METODIKA NASTAVE POVIJESTI

1) Vijee Europe? Vijee Europe osnovano je 1949. godine kako bi se postigla bolja suradnja meu europskim parlamentarnim demokracijama. Vijee Europe najstarija je europska politika institucija i ima 45 zemalja lanica,1 ukljuujui i petnaest lanica Europske Unije. To je najvea meuvladina i meuparlamentarna organizacija u Europi, a njezino je sjedite u Strasbourgu u Francuskoj. Iz djelokruga rada Vijea Europe iskljuena su samo pitanja nacionalne obrane. Organizacija djeluje na sljedeim podrujima: demokracija, ljudska prava i temeljne slobode; mediji i komunikacija; drutveni i gospodarski problemi; obrazovanje, kultura, kulturna batina i sport; zdravlje; okoli i regionalno planiranje; lokalna demokracija; te pravna suradnja. Vijee za kulturnu suradnju (Council for Cultural Co-operation) odgovorno je za rad Vijea Europe na podruju obrazovanja i kulture. etiri specijalizirana odbora - Odbor za obrazovanje, Odbor za visoko obrazovanje i znanost, Odbor za kulturu i Odbor za kulturnu batinu pomau Vijeu za kulturnu suradnju u provedbi svojih zadataka unutar Europske kulturne konvencije. Vijee za kulturnu suradnju uinkovito surauje i sa stalnim konferencijama europskih ministara za obrazovanje, kulturu i kulturno nasljee. Programi ovih etiriju odbora sastavni su dio rada Vijea Europe te - kao i programi drugih sektora - pridonose trima glavnim ciljevima cijele organizacije: zatita, jaanje i promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pluralistike demokracije; promicanje svijesti o europskom identitetu; potraga za zajednikim odgovorima na velike izazove koji se pojavljuju u europskim drutvima.

1

Albanija, Andora, Armenija, Austrija, Azerbejdan, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, eka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Grka, Hrvatska, Maarska, Irska, Island, Italija, Letonija, Lihtentajn, Litva, Luksemburg, Malta, Moldavija, Nizozemska, Norveka, Njemaka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, San Marino, Slovaka, Slovenija, Srbija i Crna Gora, panjolska, vedska, vicarska, biva jugoslavenska republika Makedonija, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajina.

1

Obrazovni program Odbora za obrazovanje i Odbora za visoko obrazovanje i znanost obuhvaa osnovno- i srednjokolsko i visoko obrazovanje te obrazovanje uz rad. Trenutno djeluju projekti: obrazovanja za demokratsko graanstvo, povijesti, modernih jezika, kolskih veza i razmjena, strategija reformi obrazovanja, meuvjerskog i meukulturalnog dijaloga, usavravanja prosvjetnih djelatnika, priznavanja kvalifikacija, cjeloivotnog uenja za jednakost i socijalnu koheziju, obrazovanja romske/ciganske djece u Europi, pouavanja o holokaustu i nasljeu europskih sveuilita. Vijee Europe pridonosi i Bolonjskom procesu reforme visokog obrazovanja koji ima za cilj uspostavu europskog podruja visokog obrazovanja do 2010. godine. 2) Europska kulturna konvencija Europska kulturna konvencija poela se potpisivati 1954. godine. Taj je meunarodni sporazum otvoren i europskim dravama koje nisu lanice Vijea Europe, a omoguuje im sudjelovanje u programima Vijea Europe na podruju obrazovanja, kulture, sporta i mladei. Dosada je 48 drava potpisalo Europsku kulturnu konvenciju: sve lanice Vijea Europe te Bjelorusija, Sveta Stolica i Monako. 3) to je multiperspektivnost? Mnoge promjene u prouavanju i pouavanju povijesti tijekom posljednjih 35 godina pojavile su se kao reakcija na uoeno prenaglaavanje politike povijesti i povijesti doprinosa politikih i gospodarskih elita. O tome svjedoi rastue zanimanje za drutvenu, kulturnu i intelektualnu povijest, poveano zanimanje za europsku, regionalnu i globalnu povijest te poveano zanimanje povjesniara za povijest nevidljivih, ekonomski i drutveno zapostavljenih, politiki marginaliziranih, te nacionalnih, etnikih i jezinih manjina. Takav je razvoj pomogao proiriti nae povijesno razumijevanje. Kao prvo, povijesni su zapisi dostupniji nego ikada prije. Dijelom je razlog tome to su neki javni arhivi otvoreniji za pretraivanje. Zamjetan je i nagli razvoj nevladinih arhiva pri emu su ne najmanje vani oni koje posjeduju masovni mediji. Kao rezultat svega toga, a usprkos ogranienjima koja pojedincu namee poznavanje stranih jezika, danas je povjesniarima i nastavnicima i uenicima povijesti lake saznati kako su u drugim dravama doivljavani dogaaji koji su bili znaajni za nacionalnu povijest. Drugo, danas smo svjesniji koliko je znaajnijih dogaaja, pojava i trendova u 20. stoljeu utjecalo na ivote obinih ljudi. Usmenom

2

povijeu i analizom neslubenih izvora povjesniari su uspjeli ponuditi detaljniju sliku razliitih aspekata svakodnevnog ivota od one koju moemo dobiti analizom slubenih statistika i politike vlade. Nadalje, ovakav razvoj dogaaja poveao je mogunost prouavanja novijih i suvremenih dogaaja i situacija iz mnotva razliitih perspektiva i, u tom smislu, daje osnovu za analitiki pristup zasnovan na multiperspektivnosti. No, sama dostupnost razliitih perspektiva gledanja na jednu povijesnu pojavu ne jami sama po sebi da e pristup biti multiperspektivan, iako nam osigurava iru injeninu osnovu od koje moemo zapoeti nae ispitivanje. Na slian nain i komparativna metoda, koja se usredotouje na slinosti i razliitosti u perspektivama razliitih pojedinaca, grupa ili nacija, olakava multiperspektivnost, ali se od nje i razlikuje. Multiperspektivnost ovisi o naoj sposobnosti meusobnog povezivanja razliitih perspektiva. U korijenu ovakvog pristupa nalaze se sljedee pretpostavke: u okolnostima kada razliiti prikazi istog dogaaja odraavaju razliite perspektive, nije nuno da jedna od tih verzija mora biti tona. Nekoliko, ako ne i svi prikazi, mogu imati jednaku vrijednost, uslijed razliitih iskustava, okruenja i ciljeva, u nekim bismo situacijama dobili toniji i obuhvatniji prikaz onoga to se dogodilo, ako smo prepoznali razliite perspektive kao dijelove slagalice ili mozaika, za malo se grupa, kultura ili nacija moe rei da su potpuno autonomne. Njihove reakcije i mogui prostor za akciju u odreenoj situaciji oblikovan je ili ogranien interesima i politikim utjecajima drugih grupa, kultura ili nacija. Oni, takoer, mogu biti u poloaju da utjeu na reakcije drugih ili ih ograniavaju, u tom svjetlu percepcije drugih i odnosa izmeu drugih i sebe (ili vlastite grupe) ine bit multiperspektivnosti, kako bi se razumjela svaka perspektiva, treba je kontekstualizirati. Drugim rijeima, utvrditi odakle dolaze nositelji odreenog gledita: njihovu drutvenu, politiku ili gospodarsku situaciju, njihove specifine ciljeve i prioritete; njihove razliite obveze, imbenike koji ograniavaju njihov prostor za manevriranje ili kompromise, stupanj njihove moi ili utjecaja, podrku drugih na koju mogu raunati. Multiperspektivnost u kontekstu povijesti i nastave povijesti, eli ostvariti tri cilja: postii opsenije i ire razumijevanje povijesnih dogaaja i pojava kroz prihvaanje slinosti i razlika u prikazima i perspektivama svih upletenih strana, postii dublje razumijevanje povijesnih odnosa meu nacijama, ili susjednim dravama ili veine i manjina unutar granica jedne drave,

3

postii jasniju sliku dinamike dogaanja kroz prouavanje interakcija izmeu razliitih naroda i grupa i njihovu meuovisnost. 4) Koji su mogui problemi s multiperspektivnou u nastavi povijesti? Jedan od argumenata koji se provlai kroz ovaj prirunik jest da e se prostor za uvoenje ire europske dimenzije u kurikulum povijesti znatno razlikovati od jednog obrazovnog sustava do drugog. Najee ga ograniavaju imbenici kao to su slubene smjernice kurikuluma, nastavna sredstva dostupna za struno usavravanje nastavnika i razvoj odgovarajuih nastavnih materijala, broj sati nastave povijesti koje prosjean uenik odslua, relativna autonomnost nastavnika i stupanj slubenog propisivanja i odobravanja kolskih udbenika. Iz toga se razloga ovaj prirunik manje bavi onime to se pouava, a vie nainom kako se pouava i kako se uenicima moe pomoi u usvajanju naina razmiljanja i analiziranja povijesnih dogaaja i pojava iz komparativne i meunacionalne perspektive. Meutim, treba biti realan. Postoje brojna ogranienja i potekoe koji mogu smanjiti prostor za multiperspektivnost u pouavanju i uenju povijesti. Prvo, kako je ve spomenuto, pouavanje multiperspektivnosti ne oznaava samo izlaganje uenika veem broju perspektiva, ve i uenje analitikih vjetina, naina razmiljanja i povijesnog uivljavanja koji su potrebni kako bi razliite perspektive upotrijebili u svrhu prouavanja povijesnog dogaaja i boljeg razumijevanja onoga to se i zato dogodilo. Takve vjetine i naine razmiljanja valja sustavno i dosljedno upranjavati. Budui da u veini europskih obrazovnih sustava uenici ne prouavaju 20. stoljee do relativno kasnog dijela njihovog obrazovanja, bitno je prihvatiti multiperspektivni pristup i dok se prouavaju ranija razdoblja europske i nacionalne povijesti. Drugo, prostor za multiperspektivnost jasno je ogranien dostupnou odgovarajuih nastavnih materijala i drugih sredstava. Tijekom istraivanja koje je proveo za ovaj prirunik, autor je prouio neke izvrsne udbenike iz raznih dijelova Europe i nekoliko dobrih websiteova na Internetu koje su razvili povjesniari i nastavnici povijesti, a koji nude izvorne materijale o istim dogaajima ili pojavama iz razliitih nacionalnih perspektiva. Postoje posebno dobri materijali o temama kao to su dva svjetska rata, Hladni rat, irenje nacionalizma, gospodarska kriza tridesetih i poslijeratna dekolonizacija. Openito govorei, snano isticanje nacionalne povijesti i nastojanje da se europska i globalna pitanja i teme prouavaju iz izrazite nacionalne perspektive uenike esto izlae samo jednoj perspektivi nekog vanog pitanja ili teme 20. stoljea ili se spominje da postoji nekoliko perspektiva, ali podrazumijeva se da je samo nacionalna perspektiva tona. Tree ogranienje, koje se nadovezuje na prethodno, jest da je prostor za multiperspektivnost 4

u veini sluajeva ogranien i brojem modernih jezika koje nastavnik povijesti, a vjerojatno i njegovi uenici, poznaje aktivno ili pasivno. etvrto mogue ogranienje koje treba uzeti u obzir jest da uenicima nije dovoljno samo pruiti nove informacije o brojnim drugim perspektivama. Uz kognitivnu, ovdje postoji i emocionalna dimenzija. Tamo gdje uenici imaju vrsto ukorijenjena ksenofobina i etnocentrina miljenja i predrasude davanje dodatnih informacija moe ponekad pojaati postojee stavove. Nastavnici povijesti moraju pomoi svojim uenicima rasvijetliti i kritiki ocijeniti njihovo postojee znanje i osnovu na temelju koje e iznositi odreene tvrdnje i miljenja o drugim nacijama, kulturama i grupama. Usprkos gore navedenim ogranienjima i moguim potekoama jo je uvijek mogue uvesti neke aktivnosti uenja i pouavanja koje e uenicima pomoi razviti analitike vjetine i stavove kljune za multiperspektivnost. 5) Koji su izazovi s kojima se suoava nastavnik povijesti? Da bi postigao svoj cilj, ovaj prirunik upuuje na inovativne ideje i analize pojedinih sluajeva uspjene prakse iz cijele Europe te prua informacije o izvorima i korisnim institucijama. Meutim, u izradi prirunika shvatili smo takoer da se pred nastavnikom povijesti danas pojavljuju brojni novi izazovi te smo ih pokuali obraditi u pojedinim poglavljima ove knjige. Neke izazove stvaraju okolnosti koje su izvan kontrole nastavnika povijesti. U veem dijelu Europe ministarstva obrazovanja objavljuju slubene smjernice glede kurikuluma ili nastavnih planova i programa, a oni mogu ograniiti pojedinog nastavnika u uvoenju novih tema ili u temeljitijem prouavanju nekih opeeuropskih problema i procesa. Njihov je prostor za uvoenje dodatnih tema nadalje ogranien brojem nastavnih sati predmeta, rasponom i kvalitetom udbenika te ostalih nastavnih sredstava koja su dostupna u kolama. Prostor za uvoenje inovativnih pristupa pouavanju i uenju takoer je ogranien i tradicijom i pedagokim pristupima koji su prevladavali kada se veina nastavnika kolovala i kada su stjecali vlastito povijesno obrazovanje. Kao to je ranije spomenuto, u prouavanju povijesti 20. stoljea nastavnici i uenici mogu se posluiti puno veim izborom izvora, nego li za bilo koje drugo povijesno razdoblje. Takvi izvori ne predstavljaju, niti pokuavaju interpretirati i objasniti dogaaje iz bliske prolosti na isti nain kao povjesniari. Oni su takoer nastali za zabavu; podlijeu komercijalnim, menaderskim i ak politikim ogranienjima. Njihove proizvode ak i velike povijesne dokumentarne serije kao to su Svijet u ratu i Stoljee naroda oekuje relativno kratak javni ivot i nastali su u prvom redu prema naelima onoga to ini dobru televiziju, a ne onoga to ini dobru povijest. O pitanjima koje ovakvo stanje stvari postavlja pred nastavnika povijesti raspravlja 5

