija

bajka igrokaz

igrokaz o djetinjstvu

TV igrokaz

dramatizacija

dogaaj,

radnja

uvod

zaplet (sukob)

vrhunac

rasplet drama (etimologija i znaenje termina)

drama kao knjievni rod, knjievna vrsta, dramska umjetnost, definicije drame

drama i kazalite (dramaturgija, teatrologija)

struktura dramskog teksta (popis likova, didaskalije, dijalog, monolog), definicije i teorije elemenata dramskog teksta

od dramskoga teksta do predstave, maska kao simbol kazalita, scenski prostor, scenografija, kostimi, rekviziti, rasvjeta, publika, redatelj, glumac, gluma

dramske vrste: tragedija, komedija: vodvilj, farsa, tragikomedija, melodrama, komedija karaktera, komedija intrige, komedija situacije, pastorala

tragino, komino, tragikomino, groteskno, tragini junak, tragina krivnja, drama, opera, opereta, radiodrama, televizijska drama, mjuzikl, literarno glazbena predstava

27. Drama u programu u povijesno-stilskom okviru

Povijesni dio programa ukljuuje dramsku knjievnost i scensku umjetnost. Reprezentativna dramska i scenska djela prouavaju se u okviru povijesno stilskih formacija. Programsku zastupljenost dramske i scenske umjetnosti u okviru povijesno stilskog prouavanja prikazuje sljedea tablica:

RAZDOBLJE (POVIJESNO STILSKA FORMACIJAPROBLEMATIKA DRAMSKE KNJIEVNOSTI I SCENSKE UMJETNOSTI

antikagrka tragedija i komedija, rimska komedija

srednji vijekcrkvena drama, prikazanja, lauda, mirakuli, misteriji, moraliteti, farsa, srednjovjekovno kazalite

renesansarenesansna komedija, pastorala, commedia dell' arte, renesansno kazalite, hrvatsko renesansno kazalite, renesansna tragedija, elizabetinsko kazalite

barokopera, melodrama, barokno kazalite, zlatni vijek panjolskog kazalita

klasicizam, prosvjetiteljstvokomedija i tragedija, kazalite francuskoga klasicizma, kajkavska komedija

predromantizam, romantizamromantika drama, komedija epohe romantizma, ilirska drama i kazalite, stvaranje nacionalnih kazalita u jugoslavenskih naroda, kazalina kritika

realizam, naturalizamrealistika drama, naturalistika drama, psiholoka drama

moderna, meuratnamoderna drama, ekspresionistika drama, otvorena dramaturgija, epski teatar, Krlea kazalite

ratno i poratno razdobljekazalite u NOB-u, antidrama i kazalite apsurda, radiodrama, TV drama

28. Drama i scenska umjetnost u izbornom programu

Sadraji dramske knjievnosti i scenske umjetnosti pojavljuju se u izbornom programu koji se uvodi od 7.r. osnovne kole, a uenici ga odabiru prema vlastitim sklonostima. Izborni program iz dramske knjievnosti i scenske umjetnosti obuhvaa umjetniku i znanstvenu problematiku, odnosno dramska i scenska djela, teoriju dramske umjetnosti i povijest kazaline umjetnosti.

U 7.r. istie se teatroloka analiza scenskoga djela koja se temelji na otkrivanju odnosa izmeu prikazivanja i promatranja scenskoga ina. Dakle, razvija se kultura scenskoga gledanja i otkrivanje zakonitosti scenskoga dogaanja. Program sadri bitne odrednice scenskoga ina: scenski prostor, glumac, gluma i mimika, scena, kostim, scenski govor. Boljem upoznavanju scenskoga ina pridonosi poznavanje dramskoga teksta, odnosno drame kao knjievnoga djela.

U 8.r., osim teorijskog sadraja koji se odnosi na specifinost scenske umjetnosti, uvode se sadraji iz povijesti kazaline umjetnosti. Zapoinje se povijesni pristup prouavanju scenske umjetnosti koji se nastavlja u srednjoj koli. Povijesni dio obuhvaa poetke kazaline umjetnosti sve do klasicizma.

Srednjokolski zorni program scenske umjetnosti obuhvaa graansku dramu, kazalini ivot romantizma, realizma i naturalizma, modernu dramu i kazalite, suvremenu dramsku i kazalinu umjetnost.

Izborni program omoguuje svestraniji scenski odgoj i obrazovanje uenika osnovne i srednje kole.

