Raunovodstvo i Financije 2014 MATERIJAL

8/18/2019 Raunovodstvo i Financije 2014 MATERIJAL

1/115

1.

dio

“Stoga opominjem svakog trgovca a se pozabavi time a zna obro i ureno voiti svoje knjige, a

tko to ne zna, neka se ae poučiti ili neka rži sposobna i vješta mlaida knjigovođu. Inače de u

njegovim trgovačkim poslovima nastati pravi kaos i babilonska pomutnja, a o toga se čuvaj ako ti je

raga čast i tvoje ime.” Beneikt Kotruljevid (1423.), “O trgovini i savršenom trgovcu”

2. dio

POJAM RAČUNOVOSTVA I TEMELJNE RAČUNOVOSTVENE KATEGORIJE

U ovom poglavlju razmatra se:

pojam, struktura i osnovna obilježja računovostva

vrste računovostva sa stajališta korisnika

vrste i struktura temeljnih financijskih izvještaja

klasifikacija i vrste imovine

klasifikacija i vrste izvora imovine (obveze i kapital)

vrenovanje bilančnih pozicija

klasifikacija i vrste prihoda i rashoda

problematika priznavanja prihoda i rashoda

izvještaj o promjeni vlasničke glavnice

izvještaj o novčanom toku

vrste novčanih primitaka i novčanih izataka

povezanost temeljnih financijskih izvještaja

POJAM I OSNOVNA OBILJEŽJA RAČUNOVOSTVA

Računovostvo je uslužna funkcija upravljanja.

Računovostvo se može efinirati kao “vještina bilježenja, razvrstavanja, skradenog prikazivanja i

interpretiranja u novčanom obliku izraženih poslovnih ogađaja koji su bar jelomično financijske

naravi i interpretiranje iz toga proizašlih rezultata”.

Knjigovostvo je io računovostva

Računovostvo prestavlja “zaokruženi sistem eviencije i kretanja srestava i poslova u privrenim

organizacijama i s tim u vezi sastavljanju računovostvene informacije”.


2/115

Traicionalna struktura računovostva

Računovostveno planiranje

novčano izražavanje promjena i stanja, koji de biti predmetom knjigovodstvene evidencije

Preračuni, pretkalkulacije planiranih nabava, cijene proizvonje, proajne cijene i sl.

“proizvod” su planski ili bužetirani financijski izvještaji

Knjigovodstvo

najvažniji eviencijski io računovostva

primjena metode dvojnog (dvostrukog) knjigovodstva

evientiraju se samo poslovni ogađaji koji zaovoljavaju kriterije:

a je poslovni ogađaj nastao

a se može vrijenosno izraziti

a mijenja postojede stanje temeljnih računovostvenih kategorija (imovine, obveza, kapitala,

prihoda, rashoda i financijskog rezultata)

“proizvod” su obračun procesa nabave, obračun proizvonje, obračun realizacije, it.

Računovostvena kontrola

brine o ispravnosti i pouzanosti računovostvenih poataka i informacija proizašlih iz procesaplaniranja i knjigovodstva

provjeravanjem i usklađivanjem stanja u sintetičkoj i analitičkoj evienciji

Računovostvena analiza

utvrđuje povezanost između računovostvenih preračuna i obračuna

utvrđuje ostupanja, objašnjava uzroke i posljeice takvih ostupanja, prelaže korektivne mjere

Računovostveno informiranje

objedinjava prethodne faze i ima zadatak da prezentira rezultate zainteresiranim

korisnicima(eksternim/internim, pisano/usmeno, sintetizirano/analitički, (a)tipični izvještaji)

Računovostvo je jezik poslovnog olučivanja

Tehnikom računovostva bave se knjigovođe, a logikom računovostva bave se menažeri i

ugrađuju je u svoj proces tumačenja i promišljanja poslovanja.

“Stoga opominjem svakog trgovca a se pozabavi time a zna obro i ureno voiti svoje knjige, a

tko to ne zna, neka se ae poučiti ili neka rži sposobna i vješta mlaida knjigovođu. Inače de u


3/115

njegovim trgovačkim poslovima nastati pravi kaos i babilonska pomutnja, a o toga se čuvaj ako ti je

raga čast i tvoje ime.” Beneikt Kotruljevid (1423.), “O trgovini i savršenom trgovcu”

VRSTE RAČUNOVOSTVA SA STAJALIŠTA KORISNIKA

Računovostveni proces usmjeren je na financijsko računovostvo čiji su finalni proizvoi financijska

izvješda.

Promatrano s aspekta korisnika i s aspekta obuhvata poslovanja, razlikuju se slijeede vrste

računovostva:

Financijsko računovostvo (financial accounting)

za potrebe eksternih korisnika – temeljni financijski izvještaji

priržavaju se računovostvenih stanara i zakonskih propisa pa je unificirano, sintetičko, prikazuje

povijesne podatke

Računovostvo troškova (cost accounting)

za interne korisnike; pradenje po mjestima i nosiocima troškova, obračun proizvonje it.

obuhvada io upravljačkog i io financijskog računovostva

Upravljačko računovostvo (managerial accounting)

za interne korisnike; s podatcima usmjerenim procesu planiranja i kontrole poslovanja

Temeljni financijski izvještaji

Pojam i vrste financijskih izvještaja

bilanca (izvještaj o financijskom položaju)

račun obiti i gubitka (izvještaj o obiti)

izvještaj o promjeni vlasničke glavnice

izvještaj o novčanim tokovima

bilješke uz financijske izvještaje


4/115

(1) BILANCA

(izvještaj o financijskom položaju)

Bilanca je temeljni financijski izvještaj koji prikazuje financijski položaj pouzeda i služi kao pologa za

ocjenu sigurnosti poslovanja, za utvrđivanje slabosti i neostataka u poslovanju te za previđanje

buudeg poslovanja

Elementi financijskog položaja

Imovina (sredstva, aktiva)

Obveze

Kapital (glavnica)

Bilanca mora ati ogovore i na slijeeda pitanja:

Kakva je financijska snaga pouzeda?

Kakva je likvidnost?

Kakva je zauženost pouzeda?

Kakva je horizontalna financijska struktura (vlastiti vs. tuđi izvori financiranja)

Kakav je položaj pouzeda u onosu na prethono razoblje ili prema pouzedu slične jelatnosti?

Imovina pouzeda

Imovina pouzeda

OBVEZE I KAPITAL

Međuovisnost imovine, obveza i kapitala

Pravila sastavljanja bilance

- formalni izgle bilance (jean ili vostrani račun stupca)

- struktura aktive i pasive (kriterij opaajude/rastude likvinosti)

Shema bilance u RH

Osnovice za procjenu elemenata financijskih izvještaja

Vrste bilanci

početna bilanca

zaključna bilanca

pokusna bilanca

konsolidirana bilanca


5/115

zbrojna bilanca

diobena i fuzijska bilanca

sanacijska bilanca

likvidacijska bilanca

…

(2) RAČUN OBITI I GUBITKA

(izvještaj o obiti)

Uspješnost poslovanja obično se efinira kao sposobnost ostvarivanja oređenih ciljeva.

Ciljevi mogu biti različiti – uspješnost poslovanja zavisi o postavljenih kriterija i efiniranih ciljeva.

Najčešdi cilj koji se ističe jest profitabilnost poslovanja.

Je li to ostvareno i u kojoj mjeri, vidi se iz izvještaja koji se zove račun obiti i gubitka.

Za razliku o bilance, koja prikazuje financijski položaj u oređenom vremenskom trenutku, RGprikazuje aktivnosti pouzeda u oređenom razoblju.

Osnovni kategorijalni elementi RDG su prihodi, rashodi i njihova razlika dobit ili gubitak.

Obavljanjem poslovnih aktivnosti nastaju promjene na imovini pouzeda. U poslovnom procesu

vrijenosti kojima pouzede raspolaže kolaju, mijenjaju svoje oblike i karakteristike →

Računovostvo prati ulaganja u poslovne procese kao i rezultate onosno učinke koji iz njih proizlaze.

Poslovni proces

Prema Međunaronim stanarima financijskog izvještavanja prihodi i rashodi promatraju se kroz

njihov utjecaj na povedanje ili smanjenje ekonomske koristi. Tako:

Prihodi prestavljaju “povedanje ekonomske koristi tijekom obračunskog razoblja ili smanjenje

obveza, što ima kao posljeicu povedanje glavnice, ali ne ono u svezi s uplatom vlasnika”

Rashoi prestavljaju “smanjenje ekonomske koristi kroz obračunsko razoblje u obliku odljeva ili

iscrpljenja srestava, što ima kao posljeicu smanjenje glavnice, ali ne one u svezi s raspojelom

glavnice”.

akle, prihoi nastaju kao posljeica povedanja imovine ili smanjenja obveza, ok su rashoiposljeica smanjenja imovine i povedanja obveza.


6/115

Utvrđivanje i raspojela obiti

Vrste prihoda

Vrste rashoda

Uvjetovanost prihoda i rashoda promjenama imovine i obveza

Može se ilustrirati polaznim računovostvenim modelom, pri čemu naveene oznake imaju slijeede

značenje:

I = imovina

O = obveze

K = kapital, UK = uloženi kapital, ZK = zarađeni kapital

P = prihodi

R = rashodi

I = O + K

I = O + UK + ZK

I = O + UK + P – R odnosno

I + R = O + UK + P

Prihoi su mjera povedanja zarae, a rashoi mjera njezina smanjenja.

Povezanost bilance i RDG

Iz naveenih konstatacija mogude je zaključiti slijeede:

prihoi i rashoi pokazuju promjene na imovini i obvezama u oređenom obračunskom razoblju

te promjene vezane su uz povedanje (smanjenje) neto imovine, tj. kapitala

izraz povedanja (smanjenja) neto imovine je financijski rezultat (dobit ili gubitak)

financijski rezultat je spona između bilance i RG

realnost financijskog rezultata ovisi o realnosti procjene pozicija bilance

nerealnost financijskog rezultata automatski podrazumijeva i nerealnost bilance

Oblik iskazivanja RDG

Sastavljanje izvještaja koji govori o uspješnosti poslovanja ovisi o orebama postojede

računovostvene regulative.


7/115

Oblik onosno shema RG, isto kao i bilance, može biti propisana zakonom, kao u RH ili preložena

od strne strukovne organizacije (M/NRS) – voedi računa o formalnom izgleu i strukturi prihoa i

rashoda.

