1

OPA RAZMATRANJA O JAVNIM FINANCIJAMA1.1POJAM I VANOST

1.1.1 PORIJEKLO RIJEI FINANCIJA Pojmu javnih financija predhodio je pojam financije koji je u svom znaaju iri (jer podrzumjeva kreditno monetarnu politiku, novanu tednju i dravne dugove). Financije dolaze od lat. FINIS (rije oznaava kraj sudskog spora novanim namirivanjem) koja se transformira u FINIRE odnosno FINANTIONES i FINANCE za novane transakcije. Rije FINATIO javlja se u srednjem vijeku i ima dosta razliitih znaenja (npr. bilo koja novana transakcija); zatim oznaava sve novane transakcije. Financije u uem smislu oznaavaju javne financije, a u irem obuhvaaju novane transakcije sljedeih subjekata: -fizike osobe -poduzea1 (pravne osobe, trgovaka drutva (dd i doo) te ostali gospodarski subjekti). Dakle javne financije obuhvauju: -javne financije (publick finance) -monetarne financije -poslovne financije (corporate finance) -bankovno poslovanje (poslovna politika banaka) -lokalne financije -investicijske politike

1.1.2 POJAM I VANOST JAVNIH FINANCIJA Pojam javnih financija vezuje se uz postojanje javnih potreba. Javne potrebe namiruju se sukladno naelima. Mehanizam namirenja javnih potreba sastoji se od dvije komponente: - ORGANA (odgovarajua javna tjela se angairaju u pribavljanju materijalnih resursa za namirenje javnih potreba) - SREDSTAVA (materijalna sredstva odnosno dobra) Rezultat tih dviju komponenata je financijska aktivnost subjekata drutvene zajednice (javne vlasti). Moemo govoriti o sljedeim javnim potrebama: 1.trokovi financiranja javne administracije predstavnikih tjela - ef drave bilo da je rije o pojedincu ili kolektivnom tjelu izvrnih tjela - Vlada i organi oko vlade trebaju izvravati ustavne odredbe sudska tjela - koja moraju biti nezavisna 2.izdaci za nacionalnu obranu 3.izdaci za unutarnju sigurnost i red 4.izdaci za odravanje odnosa s inozemstvom 5.izdaci za funkcioniranje razliitih javnih djelatnosti (obrazovanje, znanost, zdrastvo, socijalna skrb, kultura) sustava socijalnog osiguranja (mirovinsko osiguranje, invalidsko osiguranje, sustav zdrastvene zatite, djeiji doplatak i skrb za nezaposlene iz doprinosa) 6.trokovi vraanja kamata i glavnica na javni dug 7.intervencije u gospodarstvu (preko dotacija i subvencija) Istraivanja i objanjenja javnih financija pokuavaju identificirati zakonitosti koje se javljaju kod transformacije nacionalnog dohotka i utvrivanja tih zakonitosti u svim djelovima tog istraivanja predmeta izuavanja. Uzroci toga su razliiti interesi pojedinih drutvenih skupina. Generalno postoje dvije suvremene doktrine: 1. GRAANSKA TEORIJA 2. MARKSISTIKA TEORIJA

Pojam poduzee je ire od pojma trgovako drutvo jer poduzee obuhvaa bilo koju gospodarsku djelatnost na koju plaa porez (obuhvaa i obrtnike). Ukljuene su i drava i dravne institucije te novani zavodi (banke, burze, osiguravajua drutva). 2

1

1.1.3 POJAM JAVNIH FINANCIJA DANAS Pod pojmom javnih financija podrazumjevamo troak: -fizikih osoba -privatnih i javnih poduzea -novanih zavoda (emisione i poslovne banke, osiguranje, burze, investicijski i mirovinski fondovi) -tjela javne (dravne ) vlasti Javne financije su politika ali i ekonomska znanost jer je svaka odluka o javnim financijama ujedno i politika odluka ZNANOST O JAVNIM FINANCIJAMA je znanstvena disciplina koja istrauje i tumai djelatnost ljudi u sveukupnim ekonomsko reprodukcijskim ciklusima u kojima se odlukama javnih tjela koncentrirani dohodak (novac) rasporeuje u javne institucije i troi za kupovinu dobara i usluga te drugih potreba za obavljanje javnih funkcija. JAVNE FINANCIJE su znanstvena disciplina koja istrauje i utvruje zakonitost u svezi s prikupljanjem, rasporeivanjem i troenjem javnih prihoda. Javne financije nisu izolirane ve su povezane s ostalim znanstvenim disciplinama (slika). Opa ekonomska teorija Ekonomika nacionalnog gospodarstva Javne financije Ekonomska politika

Pravne znanosti Matemat.statistike znanosti

Politike znanosti

Informatike znanosti

Da bi javne financije bile znanost moraju imati: 1. predmet, 2. objekt i 3. metodologiju istraivanja. Predmet javnih financija nalazimo u osnovnim fazama drutvene reprodukcije: proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja. Zakonitosti u vezi toga su: prikupljanje, rasporeivanje i troenje dijela narodnog dohotka. Multiplikator investicija Dio narodnog dohotka (trasformacija) Prikupljanje Koncentriranje odluke Troenje Multiplikator javnih izdataka Objekt istraivanja je: 1. kretanje narodnog dohotka i preraspodjela dohotka 2. strukturno prilagoavanje naconalne ekonomije 3. rjeavanje problema nezaposlenosti 4. formiranje akumulacije kapitala 5. stvaranje i poboljavanje uvijeta poduzetnitva 6. deficitno financiranje javnih potreba 7. upravljanje i ekonomija dravne imovine Metode: a) metode pozitivne analize 1. interviewi 2. pokusi 3. ekonometrijske analize Metodologija je znanost o cijelini svih oblika i naina istraivanja pomou kojeg se dolazi do objektivnog i sistemskog znanja. Metada ima vie definicija: Metoda je nain na koji se u znanosti pojanjava predmet odreene znanstvene discipline Metoda je planski postupak za postignue nekog cilja Metoda je postupak kojim se na temelju predhodnih znanja o predmetu znanstvene discipline dolazi do potpunijeg i novijeg znanja nacionalnog dohotka

b) metode normativne analize 1. trai se opi okvir aktivnosti mehanizama koji mora djelovati u korist sviju 2. to je drava za javne financije taj okvir je ekonomika blagostanja analizira dobre i loe posljedice trita 3

1.2

FUNKCIJE JAVNIH FINANCIJA U EKONOMSKIM CIKLUSIMA

Znanost o javnih financija svoju funkciju postepeno izgrauje. One djeluju na tokove ekonomskih ciklusa, odnosno na cijeli makroekonomski agregat (drutveni proizvod, nacionalni dohodak, javne prihode, javne izdatke, monetarne tokove) Temeljna zadaa jemobilizirati resurse javnog financiranja radi zadovoljenja potreba koja imaju javno (dravno) obiljeje. Zadaa mobiliziranja resursa javnih (dravnih) financija radi zadovoljenja potreba koja imaju javna obiljeja javne financije ispunjavaju obavljanjem nekoliko vanih funkcija u ekonomsko reprodukcijskom procesu: 1. Funkcija alkoacije resursa javne ekonomije 2. Redistribucijska funkcija javnih financija 3. Stabilizacijska funkcija javnih financija 4. Javne financije u funkciji ekonomskog razvoja 5. Socijalna funkcija javnih financija Operacionalizaciju navedenih funkcija javne financije ostvaruju pomau APARATURE (mehanizmi i instrumenti koje koristi suvremena fiskalna (porezna) politika). 1.2.1 ALOKATIVNA FUNKCIJA Alokacija je razmjetanje resursa javne ekonomije radi zadovoljenja javnih potreba. Volumen javnih prihoda i javnih izdataka oblikovan je u financijskom potencijalu institucija javnih (dravnih) finacija (budet , fondovi, rauni). Funkcija alokacije oznaava ekonomsko-finacijski proces u kojem se volumen javnih prihoda i javnih izdataka rasporeuje na ono mjesto drutvene reprodukcije i onim subjektima pomou kojih se namiruju javne potrebe. OBILJEJA JAVNIH FUNKCIJA: 1) Alociranje resursa radi namirenja javnih potreba Govorimo o procesu alociranja resursa radi namirenja javnih potreba, odnosno stvoreni volumen javnih prihoda2 razmjeta se onim institucijama koje su zaduene i imaju obvezu namirenja javnih potreba. 2) Alociranje se obavlja mimo slobodnog trita Temeljna zadaa procesa alokacije je to to u ekonomskim ciklusima korigira trine zakonitosti s ciljem namirenja javnih potreba. Zato je potrebno koristiti netrine metode u alociranje materijalnih initelja radi namirenja javnih potreba? Odgovor je vieznaan: Volumen netrinog financiranja initelja radi zadovoljenja potreba nije dat jednom za uvijek. Naime, initelji evoluiraju pod utjecajem: Povijesnih razloga (npr. revolucijom dolazi do nasilne promjene drutveno - ekonomsko - politiko - socijalnih odnosa) Ekonomsko-politikih razloga Socijalnih razloga Civilizacijskih dostignua (npr. u razvijenim drutvima za obrazovanje, znanost i tehnologiju izdvaja se odreeni udio bruto drutvenog proizvoda) U namirenj javnih potreba postoje i takve potrebe kod kojih ne moe ili ne smije biti razlika u namirenju bez obzira na drutveni ili ekonomski status korisnika3 ponuda. 3) Alokacijom se korigiraju trini odnosi i zakonitosti (ponuda i potranja) u namirenju javnih potreba Alokacija materijalnih resursa (initelji razvoja) moe se ostvariti djelovanjem trita (zakona trita ili administrativnoplanskim putem). Stoga si postavljamo pitanje zato je potrebno koristiti netrine metode u alociranju materijalnih initelja radi namirenja javnih potreba razlog je to alokacija u ekonomskim ciklusima korigira trine zakonitosti s ciljem namirenja javnih potreba. 4) Alociranjem se oituje razlika funkcioniranja javnog i privatnog sektora jer cijene ovdje nemaju utjecaj Javna se dobra alociraju politikim odlukama koja su posljedica politikih procesa, a privatna trinim kriterijima.