se u jednom kasnijem poglavlju, no zasada je dovoljno naglasiti da je trenutno malo nastavnika povijesti u svojoj izobrazbi, bilo kroz fakultet, bilo kroz struno usavravanje, imalo prilike vidjeti kako itati uratke masmedija, niti kako pouiti svoje uenike da to ine.* Danas sve vei broj kola koristi i nove komunikacijske tehnologije u gotovo svim predmetima i kurikularnim podrujima i koristit e ih sve vie u sljedeem desetljeu. Meutim, rijetko se temeljito istrauju pedagoke implikacije uporabe CD-I-a, CD-ROM-a i Interneta u nastavi povijesti. Primjerice, koritenje hyperlinkova kako bi se Internet pretraivau naloilo da pronae to je dostupno o pojedinoj povijesnoj temi ili razdoblju moe potpuno promijeniti iskustvo itanja teksta. Na neki nain to moe potaknuti uenika na prouavanje i istraivanje, ali moe takoer dovesti i do nestrukturiranog, nesustavnog i konfuznog razmiljanja. Iako u oba sluaja inovacije uvode uzbudljive i potencijalno plodne mogunosti pouavanja i uenja europske povijesti 20. stoljea, istovremeno nastavupovijesti ine sloenijom, a pred nastavnika postavljaju nove izazove. Jo jedan mogui izazov pred nastavnika koji pouava noviju i suvremenu povijest postavlja uloga koju povijest kao znanstvena disciplina igra u pobijanju mitova i kritikom preispitivanju popularnih interpretacija, pretpostavki i stajalita koje promiu razliiti dijelovi drutva. Svaki nastavni plan i program europske ili nacionalne povijesti 20. stoljea vjerojatno ukljuuje i teme, probleme i pitanja koji su jo uvijek osjetljivi ili kontroverzni. To znai da neke teme, ako ih se pouava na objektivan nain ili s razliitih perspektiva, mogu uznemiriti i potaknuti kritike pojedinih grupa, ukljuujui i roditelje ili ak predstavnike vlasti. Konano, kao to su brojni vodei europski povjesniari zamijetili, nai uenici mogu shvatiti sloenost svijeta u kojem danas ive samo prouavajui i razmiljajui o glavnim silama koje su oblikovale svijet tijekom prolog stoljea. Meutim, izazov koji se postavlja pred nastavnika povijesti uzimajui u obzir mnotvo tema koje se mogu prouavati i sm opseg informacija trenutno dostupnih iz razliitih izvora jest pitanje kako pomoi ueniku da razvije cjelovit uvid u stoljee. Uenik treba ne samo usvojiti openit kronoloki slijed dogaaja, ve i uoiti kako su naizgled razliite politike, drutvene, ekonomske, kulturne i intelektualne pojave meusobno utjecale jedna na drugu i bile meusobno ovisne.

6) to je kurikulum?

6

Kurikulum je nastavni plan i program koji ine dokumenti kojima se propisuju predmeti i odreuju ciljevi, aktivnosti, zadaci, metodiko didaktike smjernice i rezultati uenja po razinama obrazovanja, odobrenih od strane mjerodavnih obrazovnih vlasti. Kurikulum je nairoko koriten termin u cijelom svijetu koji oznaava sustavni i stupnjevani proces uenja, paljivim odabirom sadraja i organizaciji, metodama uenja, ocjenjivanju, prikazivanju postignua uenja, itd.

7) to su kontroverzna i osjetljiva pitanja?KONTROVERZNA I OSJETLJIVA PITANJA

Ako je jedan od ciljeva pouavanja povijesti 20. stoljea, zapravo pouavanja povijesti uope, pomoi ueniku da razumije sadanjost i kako smo doli tu gdje jesmo, onda se pouavanje kontroverznih i osjetljivih pitanja ne moe izbjei. Pitanje nije trebamo li ih pouavati, pitanje jest kako emo ih pouavati. Dvadeseto stoljee pruilo nam je brojna kontroverzna i osjetljiva pitanja za razmatranje: holokaust, etniko ienje, progoni, ratni zloini, kolaboracija s okupatorom, krenja sporazuma, graanski ratovi, deportacije, odnos prema Romima/Ciganima, doseljenim radnicima i izbjeglicama, vojne okupacije, krenja ljudskih prava, vjerski progoni i sektaki sukobi, kolonijalizam i dr. Svaka zemlja u Europi ima svoja kontroverzna i osjetljiva pitanja. to su kontroverzna i osjetljiva pitanja? Na neki je nain puno onoga to se kroz povijest pouava kontroverzno; postoje razliita tumaenja dogaaja, njihovih uzroka i vanosti. Ponekad su neslaganja iste akademske kontroverze: dva povjesniara ili dvije historiografske kole razmiljanja razliito interpretiraju iste izvore. Ponekad takva pitanja podijele grupe ili cijela drutva ili susjedne drave. Nesuglasice mogu biti o sljedeem: to se dogodilo, zato se dogodilo, tko je zapoeo, tko je bio u pravu, tko ima bolje argumente, tko je paljivije birao izvore. Kontroverzna pitanja koja uzrokuju podjele u drutvu ili meu nacijama obino su i osjetljiva: ona uznemiruju ili smetaju ljudskim osjeajima; dotiu se njihove lojalnosti; potiu njihove 7

predrasude. U takvim okolnostima postaju osjetljiva i za nastavnika budui da neki roditelji i njihova djeca, te neki politiari ili skupine koje vre pritisak poinju preispitivati treba li to pitanje pouavati ili ak treba li pojedinom nastavniku dopustiti da ga pouava. Nisu sva osjetljiva pitanja ujedno i kontroverzna u smislu odraavanja suvremenih socijalnih i politikih podjela u drutvu ili meu nacijama. Neka su pitanja osjetljiva jer se tiu posebno bolnih, traginih, poniavajuih vremena ili vremena podjela u povijesti neke drave, a postoji i strah ili zabrinutost da bi njihovo spominjanje u nastavi povijesti moglo otvoriti stare rane i podjele te dozvati mnoge bolne uspomene. 8) Zato prouavati o kontraverznim i osjetljivim pitanjima u povijesti? Poeli smo s prijedlogom da uenici trebaju prouavati kontroverzna i osjetljiva pitanja kako bi bolje razumjeli svijet u kojem ive. To je, sam po sebi, veoma vrijedan obrazovni cilj pouavanja povijesti. Takoer, uenici moraju prouavati takva pitanja s obzirom da postoji samo nekoliko aspekata europske povijesti 20. stoljea o kojima se svi povjesniari slau. Stoga su kontroverzna pitanja korisno sredstvo pomoi uenicima kako bi razumjeli temeljnu prirodu povijesti kao discipline: da je gotovo svaki povijesni dogaaj ili razvoj otvoren za razliite interpretacije. Proces se ne odvija tako da se sakupe sve injenice i tada e istina biti otkrivena. injenice se moraju objediniti u opis ili zakljuak. Iste injenice esto mogu podupirati razliite interpretacije i esto su informacije ili izvori dostupni povjesniaru daleki od cjelovitosti, to ostavlja jo vie mogunosti za razliite interpretacije. Osigurati uenicima razumijevanje ovoga, jo je jedan vrijedan nastavni cilj. Meutim, takoer je mogue pouiti uenike odreenim vjetinama procesuiranja i nainima sagledavanja povijesne kontroverze koje e moi primijeniti na razliite probleme. U osnovi, to se sastoji od kritinog analiziranja izvora i naina na koji je interpretiran, postavljanja niza analitikih pitanja i analiziranja jezika koji su ljudi upotrijebili bavei se tim pitanjem. Prvo, kritika analiza povijesnih izvora i nain njihove interpretacije sastoji se od: shvaanja sloenosti pitanja (to ne znai reducirati pitanje na jednostavne dihotomije, crnobijele termine i sl.), razvrstavanja argumenata razliitih pojedinaca i grupa (ili razliitih povjesniara), razlikovanja izmeu vanih i nevanih pozadinskih informacija, identificiranja potencijalnih izvora informacija, prepoznavanja rupa u iznesenim informacijama, prepoznavanja ogranienosti tih informacija, 8

procjene mogue pristranosti osoba koje pruaju informacije, sortiranja slinosti ili razlika u raznim opisima problema, sagledavanja suprotstavljenih izvora ili opisa onoga to se dogodilo. Prilikom postavljanja analitikih pitanja o javnim izjavama, novinskim lancima, filmovima i emitiranim komentarima politiara, novinara i ostalih interesnih skupina koje su ukljuene u interpretaciju nekog problema, mogu se dotaknuti sljedei problemi: koje bi motive mogli imati ti ljudi za podupiranje odreenog stajalita? na koje bi naine mogli profitirati odreenim rjeenjem, politikom ili argumentom koji se usvaja? koje uzroke pripisuju situaciji ili sukobu? koje su vane informacije isputene ili se ini da su bile isputene iz izjave, lanka, filma i dr.? koji su im mogui motivi, ako oni postoje, za namjerno isputanje tih informacija? istiu li neke toke dok druge zanemaruju u svojim argumentima? zato to rade? koje su stavove, rjeenja ili preporuke predloili kako bi rijeili to pitanje? koje su pretpostavke u pozadini njihovih argumenta? koliko su opravdane te pretpostavke? U obrazovnom smislu, postavljanje ovih pitanja moe biti vanije od mogunosti da se uvijek pronau odgovori. Prilikom analize jezika koji se upotrebljava u odnosu na odreena pitanja, trebalo bi ispitati sljedee: uporabu lanih analogija, uporabu stereotipa, ogranienja pozivanja na pouke povijesti, uporabu emotivnog jezika, pozivanje na predrasude itatelja, sluatelja ili gledatelja. Odreeni broj strategija pojavljuje se u primjerima koji su navedeni u daljnjem tekstu. Oni se mogu saeti kako slijedi: pruiti mogunosti uenicima da kritiki procijene razliite izvorne materijale koji nude razliite perspektive o istim dogaajima, promatrati naine na koje su razdoblje i kultura u kojem je odreeni povjesniar ivio utjecali na njegove povijesne interpretacije i prikaze, 9

