Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

Embed Size (px)

Citation preview

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    1/67

    PREDGOVOR

    Ova skripta previena za nastavu na vjebama iz premeta Metodika likovne kulture

    osnovnokolskog uzrasta, i Metodskapraksa likovne kulture osnovnokolskog uzrasta. Zbog

    nedostatka adekvatne univerzitetske literature iz ove oblasti koja objedinjava osnove

    metoike i metoske prakse saete u jenom izanju, stvorio se prostor i potreba za

    skriptom u kojoj se mogu nadi osnovni pojmovi o metodici likovne kulture, prirodi ove nauke

    primjenjenoj na uu umjetniku oblast likovnih umjetnosti, te njenim osnovnim postulatima

    predstavljenim u principima i metodama u nastavi. Osim navedenog, tu su i dodatni tekstovi

    o interdisciplinarnosti i kreativnosti, temama koje iako veoma aktuelne u obrazovanju danas,

    nisu u velikoj mjeri zastupljene u literaturi za ovaj predmet.Potreba za ovom skriptom nastala je prije svega zbog nemogudnosti i/ili oteane nabavke

    relevantne svjetske i regionalne literature, ali i relativno malom broju knjiga, asopisa i

    rugih publikacija vezanih za metoiku likovne kulture koji se izaju i mogu nabaviti u naoj

    regiji. Ova skripta je pisana sa namjerom a se olaka savlaavanje graiva iz naveenih

    premeta, tako to de se osnovni saraji modi nadi u jenom izvoru, sa mogudnodu

    istraivanja i novih izvora, koji su posluili za izrau skripte, za zainteresirane stuente.

    Saraji skripte bazirani su na raznolikoj, ali kvalitetnoj literaturi iz ove i sronih oblasti, te su

    sublimirani u jedinstvene tekstove, u kojima se nastojalo izbalansirati znanja koja se ved

    oavno obrauju u ovim premetima o poznatih priznatih regionalnih metoiara likovnekulture, kao to je Bogomil Karlavaris, Dobrila Belamarid, i rugi, ali i novija literatura svjetski

    priznatih strunjaka u relevantnim oblastima, kako bi stuenti imali uvia u novija

    istraivanja, raove i literaturu vezanu za saraje ovih premeta.

    Navedeni saraji skripte svakako de se u buudnosti, kao to bi i trebalo, upotpunjavati

    novim poglavljima sa novim, za nastavu bitnim sarajima.

    Autor

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    2/67

    2

    Definiranje predmeta Metodike likovne kulture

    Metodika kao nauka

    Da bismo razjasnili pojam metoike kao saa ved prihvadene naune iscipline,

    spomenudemo pojmove i efinicije obrazovanja ili edukacije, pedagogije i didaktike.

    Obrazovanje obuhvada znanje i sposobnosti. Obrazovanost je kvaliteta linosti koja je

    oreena njegovim znanjem i sposobnostima.

    Opti pojam pedagogijeobuhvata obrazovanje i odgoj, te su one dvije osnovne peagoke

    kategorije. Rije didaktika je grkog porijekla i izvorno znai pouavanje (iaskein -pouavati). Diaktika je grana peagogije koja prouava opde zakonitosti nastave i uenja, ali

    i rugih oblika uenja i obrazovanja izvan nastave. Didaktikom se etaljnije objanjavaju

    mnoge koncepcije, alternativni pristupi, modeli i programi ogoja i obrazovanja kao to su:

    Sumerhillski moel, Pokret rane kole, Projekt-metoda, Montessori sistem, Freinetov

    pokret, Step by step, Walorfska kola, Mannheimski sistem, i r. (Bognar i Matijevid, 2005).

    Nastava je odgojno-obrazovni proces, odnosno sistematian, organiziran i intencijalni oblik

    peagokog jelovanja.

    Iz iaktike su proizale posebne didaktike,tj.metodike, a time i metodika likovne kulture.

    Metodika nastavnog predmeta utemeljuje se na korpusu saraja (naunih, umjetnikih) kojise uvode i u predmetni kurikulum. Ukljuivanjem te sastavnice u oreivanju metoike kao

    autonomne nauke otvara se iroko polje interisciplinarnih veza iz poruja ogojnih nauka

    i naunih ili umjetnikihisciplina matine oblasti na kojoj se utemeljuje nastavni predmet. U

    skladu s takvim metodolokim utemeljenjem metodika se predstavlja kao interdisciplinarna

    nauka (sintetska nauka). Interdisciplinarni karakter metoike se oituje u korelaciji razliitih

    naunih i umjetnikih disciplina koje pripaaju matinoj nauci ili umjetnosti. Matina oblast

    aje saraj (umjetniki i nauni) koji se putem iaktikih teorija prenosi i formira odgojno-

    obrazovni okvir za izvoenje nastave iz specifinog premeta. Tako je ovaj proces uvijek

    vezan i oreen ogovarajudim naunim isciplinama kao to su: pedagogija, didaktika,edukologija, psihologija, sociologija, komunikologija, filozofija i dr.

    Ope odrednice, predmet izadaci metodike likovne kulture

    Metoika likovne kulture je peagoka nauna isciplinakoja se bavi prouavanjem odgojno-

    obrazovnog raa, zaacima, sarajima, organizacijom i procesima likovnog odgoja. 1

    Metoika likovne kulture ima opdi karakter u onosu na iaktiku i peagogiju, te se u tom

    smislu kao opda nauka moe ralaniti na metoiku likovne kulture prekolskog uzrasta,

    osnovnokolskog uzrasta, srenjokolskog uzrasta,metodika likovnog obrazovanja odraslih.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    3/67

    3

    Kaa govorimo o metoici likovne kulture srenjokolskog uzrasta, zapravo govorimo o

    metoici historije umjetnosti, jer je nastavni saraj premeta likovne kulture u svim

    srenjim kolama upravo historija umjetnosti. Karlavaris (1963) spominje i metodiku

    pojeinih grana likovnih umjetnosti koje se onose i na profesionalno umjetniko

    obrazovanje, na primjer metodika slikanja, vajanja ili grafike. Metodike oreenih granaumjetnosti u smislu profesionalnog umjetnikog obrazovanja se ne izuavaju ni na jenoj

    obrazovnoj ustanovi, a nastavni kaar na ovakvim praktino-kreativnim predmetima su

    zapravo aktivni umjetnici koji prenose svoja znanja i iskustva nastojedi prije svega omoguditi

    kritiko i kreativno razmiljanje kroz konstantan stvaralaki ra, a koje de uroiti

    samostalnim umjetnikim izrazom ko svakog stuenta.

    Buudi a je metoika ili posebna iaktika i sama po svojoj priroi interisciplinarna,

    sintetska nauka, tako je i metodika likovne kulture interdisciplinarna nauka, koja se zasniva

    na sistemu peagokih nauka i sistemu naunih isciplina na poruju teorije likovnihumjetnosti. Uz ove vije naune grupe, na metoiku likovne kulture u obrazovnom sistemu

    utiu: sociologija, psihologija i semiologija (nauka o znakovima u funkciji komunikacije).

    Saraji metoike likovne kulture mogu biti opdeobrazovni, struno primjenjivi (struno

    aplikativni) i profesionalni u funkciji pripremanja profesionalnih likovnih umjetnika

    (Herceg, Ronevid, Karlavaris,2010).

    Premet prouavanja metoike likovne kultureje sam proces likovnog obrazovanja i odgoja,

    koji se onosi i na teoriju i na praktino ostvarivanje u razliitim ogojno-obrazovnim

    ustanovama. Kroz teoriju metoika izuava historijski razvoj likovnog obrazovanja i ogoja,te savremenu praksu koja se kontinuirano prati i istrauje kako bi se evaluirali, razmatrali i

    unaprijeili postojedi ciljevi, zadaci i naini realizacije nastave iz premetaLikovna kultura.

    Interdisciplinarni karakter metoike likovne kulture potvruje i injenica a se ova nauka

    koristi naunim saznanjima iz svih srodnih naunih i umjetnikih poruja. Posebno je vano

    koristiti se provjerenim i vjeroostojnim naunim spoznajama iz drugih oblasti, koje su

    relevantne za sam premet metoike likovne kulture, to porazumijeva kritiko usvajanje

    znanja iz svih oblasti koja de se prenijeti i primjenjivati.

    Metodika likovne kulture kao nauka, ima za opdi zaatak da omogudi uvi u teorijskom

    smislu provjerenih i sistematiziranih znanja o likovnom obrazovanju i odgoju, te da kod

    buudih likovnih peagoga razvije sposobnosti posmatranja i samoposmatranja ogojno-

    obrazovnog procesa, sposobnost kritikog procjenjivanja prakse, te njenog unaprijeivanja.

    Do unaprijeivanja de odi samo kroz stalno preplitanje razmatranja iskustava iz nastavne

    prakse i naveenog kritikog procjenjivanja sa savremenim teorijskim istraivanjima i

    spoznajama iz razliitih oblasti koje su specifino vezane za metoiku likovne kulture. Ovo

    implicira kontinuirani zajeniki ra i saranju teoretiara i praktiara, naunika,umjetnika i

    nastavnika kako bi se postigla to kvalitetnija nastava likovnih umjetnosti na svim nivoima

    obrazovanja. Predmet Metodika likovne kulture ima za cilj osposobiti buude nastavnike i

    uitelje likovne pedagoge, da profesionalno i samostalno obavljaju nastavu, to

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    4/67

    4

    podrazumijeva pradenje strune literature i kontinuiran rad na vlastitom strunom

    usavravanju. U samom nastavnom procesu koji je oreen obrazovnom politikom metoika

    likovne kulture usmerava buude likovne peagoge ka kreativnom razvijanju vrijednosti

    oreenih u predmetu Likovna kultura za razliite uzraste kroz likovno stvaralatvo, koristedi

    kao osnovu nastavni saraj premeta likovna kultura (poznavanje osnovnih odnosa unutarstrukture likovnog jezika, primjenu raznovrsnih likovnih tehnika, poznavanje vrijednosti

    likovnih jela svjetske i nacionalne kulturne batine). Osim znanja neophonih za izvoenje

    nastave likovne kulture, buudi nastavnici kroz premet Metoika likovne kulture izuavaju

    elemente metoike realizacije nastave,razvojne procese u jeijem likovnom stvaralatvu

    prema kojima se vri oabir metoa raa, potujudi istovremeno principe nastave likovne

    kulture, te iniviualne sklonosti i sposobnosti svakog uenika.

    Predmet i znaaj nastave likovne kulture u osnovnoj koli

    Predmet likovna kultura obuhvata sve grane i iscipline likovnih umjetnosti ukljuujudi i

    vizuelne komunikacije (kako su u NPP efinirani elementi rugih sloenih, vizuelnih

    umjetnosti iji se elementi izuavaju kroz ovaj premet). Novi koncept odgoja i obrazovanja

    u skladu sa obrazovnim praksama mnogih evropskih zemalja predstavlja prekretnicu i

    podrazumijeva temeljitu promjenu nastavnog plana i programa, metoda rada, poimanja

    uloge uenika i nastavnika u nastavnom procesu. Bit promjene je a se teite obrazovanja

    usmjerava na ono to ijete treba a znai umije, a ne na onome to uitelj treba a preaje.

    Dakle, uenik je postao aktivni subjekt procesa uenja, te su programi usmjereni na ijete.