Alokacijska funkcija javnih financija ima zadatak da na optimalan nain namjenski usmjeri (razmjesti) raspoloiva sredstva u dravi ili drutvu na onaj dio koji slui zadovoljavanju javnih potreba, odnosno financiranje ponude javnih dobara i na drugi dio koji osigurava ponudu privatnih dobara. U okviru ove funkcije donose se odluke i o alokaciji sredstava za pojedine namjene unutar javnog sektora.

tj. potencijal javnih institucija npr. nacionalna sigurnost (obrane zemlje) ne moe biti preputena ponudi i potranji, ve je obveza drave da odgovarajuim razmjetajem materijalnih initelja stvori osnovicu za podjednake izglede namirenja javne potrebe 43

2

1.2.2 REDISTRIBUTIVNA FUNKCIJA NACIONALNOG DOHOTKA)

JAVNIH

FINANCIJA

(FUNKCIJA

PRERASPODJELE

Redistributivna funkcija javnih financija tie se preraspodjele dohotka izmeu pojedinaca i obitelji te meusektorske i meuregionalne preraspodjele. Faktorska preraspodjela dohotka koja se ostvaruje na tritu, koliko god bila ekonomski opravdana i djelotvorna, gotovo redovito ne zadovoljava socijalne i politike kriterije. Stoga se odnosi u preraspodjeli dohotka formirani na taj nain moraju dovesti u drutveno prihvatljive okvire, izmeu ostalog i mjerama fisklane politike. Funkcija preraspodjele nacionalnog dohotka ostvaruje se mehanizmom javnih prihoda i javnih izdataka. Temeljna zadaa te funkcije je prenijeti dio ostvarenog dohotka u korist finacijskog potencijala institucija koje osiguravaju namirenje javnih potreba (dune su brinuti o stalnoj ponudi javnih dobara i usluga - bolnice, fakulteti) Preraspodjela dohotka ostvaruje se: 1. Fiskalnim prihodima Iza nih stoji prisila, moraju se platiti jer je drava donjela takve zakone temeljem svog suvereniteta U kategoriju fiskalnih prihoda spadaju porezi, doprinosi, pristojbe (takse), parafiskaliteti. 2. Resursima javnog duga Suvremena drutva tako osiguravaju minimalni standarda u namirenju javnih dobara i usluga. Javna vlast taj cilj postie:: distribuiranjem fiskalnog optereenja meu drutvene skupine programima usmjeravanja (upotrebe) prikupljenih i koncentriranih finacijskih resursa Opisani mehanizam preraspodjele i usmjeravanja dohotka za javne potrebe relativno je harmoniziran u modelima trine ekonomije. Tu harmonizaciju pokazuje: Na jednoj strani: Fiskalni sustav Na drugoj strani: Mehanizam transferiranja finacijskog potencijala pomou institucija Unato harmonizaciji tijeka preraspodjele dohotka u vidu treba imati da je svaki ekonomsko finacijski sustav izgradio specifine mehanizme preraspodjele nacionalnog dohotka u korist institucija javnog troenja. Mehanizmi preraspodjele u trinoj ekonomiji ugraeni su na svim razinama politiko teritorijalnog ustrojstva javne vlasti. Uobiajeni mehanizmi preraspodjele u trinoj ekonomiji: Dotacije ili subvencije dravnog budeta Razni fondovi, legati Drugi uobiajeni oblici preraspodjele u trinoj ekonomiji FISKALNA POLITIKA O FUNKCIJI PRERASPODJELE NACIONALNOG DOHOTKA CILJ je provoenja politike preraspodjele nacionalnog dohotka u odnosu na razdiobu koja se ostvaruje u privatnom sektoru (ponuda i potranja). Nejednakost razdiobe dohotka po kuanstvima moe se prikazali Lorenzovom krivuljom nejednakosti. 100 Postotak raspoloivog dohotka Lorenzova krivulja nejednakosti u raspodjeli dohotka to je krivulja nejednakosti ulegnutija, to je stupanj najadnakosti u raspodjeli vei.

Potpuna jendnakost

Krivulja nejednakosti 0 Postotak kuanstva 100

Kriterij raspodjele na privatnom tritu su cijene. Da bi fiskalna politika ostvarila svoj cilj mora se posluiti odreenim sredstvima i instrumentima: 1. Instrumenti i politika oporezivanja Progresivno oporezivane Odbici od porezne obveze (duga) - odnosi se na porezne olaklice Uvoenje negativnog oporezivanja 2. Instrumenti politike javnih izdataka Politika transfera (rije je o politici gdje se u socijalnoj sferi nastoji poboljati materijalni poloaj onim obiteljima koje nisu imale anse stvoriti vii dohodak za bolji standard) Politika javnih izdataka za odgoj i obrazovanje (npr. studiranje na teret ministarstva, subvencije za vrti) 3. Razdioba imovine kao npr. raspodjela dionica, kuponska privatizacija 5

1.2.3 STABILIZACIJSKA FUNKCIJA JAVNIH FINANCIJA Stabilizacijska funkcija javnih financija koristi instrumente i mjere u prvom redu fiskalne politike, u svrhu konjukturne (stabilizacijske) politike. Fiskalni instrumenti (proraun, posebne vrste rauna, fondovi) Mjere fiskalne politike (automatske mjere, mjere elastinosti, diskrecijske mjere) Konjukturna anticiklika politika Konjunktura - realno stanje proizvodnje i prometa u gospodarstvu odreene zemlje; stupanj ekonomske aktivnosti u cjelokupnom gospodarstvu ili nekom njegovom podruju; stanje na tritu; stjecaj svih prilika o kojima ovisi ponuda i potranja u odreenom vremenu; odnos ponude i potranje neke robe. Konjunktura trita - u irem smislu, smjer i intenzitet pravilnoga kratkoronog odstupanja pretenog dijela gospodarskih djelatnosti od dugoronog trenda rasta gospodarstva. U uem smislu, faza poleta i prosperiteta gospodarskog ciklusa ili povoljna ekonomska situacija za proizvod, skupinu proizvoda, pojedinu gospodarsku djelatnost ili gospodarstvo u cjelini u promatranom razdoblju. Povezuje se s gospodarskim ciklusima te se kolebanja na tritu nazivaju i konjunkturnim ciklusima. Konjuktura trita moe biti dobra (potranja vea od ponude), stabilna (ravnotea ponude i potranje na tritu) ili slaba (potranja manja od ponude). Konjukturna anticiklika politika ima teorijsku podlogu u Keynesovoj doktrini. Javlja se sredinom 30-tih godina. Govori o inflacijskom i deflacijskom gap-u. Inflacijski gap - Koliina novca u opticaju znatno nadmauje ponudu, odnosno vrijednost realno proizvodenih dobara i usluga - novca ima, ali mu vrijednost pada. Ponuda Y= C+I+G Potronja (C, I, G) A C+I+GINFL. JAZ

Potranja D1 Potranja D0

C+I

B Y0 Y1 Proizvodnja Y

Deflacijski gap - potranja je manja od ponude pa dolazi do deficitnog gapa. Ova situacija moe dovesti do bankrota, cijene nisu fleksiblne, novca nema. Ponuda Y= C+I+G Potronja (C, I, G) Potranja D1DEFL. JAZ

C+I+G

Potranja D2

Y2

Y1

Proizvodnja Y

Sada dolazimo do anticiklike politike. Ako nema dovoljno zaliha novca dolazi do njegovog tiskanja, to e dovesti do inflacije, ali i pokretanje gospodarstva (proizvodnje). Bez obzira na sinusoidno kretanje privrednog ciklusa trend je rastui i ne pada. Politika moe biti u funkciji konjukturne upotrebe dravnog prorauna. Funkcije konjukturne politike: 1. Antirecesijska politika 2. Politika ekonomskog rasta 3. Politika konjukturne upotrebe prorauna (Havvelmov) 4. Politika stagnacije 6