usporeivati i suprotstavljati paralelne situacije u drugim zemljama i zajednicama, koristiti igrokaze i simulacije kako bi se uenicima pomoglo da se stave na mjesto onih koji imaju drugaija iskustva i perspektive, koristiti osobne iskaze ljudi koji su proivjeli dogaaje i usporeivati te iskaze s interpretacijama koje su ponudili povjesniari, traiti uenike da provjere svoja oekivanja nasuprot dostupnim izvorima (vrlo prosvjetljujue iskustvo kada oni sami otkriju informacije koje su suprotne njihovim prethodno stvorenim idejama i oekivanjima). Okvir 1: Sjeverna Irska i Nevolje primjer kontroverznog pitanja Pozadina Englesko osvajanje Irske zapoelo je 1169. godine (no, da bismo bili potpuno toni, valja imati na umu da su ljudi koji su pokrenuli invaziju bili normanskog podrijetla prije negoli engleskog). Ono to je slijedilo nije toliko bila planirana kolonizacija jedne zemlje od strane druge, ve dugi niz vojnih pohoda koje su predvodili pojedini normanski baruni u potrazi za teritorijem, moi i bogatstvom koje su eljeli za sebe. Engleska je kruna imala vie nego dovoljno problema hrvajui se s unutranjim nemirima i sa svojim ostalim susjedima, Velanima, kotima i Francuzima. Situacija se dramatino promijenila u vrijeme reformacije. Tijekom 16. stoljea dogodio se niz pobuna koje su kulminirale velikom pobunom 1595. godine koju je predvodio Hugh ONeill, gaelski poglavica Ulstera (sjeverne provincije u Irskoj). Ova je pobuna konano uguena 1603. godine te je kralj Jakov I. protjerao domae irske katolike s njihovih teritorija u Ulsteru i zamijenio ih mnotvom protestantskih doseljenika, uglavnom iz kotske. Nakon nekoliko pokuaja istjerivanja doseljenika posljednju su irsku pobunu uguile trupe Vilima Oranskog, sada engleskog kralja Vilima III., u bici kod Boyne 1690. godine. Takozvana Plantacija Ulstera postala je trajna i stvorila dvije meusobno netrpeljive zajednice unutar jedne provincije. Potkraj 19. stoljea zapoela je nacionalistika kampanja u cilju uvjeravanja britanske vlade da Irskoj odobri ogranien oblik neovisnosti poznat pod nazivom samouprava. Ulsterski su se protestanti protivili tomu, bojei se da e izgubiti svoje vjerske i graanske slobode u dravi u kojoj dominira Rimokatolika crkva. Godine 1920. britanska je vlada podijelila Irsku, dajui samoupravu preteno katolikim podrujima na jugu i sjeverozapadu te posebni parlament i vladu za ono podruje Ulstera koje je bilo veinski protestantsko (dvije treine) i koje je postalo poznato kao Sjeverna Irska. Tijekom sljedeih pola stoljea protestantska je veina gotovo iskljuila katoliku manjinu iz njenog udjela u vladi Sjeverne Irske, ak i u onim podrujima i gradovima gdje su katolici 10

inili veinu biraa. Godine 1968., inspirirani pokretima za ljudska prava u Sjedinjenim Dravama, katolici su zapoeli vlastiti pokret za graanska prava u Sjevernoj Irskoj. Izbila su otvorena neprijateljstva izmeu dviju zajednica. Isprva je britanska vojska razmjetena kako bi titila katoliku manjinu, no s vremenom se na njih poelo gledati kao na neprijateljsku okupatorsku silu. Paravojne organizacije formirane su na obje strane. Od tog je vremena u sukobima poginulo vie od tri tisue ljudi.

Pouavanje o Sjevernoj Irskoj Ovo je pitanje kontroverzno iz vie razloga. Prvo, veina uenika dolazi na nastavu povijesti s vrstim, ve formiranim stajalitima i lojalnostima. Ove dvije zajednice imaju vrlo razvijene i kontradiktorne interpretacije svoje povijesti. Svaka ima svoje odreene dogaaje koji se komemoriraju kroz pjesme, slogane, mareve i zidne crtee. ivoti mnogih od njih i ivoti lanova njihovih obitelji direktno su bili dotaknuti pucnjavama, bombardiranjima i ostalim aktivnostima paravojnih grupa. Informacije koje primaju o nedavnim i suvremenim dogaanjima esto su pristrane, nepotpune i u dosta sluajeva kontradiktorne. Vrlo je vjerojatno da e obrada odreenih dogaaja u nedavnoj prolosti potaknuti jake emotivne odgovore nekih uenika. Konano, neki nastavnici povijesti i kolski inspektori zakljuili su da uenici koji imaju duboko usaena stajalita koja su naslijedili iz svojih zajednica esto imaju potekoa razdvojiti formalno akademsko uenje u uionici od onoga to dre stvarnim svijetom na ulici. Sjeverna Irska ima razdvojen obrazovni sustav u kojemu veina protestantske djece pohaa jedan tip kole dok veina katolike djece pohaa katolike kole. Nastava povijesti u svakom od ovih tipova kole naginje odraavanju tradicije zajednice kojoj su te kole sluile. Meutim, poetkom devedesetih odlueno je da se uvede zajedniki nacionalni kurikulum za svu djecu. Povijest je za radnu grupu (u kojoj su bili predstavnici obaju zajednica i tradicija) koja je radila na kurikulumu predstavljala poseban problem. Kako se uope moglo pokuati ponuditi uenicima zajedniku pripovjednu povijest provincije u situaciji u kojoj su postojale dvije sukobljene nacionalne povijesti i dva identiteta? Umjesto toga odluili su se za pristup koji bi se temeljio na istrazi kroz koju bi uenici mogli uiti kako primijeniti vjetine i kljune koncepte discipline na interpretaciju izvornih materijala o situaciji u Sjevernoj Irskoj. Time to su bili u mogunosti prouiti izvore koji prethodno nisu bili interpretirani i strukturirani, uenici su takoer dobili uvid kako informacije, koje su im predstavili politiari, 11

interesne skupine, novinari i drugi s podijeljenim interesima, mogu biti krajnje selektivne, pojednostavljene i kreirane tako da uvjeravaju prije nego da objanjavaju. Uenici na ovaj nain ue kako itati izmeu redova. Ipak, neka od pitanja o kojima se govori emotivno su nabijena i nastavnici moraju biti vrlo paljivi kada se radi o osjeajima uenika. U situaciji kada su politike antene uvijek ukljuene, ne samo u sluaju roditelja i politikih predstavnika nego i u sluaju starijih uenika, postojat e trenuci kada e uenicima biti teko analizirati izvorne materijale racionalno, na nepristran i objektivan nain koji prepoznaje i uzima u obzir alternativne perspektive. U takvim okolnostima moda e biti neophodno uvesti nastavne aktivnosti koje od uenika zahtijevaju da suosjeaju ili da se uive u ulogu nekoga iz druge zajednice kako bi razumjeli nain na koji bi ta druga osoba interpretirala odreene dogaaje ili odluke. Ovo moe imati razliite oblike: rasprava o iskazima koji su uzeti od svih strana u sporu kako bi se istrailo to su oni mislili, kako su se osjeali, zato su se ponaali na nain na koji su se ponijeli. Neki od najzanimljivijih jesu iskazi onih ljudi koji su gledajui unatrag s velikim vremenskim odmakom razmiljali o tome kako su se i zato njihova stajalita promijenila tijekom vremena. simulacija televizijskog studija (ili radijskog studija ili pak novinske redakcije) gdje uenici moraju donijeti odluke o tome kako izvjetavati o odreenom dogaaju na nain da zadovolje kriterije uravnoteenosti: kako e novinar predstaviti temu, to e reporter rei, koja e pitanja postaviti, koga e intervjuirati, koje e slike ukljuiti a koje izostaviti? u jednom je projektu u Sjevernoj Irskoj napravljen igrokaz koji je ukljuivao fiktivno selo gdje su uenici mogli istraivati napetosti i sukobe koji su se pojavili meu stanovnicima. Prisutne su bile paralele sa situacijom u Sjevernoj Irskoj bez posebnih referenci na Nevolje. Jo je jedna mogunost uvoenja europske dimenzije istraivanjem teme sukoba koji je podijelio zajednice i nacije tako da uenici mogu istraiti lokalni sukob u kontekstu istraivanja onoga to se dogodilo u drugim zajednicama, primjerice Cipru, Baskiji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, eeniji.

Okvir 2: Holokaust primjer osjetljivog pitanja Pozadina Izraz holokaust odnosi se na istrebljenje vie od 16 milijuna ljudi od strane Treeg Reicha u razdoblju od 1933.-1945. Gotovo 6 milijuna rtava bili su idovi, to su bile gotovo dvije 12

treine ukupne populacije europskih idova; od toga su jedna etvrtina bila djeca. Ostale su rtve bili poljski, ruski i ukrajinski civili i ratni zatoenici, Romi, socijalisti, homoseksualci i ljudi s mentalnim i fizikim manama. Formalno progonstvo idova u Treem Reichu zapoelo je 1935. godine s pojavom Nirnberkih zakona koji su idovima oduzeli graanska prava kakva su uivali ostali Nijemci. idovima je oduzeto vlasnitvo te su mnogi od njih emigrirali. Emigracija prestaje biti opcijom nakon to je objavljen rat, dijelom zbog blokade saveznika, a dijelom zbog toga to je invazija na Poljsku dovela milijune poljskih idova pod njemaku kontrolu. U poetku je prihvaena politika izolacije, te su idovi, Romi i ostali graani obiljeeni kao asocijalni, sakupljeni i poslani u odreena geta. S otvaranjem istonog bojita 1941. godine stvoreni su posebni SS odredi smrti, poznati kao Einsatzgruppen. Njih su slali u novookupirana podruja kako bi ubijali idove i komuniste, esto uz pomo lokalne policije i ostalih kolaboracionista. Ti su odredi djelovali u Poljskoj, baltikim dravama, Ukrajini, Bjelorusiji i Rumunjskoj. U prva dva mjeseca pohoda ubijeno je vie tisua ljudi. Hermann Gring je 31. lipnja 1941. godine naredio zapovjedniku Glavnog ureda dravne sigurnosti da pripremi Konano rjeenje. Zapovjednici SS-a, ukljuujui Adolfa Eichmanna, susreli su se u sijenju 1942. godine u Wannseeu, nedaleko od Berlina, kako bi dogovorili najuinkovitija sredstva masovnog istrebljenja. Odmah je zapoeo rad na pretvaranju koncentracijskih logora u logore za istrebljenje uporabom otrovnog plina. Nekoliko tjedana kasnije dovren je prvi logor za istrebljenje nedaleko od poljskog grada Ooewicima, koji su Nijemci nazivali Auschwitz. Konano rjeenje provodilo se sustavno tri godine; zapoelo je s tri milijuna idova u okupiranoj Poljskoj i proirilo se na ostale okupirane zemlje i podruja. Mlade i sposobne idove koristili su kao robovsku radnu snagu, izrabljujui ih do smrti. Ostale su, ukljuujui milijun i pol djece, slali izravno u plinske komore i potom ih kremirali. Njihova kosa, cipele, naoale, ak i zlatne zubne ispune, sustavno su sakupljani radi recikliranja. Operacija je zaustavljena tek kada su saveznike postrojbe oslobodile logore. Pouavanje o holokaustu Vijee Europe priprema nastavni paket o holokaustu u kojem e biti pedeset dosjea o holokaustu u razliitim europskim okruenjima, od njemake povijesti do povijesti idova. Specifina narav nacistikog i nacionalsocijalistikog unitenja europskog idovstva prouavat e se zajedno s drugim genocidima i zloinima protiv ovjenosti, kao to su oni protiv Roma, hendikepiranih osoba i homoseksualaca, kako bi se opravdao opi pojam holokausta.

13

Neobino je vano da se napravi takav paket. Mnogi nastavni planovi i programi i udbenici jedva da spominju tu temu. Rijetko se stavlja u iri povijesni i europski kontekst. Bitno jest i to da takav paket sadri primarne i sekundarne izvorne materijale koje uenici mogu analizirati, evaluirati i interpretirati na isti nain kako je predloeno u pouavanju kontroverznih pitanja poput Nevolja u Sjevernoj Irskoj. No, holokaust ima i dodatnu dimenziju. To je osjetljivo pitanje i to ima utjecaj na nastavnikov metodiki pristup.