    Prema tome: Svrha ogoja i obrazovanja u savremenom rutvu je poticanje i ostvarivanje

    povoljnih prilika za razvoj ljuskog bida tokom itavog ivota,a iji je smisao cjelovito lino

    uede u intelektualnom, osjedajnom, tjelesnom, moralnom i duhovnom djelovanju koje

    upuduje pojedinca na ostvarivanje visoke kvalitete ivota.... Zato su promjene u odgoju i

    obrazovanju orijentisane na demokratizaciju i humanizaciju obrazovnog sistema, s fokusomna osposobljavanje uenika a zaovolji vlastite potrebe (preivljavanje2, ljubav, mod3,

    zabava i sloboa) i potrebe savremenog, emokratskog rutva. Znanje i vjetine se stiu

    obrazovanjem, a vrijednosti, stavovi i navike ogojem. kole trebaju ogajati obre ljue, a

    ne samo dobre uenike.4

    Istraivanja proveena za Svjetsku konferenciju o umjetnikom obrazovanju pokazuju a

    nastava iz ove oblasti razvija lini osjedaj kreativnosti i inicijative, matu, emocionalnu

    inteligenciju i moralni kompas, sposobnosti za kritiko miljenje, osjedaj samostalnosti,

    slobodu misli i jelovanja, a takoe potie kognitivni razvoj.5

    Prof. Antonio Damasio (2006), naglaava a opaanje moralnih vrijenosti u moernomrutvu prouzrokovano je i rastudom pojelom izmeu kognitivnih i emocionalnih procesa u

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    5/67

    5

    obrazovanju zbog fokusiranja na razvoj kognitivnih sposobnosti na tetu razvijanja

    vrijenosti emocionalnih procesa. Damasio sugerira a obrazovanje u umjetnosti koje potie

    i emocionalni razvoj ovoi o ravnotee izmeu kognitivnog i emocionalnog razvoja, te

    tako prionosi porci kulture mira.6

    Osim inicijalnog obrazovanja, nastavnik u suvremenom obrazovnom procesu se stalnoprofesionalno usavrava i nije vie samo posrenik znanja, nego je aktivni savjetnik koji

    potie i omogudava ueniku a ostvaruje vlastite potencijale kroz uenje otkridem.

    U Okvirnom nastavnom planu i programu za evetogoinje obrazovanje Feeracije Bosne i

    Hercegovine7naveeni su sljeedi elementi koji sainjavaju premet Likovna kultura:

    Likovna pismenost;

    Likovna kultura;

    Likovna kreativnost.

    Definiranje ovih elemenata u onosu na naveena objanjenja u Okvirnom NPP-u je neto

    rugaije, te se irektno onosi na saraje, te ciljeve i zaatke premeta Likovna kultura uevetogoinjem osnovnokolskom obrazovanju.

    Likovna pismenost se odnosi na uoavanje, prepoznavanje i razumijevanje likovnog jezika,

    njegove elemente i principe, osnovne pojmove, poznavanje likovnih tehnika.

    Likovna kulturapodrazumjeva razumijevanje likovne umjetnosti kroz kapitalna djela svjetske

    umjetnosti i nacionalne likovne i kulturno-historijske batine, te znaaja likovnih, vizuelnih

    umjetnosti u savremenom rutvu, naviku posjedivanja likovnih izlobi u galerijama,

    muzejima.

    Likovna kreativnost je proces razvijanja senzornih, izraajnih, praktikih i intelektualnih

    sposobnosti, a naglasak je na razvijanju ivergentnog miljenja. Bitno je naglasiti a likovnakreativnost nije iskljuivo vezana za naarenost ili talent, nego se ona potie, razvija i njeguje

    kroz razliite aktivnosti ko svakog jeteta prema njegovim/njenim mogudnostima, znanju i

    sposobnostima.

    Premet likovne kulture nije, niti bi trebao biti usmjeren samo na usvajanje vjetina

    crtanja, slikanja ili modeliranja. Vrednovanje u obliku ocjenjivanja ne bi se trebalo odnositi

    samo na rezultate praktinog raa, nego na itav proces koji uenici prolaze u nastavi iz ovog

    predmeta. Osim raosti stvaranja ovaj premet bi trebao pruiti ueniku razvijanje za

    razvijanje vizuelnog, pa tako i likovnog oivljaja i miljenja kroz brojne aktivnosti, a

    aktivnosti usmjerene razvoju percepcije, analitikog, kreativnog i kritikog miljenja i raa

    rezultirade kvalitetnom komunikacijom sa jelima likovne i ostalih vizuelnih umjetnosti,

    estetsko vrednovanje stvari i svijeta oko sebe, a pojedincima i otvoriti put ka

    samoostvarivanju kroz nastavak kolovanja usmjerenog na likovne umjetnosti.

    Koncepcija premeta likovne kulture moe se efinisati i preko ciljeva savremenog

    obrazovanja u optem smislu:

    Ciljevi koji se ostvaraju kroz ovaj predmet su razvijanje aktivnog i stvaralakog onosa prema

    okolini, kao rezultat analitikog, misaonog procesa, preko vizuelne percepcije, pa i

    emocionalnog i humanog odnosa prema svijetu u kojem ivimo, kroz proukciju i oivljaj

    likovno-umjetnikih saraja. Analiza i misaoni proces su osnova bez koje sama vizuelna

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    6/67

    6

    percepcija, emocionalni oivljaj i onos, te proukcija likovnih saraja nemaju teine ni

    smisla. Nastava likovne kulture jeino na ovaj nain moeostvariti ciljeve koji se namedu u

    obrazovanju 21. vijeka.

    Dakle, treba stalno imati na umu da je ovaj predmet u nastavi niih razrea osnovne kole

    baziran na stvaranju osnove za alji razvitak pokretanjem procesa bitnih za jeiji misaoni ilikovni razvoj. Stvaranje ovakve osnove kroz spontani jeiji izraz kroz koji se usvajaju

    osnove likovne sintakse omogudava ostvarivanje ciljeva u zavrnoj trijai osnovnokolskog

    kolovanja kaa zapoinje perio analitiko-apstraktnog miljenja, i alje kroz srenjokolsko

    kolovanje.

    Kreativnost kao kljuna sposobnost pojedinca u dananjem drutvu

    Paraigme inustrijskih rutava sa naglaskom na razvijanju i analitikih, normativnih,

    uniformno reguliranih karakteristika pojeinca su prevaziene. Savremeno, postindustrijsko

    rutvo postavilo je nove potrebe u mnogim sferama ljudskog djelovanja, pa tako i u

    obrazovanju. Jedan od aspekata obrazovanja koji se razmatraju u sferi obrazovanja je i odnos

    izmeu umjetnosti i nauke u nastavnim procesima. Nastava umjetnosti i nauka i tehnologije

    vie se ne mogu razmatrati odvojeno. Nae rutvo se suoava sa novim potrebama i

    problemima. Promovira se i uvoi cjeloivotno uenje kao nova paraigma, sa naglaskom na

    razvoj kreativnosti i saradnju na svim nivoima.

    Dosaanja vertikalna i hijerarhijska postavka premeta u obrazovanju, u kojoj su predmetiiz oblasti umjetnosti bili na marginama nastavnog procesa, se mijenja prema horizontalnom

    sistemu na principima saranje i interisciplinarnosti u kojem su prirone, rutvene nauke i

    umjetnosti pojenako zastupljene i znaajne kao osnova obrazovanja. Dakle, savremeno

    rutvo uvoi kreativnost i matovitost kao kljune vrijenosti obrazovanja, u kojem de

    najvanija biti kreativnost u cilju suoavanja sa kompleksnim, spekulativnim situacijama u

    brojnim kontekstima.

    Didaktike osnovemetodike likovne kulture

    Ciljevi i zadaci nastave likovne kulture

    U metoikama razliitih poruja postoje opde orenice ciljeva nastave, a to su materijalni

    ili obrazovni ciljevi i odgojni ili funkcionalni ciljevi. U nastavi likovne kulture materijalni ili

    obrazovni ciljevi su zapravo ui struni ciljevi po kojim se porazumijevaju znanja iz oblasti

    likovnih umjetnosti, a u procesu usvajanja znanja ostvaruju se i odgojni ciljevi.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    7/67

    7

    Obrazovni ciljevi i zadaci se odnose na usvajanje znanja i sposobnosti. Pod usvajanjem

    znanja u nastavi za osnovnokolski uzrast porazumijevaju se: znanja i vjetine iz teorije

    oblikovanja i umjetnosti (osnovni likovni elementi, kompozicija i kompozicijski principi,

    pojmovi i termini likovnih umjetnosti), tehnike likovnog izraavanja (usvajanje znanja i raa

    sa likovnim tehnikama), analize likovnih djela i osnovna znanja iz historije likovne umjetnosti(stilovi, autori, djela).

    Sposobnost je kvaliteta linosti koja je tako formirana a uspjeno obavlja neku jelatnost.

    Sposobnosti se onose na senzorne, izraajne, praktike i intelektualne sposobnosti.

    1. senzorne ili perceptivne sposobnosti zasnovane na senzornoj aktivnosti, sposobnosti

    osjetilnog oivljavanja

    2. manualne ili praktine sposobnosti temelje se na praktinoj aktivnosti

    3. sposobnosti izraavanja odnose se na crtanje, slikanje i moeliranje (a u optem smislu

    ukljuuju i govor, itanje, pisanje, matematiko izraavanje, pjevanje, sviranje i izraavanje

    pokretima tijela).4. intelektualne sposobnostiformiraju se na bazi ljudskog intelektualnog rada

    Razvijaju se psihofizike funkcije: percepcija, pamdenje, miljenje (posebno na razvijanje i

    njegovanje ivergentnog miljenja), mata, emocije, interes, volja itd.

    Odgojni zaaci onose se na opte ogojne vrijenosti koje se razvijaju kroz aktivnosti

    nastave likovne kulture. To su: estetske, moralnei radne. Kroz likovne aktivnosti razvijaju se i

    formiraju uvjerenja i stavovi zasnovani na kreativnom i kritikom miljenju. Praktinim i

    kreativnim raom se takoe njeguju pozitivan onos prema rau: aktivnost, inicijativnost,

    samostalnost, dosljednost, strpljivost, upornost, istrajnost, te socijalizacija u smislu

    ostvarivanja pozitivne komunikacije i saranje meu uenicima i uenicima sa nastavnikom.

    Autori Herceg, Ronevid, Karlavaris (2010), s pravom navoe i tredu grupu ciljeva nastave

    likovne kulture, a to su terapeutski ciljevi. Tako ukazuju na jo jenu ogojnu imenziju

    likovnih aktivnosti. Kroz likovne aktivnosti, nastavnik je u prilici a na sasvim novi nain

    upozna uenika i utie na njegov razvoj. Kroz sam proces raa, akle aktivnost i rezultate

    gotove ili neovrene raove oituje se psihiko i socijalno stanje jeteta. Jako je vano

    znanje i iskustvo nastavnika kako bi se terapeutski ciljevi nastave likovne kulture mogli

    ostvariti. Nastavnik likovne kulture je u jedinstvenoj situaciji da prisustvuje najiskrenijem i

    najirektinijem izraavanju emocija, sposobnosti i opdeg stanja jenog jeteta. U

    indiviualnoj komunikaciji koju nastavnik ostvaruje sa svakim uenikom u toku nastave

    otvara se prostor za uoavanje, ientifikaciju i mogudu korekciju manjih negativnih psihikih

    pojava, meutim, vano je znati i a postoji oreena granica o koje likovni peagog moe i

    smije intervenirati samostalno u oreenim situacijama. Prije svega, treba biti svjestan

    vlastitih znanja, sposobnosti i mogudnosti, te obavijestiti i ukljuiti i ruge strunjake iz

    oblasti pedagogije, psihologije u ozbiljniji terapeutski tretman. Terapeutski ciljevi nastave se

    ne navoe u pripremi za as, ali svakako trebamo biti svjesni ove mogudnosti koju prua

    nastava likovne kulture za sve uzraste.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    8/67

    8

    Principi nastave likovne kulture

    Odgoj i obrazovanje je uvijek orijentirano i tei kanekom idealu, kvalitetu. Taj ideal i kvalitet

    predstavlja cilj. Ovaj kvalitativni cilj nije mogude ostvariti bez ostvarivanja nastave na osnovu

    razraenih principa za svaki premet kojeg karakteriu specifini zahtijevi za realizaciju

    unutar nastave.

    Razni iaktiari, onosno metoiari su na razliite naine efinirali principe ili naela

    nastave likovne kulture oslanjajudi se na prije svega na opde zakonitosti nastavno -odgojne

    teorije i prakse, a zatim i prema specifinim kriterijima koji se mogu onositi na npr. razliite

    odgojno-obrazovne ustanove s obzirom na odgojno-obrazovni stepen prekolski ogoj,

    razrena i premetna nastava, srenjokolska i visokokolska nastava. Principi su akle opda

    pravila i efinirani su iaktikom, a u ovom sluaju su prilagoeni i oabrani prema

    specifinostima premeta likovne kulture koji prije svega spaa u oblast umjetnosti.Meutim, ovje se moramo osvrnuti na ved ranije naveeni interdisciplinarni karakter

    metoike likovne kulture koja osim praktino-kreativnog ukljuuje i elemente umjetnike

    teorije, estetike, historije umjetnosti, it. Upravo iz ovih razloga se uzimaju neki opdi

    iaktiki, odnosno, metoiki principi i naograuju prema razliitim kriterijima vezanim za

    praktian ra u oblasti umjetnosti, te uzrast i saraje koji se razlikuju u osnovnoj i srenjoj

    koli. Principi nastave likovne kulture su osnovne smjernice za izvoenje nastave iz ovog

    premeta i neophona je njihova pravilna primjena u rau kako bi nastava bila sistematina,

    efikasna i uspjena. Ovje demo navesti principe koje zapravo navoi vedina metoiara

    likovne kulture, iako se samo imenovanje principa moe neznatno razlikovati o autora oautora.