Konjukturna anticiklika politika bori se protiv neregularnih konjukturnih tokova koji izlaze izvan opsega stabilizacije. Stabilizacijska konjukturna politika je kratkorona politika, odnosno dio ekonomske politike kojom se ostvaruju kratkoroni ciljevi. Stabilizacijska politika mora makroekonomske tokove usmjeriti na odravanje ravnotee ponude i potranje. Ravnotea se postie skupom ekonomsko politikih mjera kao to su : Instrumenti monetarno-kreditne politike Instrumenti fiskalne politike Mjere iz podruja ekonomskih odnosa sa inozemstvom Politika cijena i dohotka

Prema nekim autorima stabilizacijskim se funkcijama (mjerama fiskalne politike) nastoji: Odraavati visoki stupanj odravanja resursa Odraavati postojanu vrijednost valute Skupom opisanih mjera treba stvoriti uvjete za krajnje ciljeve stabilizacijske politike: Puna zaposlenost Stabilizirajua cijena Ravnotea platne bilance nacionalne ekonomije Odravanje odgovarajue stope ekonomskog rasta Instrumentima i mjerama stabilizacijske politike nastoji se odravati kolebanja ekonomskih ciklusa unutar zone koje se jo naziva granica stabilizacije. Krivulja nestabilne ekonomije

granice stabilizacije

Krivulja stabilne ekonomije

Koncept granica stabilizacije Stabilizacijska funkcija je proizala iz ekonomsko politike prakse trine ekonomije 20st. u fazi dravnog intervencionizma (intervencija je osobito naglaena u vremenu krize 30-tih). Javne financije u okviru stabilizacijske funkcije su imale zadau prevladati inflacijske (deflacijske) tenzije u ekonomskim ciklusima trine ekonomije (pri tom se slue stabilizacijskim mogunostima = kategorija javnih prihoda i javnih izdataka). Fiskalna politika je imala kompenzacijska obiljeja finacija u to vrijeme. Fiskalna politika je takvim finacijama nastojala supstituirati potronju i kreditne aktivnosti. Taj je oblik naglaeno koristio izvore finacija u javnom zaduenju (deficitno financiranje). Takvi oblici funkcija (finacijska intervencija) metoda i instrumenata fiskalne politike imaju nekoliko pravila: 1. Radi prevladavanja nezaposlenosti treba poveati agregatnu potranju da bi se uravnoteila sa opsegom proizvodnje u fazi zaposlenosti 2. Za prevladavanje inflacijskog pritiska treba smanjiti volumen potranje na razini ponude 3. U uvjetima pune zaposlenosti i stabilne razine cijena treba podrati onu razinu novanih izdataka koja e sprijeiti nezaposlenost i inflaciju (takva politika treba podrati poveanje potranje u razmjeru sa porastom proizvodnih kapaciteta, a stopa rasta se usmjerava spram ravnotene stope). Fiskalna politika pomae da se konjuktura dri u granicama i to politikom javnih prihoda i javnih izdaka. Moe doi do probijanja granice na dolje pa onda fiskalna politika kompenzacijskim finaciranjem potie ciklus da krene prema gore (tj. omoguava brz oporavak pri produenoj recesiji). KOMPENZACIJSKO FINACIRANJE IMA DVIJE ZADAE: Supstituciju pada osobne potronje Supstituciju neatraktivnosti poslovnih banaka Kompenzacijsko finaciranje se izvodi iz deficitnih izvora pa je izlaz iz recesije povezan sa javnim dugom. Veza proizvodnje i javnog duga obrnuto je proporcionalna (porastom proizvodnje pada javni dug i obrnuto)

7

Simptomi recesije su : Pad inflacije Visoke kamatne stope ili visoki finacijski debalans u korporacijskom sektoru i sektoru kuanstva Funkcionalne finacije podrazumjevaju takvo upravljanje finacijskim prihodima i javnim izdacima koji omoguavaju to bre savladavanje faze recesije u ekonomiji. Teoriju izlaska iz ekonomske krize daje Keynes u svojoj ANTICIKLIKOJ POLITICI Sa motrita javnih financija u takvoj politici govorimo o funkcionalnim finacijama. Politika je omoguila : Upravljanje fiskalnim prihodima Prevladavanj depresivnog stanja krizom ugroenih ekonomija. Politika je globalno usmjerena (naglaava ulogu drave u kreiranju politike), tehniko-tehnolokim napretkom i integracijom globalnih ekonomskih tokova ta politika postaje nedjelotvorna. Prilagoavanje Keynsovog obrazca u obliku parcijalnih politika (poznato kao stop and go politike-politika toplo /hladno) u savladavanju problema inflacije, nezaposlenosti i pada stope drutvenog proizvoda nije davalo rezultate, odnosno ta ekonomsko fiskalna politika postaje nedjelotvorna. U kotac s problemom uhvatio se NEOLIBERALIZAM4 kojeg predstavlja FRIEDMAN. Funkcija fiskalne politike u modelu ekonomije ponude ima sljedee bitne komponente: Politika oporezivanja (teite ove politike je smanjenje poreznog terata i otro smanjenje javnih izdataka ime e se otvoriti prostor proirenja poslovne incijative i vee investiranje) Socijalna komponenta (doktrina produbljuje socijalnu neumjerljivost (osobito u raspodjeli dohotka) otud i nezaposlenost u nerazvijenim ekonomijama ) Meutim funkcioniranje ovog modela mogue je samo u odeenim uvjetima zbog granica socijalne izdrljivosti i naruavanje ekonomskog rasta. Ekonomija ponude moe funkcionirati u SAD-u zbog poloaja dolara (omoguuje formiranje enormnog javnog duga time se prebacuje teret na vanjski svijet).

1.2.4 SOCIJALNA FUNKCIJA JAVNIH FINANCIJA Javne financije su djelotvoran instrumentarij uspostavljanja socijalne ravnotee u socijalnim drava. Socijalna (funkcija) ravnotea postie se prvenstveno odgovarajuom raspodjelom dohotka. Odgovarajuom raspodjelom dohotka javne financije pokuavaju odravati takve odnose koji su primjereni drutveno-politiko ekonomskim okvirima Primjerene drutveno ekonomske okvire javne financij osobito ostvaruju: Oporezivanjem i raspodjelom dohodaka (to omoguuje IZRAVNO OPOREZIVANJE oporezivanje imovine, prihoda od imovine i dohotka te PROGRESIVNO OPOREZIVANJE DOHOTKA) Oporezivanje potronje (prometa dobra i usluga ) pri emu dolazi do izraza REGRESIVNO DJELOVANJE POREZA (njegova nesocijalnost - jae se oporezuju nie dohodne skupine graana) U opciji izmeu ta dva rjeenja (oporezivanje dohotka i potronje) dolazi do punog razotkrivanja POLITIKOSOCIJALNOG INTERESA datog drutva. Te POLITIKO-SOCIJALNE INTERESE nastoji zadovoljiti FISKALNA POLITIKA svojim INSTRUMENTIMA U vremenu razvijene trine ekonomije javljaju se dva fenomena: NASTAJANJE SMANJENJA SOCIJALNIH RAZLIKA (to dovodi do razvoja proizvodnih snaga) Pojava poreza kao komponente kapitalistike ekonomije (naruito je naglaen dravni intervencionizam). Porezi su kljuno sredstvo suvremene fiskalne politike u provedbi socijalnog egalizma (smanjenje socijalnih razlika). Od vremena 17 do sredine 19 st. biljee se oscilacije u odnosima razdiobe dohotka meu staleima. Krajem 19 st. smanjuje se raspon u raspodjeli dohotka prema dohodovnim skupinama to se nastavlja u 20 st. Barem u razvijenim ekonomijama (npr. SAD). AMERIKA POLITIKA OPOREAZIVANJA koristi: IZRAVNE POREZE za ciljeve PORASPODJELE DOHOTKA i ustanovljivanja PRAVODJELNIH ODNOSA NOSITELJIMA. Izravni porezi trebali bi sluiti javnoj vlasti u smanjenju SOCIJALNIH RAZLIKA. Neizravni porezi (npr. oporazivanje finalne potronje) ne mogu posluiti takvoj svrsi (oni su manje pravedni - vie NESOCIJALNI - REGRESIVNI jer podjednako optereuju vlasnika vieg i nieg dohotka). Orjentacija na socijalnu ili nesocijalnu politiku ovisi o odnosu drutvenih skupina i socijalnoj politici drutva. Koritenjem instrumenata fiskalne politike nisu narueni vladajui odnosi u preraspodjeli dohotka.