Kao jenostrani (ili kao vostrani) račun

dobit od redovitog poslovanja

dobit od financiranja

dobit od izvanrednih aktivnosti

Opda shema RG se korigira zavisno o ciljeva i korisnika kojima je izvještaj namijenjen (Poslovni

prihoi se iskazuju prema jelatnosti pouzeda i metoi obračuna troškova)

RDG – metoa proanih učinaka

RDG – metoa ukupnih troškova (u RH)

Priznavanje prihoda i rashoda

Kriteriji procjene pozicija bilance vrijede i kao kriterij procjene prihoda i rashoda zbog njihove

povezanosti.

Što su imovinske pozicije procijenjene po nižoj vrijenosti to de rashoi biti vedi što uz iste prihoe

daje manji financijski rezultat i obrnuto.

Stoga realnost financijskog rezultata zavisi od realnosti procjene pozicija bilance.

Prihoi i rashoi su obračunske kategorije i razlikuju se o primitaka i izataka novca.

Naš obračunski sustav počiva na MSFI koji ističe primjenu slijeedih pretpostavki i načela:

pretpostavka nastanka ogađaja

načelo iskazivanja po bruto osnovi (bez prebijanja rashoa i prihoa)

načelo sučeljavanja prihoa i rashoa

načelo opreznosti (prihoi ka su izvjesni, rashoi ka su mogudi)


8/115

(3) IZVJEŠTAJ O PROMJENI VLASNIČKE GLAVNICE

čini sastavni io temeljnih financijskih izvještaja

poneka se prikazuje u skradenoj formi, a ostale informacije se aju u Bilješkama

Treba pokazati promjene koje su se ogoile na glavnici (kapitalu) između va obračunska razoblja,

a posebno (MRS 1):

dobit ili gubitak razdoblja

sve stavke prihoda ili rashoda, dobitka ili gubitka koje treba direktno priznati u kapital te njihov

ukupan iznos

učinak promjene računovostvenih politika i ispravke temeljnih pogrešaka

dodatna ulaganja vlasnika i visinu izglasanih dividendi

iznos zaržane obiti (gubitka) na početku i kraju razoblja, te promjene unutar razoblja

usklađenja (promjene) svake ruge pozicije kapitala

Ukupan kapital pouzeda raščlanjuje se na:

I. UPISANI KAPITAL

II.

PREMIJE NA EMITIRANE DIONICE

III.

REVALORIZACIJSKA REZERVA

IV. REZERVE

1. Zakonske rezerve

2. Rezerve za vlastite dionice

3.

Statutarne rezerve

4. Ostale rezerve

V.

ZARŽANA OBIT ILI PRENESENI GUBITAK

VI. OBIT ILI GUBITAK TEKUDE GOINE

Najvažnija promjena u kapitalu, u pravilu, proizlazi iz zaržane obiti

Povezanost bilance, RG i izvještaja o promjenama glavnice


9/115

(4) IZVJEŠTAJ O NOVČANIM TOKOVIMA

pokazuje izvore pribavljanja i način upotrebe novca

u poslovnom procesu sve se vrti oko novca

vlasnika pouzeda i sve korisnike zanima oakle u pouzede novac stiže i u koje se svrhe troši

utvriti izvore i upotrebu novca te višak ili neostatak novčanih srestava

Poslovanje s dobitkom, a de facto pouzede je nelikvino!?

evientiraju se prema temeljnoj računovostvenoj pretpostavci nastanka ogađaja

Osnovni elementi izvještaja o novčanom toku

Novac je sastavni io imovine pouzeda.

Raščlanjivanjem potrebnih ijelova imovine i izvora imovine olazi se o osnovnih parametara o

kojima ovisi iznos novca kao i promjene novca.

Osnovna bilančna jenažba:

IMOVINA = IZVORI IMOVINE tj. AKTIVA = PASIVA

I = imovina O = obveze K = kapital

KI = kratkotrajna imovina DI = dugotrajna imovina

N = novac KI’ = kratkotrajna imovina bez novca

dobivamo

I = O + K

KI + DI = O + K

N + KI’ + I = O + K

Ako promjene na tim kategorijama označimo sa ∆, taa vrijei i slijeeda jenakost:

∆N + ∆ KI’ + ∆ I = ∆O + ∆K

Prema tome, promjene na novcu posljeica su promjena (povedanja (+) ili smanjenja (-))

na slijeedim kategorijama:

∆N = ∆O + ∆K - ∆KI’ - ∆DI

Povedanje (primici) novca nastaju na osnovi povedanja obveza i povedanja kapitala te smanjenja

ostale nenovčane imovine. Izaci se mogu opisati na suprotan način.


10/115

a bi se ošlo o informacije koliko je pouzede sposobno stvarati novac iz reovitih aktivnosti i je li

to dovoljno za odvijanje normalnih djelatnosti, primici i izdaci novca razvrstavaju se u tri kategorije:

poslovne, investicijske i financijske.

Novac – u blagajni i na žiro računu

Novčani ekvivalenti – kratkotrajna, visokolikvidna ulaganja koja se vrlo brzo mogu

konvertirati u novac i koja nisu po značajnim utjecajem rizika promjene vrijenosti

Novčani tokovi – priljevi i oljevi novca i novčanih ekvivalenata

Poslovne aktivnosti – glavne aktivnosti koje stvaraju priho pouzeda i ruge

aktivnosti koje oređuju rezultat (obit) pouzeda, osim investicijskih i financijskih

aktivnosti

Investicijske aktivnosti – vezane uz stjecanje i otuđivanje ugotrajne imovine

Financijske aktivnosti – vezane uz financiranje poslovanja i uglavnom obuhvadaju

promjene vezane uz visinu i strukturu kapitala i obveza

Oblik iskazivanja izvještaja o novčanim tokovima

Klasifikacijom se obivaju informacije na temelju kojih se može ocijeniti utjecaj tih aktivnosti na

financijski položaj pouzeda kao i za procjenu buudih novčanih tokova.

Izvještaj o novčanom toku može biti sastavljen na osnovi:

direktne metode (najčešde, ukupni iznosi)

indirektna metoda (neto obit se korigira za sve učinke nenovčanih transakcija: amortizacija,

promjena zaliha i poslovnih potraživanja i obveza te ruge stavke koje utječu na visinu obiti, a iza

sebe nemaju novčani tok npr. efekt promjena računovostvenih politika)

Shema novčanog toka

Temeljni financijski izvještaji

Onosi između financijskih izvještaja

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE

Pore četiri osnovna izvještaja, koji se prezentiraju u sklopu goišnjeg izvještaja, postoji niz oatnih,

popratnih iskaza.

Bilješke uz financijske izvještaje oatno pojašnjavaju strukturu, vrijenost i obilježja nekih pozicija u

tim izvještajima.

npr. metode procjene bilančnih pozicija, eventualna ostupanja metoa s razlozima ostupanja i

kvantifikacijom učinaka tih ostupanja

pregle obveza s rokovima ospijeda užim o npr. 5 goina, prosječan broj zaposlenih, broj inominalna vrijednost izdanih dionica po vrstama i td.


11/115

trebaju saržavati sve one informacije koje se izravno ne vie u izvješdima, a nužne su za

razumijevanje i ocjenu poslovanja

Pitanja i odgovori

3.

dio

RAČUNOVOSTVENI PROCES I POLITIKE

• U ovom poglavlju razmatra se:

• pojam i saržaj računovostvenog procesa

•

faze računovostvenog procesa

• pojam i vrste knjigovodstvenih isprava

• pojam i vrste knjigovodstvenih konta i njihova uloga

• sustav dvojnog knjigovodstva

• pravila evientiranja na različitim vrstama konta

• pojam, uloga i vrste poslovnih knjiga

•

uloga inventure u računovostvenom procesu

• vrste knjigovostvenih pogrešaka i metoe njihova ispravljanja

• zaključni list i način sastavljanja financijskih izvještaja

•

računovostvene politike kao sastavni io računovostvenog procesa

• poručja primjene računovostvenih politika

• računovostvena načela i stanari kao ishoište računovostvenih politika

•

problematika procjene i stvaranje tihih pričuva i skrivljenih gubitaka

• utjecaj računovostvenih politika na kvalitetu financijskih izvještaja

• Računovostveni proces

• Računovostveni proces

• Poslovne promjene

• Vrste isprava prema obuhvatnosti podataka

• Otvaranje konta


12/115

• Rai razumijevanja informacija koje su zapisane u financijskim izvještajima potrebno je u

osnovnoj mjeri razumjeti i putove i načine nastanka istih.

• Naziv konto potječe o lat. conto = račun

•

Na kontu ili računu bilježe se poslovne transakcije onosno promjene koje se ogađaju naosnovnim ekonomskim kategorijama (I, O, K, P, R)

•

Konto je nosilac podataka.

• Konto je instrument sistematizacije pojedinih oblika A, P, P i R, jer preuzima identitet

oređenog pojavnog oblika.

• Bez obzira na fizički izgle svaki konto sarži neki oređeni minimum poataka:

• Knjigovodstveni konto

•

Prikazani oblik je osnovni oblik koji se uglavnom susrede u financijskom onosno sintetičkom

knjigovodstvu.

• Analitička konta – za pradenje i etaljnije izvještavanje; analitička knjigovostva

• Za potrebe eukacije ili razjašnjenja nekih transakcija uglavnom se koristi tzv. T – konto.

• Svaki računovođa mora poznavati različite vrste konta jer iz obilježja pojeine vrste proizlaze

pravila knjiženja i način njihove kontrole.

• Uobičajeni kriteriji promatranja konta:

1. prema položaju sala:

a)

konta aktive

b) konta pasive

c) aktivno-pasivno konto

d)

pasivno-aktivno konto

2. prema elementima uspjeha:

a) konto prihoda

b) konto rashoda

3.

prema samostalnosti:

a)

samostalna konta

b) nesamostalna konta

4.

prema mogudnosti raščlanjivanja prometa i stanja:


13/115

a)

analitička konta

b) sintetička konta

5. prema položaju u bilanci

a)

bilančna konta

b) izvanbilančna konta

• Otvaranje konta

• Otvaranje konta

• Pravila evidencije na kontima – sustav dvojnog knjigovodstva

• Bilančna kretanja (bilančne promjene)

• Pravila knjiženja na kontima aktive i pasive

• Pravila knjiženja na kontima prihoa i rashoa

• Zaključak konta

• Kontni plan

• Poslovne knjige predstavljaju skup različitih eviencija o poslovanju pouzeda i u njima se

nalaze tisude zapisa o vrlo važnim poslovnim transakcijama.

•

Osnovne poslovne knjige su:

– dnevnik - kronološki

– glavna knjiga – sistematizirana evidencija po kontima (skup osnovnih konta)

• Kontni plan je sistematizirani popis naziva i šifri konta koji nam omoguduju lako i jenostavno

snalaženje u poslovnim knjigama.