Prvo, u svakom razredu moe biti uenika koji se snano poistovjeuju s onim grupama koje su nacisti progonili, to e od nastavnika zahtijevati posebnu istananost osjeaja. Drugo, kako je istaknula Carrie Supple, kad pouavamo o holokaustu, lako je paralizirati uenika slikama i informacijama koje se ne mogu shvatiti uobiajenim nainom razmiljanja. Tree, neke e uenike (obino djeake) morbidno fascinirati okrutnost i sadizam onih koji su upravljali logorima, provodili medicinske eksperimente na rtvama ili bili lanovi odreda smrti. Konano, neki uenici ne mogu shvatiti to se dogodilo uslijed same naravi i obujma holokausta, dok su neki naizgled neosjetljivi na njegove strahote, bilo zbog neke vrste oka, bilo zbog stalne izloenosti nasilnim djelima (stvarnim ili dramatiziranim) u masovnim medijima. I autori izdanja Vijea Europe o holokaustu i strunjaci za obrazovanje pri Yad Vashemu, Upravi za spomen na holokaust u Izraelu, slau se da je holokaust nastavnicima teka tema. Moraju biti pripravni na reakcije uenika i vlastite reakcije, to znai da moraju unaprijed razmiljati kako e reagirati na razliite reakcije uenika. Obje grupe strunjaka slau se da pouavanje na istoj razini openitosti dogaaji, datumi, statistiki podaci to se moe initi sigurnim nainom, nuno ne pomae uenicima u razumijevanju onoga to se dogodilo. Mnogi uenici jednostavno ne mogu pojmiti ogromne brojeve iz statistika ili fotografije plinskih komora i preivjelih i rtava u trenutku oslobaanja logora. Razumijevanje dolazi kroz shvaanje iskustava pojedinaca, kroz njihove iskaze, njihove biografije, pisma, dnevnike, pjesme i prie. Obrazovni strunjaci iz Yad Vashema preporuuju nastavnicima da potiu uenike na prouavanje ljudskih dilema. Primjerice, idovi koji su tridesetih godina vidjeli sebe kao sastavni dio drutva u kojem su ivjeli. Trebaju li ostati ili otii? Ako ostanu, kako e se nositi sa sve loijim uvjetima za njihove obitelji? Ako odu, kamo e ii i to e uiniti ako netko iz obitelji odlui ostati? Ako ive u getu, kako e zadrati neki privid normalnog ivota, svoje 14

ljudskosti i dostojanstva? Ako preive logor, kako e se pomiriti s onim to se dogodilo i izgraditi novi ivot? Na slian se nain mogu prouavati i dileme onih koji su pruali otpor, promatraa, onih koji su pokuali pomoi (ponekad ih se naziva spasiocima ili pravednicima), kolaboracionista i zloinaca. Postoji mnotvo materijala o holokaustu, a velik e dio toga biti ukljuen u paket Vijea Europe, to e ponuditi osnove za prouavanje ovakvih dilema. 9) Strategije rjeavanja osjetljivih pitanja. Obrada osjetljivih pitanja u uionici Konano, evo nekih strategija rjeavanja osjetljivih pitanja u uionici: Strategija udaljavanja: kada se neko pitanje pokae vrlo osjetljivim unutar zajednice u kojoj nastavnik pouava, kada neko pitanje potaknem razliite osjeaje ili kada se razred polarizira, napetost se moe ublaiti tako da se ispitaju analogije i paralele ili da se vrati dalje u prolost kako bi se istraila pozadina problema o kojem se raspravlja. Strategija nadomjetanja: ova se strategija moe upotrijebiti kada uenici izraavaju vrste stavove koji se temelje na neznanju, ili kada veina ugnjetava ili diskriminira manjinu, ili kada u razredu postoji neupitan konsenzus u korist samo jedne interpretacije dogaaja. U takvim okolnostima neki nastavnici zauzimaju direktniju ulogu igrajui advokata avola ili naglaavajui proturjenosti u uenikim odgovorima ili demistifikacijom masovno uvrijeenog miljenja. Neki drugi nastavnici uenicima prepuste odgovornost da sami razmisle o tokama gledita koje su drugaije od njihovih tako da sastave listu za i protiv ili da zamijene uloge (radei u grupama kako bi konstruirali alternativne argumente u odnosu na poziciju koju sami dre). Strategija uivljavanja: njoj se moemo okrenuti kada neko pitanje ukljuuje grupu ili naciju koja nije popularna kod nekih ili svih uenika, ili kada neki problem ukljuuje prikrivenu diskriminaciju odreene grupe (nacionalne manjine, vjerske skupine ili ak itavog segmenta drutva, primjerice ena) ili kada neko pitanje nije blisko uenicima i njihovim ivotima. Ovdje moemo ukljuiti metode o kojima smo ve govorili, zamjenu uloga, liste za i protiv, ali i igrokaze i simulacije, te uporabu indirektnih iskustava kroz istraivanje filmova, romana, dokumentaraca. Strategija istraivanja: ta se strategija najuinkovitije moe koristiti kada neko pitanje nije dovoljno jasno definirano ili kada cilj nastavnika nije samo razviti razumijevanje problema nego takoer i koristiti ga kao sredstvo za razvoj analitikih vjetina. U ovim sluajevima uporaba projektnog rada, istraivanje osobnih dnevnika i memoara, projekti usmene povijesti 15

mogu pomoi uenicima istraiti ire implikacije kontroverznih i osjetljivih pitanja tijekom vremena.

10) Povijesne karikature. Drutvene i politike karikature pojavljivale su se u tisku od poetka 18. stoljea kada je njihova funkcija bila da stanovnitvu koje je bilo preteno nepismeno govore o dogaajima i javnim osobama. Kasnije, kroz uporabu karikature, pretjerivanja, simbola, humora i ironije, karikatura je doputala umjetniku, njegovu uredniku i izdavau implicirati stvari koje bi moda bilo politiki opasno ili nerazumno navesti u novinama. U tom smislu karikaturist je u povijesti esto imao ulogu slinu ulozi dvorske lude kod Shakespearea. U 20. stoljeu takoer vidimo karikaturista, posebice u vrijeme ratova, te u drugim razdobljima nacionalnih kriza, koji je angairan kako bi proizveo slikovnu propagandu. Kao to je sluaj s fotografijama, malobrojni su povjesniari nastojali analizirati i interpretirati karikature kao primarne izvore. Karikature su preteno bile sadraj koji se ukljuuje u knjige u samo u ilustrativne svrhe. Ipak, uzme li povjesniar u obzir odreene karakteristike karikature kao umjetnosti (koritenje razliitih stilskih tehnika, ukljuujui iskrivljavanje fizikog izgleda i preuveliavanje kako bi se pokazala jednostrana toka gledita o odreenom pitanju, dogaaju ili javnoj osobi) karikatura moe biti vrlo efektno sredstvo. To posebno vrijedi za razdoblja prije pojave javnih anketa, ispitivanja javnog mnijenja u odreenom trenutku, bilo meu ljudima odreenog politikog uvjerenja ili stanovnitvom kao cjelini. Dok s jedne strane moemo tvrditi da karikatura predstavlja iskljuivo miljenje karikaturista, s druge strane ona je objavljena tek nakon to je prola cenzuru urednitva kako bi se osiguralo da e imati odjeka kod itateljstva tih novina. Povijesne karikature takoer mogu imati sljedee didaktike vrijednosti u nastavi povijesti: one pruaju ueniku (kao i profesionalnom povjesniaru) uvid u razmiljanja ljudi u odreenom vremenu, one esto rezimiraju i saimaju neko pitanje jednako uinkovito kao i tekst (ponekad jo i bolje), njihovo znaenje mora se izvui iz slika, budui da ih treba interpretirati, one ueniku pruaju mogunost da se pozove na svoje prethodno steeno znanje o dogaaju, pitanju ili osobi o kojima je rije. Kao rezultat toga karikatura esto prua koristan fokus na kraju nastavne jedinice o odreenoj temi, kada 16

uenici imaju znanje koje im omoguuje da prepoznaju i deifriraju indicije karikature te da interpretiraju namjere karikaturista.

Glavni izvori Veina modernih udbenika danas ukljuuje niz karikatura koje ilustriraju odreene teme. Neki, posebice oni koji se fokusiraju na svjetsku povijest 20. stoljea, ukljuuju karikature nastale u razliitim zemljama. Lokalne knjinice takoer mogu imati ogranien izbor novinskih arhiva i plakata pohranjenih na mikrofilmu. Drugi je koristan izvor Internet. Neki websiteovi o europskoj povijesti i o odreenim temama poput Prvog ili Drugog svjetskog rata, koji su navedeni u dvanaestom poglavlju ovog prirunika, sadre i arhive karikatura. Postoje i specijaizirani websiteovi s kojih moete uitati karikature za edukativne potrebe. Posjetite, primjerice, website o povijesnim razglednicama, ), koji zbirku vodi Horus HGIG, (http://click.ucr.edu/h-gig/hist-preservation/postc.html karikatura Sveuilita

Princeton koja pokriva razdoblje od 1890.-1950. godine u Knjinici Seeley G. Mudd (http://www.princeton.edu/~mudd/) i arhive Centre for the Study of Cartoons and Caricature Sveuilita u Kentu (http://libservb.ukc.ac.uk/cartoons ). to uenici trebaju znati? Prvo, karikaturist pretpostavlja da itatelj poznaje pozadinu teme, a ponekad pretpostavlja i itateljevo politiko opredjeljenje. Uenici trebaju odgonetnuti koje su to pretpostavke kako bi potpuno razumjeli suptilnije karikature. Drugo, karikature obino nude miljenja, a ne injenice. Karikaturist je pristran i ne trudi se pruiti uravnoteen pogled ili razliite perspektive o nekom pitanju. Tree, karikaturisti se uvelike oslanjaju na pretjerivanje i koriste se iskrivljavanjem fizikog izgleda. To moe biti negativno ili pozitivno. Primjerice, lik moe biti nacrtan tako da djeluje pouzdano ili nepouzdano, snano ili slabo, odluno ili neodluno, domoljubno ili izdajniki. Karikaturisti se esto oslanjaju na stereotipe kako bi prenijeli svoju poruku itateljstvu; koristei previe pojednostavljene generalizacije, esto se i izrugujui odreenoj drutvenoj grupi ili naciji. etvrto, da bi postigla cilj, karikatura mora slijediti suvremene drutvene konvencije o tome to jest a to nije smijeno, to jest a to nije potena igra u karikaturi i satiri. Bilo kakvo prouavanje karikatura iz razliitih razdoblja 20. stoljea pokazuje da su se te konvencije s vremenom mijenjale. Isto je tako mogue otkriti razliita shvaanja o tome to je smijena ili prihvatljiva tema za karikaturu u razliitim dijelovima Europe. 17

Peto, veina se karikatura oslanja na simbole da bi postigla svoj cilj. Najoitiji su nacionalni simboli: Marianne predstavlja Francusku, John Bull ili britanski buldog predstavlja Britaniju, ruski medvjed Rusiju, Ujak Sam SAD. Odreeni simboliki prizori pojavljuju se diljem Europe, a cilj im je predstaviti razliite aspekte ljudskog ivljenja, primjerice, nakupljanje olujnih oblaka; red bijelih drvenih krieva koji predstavljaju rtve rata, utvara smrti koja se prikrada nekoj zemlji, varijacije na temu piet koje predstavljaju tragediju i nesreu; zidovi, ograde i jarci koji predstavljaju drutvene podjele; golubica mira. Takve simbole valja razumjeti kako bi se shvatilo znaenje karikature, a ponekad se ti simboli vie ne koriste. Primjerice, karikaturisti danas ne koriste tako esto simbole utvare i piet kako su ih koristili potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stoljea. 11) Uporaba simulacija i igrokaza. (str123...) Simulacija, kao to i sam pojam sugerira, jest model koji pokuava oponaati ili iznova stvoriti uvjete koji postoje (ili su postojali) u odreenoj situaciji, dogaaju ili procesu. Neke simulacije pokuavaju iznova stvoriti tono odreene uvjete. Sjetite se, primjerice, simulatora leta, mehanikih testnih kreveta, zranih tunela. U kontekstu nastave povijesti, obrazovne simulacije uglavnom su pojednostavljeni modeli stvarnosti. Dogaaji se zbivaju u skraenom, a ne u stvarnom vremenu; broj aktivnih sudionika ogranien je samo na kljune osobe i, to je najvanije, oni koji sudjeluju u simulaciji imaju prednost vremenskog odmaka oni znaju kako je pria zavrila. Vrijednost obrazovne simulacije u nastavi povijesti lei u tome to ona pojednostavljuje sloenost stvarnog svijeta i situacije iz stvarnog ivota, izvlaei iz stvarnosti samo one elemente i imbenike koji su bitni za svrhe kurikuluma i ciljeve uenja. Povijesni su zemljovidi simulacije; modeli stvarnosti gdje su obiljeja koja se smatraju znaajnima prikazana simbolima, a nevana obiljeja su izostavljena. Ipak, u kontekstu europske povijesti 20. stoljea veina obrazovnih simulacija uglavnom se usredotouje na etiri podruja. Prvo su podruje povijesne krize ili bitne prekretnice u novijoj povijesti kada su politiki ili vojni voe bili suoeni s razliitim, jednako tekim izborima, a svaki je od njih mogao imati neeljene posljedice. Primjerice, odluiti se za ili protiv: stvaranja saveza s drugim dravama, vojnog uplitanja u poslove druge drave, podupiranja jedne drave u njezinom odnosu prema nekoj drugoj dravi, privremenog ukidanja normalnih demokratskih procesa zbog unutarnje krize u vladi i dr.