4

Ekonomsko politika doktrina koja se oslanja na neoklasinu teoriju 8

J.K.GALBRAITH DAJE OCJENU da porezi ograniavaju koncentraciju dohotka najbogatijih dohodovnih skupina u SAD (isti je sluaj s ostalim razvijenim ekonomijama). Istodobno politikom pune zaposlenosti i borbom sindikata (za vei udio u zarada u profitima poduzea) poboljava se poloaj onih na dnu ljestvice. Sto se dogodilo u zadnja dva desetljea ? Zakljuak profesora Galbraita ne vrijedi. Tedencije razdiobe dohotka u najrazvijenijim ekonimijama nisu bile jednosmjerne: U nekim ekonomijama dolazi do produbljenja razlika u razdiobi dohotka (income inequality) to je sluaj najbogatijih (SAD, GB). U ostalim ekonomijama dolazi do umjerenog trenda nejednakosti5. 1.2.5 JAVNE FINANCIJE U FUNKCIJI EKONOMSKOG RAZVOJA Funkciju ekonomskog razvoja javne financije ostvaruju na nekoliko naina: Funkcijom se postie stopa rasta drutvenog proizvoda (stalno se nastoji da se reprodukcijom materijalne osnovice povea drutveni proizvod po stanovniku) Funkcija djeluje na kvalitetu razvoja (ne iskljuivo koliinu uinaka ) i ukupnu ravnoteu ekonomskog razvoja Funkcija djeluje na razvoj koritenjem pojedinih kategorija javnih financija (npr. prihoda kako bi djelovali na uvijete poduzetnitva) Postavlja se pitanje : na koji nain se ostvaruje veza javnih financija i ekonomije razvoja? S jedne strane govorimo o mogunosti upotrebe javnih prihoda i javnih izdataka za ekonomski razvoj - tada je mogue upotrebiti sljedee aktivnosti javnih financija: Namjeniti javnim (budetskim) izdacima investicijske funkcije (tako da su finacijski projekti proizvodnog znaenja i projekti modernizacije kapaciteta u proizvodnji) Transformacija dio budetskih izdataka u izravne ekonomske namjere (subvencija, dotacija, regresija, premija) i drugi naini transformiranja izdataka S druge strane: mogue je upotrebiti instrumentarij javnih financiranja za izravno poticanje ekonomskog rasta - za to su osobito upotrebljivi porezi (teorija transformacije poreza). Instrumentarij poreza, odnosno politika oporezivanja moe biti vrlo djelotvorno sredstvo u poticanju ekonomskog rasta. Politika oporezivanja moe djelovati osobito mjerama ekonomsko fiskalne politike. Mjere ekonomsko fiskalne politike su: poticanje formiranja veeg volumena novane akumulacije poticanje tednje puanstva stimuliranje investicija i njihovo poeljno usmjeravanje U svezi s opisanim mogunostima ekonomskog razvoja, treba osobito skrenuti pozornost na upotrebu fiskalnih mjera na uravnoteenje regionalnog drutveno ekonomskog razvoja (mogunosti nacionalnog i meunarodnog prostora).

Ranije su porezi ograniavali nejednakosti u razdiobi dohotka. Danas je obrnuto. Uzrok produbljenja i nejednakosti razdiobe dohotka (razvijenih) je u nedjelotvornoj politici drave u preraspodjeli dohotka (smanjenje progresije oporezivanja dohotka ila je u prilog najbogatijih). Istraivanja su pokazala da stupanj nejednakosti u razdiobi dohotka ima svoje granice. Produbljenje nejednakosti ima vrlo negativnu korelaciju s ekonomskim rastom i socijalnom politikom stabilnou suvremenih drutava (poruku iz toga trebala bi izvui tranzicijska drutva). 9

5

2

OSNOVNI TEORIJA RESURSA ZA NAMIRENJE JAVNIH POTREBAPOJAM JAVNIH POTREBA, JAVNIH DOBARA I JAVNIH USLUGA

2.1

2.1.1 JAVNI SEKTOR U dananim drutvima (utemeljenim na trinim ekonomijama) prepoznatljiva su u osnovi tri sektora aktivnosti: Slobadno poduzetnitvo (poduzea), Privatna aktivnost u domainstvima, Javni sektor (drava Niti jedan od navedenih sektora ne moe djelovati samostalno i neovisno Sljedei tekst je iz: Peggy, Musgrave and Richard: Javne financije u teoriji i praksi Javni sektor u Krunom tjeku sredstava Tokovi dohotka i rashoda Tokovi faktora i proizvoda

U raunu nacionalnog dohotka Javni sektor u drutvenom proizvodu Javni sektor u raspoloivom dohodku Javni sektor u nacionalnom dohodku Javni sektor u osobnom dohodku

1) JAVNI SEKTOR U KRUNOM TOKU SREDSTAVA Meuzavisnost javnih i privatnih tokova prikazano je na slici, koja pokazuje vrlo pojednostavljenu verziju krunog toka dohotka i rashoda u ekonomiji. U njemu je zanemarena poslovna tednja i strani sektor, te se predpostavlja da se svi porezi odnose na porez na dohodak. a ) Tokovi dohotka i rashoda 11 Domainstva 3 5 Trite faktora proizvodnje 1 8 2 9 7 Poduzea 10 Trite proizvoda 4 Trite kapitala

6

Drava GLEDAMO U SMJERU KAZALJKE NA SATU Domainstva ostvaruju dohodak prodajom na tritu (1) koji se troi (4) ili tedi (5). tednjom se financiraju investicijski rashodi (6). Nabavke na tritu proizvoda (4 i 6) poveavaju primitke poduzea. Primici se koriste za kupovinu drugih faktora. Javni sektori kupuje faktore (2), kao to to ini i privatni sektor. Output privatnih tvrtki kupuje i drava (7) jednako kao i privatni kupci. Uz kupovinu faktora i proizvoda drava takoer daje transfere (8). Dravni prihodi proizlaze iz poreza (9) i pozajmljivanja (10). Tokovi privatnog i javnog sektora meusobno su isprepleteni. Javni sektor participira kao kupac i na tritu proizvoda. Operacije javnog sektora tako su integralni dio sustava (to je razlog zato je u kreiranju fiskalne (porezne) politike potrebno uzet u obzir kako e na to odgovoriti privatni sektor).

10

Odnosno: 1. stjecanje dohotka stanovnitva zamjenom na tritu faktora proizvodnje 2. drava angaira radnu snagu, a domainstva stjeu dohodak 3. potronja domanistva: 4. - za potronju (ujedno poveava i prihode poduzea) 5. - tednja 6. tednja ie izvor financiranja od strane poduzea 7. drava nabavlja dobra i usluge od poduzea 8. financijski transferi domainstvu 9. prihodi od domainstva (porezi) 10. drava na tritu kapitala posuuje sredstva 2) JAVNI SEKTOR U RAUNU NACIONALNOG DOHOTKA a ) Javni sektor u drutvenom proizvodu Drutveni proizvod se moe promatrati kao zbroj rashoda. Dravne nabavke su osnovna komponenta drutvenog proizvoda jer drava kupuje oko 20% ukupnog outputa dobara i usluga koje korisnici ne plaaju izravno u trenutku kada se njima koriste, ve neizravno putem dravnog budeta (vie od ukupnog outputa zasniva se na budetskom financiranju). Dravne se nabavke djele izmeu: Nabavka faktora nasuprot nabavci proizvoda - razlika se ne pojavljuje izravno u raunima nacionalnog dohotka nego u izjednaavanju nabavke faktora s plaama u javnom sektoru6 Potronja nasuprot investiciji -privatna komponenta drutvenog proizvoda djeli se na potronju i formiranje brutto kapitala; takva se razlika ne pravi pri registriranju dravnih nabavki. Dravno akumuliranje ukljuuje autoceste, infrastrukturu, vojsku Potroai nasuprot proizvoaima

ZADAA JAVNOG SEKTORA Javni sektor se moe poistovjetiti s dravom. Javni sektor je dio dravno ekonomske politike koji se ostvaruju proraunskim mjerama i to dvojako: Na strani javnih izdataka Na strani javnih prihoda Dakle javni sektor je onaj gospodarski, drutveni i socijalni prostor koji funkcionira preko dravnog prorauna i to dvojako na strani javnih prihoda i na strani javnih izdataka. Javni sektor kreira javne prihode i materijalizira ih. Zadae javnog sektora je: 1. Djelotvorno koritenje raspolouivih resursa 2. Osiguranje pravednosti u distribuciji raspoloivog dohotka 3. Podravanje ekonomskih aktivnosti na visokoj razini zaposlenosti i stabilnim cijena Takvu zadau javni sektor e ispuniti u jednom od oblika dravnog ustrojstva (centralizirani/unitarni ili decentralizirani/federalni). Zadae punog sektora su: 1. Javni sektor osigurava ponudu javnih dobara i usluga 2. Javni sektor osigurava primjerene odnose u razdiobi dohotka i bogatstva 3. Javni sektor mora brinuti i donositi mjere u svezi s nezapolenou, inflacijom, ekonomskim rastom i razvojem pomou fiskalne politike 4. Sve to pravno regulirati Javni sektor mora biti u funkciji svih lanova drutva. Drava svoj prihod (finacijski potencijal) uzima iz razdiobe stvorenog bruto drutvenog proizvoda. Javni sektor kreira javne potrebe te ih materijalizira Temeljna zadaa javnog sektora je stabilan i uravnoteen rast. Javni sektor mjeri se iznosom godinjih izdataka. Skupine tih izdataka su: 1. kupnja dobara i usluga 2. transfer dohotka ljudima, poduzeima, drugim razinama javnih vlasti 3. plaanje kamata (cijena pozajmljenog novca) plae zaposlenih u dravnoj slubi iznosi ukupnih dravnih nabavki, a ostatak proizvoda nabavljen je od privatnih poduzea 116