• Svakom kontu se priružuje oređeni broj (šifra)

•

Vlastiti kontni plan – ali i interesi korisnika!

• Prilikom formiranja KP treba voiti računa o:

– formalnom okviru (dekadski, abecedni, kombinirani)

–

materijalnom saržaju (bilančni, funkcionalni, kombinirani)


14/115

Dekadski sustav:

– 10 razreda (0-9) KONTNI PLAN

• 10 skupina (dvije znamenke) RAZRED

–

10 osnovnih (sintetičkih) konta (tri znamenke) SKUPINA KONTA

» 10 analitičkih konta (četiri znamenke) SINTETIČKI KONTO

• 10 subanalitičkih konta ANALITIČKI

KONTO

• Bilančni

0 - dugotrajna imovina 5 - troškovi

2 - kratkotrajna imovina 6 - rashodi

3 - ugoročne obveze 7 - prihodi

4 - kratkoročne obveze 8 - rezultat poslovanja

5 - troškovi 9 - sloboan razre za interni obračun

• Poslovne knjige

• Osnovne poslovne knjige

•

Osnovne poslovne knjige

- konto glavne knjige

• Pomodne poslovne knjige

• organiziraju se radi dopune podataka u glavnoj knjizi

• Glavna knjiga tako postaje preglednija

– Svi potrebni etalji bilježe se u raznim analitičkim eviencijama/knjigovostvima, a

kolikode ih biti ovisi o mnoštvu čimbenika

– analitičko knjigovostvo ugotrajne imovine

– analitičko knjigovostvo sirovina i materijala (materijalno knjigovodstvo)

– analitičko knjigovostvo proizvonje (pogonsko knjigovodstvo)

– analitičko knjigovostvo gotovih proizvoa (robno knjigovodstvo)

–

analitičko knjigovostvo kupaca onosno obavljača (tzv. saldakonti)

– analitičko knjigovostvo plada

…


15/115

– analitičko knjigovostvo trgovačke robe (u trgovačkim pouzedima)

– analitičko knjigovostvo plasmana (u bankama)

– Analitičkim knjigovostvom se osiguravaju svi potrebni poaci, a se pri tome ne

naruši načela preglenosti i cjelovitosti glavne knjige

• OSIM ANALITIČKOG KNJIGOVOSTVA pomodne knjige su: knjiga blagajne, knjiga inventure,

knjiga ulaznih faktura, knjiga izlaznih faktura i sl.

• Povezanost analitičkih knjigovostava i glavne knjige

• FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI KAO OUTPUT RAČUNOVOSTVENOG PROCESA

• Prezaključni raovi

– Izraa raznih (konačnih) obračuna

– Usklađivanje analitičkih eviencija s poacima u glavnoj knjizi

– Provođenje inventure

– Izraa zaključnog lista (brutobilance):

• stanje na početku razoblja

• promet u tijeku razdoblja

•

ukupan promet (s uključenim početnim stanjem)

• stanje konta na kraju razdoblja

– U bruto bilanci se nalazi rekapitulacija ukupnog poslovanja i ukoliko su sva knjiženja

ispravno proveena uguje de biti jenako potražuje po svim elementima prikaza

(kolonama bruto bilance)

• Horizontalno presijecanje bilance

• Vertikalno presijecanje bilance, tj. Odvajanje konta stanja od konta uspjeha

→ “ZAKLJUČNI LIST”

• Vrste inventura

• Bruto bilanca pouzeda “X”

• ZAKLJUČNI LIST pouzeda “X”

• ZAKLJUČNI LIST pouzeda “X”

• SASTAVLJANJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Primjer iz kn jige „Osnove računovostva – Računovostvo za neračunovođe“ grupe autora(Katarina Žager i r.), HZRIF, Zagreb, (2008.), str.123.-129.


16/115

Pouzede “A” na početku razoblja ima slijeede stanje imovine, obveza i kapitala:

– oprema

– ispravak vrijednosti opreme

–

zalihe sirovina

– zalihe gotovih proizvoa “x”

– potraživanja o kupaca

– ugoročna ulaganja u vrije. papire

– novac

– obveze prema obavljačima

– obveze prema kratkoročnim kreitima

– obveze za poreze

– obveze za dividende

– upisani kapital

– zaržana obit

• U tijeku obračunskog razoblja nastali su slijeedi poslovni ogađaji:

1. Napladeno je potraživanje o kupaca u iznosu o 95.000, o toga se 60.000 onosi za

prodane gotove proizvode, a 35.000 za prodanu opremu.

2.

Primljena je faktura za potrošenu energiju 10.000.

3. Primljeno je 60.000 na ime oobrenog ugoročnog kreita.

4. U proizvodnju je izdano sirovina u vrijednosti 30.000

5. Pladena je obveza za porez 20.000

6.

Pladene su obveze prema obavljačima 15.000

7. Vraden je io kratkoročnog kreita u iznosu 30.000, o čega su kamate 3.000

8. Kupljene su ionice pouzeda “B” za 30.000

9. Obračunate su plade za protekli mjesec 40.000

10.

Obračunata je amortizacija opreme 6.000

11. Ispladene su iviene 40.000

12. Ispladen je io plade u iznosu 25.000


17/115

13.

Izvršen je prijenos troškova na proizvonju.

14.

U tijeku razdoblja ovršeno je 60 komaa proizvoa “X”, obračunom je utvrđeno a troškovi

u ovršenim proizvoima iznose 60.000

15.

Proano je 50 komaa proizvoa “X”, za što je ispostavljena faktura kupcu na 140.000

16. Evientirano je smanjenje zaliha za proanu količinu.

17. Kupci su platili 15.000 na ime svog dugovanja.

18. Utvrđen je financijski rezultat. Porezna osnovica jenaka je računovostveno utvrđenoj

dobiti. Porezna stopa je 20%.

Knjiženja

Sastavljanje financijskih izvještaja

Konta su podijeljena u tri skupine

Konta imovine

Konta obveza i kapitala

Konta troškova, rashoa i prihoa

Pojeinačna konta troškova neutralizirana su kontom prijenosa (rasporea) troškova i na

kraju goine se međusobno zatvore (=P)

Konta P&R su također obračunska konta. Na kraju razoblja se sučeljavaju, a razlika je dobit

ili gubitak (konto pasiva)

Prema se na kraju goine zaključuju i konta imovine i izvora, rai preglenosti to nije

napravljeno

• Pouzede “A” na početku razoblja ima slijeede stanje imovine, obveza i kapitala:








•

U tijeku obračunskog razoblja nastali su slijeedi poslovni ogađaji:


18/115




•

U tijeku obračunskog razoblja nastali su slijeedi poslovni ogađaji:




• Povezanost temeljnih financijskih izvještaja

• RAČUNOVOSTVENE POLITIKE KAO IO RAČUNOVOSTVENOG PROCESA

• Financijski izvještaji finalni su proizvo računovostvenog procesa u koji su ugrađene

oabrane računovostvenih politika.

• Koje de i kakve računovostvene politike biti primijenjene zavisi o viših ciljeva oređenih

poslovnom politikom pouzeda.

– Razmotriti pojam i osnovna obilježja računovostvenih politika, poručja njihove

primjene, ogovornost za njihovo onošenje i primjenu kao i način njihova

objavljivanja.

•

Računovostvene politike

– “računovostvo” - sastavni io ukupnog informacijskog sustava pouzeda

– “politika” – grč. polis = gra, ržava → način upravljanja graom, ržavom (smjer,

plan ili način izvršavanja oređenih ranji):

1. razboritost, oštroumnost ili svjesno upravljanje konfliktnim situacijama ili

ciljevima,

2. način ili smjer upravljanja nekom aktivnošdu,

3.

bilo koji sustav upravljanja

• accouning policies (u SAD-u 1950.-ih) – “specifična načela i metoe koje je menažment

izabrao u cilju realnog prikazivanja financijskog položaja, promjena financijskog položaja i

rezultata poslovanja i koja su u sklau s opdeprihvadenim računovostvenim načelima”

• Za ilustraciju same biti i značenja računovostvenih politika:

1.1.20x1. nabavljeno je 100 kg materijala po 15 kn

8.1.20x1. nabavljeno je 100 kg materijala po 20 kn

20.1.20x1. utrošeno je 100 kg istog materijala


19/115

Pitanje: po kojoj cijeni vrenovati taj utrošak?

Menažment mora voiti računa o tome kakvi su troškovi po jenoj metoi, kakvi po rugoj, kolika

de biti vrijenost zaliha, kakvo de biti stanje u bilanci, kakvi poaci u RG, što to znači kratkoročno, a

što ugoročno u iskazivanju fin.rezultata, it.

∑ : temeljno pitanje računovostvenih politika je pitanje procjene bilančnih pozicija onosno pitanje

materijalnog saržaja financijskih izvještaja.

• Međunaroni računovostveni stanari (MRS-ovi)/ Međunaroni stanari financijskog

izvještavanja:

“računovostvene politike su posebna načela, osnove, ogovori, pravila i praksa koje primjenjuje

subjekt pri sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja.”

• MRS-ovi u RH (1993.)

• Sinonimi za RP: politika bilanciranja, bilančna politika, politika procjene

• Prema klasičnom stajalištu bilanciranje je postupak zaključivanja konta (računa) glavne knjige

i sastavljanje bilance

• Prema suvremenom stajalištu bilanciranje se ne usreotočuje samo na problematiku

iskazivanja ved i na problematiku vrenovanja (procjene) pozicija imovine, obveza kapitala,

prihoa, rashoa i utvrđivanja perioičnog rezultata poslovanja.

Temeljno i krucijalno pitanje računovostvenih/bilančnih politika je PROBLEMATIKA

PROCJENE POZICIJA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

• Onos računovostvene i poslovne politike

• Čimbenici kvalitete financijskih izvještaja

• U svjetskim razmjerima najpoznatiji i najpriznatiji je sustav računovostvenih načela

razvijenih u SAD-u: Generally Accepted Accounting Principles (GAAP)

• Sustav opdeprihvadenih računovostvenih načela sastoji se o:

– opdeprihvadenihkoncepata (pretpostavke)

(teorijske osnove za interpretaciju fin. izvještaja)

– opdeprihvadenih načela

(pomažu u procjeni, bilježenju i izvještavanju o posl. aktiv.)