    1) PRINCIP KVALITETA I ODGOJNE USMJERENOSTI

    Kvalitet u nastavi likovne kulture podrazumijeva kvalitetne saraje, postupke i onose.

    Procjenjivanje vrijednosti, dakle stalna evaluacija je inherentna umjetnosti kao takvoj, bilo da

    se radi o stalnoj samoevaluaciji stvaraoca-umjetnika, ili o kontinuiranoj procjeni njegovog

    rada od strane publike i strunjaka iz umjetnosti, i oblasti koje se bave umjetnodu iz

    razliitih rakursa. Prema tome, samo najkvalitetniji ra, posticaji i meuljuski onosimogu se uvaavati u procesu likovnog vaspitanja.8 Kvalitet u nastavi likovne kulture ima

    odgojnu ulogu, te se kroz proces nastave iz ovog predmeta uveliko doprinosi i kvalitetnom

    razvoju linosti svakog uenika stvarajudi pozitivne navike, oblike ponaanja i miljenja koji

    de biti znaajan element formiranja zravog pojeinca. Odgojna usmjerenost je usko vezana

    za kvalitet kako nastavnog raa tako i rezultata u obliku uenikih raova, usvojenih znanja i

    razvijenih sposobnosti, koji trebaju biti rezultat iskrenosti i stalnih aktivnosti u likovnom

    promiljanju i razvijanju originalnih ieja uenika, te njihovoj realizaciji tokom nastave

    likovne kulture. Zanemarivanje ovog principa rezultira proukcijom kia, imitacija onosno

    kopija, ili prepisivanjem tuih ieja, a u svijetu oraslih za koji ogajamo nau jecuovakvu praksu nazivamo plagijatorstvom.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    9/67

    9

    2) PRIMJERENOST UZRASTU

    Potujudi razvojne faze jeijeg likovnog izraavanja prekolskog i kolskog uzrasta

    formiraju se programi i planovi, saraji njihova sloenost, metoiki postupci i oekivanirezultati. Dakle osnove nastave likovne kulture moraju biti u sklau sa mogudnostima i

    sposobnostima jece specifinog uzrasta i staija sveukupnog razvoja. Vrlo je zahtijevan

    zadatak odgajatelja i nastavnika da na osnovu znanja i neposrednog iskustva u radu sa

    jecom razliite starosne obi ostvare zravu ravnoteu izmeu teine zaataka koje im

    postavlja i mogudnosti a se oni shvate i uspjeno rijee. Ti zaaci moraju biti motivirajudi i

    pruati ovoljno sloboe za jetetov nesmetan i originalan, iskren ra u kojem de modi

    izraziti svoje ideje, emocije, misli. Da bi zaaci bili motivirajudi oni moraju biti aekvatni

    uzrastu, intelektualnim i psihomotorikim sposobnostima, fleksibilni i prestavljati jenu

    vrstu izazova za ijete. Dakle teina zaatka uvijek treba biti za nijansu izna mogudnostiuenika, ali u toj mjeri koja de probuiti interes za ra, matu i kreativnost. Ako je zaatak

    neomjeren u teini i zahtjevima za uenika, postoji opasnost pojave frustracije i oustajanja

    i neuspjeha. Ovo procjenjivanje i uspostavljanje ravnotee je u stalnoj promjeni i razvoju,

    ono je ijalektiko, a usmjerava se i nastoji postidi zbog stimulacije interesa za aktivnosti

    uoavanja i rjeavanja problema, to oprinosi psihikom i intelektualnom razvitku djeteta.

    3) AKTIVAN ODNOS PREMA OKOLINI

    Bez obzira na uzrast uenika, ovaj princip nastave ostaje jenako vaan za nastavu likovnekulture. U mlaem uzrastu je to karakteristian nain na koji jeca upoznaju svijet oko sebe.

    Ona aktivno istrauju svoju okolinu premete, pojave, koristedi sva svoja ula. Informacije i

    znanje prikupljaju, osim posmatranjem (vizuelno) i oirom (taktilno), ulom ukusa

    (gustativno), sluhom (auitivno), ulom mirisa (olfaktivno), guranjem, pokretanjem,

    vuenjem (kinestetski). Ovi se poraaji i poaci o stvarima stalno uporeuju te se jeija

    spoznaja zaokruuje u znanje i pojmove. Iako jeca akle samostalno i spontano koriste sva

    ula za upoznavanje svijeta, u nastavi likovne kulture, je jako bitno primjeniti odnosno

    koristiti i oslanjati se na ovu jeiju aktivnost, jer se takve spoznajeznanje i pojmovi koji su

    rezultat aktivnog ispitivanja strukture svoje okoline kroz ula bolje apstrahiraju i stvaraju

    kvalitetnije klasificirane, fleksibilno generalizirane pojmove za novu upotrebu u likovnim

    aktivnostima. Iako se ne preporuuje posreovani oivljaj okoline, preko slika fotografija,

    TV i filma, svi prestavljaju srestva za nastavu. Vano je prije svih posreovanih informacija

    ponuiti i organizirati nastavu tako a se uvijek poinje o neposrenog oivljaja okoline,

    aktivnim ispitivanjem svega ostupnog. Danas je svijet obiljeen posrenim iskustvima

    svijeta, i teko de biti izbjedi uticaj meija i novih tehnologija. Meutim moramo znati a

    vrijenost iskljuivo takve spoznaje svijeta je puno manja, i takva saznanja se teko

    artikuliraju u likovnoj aktivnosti. Princip aktivnog odnosa u programu likovne kulture

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    10/67

    10

    operacionalizira se kroz predmetnu korelaciju i integraciju te manipulativnu i eksplorativnu

    igru.

    4) PRINCIP SVJESNOSTI KROZ AKTIVNOST

    Likovne aktivnosti koje bi trebale biti motivirane ako se pravilno primjenjuje princip aktivnog

    odnosa prema okolini i na primjerenoj teorijskoj osnovi, treba da se ostvaruju svjesno. To

    znai a uenici postaju svjesni mogudnosti ostvarivanja vlastitih ieja, koristedi postojede i

    steene sposobnosti, te de se na taj nain izbjedi mehaniko i reproduktivno ispunjavanje

    zadatka. Zapravo se ko jece na ovaj nain razvija osnovna karakteristika sveukupnog

    likovnog stvaralatva koja uvijek podrazumijeva svjesnu aktivnost umjetnika. Svjesnost je

    kroz aktivnost izraena u raovima u kojima je evientno razumijevanje i primjena novih

    saznanja vezanih za saraje premeta likovna kultura. Svjesnost se takoe moe prepoznati

    i u aktivnostima procjene i analize vlastitih raova i ponuenih jela likovne umjetnosti idizajna. Koritenjem gotovih predloaka, ablona, shema i modela ili zahtijevanje istih

    rjeenja o svih uenika, nastavnik de onemoguditi osvjetavanje likovnih onosa, razvijanje

    kritikog stava, te de raovi biti rezultat mehanikog prenoenja tuih ieja, to je osim za

    razvijanje senzibiliteta prema likovnim umjetnostima pogubno i za opdi razvoj jeije linosti.

    5) PRINCIP JEDINSTVA TEORIJE I PRAKSE

    Samo teorijsko znanje o likovnom jeziku, pogotovo u nastavi likovne kulture u osnovnoj koli

    nije jeini saraj predmeta likovne kulture. Teorijsko znanje vezano za likovni jezik,pojmove, likovne tehnike i slino, uenici moraju modi upotrijebiti u vlastitom likovnom

    izrazu. Iz neposrednih iskustava i aktivnog odnosa prema okolini, moraju biti sposobni izraziti

    ono bitno, a to su likovni odnosi koji se osvjetavaju u svim elementima okoline.Ovaj princip

    takoe porazumijeva i koritenje praktinog likovnog iskustva za razumijevanje teorije.

    Dakle ovaj princip funkcionira u oba smjera, ali ogovarajudi rezultati mogu se samo postidi

    na osnovu stalne sprege likovne teorije i prakse. Odvojeni, teorija i praksa jednostavno ne

    rezultiraju stvarnim znanjem i sposobnostima koji se trebaju usvojiti u nastavi likovne

    kulture.

    6) IGRA KAO METODA I STAV

    Igra, bilo a je manipulativna ili istraivaka, je temelj jeijih aktivnosti i upoznavanja

    svijeta. U nastavi primjena igra rastereduje uenike u procesu uenja i taj proces se eava sa

    lakodom i vedom efikasnodu. Ovo je posebno bitan princip za ogajatelje u prekolskom

    ogoju i niim razreima osnovne kole. U okvirima igre de se razviti sloboa a jeca

    samostalno ili uz blago usmjeravanje struktuiraju likovnu aktivnost, bide otvoreniji za novaiskustva, zarade interes, to je i tipina karakteristika jeijeg pristupa uenju. Igra je i

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    11/67

    11

    bitna karakteristika kreativnog procesa umjetnika, ali i mnogih naunika, a ko vedine

    oraslih taj nain uenja i spozanje zamire nakon jetinstva. Primjenjujudi igru kao princip

    raa i metoe uenja kroz praktine aktivnosti nastoji se prouiti ova veoma bitan

    karakteristika kreativnog procesa koja je aspekt jeijih aktivnosti. na prelazu iz rane faze

    jetinstva u neto zreliju ob premetne nastave vano je nastojati zarati ovaj nainaktivnog uenja i koristiti ih kao motivacijske i spoznajne.U motivacijskom smislu igrom se

    pobuuje zanimanje i uitak u likovnom istraivanju, otkridu i samoj aktivnosti, to de ovesti

    do perzistiranja u aktivnosti i razvijanja trajnog interesa.9

    7) PRINCIP SLOBODNOG LIKOVNOG IZRAAVANJA

    Djeci je neophono pruiti priliku a likovno izraze svoje oivljaje, emocije i spoznaje svijeta

    u kojem ive. Princip slobonog likovnog izraavanja se vee za samu umjetnost koja poiva

    na neopteredenom promiljanju, igri i eksperimentu i istraivanju vlastitih osjedanja i stavovato je osnova umjetnikog stvaralatva. Djeca, vie nego orasli posjeuju ovu iskrenost,

    spontanost, neopteredenost i raost stvaranja, te se bilo kakvo nametanje shema, ablona,

    unaprije smiljenih koncepata i strogih i jednosmislenih pravila smatra ne samo nevanima

    nego potpuno tetnim za ijete. Postavljanje zahtijeva kroz jasno oreene rezultate i

    raove, te nametanje precrtavanja bilo koje vrste (kopiranje umjetnikog jela) je

    nedopustivo. Ko uenika treba stimulirati samostalni, specifini pristup u rjeavanju likovnih

    onosa kroz razliite ili iste motive (rekompozicija, reefinicija), u kojem de se maksimalno

    angairati i istraivati vlastite mogudnosti, ieje i sposobnosti (npr. u koritenju likovne

    tehnike). Kroz takve aktivnosti djeca razvijaju samopouzdanje, kreativno divergentno

    miljenje, postavljaju pitanja i sama (ili uz blago usmjeravanje i stimulaciju nastavnika) nalaze

    odgovore.

    Naravno, sloboa u likovnom istraivanju i aktivnosti mora biti u granicama principa

    nastavnog procesa, te je pravilno i nenametljivo usmjeravanje neophodno. Sloboda u

    likovnom izraavanju ne porazumijeva neisciplinu, lou organizaciju i strukturu asa, nego

    se upravu u iroko postavljenim, a ogovarajudim planiranjem moe omoguditi sloboa i

    samostalnost u likovnoj aktivnosti.