29. Dramska druina

Dramski i scenski odgoj i obrazovanje programiran je u programskoj cjelini Izvannastavne aktivnosti, to podrazumijeva postojanje dramske grupe (druine) iji se rad odvija u slobodnom vremenu uenika. Osnovni zadatak dramske druine je razvijanje uenikova dramskog izraza. Nastavnik uvodi uenike u spontan dramski izraz, osposobljava ih za izvoenje samostalnih dramskih zadataka i igrokaza.

Okvirni sadraji rada u dramskoj druini:

upoznavanje dramske knjievnosti i teorije drame

priprema uenika za gledanje kazaline predstave ili TV drame

analiza kazaline predstave ili TV drame: gluma, dramaturgija, scenografija

osnovni zakoni dramskoga stvaralatva, scenske umjetnosti i dramske vrste

povijest kazalita i drame

povijest hrvatske kazaline kulture

veliki dramatiari i komediografi

veliki kazalini glumci i reformatori

scensko glazbeni oblici umjetnosti

nastajanje kazaline predstave

dramatizacija proznoga djela

praenje kazaline kritike i prikaza

pisanje prikaza kazaline predstave i TV drama

30. Programska povezanost dramske i scenske umjetnosti s programom izraavanja i stvaranja

Program dramske i scenske umjetnosti povezuje se s programom jezinog izraavanja i stvaranja. Ve od 1.r. osnovne kole afirmiraju se dijaloki oblici izraavanja i stvaranja kao nastavak djejih igara sa scenskim lutkama u vrtiu. Kao posebna vrsta govorne vjebe provode se scenske razgovorne igre (dijaloke i monoloke) koje pribliavaju scensku umjetnost. U njima se oituje stvaralaka mata, sposobnost uivljavanja u likove i situacije, sposobnost emocionalnoga nijansiranja govora. Osim toga, provode se vjebe opisivanja zamiljenih predmeta (igraaka, slika) u kojima se uenik oslanja na vizualnu percepciju i asocijaciju te razliiti oblici prepriavanja lutkarske ili kazaline predstave.Od 1.-4. r. osnovne kole uz dramsku i scensku umjetnost veu se ovi oblici jezinog izraavanja i stvaranja: scenske govorne igre, usmene dramatizacije (basne, bajke), stvaranje dramske prie, opisivanje stvarnog i zamiljenog scenskog prostora, prepriavanje lutkarske ili kazaline predstave, karakterizacija likova iz lutkarske predstave ili scenskoga djela.

Od 5.-8.r.: usmeno ili pismeno stvaranje dramske prie, razvijanje dramske radnje stvaranjem zapleta, vrhunca i raspleta, usmeno ili pismeno oblikovanje dramskoga dijaloga, didaskalije i afia (popis dramskih likova i njihova odnosa).

Osim izvornih uenikih oblika izraavanja i stvaranja, njeguju se i oblici utemeljeni na gotovom dramskom tekstu koji pripadaju reproduktivnim oblicima izraavanja:

a) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog djela, dramskih likova, glumaca, imena redatelja, scenografa, kostimografa

b) prepriavanje lutkarske ili kazaline predstave, dramskoga teksta, karakterizacija dramskoga lika, pojedinih uloga

c) opisivanje scenskoga prostora, vanjskog izgleda likova na temelju didaskalija, opisivanje kostima na temelju gledanja predstave

d) interpretacija likova, glume, scenografije, kostimografije, reije, pisanje kazaline kritike

Navedeni oblici izraavanja mogu se svrstati u dvije vrste:

1) stvaralaki oblici izraavanja ueniki izvorni oblici jezino scenskoga izraavanja

2) analitiko interpretacijski oblici izraavanja uvjetovani su gotovim predlokom

31. Jezini i scenski oblici izraavanja i stvaranjaBR.STVARALAKI OBLICIANALITIKO-INTERPRETACIJSKI OBLICI

1.scenske govorne igreizgovaranje naslova dramskih ili scenskih djela

2.opis zamiljenih predmetazapisivanje naslova

3.opis zamiljenih prostoraprepriavanje dramskoga teksta ili kazaline predstave

4.opis zamiljenih likovakarakteriziranje dramskoga lika

5.usmeno stvaranje dramske prieopisivanje scenskoga prostora na temelju didaskalija