18

Drugo su podruje procesi donoenja odluka koji oivljavaju one trenutke u nedavnoj prolosti kada su se donosile odluke koje su imale trenutne i dugorone posljedice po Europu. Primjerice, simulacije: parike mirovne konferencije 1919., sastanka Vijea Lige naroda u vezi s talijanskom invazijom na Etiopiju 1935., konferencije u Jalti 1945., formalnih i neformalnih procesa donoenja odluka u Moskvi i meu zapadnim saveznicima u vrijeme berlinske blokade 1949., koja je dovela do formiranja NATO-a, Savezne Republike (Zapadne) Njemake i Demokratske Republike (Istone) Njemake, borbe za vlast u Sovjetskom Savezu 1991. godine, odluka unutar NATO-a o akcijama koje e se poduzeti protiv Srbije zbog Kosova. Simulacije se takoer mogu usredotoiti na analize i istraivanja. Prethodne dvije kategorije povijesnih simulacija usredotouju se na europsku i globalnu politiku i diplomaciju. Neke simulirane istrage uklapaju se u ove kategorije kao i, primjerice, sudovi za ratne zloine. Meutim, simulirane istrage esto se pozivaju na izvore i zakljuke koje su izdala slubena povjerenstva i mogu biti korisno sredstvo pomaganja uenicima pri ispitivanju nekih drutvenih, gospodarskih i ekolokih pitanja 20. stoljea kao to su: ekoloka pitanja, rasizam i prava manjina, ravnopravnost spolova, vjerske slobode i tolerancija, siromatvo, pomo u razvoju zemljama Treeg svijeta, azil za politike izbjeglice i dr. Simulirane javne istrage i povjerenstva takoer su nain da se uenicima pomogne shvatiti kako su neke drutvene, gospodarske i tehnoloke pojave i procesi koje oni danas uzimaju zdravo za gotovo nekada bili vrlo kontroverzni u veini europskih drutava te su se nacionalna i meunarodna povjerenstva ponekad sastajala kako bi istraila mogue posljedice alternativnih odluka. Primjerice, prijelaz s ugljena na naftu kao glavni izvor energije, koji je rezultirao ubrzanim propadanjem domaih ugljenokopa kao i oslanjanje na uvoz nafte, u to se vrijeme nije promatrao kao logian, poeljan ili pak nezaobilazan proces. Posljednje podruje na koje se obino usredotouju edukativne simulacije jest simulacija redakcije vijesti. Takve simulacije mogu posluiti kao sredstvo za istraivanje naina na koji kriza ili neki znaajan dogaaj mogu biti interpretirani i predstavljeni u razliitim dijelovima Europe. Pri tome je

19

poeljno koristiti, gdje je god mogue, materijale iz ono- dobnih medija. to je izabrana kriza i dogaaj blii dananjici, nastavnicima e biti jednostavnije razviti ovakvu vrstu simulacije. Donedavno su nastavnici i izdavai obrazovnih materijala uglavnom razmiljali o simulacijama u kojima sudjeluju grupe uenika (jedan razred, vrnjaci iz razliitih razreda ili ak grupa uenika iz razliitih kola). Pojava i irenje osobnih raunala znai da je danas generacija mladih ljudi, barem u nekim dijelovima Europe naviknuta na igranje sofisticiranih kompjutorskih igara i simulacija na kunim ili kolskim raunalima. Mnoge od tih igara zahtijevaju donoenje odluka pod pritiskom ogranienog vremena i nepotpunih informacija. Iako se ove igre igraju radi zabave one esto zahtijevaju neku vrstu vjetine donoenja odluka koja je potrebna i pri uinkovitom sudjelovanju u obrazovnim simulacijama. Meutim, dosada proizvoai obrazovnih programa nisu stali uz bok onima koji proizvode rekreativne programe. Oito upravo je to podruje u kojem postoji prostor za daljnji razvoj. Igrokazi u nastavi povijesti uenicima takoer pruaju priliku za oivljavanje situacija i dogaaja ili igranje uloga ljudi koji su u njih bili ukljueni. Oni su manje strukturirani od povijesnih simulacija ili igara. Uenici imaju osnovne informacije o likovima koje e igrati i moraju se uivjeti ili staviti u njihov poloaj te predstaviti njihovo gledite. Kao to smo ranije spomenuli (vidi poglavlje 10), to moe biti koristan nain za uvoenje viestrukih perspektiva u pouavanje povijesti. Pristup igrokazima u povijesnom obrazovanju razlikuje se od pristupa u nastavi jezika ili dramskih vjetina i od pristupa u nastavi sociologije. Uenicima se moe dati kratki prikaz lika i neke kontekstualne informacije, ali od njih se esto oekuje da samostalno provedu nekakvo istraivanje kako bi razvili ideju zato se njihov lik ponaa na odreeni nain kada je suoen s odreenom situacijom, pitanjem ili problemom. Igrokaz moe uenicima pruiti priliku da glume i improviziraju, ali je u konanici njegova primarna svrha pomoi uenicima da shvate kako bi pojedinac (ili predstavnik odreene grupe) reagirao na drugommjestu i u neko drugo vrijeme. Svrha igrokaza moe biti razumijevanje i interpretiranje znaajnih povijesnih dogaaja i problema ili razumijevanje svakodnevnog ivota obinih ljudi koji su ivjeli u odreenom razdoblju i proivljavali promjene i pojave u svojim okolnostima. Primjerice, emigracija da bi se zapoeo novi ivot; politika emancipacija, ivot pod okupacijom, sudjelovanje u politikoj revoluciji, ivot u totalitarnom sustavu ili, jednostavno, doivljavanje ivotnih promjena koje su dole sa strujom, radom u tvornici, seljenjem iz seoskog u gradsko okruenje, kontracepcijom, boljom zdravstvenom zatitom, masovnim komunikacijama. to simulacije i igrokazi nude nastavniku povijesti?

20

Simulacije i igrokazi zahtijevaju mnogo vremena za pripremu i od nastavnika i od uenika. To vrijedi ak i kad nastavnik koristi komercijalne (pripremljene) simulacije, a jo vie ako nastavnik mora samosmisliti scenarij za simulaciju ili igrokaz. Vano je stoga raistiti to uenici mogu dobiti sudjelovanjem u simulaciji ili igrokazu, a to ne bi dobili iz drugih izvora znanja, kao to su udbenici, primarni i sekundarni izvori, muzeji, masovni mediji i Internet. Dobro osmiljene povijesne simulacije i igrokazi uenicima mogu pruiti priliku za bolje povijesno razumijevanje i razvoj vjetina, a pridonose i daljnjem razvoju nekih opih obrazovnih znaajki.

12) Vrednovanje udbenika. Nastava povijesti u kolama nije podruje rezervirano samo za povjesniare znanstvenike, nastavnike, autore udbenika i izdavae. Ona se openito doivljava kao javno dobro. Politiari, lobistike skupine, etnike i jezine manjine te roditelji esto smatraju da imaju pravo pokuati utjecati na sadraj povijesnog kurikuluma te naina na koji se povijest pouava, u mnogo veem omjeru nego to bi to ikada pokuali uiniti s kurikulumom matematike, prirodnih znanosti ili geografije. U tom smislu, udbenici povijesti takoer su javno dobro te razliite grupe unutar jedne zemlje, ali i u susjednim zemljama, mogu s razlogom biti zabrinuti zbog sadraja tih knjiga, eksplicitnih ili implicitnih poruka i pretpostavki koje se prenose kroz tekst, ilustracije i izvorne materijale, zbog onoga to je ukljueno ili izostavljeno, zbog primjerenosti nastavnih stilova kojima su se koristili autori, te praktinih pitanja koja se odnose na trokove, dostupnost te omjer cijene i kvalitete. Koja se pitanja moraju postaviti kako bi se vrednovao udbenik prije no to se odlui kupiti i koristiti ga? Ovo kratko poglavlje trebalo bi posluiti kao poticaj za daljnju raspravu. Nije napisano s namjerom da se ponudi definitivan odgovor na pitanje to je dobar udbenik povijesti? Naprotiv, jedna od pretpostavki ovog poglavlja jest da e odgovor na to pitanje vjerojatno varirati od jednog obrazovnog sustava do drugog i, kao posljedica toga, svaki pokuaj davanja definitivnog odgovora obino ne vodi ni u to drugo doli u opirne i trivijalne generalizacije. Naravno, postoje odreeni pedagoki principi i dizajnerske karakteristike koje se mogu primijeniti na bilo koji udbenik povijesti, no oni vjerojatno nee biti dovoljni da se osigura kako bi odreeni udbenik odgovarao u svim okolnostima. Kontekst u kojem se neki udbenik pie, objavljuje, reklamira, kupuje i koristi u nastavi takoer je vrlo vaan. Stoga su 21

pitanja za vrednovanje u podsjetniku koji slijedi organizirana u tri glavne kategorije: prvo, pitanja namijenjena vrednovanju sadraja i metodikog pristupa udbenika povijesti; drugo, pitanja koja se usredotouju na sutinske kvalitete udbenika (i koja e se vjerojatno primjenjivati bez obzira na zemlju u kojoj se udbenik objavljuje i koristi, na sadraj koji pokriva, na dob i mogunosti uenika za koje se pie); i konano pitanja koja se usredotouju na vanjske imbenike koji nisu sastavni dio procesa pisanja, objavljivanja i koritenja udbenika, ali ipak se nameu i utjeu na te procese.

13) Analiziranje medijskog izvjetavanja. Druga poglavlja (o uporabi televizije i suvremenih pisanih materijala u nastavi povijesti) detaljnije govore o analizi medijskog izvjetavanja. Meutim, glavni problem u, primjerice, prouavanju novinskog izvjetavanja o znaajnim dogaajima i pojavama 20. stoljea, lei u tome da su nastavnici (i uenici) ogranieni jezicima kojima se koriste. Arhivi se takoer uglavnom ograniavaju na nacionalne novine. Koristan izvor onima koji imaju pristup Internetu jest Arhiv medijskih reakcija Amerikog ministarstva vanjskih poslova (United States Department of State Media Reactions Archive). Pet dana u tjednu slubenici informativnih odjela svakog amerikog veleposlanstva u svijetu pregledavaju sve nacionalne (a i neke lokalne) novine te izrauju saetke svih glavnih meunarodnih tema dana. Sadraj je veinom ogranien na pitanja vezana uz regionalnu ili nacionalnu politiku i meunarodne odnose. Odabrani se odlomci prevode na engleski i alju u Washington. Ondje Amerika informativna agencija (US Information Agency) izrauje zbirku materijala (issue focus) o svakoj temi. Mogu se uitati s websitea: http://usinfo.state.gov/products/medreac.htm. U njihove arhive moete ui izravno s tog websitea. Ovaj je izvor posebno koristan ako prouavate pojave u nedavnoj prolosti koje valja istraiti iz razliitih nacionalnih, regionalnih i lokalnih perspektiva. Podaci na websiteu ne govore samo iz kojih je novina, iz koje televizijske ili radijske emisije citat preuzet, ve i njihovu politiku orijentaciju (primjerice, je li izvor za ili protiv vlade, je li povezan s odreenom politikom skupinom ili strankom i dr). Koristei ovaj izvor, valja imati na umu da je odlomke odabrao ameriki dravni slubenik koji je svjestan posebnih interesa svoje vlade u vezi s time, ali taj website ipak nudi prilino obiman pregled medijskih reakcija. U Okviru 4 naveden je takav primjer. Odnosi se na pitanje Cipra, odnosno na jaanje napetosti izmeu Grke i Turske u sijenju 1997. godine zbog prodaje ruskih obrambenih 22

raketa vladi grkog dijela Cipra. Zbirka materijala koju je napravila Amerika informativna agencija ukljuivala je ulomke 36 razliitih izvora iz 13 drava, objavljenih tijekom jednog mjeseca (sijenja 1997. godine). Usprkos svim ogranienjima, taj se materijal moe upotrijebiti kao vrijedno sredstvo za prouavanje (u ovom sluaju): ciparskog pitanja, grko-turskih odnosa, novije i starije povijesti Jugoistone Europe, Sjevernoatlantskog saveza (NATO), posthladnoratovskih odnosa izmeu Ruske Federacije i proirenog NATO saveza. Taj je arhiv u posljednje vrijeme veoma koristan izvor za nastavnike povijesti koji se slue engleskim jezikom ako ele znati kako su mediji u razliitim dravama reagirali na promjene u Srednjoj i Istonoj Europi nakon raspada Sovjetskog Saveza, dogaanja na Balkanu i u samoj Ruskoj Federaciji. Materijali omoguuju ueniku da prouava medijske reakcije na isti nain kao to bi prouavao bilo koji drugi povijesnih izvor. Primjerice: razlikovati injenice od miljenja, razlikovati miljenja koja se mogu potvrditi drugim izvorima od onih koja se ne mogu potvrditi, razlikovati objanjenja, opise i zakljuke, izluiti bitne informacije, odrediti pokuava li autor dati objektivan i uravnoteen prikaz ili ne, prepoznavati izjave, fraze ili rijei koje otkrivaju autorove predrasude protiv ili u korist neke skupine ili nekih ljudi, vrednovati izvore. Osim toga, nude se i sredstva za usporedbu i konfrontaciju razliitih perspektiva, interpretacija, pretpostavki i glavnih preokupacija unutar drava, kao i izmeu njih. Primjerice, zanimljivo je primijetiti u primjerima u Okviru 4 da britanske novine povlae paralelu s Kubanskom raketnom krizom 1961. godine; ruske novine brine moe li se ruska vojna industrija nositi sa zapadnom konkurencijom, dok grke novine vezuju podrijetlo problema uz tursku invaziju Cipra 1974. godine. Jedne turske novine ukazuju da problem see jo dalje u prolost, dok druge nude teoriju da je rusko ponaanje moda reakcija na tursku potporu eenima. 14) Lokalna povijest. 23