    8) PRINCIP OIGLEDNOSTII APSTRAKTNOSTI

    U premetu likovne kulture oiglenost jean o temeljnih principa. Oiglenost implicira

    konkretnost.10 Likovno miljenje, oivljaj, likovna aktivnost i izraz zasnovani su na

    bogatstvu vizuelnih utisaka. Posmatranje likovnih umjetnikih ela je usmjereno angairanje

    zapaanjaili percepcije, prema uzrastu, se naalje usmjerava panja na likovni jezik (likovni

    elementi i kompozicija) umetnikih jela, osnovni podaci o autoru, tema ili likovni motiv,

    likovna tehnika, a shodno uzrastu i epoha, stil ili pravac u umjetnosti za koji se jelo vee.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    12/67

    12

    Radi podsticaja za rad, osim likovnih djela posmatraju se i tehniki postupci, materijala, te

    njihov nain koritenja.

    Princip oiglenost angaira i ruga ula ili osjetilaulo pipanja, sluha, mirisa i ukusa te

    pokret, zatim prirone pojave i rutvene ogaaje. Likovno stvaralatvo podrazumijeva

    procese transformacije, preoblikovanja i transponiranja vizuelnog ili na rugi nainoivljenog saznanja/pojavnog svijeta u novi saraj likovni rad putem likovnog jezika.

    Tako, u svakoj svjesnoj likovnoj aktivnosti vanu ulogu imaju kognitivni procesi :

    apstrahiranje, indukcija, dedukcija, redukcija, redefinicija, kondenzacija i druge misaone

    operacije.

    9) PRINCIP EGZEMPLARNOSTI

    Kada se u nastavi likovne kulture koriste vizuelna nastavna sredstva: reprodukcije, slikovni

    primjeri, fotografije, primjeri umjetnikih jela, osim principa kvalitete ona morajuzaovoljavati i princip egzemplarnosti. Dakle svaki oabrani primjer koji de se emonstrirati i

    analizirati, mora biti i kvalitetno odabran, tako da u potpunosti predstavlja likovni odnos koji

    je okosnica asa koji se orava. Svaki primjer prestavljen jeci, trebao bi na

    najjenostavniji i irektan nain prestavljati ono o emu se govori u verbalnom izlaganju

    nastavnika. Takoe se tu porazumijevaju i ruga nastavna srestva kao to su muzika, ples,

    i slino. Nastavniku je na raspolaganju ved oabran veliki dio adekvatnih primjera u

    ubenicima i likovnim mapama koji prate okvirni nastavni plan i program. Ali u sluaju a

    postoji takva potreba, i nastavnik moe ponuiti uenicima stuije, fotografije, aplikacije po

    vlastitom izboru. Naravno ovdje ja jako bitna strunost i kreativnost nastavnika, te iskustvokoje proizilazi iz nastavne prakse. Ovaj princip koristi se prilikom interpretacije saraja

    likovne kulture, pri planiranju tih saraja, ko izbora likovnih jela, prilikom osmiljavanja

    saraja pojeinih praktinih aktivnosti.

    10)PRINCIP SISTEMATINOSTI, POSTUPNOSTI PRINCIP KONCENTRINIH KRUGOVA

    im govorimo o nastavi porazumjevamo organiziranu aktivnost koja mora imati sistem i

    strukturu, zakonitosti i pravila kako bi se uspjeno izvoila. Likovna umjetnost, zapravo kao

    ni ostale umjetnosti nema istu strukturu odnosno sistem koji olikuje naune oblasti.Naune oblasti su obro struktuirane oblasti jer su organizirane prema zakonitostima i

    generalizacijama koje se onose na veliki broj sluajeva, a u takvim oblastima uenje se

    prakticira pronalaenjem i prikupljanjem ogovarajudih generalizacija i principa. U nastavi

    likovnih umjetnosti, iako ga oreeni autori smatraju loe struktuiranom oblasti ipak

    postoji sistem. Taj sistem se uveliko oslanja na oblasti iz teorije forme koje saravaju

    oreene injenice, zakonitosti, i pojave na kojima se zasniva likovna praksa, te naune

    oblasti koje se baziraju na izuavanju jela umjetnosti, jer kako smo ranije rekli premet

    Likovna kultura obuhvata vie oblasti koje se veu za samu umjetnost, ali imaju i nauni

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    13/67

    13

    karakter. Likovna aktivnost mora biti slobodna, u toj slobodi, postoji fleksibilan, otvoren i

    inamian, ijalektian sistem.11

    Sistematinostu izuavanju likovne kulture kao premeta nalazimo u razvijanju sposobnosti,

    ali i usvajanju znanja. Usvajanje znanja i sposobnosti koje omogudavaju stvaranje onosno

    likovnu aktivnost (percepcija, pamdenje, mata, psiho-motorike sposobnosti) ostvaruje sesistematski i postepeno. Ta se postepenost oituje u pravilima koja glase:

    - O lakeg ka teem

    - O jenostavnog prema sloenom

    - O blieg prema aljem

    - Od poznatog prema nepoznatom

    - Od konkretnog prema apstraktnom

    Vano je pri tome naglasiti a se princip postepenosti i sistematinosti ne nalazi uu tematici,

    ved u sloenosti likovnih problema ili odnosa, te likovnih tehnika i pojmova.

    Principom koncentrinih krugova kao opdim iaktikim principom voi se nastava likovnekulture. Ovo je evidentno kroz graivo, onosno saraje naveene u okvirnom nastavnom

    planu i programu, gdje se kroz svaki razred ponavljaju cjeline (osnovni likovni elementi) a

    nastavni saraji vezani za njih se sa svakim iudim razreom uslonjavaju i proubljuju.

    Naravno, motivi takoe moraju biti prilagoeni uzrastu jer oni trebaju biti oivljeni, poznati

    vezani za svijet u kojem ijete raste i kojeg upoznaju na mnogobrojne naine. Dakle ivotna

    sredina djeteta iz koje crpi svoje spoznaje je osnovna motivacija za likovne aktivnosti. Takva

    se jeija iskustva, percepcije i oivljaji mogu transformirati u univerzalne vrijednosti

    procesom apstrahiranja, izdvajanja bitnog od nebitnog, kroz likovne aktivnosti.

    11)PROIMANJE EKSTRINZINOG I INTRINZINOG CILJA

    Poznavanje jeije likovne aktivnosti u razliitim fazama i uzrastima o velike je vanosti za

    nastavnika. Djeca mlae obi (prekolski i mlai osnovnokolski uzrast) intrinzino su

    motivirana, to znai a je za dijete u toj dobi proces likovna aktivnost interesantniji od

    rezultata. Djeca prekolske obi esto i ne prepoznaju svoje raove o prolog ana .

    Takoe se eava a intrinzina motivacija onosno uivanje u samoj aktivnosti, koritenju

    razliitih likovno-tehnikih srestava i likovnih tehnika toliko zainteresira i zaokupi jeiji

    istraivaki uh a zaborave na postavljeni zaatak, te raovi ne zaovolje postavljene

    ciljeve nastave. Nastavnik koji je upuden u ovu vanu karakteristiku jeijeg likovnog

    stvaraltva, opustide a se poneka ese i ovakve situacije, nastojed i osvjestiti kroz tako

    nastale radove likovni jezik nastao ovakvim istraivanjem. Fleksibilnost, znanje i iskustvo

    nastavnika ovje de igrati vanu ulogu. Prvobitna ieja moa nije realizirana, ali jeija igra i

    proces eksperimentiranja svojstven uzrastu uvijek se moe iskoristiti kao osnova za

    ostvarivanje neke druge ieje (vezane za stvaralatvo i likovnost) koja se moe nazrijeti i u

    neprevienim okolnostima.

    Poznavanje ovog aspekta motiviranosti djece koji se odnosi na uivanje u samoj aktivnosti

    radi aktivnosti, bitno je kako nastavnik ne bi pravio greku prekianja likovne aktivnosti u

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    14/67

    14

    kojoj ijete uiva, jer nije neophono da svaka nastavna jedinica rezultira potpunim

    ostvarenjem tano efinisanih zaataka i gotovim likovnim raom. Razvijanje kreativnosti se

    upravo omoguduje i ostvaruje kaa jeca osjete a imaju slobou a se poneka i izgube u

    procesu raa, jer su uvijeli neke nove, interesantne aspekte stvaranja koje ele a istrae.

    Ovo je proces koji se esto ogaa i ko oraslih kreativaca(umjetnika i naunika)koji estoistraujudi jean problem otkriju nove onose i problematiku koja je vrijena istraivanja i

    esto rezultira novim saznanjima. Osnovni zaatak likovnog peagoga je taa postepeno

    usmjeravanje i razvijanje svijesti o poetnom zaatku uz zaravanje interesa i zaovoljstva u

    samom radu. Ovo zaovoljstvo samom aktivnodu treba proiriti i na osjedaj zaovoljstva

    zbog postignutog rezultata, to prestavlja ekstrinzinu motivaciju. Ekstrinzina motivacija i

    cilj je osobina zrelijeg uzrasta jece, a zaravanje spontane, jeije, intrinzine motivacije uz

    razvijanje zrelog oblika uivanja ekstrinzine motivacije je jean o najvanijih zaataka

    likovnog pedagoga.

    12)PRINCIP INDIVIDUALIZACIJE I SOCIJALIZACIJE

    Nastavu likovne kulture nemogude je korektno i uspjeno izvoiti bez individualnog pristupa

    uenicima. Bez obzira na opde karakteristike uzrasta uenika sa kojima nastavnik rai, u

    samom procesu realizacije zadatka likovnoj aktivnosti, nastavnik je uan uspostaviti

    kontakt sa svakim uenikom kroz razgovor, oatno pojanjenje ili poseban zadatak u

    stepenu sloenosti za uenike koje oskau o prosjeka u bilo kojem viu. Ovo je posebno

    vano za nastavnike koji u svojim ojeljenjima i razreima ima uenike sa posebnimpotrebama i naarenu jecu. Cilj iniviulizacije je omogudavanje optimalnih uslova za

    svakog uenika u ostvarivanju napretka u okvirima svojih mogudnosti i sposobnosti kako bi

    se obogatio i proirio iniviualni likovni senzibilitet, kroz pristup koji metoiki

    najprihvatljiviji za tog uenika. Prilagoba saraja i zaatka koji se treba ostvariti moe se

    ostvariti kroz omogudavanje vedeg izbora likovnih tehnika, etaljnije oreivanje specifinog

    zadatka, stimulativni razgovor, itd. Socijalizacijase ostvaruje kroz sve oblike raa, a najvie

    kroz grupni i rad u parovima. Kroz likovnu aktivnost, te zavrni io asa ostvaruje se

    komunikacija kroz razgovor, uspostavljaju se bliski kontakti, razvija se meusobno

    razumijevanje i saranja, ui se iznositi i sluati i rugaiji nain miljenja i ugao posmatranjaistog zadatka, pojave, ogaaja, premeta. Ovaj princip ukljuuje i ovlaavanje i

    komunikaciju vizuelnim sredstvima, pogotovo danas kada se vizuelna komunikacija ostvaruje

    na svakom koraku, u svim rutvenim interakcijama. Socijalizacija kroz nastavu likovne

    kulture treba rezultirati vedom osjetljivodu za brojne, razliite pojave u rutvu putem

    umjetnosti i stvaralatva. Pozitivni aspekti nastave likovne kulture u smislu socijalizacije su

    sticanje samopouzanja u razmiljanju i razvijanju vlastitih stavova, samopotvrivanje kroz

    rad i analizu vlastitog i drugih likovnih radova, osamostaljivanje, inicijativnost, upornost u

    rau, ali i tolerancija i razumijevanje rugih i rugaijih.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    15/67

    15

    13)PRINCIP INTEGRACIJE SA OSTALIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM OBLASTIMAKORELACIJA

    Spoznaja svijeta, uenje se ko jeteta ovija kroz igru i istraivanje, ono oivljava stvarnost

    integralno. U tom prironom nainu stvaranja spoznaje ne postoje razgraniene oblasti kao u

    sistemu obrazovanja u koli. Ovo pravilo vrijei i za sve vrste izraavanja koje ukljuuju pore

    govornog, likovno, muziko, izraavanje kroz pokret i ples, fiziku aktivnost motoriku.