6.pismeno stvaranje dramske prieopisivanje dramskoga lika na temelju didaskalija

7.usmeno oblikovanje dijalogaopisivanje kostima na temelju gledanja predstave

8.pismeno oblikovanje dijalogatumaenje lika

9.usmeno oblikovanje monologainterpretacija glume, scenografije, kostimografije

10.usmeno oblikovanje didaskalijainterpretacija reije

11.pismeno oblikovanje didaskalijapisanje kazaline kritike

12.usmeno oblikovanje afiausmena kazalina kritika

13.pismeno oblikovanje afia

Program dramske i scenske umjetnosti postavljen je u suodnos s programom itanja u kojem se dramski tekst pojavljuje kao poseban tip teksta. Dramski tekst se, prema nainu primanja (recepcije) i nainu ostvarivanja, razlikuje od epskog ili lirskog teksta. itanje drame pretpostavlja scensko zamiljanje. Bogdan Popovi preporuuje dva naina itanja dramskoga teksta:a) itati dramu i postaviti je na zamiljenu pozornicu

b) vidjeti predstavu i itanjem dograivati vieno

Prilikom itanja dramskoga teksta dolazi do prekodiranja priopenja (poruke) signali pisanoga koda transformiraju se u slune signale.

Scensko zamiljanje utemeljuje se na didaskalijama i dramskim situacijama pomou kojih se zamilja mjesto radnje, dramske likove, njihove odnose i govor, izgled scene

Recepcija dramskih situacija i likova ostvaruje se kao sukobljavanje realnog i fiktivnog, odnosno sukobljavanje dvaju konteksta (itateljevog realnog i dramskog).

Program itanja dramskoga teksta usklauje se s opom teorijom itanja i teorijom itanja dramskoga teksta, a obuhvaa ove elemente: sluanje interpretacijskoga itanja, glasno itanje, itanje u sebi, itanje u sebi i zapisivanje, sluanje radioscene, usmjereno itanje, scensko oblikovanje.

32. Program dramske i scenske umjetnosti i program itanja

Program dramske i scenske umjetnosti postavljen je u suodnos s programom itanja. U programu itanja dramski tekst pojavljuje se kao poseban tip teksta koji ima i svoje posebnosti itanja. To itanje drame pretpostavlja scensko zamiljanje. Bogdan Popovi preporuuje dva naina itanja dramskoga teksta:

a) itati dramu i postaviti je na zamiljenu (imaginarnu) pozornicu

b) vidjeti predstavu i itanjem dograivati vieno.

Pri itanju dramskog teksta dolazi do izraaja jo jedna posebnost, tj. nastupa prekodiranje priopenja (poruka) jer dramski dijalog trai prekodiranje pisanih signala u slune signale.

Scensko se pak zamiljanje pri itanju dramskog teksta utemeljuje na didaskalijama i dramskim situacijama. Na temelju njih itatelj/itateljica zamilja mjesto radnje, dramske likove i njihove odnose, govor likova. Pratei razvoj dramske radnje itatelj(ica) zamilja kako se mijenja izgled scene, kako se mijenjaju likovi u pojedinim dramskim situacijama. Recepcija dramskih situacija i dramskih likova ostvaruje se kao svojevrsno sukobljavanje realnoga i fiktivnoga, sukobljavanje dvaju konteksta (itateljeva realnog konteksta i dramskog konteksta). Tu dvojnost Asmus definira ovako: itatelj prima dramske situacije i likove kao neposredne stvarnosti, ali istodobno osjea da to nije sam ivot nego njegova umjetnika konkretizacija. Taj se odnos oituje i pri itanju ostalih knjievnih vrsta, ali se pri itanju dramskog djela osobito namee.

Program itanja dramskoga teksta usklauje se s opom teorijom itanja i teorijom itanja dramskog teksta.

33. Programske odrednice dramske i scenske umjetnosti

Sadraj programa dramske i scenske umjetnosti iskazuje se prema recepcijskom kriteriju, tj. prema nainu primanja i komuniciranja. Prema tom kriteriju uspostavljeni su sljedei naini primanja i komuniciranja:

a) sluanje dramskoga teksta

b) gledanje dramskog teksta

c) itanje dramskog teksta

Rije je zapravo o razliitim aktivnostima koje pretpostavljaju razliite sposobnosti:

a) sposobnost sluanja (auditivnog primanja dramskih poruka)

b) sposobnost gledanja

c) sposobnost itanja (sposobnost prekodiranja vizualnih znakova u scenske, auditivne znakove)