– opdeprihvadenih postupaka

• OPDEPRIHVADENI RAČUNOVOSTVENI KONCEPATI:

–

koncept poslovnog subjekta


20/115

– koncept stvarnog kontinuiteta ili vremenske neograničenosti poslovanja

– koncept stabilne valute tj. stabilne novčane jeinice

– koncept oređenog vremena tj. obračunskog razoblja

•

OPDEPRIHVADENA RAČUNOVOSTVENA NAČELA

– načelo nabavne vrijenosti (troška nabave)

– načelo objektivnosti

– načelo realizacije tj. stjecanja prihoa

– načelo sučeljavanja prihoa i rashoa

– načelo materijalnosti ili značajnosti

– načelo potpunosti

– načelo osljenosti ili konzistentnosti

– načelo opreznosti ili razboritosti

• OPDEPRIHVADENI POSTUPCI

– Primjena različitih metoa obrae poataka rai obivanja računovostvenih

informacija i računovostvenog izvještavanja

•

Onos računovostvenih pretpostavki, načela i stanara

• Procjena pozicija financijskih izvještaja temeljno je pitanje računovostvenih politika i jedno

o najsofisticiranijih pitanja i problema u računovostvu.

• Na poručju procjene bilančnih pozicija posebno su važni:

– načelo nabavne vrijenosti (troška nabave)

– načelo opreznosti

–

načelo osljenosti

• Zloupotrebom načela opreznosti stvorit de se tihe pričuve ili skriveni gubici, čime se

objektivnost i realnost bilance dovodi u pitanje.

– tihe pričuve (latentne rezerve, skriveni obici) pojavit de se u bilanci ako se

• pocjenjuju pozicije aktive → precjenjivanje rashoa↓FR

(otpis potraživanja, ubrzana amortizacija, vrjenovanje zaliha po nižim P, i sl.)

• precjenjuju pozicije pasive → precjenjivanje rashoa↓FR


21/115

(rezerviranja troškova za rizike, npr. garancije, obračun troškova koji se ne mogu vremenski

razgraničiti (tzv. ogođeno pladanje troškova) i sl.

– skriveni gubici – precjenjivanjem pozicija aktive i/li podcjenjivanjem pozicija pasive

•

Prihoe treba priznati samo ka su sigurni, a rashoe treba priznati i ona kaa su mogudi

• Tiha pričuva nije ništa rugo nego skrivena obit

• Skriveni gubitak proizlazi iz neuvažavanja načela opreznosti

• Iako je obit, u biti, io kapitala, rai lakšeg pradenja utjecaja tihih pričuva ili skrivenih

gubitaka na visinu dobiti, dobit se u pasivi zasebno iskazuje

• Koliko de računovostvene politike utjecati na kvalitetu financijskih izvještaja zavisi o:

– ujela oređene pozicije u ukupnoj strukturi imovine, obveza, prihoa i rashoa

– osnovnih obilježja izabrane metoe

– promatranog (obuhvadenog) razoblja

• Najčešde se za razmatranje utjecaja RP na visinu poslovnog rezultata koriste RP na

poručjima ugotrajne imovine i (metoe/stope) obračuna amortizacije, zaliha, ugoročnih

rezerviranja ili npr. priznavanju prihoda.

•

RP se ne može “stvoriti” rezultat ved se on premješta iz jenog u rugo obračunsko razoblje.

•

Prihode treba priznati samo ka su sigurni, a rashoe treba priznati i ona kaa su mogudi

• Tiha pričuva nije ništa rugo nego skrivena obit

• Skriveni gubitak proizlazi iz neuvažavanja načela opreznosti

• Iako je obit, u biti, io kapitala, rai lakšeg pradenja utjecaja tihih pričuva ili skrivenih

gubitaka na visinu dobiti, dobit se u pasivi zasebno iskazuje

• Koliko de računovostvene politike utjecati na kvalitetu financijskih izvještaja zavisi o:

– ujela oređene pozicije u ukupnoj strukturi imovine, obveza, prihoa i rashoda

– osnovnih obilježja izabrane metoe

– promatranog (obuhvadenog) razoblja

• Najčešde se za razmatranje utjecaja RP na visinu poslovnog rezultata koriste RP na

poručjima ugotrajne imovine i (metoe/stope) obračuna amortizacije, zaliha, ugoročnih

rezerviranja ili npr. priznavanju prihoda.

• RP se ne može “stvoriti” rezultat ved se on premješta iz jenog u rugo obračunsko razoblje.

•

Pitanja?


22/115

4. dio

REVIZIJA I ANALIZA KAO PRETPOSTAVKA KVALITETE

FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA U ovom poglavlju razmatra se:

Ciljevi i korisnici financijskog izvještaja

Poimanje kvalitete financijskog izvještaja

Pojam i uloga revizije u financijskom izvještavanju

Proveba revizije financijskih izvještaja

Revizorovo izvješde o financijskim izvještajima

Komparativna izvješda i vertikalna analiza

Strukturni izvještaji i horizontalna analiza

Financijski pokazatelji (pokazatelji analize financijskih izvještaja)

Pojam i saržaj goišnjeg izvještaja

Ciljevi i korisnici financijskog izvještaja

Cilj je financijskih izvještaja a pruže informaciju o financijskom položaju, uspješnosti i

promjenama financijskog položaja pouzeda, što je korisno širokom krugu korisnika u

onošenju ekonomskih oluka. → bilanca, RG, CFS

Porazumijeva se a su FI objektivni i realni, a to se (NE)potvrđuje mišl jenjem revizora, tj.

nezavisnog ovlaštenog javnog računovođe

Računovostvo nije samo sebi svrha ved mora zaovoljiti interese različitih korisnika →

“poslovni jezik” – u čemu značajnu ulogu ima financijska analiza, jer omoguduje

razumijevanje FI eksternim i internim korisnicima (“čitanje”)

Kvaliteta računovostvenih informacija

Primarna – u procesu poslovnog olučivanja ako je relevantna (tj. ako ima vrijenost

previđanja, vrijenost povratne veze, pravovremena) i pouzana (okaziva,

nepristrana, istinita)

Sekundarna – komparabilnost (vremenska i prostorna) i konzistentnost (dosljednost)

Četiri su načelna kvalitativna obilježja: razumljivost, važnost, pouzanost i usporeivost

→ revizija i analiza FI bitno prionose zaovoljavanju ciljeva te utječu na kvalitetufinancijskog izvještavanja


23/115

Pojam i uloga revizije u financijskom izvještavanju

Revizija štiti interese vlasnika kapitala, pomaže u pribavljanju oatnog kapitala, osigurava

realne i objektivne informacije ua upravljanje

Revizija – lat. revidere – ponovno vidjeti

naknadni pogled i preispitivanje poslovnih procesa i stanja

“Revizija je postupak provjere i ocjene FI i konsoliiranih FI obveznika revizije te poataka i

metoa koje se primjenjuju pri sastavljanju FI na temelju koji se aje stručno i neovisno

mišljenje o istinitosti i objektivnosti financijskog stanja, rezultata poslovanja i novčanih

tokova.”

eksterna (FI), interna (revizija poslovanja)

komercijalna, ržavna revizija

Revizijski standardi

Kodeks profesionalne etike revizora

Provedba revizije financijskih izvještaja

OBJEKT REVIZIJE – poslovanje pouzeda s naglaskom na FI koji proizlaze iz tog poslovanja

PREDMET REVIZIJE – stupanj usklađenosti poslovanja pouzeda te FI koji proizlaze iz tog

poslovanja sa unaprijed postavljenim kriterijima

kriterij za ocjenu realnosti i objektivnosti FI (MRevS)

postupak ocjene realnost i objektivnosti FI

Temeljne faze integrativnog procesa revizije financijskih izvještaja

Povezanost izjava menažmenta, revizijskih ciljeva i revizijskih okaza

Značaj radne dokumentacije revizora

Revizorovo izvješde o financijskim izvještajima

FI postaju FI u pravom smislu riječi tek ka to svojim potpisom u izvješdu potvri ovlašteni

revizor (tvrtka) →revizija “stvara povjerenje”

Povjerenje i sloboda raspolaganja informacijama bitne su pretpostavke tržišnog gospoarstva

pozitivno – FI su istinito i fer prikazuju financijski položaj i rezultat poslovanja pouzeda, tj.

usklađeni s MRS-ovima

modificirano

mišljenje s rezervom


24/115

suzržanost o mišljenja

negativno mišljenje

Izvješde o obavljenom uviu ili skradena revizija – na temelju upita i analitičkih postupaka

Nisu pouzana osnova za izražavanje mišljenja o realnosti i objektivnosti FI, ved

sarži samo izjavu negativnog uvjerenja (nisu uočene značajne pogreške, što ne znači

da one ne postoje)

pozitivno ili negativno

Komparativna izvješda i vertikalna analiza

Analiza koja omoguduje uvi u strukturu FI

temelji se na strukturnim fi

Bilanca (učešde u aktivi, onosno u pasivi = 100)

RDG (prihodi od prodaje = 100)

Pri uspoređivanju FI vaju pouzeda različitih veličina ka usporeba apsolutnih bojeva

nemaju smisla, u uvjetima visoke inflacije

olazi se o istih zaključaka kao i u horizontalnoj analizi, npr.

BILANCA: likvinost povedava, zauženost smanjuje

troškovi se sman juju

RG: preferira se zaržana obit a ne isplata iviene

Strukturni izvještaji i horizontalna analiza

omoguduje usporebu poataka tijekom nekog razoblja a bi se otkrile tenencije i

dinamika promjena pozicija FI

apsolutni iznosi

relativni podaci

Klasifikacija temeljnih instrumenata i postupaka analize financijskih izvještaja

Temeljne skupine pokazatelja analize financijskih izvještaja

Pojam i saržaj goišnjeg izvještaja

obveza je pouzetnika (pouzeda, menažmenta) pripremiti goišnje poslovno izvješde –

računovođe imaju ključnu ulogu

Prikazati poslovne aktivnosti 01.01.-31.12.20yy.


25/115

Po odobrenju MF zbog sezonskog karaktera mogu biti iznimke

Najznačajniji ijelovi/temeljnog FI su B, RG, IPVG, CFS, bilješke) → polaganje računa

korisnicima

Pored FI i revizorova izvješda, velika pouzeda užna su preočiti slijeedeinformacije/izvješda:

Svi značajni poslovni ogađaji u posl.go.

Vjerodostojni i vjerojatni pregled razvoja poslovanja

Aktivnosti na poručju istraživanja i razvoja

Informacije o stjecanju vlastitih dionica

Struktura goišnjeg izvješda

I.

IZVJEŠDE UPRAVNIH I RUKOVONIH STRUKTURA

1. Izvješde upravnog obora

2. Izvješde nazornog obora

3. Izvješde glavnog irektora

II.

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

1.

Bilanca

2. Račun obiti i gubitka

3. Izvještaj o promjenama vlasničke glavnice

4. Izvještaj o novčanom toku

5.

Bilješke uz te izvještaje

III. REVIZOROVO IZVJEŠDE

IV.