2.1.2 JAVNE POTREBE (POJAM I UZROCI POJAVE JAVNIH POTREBA) JAVNE POTREBE su odraz stanja drutveno-ekonomskog razvoja, ali i razvijenosti javnih (dravnih) funkcija. U tumaenju javnih potreba sueljavamo se s razliitim doktrinama. Temeljne doktrine su marksistika (kojom se neemo baviti) i graanska. Polazite graanske teorije je da su javne potrebe date s individualno psiholokog momenta. Potrebe tumai kao nedostatak neega (uz javne postoje i osobne, investicijske i ekonomske ili nekonmske potrebe). U pristupu graanske teorije prepoznatljiva su dva pristupa: sa stajalita korisnosti sa stajalita porezne sposobnosti

2.1.2.1 JAVNE POTREBE SA STAJALITA KORISNOSTI Kod promatranja javnih potreba sa stajalita korisnosti izraunava se odnos poreznih obveznika i drave (javne vlasti) Taj odnos se svodi na qui pro qou (neto za neto7). Imamo sljedeu shemu: Javna korist Porezni obveznik Prenosi dio ekonomske snage

Protuinidba Dravne financije

Drava

Namirenje javnih prihod treba zasnivati na preferencijama potroaa (pojedinaca). Naelo korisnosti povezuje izbor javnih usluga s preferencijama pojedinih lanova drutvene zajednice. U tumaenju korisnosti teorija je krenula u dva smjera: 1. Teza o jednakosti svih pripadnika drutva pred zakonom 2. Teza pravednosti u razdiobi vlasnitva nad imovinom i dohotkom. Na prijelazu sa 19 na 20 st. javlja se teorijski problem kako utvrditi GRANICE OPTIMATIZACIJE i RAZDIOBE ukupnih dobara i usluga prizvedenih i ponuenih potroaima. Razdiobu treba izvriti na dva djela: 1. Koji e se plasirati na slobodnom tritu 2. Koji e se plasirati posredovanjem javnog sektora, odnosno problem se svodi na to: Koje e se potrebe namirivati na slobodnom tritu Koje e se potrebe namirivati mimo trita (u obliku javnog sektora) Graanska teorija problem optimatizacije u razdiobi resursa analizirat e u opem ekvilibriju. Za optimatizaciju se koriste: 1. Kvantitativne metode 2. Grafike metode Grafiki prikaz optimalne alokacije javnih i privatnih potreba tvz. krivuljom transformacije EF pokazuje mogue kombinacije u proizvodnji javnih i privatnih dobara. Drugim rijeima imamo dva potroaa A i B. F Javno dobro Krivulja transformacije

Privatno dobro7

E

govorimo o sluaju protuinidbe, odnosno, nema neto za nita 12

Krivulja transformacije FE pokazuje mogue kombinacije dobara koja e se troiti posredovanjem ili mimo trita. Kombinacija u zadovoljenju potreba tih dvaju potroaa ovisne su o: -preferencijama tj. eljama dvaju potroaa -raspodjeli dohotka izmeu ta dva potroaa Optimalnu alokaciju odreujemo krivuljom preferencije, ona je u toci S.

F Javno dobro

S

Krivulja drutvene preferencije

Krivulja transformacije Privatno dobro E

Optimalna kombinacija biti e ona gdje krivulja drutvene preferencije (kao tangenta) dodiruje krivulju transformacije. Ovom analizom mogue je utvrditi najveu dobit koju moe ostvariti korisnik A, ali pod uvijetom da ne dovede u pitanje poetni poloaj B-a. I obrnuto. Takav se odnos utvruje grafikom analizom u kojoj se odrede granice korisnosti uz datu raspodjelu dohotka, odnosno mjeri se tzv. indeks blagostanja.

F Indeks blagostanja za A z

x

y

E

Indeks blagostanja za B

a) u toci z se ne osigurava nikakvo zadovoljstvo za javnim dobrima i uslugama. b) Prostor x,y,z pokazuje neogranieni broj moguih rjeenja. c) javna vlast treba izabrati koji e dio javne proizvodnje dobara i usluga pripasti A ili B te u tu svrhu odabire odgovarajuu toku na isjeku xy (pomak prema granici korisnosti). d) kretanjem od y prema x u prisvajanju javnih dobara poboljava se poloaj A, a pograva B (uvijek je netko materijalno oteen.). Da bi izvrili izbor potrebno je izraunati funkciju drutvenog blagostanja (koja omoguava utvrivanje drutvenog gubitka ili dobiti). e) uvjet blagostanja se utvruje optimalnom alokacijom resursa, a mora polaziti od datog stanja u razdiobi nacionalnog dohotka u drutvu. Analizu teorije korisnosti u namirenju javnih potreba treba usmjeriti za postizanje optimalne alokacije resursa javnih potreba unutar istih dohodovnih skupina. Paretov optimum Usmislu Paretovog optimuma sve su toke izmeu xy opimalne, ali pri pogrenoj pretpostavci da se poboljava poloaj svakog pojedinca, to nije tono. U takvom se ekonomskom poloaju netko mora materijalno otetiti. Paretova efikasnost javlja se kada ne postoji nikakav nain da se proizvodnja ili potronja preustroje tako da se poveava zadovoljstvo jedne osobe, bez smanjenja zadovoljstva neke druge odobe. Efikasno je ono stanje u kojem se nitko ne moe dovesti u bolji poloaj bez da se netko drugi ne dovede u slabiji poloaj.

13

2.1.2.2 JAVNE POTREBE SA STAJALITA POREZNE SPOSOBNOST TEORIJA POREZNE SPOSOBNOSTI polazi od stavova da je plaanje poreza subjektivna rtva, koju treba podnjeti svaki porezni obveznik tj. tko ima vie, platit e i vie poreza Razlikujemo tri vrste rtava 1. apsolutno jednaka rtva 2. proporcionalno jednaka rtva 3. granino (marginalno) jednaka rtva Pitamo se koja od tri shvaanja rtve valja koristiti. Bez obzira na izbor jednake rtve struktura stopa za njihovo izvrenje zavisi od funkcije korisnosti dohotka koju primjenjujemo u analizi. Korisnost je rezultat dohotka, a porez je smanjenje dohotka. Porezni obveznik s niskim dohotkom Marginalna korisnost dohotka MU2 M E Marginalna korisnost dohotka MU4 M' Porezni obveznik s visokim dohotkom

K

G D MU2

G' K' E'

D' MU4

O

CP F B

Dohodak

F' P' C'

B'

Dohodak

Ukupna korisnost dohotka je zbroj marginalne korisnosti OMDB povrina I. koncept Mjera jednake apsolutne rtve uvodi se porez koji je najmanji (u toci C) Planirani porez je CB. rtva je CBDE. CBDE = CBDE obje osobe izgubile su istu koliinu rtve. II. koncept Jednake proporcionale rtve oznaava ih toka P tj. P Obveznik s niskim dohotkom plaa PB porez, a obveznik s visokim dohotkom PB porez. PBDK P'B'D'K' - rtve kod niskog i kod visokog dohotka su u odnosu na dohodak proporcionalne = OMDB O'M'D'B' III. koncept Jednake marginalne rtve. Iznos poreznog tereta je FB kod niskog dohotka, odnosno FB kod visokog dohotka marginalno su jednaki. Takoer, iznos dohotka FG marginalno je jednak dohotku FG. Oba imaju istu razinu dohotka, to je tendencija prema smanjivanju dohodovnih razlika,a oituje se kod progresivnog oporezivanja Cilj je da ukupno blagostanje bude maksimalno. Oporezuju se vie oni dohotsi koji su visoku zbog toga to je marginalna korisnost vee jedinice sve nia i nia. Iz knjige prof. Severa Krajem 19 i poetkom 20 st. predlagala se se budetska naela koja bi trebala izjednaiti marginalno zadovoljenje potreba koje se ostvaruju posredovanjem javnog i privatnog sektore. ee Granina korisnost O tt M nn

ee-marginalna korisnost javnih izdataka tt-marginalni dizutilitet poreza - utvren tako da daju najnoviju ukupnu rtvu nn=tt-ee - marginalna ista korisnost - ova funkcija mjeri istu korisnost kao posljedica poveanja dravnog budeta OM-odsjeak optimalni je volumen dravnog budeta kod kojeg je marginalna korisnost jednaka nuli. 14

Ipak ostaju otvorena pitanja koja se tiu preferencije. Naelo marginalne koristi ne prua mogunost utvrivanja javnih izdataka8. Za ocjenu funkcija ee i tt potrebno je istodobno utvrditi korisnost od javnog sektora, ali i gubitke zbog prerasporeivanja djela dohotka privatnog sektora. Te ocjene parametara valja meusobno uskladiti i dovesti u vezu. Polazna osnova tih ocjena je preferencija ljudi ili drutvena aktivnost koja se utvruje autoritativno.