Uspostavljene su razine na kojima se ostvaruje komunikacija s dramskim i scenskim predlokom:

1) Individualni doivljaj, subjektivni dojam poetna razina

2) Kritiko-teorijska razina obuhvaa literarni i teatroloki pristup, pojmove teorije drame i teatroloke pojmove (navoenjem tih pojmova oznaava se razina koju itatelj-gledatelj dosee na pojedinim odgojno-obrazovnim stupnjevima)

Programski se sadraj organizira prema naelu primjerenosti, postupnosti, sistematinosti, kontinuiteta i vertikalnog slijeda. Program itanja i gledanja temelji se na reprezentativnim djelima dramske i scenske umjetnosti koja se itaju, gledaju i interpretiraju u pojedinim razredima.

34. Programska povezanost dramske i scenske umjetnosti s programom izraavanja i stvaranja

Program dramske i scenske umjetnosti kao sastavni dio programa knjievne, scenske i filmske umjetnosti povezuje se s programom izraavanja i stvaranja. Razliiti se oblici jezinog i scenskog izraavanja ukljuuju u okvire dramske i scenske umjetnosti.

Ve od 1. razreda osnovne kole afirmiraju se dijaloki oblici izraavanja i stvaranja. Oni su svojevrstan nastavak djejih igara u djejem vrtiu sa scenskim lutkama u kojima djeca stvaraju dijalog. Scenske razgovorne (dijaloke i monoloke) igre koje se provode kao posebna vrsta govorne vjebe pribliavaju dijete scenskoj umjetnosti. U takvim se scenskim igrama oituje djetetova stvaralaka mata, sposobnost uivljavanja u odreene likove i situacije i sposobnost emocionalnog nijansiranja govora. Takoer se ve od 1. razreda mogu njegovati i vjebe opisivanja zamiljenih predmeta (igraaka, slika, knjiga..), a u tom se obliku dijete oslanja na vizualnu percepciju i asocijaciju. Uz dramsku i scensku umjetnost sadrajno se povezuju razliiti oblici prepriavanja lutkarske ili kazaline predstave.

U prva etiri razreda osnovne kole uz dramsku i scensku umjetnost vezuju se ovi oblici jezinog i scenskog izraavanja i stvaranja: scenske govorne igre, usmene dramatizacije, stvaranje dramske prie, opisivanje stvarnoga i zamiljenoga scenskog prostora, prepriavanje lutkarske ili kazaline predstave itd.

Od 5. do 8. razreda program nastave izraavanja i stvaranja obuhvaa razvijeniji sadraj i razgranatije oblike jezinog i scenskog izraavanja koji se povezuju s dramskom i scenskom umjetnou. Produktivne (stvaralake) oblike ine: usmeno ili pismeno stvaranje dramske prie, razvijanje dramske radnje stvaranjem zapleta, vrhunca i raspleta, usmeno ili pismeno oblikovanje dramskog dijaloga te afia (popisa dramskih likova i njihovih odnosa.

Na dramskom se tekstu ili scenskom djelu utemeljuju ovi oblici jezino-scenskog izraavanja i stvaranja:

a) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog djela, dramskih likova i glumaca koji su tumaili pojedine likove, imena redatelja, scenografa, kostimografa

b) prepriavanje lutkarske ili kazaline predstave, prepriavanje dramskog teksta, karakterizacija dramskog lika

c) opisivanje scenskog prostora na temelju didaskalija, opisivanja viene scene, itd.

d) tumaenje likova, interpretacije glume, kao i scenografije, kostimografije, reije, te pisanje kazaline kritike

Navedeni se oblici izraavanja mogu razvrstati u dvije temeljne vrste:

a) stvaralaki oblici izraavanja

b) analitiko-interpretacijski oblici izraavanja (utemeljuju se na tekstovnom dramskom ili scenskom predloku, tj. uvjetovani su gotovim predlokom)

35. Literarni i teatroloki pristup dramskome djelu

Literarna metodika koncepcija pristupa dramskom djelu kao beletristikom (pisanom) tekstu interpretira ga kao posebnu vrstu knjievnosti, poseban knjievni rod. Teatroloka (scenska) koncepcija pristupa dramskom djelu kao scenskoj umjetnosti u svoj sustav interpretacije ukljuuje i izvanknjievne, tj. scenske elemente (scenografiju, reiju, glumu). Obje su koncepcije jednako zastupljene u pristupu dramskom djelu, samo se prilagouju posebnim uvjetima. Teatroloka (scenska) koncepcija postavlja nastavni proces u posebne uvjete, tj. trai dodatna nastavna sredstva i drukije metodike postupke. Literarna koncepcija pribliava uenicima dramsko djelo kao knjievni tekst, a scenska ih uvodi u doivljavanje i spoznavanje zakonitosti scenske umjetnosti. U kolskoj praksi prevladava uglavnom literarna koncepcija koja svodi dramsko djelo na epske elemente. Takav je pristup definiran kao epizacija dramskoga djela. Ta koncepcija dozvoljava izbor metodikih postupaka koji uenicima pribliavaju dramski tekst kao posebnu knjievnu strukturu.