PREGLE značajniH POSLOVNI OGAĐAJI U PRETHONOJ GOINI

V. PLANOVI POSLOVANJA I RAZVOJA POPOUZEDA U BUUDNOSTI

VI.

AKTIVNOSTI NA PORUČJU ISTRAŽIVANJA I RAZVOJA

VII.

VLASNIČKA STRUKTURA - OTKUP VLASTITIH DIONICA

VIII. OSTALI IZVJEŠTAJI

PITANJA


26/115

5.

dio

INTERNO ORJENTIRANO RAČUNOVOSTVO

U ovom poglavlju razmatra se:

pojam i vrste troškova i rashoa

računovostveni proces evientiranja troškova po prironim vrstama, mjestima i nositeljima

sustav obračuna troškova i kalkulacija

raspore troškova za obračun rezultata

računovostvo proizvonje i gotovih proizvoa

stanarni troškovi i njihova uloga u kontroli troškova

vrste troškova prema stupnju iskorištenja kapaciteta

značenje marginalnih troškova

oprinos pokrida i analiza točke pokrida

proces bužetiranja i uloga plana (bužeta)

INTERNO ORJENTIRANO RAČUNOVOSTVO

1. Osnovni financijski izvještaji koji uovoljavaju uobičajenim potrebama vedine korisnika –

eksterni (temeljni) financijski izvještaji

2. Specifični financijski (računovostveni) izvještaji – interni izvještaji koji pružaju oatne

informacije za posebne potrebe oređenog, internog korisnika

Računovostvene informacije su iskoristive u svrhu planiranja, analize, nazora i kontrole poslovan ja

unutar pouzeda, a isto tako za razne analize i statistiku makroekonomskih i gospoarskih kretanja u

zemlji

U pouzedima se organiziraju kao ijelovi računovostva: financijsko, troškovno i

upravljačko/menažersko računovostvo

Pojam i vrste troškova i rashoda

“RASHOI su smanjenje ekonomskih koristi kroz obračunsko razoblje u obliku oljeva ili iscrpljenja

imovine ili stvaranja obveza, što za posljeicu ima smanjenje glavnice, osim onog u svezi s

raspojelom glavnice suionicima u glavnici.”

Obračunska kategorija financijskog računovostva


27/115

ospjeli troškovi u razoblju koje prema konceptu sučeljavanja povezujemo s prihoima tog

razdoblja

Rashodi razdoblja:

1.

troškovi proizvonje (tj. roba i usluga), koji su isporučeni kupcima tijekom razoblja

2. ostali izdaci koji doprinose poslovanju u razdoblju

3. gubici (tj. smanjenje imovine zbog požara, krađe i iz rugih neuobičajenih razloga te

povedanje obveza zbog izvanrenih ogađaja (npr. suski procesi)

Rashodi se sastoje od dvije osnovne komponente:

1. Redovni poslovni rashoi (amortizacija, plade ranicima, materijalni troškovi

2. Ostali rashodi/gubici – koji nisu nužno povezani s reovnom jelatnošdu pouzeda

IZDATAK se smatra financijskom kategorijom pod kojom se podrazumijeva najprije izdatak,

smanjenje, odljev novca iz pouzeda.

Svaki rashod ne mora istodobno postati izdatak i svaki izdatak ne mora biti istodobno priznat kao

rashod (amortizacija)

Trošak nastao prije izatka; izatak nastao prije troška, trošak i izatak nastaju istoobno, rasho

nastao – nema izdatka, izdatak nastao – nema rashoda

TROŠKOVI – novčani izraz utroška sirovina, materijala, postrojenja i opreme, alata i pogonskog

inventara, usluga rugih, plada i nanica koji nastaju u poslovanju.

Vrijenost učinaka (proizvoa, usluga) izražena je kroz iznos troškova koji su nastali u svezi sa

stvaranjem tih učinaka.

Proizvodnja se definira kao proces kojim se inputi (različiti čimbenici proizvonje, kao npr. materijal i

sirovine, rad, sredstva za rad) pretvaraju u output (proizvode) namijenjen prodaji

pojeinačni ili komani način proizvonje

serijska proizvodnja

masovna proizvonja→

Vrsta proizvonje utječe na metoologiju planiranja, evientiranja, obračuna i nazora troškova

proizvodnje pa se razlikuju dva tradicionalna sustava obračuna troškova:

Sustav obračuna troškova po ranim nalozima

Sustav obračuna po procesima

Suvremeni sustav obračuna troškova:

ABC metoda ( Activity based costing) – osnovica su troškovi aktivnosti


28/115

Obračun troškova po vrstama troška

Obračun troškova po MT i NT

Klasičnom sustavu obračuna troškova

Suvremenom sustavu obračuna troškova

Materijalni troškovi i troškovi usluga:

utrošene sirovine i materijal

potrošena energija

utrošena ambalaža

utrošeni materijal i rezervni ijelovi za oržavanje

otpis sitnog inventara, ambalaže i autoguma

ostali materijalni troškovi

U troškove usluga svrstavaju se:

prijevozne usluge

ptt, itk

usluge na izradi proizvoda

usluge oržavanja

usluge istraživanja tržišta

zakupnine i najamnine

usluge promižbe, oglašavanja i sajmova

usluge istraživanja i razvoja

druge usluge

Troškovi plada i naknaa plada

Plada – novčana protuvrijenost izvršenog raa

Iznos neto plade uvedan za poreze i oprinose iz plade čini bruto pladu.

Porezi i oprinosi IZ PLADE sastavni su io bruto plade i prestavljaju obvezu ranika

Bruto plade se oporezuju oprinosom NA PLADU koji prestavlja obvezu posloavca i za taj se iznos

uvedava trošak bruto plade


29/115

Ranik svoji raom ostvaruje pravo na pladu za izvršeni ra (osnovna plada + oatak na pladu +

stimulativni dio)

Radnik ima pravo na naknau plade za razoblje kaa ne rai (GO, blagani, B, …)

Plada se ispladuje u novcu (+ u naravi)

Plada se knjiži u glavnoj knjizi (zbirna lista) i analitičkom knjigovostvu plade (pojeinačno) →

mjesečni obračun plade

Amortizacija

Postupno trošenje ugotrajne nematerijalne i materijalne imovine, pri čemu se utrošena vrijenost

pojavljuje kao sastavni io vrijenosti proizveenih proizvoa ili priženih usluga

Sustavni raspore troška tijekom vijeka upotrebe

Nadoknada – prodajom i naplatom proizvoda/usluga

Ona sredstva

za koja se očekuje a de se koristiti uže o jenog obračunskog razoblja

koja imaju ograničen korisni vijek trajanja i

koja trgovačko ruštvo rži za upotrebu u proizvonji ili proaji robe te pružanju usluga, za

iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe

U pravili zemljište, umjetnine, arhivska građa i sl.- imaju neograničen vijek trajanja pa im se neobračunava amortizacija

Osnovica: bruto knjigovodstvena vrijednost

Razdoblje amortizacije: vijek trajanja (god., kom)

Rezerviran ja za troškove i rizike

rasho stvarno nije nastao, ali je izvjestan u buudi razobljima – povedanje rashoa razoblja

Vremensko razgraničenje troškova

Vremenska nepouarnost između nastanka izatka i nastanka troška (rashoa), onosno o

vremenske nepoduarnosti između nastanka primitka i nastanka prihoa

Pladeni troškovi buudeg razoblja (investicijsko oržavanje, zakupnima i najam, oglašavanje, ogrijev

i energija, osiguranje imovine i osoba, pretplata, istraživanje tržišta i sl.)

Ogođeno pladanje troškova

Vrijenosna usklađivanja (umanjenja imovine) - inventure

Kalkuliranje je računski postupak izračuna cijene. Isprava o izračunanim cijenama je kalkulacija.


30/115

Kalkulacije možemo promatrati razvrstane prema različitim kriterijima:

Glede vremenskog definiranja elemenata kalkulacije: planska ili prethona te obračunska ili stvarna

Glee svrhe i načina utvrđivanja njihove strukture: u proizvonji, trgovini, ugostiteljstvu, turizmu,

transportu i td.

Prema načinu izračunavanja cijene proizvonje učinaka:

djelibene ili ivizijske kalkulacije (jenostavna, višefazna, na osnovu ekvivalentnih brojeva, k.

vezanih proizvoda)

dodatne ili adicijske kalkulacije

Vrijenost zaliha čine troškovi nabave, troškovi konverzije i rugi troškovi nastali u procesu

ovođenja zaliha na njihovu saašnju lokaciju i u saašnje stanje.

Izbor varijante obračuna troškova i vrenovanja zaliha oražava se na visinu troškova priznatih po

pojeinim obračunskim razobljima i time na visinu iskazanog rezultata poslovanja, kao i na

vrijednost zaliha proizvonje i gotovih proizvoa, tj. imovinsko stanje pouzeda.

Metoe obračuna jeiničnih troškova gotovih proizvoa:

FIFO

LIFO

ponerirana prosječna cijena

zalihe po stalnim (planskim) cijenama

specifična ientifikacija

NIFO

najnovija nabavna cijena

Stanarni troškovi su ustanovljene norme, stanarne vrijenosti koje vrijee za oređene uvjete, s

težnjom a se osegne taj stanar.

Planirani troškovi, ako nisu stanarizirani, prestavljaju očekivane troškove koji se ne smiju

prekoračiti, a bi se ostvario previđeni rezultat, otle se ko stanarnih troškova ne rai o

očekivanim troškovima, ved o normama koje pokazuju koliki troškovi trebaju biti.

Stanarni troškovi = stanarni utrošci x stanarne cijene

Temeljni ST – postavljeni za dulje vremensko razdoblje

Tekudi ST – poliježu promjenama postupka i cijene (za OVR)

Kroz mogude ostvarenje stanarnih veličina:

idealni ST


31/115

realni ST

normalni ST

Proces bužetiranja i uloga plana (bužeta)

Informacijska pologa za proces upravljanja jesu računovodstvene informacije prezentirane u formi:

preračuna, plana ili bužeta i obračuna.

U procesu upravljanja polazišna je aktivnost planiranje koje se sastoji o nekoliko razina:

1. Vizija buudnosti – utvrđivanje misije i ciljeva pouzeda

2. Strateški planovi

Proces onošenja poslovnih oluka o ciljevima i načinima njihova ostvarenja u užim razobljima

Vođenje pouzeda prema viziji buudnosti

1. Poslovni planovi

Planovi za krade vremensko razoblje (goišnji), koji su konzistentni sa strategijskim planovima i

predstavljaju instrumentalizaciju postavljenih viših ciljeva

1. Operativni planovi

Moraju biti izrađeni za pouzede kao cjelinu, ali i po centrima ogovornosti posebno

Operacionalizacija su postavljenih “viših” ciljeva putem fianncijskog izražavanja postavljenihciljeva

kroz pojeine operativne bužete (proračune)

U pouzedu se razlikuju tri tipa centara ogovornosti: troškovni, profitni i investicijski

BUŽETIRANJE je mehanizam koji preko pojele ovlasti i ogovornosti pojeincima omoguduje

ijeljenje “nagraa2 i “kazni”, ovisno o postignutim rezultatima, što se sve skupa može oraziti na

opstanak i razvoj pouzeda.