    Upravo zbog ovih utvrenih aspekata jeijeg razvoja, princip integracije nastave premeta

    Likovna kultura sa ostalim odgojno-obrazovnim oblastima je od velikog znaaja u metoici

    likovne kulture. Likovna umjetnost je na raznolike naine povezana sa naukama, i svim

    rugim umjetnikim porujima. Premet likovna kultura po svom saraju, motivima, i

    drugim elementima ima toliko poveznica sa drugim predmetima u nastavi da se korelacija

    moe ostvarivati iz asa u as. Povezujudi razliite aspekte pojava i saraja iz razliitih

    predmeta, znanje se upotpunjava i objedinjuje u cjelovitu spoznaju koja odgovara prirodnom

    procesu uenja ko jece. Nastavnici razredne nastave su u najpovoljnijem poloaju za

    ostvarivanje ovog principa buudi a oni izvoe nastavu iz svih premeta, te tako ne ovise o

    zasebnim mikroprogramima svojih kolega kao to je to sluaj u premetnoj nastavi o estog

    o evetog razrea osnovne kole.

    METODE U NASTAVI LIKOVNE KULTURE

    Postupci raa u obrai saraja nastave oreenog premeta nazivaju se metoama. Kao i

    kod principa nastave likovne kulture, tako i kod metoda rada u nastavi iz ovog predmeta,

    metoiari se oslanjaju na opde iaktike metoe koje se naograuju i opunjuju prema

    specifinostima premeta likovna kultura. Ove metoe se takoe oatno prilagoavaju,

    opunjuju i mijenjaju ovisno o uzrastu uenika. U procesu nastave likovne kulture se neke od

    ovih opdih metoa ne koriste u svom primarnom viu, a to je prenoenje znanja u smisluteorije - efinicija i injenica. Likovnakultura pogotovo za prekolski i osnovnokolski uzrast

    se vedim ijelom zasniva na praktinom rau likovnim aktivnostima, pa se prema tome

    javlja i vrlo bitan aspekt likovne kulturekultiviranje linosti. Dakle, naglasak je na razvijanju

    praktikih i intelektualnih sposobnosti, navika, pozitivnog stava prema radu, socijalizaciji

    uenika, razvijanju kreativnog i kritikog miljenja kroz likovnu aktivnost. Karlavaris (godina)

    govori o tri medija putem kojih se mogu prenositi znanja: usmena i pisana rije (usmeno

    izlaganje, razgovor i rad sa tekstom), likovi, slika i drugi vizuelni materijal (ilustracija i

    demonstracija) i sopstveni rad (likovne aktivnosti grafiki i laboratorijski raovi). Prema

    ovim medijima metode u radu mogu se podijeliti na: verbalno-tekstualne, ilustrativno-demonstrativne i metode eksperimentalno-praktinih tipova.12

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    16/67

    16

    U verbalno-tekstualne metode bi se svrstale: metoda usmenog izlaganja ili monolog, metoda

    razgovora ili ijaloka metoa, te metoa raa s tekstom. Ilustrativno-demonstrativne

    metoe su: analitiko posmatranje, metoa likovnog scenarija, metoa emonstracije. Treda

    grupa eksperimentalno-praktinih raova ukljuuje: metou igre likovnim materijalima,

    eksperimentiranje materijalima i likovnim tehnikama pri emu je puno vaniji sam procesistraivanja i isprobavanja mogudnosti koje pruaju razliiti materijali i tehnike nego sam

    rezultat (ovo se posebno onosi na prekolski uzrast, ali nita manje nije znaajno za starije

    uzraste, iako se ova metoa esto zapostavlja). Tako se ovje takoe mogu ubrojiti i metoe

    u realizaciji: graenje, variranje, kombiniranje i razlaganje.13

    Verbalno-tekstualne metode

    a) Metoda razgovora ijalog izmeu nastavnika i uenika ili izmeu uenika i uenika.

    Pitanje i ogovor su osnovni naini metoe razgovora. Vano je uspostaviti prisnost isusretljivost izmeu nastavnika i uenika.

    Ova metoda provodi se u obliku dijaloga koji je sastavljen od pitanja i odgovora. Razgovor

    s djecom najvie je prisutan u poetku, kaa se jeca upoznaju sa sarajima koji de

    predstavljati okosnicu likovnih aktivnosti. Na taj se nain psiholoki pripremaju, potiu i

    animiraju za likovni izraz. Pitanja treba postavljati tako da se od djece moe obiti

    traena informacija. Kroz postavljanje pitanja i ogovore jeca de sama olaziti o

    zakljuaka koji prestavljaju osvjetavanje likovnog onosa koji se problematizira,

    onosno postavlja kao fokus istraivanja specifine nastavne jeinice. Za djecu

    prekolskog i ranog kolskog uzrasta (razrena nastava) trebaju prevladavati

    jednostavna pitanja, jer de jeca na njih najlake ogovoriti. Na primjer: Koje je boje ovaj

    cvijet? Neoreena i vieznana pitanja se ne preporuuju, npr. Kakav je ovaj cvijet?

    Treba izbjegavati pitanja sa pometanjem greke. Preporuljiva su kategorika pitanja.

    Ova pitanja uglavnom poinju upitnim rijeima Koji je cvijet vedi? Koji je oblik naslikan

    hlanim bojama? Koja je linija na crteu konturna? Koja povrina je glatka, a koja

    hrapava? Pomodna pitanja su uvijek obroola u kontaktu sa manjom jecom. Npr.

    pogleaj, opipaj, pa reci kakva je povrina jabuke, a kakva spuve?

    b)

    Metoda usmenog izlaganja, monolog

    Ova metoa se najede koristi na samom poetku asa u segmentu motivacije kada

    nastavnik prestavlja likovni problem, osvjetavajudi na razliite naine onose likovnih

    elemenata i kompozicijskih principa, motiv, ili specifian likovni pojam. Ovo izlaganje

    treba biti tako obro osmiljeno, jasno i koncizno, ali i zanimljivo, i naravno primjereno

    uzrastu i njihovim mogudnostima i potrebama, da u kratkom vremenskom roku od

    priblino eset ili petnaest minuta (ako postoji valjan razlog) nastavnik uspije objasniti

    zaatak, pobuiti interes za alji ra ko uenika. Razliiti su naini kojima se moe sluiti

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    17/67

    17

    u usmenom izlaganju. Ne smijemo pri tome zaboraviti a je za svaki najvanija upotreba

    termina i pojmova likovnog jezika ili onih koji de pomodi osvjetavanju likovnosti.

    Ova metoda ukljuuje:

    - Pripovijedanje

    -

    Opisivanje s naglaskom na likovnosti- Razlaganje likovne strukture

    - Tumaenje likovnih problema14

    c) Metoda rada s tekstom

    Ova metoa porauzumijeva koritenje pomno oabranih tekstova, a kriterij za odabir

    treba a bue saraj teksta koji prua mogudnosti transponiranja u likovni jezik,

    onosno likovni izraz. Najede su to knjievni tekstovi, kratke prie, opisi priroe i

    prironih pojava, premeta, okoline, pa i emocija ili psihikih stanjakroz poeziju i prozukoja ogovara uzrastu jece. Takoe je vano kvalitetno prezentirati onosno proitati ili

    govoriti tekst na osnovu kojeg de se raiti. Nastavnik mora obratiti panju na to a

    izgovoreni tekst ima vedi motivacijski znaaj kaa je se tekst govori jasno, ogovarajudom

    ikcijom i izraajno, a ne preputa uenicima a ga proitaju sami za sebe, u sebi. Tekst

    ne smije biti predug, i moe se ponoviti ako je potrebno, pogotovo jeci mlaeg uzrasta,

    te napisati na ploi.

    Ilustrativno-demonstrativne metode

    Ova grupa metoa je najznaajnija za premet Likovne kulture bez obzira na uzrast.

    Likovna kultura je predmet koji se temelji na vizuelnoj percepciji, te rad bez ovih metoda

    ne bi imao nikakvog smisla. Saraji ovog premeta se uvijek moraju predstaviti kao

    vizuelni fenomeni, bilo da se to eava u samoj motivaciji u okviru asa ili na kraju asa

    kaa se kroz razgovor osvjetavaju likovni onosi, analiziraju jeiji raovi. Dakle likovni

    problemi mogu se ilustrirati i demonstrirati putem prironih oblika i pojava, nainjenih

    premeta, reproukcija umjetnikih jela, filma, jeijih likovnih raova, ali sve to se

    vizuelno percipira treba imati jasnu svrhu, funkciju, strukturu. Nain na koji se koriste

    vizuelna sredstva mora potovati principe nastave likovne kulture. Ne treba zaboraviti a

    vizuelna srestva za nastavu ne smiju a buu prestavljeni kao gotovi preloci za ra

    uenika, nego iskljuivo kao poticaj za ra i polazna taka za nalaenje vlastitih rjeenja

    likovnog zadatka.

    a) Analitiko posmatranje

    Ova metoa porazumijeva posmatranje kojim de se ciljano proirivati i proubljivati

    spoznaja uenika o objektu koji je u tom momentu fokus interesovanja. Ovo je metoa u

    kojoj se razvija sposobnost uenika a o vizuelnog miljenja napravi korak u likovno

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    18/67

    18

    promiljanje i oivljaj koji de kroz likovnu aktivnost rezultirati originalnim uenikim

    raom. Analizirajudi (ralanjujudi) elemente strukture vizuelno percipiranog oblika,

    potie se razvoj intelektualnih sposobnosti, pamdenja, prepoznaje se struktura, oblik,

    boja, svjetlost, tekstura, ... dakle izdvajaju se likovni elementi i odnosi kao osnova

    likovnog jezika. Uenik sam prepoznaje aspekte vienog koji su teoretski prestavljenikao likovni elementi i odnosi, te ih moe imenovati i transponirati na vlastiti nain u svom

    izrazu. Ovom se metoom kroz razgovor nastavnika i uenika otvara prostor i za

    samostalne, na samom poetku jenostavne analize uenika, putem kojih de oni razvijati

    svoju percepciju, osvjetavati vieno, sticati samopouzdanje i stvarati stavove na osnovu

    jasnih i aekvatnih argumenata. Taa de se stavovi iz Svia mi se, ili Ne svia mi sebiti

    sve manje koriteni kao intuicijsko ili neinformirano miljenje.

    b) Metoda likovnog scenarija

    Ova metoa moe ukljuivati raznolike poticaje kao to su: rije, muzika, pokret, slika,

    koji se prezentiraju kroz osmiljeni scenarij.Nastavnik ovje moe koristiti materijale za

    koje smatra a su najaekvatniji za uenike i oreeni likovni problem, sam osmiljavati

    tekst, oabirati muziku, sve to je potrebno kako bi se ostvarila problemska situacija.

    Problemska situacija je prestavljanje likovnog onosa na takav nain a bez uobiajene

    metoe razgovora ili monologa, uenici sami otkriju ciljani likovni problem kojeg de

    nastojati prestaviti u svojim raovima. Dakle likovni scenarij mora biti tako osmiljen a

    rezultira ostvarenjem ciljanog likovnog onosa. Obino se ova metoa onosi na likovne i

    kompozicijske elementi kao motiv. Pri koritenju ove metoe jasno predstavljanje i

    efinisanje likovnog problema se ostvaruje, na kraju asa, putem analize rezultata

    likovne aktivnostiuenikih raova.

    c) Metoda demonstracije

    Najkrada i najjasnija efinicija ove metoe je a porazumijeva prikazivanje svega to se

    oivljava percepcijom (Grgurid; Jakubin, 1996). Ovakva efinicija ostavlja osta prostora

    za efiniranje onoga to se treba prestavljati i onoga to se ne smije prestavljati ako

    elimo a ispunimo ciljeve nastave iz likovne kulture. Treba pokazivati sve ono to moe

    poticati ili motivirati dijete da samostalno razmilja, onosi oluke koje de samostalno

    realizirati kroz likovnu aktivnost, olazedi tako o to kreativnijih rjeenja u svom rau.