Grad ili naselje mogu se itati kao povijesni dokument. Tragovi prolosti vidljivi su u arhitekturi i bivim funkcijama zgrada, imenima ulica, mostovima, spomenicima, imenima trgovina, kavana i restorana, nainima kako se grad ili naselje razvijalo, smjetaju javnih i stambenih zgrada. Moemo takoer prouavati jesu li manjine rasprene ili ive u svojim etvrtima, jesu li ratom oteeni dijelovi grada obnovljeni tono onako kako su izgledali prije rata ili su izgraeni u novim arhitektonskim stilovima, novim graevnim materijalima. Seoski se krajolik takoer moe itati kao povijesni dokument. Mnogi nastavnici povijesti to ve rade, ali obino dok obrauju ranija povijesna razdoblja; primjerice prouavajui kako je zemlja bila razdijeljena u feudalno vrijeme ili kako su njive bile ograene u vrijeme poljoprivredne modernizacije. to je europska dimenzija ovih lokalnih studija? Prvo treba istaknuti da se lokalitet doista moe prouavati zbog sebe samog, ali moe se prouavati i kao studija sluaja promjena i razvoja koji su se dogodili diljem Europe ili diljem regija u Europi, iako u razliitoj mjeri. Tako, primjerice, muzejske fotografije ili razglednice poznatih ulica, lokalnih tvornica ili lokalnih farmi snimljenih u razliitim dijelovima stoljea moemo koristiti kako bismo odredili aspekte kontinuiteta i promjene u gradu ili okolici. Moe ih se upotrijebiti i za ocrtavanje postupnog utjecaja globalnih razvojnih procesa: utjecaja elektrifikacije (ulina rasvjeta, trgovine itd.), utjecaja masovne proizvodnje na gradski prijevoz, mehanizaciju poljoprivrede i utjecaja oneienja na okoli. Nijedan lokalitet nije potpuno izoliran od vanjskih utjecaja. Nastavnici zemljopisa ovome pristupaju tako da uenike zadue da provedu ulina istraivanja obraajui pozornost, primjerice, na zemlje iz kojih potjeu vozila na cesti i razliiti proizvodi u prodavaonicama kako bi pokazali utjecaj razvoja infrastrukture prijevoza, nacionalne i meunarodne robne razmjene, te ovisnost i meuovisnost lokalnih privreda. Koritenjem zbirki lokalnih muzeja, arhiva lokalnih novina, podataka lokalnog matinog ureda, slubenih statistika, fotografija i zbirki suvenira koje su sakupile obitelji uenika moe se u ova prouavanja uvesti povijesna dimenzija. To je koristan nain ocrtavanja politikih i gospodarskih promjena i prevrata tijekom posljednjeg stoljea. Povijesni izvor moe biti lokalan, ali pomae rasvijetliti politiku i gospodarsku povijest kontinenta ili neke njegove regije. Primjerice, usporedba dananjice i osamdesetih: to je bilo dostupno u prodavaonicama u mnogim gradovima Istone Europe, zemlje podrijetla tih proizvoda, koliko su stajali i koji je postotak prihoda bio potreban da bi ih se kupilo. Takvi bi podaci bili zanimljivi pokazatelji pozitivnih i negativnih utjecaja promjena, koje su se dogodile u tim zemljama nakon 1989. godine, na ivote obinih ljudi. Slina bi analiza bila jednako korisna ako bi se provela u bilo kojoj zemlji Europske Unije. Kako smo 24

spomenuli u poglavlju Multiperspektivnost u nastavi povijesti, veina nacija i zajednica u Europi proivjela je razdoblja iseljavanja i useljavanja tijekom 20. stoljea. Dvostruka je vrijednost prouavanja iskustava druge ili tree generacije obitelji imigranata. Prvo, uenici poinju shvaati da su takve skupine pridonijele povijesti zajednice kao cjeline i sastavni su dio prolosti zajednice (ili nacije). Oni su pomogli stvoriti zajednicu onakvu kakva je danas. Drugo, prouavanje tih grupa takoer objanjava dogaaje i pojave koji su mogli imati opeeuropsku vanost u odreenim razdobljima 20. stoljea. Kratka analiza primjera u Okviru 1 trebala bi ilustrirati obje toke. Udbenici o povijesti kotske uglavnom istiu iseljavanje kota tijekom 18. i 19. stoljea u Sjevernu Ameriku, Australiju i Novi Zeland te doseljavanje irskih katolika s juga Irske i protestanata sa sjevera Irske u industrijalizirana podruja kotske u 19. stoljeu. Meutim, tijekom tog razdoblja dogodio se i znaajan priljev useljenika iz Italije, Poljske, Litve te idova koji su bjeali pred pogromima u Ruskom Carstvu. Ti su se narodi uglavnom smjestili u najveim urbanim sreditima kotske: Glasgowu, Edinburghu i Aberdeenu. Znatno su utjecali na zajednice koje su ih primile, ali su zadrali i veze s domovinama to je imalo politike i drutvene posljedice tijekom najznaajnijih dogaaja stoljea. Primjer u Okviru 1 bavi se iskustvima talijanske zajednice u kotskoj. Trebalo bi omoguiti uenicima da zajedno provode slina dijakronijska ispitivanja povijesti doseljenikih grupa u drugim zajednicama. Time bi se istaknuli zajedniki utjecaji i ire povijesno okruenje koje je utjecalo na ivote tih zajednica i njihove odnose s domaim stanovnitvom. Ukljuivanje lokalne povijesti u kurikulum povijesti stvara dodatnu vrijednost. Njezina neposrednost potie zanimanje uenika (mjesta i ljudi koje poznaju, dogaaji za koje su ve uli) i daje novu dimenziju prouavanju nacionalne, regionalne i meunarodne povijesti. Lokalna povijest prua zanimljivu priliku uenicima da surauju s lokalnim povjesniarima i da rade kao povjesniari primjenjujui kljune povijesne koncepte, koristei istraivake metode i razvijajui vlastite interpretativne vjetine. Osim toga, obino dobiju vrijedan uvid u probleme s kojima se suoavaju povjesniari kad pokuavaju objasniti ili interpretirati odreeni dogaaj ili proces. Uenici esto pretpostavljaju da je iskaz osobe koja je bila svjedok nekog dogaaja samim time pouzdaniji od opaanja i komentara nekoga tko nije bio prisutan na mjestu dogaaja i tko o njemu pie kasnije. (Ona je tamo bila, valjda ona zna to se dogodilo!) Povjesniari i nastavnici povijesti donekle potiu takve pretpostavke kroz razluivanje primarnih od sekundarnih izvora. Meutim, koga god zanima lokalna povijest poznaje i udan fenomen iskrivljenog zajednikog sjeanja. Kada se ljude pita o odreenom lokalitetu, oni uvijek odgovaraju da su u doba njihova djetinjstva svuda uokolo bila zelena 25

polja. Meutim, fotografije iz tog doba, prouavanje lokalne arhitekture i analiza dokumenata u lokalnom matinom uredu esto otkrivaju da podruje nije moglo izgledati tako kako ga se oni sjeaju. Ono ega se oni sjeaju jesu prie koje su njima ispriali njihovi roditelji i susjedi, a potjeu iz vremena kada su njihovi roditelji bili djeca. Ili su moda i ta sjeanja rezultat zajednikog krivog pamenja. U svakom sluaju, to je korisna vjeba povijesnog istraivanja i interpretiranja te vana dodatna lekcija da pamenje ljudi i iskazi svjedoka nisu nepogreivi i valja ih podvrgnuti istoj strogoj analizi kao i svaki drugi povijesni izvor. Mogue je i postupno uvoditi komparativnu dimenziju u lokalnu povijest, naroito ako usporeujemo velike gradove. Danas je na Internetu mogue pronai detaljne planove gradova i virtualne obilaske veine europskih glavnih i veih gradova. Veina virtualnih obilazaka ukljuuje fotografije i kratke opise povijesti svih vanijih zgrada i povijesnih mjesta. Oni nude priliku za usporedbu arhitektonskih stilova i kulturnih utjecaja, te za istraivanje kako su razliite drave i gradske vlasti odluile obiljeiti isti dogaaj. OKVIR 1: TALIJANI U KOTSKOJ Popis u kotskoj iz 1881. godine zabiljeio je 328 ljudi talijanskog podrijetla. Do 1914. godine broj im je narastao na oko 4.500 i prepoznatljive talijanske zajednice pojavile su se u vanijim kotskim gradovima, posebice u Glasgowu. Societa de Mutuo Soccorso osnovana je 1891. godine kako bi pruala socijalnu pomo. Zajednica je 1908. godine pokrenula vlastite novine, prikladno nazvane La Scozia. Otvarali su trgovine, kavane, restorane, slastiarnice i zalogajnice. Meutim, moderno talijansko doseljavanje u kotsku moe se pratiti sve do figurina, koji su prvi doli u Englesku i kotsku pedesetih godina 19. stoljea kao putujui obrtnici. Bavili su se izradom i prodajom kipia i figurica za domove i crkve. Neki su postali padroni (poslodavci ili zatitnici), koji su dovodili nove doseljenike, plaali im put i nudili im posao. Veina je doseljenika pristigla iz dvije regije: Lucca, u sjevernoj Italiji, i Lazio, juno od Rima. Kada je u Italiji na vlast doao Mussolini, uveo je pravilo po kojem su svi iseljeni Talijani punopravni graani novoroene talijanske drave. Fasci, ili faistiki klubovi, osnivani su u iseljenikim zajednicama, a obino su ih vodili istaknuti graani. Fascio u Glasgowu osnovan je 1922. godine. Popis stanovnitva talijanske vlade 1933. godine, koji je ukljuivao i iseljenike i Talijane koji su ivjeli u Italiji, pokazao je da su gotovo polovica onih koji su popisani u kotskoj registrirani lanovi Faistike stranke. Nekoliko sati nakon to je Mussolini objavio rat Velikoj Britaniji 10. lipnja 1940. godine, u Glasgowu i Edinburghu su napadnute, razbijene i opljakane trgovine i restorani u vlasnitvu Talijana. Dijelom je to bilo zbog antitalijanskih stavova, ali dijelom i zbog antikatolikih osjeaja protestantskih zajednica u tim gradovima. Talijani mukarci u dobi od 17 do 60 godina bili su internirani, a mnogi su transportirani u prekomorske zemlje, posebice u Australiju. Od 1945. godine nema znaajnijeg doseljavanja u kotsku iz Italije, puanstvo je raspreno i asimilirano uslijed brojnih brakova pripadnika mlaih generacija sa kotima. Ipak, svijest o talijanskom identitetu nije potpuno nestala, kao to svaki posjetitelj Glasgowa ili Edinburgha brzo zamijeti.