Proces onošenja (pripreme) bužeta

PITANJA


32/115

POSLOVNE FINANCIJE

SARŽAJ

Financije – temeljni pojmovi

Načini i izvori financiranja pouzeda

Financijski izvještaji kao temelj za izrau analiza u poslovnim financijama

Vremenska preferencija novca

Financijska analiza i planiranje

Prijelomne točke u financijama i poslovanju

Pojam poluga u financijama

Struktura kapitala

PE/VC fondovi – fonovi rizičnog kapitala

Bužetiranje kapitala – planiranje kapitalnih ulaganja

Rizici i statističke mjere oređivanja rizika

Trošak kapitala

Vrijednosni papiri i financijski instrumenti

Dionice

Obveznice

Tržišta – financijska tržišta

Financijske institucije, posrenici i suionici na tržištima kapitala, novca, roba, usluga

FINANCIJE – TEMELJNI POJMOVI

Tradicionalni i moderni koncept poslovnih financija

Financijski menažment i financijski menažer

Financijsko okruženje pouzeda - financijski sustav

Financije – temeljni pojmovi

Financije je mogude raspoijeliti prema objektima upravljanja i to na:


33/115

javne financije

poslovne financije

korporativne financije

osobne financije.

međunarone financije

sve naveene vrste financija su međusobno povezane

Pojam poslovne financije može se poistovjetiti s pojmom korporacijske financije, financijski

menažment, financije pouzeda

Multidisciplinarnost poslovnih financija - računovostvo, pravo, matematiku, bihevioralne

znanosti ...

kralježnica pouzeda, krvotok

Tradicionalni i moderni koncept poslovnih finacija

Postoje dvije faze razvoja poslovnih financija s povijesnog aspekta:

Tradicionalni pristup poslovnim financijama

nakon Prvog svjetskog rata - rast ioničarskih pouzeda na poručju SA

pribavljanja kapitala iz različitih izvora

naglasak se stavljao na ugoročne izvore financiranja u onosu na kratkoročne

poslovne financije su se smatrale ijelom financijskog računovostva

a otua proizlazi i jaka veza između financija i računovostva

Moderni pristup poslovnim financijama

pojam „moernog koncepta“ poslovnih financija javlja se tek 1950-ih

čemu je oprinio razvoj tržišta kapitala, ioničarstva, vrijenosnica, različitihizveenica, računalna revolucija, internet trgovanje

financijski menažeri obivaju više sloboe u olučivanju

naglasak na kratkoročne izvore financiranja i što brže povrate na uloženo

Financijski menažment i financijski menažer

Financijski menažment

se bavi stjecanjem/vradanjem, upravljanjem i raspojelom resursa pouzeda

Financijski menažer


34/115

je jena o funkcija u menažmentu pouzeda uz menažere proizvonje,

menažere proaje it.

usko surađuje s vlasnicima, vedinskim ioničarima tj. poslovostvom tvrtke ko

onošenja važnih oluka.

Neki o osnovnih poslova financijskog menažera su:

suranja s ostalim menažerima

raspoznati mogudnosti ulaganja

pronalaženje načina za prikupljanje srestava za investicije

dobar raspored portofolia

izrade raznih studija

Razlikuju se poslovi financijskog menažera u malom i velikom pouzedu

U malim pouzedima financijski menažer je uglavnom i vlasnik

3 tipa oluka u poručju financijskog menažmenta:

investiranju –bužetiranje kapitala

financiranju – raspored portfolia i pronalaženje najpovoljnijih načina financiranja,

upravljanju imovinom/oržavanju likvinosti.

Neke o funkcija financijskog ojela u pouzedu su:

Priprema financijskih izvješda

Vođenja eviencije u upotrebi gotovine, kapitalnim i poslovnim izdacima

Analiza investicijskih prijedloga

Kontrola kreditne sposobnosti

Saldakonti kupaca i obavljača

Razmatranje srenjoročnih i ugoročnih izvora financiranja

Kalkulacija plada i nanica

Kontrola troškova it.

3 varijable koje oređuju pojam poslovnih financija:

IZNOS – VRIJEME – RIZIK

Iznos se odnosi na financijske vrijednosti tj. količinu novca koja se zarai ili izgubi.


35/115

Vrijeme se onosi na oređivanje buude i saašnje vrijenosti novca što je ključno u

financijama.

Rizik je stalno prisutan u financijskom sustavu zemlje, ali i pouzedu te postoje

različite statističke mjere proračuna rizika u cilju njegova minimiziranja.

Financijsko okruženje pouzea - financijski sustav

Financijsko okruženje pouzeda čine sljeedi temeljni elementi:

Objekti upravljanja poslovnim financijama

Porezni/pravni sustav zemlje

Financijsko tržište i institucije

Objekti upravljanja poslovnim financijama

Pouzede (gospoarski subjekt, korporacija) je objekt upravljanja financijama pouzeda

Vođenja poslovnih financija i onošenja poslovnih financijskih oluka regulirano je

mnogobrojnim zakonima i pravilnicima

Zakon o trgovačkim ruštvima efinira različite vrste ruštva osoba i ruštva kapitala:

trgovac pojedinac - inokosno ruštvo

javno trgovačko ruštvo

komanitno ruštvo

ioničko ruštvo

ruštvo s ograničenom ogovornošdu

gospodarsko interesno uruženje (Hrvatsko financijsko tržišno uruženje, Hrvatska

udruga banaka).

Porezni/pravni sustav zemlje

Porezni sustav zemlje jean je o faktora koji je vrlo važan u poslovnim financijama.

visina poreza utječe na prihoe kompanija

porezne stope uključuju se u izračune u financijama

▪ porezni zaklon, politika dividendi, cijena radne snage tj. porezi i doprinosi

koje je potrebno pladati ržavi it.

različiti porezni sustavi i porezne stope po zemljama

Porezni sustav Republike Hrvatske:


36/115

ržavni porezi

▪ PDV, porez na dobit,

Županijski porezi

▪

porez na plovila, porez na nasljeđe it.

Graski i opdinski porezi

▪ prirez, porez na kude na omor, porez na tvrtku

Zajenički porezi

▪ porez na dohodak

▪ Porezi o obitaka igara na sredu

Financijsko tržište i institucije

Financijsko tržište čine sve institucije i postupci koji povezuju kupce i proavatelje financijskih

instrumenata i novca

Osnovna pojela financijskih tržišta prema premetu trgovanja i roku je:

Tržište novca

▪ kratkoročni financijski instrumenti,

Tržište kapitala

▪ ugoročni financijski instrumenti.

O financijskim institucijama i tržištima de biti više riječi u nastavku.

NAČINI I IZVORI FINANCIRANJA POUZEDA

A. Razlike i specifičnosti financiranja malih u onosu na velika pouzeda

B. Načela financiranja pouzeda

C. Pravila financiranja

D. Financijski sustav

Izvor financiranja je način na koji pouzede olazi o financijskih srestava za različite

poslovne svrhe.

Izvore financiranja mogude je poijeliti

prema ročnosti


37/115

prema vlasništvu

Podjela prema ročnosti:

Trajni izvori

onose se na kontinuirani način financiranja koji nema neki previđeni rok trajanja

ugoročni izvori

odnose se na investicije u opremu, postrojenja zgrade i to su rokovi iznad 5 godina,

Srenjoročni izvori

investicije od 1 – 5 godina, isto mogu biti u opremu, postrojenja, kupnja

korporativnih obveznica itd.,

Kratkoročni izvori

financiranje o goinu ana, uglavnom kratkoročna ulaganja na koja se očekuju brzi

povrati do 1 godine, npr. ulaganje u financijske izvedenice.

Podjela prema vlasništvu:

1) Iz internih (vlastitih) izvora – vlastiti kapital

Interni izvori mogu se podijeliti na:

Uplata likvinih srestava u temeljni kapital pouzeda o strane vlasnika

Naplata glavnice ugoročnih plasmana

Sredstva amortizacije

Dugoročna rezerviranja

Akumulirana neto dobit

2) Iz eksternih (tuđih) izvora – užnički kapital

Kratkoročno financiranje

▪ u obliku kratkoročnih kreita i faktoringa.

ugoročno financiranje

▪ u obliku ugoročnih kreita, izavanja obveznica, izavanje ionica ,

komercijalnih zapisa, obveze za izdane mjenice, dane akreditive, leasinga

itd..

Ad 1)Iz internih (vlastitih) izvora – vlastiti kapital:


38/115

Uplata likvinih srestava u temeljni kapital pouzeda o strane vlasnika

Vlasnik ili vlasnici pouzeda upladuju na poslovni račun pouzeda oređeni novčani

iznos i na taj način povedavaju temeljni kapital pouzeda te vrše interno financiranje.

Naplata glavnice ugoročnih plasmana

ugoročni plasmani mogu biti ani robni ili financijski kreiti, kupljeni vrijenosni

papiri, ulaganja u ruga pouzeda i sl.

Koristi koje pouzede ima o ulaganja se smatraju prihoima

▪ kamata, dividenda, razlika nominalne i stvarne cijene

Sredstva amortizacije

Amortizacija prestavlja vremensko trošenje ugotrajne imovine pouzeda te se

smatra troškom pouzeda.

Amortizacija je trošak pa smanjuje osnovicu poreza na obit → time se akumulira

više novca u pouzedu.

ugoročna rezerviranja

Prestavljaju svote koje pouzede rezervira za neke nepreviđene troškove ili

buude investicije.

Akumulirana neto dobit

io neto obiti se ispladuje vlasnicima u obliku iviene/obiti, a io može ostati u

pouzedu kao izvor financiranja

U d.d.-u zaržana obit može biti i isplate ivieni u obliku oatnih ionica

Ad 2)

Iz eksternih (tuđih) izvora – užnički kapital

Faktoring

Faktoring je posao kratkoročnog financiranja preko faktora kao posebne organizacije.

Temelj faktoringa je ugovor o faktoringu i čini ga cesija buudih potraživanja

obavljača.

Faktor je osoba koja vrši otkup potraživanja, a to može biti ili specijalizirano

pouzede ili češde banka.