36. Metodiki sustavi u interpretaciji dramskoga djela

Dramsko djelo uenici mogu upoznati na vie naina:

a) individualnim itanjem izvan nastave (domaa lektira)

b) interpretativnim itanjem odreenih dramskih situacija na redovnom satu knjievnosti ili na satu lektire (interpreti su najee lanovi dramske sekcije koji nastupaju). Nadalje, dramski se tekst usvaja itanjem u sebi i interpretativnim itanjem koje sadri elemente scenskoga govora. Obino se predvia nekoliko nastavnih sati za obradu.

c) gledanjem kazaline predstave (trebalo bi biti 5-6 kolektivnih posjeta kazalitu u toku kolske godine). Pri izboru se dramskih predstava prednost daje onim djelima koja se prouavaju u nastavi knjievnosti. Takav posjet pretpostavlja pripremanje uenika za gledanje predstave.

Gledanje predstave moe imati nekoliko odgojno-obrazovnih zadataka:

1) produbiti analizu dramskoga djela koji su uenici itali i interpretirali u nastavi; 2) upoznati scensku postavu tog dramskog djela; 3) upoznavati zakonitosti scenskog oblikovanja dramskog teksta i izraajne mogunosti scenskoga jezika; 4) uvoditi uenike u teatroloku analizu i osposobljavati ih za izraavanje zapaanja i ocjena kazalinog ina.

d) gledanjem televizijske dramske emisije

e) sluanjem radio-emisije (uenici primaju dramski tekst auditivno; usmjerenost na scenski govor i akustine scenske znakove)

f) gledanjem dramskog izvoenja dramske sekcije u koli.37. Samostalno individualno itanjeNakon to su uenici upoznali djelo individualnim itanjem domae lektire, interpretacija djela ostvaruje se na satu lektire. Postoje 4 faze odvijanja sata. Prva je pripremna faza u kojoj se provjerava kako su uenici doivjeli dramsko djelo u cjelini, da prepoznaju ton djela (komian, tragian, ozbiljan, tragikomian, satirian), prepoznaju dramsku vrstu, da navedu koje su im se dramske situacije najvie svidjele... Metodiki su postupci koji se primjenjuju u ovoj fazi dijalog, anketa, pregledavanje uenikovih radova (pismenih), promatranje slikovnog materijala koji se temelji na dramskom tekstu (rad s dramskim mapama). Druga je faza analitina faza u kojoj se analiziraju bitni elementi dramskoga djela (ustrojstvo dramske radnje, likovi, idejni i tematski aspekt djela, mogunosti scenske realizacije). Faza samostalnih radova uenika trea je faza u kojoj se uenicima prua mogunost da afirmiraju vlastita zapaanja o dramskome tekstu, a to iznose usmeno ili pismeno. Posljednja je faza ona u kojoj se uenike upuuje na samostalno itanje dramskih djela ili gledanje interpretiranih djela u kazalitu; dakle, ta faza ima svojevrsnu motivacijsku ulogu (uputa uenika na daljnje itanje).

38. Interpretacijsko (scensko) itanje

Interpretacijsko itanje jedan je od naina na koje uenici mogu upoznati dramsko djelo, odnosno uenici mogu upoznati dramsko djelo interpretacijskim itanjem odreenih dramskih situacija na redovnom satu knjievnosti ili na satu lektire. Dramsko se djelo obrauje po inovima. Prvi in uenici itaju samostalno kod kue, drugi se in interpretacijski ita na satu, a trei in uenici itaju kod kue usmjereno (rjeavajui nakon itanja zadatke koji se odnose na objanjavanje pojedinih scena, postupaka likova, didaskalija itd.).