2.1.3 JAVNA DOBRA Javno dobro je jedna od temeljnih kategorija u javnom sektoru. Samuelson govori o dvije kategorije dobara: 1. Kolektivno potroako dobro 2. Privatno potroako dobro Obiljeja dobara i usluga: Obiljeja dobara i usluga na privatnom tritu su: 1. Preferencija potroaa 2. Kupovna mo Obiljeja javnih dobara u usluga 1. Nisu podobna za racionalnu upotrebu 2. Nije poeljna njihova racionalna upotreba 3. Nisu za upotrebu (namirenje) posredovanjem privatnog trita 4. Nedjeljiva u proizvodnji ili zajednikom koritenju (npr. nacionalna obrana, zdrastvena zatita, javno obrazovanje, parkovi) Da bi se koristili javnim dobrima potrebno ih je predhodno pripremiti za funkciju za koju su namjenjena. Sve to radi javna vlast, ali za to je potrebno potroiti dio nacionalnog dohotka koji se uzima od poreznih obveznika. Dakle drava do sredstava dolazi: a ) Samodoprinosom (dobrovoljno, ali to najee ne daje rezultate) b ) Oporezivanjem (naime postoje oni koji odbijaju dati podrku finaciranju javnih dobara9 stoga drava uvodi oporezivanje radi namirenja financijskih sredstava kako bi se osigurala ponuda javnih dobara i usluga Ponuda javnih dobara osigurava se na dva osnovna naela: 1. Aktivnost drave (javnog sektora) 2. Oporezivanjem poreznih obveznika Javna ponuda razliita je od komercijalne ponude. Ponuda na privatnom tritu je upravljana trinim odnosima, tj. ponudom i potranjom. Taj mehanizam prikazuje slijedei grafikon:

Cijena

D S Slika pokazuje trini ekvilibrij. Sve osobe na takvom tritu suoene su s istim cijenama. Ekonomija je utemeljena na slpbodnoj utakmici subjekata tog trita

Koliina

Postoji niz pitanja glede funkcioniranja trita javnih dobara i usluga. To trite se moe pokazati u obliku Lindahlovog ekvilibrija. U Lindahlovom ekvilibriju svi pojedinci lanovi drutva prisvajaju jednaku koliinu javnih dobara. Meutim, ovo se prisvajanje obavlja u uvjetima razliitih poreznih optereenja pripadnika drutva. Dakle u ovom sluaju ne vrijedi uvijet da svi prisvajaju jedno dobro po jednakim cijenama (to bi znailo da svaki pojedinac plaa jednaki porez). Ipak, treba upozoriti da je Lindahl u analizi poao od hipoteze da su pojedinci suoeni s datom veliinom poreza i da ne mogu utjecati na izmjenu njegove veliine, to je pogreno.

8 9

ta mogunost javlja se 60-tih pojavom CBA (cost benefit analasis) The free riders problem 15

Lindahlov ekvilibrij Porez (cijena)Agregatna potranja Krivulja ponude

p1+p2 p2 p1G' Krivulja potranje prve osobe

Javna dobra

Ekvilibrij istodobno predstavlja Parettov optimum prema kojem se ostvaruje takva alokacija dobara koja ini bogatijim oba pojedinca, a to je neizvedivo jer jedan mora ostati prikraen (on e prihvatiti optimalnu Parettovu alokaciju resursa dok ne povea razinu svoje korisnosti). Na konvencijalnom tritu ponuda i potranja se odvija posredovanjem kriterija dogovora dviju strana (kupac i ponua). U funkciji Lindahlovog mehanizma alokacija javnih dobara utvruje se pomou politikih procesa. Na taj nain dolazimo do granice politikih i ekonomskih znanosti. Barbara Jeli Javno dobro 1. JAVNO DOBRO

1.1. Privatna, javna i mjeovita dobra Privatna dobra Dvije su karakteristike koje obiljeavaju privatno dobro: a ) Iskljuivost Osobe koje nisu spremne platiti konzum privatnih dobara, iskljueno od njihovog konzuma (npr. platiti stanarinu-ostvariti stanarska prava/ne platiti-iseliti) b ) Rivalitet (nekompatibilnost) Koritenje privatnih dobara temelji se na principu rivaliteta (stanodavac ima ogranienu privatnost ili jednu jabuku moe pojesti samo jedna osoba i sl.) Obje karakteristike dovode do toga da pojedinac izrazi svoje preferencije tj. jasno izraava cijenu koju je spreman platiti. Odnos izmeu subjekta koji nudi i subjekta koji trai nastaje direktnim susretom na tritu bez posredovanja drave (uloga drave je potrebna u smislu pravne drave). U sluaju da trite zakae10 potrebna je intervencija drave. Postavlja se pitanje koje aktivnosti treba prepustiti javnom, a koje privatnom sektoru. Da bi ispunila alokativnu funkciju drava na raspolaganju ima odreene instrumente. Dravni instrumenti za ispunjenje alokativne funkcije su: Proizvodnja (stavljanje na raspolaganje dobara i usluga u vlastitoj reiji) Uvoenje poreza i drugih davanja Donoenje propisa (kojima regulira aspekte svoje djelatnosti)

Javna dobra Pojam javnog dobra nije jednoznaan. Za definiranje javnog dobra karakteristino je da ga obiljeavaju posebnosti, a to su neiskljuivost i nekompatibilnost. a ) Naelo neiskljuivosti Pojedinci ne mogu biti iskljueni od koritenja jednog dobra, ak ni onda kaka nisu nita pridonjeli (npr.zatita od poplave, prskanje protiv komaraca...)

10

pitanje je zato kako i zbog kojih razloga dolazi do zakazivanja trita? Zato to mehanizam cijena ne djeluje na svojstven nain to dovodi do izostanka optimalne alokacije 16

b ) Naelo kompatibilnosti (princip nerivaliteta) Nerivalitet pri koritanju javnog dobra znai da koritenje istog dobra od strane jednog konzumenta ne umanjuje konzum istog dobra od strane drugog konzumenta. Viestruko koritenje javnog dobra (za razliku od privatnog) ne umanjuje njegovu kvalitetu, odnosno koritenje iskljuuje rivalitet raznih konzumenata. Kada je javno dobro jednom stavljeno na raspolaganje konzumirat e ga neogranien broj konzumenata bez nekog dodatnog troka (npr. spomenik u parku ili svijetionik). Nerivalitet se sastoji u tome da postoje dobra u kojima moe uivati vie pojedinaca istovremeno. Prilikom koritenja javnog dobra nije svejedno dali se radi o upotrebi ve postojeih javnih dobara ili se ono tek treba staviti na raspolaganje. Ako javna dobra ve postoje (u upotrebi su) U tom sluaju trina cijena javnih dobara mora biti nula11. Rije je o kolektivnom konzumu (korist od nacionalne obrane imat e i uvjereni pacifisti za sluaja rata). Pojam kolektivno odnosi se na tehniki aspekt koritenja javnog dobra. Korisnost je kod svakog pojedinca razliita. injenica je da svaki konzument moe konzumirati istu koliinu javnih dobara ne znai da je taj konzum za svakog korisnika jednako vrijedan (npr. svijetionik e koristiti samo pomorcima; dok e o npr. postavljanju radara na Uki neki imati pozitivno, a neki negativno miljenje) Ako javno dobro tek treba staviti na raspolaganje Problem koji e iskrsnuti je problem cijene javnog dobra. Poduzee koje proizvodi javno dobra ima trokove pa stoga i cijena po kojoj nude dobra nije nula, nego via od nule, a da je istodobno cijena koju konzumenti nude jednaka nuli - stoga trite kod javnog dobra ne moe funkcionirati. Tu se treba umijeati drava koja bi se trebala pobrinuti da se uspostavi koordinacija izmeu ponude i potranje. Mjeovita dobra O njima se govori onda kada je prisutna samo jedno od dvaju karakteristika kompatibilnost (nekompatibilnost) i iskljuivost (neiskljuivost) a ) Primjer u kojem je zastupljen princip iskljuivosti, ali ne rivaliteta (jo se nazivaju naplativa dobra) Primjer ovih dobara su kazalita, stadioni, koncertne dvorane gdje je pri njihovom koritenju prisutno naelo iskljuivosti (kapacitet - broj moguih posjetitelja), ali ne i rivalitetom (budui da na utakmici ili predstavi moe prisustvovati vie ljudi to ne utjee na kvalitetu priredbe, niti na poveanje trokova) b ) Postoji rivalitet, ali izostaje iskljuivost kod mjeovitih dobara Primjer je visoka kolstvo ili zdravstvo. Potranja za tim uslugama nerazmjerna je ponudi, pa drava intervenira kako bi: Ograniila potranju i /ili Proirila ponudu Izvedeno iz kriterija iskljuivosti i rivaliteta nastaju etri kombinacije dobara i to: 1 Iskljuivost + Nekompatibilnost = Privatna dobra 2 Neiskljuivost + Kompatibilnost = ista javna dobra 3 Iskljuivost + Kompatibilnost = Naplativa dobra 4 Neiskljuivost + nekompatibilnost = Zajednika dobra Uobiajeni su sluajevi mjeovitih (nepotpunih) dobara to je razumljivo budui da ih karakteriziraju znaajke javnih i privatnih dobara (primjer je cijepivo - korist ima pojedinac, ali i drava jer se smanjuje irenje epidemije)