Cediranje se vrši na temelju računa iz kojih proizlaze otkupljena potraživanja, a vrlo

je važno a faktor unaprije utvri rizičnost naplate otkupljenog potraživanja tj. rizik.

Faktor za svo ju uslugu obračunava faktoring proviziju.


39/115

▪ Visina provizije uvjetovana je ukupnim prometom, prosječnom svotom svih

računa, brojem i postojanošdu kupaca is.

▪ Za preuzimanje komercijalnog rizika plada se posebna naknaa.

Leasing

Eng.leasing ili najam

▪ oblik financiranja koji omoguduje korisniku a neku opremu ili nekretninu

obije na korištenje na oređeno vrijeme, umjesto a ju kupi

U Hrvatskoj se leasing uglavnom uzima radi najma osobnih automobila, kamiona i

drugih cestovnih prijevoznih sredstava

Razlikuju se dva osnovna tipa leasinga - financijski i operativni

▪

razlikuju se:

▪ po načinu stjecanja vlasništva na premetom leasinga

▪ uvjetima odobravanja

▪ poreznom tretmanu

Operativni leasing

predmet leasinga ostaje u vlasništvu avatelja leasinga (leasing tvrtke) tijekom

trajanja leasinga, ali se po njegovu isteku može proati tredim osobama.

Vrijenost premeta leasinga obračunava se u neto iznosu bez PV-a koji se plada u

jenakim mjesečnim obrocima tijekom otplate leasinga.

Troškovi operativnog leasinga priznaju se kao troškovi poslovanja i umanjuju

osnovicu poreza na dobit.

Prilikom ugovoranja obvezna je uplata jamčevine davatelju najma koja se iskazuje u

postotku početne vrijenosti premeta leasinga.

Po isteku leasing ugovora predmetna oprema ili nekretnina može se zamijenitidrugom - novom i modernijom.

Financijski leasing

predmet najma prelazi u potpuno vlasništvo korisnika s posljenjom otpladenom

ratom leasinga.

vodi se u poslovnim knjigama korisnika kao investicija i iskazuje se u sklopu njegove

bilance zauženosti kao obveza.

Vrijenost premeta leasinga obračunava se u bruto iznosu s PV-om koji se upravilu plada u jenakim obrocima tijekom trajanja leasinga.


40/115

Kratkoročni kreiti

Kratkoročni kreiti se onose na razoblje krae o 1 goine

▪ to su uglavnom kreiti po tekudem računu

▪

kreiti po poslovnom tj. žiro računu

▪ odobravaju se na temelju boniteta klijenta

U kratkoročne kreite može se ubrojiti

▪ lombardni kredit.

▪ Oobrava se na temelju založene pokretne imovine (ragocjenosti,

vrijednosne papire, zalihe itd.)

▪

Sve ok su vrijenosni papiri u zalogu pouzede ih ne može proati.

▪ Prednosti - vlasnici olaze o novčanih srestava bez jamčevine

▪ Nedostaci - nepovoljan jer užniku smanjuje financijsku fleksibilnost.

▪ Krediti za obrtna sredstva

▪ Revolving krediti

Kratkoročni kreiti se uglavnom uzimaju za pomirivanje tekudih obveza, oržavanje

likvidnosti

ugoročni kreiti

odnose se na razdoblje dulje od 1 godine

uzimaju ih pouzeda za neke o sljeedih namjena:

za financiranje razvoja tvrtke, za ugoročna ulaganja, za realizaciju investicijskih

projekata, za kupnju osnovnih sredstava, za financiranje trajnih obrtnih sredstava,

kreditiranje proizvodnje za izvoz, za financiranje gradnje stambenih i poslovnih

objekata namijenjenih daljnjoj prodaji na tržištu

Mogude vrste ugoročnih kreita:

Hipotekarni krediti - Banka odobrava kredit na osnovu zaloga (hipoteke) na

nepokretnu imovinu (zemljište, kudu, stan ...), npr. kreit u omjeru 1:1,5 prema

vrijednosti nekretnine

▪ Hipoteka se upisuje u zemljišne knjige - ne može proati o otplate kreita

Investicijski krediti - za financiranje ulaganja u stalnu imovinu i trajna obrtna

sredstva. Odobravaju se na osnovu investicijskog projekta.


41/115

▪ Za oobreni investicijski kreit o okončanja investicije, banka obično ne

napladuje kamatu ved se vrši obračun kamate (interkalarna kamata) koja se

dodaje iznosu kredita

▪ Po okončanju investicija kreit se stavlja u otplatu prema rokovima i

ugovorenom načinu

Građevinski kreiti

▪ osnovna namjena - izgranja različitih objekata - vedi iznosi uz priloženu

tehničku/građevinsku okumentaciju, financijske proračune- bužetiranja

kapitala itd.

A. Razlike i specifičnosti financiranja

malih u onosu na velika pouzeda

Osnovne razlike ko financiranja malih pouzeda u onosuna velika su:

mogudnosti pribavljanja financijskih srestava i rokovi zauživanja

▪ mala pouzeda de prilikom pribavljanja zajma o kreitne institucije biti

ograničena na manje iznose, jer nede imati ovoljno veliko osiguranje za

pribavljanje nekih vedih iznosa (npr. premali iznos temeljnog kapitala,

premala vrijenost imovine koje pouzede posjeuje).

zakonska ograničenja i ograničenja pravnog oblika pouzeda

▪

primjer izdavanja dionica/obveznica kod d.o.o.-a.

▪ Mala pouzeda (.o.o.) se uglavnom fokusiraju na zauživanje ko ostalih

poslovnih partnera i poslovne banke prilikom pribavljanja sredstava za daljnji

rad

▪ velika pouzeda (.., povezana ruštva) olaze o srestava i putem

izavanja financijskih instrumenata kao što su ionice, obveznice,

komercijalni zapisi itd.

▪ Ko velikih pouzeda veda je sigurnost u obliku imovine ili skupih

investicijskih elaborata (koje banke traže) te je mogude uložiti vede iznose.

▪ S ruge strane mala pouzeda se vrlo lako mogu prilagođavati trenovima na

tržištu, pratiti tehnološki razvoj i uklopiti ga u poslovanje, brže se onose

neke oluke koje u velikim sustavima teže prolaze

B. Načela financiranja pouzeda

Postoji mnogo načela financiranja pouzeda, međutim ovje se govori o 9 načela financiranja

koja bi pouzeda mogla slijediti da postignu optimalne rezultate poslovanja:

1.

Načelo sigurnosti - pouzede uglavnom ulaže u osnovnu jelatnost-i, a može ulagati i u tuđeposlove ukoliko rizik nije prevelik.


42/115

2.

Načelo stabilnosti – sposobnost pouzeda a iz vlastitih izvora financira operativne potrebe,

te da iz vlastitih i pozajmljenih izvora financira investicije i ulaganja. Udio obveza i dugova

nikako ne bi trebao biti vedi u onosu na vlastiti kapital.

3. Načelo likvinosti

u širem smislu - sposobnost pomirivanja kratkoročnih obveza iz kratkoročne

imovine. Likvinost se mjeri koeficijentom likvinosti, a poželjno je a on bue između

1 i 2

u užem smislu - likvinost je sposobnost pretvaranja nenovčane imovine u novac.

Likvinu imovinu čine novac, kratkoročna potraživanja o kupaca, kratkoročni

vrijednosni papiri i zalihe.

4. Načelo solventnosti – sposobnost pladanja svih obveza u roku njihova ospijeda, a mjeri se

koeficijentom solventnosti koji treba biti 1 ili vedi o 1.

5. Načelo rentabilnosti – rentabilnost ili profitabilnost je sposobnost pouzeda a stvara profit.

Potrebno je ostvariti što vedi financijski rezultat sa što manjim ulaganjima.

6. Načelo prilagobe financiranja – nalaže pouzedu a osigura stalnu sposobnost prilagobe,

posebice sposobnost pribavljanja novca, snalaženje u financijski nepovoljnim situacijama.

7. Načelo rizika financiranja sastoji se od dvije vrste:

Rizik a vjerovnik nede naplatiti svoja potraživanja

Rizik od negativnog financijskog rezultata.

8. Načelo povoljne slike financiranja – dano je bilancom poduzeda koja je ostupna javnosti, a

pokazuje financijsku situaciju pouzeda čime se ocjenjuje bonitet i atraktivnost ulaganja u to

pouzede.

9. Načelo neovisnosti financiranja –osigurati neovisnost pouzeda u financiranju i vođenju

poslovne politike.

Neovisnost pouzeda se povedava ujelom vlastitog kapitala i smanjenjem tuđeg.

Uvijek se treba koristiti tuđim izvorima financiranja ako se na njima ostvaruje neka zaraa.

Osim načela financiranja postoje i pravila financiranja.

C. Pravila financiranja

1. Horizontalna pravila financiranja

Prestavljaju pravilan omjer aktive i pasive kako bi se oržala profitabilnost i

solventnost

ZLATNA BANKARSKA PRAVILA

kratkoročno → kratkoročno


43/115

ugoročno → ugoročno

ZLATNA BILANČNA PRAVILA

u užem smislu: ugoročna aktiva iz ugoročnih izvora

u širem smislu: ugoročna aktiva + stalna obrtna imovina iz ugoročnih izvora

2. Vertikalna pravila financiranja

Oređuju kakva bi trebala biti struktura pasive tj. izvora financiranja (porijeklo,

kvaliteta, raspoloživost, ...)

PRAVILO 50 : 50

tuđi vs. vlastiti kapital

Čime se osigurava:

Sigurnost povrata kapitala vjerovnicima

Prihvatljivi troškovi financiranja

Financijska prilagodljivost

jelomična financijska neovisnost

D. Financijski sustav

Financijski sustav neke zemlje čine:

n jezina valuta, platni sustav, financijska tržišta, financijske institucije te institucije

koje reguliraju i nadziru njihov rad.

U Republici Hrvatskoj dominantnu poziciju u financijskom sustavu zauzimaju

poslovne banke, čiji ra regulira i nazire sreišnja banka – Hrvatska narodna banka

(HNB).