    Ovisno o uzrastu, i stepenu ved usvojenog znanja, primjeri u viu vizuelnih (prirodnih

    oblika i pojava, predmeta i sl.) i slikovnih nastavnih sredstava trebaju biti jednostavna i

    egzemplarna za likovni odnos koji je oreen u nastavnoj jeinici. Previe sloeni ili

    prejednostavni primjeri (neprimjereni uzrastu, znanju i sposobnostima) bide

    emotivirajudi za uenike pa de raovi biti ili uraeni po obrascima koje jeca sama

    formiraju, nematoviti, a i entuzijazam za ra de izostati. Ovo se odnosi i na vizuelna

    nastavna sredstva koja nastavnici mogu sami pripremiti i napraviti. Za sve uzraste je

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    19/67

    19

    bitno emonstrirati likovne onose u naoj neposrenoj okolini, priroi, urbanim

    prostorima, predmetima i pojavama koji su nam bliski kojima smo okrueni koje moemo

    neposreno oivjeti i vizuelno i putem rugih ula (sluha, mirisa, dodira, ukusa,

    pokretom). Izvajajudi premete, prirone oblike i pojave, te osvjetavajudi njihovu

    strukturu likovnim elementima i odnosima, oni bivaju ponovno otkriveni na novi irugaiji nain, te se upravo tako zaokruuje i integrie znanje o svijetu. Ne preporuuje

    se mlaem uzrastu pokazivati ilustracije iz slikovnica kao posticaj, meutim vedi broj

    kvalitetnih ilustracija oraslih umjetnika mogu posluiti kao primjer brojnih likovnih

    izraza i mogudnosti ilustriranja teksta. Dosta je oprenih miljenja i meu samim

    metoiarima o ovom problemu. Ima miljenja (Lowenfeld 1947; Bodulid, 1982;

    Belamarid, 1987; Grgurid, N. I Jakubin, M., 1996) da nikako ne treba predstavljati ovakve

    primjere ilustracija iz slikovnice, pa ni jeije likovne raove, pogotovo ne u procesu

    motivacije na poetku nastave, dok drugi (Cox, 2000; Wilson, 1977) tvrde da je

    nemogude izbjedi uticaj takvih primjera, slika, ilustracija i slinog u suvremenom rutvu.Prije svega nepobitna je istina da smo svi mi ukljuujudi i jecu kontinuirano, i svugdje

    izloeni raznolikim vizuelnim informacijama. Vizuelni simboli, znakovi, preobe variraju

    u kvaliteti, a kroz nastavu imamo priliku razviti likovni senzibilitet i kritiko miljenje i stav

    zbog kojeg de uenici biti sposobni prepoznati prave vrijednosti vizuelnih poruka kroz

    likovni jezik, onosno razlikovati kvalitetna rjeenja o kia. Predstavljanjem kvalitetnih i

    raznolikih primjera (akle vie njih) kao mogudnosti razliite upotrebe likovnog jezika u

    takvim primjerima, uenici de se motivirati za vlastiti, originalni rad, a istovremeno i

    senzibilizirati za prave vrijenosti i kvalitet u svim vrstama likovnog stvaralatva. Problem

    metoe emonstracije, onosno izbora slikovnih primjera, uvijek rijeava nastavnik kojije u stalnoj interakciji sa jecom razliitih uzrasta, te ima iskustvo, znanje i razmilja

    kreativno. Dakle, kvalitetan nastavnik. Istraivanja Piageta15nam govore a je mogude

    emonstrirati i neke vizuelne strukture koje de jeca shvatiti tek kasnije kaa ostignu

    potrebnu zrelost. Demonstracija umjetnikih jela je o velike vanosti za nastavu

    likovne kulture. Ona se biraju prema nastavnoj jedinici likovnom odnosu koji se

    razrauje te on mora biti jasno itljiv u predstavljenom djelu. Naravno svako

    umjetniko jelo uvijek sari vie slojeva koji se mogu analizirati, ali potujudi princip

    omjerenosti prema uzrastu, nastavnik de isticati onos koji je bitan za nastavu i

    adekvatan sposobnostima razumijevanja specifinog uzrasta uenika. Iako jeca u

    prekolskom i kolskom uzrastu nede modi u potpunosti razumijevati i oivljavati

    umjetniko jelo u svim njegovim slojevima, bitno je stalno nuditi reprezentativne

    primjere likovnih umjetnosti koji de se tako zaravati u njihovoj svijesti i tako stvarati

    bogatu riznicu vizuelnih utisaka i poataka kojima de se sluiti u buudnosti. Opet se

    vradamo injenici a de kvalitetan nastavnik znati prestaviti likovno jelo na

    odgovarajudi nain, onosno a de znati iskoristiti slojevitost likovnog jela oabirudi

    uvijek ono to je bitno za nastavnu jeinicu i uzrast uenika. Jo jean aspekt ove metoe

    je i demonstracija, odnosno, upoznavanje sa nainom koritenja likovnih materijala,

    sredstava i tehnika. Ovisnosti o sloenosti tehnoloke oreene likovne tehnike (na

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    20/67

    20

    primjer grafike likovne tehnike), as se moe posvetiti upravo emonstraciji i primjeni

    kroz likovnu aktivnost jene o tehnika kroz koju de se opet problematizirati specifian

    likovni problem na novi nain.Metoa emonstracije se osim u uionici primjenjuje i u

    priroi, galerijama i muzejima, putem filma, fotografije, plakata, viea, it. Meutim ona

    nikad ne smije da postane sama sebi svrha, mora biti kvalitetna i ciljana, jer je kao ilikovna aktivnost, osnova trajnog znanja.

    Metode eksperimentalno-praktikih raova

    Metoa praktinog radaigra i eksperiment

    Ova metoda naziva se i laboratorijskom metodom, ali je naziv metoa prakinog raa igre,istraivanja i eksperimentiranja adekvatniji likovnim aktivnostima. Ova aktivnost pokazuje

    jeiji aktivan onos prema materijalu, intelektualni napor a se oe o vlastitog,

    originalnog izraza i zaovolji zaatak rjeavanja atog likovnog onosa problema. Dijete

    putem praktinog raa kojeg realizuje na razliite naine koritenja likovnih i kompozicijskih

    elemenata, te likovne tehnike upoznaje i ui o karakteristikama likovnog jezika i materijala,

    te se angairaju i emocionalno i intelektualno. ak je sam proces likovne aktivnosti

    svjesnog stvaranja vaniji o samih rezultata, naroito za prekolski i mlai osnovnokolski

    uzrast. Shvatanje praktinog raa kao igre u kojoj mogu osim zadanih uspostaviti i vlastite

    parametre, prije de rezultirati spoznajom, a zapravo je to i jeini pravi nain usvajanja znanjau predmetu likovne kulture. Za metou praktinog raa veu se metoe raa u realizaciji

    (prema Grgurid; Jakubin, 1996):

    a) Graenjelikovnim elementima, slaemo ih jean o rugog u razliitim pravcima

    b) Kombiniranjekombiniranje razliitih likovnih elemenata

    c) Variranjeobrdemo jean likovni element ili motiv na razliite naine

    d) Razlaganje razlaemo gotove strukture i ponovo ih komponiramo u nove likovne

    vrijednosti.

    Nastavne metode se u nastavnom procesu meusobno povezuju, tj. istodobno se

    primjenjuje vie nastavnih metoa, pa se kao najvanije esto preplidu metoe usmenog

    izlaganja, analitikog promatranja i emonstracije, te metoa praktinog raa bez kojih

    nastava likovne kulture ne bi imala smisla, a upravo zbog ovakvog preplitanja je nastava

    likovne kulture inamina i kreativna. Ovaj vaan aspekt nastave likovne kulture efinisan je i

    kroz specifinu likovnu metou kompleksnost, preplitanja i naizmjeninih uticaja16koje se

    onose na injenicu a u samom peagokom rau ogojitelj neprekino izmjenjuje

    razliite poticaje, koji se u inamici raa mijenjaju i preoblikuju u nove vrijenosti. (Metoa

    preplitanja ukazuje na nunost preplitanja odgojitelja i djece tijekom aktivnosti, preplitanja

    racionalnih i emocionalnih impulsa, teorijskih i praktinih aktivnosti, opaanja i recepcije u

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    21/67

    21

    onosu na stvaralatvo; metoom naizmjeninih utjecaja uvaava se sloenost likovnog

    fenomena te potreba uporabe svih elemenata sloenosti, i to na poseban nain. Ako bi

    elemente nastave poijelili na kvantitativne i kvalitativne, prvi bi se vezali za uenje, a

    kvalitativni za igru. Igra i uenje se najue povezani i, kao faze, ovise jena o ruge.

    Ostvareni stepen kvantitativnih elemenata akumulacija informacija i znanja utie naostvarivanje kvalitativnih elemenata, to de opet, kroz stvaralatvo, uticati na napreak na

    kvantitativnom nivou. Na primjer, a bi olo o stvaralakog rjeenja, potrebno je

    posjeovati materijal za mogude kombinacije i koncipiranje razliitih mogudnosti. Na

    intelektualnom poruju to bi bilo primjerice, vizuelno pamdenje. Opaanjem i vizuelnim

    pamdenjem koje potie ogajatelj, ijete skuplja kvanitativan materijal za stvaralako

    rjeenje. Ako se ne pokrene kvalitativan proces, ovaj materijal ostaje neiskoriten. Ali, ako

    ogojitelj pokrene stvaralaki impuls i ostvari kvalitativne procese, prikupljeni materijal bit

    de oblikovan kreativnim miljenjem i otvorit de prostor za pojavu kreativnog rjeenja....17.

    Okvirni nastavni plan i program

    Nastavni plan i nastavni program su va meusobno povezana okumenta.

    Nastavnim planom kao slubenim okumentom se oreuje broj nastavnih premeta i

    poruja koja se ostvaruju u oreenom tipu kole, reoslije ostvarivanja nastavnih

    premeta i vrijeme ostvarivanja svakog nastavnog premeta kroz fon asova. Takoe je

    jasno utvren maksimalan fon asova po semici, iz ega se izvoi goinji fon sati,odnosno fond sati za realizaciju programa u cjelini.

    Nastavni plan takoe obuhvada ciljeveplana te osnovne informacije o materijalno-tehnikim

    uslovima koje su potrebne za ostvarenje plana (prostor - standardni, specijalizirani,

    oprema), informacije o karovskim uvjetima i pretpostavkama za njegovu realizaciju.

    Osnovni elementi dati su u viu oreenog tabelarnog prikaza. Nastavni plan je dokument

    koji je obavezan za svaku kolu, a nastavnik u njegovu stvaranju nema oreene uloge.

    Nastavni program predstavlja operacionalizaciju nastavnog plana. Odnosi se na nastavni

    premet ili poruje, akle svaki premet ima svoj nastavni program. Slui kao

    instrumentarij za rad nastavnika i obuhvata nekoliko elemenata kao to su obim i ubina

    saraja te reoslije ostvarivanja. Osim saraja program sari i niz rugih komponenti, a

    njihova razraa ovisi o nivou programa. Okvirni ili globalni nastavni programi izrauju se za

    nastavni premet i tip kole na nivou rutvene zajenice ili nivou rave. Sve kole unutar

    jene rutvene zajenice ili rave obivaju okvirni nastavni plan i program, te se na

    osnovu njega radi izvedbeni ili operativni program za konkretnu kolu i razre.

    Okvirni program ili globalni program

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    22/67

    22

    Okvirni ili globalni program obuhvata saraje koji de se realizirati tokom obrazovanja.

    Planiranje nastave likovne kulture izvodi se na osnovu Okvirnog nastavnog plana i programa

    za osnovnu ili srenje kole. To je kljuni okument koji se sastoji od jasno definiranih

    saraja po goinama obrazovanja i taj je saraj razraen po ijelovima programa (u

    osnovi, po programskim i nastavnim cjelinama). Naveeni su saraji za obrau, onosnosaraji za usvajanje znanja, vjetina i navika. Takoe su naveeni i jasno efinirani:

    obrazovni i odgojni ciljevi (ta se u ovom pogleu programom eli ostvariti), oekivani

    rezultati iz svakog likovnog poruja koje se obrauje, struktura programa prema nastavnim

    cjelinama, iaktiko-metoike napomene, pojmovi koje de uenici usvojiti, ocjenjivanje, te

    rad sa djecom sa posebnim potrebama. Osim ovih, u okvirni program bi trebao saravati i

    informacije o vremenu realizacije programa (fond asova, vrijeme u semici, ralanjeno

    vrijeme po programskim i nastavnim cjelinama), materijalno-tehnike pretpostavke

    (prostorni uslovi u kojima se optimalno moe realizirati program; pitanje tehnologije ,

    odnosno opremljenosti prostora u kojima se odvija nastava), informacije o kadrovskimpretpostavkama (uslovljene su zakonskom regulativom) i informacije o izvorima znanja za

    pripremanje uenika - osnovna prirunika i ubenika literatura, te opunski izvori znanja.