1.2. Meritorna dobra U nakim sluajevima graani (birai) pograno procijenjuju koristi odnosno nedostatke odreenih dobara, radi se o meritornim dobrima, pri emu se meritornim dobrima smatraju ona ija ponuda bi trebala (neovisno o preferencijama pojedinih konzumenata) biti u korist, odnosno u sluaju demeritornih dobara, ii na tetu drutva. Ako su preferencije iskrivljene zbog pogrenih ili nepotpunih informacija, drava bi se ponajprije trebala pobrinuti za odgovarajue informacije. U takvim sluajevima nema nikakvog zadirivanja u slobodu odluivanja konzumenata, tako da je koncept meritornih dobara suvian. Meutim, mehanizam dostatnog i tonog informiranja o konkretnim projektima obino je skup, pa trokovi tih informacija predstavljaju ograniavajui faktor da se one objavljuju. A kod nakih vrlo vanih aktivnosti drave takve se informacije uope ne smiju niti objavljivati, jer bi tako ponuena javna dobra postala bezvrijedna npr. vanjska politika, narodna obrana, tajne slube. Vano je da informirani meusobno konkuriraju, to znai da se treba kloniti monopola na znanje. Osim toga, na neinformirane treba postojati transparentni utjecaj informiranih na njihove preferencije i to upravo kroz konkurenciju informiranih.

11

njima se moe posluiti neogranieni broj korisnika konzumenata. Granini trokovi su nula. 17

2.2 MEUZAVISNOST EKONOMSKOG RAZVOJA I RESURSA ZA NAMIRENJA JAVNIH POTREBAEkonomski potencijal ini sveukupnost prirodnih resursa, proizvedenih i upotrebnih vrijednosti i ekonomskih snaga kojima raspolae drutvo, a moraju biti upotrebljeni za namirivanje potreba lanovima tog drutva u proizvodnji, potronji i drugim funkcijama drutvene zajednice. Ekonomska snaga omoguava kvantitativno predstavljanje ekonomskih potencijala (moe predstaviti veliinu i strukturu drutvenog proizvod). Drutveni proizvod je mjera trine vrijednosti svih dobara i usluga proizvedenih u tijeku jedne godine. Nominalni drutveni proizvod je drutveni proizvod izraen u tekuim cijenama. Do realnog drutvenog proizvoda dolazi se na nain da se drutveni proizvod obrauna u stalnim cijenama tj. da se nominalni drutveni proizvod ispravi za iznos inflacije. Ekonomski potencijal, odnosno potencijalni drutveni proizvod je maksimalno odravajui drutveni proizvod pri visokoj zaposlenosti tj. pri prirodnoj stopi nezaposlenosti. Ako stopa prirodne nezaposlenosti padne ispod praga te prirodne stope nazaposlenosti inflacija poinje svoj hod prema gore. Zato se kae da je potencijalni drutveni proizvod onaj pri prirodnoj stopi nezaposlenosti. Iz toga slijedi zakljuak da potencijalni drutveni proizvod nije maksimalna veliina koju drutvo moe stvoriti. Razlika izmeu potencijalnog i ostvarenog drutvenog proizvoda (DP) naziva se jaz drutvenog proizvoda. Jaz je ocjena veliine proizvoda i usluga koja je izgubljena padom njegova potencijala ispod visoke zaposlenosti. Potencijalni i ostvareni DP Hrvatske 11 8 6 3 Potencijalni Ostvareni Povrina izmeu linije potencijalnog i linije ostvarenog drutvenog proizvoda ini izgubljeni drutveni proizvod.

1954

1960

1970

1980

1989

Razdiobom stvorenog drutvenog proizvoda na odreene namjene oblikuje se materijalna osnovica razvoja drutva odnosno omoguava se nesmetani tijek i kontinuitet ekonomsko-reprodukcijskog ciklusa. U tom procesu stvaraju se materijalni initelji i za namirivanje javnih potreba. Oni se osiguravaju razdiobom drutvenog proizvoda i narodnog dohotka. Tako se stvara potrani fond odnosno financijski potencijal institucija javnog financiranja. Tim se institucijama osiguravaju resursi i to u temeljnom obliku kao: porezi, doprinosi pristojbe, parafiskaliteti i dr. ti resursi stvaraju cjelokupan agregat financijskog potencijala odnosno prihod za namirivanje javnih potreba. Razdioba drutvenog proizvoda KORITENJE DOHOTKA

POTRONJA Novac potreban za tekue potrebe Troak kapitala

KUPOVINA DUGOTRAJNIH DOBARA

TEDNJA Kupovina finacijske imovine Kupovina dugotrajne imovine Vraanje duga

POREZI

18

Razdioba novanog dohotka obitelji Ako se pretpostavi da je obitelj potroaka jedinica koja raspolae odreenom masom dohotka; obitelj rasporeuje dohodak sukladno preferencijama, ali i obvezama (porezi).

Novani dohodak Prihodni resursi Institucije javnih financija Kupovni fondovi Izdaci Trite javnih dobara i usluga (ponuda)

Za javnu potronju

etiri su globalne uporabe dohotka: - tekua potronja - kupovina dugotrajnih dobara - tednja - porezi Ovaj posljednji agregat ini osnovicu stvaranja kupovne moi odnosno financijskog potencijala, koji omoguava institucijama javnih financija da u procesu razmjene na tritu javnih dobara i usluga realiziraju odgovarajue materijalne initelje i koristi od javnog interese, koji predstavljaju materijalnu osnovu ostvarivanja javnih funkcija.

Budet Financijski plan i program Fondovi

Javne nabavke

Javna dobra Javna korist Materijalna osnova javnih funkcija Funkcioniranje javnog sektora

19

2.2.1 ASPEKTI OPTIMIZACIJE ODNOSA EKONOMSKOG RAZVOJA I POREZNOG OPTEREENJA Resursi za namirenje javnih potreba izravno ovise o volumenu, stabilnosti i dinamici ukupnog ekonomskog potencijala. Vei volumen ekonomskog potencijala omoguava i vei stupanj namirenja javnih potreba drutva to bitno utjee na razvoj i zadovoljenje buduih i tekuih potreba drutva. Na odnos nacionalnog dohotka i poreza upozorava Quenesey. U svojim ekonomskim tablicama kae: Porez ne smije biti nerazmjeran s masom nacionalnog dohotka. Njegovo poveanje treba biti razmjerno poveanju nacionalnog dohotka. Fiskalna politika utemeljuje veze u fazama ekonomskog razvoja. Pozornost nam privlae kriteriji fiskalne politike u odmjeravanju optereenja nacionalnog dohotka sukladno ekonomskoj razvijenosti, jer se nastoji optimizirati fiskalno (porezno) optereenje. Kriteriji fiskalnog optereenja: 1. Utvrivanje fiskalnog kapaciteta Ocjenjuju se materijalni izvori (njihov volumen namirivanja javnih potreba) s tim da se ne zanemare socijalni uvjeti i vrijednosti Stupanj fiskalnog optereenja ovisi o distribuciji stvorenog nacionalnog dohotka Fiskalni kapacitet utvruje se i na temelju dohotka per capita i udjela poreznog (fiskalnog) optereenja u nacionalnom dohotku (taj se udio u tjeku ekonomskog razvoja se poveava) ali da ne utjea na daljnju proizvodnju Omoguava da se utvrdi (veliinama i stopama) dio nacionalnog dohotka namjenjen za javne potrebe 2. Djelotvorno koritenje resursa Fiskalno optereenje se izvodi kao razlika udjela fiskalnih prihod u drutvenom proizvodu i udjela koji se primjenjuje u tekuoj ekonomskoj politici. 3. Sposobnost prikupljanja prihoda Predoeni kriteriji jo ne doputaju utvrivanje optimalnog udjela fiskalnih pihoda (tax ratio) u drutvenom proizvodu, pa razmatramo initelje koji omoguuju utvrivanje oblika primjene fiskalne politike radi dosezanja optimalnog udjela u nacionalnom dohodku (npr.tokovi uvoza, udio u plai) 4. Usporedba s prosjenim pokazateljima Ocjenjuje se tvz. fiskalni gabarit s prosjekom ekonomske razvijenosti u drugim zemljama. Mogu pristup je standardne fiskalne strukture, a nakon toga pomou standardne stope izraunava fiskalni prihod za nacionalnu ekonomiju. 5. Ekonometrijski pristup Suvremena metodologija programiranja fiskalnih prihoda koristi sloene ekonometrijske metode za utvrivanje optimalnog udjela fiskalnih prihoda u drutvenom proizvodu i nacionalnom dohodku. 2.2.2 TAX RATIO TAX RATIO je relativna razina fiskalnih prihoda u odnosu na sveukupni agregat drutvenog proizvoda ili nacionalnog dohotka Tenja svake fiskalne politike je da tax ratio izraava optimalan iznos izmeu: Djela drutvenog proizvoda ili nacionalnog dohotka kojim se namjerava namiriti javne potrebe I samog sveukupnog agregata Vanost tax ratio je u osmiljavanju koncepta dugoronog i srednjoronog razvoja (drutveno ekonomskog razvoja). Kod razdiobe nacionalnog dohotka ili drutvenog proizvoda bitna je prihvaenost sa stajalita: Uravnoteenog i stabilnog ekonomskog rasta Uravnoteenost interesa svih socijalnih struktura Tax ratio se ubraja u aktivnosti razdiobe nacionalnog dohotka ili drutvenog proizvod na temeljne vrijednosti i namjene: Osobna potronja Investicijska potronja Javna potronja