Poslovne banke najaktivnije su financijske institucije u platnom sustavu i na sva tri

financijska tržišta

▪ novčanom, eviznom i tržištu kapitala

2 temeljne zaade financijskog sustava:

Koncentracija i mobilizacija slobonih novčanih srestava

Alokacija novčanih srestava u gospoarski opravane projekte

Osnovne funkcije:

Osnovne funkcije:


44/115

Funkcija štenje

▪ onosi se na različite načine štenje pouzeda kao što su eponirana

sredstva u banci, ulaganje u obveznice, dionice radi preprodaje itd.,

Funkcija bogatstva

▪ onosi se na ostvarivanje zaraa na uloženo, razlici u cijeni

Funkcija likvidnosti

▪ stupanj likvidnosti financijskog sustava zemlje

Kreditne funkcije

▪ odnosi se bankarski sustav u zemlji

Funkcije pladanja

▪ odnosi se na platni promet u zemlji (FINA)

Funkcije zaštite o rizika

▪ moeli procjene rizika, važno ko banaka i burzi

Funkcije politike

▪ monetarna politika

Vrste financijskih sustava:

Bankocentrični sustav

▪ banke mobiliziraju štenju, alociraju kapital, nadgledaju investicijske odluke

pouzeda

▪ banke, osiguravajuda ruštva i fonovi imaju vrlo važnu ulogu u poslovnim

financijskim tokovima

▪ pripada Republika Hrvatska i uglavnom tranzicijske zemlje.

ominacija financijskih tržišta

▪ SAD, Velika Britanija, Njemačka

▪ tokovi kapitala i novca se u vedoj mjeri provoe na financijskim tržištima i

tržištima kapitala – npr. u SAD-u se najvede financijske transakcije provoe

na velikim burzama vrijednosnica (npr. NYSE)

Pojmovi vrijednosti u financijama


45/115

Navedene tri vrijenosti važno je utvriti prije aljnjeg proučavanja poslovnih financija, jer su

sastavni io vrijenosti financijskih i računovostvenih kategorija prilikom njihovog

vrednovanja.

Knjigovodstvena vrijednost – naziva se još i povijesna vrijenost, a to je vrijednost

neke računovostvene kategorije koja je uveena u poslovnim knjigama u trenutkunjezine nabave. Ona se razlikuje o tržišne i ekonomske vrijenosti.

Tržišna vrijenost – naziva se još i saašnja vrijenost, jer je to ona vrijenost neke

imovine koja se može postidi na temelju ponue i potražnje na tržištu. Realnija je o

knjigovodstvene vrijednosti.

Ekonomska vrijednost (EVA) – je ona vrijednost koja se temelji na sposobnosti

pojedinog imovinskog oblika da u buudnosti osigura čiste novčane tokove nakon

oporezivanja svom vlasniku.

▪

Ti se novčani tokovi mogu ostvarivati zaraama o poslovanja.

▪ U konceptu olazi o punog izražaja međuovisnost rizika i profitabilnosti, jer

se buudi čisti novčani tokovi svoe putem oportunitetnog troška ulaganja

novca na saašnju vrijenost.

▪ Zbog toga se vrijenost bilo kojeg obra može efinirati kao saašnja

vrijenost iznosa novčanih tokova koje ono generira u buudnosti, onosno

kao iznos novca koji je investitor voljan platiti za takvo obro u saašnjosti

kao zamjenu za očekivane buude novčane tokove. To je koncept

vrenovanja orijentiran na buudnost.

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI KAO TEMELJ ZA IZRAU ANALIZA U POSLOVNIM

FINANCIJAMA

A. efiniranje osnovnih prihoovnih i troškovnih kategorija – korelacija računovostva i

financija

B.

Računi obiti i gubitka i oređivanje obiti

C. Izvještaj o novčanom toku

Financijski izvještaj je strukturirani prikaz financijskog položaja i financijske uspješnosti

pouzeda, a pruža informacije o imovini, obvezama, kapitalu, prihoima, rashodima,

novčanim tokovima.

Postoji snažna međuovisnost između ojela računovostva i financija, jer su financijski

izvještaji i veličine iz financijskih izvještaja, a koji se izrađuju u računovostvu, koriste ko

izračunavanja financijskih pokazatelja, buudih vrijenosti, onošenja poslovnih oluka. Iz

toga razloga važno je obro poznavati i analizirati financijske izvještaje.


46/115

U Republici Hrvatskoj postoji niz propisa kojim su regulirani temeljni financijski izvještaji, a

neki važniji o njih su:

Zakon o računovostvu (NN 109/07)

Pravilnik o strukturi i saržaju goišnjih financijskih izvještaja (NN38/08) - izmjene(NN12/09)

Hrvatski stanari financijskog izvještavanja

Registar goišnjih financijskih izvještaja (NN 126/11)

Temeljni financijski izvještaji koji se po zakonu preaju na kraju poslovne goine -

pojeinačni i konsoliirani propisani izvještaji:

Standardna dokumentacija

▪

završna bilanca,

▪ račun obiti i gubitka,

▪ izvještaj o novčanom tijeku – mala pouzeda ga ne moraju preavati

▪ izvješta j o promjenama kapitala – mala pouzeda ga ne moraju preavati

Nestandardna dokumentacija - okumentacija čiji oblik nije unaprije propisan:

▪ bilješke uz financijske izvještaje,

▪ izvješde revizora,

▪ goišnje izvješde,

▪ oluka o utvrđivanju goišnjega financijskoga izvještaja,

▪ oluka o prijelogu raspojele obiti ili pokridu gubitka i izjava o

neaktivnosti.

A. efiniranje osnovnih prihoovnih i troškovnih

kategorija – korelacija računovostva i financija

Troškovi, rashoi, izaci, primici, prihoi najvažnije su kategorije ko planiranja i onošenja

financijskih odluka.

Trošak je ekonomsko-računovostveno najznačajnija kategorija koja i an anas vjerojatno

zauzima najvedi io fokusa, kako menažera, tako i ekonomskih teoretičara

Trošak u najširem smislu riječi prestavlja novčani izraz upotrjebljenih resursa koji se koriste

u svrhu postizanja oređenog cilja ili ostvarivanja učinka.

Svi troškovi u trenutku nastanka ne postaju rashoi.

Vrste troškova:


47/115

Prema ponašanju na promjenu aktivnosti – varijabilni, fiksni, mješoviti

Prema mogudnosti obuhvata po nositeljima – direktni i indirektni

Prema položaju u financijskim izvještajima – troškovi proizvoa i troškovi razoblja,

neospjeli i ospjeli troškovi, primarni i konverzijski troškovi

Prema vremenu nastanka – povijesni, saašnji, buudi

Utrošak

prestavlja fizička ulaganja materijalnih vrijenosti i obara u stvaranju učinaka npr.

proizvoda ili usluga.

Izdatak

prestavlja stvarni oljev novca iz pouzeda npr. sa poslovnog računa pouzeda

Primitak

stvarni priljev novca u pouzede tj. na poslovni račun pouzeda.

Rashod

računovostvena kategorija koja prestavlja smanjenje ekonomske koristi kroz

obračunsko razoblje u obliku oljeva ili smanjenja srestava ili stvaranja obveza što

za posljedicu ima smanjenje glavnice

Prihod

može se efinirati kao povedanje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razoblja

u obliku priljeva ili povedanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljeicu

povedanje glavnice

▪

Redovni prihodi – iz redovnih poslovnih aktivnosti,

▪ Izvanredni prihodi – koji ne nastaju iz reovnih poslovnih aktivnosti ved

povremeno,

▪

Financijski prihodi – nastaju kao rezultat financijskih transakcija pouzeda.

B. Računi obiti i gubitka i

oređivanje obiti

U poslovnim financijama se izrađuju razne vrste analiza primitaka, izataka, troškova,

prihoda i rashoda.

Kao temelj za sučeljavanja prihoa, rashoa, troškova upotrebljava se kontribucijski račun

dobiti i gubitka koji prikazuje i oprinos pokrida fiksnih troškova tj. profitnu ili kontribucijsku

maržu.


48/115

oprinos pokrida fiksnih troškova prestavlja onaj iznos prihoa koji pouzeda moraju

ostvariti a bi se pokrili fiksni troškovi.

Kontribucijski račun obiti i gubitka – za potrebe izrade financijskih analiza u poslovnim

financijama

PRIHODI OD PRODAJE (PROMET)

- VARIJABILNI TROŠKOVI

= DOPRINOS POKRIDA FT

- FIKSNI TROŠKOVI

= POSLOVNI DOBITAK – EBIAT

- AMORTIZACIJA

= POSLOVNI DOBITAK – EBIT

- KAMATE

= POSLOVNI DOBITAK – BRUTO DOBIT - EBT

- POREZ NA DOBIT

= NETO DOBIT (PROFIT) ILI GUBITAK

FT = fiksni troškovi

EBIAT (ili EBAIT, ili EBITA) – zarada prije amortizacije, kamata i poreza

EBIT – zarada prije kamata i poreza

EBT – zarada prije poreza

Primjer izračuna profita pomodu jenažbe profita (bruto princip).

Osim izračunavanja profita tj. obiti iz računa obiti i gubitka, u financijskim analizama se

profit može izračunati i jenažbom profita po bruto principu:

profit = prihodi – rashodi

prihoi = količina x proajna cijena – (uk. varijabilni troškovi + uk. fiksni troškovi)

uk.varijabilni =jeinični varijabilni x količina

Pouzede je proalo 5 komaa automobila za 150.000 kn/auto. Trošak nabave bio je 50.000

kn/auto (carina nije uključena, a iznosila je ukupno 10.000 kn/auto). Prilikom dopreme

automobila u RH ošlo je o oštedenja retrovizora ko 1 auta krivnjom pouzeda (trošak

popravka bio je 1.000 kn). Fiksni troškovi pouzeda su 55.000 kn. Koliki je profit ovog

pouzeda?


49/115

Rj. 394.000 kn

Jenažba profita po neto principu

C. Izvještaj o novčanom toku

= Prikaz svih priljeva i oljeva novca u pouzedu

Smatra se temeljnim financijskim izvještajem koji moraju obavezno na kraju poslovne goine

preati velika pouzeda. (Zakon o računovostvu RH)

Još neki o slučajeva u kojima se koristi novčanik tok su investicije, otplate kreita, pradenja

obavljača, pradenje kupaca, pradenje likvinosti it.

Osnovna karakteristika izvještaja o novčanom toku:

IZRAVNO PRATI LIKVIDNOST

Novčani tok prati stvarne primitke i izatke tj. novac koji je stvarno stigao na račun

pouzeda i novac koji je pouzede stvarno isplatilo nekom poslovnom subjektu sa

svog poslovnog računa.

Povijesni razvoj

Pretpostavlja se da su nastali u SAD, 1940-ih godina kao tvorevina američkih

financijskih analitičara.

U Europi se pak krajem 1950-ih novčani tok uvoi u financijske izvještaje.

pravila za formiranje i obračun se razlikuju o zemlje o zemlje.

Unifikacija novčanog toka se nastoji postidi Međunaronim računovostvenim

standardima.

može se izrađivati u okviru financijske službe

1. PRIMICI IZ REDOVNIH AKTIV

Documents

Raunovodstvo i Financije 2014 MATERIJAL