26

15) Muzeji. Raspon tema koje danas pokrivaju povijesni muzeji izvanredna je. Tradicionalni lokalni ili nacionalni povijesni muzeji, s prostorijama postavljenim prema razliitim razdobljima i esto organiziranim tako da posjetitelj zapoinje u prethistorijskom razdoblju a zavrava u 20. stoljeu, jo uvijek prevladavaju u veem dijelu Europe. Meutim u posljednjih 30-40 godina pojavljuju se specijalizirani muzeji koji se usredotouju na teme posebno vane za povijest 20. stoljea kao to su muzeji transporta, znanosti, tehnologije, industrije, ratni i vojni muzeji, muzeji kulture i umjetnosti, fotografije, filma, novinarstva, djetinjstva i etnografije. Kao to je ve naglaeno, ovo su teme koje se usredotouju na paneuropske trendove i pojave. Utemeljeni su i neki muzeji posveeni kulturi i nainu ivota etnikih, jezinih i vjerskih manjina. Istodobno se dizajn i nain funkcioniranja izlobi unutar tih muzeja odmaknuo od prilino suhoparne prezentacije slika, artefakta i odlomaka dokumenata te se posjetiteljima nudi niz multimedijskih i multiosjetilnih izlobi s rekonstrukcijama ambijenata, dijapozitivima, kompjuterskim terminalima, filmovima, glazbom i drugim zvunim zapisima kao i prigodom za interaktivno uenje. Posjetitelji se sve ee ohrabruju da muzej koriste tako da pomou izbornika na kompjutoru odluuju to e odabrati. Kombinacija medija i rekonstruiranih ambijenata pomae u stvaranju potpunijeg dojma povijesnog razdoblja, dok interaktivni pristup i raznolikost puteva kroz muzej omoguuju pojedinano i grupno uenje. Evo to naglaava Helena Friman, muzejski pedagog u Stockholmu: U muzeju djeca mogu vidjeti, dodirnuti i pomirisati; mogu drati orua i koristiti aparate. Ovdje pojedinac moe pristupiti povijesti kao istraiva.* Kratak primjer pristupa o kojem govori Helena Friman nalazi se u Okviru 3. Ovome bismo mogli dodati onim nastavnicima koji u potpunosti ele iskoristiti muzej kao edukativno sredstvo da dobra izloba takoer omoguuje posjetiteljima uivljavanje, daje im priliku za razmiljanje o povijesti te za usporedbe izmeu prolosti i sadanjosti. Meutim, svaki muzej mora izai u susret potrebama i interesima razliitih korisnika. On moe imati obrazovnu funkciju, ali to nije njegova jedina i osnovna svrha. Muzejske izlobe moraju biti podjednako zabavne i informativne. Zbog potrebe da se privuku posjetitelji, muzeji moraju donijeti sljedee odluke: koje eksponate pokazati, a koje spremiti u podrumske arhive? gdje ih smjestiti? 27

kako ih postaviti? kako povezati meusobno pojedine eksponate? treba li izloba slijediti jasnu i strukturiranu priu ili biti organizirana tako da posjetitelji sami odabiru (ovo se ponekad opisuje kao cultural window shopping)? koliko kontekstualnih podataka treba staviti uz svaki pojedini izloak a koliko za izlobu kao cjelinu? Muzeji sve vie pokuavaju premostiti jaz izmeu onoga to imaju za ponuditi i onoga to ele kole. Zbog toga sve vei broj muzeja osniva obrazovne odjele. Njihova funkcija nastoji biti kombinacija sljedeeg: povezivanje sa kolama u vezi s nadolazeim posjetima, konzultiranje s nastavnicima prije postavljanja novih izlobi, konzultiranje s nastavnicima te s udrugama nastavnika o tome kako muzej moe uinkovito povezati svoje izlobe sa kolskim kurikulumom, organiziranje struno voenih obilazaka i dogaanja za kole, izrada nastavnih materijala za pripremu posjeta i za rad u razredu nakon posjeta muzeju, voenje radionica strunog usavravanja za nastavnike povijesti. S obrazovnog gledita muzej moe doprinijeti sljedeim: to je dodatni izvor povijesnih informacija, ako pokriva dulje vremensko razdoblje (ili ak samo jedno stoljee), moe pruiti jasne dokaze o promjeni i kontinuitetu u ivotima ljudi, kroz veze s muzejima u drugim dravama muzej moe pruiti dodatnu, europsku dimenziju: zajedniki projekti i izlobe, website linkovi itd. Dobar je primjer zajednika inicijativa muzeja iz etiri glavna grada: Stockholma, Tallina, Sankt Petersburga i Helsinkija, muzej daje uvid u ivote ljudi nekog razdoblja na ivopisniji i upeatljiviji nain od konvencionalnog udbenikog prikaza, muzej prua mogunost posjetiteljima za uivljavanje u ivote ljudi iz odreenog vremena, ili odreenog okruenja, moe pruiti mogunost za grupni rad i individualizirano uenje, moe biti koristan izvor za uenike projekte i istraivanja, moe poticati promiljanje i ispitivaki pristup kod uenika koji ga posjeuju. Kako je rekao kustos iz Historiala: Mi elimo prenijeti sjeanja, ali i posijati pitanja te izazvati promiljanje posjetitelja,

28

muzej je izvor dokaza koji se mogu ispitivati i analizirati na iste naine kao i bilo koji drugi izvor povijesnih dokaza. Rade se odabiri, donose se odluke o tome kako predstaviti izloke, stvaraju se veze, nude se perspektive, implicitno i eksplicitno. Stariji uenik mora svjesno ispitati kustosov pristup jednako kao to mora koristiti muzej kao izvor. Neki muzeji, primjerice, helsinki Gradski muzej, ukljuili su uenike u pripremu materijala za izlobe to je koristan uvid u rad kustosa. Ovi i drugi muzeji koji ele razviti svoja obrazovna nastojanja, naglaavaju dvije iste poruke nastavnicima povijesti. Prvo, potrebno je stupiti u kontakt s muzejom prije posjeta. Nastavnici moraju obavijestiti muzej o svojim potrebama te e muzej uiniti potrebne napore kako bi im izaao u susret. Drugo, posjet muzeju mora biti integriran u nastavu. To zahtijeva pripremu prije i rad nakon posjeta. U suprotnom, posjet muzeju nee biti vie od ugodnog izleta s vrlo malom edukativnom vrijednou. Meutim, mnogi nastavnici povijesti u razliitim dijelovima Europe moda nee imati pristup povijesnim muzejima koji pruaju ovakav stupanj potpore. Trenutno je vjerojatnije da muzeji u Sjevernoj i Zapadnoj Europi imaju obrazovne odjele. to u takvim okolnostima nastavnik povijesti moe uiniti kako bi do maksimuma iskoristio obrazovni potencijal posjeta muzeju? Da ponovno citiramo Helenu Friman: Potrebno je uiniti poetni napor: nastavnici moraju sami posjetiti muzej, dobro se upoznati s njime i razmisliti o nainu na koji e moi iskoristiti eksponate u svojoj nastavi. Poznajem nekoliko nastavnika koji neovisno koriste muzeje. Zajedno s djecom, oni promatraju izloke koje su sami odabrali i prezentiraju ih na svoj nain. Ponekad razred moe doi u muzej na pola sata kako bi uenici pogledali jedan jedini izloak. Nekom drugom prilikom mogu ostati pola dana i pogledati cijelu izlobu. Jo jedna mogunost jest pomoi uenicima da naprave neovisno istraivanje u muzeju. Da bi se to uinilo, nastavnik e moda morati nadopuniti muzejski vodi kako bi omoguio istraiteljski pristup i pomogao uenicima formulirati vlastita pitanja prije samog posjeta. Naravno, mnogi nastavnici u nekim dijelovima Europe, posebice u udaljenim ruralnim dijelovima, moda uope nee imati priliku posjetiti muzej. U nekim dijelovima Srednje i Istone Europe kole se potiu da stvore svoje vlastite muzeje. Okvir 5 sadri skraenu verziju rada o razvoju kolskog muzeja iz pera Piotra Ungera, koji ima veliko iskustvo na ovom podruju.

29

16) Povijest na internetu (prednosti i nedostaci uporabe interneta, nastavnik,uenik). Mogua uporaba Interneta u nastavi povijesti Iako Internet ima znatne mogunosti kao mehanizam prijenosa strunog usavravanja kroz uenje na daljinu (posebice za nastavnike koji rade u udaljenim podrujima), u ovom se poglavlju bavimo dvjema grupama korisnika: nastavnicima povijesti i uenicima u dobi od 14 do 18 godina. Nastavnik Nastavniku povijesti otvorene su mnoge mogunosti. Moe koristiti Internet samo da bi doao na bitne websiteove i uitao materijale koje e koristiti kao dodatna sredstva pouavanja i uenja. Moe koristiti elektronske izdavake programe kako bi napravio privlane i matovite nastavne materijale u koje e ukljuiti materijale uitane s Interneta, ukljuujui tekstove, fotografije, zemljovide, grafove, plakate i ostale arhivske materijale. Znanje se moe aurirati pristupom primarnim i sekundarnim izvorima u arhivima websitea, online povijesnim knjigama, elektronskim povijesnim urnalima i novim spoznajama o odreenom gradivu i temama. Povijesni odsjeci mnogih amerikih sveuilita ve stavljaju akademske lanke na mreu. Europska sveuilita nisu tako brzo prepoznala mogunosti Interneta, ali i ovdje postoje naznake razvoja. Organizatori akademskih konferencija sve ee stavljaju na Internet referate koji su odrani na konferenciji. Neki nastavnici povijesti (ponekad uz znatnu pomo svojih uenika) takoer stvaraju vlastite websiteove kombinirajui svoje biljeke, radne listove i materijale uitane s Interneta, a obino ukljuuju i adrese drugih websiteova koje dre korisnima za svoje uenike. (Vidi adresu kole Cherwell na str. 184). Jedna od velikih prednosti povijesnih websiteova napravljenih s tom namjerom jest da ih se moe fleksibilno oblikovati tako da im uenici mogu pristupati, da nude osnovne materijale za nekoliko teajeva i dodatne materijale za nadarene te za uenike koji pokazuju poseban interes za povijest ili odreenu temu. Tehnologija elektronske komunikacije moe biti korisno sredstvo za meusobno povezivanje nastavnika povijesti u svrhu razmjene ideja, priprema za nastavne satove i nastavnih materijala, te planiranje zajednikih projekata. Tehnologija esto pomae da se odre ve postojee veze (primjerice, meu nastavnicima unutar odreene uprave za obrazovanje ili lanovima udruge nastavnika povijesti), ali moe potaknuti i potpune strance da komuniciraju i izmjenjuju informacije i struna miljenja. Najoitiji je nain elektronska pota (e-mail), posebice danas kada vam veina modernih email paketa omoguava dodavanje raznih tipova datoteka (tekst, fotografije, grafika, audiovizualni materijali), iako takva razmjena podrazumijeva da svi ukljueni kolege imaju potrebne programe za komprimiranje i dekomprimiranje veih datoteka i/ili koriste 30

mogunost namjenskog file transfer protocola.*To e vam omoguiti da napravite vlastite adrese grupe i popise za slanje pote tako da svaki lan grupe lako moe komunicirati s cijelom grupom, a ne samo s jednim lanom. Alternativni elektronski nain suradnje na daljinu jest closed conferencing. On vam nudi vie mogunosti od e-maila, ali potrebno je da svi lanovi grupe imaju pristup istom programu. U osnovi closed conferencing funkcionira kao niz elektronskih oglasnih ploa, od kojih je svaka dodijeljena razliitom tematskom podruju. Moete se spojiti na mreu (online) i uitati nove poruke koje vas zanimaju; zatim se iskljuiti (offline) pripremiti svoj odgovor; ponovno otii na mreu i postaviti svoju poruku na odgovarajuu tematsku plou tako da je drugi mogu uitati i proitati. Poruke se mogu arhivirati tako da vidite kako rasprava napreduje. Sada se pojavljuje i Web-based conferencing. Prednost mu je to je multimedijalan i nije ogranien samo na tekstualno komuniciranje. Microsoftov preglednik Internet Explorer ima takvu mogunost, NetMeeting, i besplatan je za korisnike iz podruja obrazovanja. Jo jedna mogunost vrijedna spomena jest Internet relay chat. Ovdje se oko odreenih tema stvaraju kanali i skupina sudionika moe se ukljuiti u rasprave u stvarnom vremenu koristei tekstualne poruke kao glavni oblik komunikacije. IRC-om uglavnom dominiraju prijateljske grupe i rasprave o trivijalnim temama. Meutim, danas se sve vie prepoznaje i njegov edukativni potencijal. Neka sveuilita i institucije za struno usavravanje nastavnika koriste IRC kao sredstvo provoenja online rasprava za polaznike koji ne mogu osobno dolaziti na seminare. Konano, Internet openito, a elektronska pota posebice, proirili su mogunosti za projekte gdje uenici iz razliitih kola i razliitih zemlja mogu suraivati razmjenom informacija, ideja i primjera primarnih i sekundarnih izvornih materijala. U posljednjih nekoliko godina provedeno je vie opeeuropskih projekata, a veina je zapoela komunikacijom putem pote, zatim razmjenom faks-poruka, a potom razmjenom e-mailova i prijenosom datoteka. Sada postoje mogunosti slanja netekstualnih materijala, kao i dokumenata, putem Interneta te ak i suradnje u stvaranju zajednikih websiteova. Uenik Internet ueniku nudi brojne mogunosti za samostalno uenje. ak i kada uenik radi offline na materijalima koje je ranije uitao nastavnik, pristup je i dalje u svojoj osnovi interaktivan i usmjeren na uenika. Uenici su motiviraniji detaljnije prouiti neku temu ako mogu jednim klikom doi do hyperlinkova na druge vane websiteove i dokumente. Na mnogo naina to ueniku otvara temu, omoguuje mu da vidi dogaaje i pojave koje prouava u irem kontekstu, te da kroz primarne izvorne materijale vidi kako su ljudi tada razmiljali i kako su reagirali na dogaaje dok su se odvijali. Vano je rei da, za razliku od mnogih povijesnih 31