    Raspore saraja u nastavnom programu (ako se saraj ostvaruje u vie go ina

    obrazovanja i kontinuitetu) moe biti:linijski, koncentrini i spiralni.

    a) linijski- saraj se realizira bez ponavljanja; ono to se obrai

    u prvom razreu ne ponavlja se vie o kraja obrazovanja.

    b) koncentrini- saraji se ponavljaju, ali svako ponavljanje znai

    istovremeno proirivanje i proubljivanje saraja (npr. svaka

    o nastavnih cjelina u likovnoj kulturi je ista u osnovnokolskom

    obrazovanju, ali se kroz nastavu u svakom iudem razreu ta

    cjelina po svom saraju proiruje i uslonjava).

    c) spiralni- saraji se ne ponavljaju, ved se proiruju s mogudnodu

    a se u svakoj fazi realizacije programa moe vratiti na prethone

    ionice programa (to ne pretpostavlja nepotrebno ponavljanjesaraja).

    Premetu Likovna kultura zbog same priroe premeta i nastavnog saraja ogovara

    koncentrini raspore saraja. Likovna umjetnost se zapravo kroz itavo svoje postojanje

    slui jeinstvenim i nepromjenjivim likovnim jezikom iji se elementi mogu prepoznati u svim

    jelima likovne umjetnosti o poetaka o anas. Naravno, nain koritenja i ominacija

    nekih od elemenata likovnog jezika se mijenjala kroz historiju, ali on ostaje temelj bez kojeg

    nema likovnog izraza, pa tako ni nastave likovne kulture.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    23/67

    23

    Smisao planiranja i programiranja je u realizaciji (ostvarivanju) planova i programa. Tek se u

    procesu ostvarivanja plana i programa moe ocijeniti njegova uspjenost i u kojoj mjeri je

    prilagoen konkretnim uslovima, uenicima i situacijama uenja. Zbog toga, pri realizaciji

    moe odi i o oreenih odstupanja u pogledu saraja, iaktiko-metoikerealizacije i

    vremena ostvarivanja. esto konkretni uslovi rada i vrijeme koje je previeno zaostvarivanje namedu odstupanje i izmjenu ili modifikaciju zamiljenog u planovima i

    programima. U takvim uslovima vanu ulogu ostvaruje nastavnik koji kao realizator esto

    mora prilagoavati saraje i elemente iaktiko-metoike realizacijevremenskom okviru

    nastojedi postidi sve zaane ciljeve i zaatke nastave za svaki razred, bez obzira na

    potekode.

    Nastavni plan i program bi trebao biti o velike pomodi nastavnicima kako bi to konkretnije i

    jenostavnije postavili osnove svog raa u smislu strukture saraja (likovni i kompozicijski

    elementi likovni jezik, likovne teme ili motivi, likovni pojmovi, likovno-tehnika srestva i

    tehnike) koji je primjeren razliitim uzrastima o prekolskog, osnovnokolskog isrenjokolskog uzrasta te ciljeva i oekivanih rezultata. Planiranje nastave se ostvaruje

    izradom izvedbenog plana ili mikroprograma.

    Izrada izvedbenog plana

    Izvedbeni plan ili mikroprogram je instrumentarij za neposredan odgojno-obrazovni rad

    nastavnika, te ga on sam izrauje za svaki razre, a za osnovu izrade uzima podatke izOkvirnog plana i programa za premet Likovna kultura. Planiranje je o izuzetne vanosti za

    izvoenje nastave. Izrada kvalitetnog mikroprograma pretpostavlja poznavanje

    karakteristike uzrasta u svakom razreu, uenikih sposobnosti, interesa, preznanja, i

    slino. Nastavnik kroz izradu mikroprograma operacionalizira ciljeve okvirnog NPP-a,

    onosno postavlja specifine ciljeve i zaatke prema cjelinama (obrazovni ciljevi ta de

    uenici nauiti, koje sposobnosti de se razvijati, te ogojni ciljevi).

    Ciljevi se odnose na opdenitije izraene ogojno-obrazovne intencije, a zadatak je

    konkretizacija cilja.Izraom ovakvog plana, nastavnik obiva pregle graiva rasporeenog

    prema broju sati koje de orati u jenom polugoitu ili kolskoj goini, te u samom startumoe onijeti oluke o broju sati koje moe utroiti na oreene nastavne jeinice, oluiti

    u dogovoru sa drugim nastavnicima kako da usklade strukturno srodne nastavne jedinice

    kako bi se ostvarila korelacija sa rugim premetima, pa samim tim zaokruilo stjecanje

    znanja o oreenim pojavama, pojmovima posmatranih iz ugla razliitih oblasti (razliitih

    umjetnosti, ili nauka i umjetnosti). Pri izradi izvedbenog plana, nastavnik mora imati na umu

    kljuni princip izvoenja nastave likovne kulture: princip koncentrinih krugova.

    Takoe se treba obratiti panja na smisleno izmjenjivanje nastavnih cjelina, kako bi nastava

    bila interesantna i raznovrsna. Planiranje bi trebalo obuhvatiti i posjetu muzejima i

    galerijama, organiziranje kolskihizlobi(najede su tematski vezane za oreene praznike,ali bi bilo obro a ne buu samo takve prilike povo za izlaganje jeijih raova).

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    24/67

    24

    Pri izradi mikroprograma oslanjamo se na likovno problemske cjeline odnosno nastavne

    cjeline koje su definirane osnovnim likovnim elementima:

    Programski saraj (u NPP-u) se u pravilu ralanjuje na nastavne cjeline i nastavne jeinice.

    Nastavne cjeline za premet Likovna kultura se jo nazivaju i likovno problemske cjeline.

    Nastavne (likovno problemske cjeline) su zapravo oreene kroz osnovne likovne elemente: Taka i linija

    Boja

    Ploha

    Povrina

    Masa i prostor

    Treba se naglasiti a se u toku jenog polugoita u osnovnoj koli, treba makar jenom

    obraditi svaka nastavna, odnosno, likovno problemska cjelina. Tako de se obraene nastavne

    jeinice u prvom polugoitu opet ponavljati, ali de u rugom likovni problemi za svaku onjih biti sloeniji potujudi princip koncentrinih krugova. Za svaku o ovih cjelina oreeni

    su i naznaeni specifini likovni onosi, pojmovi (likovni problemi) za svaki razred. Pri izradi

    izvedbenog plana, oni predstavljaju osnovu nastavne jedinice. Polazedi o likovno

    problemske nastavne cjeline, suavamo saraj na nastavnu temu, a saraji se specificiraju

    jo etaljnije i jasnije kroz likovni problem.

    CJELINA TEMA LIKOVNI PROBLEM KAO OSNOVA NASTAVNE JEDINICE

    Nastavna jedinica je najmanji dio nastavnog programa koji se ostvaruje u nekoj situaciji

    uenja. Nastavna jedinica jo se naziva nastavna situacija ili situacija uenja. Kroz nastavnu

    jedinicu se ostvaruju osnovni obrazovno-ogojni ciljevi. Nastavna jeinica je oreena

    fiksnim trajanjem jenog nastavnog asa ili blok asa. Vremenski okvir bi trebao proizilaziti iz

    logike cjeline nastavne jeinice, i trebao bi biti fleksibilan ako je to mogude ostvariti.

    Nastavna cjelina bi uvijek trebala zavravati analizom i vrenovanjem uenikih postignuda u

    likovnim aktivnostima.

    Nastavna jedinica u predmetu Likovna kultura je kompleksna i navodi se kao sklop likovnog

    poruja, motiva, likovnog problema i likovne tehnike.

    Likovni problem (likovni odnosi, pojmovi) predstavlja osnovu nastavne jedinice likovne

    kulture, a obino se onosi na likovne elemente i kompozicijska naela. Pore toga, likovni

    problem moe prestavljati i likovne pojmove (npr. grafiki list, otisak, kip, tekstura,

    stilizacija, kadar, likovni znak i poruka, redefinicija, patiniranje, faktura, lazura, impasto,

    spektar, svjetlost, potez, mrlja, sfumato, likovna metafora ... itd.). Kako se nastava likovne

    kulture izvoi po principu koncentrinih krugova, tako se i likovni problemi uslonjavaju za

    svaku nastavnu cjelinu o jenostavnijih prema sve sloenijim kroz sve razree osnovne

    kole.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    25/67

    25

    Likovna podruja se onose na osnovne viove likovnog stvaralatva: crtanje, slikanje,

    grafika, moeliranje i graenje, vizuelne komunikacije i izajn.

    Bitno je razlikovati i poruja prema nainima oblikovanja, pa tako crtanje, slikanje i grafika

    spadaju u oblast oblikovanja na plohi; moeliranje i graenje u oblast oblikovanja u

    prostoru, a vizuelne komunikacije i dizajn se odnose i na oblikovanje u prostoru i na plohi.

    Motiv prestavlja sve mogude poticaje za likovnu aktivnost, i ne vee se samo za vizuelnu

    percepciju, nego i za nevizuelne poticaje, te likovne elemente i kompozicijske principe same

    po sebi kao osnovne vrijednosti likovnog izraza. Tako motive dijelimo na:

    Vizuelni motiv

    U ovu kategoriju spaa sve to se moe vizuelno percipirati . Mogudnosti izbora su za

    ovaj poticaj velike i mogu se svrstati u nekoliko kategorija: prirodni oblici i pojave,

    nainjeni oblici premeti svih vrsta, naroni obiaji, historijski ogaaji, kulturno-historijski spomenici Bosne i Hercegovine, ravni i vjerski praznici, unutranji i

    vanjski prostor, ljudi (ljudska figura u pokretu, karakterizacija ljudskog lika - porodica i

    prijatelji, omiljeni nastavnik, autoportret, ljudske aktivnosti), motivi iz knjievnosti

    (narone prie, kratke prie i pripovijetke, bajke, basne, poezija).

    Ne-vizuelni motiv

    Podrazumijeva koritenje svih rugih ula osim ula via. Dakle uenici imaju za

    poticaj sve to mogu iskusiti sluhom, oirom, putem ula mirisa i okusa. Osim ovih

    poticaja mogu se ati kao motiv razliite vrste emocija i psihikih stanja koja se mogu

    izraziti likovnim jezikom.

    Likovni i kompozicijski elementi kao poticaj

    Ovo su najjasnije zadani likovni odnosi. Na primjer: kompozicija strukturnih linija,

    kontrast toplo-hladno, linijski istanjena masa, ritam geometrijskih i slobodnih likova u

    prostoru, rekompozicija vlastitog raa ili fotografije, tonovi toplih boja, it. Za mlai

    uzrast ovaj poticaj se realizira kroz problemsku situaciju likovnu priu ili likovni

    scenarij, premete koji u svojim osnovnim karakteristikama oraavaju likovne

    elemente (lego kocke, ili drvene kocke obojene i neobojene, ... itd.). Likovni scenarij

    moe biti prestavljen ovisno o uslovima i sposobnostima nastavnika kroz igru, ples,

    muziku, film, animacijom premeta koji tako obivaju novi ivot. Bitno je da se

    izbjegne figuralni motiv u jeijim raovima, te a likovni elementi zaive u svom

    najjednostavnijem obliku kao kao vrijednost sama po sebi: boja u potezu, mrlji,

    rasprena, povrinama vedim i manjim, geometrijski ili sloboni likovi kojima se

    putem graenja, kombiniranja, variranja ili razlaganja (metoe u realizaciji)ostvaruju

    likovne kompozicije ... it. Kroz razgovor i analizu raova na kraju asa se otkrivaju

    specifini likovni onosi nastali u procesu raa, akle prepoznaju se, imenuju

    osvjetavaju likovni problemi.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    26/67

    26

    Likovno-tehnika sredstva i likovne tehnike

    Kada planiramo, odnosno, odabiremo likovnu tehniku i likovno-tehnika srestva moramo

    obratiti panju prije svega na likovno poruje koje se obrauje. Tako se u osnovi

    oluujemo za crtake, slikarske, grafike likovne tehnike, te likovne tehnike moeliranja i

    graenja. Likovno-tehnika srestva su poneka oreena u samom nazivu tehnike (tu-

    perce, tu-kist), ili istovremeno predstavljaju i tehniku i sredstvo (olovka, flomaster). Za

    mnoge likovne tehnike potrebno je naglasiti specifina srestva, materijale i pologe koje su

    potrebna za oreenu nastavnu jeinicu, voedi rauna o motivu, uzrastu, karakteristikama

    same tehnike, nainu raa, likovnom problemu. Za rad sa ugljenom, trebademo vede formate

    papira, ogovarajude strukture (to moe biti svima pristupaan pak-papir), za akvarel de nam

    trebati papir previen upravo za tu tehniku, vede gramae, koji de modi upiti vedu koliinuvoe, te meke i vede kistove kojima de uenici postidi bez potekoda kvalitetne rezultate.