Ako su uenici upoznali samo prvi in dramskoga djela individualnim itanjem, najprije e iznijeti doivljaje i zapaanja koja su stekli itajui ga, a zatim e sluati interpretacijsko itanje novih dramskih situacija (obino kljunih). Interpretacijsko itanje moe se ostvariti tako da itatelj nastupa kao promatra zbivanja, ali je funkcionalniji oblik itanje po ulogama koje omoguuje uenicima da doive bit dramske situacije i da stvore iluziju kazaline predstave. itanje po ulogama trai od itatelja temeljito poznavanje dramskoga teksta, sposobnost identifikacije s likom te sposobnost zamiljanja dramske situacije. Ako uenici interpretativno itaju tekst po ulogama, moraju se za to pripremiti u dramskoj sekciji ili posebnim oblicima rada. Kao interpreti, dakle, mogu nastupiti uenici (lanovi dramske sekcije) koji su se pripremili za taj sat, a odabrane dramske scene mogu se uti i pomou CD-a (ili drugih nastavnih pomagala) u interpretaciji glumaca. Interpretacijsko itanje sadri u sebi elemente scenskoga govora.

Interpretacijsko itanje, odnosno govorna interpretacija odreenih dramskih situacija, dublje uvodi uenika u doivljaj te dramske situacije, motivira ga za daljnje itanje teksta i za samostalno govorno interpretiranje novih scena.

39. Interpretacija dramske sceneAko se uenici prvi put susreu s nekim dramskim djelom (nisu djelo itali niti u cjelini, niti pojedine inove i scene), interpretacija se odvija ovako:

1. intelektualno i doivljajno motiviranje uenika za primanje dramskoga djela;

2. izbor dramske situacije i interpretacijsko itanje;

3. emocionalna stanka;

4. objavljivanje doivljaja i njegovo ispravljanje;

5. interpretacija proitane dramske scene;

6. sistematizacija;

7. motiviranje uenika za samostalno itanje i analizu preostalih dijelova teksta.

Intelektualna motivacija uenicima se objanjavaju pojmovi vezani uz interpretaciju teksta (nepoznate rijei i sl.), objanjavaju se elementi vezani uz temu djela (ako ih uenici ne poznaju);

Doivljajna motivacija povezivanje s uenikovim iskustvima i doivljajima koji e mu pomoi u dubljem doivljavanju dramskoga djela;

Izbor dramske situacije ako se ita prva dramska scena iz djela, uenicima se ne iznosi daljnji razvoj radnje, nego se najavi svijet djela, glavni likovi i osnovne obavijesti o njima, a zatim se ita prva dramska scena; ako se ita dramska scena koja predstavlja vrhunac radnje, treba saeto iznijeti razvoj dogaaja u drami do toga trenutka koji se ita (to je lokalizacija odlomka koji se ita);

Interpretacijsko itanje sveani trenutak interpretativnoga procesa; uenici u toj fazi nastavnoga sata doivljuju dramsku radnju, intuitivno proniu u smisao autorovih poruka;

Emocionalna stanka trenutak obuzetosti doivljajem dramske situacije; dok traje emocionalna stanka, nastavnik smireno promatra uenike, prati njihove izraze lica, ne obavlja nikakve druge radnje (ne ee razredom, ne prelistava knjigu, nita ne zapisuje i sl.);

Objavljivanje doivljaja kad nastavnik primijeti po izrazima lica da nastupa trenutak oputanja, trai od uenika da izraze svoj doivljaj dramske situacije; doivljaje uenici izraavaju usmeno ili pismeno (popunjavajui anketni listi); ako se doivljaj objavljuje usmeno, nastavnik upuuje uenicima orijentacijsko pitanje (koje se odnosi na ton dramske scene, uoavanje sukoba, problema i sl.) kojim ih potie na oblikovanje doivljaja;

Ispravljanje doivljaja ako uenici iznose odgovore koji odudaraju od karaktera teksta, provode se ispravci odgovora;

Interpretacija proitane dramske scene predmetom interpretacije dramske scene mogu biti dramski likovi, kompozicija dramske scene, idejno-tematska osnova dramske scene itd.; u toj se fazi primjenjuje metoda heuristikoga razgovora, metoda rada na tekstu i metoda pismenih radova uenika;

Sistematizacija kada se temeljni problem osmisli, sreuju se zapaanja, sudovi i zakljuci, odnosno izvode se generalizacije;

Motiviranje uenika za samostalno itanje i analizu preostalih dijelova teksta nastavnik motivira uenike za itanje dramskoga d