sredstava koji se mogu koristiti u razredu, veina Internet siteova nije oblikovana za odreenu razinu uenja. Na nekom siteu mogu se nalaziti materijali koji su relevantni za uenika u srednjoj koli, ali site moe sadravati i materijale za studente i akademsko prouavanje. Meutim, ako uenik pretrauje online, nita ga ne moe sprijeiti da slijedi ono to ga zanima toliko daleko koliko eli. Moda neki mlai uenici nee potpuno razumjeti sve to proitaju, ali nadareniji i posebno zainteresirani uenici moi e itati uokolo i ne oslanjati se samo na ogranienu koliinu materijala koja im je inae dostupna. U uvodu smo objasnili vanost pomaganja mladim ljudima da shvate pokrete koji su oblikovali ovo stoljee, da cijene bogatu raznolikost europske povijesti i razumiju povijesne korijene s kojima je Europa danas suoena. Kako pristup Internetu moe pomoi postizanju tih ciljeva, istovremeno razvijajui istraivake vjetine i kritiko miljenje? Da bi uenik mogao shvatiti sile koje su oblikovale kontinent tijekom 20. stoljea, mora stei uvid u stoljee, okvir koji e mu pomoi da uspostavi veze izmeu dogaaja i pojava te svijest o dinamikim procesima koji lee u osnovi tih dogaaja. Uvid nastaje iz sposobnosti da se dogaaji i pojave smjeste u iri kontekst. To ponekad znai smjetanje dogaaja u iri kronoloki kontekst, ili smjetanje politike povijesti u iri drutveni i gospodarski kontekst, ili shvaanje to je suvremeno, to jest to se dogaalo u isto vrijeme u razliitim dijelovima Europe i drugdje u svijetu. Na taj nain uvid pomae ueniku stvoriti veze preko s jedne strane osjeaja za redoslijed dogaaja i shvaati, te s druge strane razumijevanja da postoje veze izmeu dogaaja i pojava koje su naizgled nepovezane. Trenutno je dostupno nekoliko websiteova koji to ueniku omoguuju, obino nudei kronoloke tablice s komentarima i linkovima. Dobar je primjer takvog anra hyperhistory koji se moe pronai na http://www.hyperhistory.com. Hyperhistory nudi usporedne kronoloke tablice za razliita podruja u svijetu (ukljuujui i Europu) i, sustavom obiljeavanja bojama, omoguuje korisniku fokusiranje na informacije koje se odnose ne ljude i dogaaje, znanost i tehnologiju, kulturu, religiju, politiku ili rat. Svijest o dinamikim procesima dijelom nastaje iz uvida, posebice shvaanja povezanosti dogaaja. Ali shvaanje dinamike nastaje i iz sposobnosti da se male prie poveu u veliku sliku bilo da su te male prie iskustva obinog vojnika iz rovova tijekom Prvog svjetskog rata, ili promijenjena drutvena uloga ene koja radi u tvornici streljiva tijekom Drugog svjetskog rata ili iskustva izbjeglike obitelji u Srednjoj Europi 1945. godine. Opet postoji mnotvo relevantnih materijala na Internetu koji na ovaj nain mogu rasvijetliti veliku sliku uz uvjet da se nastavnik pobrine da uenici imaju odgovarajui okvir kojim se koriste prilikom pretraivanja Interneta. Uenici mogu razviti svijest o dinamikim procesima stvaranjem uvida u razmiljanje ljudi u vrijeme kada se 32

dogaaj zbivao. Udbenici, naravno, esto sadre kratke ulomke iz dnevnika kljunih osoba kao izvorni materijal, ali Internet nudi iri izbor izvora, ukljuujui i gledita obinih ljudi. Internet moe potencijalno pomoi ueniku i da cijeni bogatstvo i raznolikost europske povijesti 20. stoljea. Sve je vie websiteova, posebice onih koji nastaju u Europi, a ne u Americi, kojima se moe pristupiti na nekoliko jezika, obino engleskom, francuskom i njemakom. Vidi, primjerice, website Deutsches Historisches Museum na http://www.dhm.de ili Les archives de guerre na http://www.ina.fr/Archives/Guerre. Neki websiteovi koriste prevodilake mogunosti koje nudi Alta Vista. To omoguuje korisniku da jednom websiteu pristupa na est jezika (engleskom, francuskom, njemakom, talijanskom, portugalskom i panjolskom). Internet je, kako smo ve vidjeli u ovom poglavlju, bogat rudnik primarnih i sekundarnih izvornih materijala prikupljenih iz cijelog svijeta. Uenik moe brzo pristupiti mnotvu perspektiva (slubenih i neslubenih, suvremenih i nastalih s vremenskim odmakom) o glavnini velikih dogaaja i pojava 20. stoljea. U tom smislu Internet raspolae velikim mogunostima za vrijedan doprinos nastavi i uenju o multiperspektivnosti u nastavi povijesti. Razumijevanje povijesnih korijena situacije u dananjoj Europi u velikoj mjeri zahtijeva stvaranje kronolokog pregleda kako smo ranije predloili. Postoje brojni websiteovi koji nude kronoloke tablice za odreeni dogaaj ili pojavu, a ne za cijelo stoljee. Mogue je pristupiti websiteovima koji, primjerice, daju kronologiju dogaaja i imbenika koji su doveli do dvaju svjetskih ratova, ili kronologiju promjene uloge i prilika ena u 20. stoljeu ili kronologiju krize i promjena na Balkanu (primjerice ameriki kanal ABC news specijaliziran za vijesti ima korisnu kronoloku tablicu o Balkanu na http://abcnews.go.com/sections/world/balkans_content/). Meutim, kronologije opisuju slijed dogaaja i pojava, ali one nuno ne objanjavaju zato su se stvari dogodile na nain kako su se dogodile ili zato su se dogodile kada su se dogodile. Izvjetavanje o suvremenim pitanjima u masovnim medijima uglavnom je ahistorijsko ili se usredotouje na kratkorone uzroke i povode koji su pokrenuli sadanju krizu ili sukob. Uz nekoliko vrijednih iznimaka, ti su mediji stoga siromaan izvor za uenike koji pokuavaju razumjeti dugorone uzroke ili korijene situacije u dananjoj Europi. Veina materijala na Internetu pati od istog problema. Sredinom devedesetih moglo se pronai puno websiteova o dogaajima u Bosni. Krajem devedesetih naslijedili su ih websiteovi o dogaajima na Kosovu. Ponekad su uspostavljane veze izmeu tih dviju kriza, ponekad ne. U veini je sluajeva napravljen tek povran pokuaj da se istrae i analiziraju dugoroni uzroci. Nastavnici povijesti stoga moraju pomoi uenicima razviti uinkovite pretraivake strategije i okvire koji e im pomoi da prepoznaju i analiziraju uzroke i imbenike koji su pridonijeli irenju krize. Jedan je od 33

moguih naina zadati uenicima da poduzmu mini-potragu za relevantnim websiteovima na Internetu o odreenom dogaaju, krizi ili pojavi koja vjerojatno ima dugorone i kratkorone uzroke te imbenike koji su joj pridonijeli. Primjer u Okviru 1 prikazuje razvoj krize na Balkanu devedesetih godina. Uporabom odgovarajuih kljunih rijei, uenici trae relevantne informacije na svakom odabranom websiteu i onda ih unose u matricu koja na vrhu ima kronoloku tablicu i razliite redove za svaki website. Tada mogu usporediti i saeti informacije kako bi vidjeli pomae li im to u traenju uzroka nedavnih dogaaja, kao i kratkoronih uzroka koji su ih pokrenuli.

17) Usmena povijest. Usmena je povijest bila esto koriteno sredstvo prikupljanja znanja i dokaza do 19. stoljea. Primjerice, francuski povjesniar Michelet govorio je o ivim dokumentima kao izvoru za njegovu povijest Francuske revolucije* tvrdei da je takav pristup bio potreban kako bi ga suprotstavio slubenim izvorima. Meutim, potkraj 19. stoljea usmena je povijest pala u nemilost kada je dominantna paradigma postao tzv. rankeovski pogled na historiju, s naglaskom na politikoj povijesti, pripovijedanju i uporabi dokumenata kao primarnog izvora dokaza.** Otprilike u isto vrijeme pripadnici drugih humanistikih i drutvenih znanosti poeli su prepoznavati potencijalnu vrijednost ispitivanja ljudi o proivljenim dogaajima, njihovom shvaanju to se dogodilo i zato. Novinari su poeli koristiti tehniku intervjua i zapisivati prikaze oevidaca vanih dogaaja od sredine 19. stoljea. Sociolozi koje je zanimala drutvena reforma i uvjeti ivota i rada obinih ljudi poeli su prikupljati dokaze preko intervjua negdje potkraj 19. stoljea. Uz nekoliko iznimki, tek nakon 1945. godine usmena se povijest poela opet pojavljivati kao plodan i priznat izvor povijesnih dokaza. Time se dijelom ocrtava rastue zanimanje za drutvenu, gospodarsku i kulturnu povijest, a dijelom i promjena shvaanja unutar same discipline o tome to ini osnovni predmet prouavanja povijesti. Primjerice, od ezdesetih godina svjedoci smo pojave povijesnih studija o djetinjstvu, obrazovanju, smrti, mentalnim bolestima, medicini, obitelji, higijeni i spolu tema koje povjesniari ranije nisu drali vanima, ak niti da imaju povijest. 34

Ponovna pojava usmene povijesti odraava i rastue zanimanje za ono to je postalo poznato kao povijest odozdo: povijesno svjedoenje obinih ljudi, posebice onih ija su iskustva i perspektive bili doslovno izostavljeni iz povijesnih zapisa, kao to su obini vojnici, ene radnice, domicilni narodi, kulturne, etnike i vjerske manjine. Da bi prouavali ivote obinih ljudi, povjesniari su se morali osloniti na raznovrsne izvore, ukljuujui pisma, fotografije, novinske arhive, usmena svjedoanstva koje su prikupili sociolozi i slubena istrana povjerenstva, te osobna sjeanja pojedinaca. Tijekom posljednjih pedeset godina usmena se povijest razvila u specijalizirano polje, s vlastitim urnalima i bazama podataka. Neka druga specijalizirana podruja unutar same discipline, kao to je povijest ena, povijest crnakog stanovnitva i kulturna povijest, pokrenula su velike projekte usmene povijesti. Brojni muzeji danas imaju arhive usmenih iskaza: CD-ROM-ove na osnovu zbirki usmenih dokaza koji su dostupni na nekoliko jezika o razliitim aspektima drutvenog ivota; postoje websiteovi koji sadre prijepise iskaza svjedoka velikih dogaaja 20. stoljea; postoje audiovizualni arhivi usmenih iskaza na sveuilitima i u medijskim tvrtkama. Konano, mnoge manjinske grupe ije su povijesti ranije bile zanemarivane pokrenule su vlastite projekte usmene povijesti. Promjene u samoj disciplini potaknule su snaan razvoj profesionalne usmene povijesti, ali treba takoer priznati i da je pojava prijenosnog kasetofona bila vaan poticaj za prikupljanje usmenih dokaza. Meutim, usprkos ovom rastu, mnogi povjesniari jo uvijek sumnjaju u vrijednost i pouzdanost usmenih dokaza u usporedbi s dokazima prikupljenim analizom dokumenata. Nije to samo zbog njihove zabrinutosti o pouzdanosti ljudskog pamenja i problema koje predstavlja uporaba nepotvrenih dokaza i glasina. Dokumenti su, posebice arhivirani slubeni dokumenti, vrijedni ne samo zbog svog sadraja, ve i zbog toga to su dio niza ili serije dokumenata. Moe ih se usporediti s drugim dokumentima to povjesniaru omoguuje ne samo sredstvo za potvrivanje autentinosti svakog dokumenta, ve i daje kontekst za interpretiranje njegova znaenja. Slubeni dokumenti esto upuuju 35

itatelja na ranije dokumente kako bi se uspostavila kronologija koja ocrtava niz odluka i misaonih procesa. Ipak, svaki povjesniar koji se bavi nedavnom prolou sve se vie mora oslanjati na druge izvore osim dokumenata. Tome je djelomice razlog to veina vlada taji svoje novije odluke i politiku, pa neko vrijeme ne dozvoljava javni pristup bitnim dokumentima (esto dvadeset pet do trideset godina). ak i tada nekim posebno osjetljivim dokumentima pristup moe biti uskraen. Meutim, povjesniari novije prolosti moraju nadopuniti dokumentirane dokaze drugim izvorima i zbog sve vee uporabe komunikacijske tehnologije. Danas se dogaa da prouavaju dokument koji itatelja ne upuuje na druge dokumente ve ne telefonske razgovore i e-mailove za koje ne postoje zapisi. U takvim okolnostima povjesniari moraju koris