    Loe oabrana i emonstrirana tehnika, izazvade frustraciju i loe rezultate raa, te je bitno

    tano previjeti sve materijale i srestva potrebna za nastavnu jeinicu.

    Nakon to smo efinisali nastavnu jeinicu,u nastavku izrae mikroprograma se oluujemo

    za ogovarajude elemente metoike realizacije za svaku nastavnu jeinicu.

    U sklopu metoike realizacije navoimo: metoe raa, nain raa, oblik raa.

    Metode rada su ved efinirane u prethonom tekstu (str. 12). Obino se za svaki as koristivie nastavnih metoa, najmanje vije, s obzirom na pojelu metoa na metoe raa u

    motivaciji (bitne za nastavnika) i metoe raa u realizaciji (metoe raa na koje se upuduju

    uenici u likovnoj aktivnosti). Kaa govorimo o metodama rada u motivaciji one su raznolike i

    ostavljaju ovoljno sloboe nastavniku a ostvari svoj iniviualni i specifini pristup nastavi

    i uenicima kako bi postigao to bolje rezultate.

    Nain rada

    Naini raa koje demo navesti su specifini za premet likovne kulture. Koristide se jean ilikombinacija va naina raa ovisno o motivu, onosno poticaju za ra. Naini raa su:

    posmatranjem, nakon posmatranja, po sjedanju, zamiljanjem, izmiljanjem ili matom. Za

    vizuelne motive se mogu koristiti skoro svi naini raa, ok se za nevizuelni motiv i likovne i

    kompozicijske elemente koriste uglavnom sljeedi naini raa:zamiljanjem, izmiljanjem ili

    matom.

    Oblici rada

    Oblici raa se jo mogu nazivati socijalne forme raa. Osnovni oblici rada su: frontalni,individualni, grupni rad i rad u parovima.

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    27/67

    27

    Frontalni i individualni oblik rada se uvijek primjenjuje u nastavi likovne kulture u

    osnovnokolskom obrazovanju. Frontalni oblik rada je neophodan pri samoj motivaciji, kada

    nastavnik prestavlja na razliite naine novi likovni problem, analizira likovno jelo kako bi

    osvjetavao elemente likovnog jezika koji su vani za kasniju realizaciju. Iniviualni ra je

    oblik raa u kojem se kroz praksu ostvaruje jean o najvanijih principa li kovne kulture kojiporazumijeva slobou samostalnog i karakteristinog naina likovnog izraavanja svakog

    uenika. Cilj je ovim nainom raa omoguditi uenicima a sami i na svoj originalan nain

    rjeavaju likovni zaatak, uz porku i usmjeravanje nastavnika kroz razgovor, te da

    nastavnik sa svakim uenikom ponaosob ostvari komunikaciju pri likovnoj aktivnosti. Ovaj

    oblik raa je aleko zahtijevniji o frontalnog, koji je najedi oblik raa u rugim

    predmetima, te je vrlo bitan element u razvijanju kritikog i kreativnog miljenja kao jenih

    od ciljeva nastave iz ovog predmeta. Grupni ra je takoe poeljno koristiti, iako to nije

    reovna praksa u nastavi likovne kulture. Grupnim raom se lake ostvaruje socijalizacija

    uenika, onosno ostvaruje se blia saradnja u ononju oluka i njihovom ostvarivanju, teprijateljski onosi izmeu uenika koji zajenonastoje realizirati previeni zaatak. Grupni

    ra moe porazumijevati ostvarivanje istog zadatka u svim grupama (nediferencirani grupni

    rad), ili svaka grupa realizira vlastiti zadatak (diferencirani grupni rad).

    Osim nabrojenih, za nastavu likovne kulture (naroito u srenjokolskom obrazovanju)

    takoe su bitni sljeedi oblici raa:

    Projektni ili istraivaki rakoji podrazumijeva pripremanje i rad izvan nastave u kojem se

    voi oreena vrsta istraivanja i prikupljanja informacija bitnih za nastavu likovne kulture.

    Timski ra koji ukljuuje uenike i nastavnike razliitih premeta kako bi se oreeni zaatakobradio interdisciplinarno.

    kolska ekskurzija ili terenska nastavaposjete muzejima, galerijama, spomenika kulturno-

    historijske batine nae zemlje, i u inostranstvu.

    Domadi raovisamostalan ra uenika izvan nastave kojeg nastavnik analizira na nastavi.

    Uz nabrojene elemente se navoe i napomene koje de posluiti kao opuna ovako

    razraenoj nastavnoj jeinici.

    Priprema za as likovne kulture

    Priprema za as jean je o vanih elemenata za izvoenje nastave likovne kulture. U jenoj

    pisanoj pripremi vii se struktura i nastavni saraj asa, i to je najvanije metoiki pristup

    za specifinu nastavnu jeinicu. Nastavniku je, pogotovo u samom poetku, vano imati

    pisane pripreme za as kao okument koji de posluiti za procjenjivanje uspjenostiizveenog sata, te osnova koja se moe mijenjati u metoikom pristupu prema vlastitoj

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    28/67

    28

    procjeni. Pripremu za as nije teko napisati ako nastavnik ima obro razraen izvebeni

    plan ili mikroprogram. U tom sluaju priprema prestavlja jenostavan okument o

    planiranom i izveenom asu koji moe koristiti nastavniku kao smjernica za ostvarivanje

    kvalitetnije nastave. Kroz pisanje pripreme za konkretnu nastavnu jedinicu nastavnik

    previa naine ostvarivanja ciljeva i zaataka vezanih za nastavnu jeinicu, a esto jestavljanje ieja na papir jako bitno za njeno ostvarenje. Pisanje pripreme omogudava

    nastavniku a jo jenom porobnije razmisli o etaljima planiranog asa, te o

    mogudnostima za uspjeno ostvarenje prvobitne ideje.

    Priprema za as sari tehniki, sarajni, psiholoki i peagoki aspekt. Tehniki

    porazumijeva nastavna srestva, likovno tehnika srestva i likovne tehnike. Ukoliko su

    uenici ved upoznati sa raom u oreenoj likovnoj tehnici, ovisno o nastavnoj jei nici i

    specifinom likovnom zaatku mogu se upoznati sa novim mogudnostima materijala i

    sredstava, te ukratko ponoviti usvojene postupke. Sarajni aspekt se odnosi na analizu

    likovnog jezika, razradu likovnog zadatka. Psiholoki aspekt podrazumijeva razvojemocionalnih, intelektualnih i voljnih sposobnosti uenika, koji de se eavati samo u

    okruenju koje prua osjedaj sigurnosti, oputenosti, sloboe i pozitivnog stava nastavnika

    koji nastoji pobuiti interes i elju za ra. Ne postoje gotova rjeenja za postizanje ove

    pozitivne atmosfere, ali je jasno a je jako bitan inilac i peagokiaspekt koji se odnosi na

    poznavanje uzrasta i prilagoenost metoa i naina i oblika rada kako bi se ostvarili zadaci

    vezani za as. Dobar likovni peagog koristi jeije opde i iniviualne karakteristike,

    sklonosti i iskustva, te stalno razmilja o njihovom emocionalnom onosu prema svijetu kroz

    njihov emocionalni oivljaj teme i likovnog zaatka. Na osnovu likovnog saraja i motiva

    pobuuju se emocionalni, vizuelni oivljaji zasnovani na razliitim vrstama percepcije(vizuelne, auitivne, taktilne, olfaktivne, gustativne, pa i pokreta) koji de se usmjeriti kroz

    likovnu aktivnost na likovno i kreativno miljenje i oivljaj (to je i cilj nastave). Nekoliko

    puta je u tekstu naglaeno je emocionalno kao onos prema okolini i oivljaj, jer je o velike

    vanosti za psiholoki aspekt pripreme za as. Pozitivne emocije su motivacija za kreativni

    ra, jer upravo pobuivanje i njegovanje takvih emocija stvara stvaralaku atmosferu u kojoj

    se ijete osjeda sigurno, oputeno i slobono. U takvoj atmosferi kroz likovne aktivnosti se

    ostvaruju odgojni i obrazovni ciljevi nastave.

    Elementi pripreme za as

    Obrazovni i odgojni zadaci

    Obrazovni i ogojni zaaci se navoe za svaki as posebno imajudi u viu previenu

    nastavnu jeinicu koja je efinirana jasno naveenim likovnim problemom, porujem,likovno tehnikim srestvima, te motivom. Dakle, u obrazovne zaatke se ubraja usvajanje

  • 8/10/2019 Skripta Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

    29/67

    29

    znanja i sticanje sposobnosti. Navode se konkretna znanjalikovni i kompozicijski elementi,

    likovni pojmovi, ...it. koja uenici trebaju usvojiti, upoznavanje raa sa likovnom tehnikom

    koja je navedena u nastavnoj jedinici, likovnim djelom koje je navedeno kao slikovni primjer.

    Takoe se navoe konkretno sposobnosti koje de se razvijati upravo kroz naveenu nastavnu

    jeinicu. One su najede sline, poneka je mogude a neke buu ominantne ovisno opeto konkretnoj nastavnoj jeinici. Divergentno miljenje onosno kreativno i kritiko miljenje

    su konstante u obrazovnim zadacima.

    Ogojni zaaci, slino sposobnostima, su konstante i ukljuuju usvajanje i razvijanje

    estetskih, moralnih i radnih vrijednosti (pozitivan odnos prema radu - aktivnost,

    inicijativnost, samostalnost, dosljednost, strpljivost, upornost, istrajnost), te socijalizacija. Za

    oreene nastavne jeinice bide naveene konkretne vrijenosti koje esto ovise i o nainu

    rada, likovnoj tehnici ili nekom drugom parametru.

    Nastavna jedinica

    Pojam nastavne jeinice objanjen je u prethonom tekstu (str. -) i u pripremi za as se

    navodi kratko i jednostavno. Nastavna jedinica se sastoji od nastavne cjeline, likovnog

    poruja, motiva, likovnog problema, likovno tehnikih srestava i likovne tehnike.

    Kao i u izvedbenom planu nastavna cjelina je definisana kroz osnovne likovne elemente:

    liniju i taku, boju, plohu, povrinu, prostor i masu.

    Likovno podruje se onosi na: slikanje, crtanje, grafiku, moeliranje i graenje, izajn i

    vizuelne komunikacije.

    Motiv navodimo kao vizuelni, nevizuelni i likovne i kompozicijske elemente. Dovoljno je

    navesti jenu vrstu motiva, ali poneka motiv moe biti i kombinacija va poticaja. Za

    primjer moemo uzeti kombinaciju vizuelnog i nevizuelnog u motivu Vjetar u kronjama.

    Likovni problemprestavlja okosnicu asa likovne kulture. Ono to je naroito vano je a se

    likovni problem postavi tako a ostavlja prostor za kreativno rjeavanje zaatka kroz likovnu

    aktivnost. Problematsko postavljanje likovnog zadatka (likovnog problema) je od krucijalne

    vanosti za kvalitetnu nastavu likovne kulture. Ono porazumijeva izbjegavanje

    predstavljanja likovnog zadatka kao onog u matematici ili nekom drugom predmetu koji

    spada u oblast nauke. Likovni zadatak nema jedno tano rjeenje, niti se zasniva na

    prihvadanju gotovih i opde prihvadenih rezultata miljenja i raa.Samo navoenje likovnog

    problema kao elementa nastavne jeinice je jenostavno. Tek de se u artikulaciji asa vijeti

    da li je taj likovni problemzadatak stvarno postavljen i predstavljen problematski, a ne kao

    gotovo likovno rjeenje.

    Likovno tehnika sredstva i likovne tehnikemoraju ogovarati likovnom problemu, ali jo je

    vanije a su aekvatna za likovno poruje. Dakle za likovno poruje slikanja ne moemo

    navesti crtake ili grafik