20

Razdiobom nacionalnog dohotka i drutvenog proizvoda na temeljne vrijednosti namjene moe se ostvariti pomou dva kriterija: 1) Planski (bivi model socijalistikih zemalja) 2) Trini (otvoreni trini modeli) Nas zanima onaj dio nacionalnog dohotka ili drutvenog proizvoda koji je potreban za namirenje javnih potreba. Relativna vrijednost tax ratio korespondira stupnju ekonomske razvijenosti12, odnosno stupnju fiskalnog optereenja (kapaciteta). No na fiskalni kpacitet utjeu i drugi ekonomski initelji. Ta dva parametra, aktualni tax ratio i mogunost prognoze njegove relativne vrijednosti omoguava izraunavanje indeksa fiskalnog napora (tereta) tvz. TAX EFFORT AKTUALNI TAX RATIO TAX EFFORT = PRETPOSTAVLJENI CALCULATED TAX RATIO

2.2.2.1 FISKALNI PRIHOD KAO AGREGAT RAZDIOBE DRUTVENOG PROIZVODA etri su faze stvaranja i razdiobe drutvenog proizvoda: 1. initelji reprodukcijskog ciklusa rad, kapital i predmet rada (rezultat njihova djelovanja je drutveni proizvod) 2. Drutveni proizvod 3. Kriterij razdiobe tog rezultata (trini, netrini ili planski) 4. Agregati finalne razdiobe gdje dio ide u: Osobnu potronju (C - cost) Investicije (I - investment) AGREGAT Javnu potronju (G - government) FINALNE RAZDIOBE

CINITELJI REPRODUKCIJE RAD KAPITAL PREDMET RADA DRUTVENI PRIZVOD KRITERIJI RAZDIOBE

- Osobna potronja

- trini - netrini

I G

- Investicije

- Javna potronja

Zanemarit emo faze stvaranja, a u obzir emo uzeti agregatne vrijednosti razdiobe nacionalnog dohotka ili drutvenog proizvoda. Vrijednost nacionalnog dohotka ili drutvenog proizvoda opisujemo u zatvorenom i otvorenom ekonomskom modelu. Zatvoreni model ekonomije: Y = C + I(B) + G Otvoreni model ekonomije: Gdje je: Y = drutveni proizvod ili narodni dohodak C = osobna potronja I(B) = bruto ili neto investicije, to ovisi da li se dekomponira drutveni prozvod ili narodni dohodak G = javna potronja X = izvoz M = uvoz Cilj je utvrditi optimalnu veliinu G-a, odnosno tax ratio: G

Y = C + I(B) + G + X M

= Y - [(C + I(B) + (X M)]

O stupnju ekonomske razvijenosti ovisi visina fiskalnih kapaciteta tj. mogunost oporezivanja (sposobnost poreznog optereenja) 21

12

2.2.2.2 APROKSIMIRANJE TAX RATIO PREMA VISINI EKONOMSKE RAZVIJENOSTI U ovom sluaju metodoloki se postupak svodi na uvaavanje meuzavisnosti visine ekonomske razvijenosti, mjerene per capita drutvenim proizvodom ili narodnim dohotkom i tome korespodentnog relativnog udijela javnih prihoda. Koristimo dva modela: 1. Model ekonomija u razvoju Mogue je zakljuiti da je poveanjem stupnja ekonomske razvijenosti, mjerene per capita drutvenim proizvodom, ostvaren i porast relativnog udijela fiskalnih prihoda u agregatu drutvenog proizvoda ekonomija u razvoju, ali takoer i razvijenih ekonomija. Rezultati ispitivanja tih odnosa takoer su pokazali da poveanjem stupnja ekonomske razvijenosti raste osnovica oporezivanje vie nego to se razmjerno poveava rast drutvenog proizvoda odnosno dohotka. Rast dohotka izraz je irih drutvenih kretanja i promjena u drutvu. On ne djeluje samo na istodobno poveanje fiskalnog kapaciteta ekonomije nego posjeduje i porast stupnja urbanizacije drutva. To je vano zato to se najvei dio mase fiskalnih prihoda alimentira u velikim urbanim sreditima. 2. Model razvijenih ekonomija

Dva su prepoznatljiva razdoblja: Tijekom prvog razdoblja do i od II svj. rata pa do 80-tih godina tijekom ekonomskog razvitka ovih ekonomija potvrivala se spoznaja da poveanjem visine drutvenog proizvoda i narodnog dohotka postoji tendencija poveanja relativnog udjela fiskalnih prihoda u agregatu drutvenog proizvoda ili narodnog dohotka. S druge strane, rast javnih izdataka bio je u tom razdoblju jo naglaeniji, a smanjivali su se udjeli investicija i bruto tednje. Takve tendencije u ekonomskom razvitku pogodovale su razvoju ekonomsko-politike doktrine Supply-Side Economics ili Ekonomija ponude. Ova doktrina odnosno drugo razdoblje zapoinje svoj nastup sredinom 70-tih godina u USA. Sredinji initelj te doktrine je porezno optereenje, odnosno porezno rastereenje ekonomskih subjekata. Ono se ostvaruje u prvom redu povlaenjem drave iz raznovrsnih ekonomskih i socijalnih programa. Smanjivanjem, dakle, javnih izdataka manja je potreba za fiskalnim optereenjem dohotka ekonomskih subjekata (poreznih obveznika). Takav sadraj ekonomsko-fiskalne politike prisiljava vlade da poinju smanjivati golemi opseg deficitnog financiranja (javni dug), osobito u nekim razvijenim zemljama.

2.2.2.3 APROKSIMIRANJE ZONE TAX RATIO PREMA VISINI EKNOMSKE RAZVIJENOSTI, BRZINI EKONMSKOG RASTA I STRUKTURI POREZNOG MODELA Metoda slui za aproksimiranje zone sklada prema neskladu financijskih resursa i fiskalne potrebe. Do zone ravnotee dolazi se postupno (utvrivanjem sintetskog pokazatelja). Metoda zone ravnotee ili neravnotee temelji se na nekoliko polaznih kriterija: Visini nacionalnog bogatstva (visini drutvenog proizvoda per capita) Stopa ekonomskog rasta ( tj. rast drutvenog proizvoda) Odgovarajua struktura poreznih resursa Visina nacionalnog bogatstva odnosno per capita visina drutvenog proizvoda jedan je od najvanijih kriterija ove metode. Ali visina dutvenog proizvoda po stanovniku nije odluujui kriterij. Vana je i stopa rasta drutvenog proizvoda. Usporedba tih dvaju pokazatelja o stanju ekonomije obino otkriva razlike. Te se razlike oituju u injenici da ekonomije se najviim per capita drutvenim proizvodom (bar to se tie suvremenih najrazvijenijih zemalja) nisu biljeile i najvee stope rasta drutvenog proizvoda. Moe se zakljuiti: brem rastu eknomskog potencijala (tj. drutvenih proizvoda) u okolnostima politike sporijeg rasta javnih izdataka, treba predvidjeti nii udjel javnih prihoda u drutvenom proizvodu (nii tax ratio) sporijem rastu drutvenog proizvoda odgovarat e vii udjel javnih prihoda i izdataka u drutvenom proizvodu (vii tax ratio) Generalni zakljuak je da su ekonomije s niim vrijednostima tax ratio u osnovi biljeile vie stope rasta drutvenog proizvoda (Japan, Kanada, Italija,Francuska, SAD), dok s druge strane ekonomije koje su 80-tih godina biljeile visok udjel javnih prihoda ostvarivale su niske stope rasta (Njemaka, vedska). Doputenu zonu fiskalnog optereenja pokuat e se kvantificirati odgovarajuim sintetikim pokazateljem odnosno koeficjentom.

22

Tom se cilju pristupa postupno. Potrebno je : utvrditi poloaje respektivnih ekonomija s obzirom na njihove ekonomsko-razvoje performance i strukturu poreznih modela utvrditi sintetiki pokazatelj parametara razvoja nacionalnih ekonomija (to su ekonomska razvijenost i brzina ekonomskog rasta) utvrditi indeks poveanja subjektinih poreza Mogunost je sada koritenjem dvaju kriterija: personalnog udijela porezne strukture (tj. fiskalni resursi stanovnitva) i stope udjela poreznih prhoda, izvriti odgovarajuu distribuciju raspektivnih ekonomja. Nakon takvog svrstavanja ekonomija i pridavanjem odreene vrijednosti indeksa, mogue je utvrditi omjer koji e dovestu u svezu visinu ekonomske razvijenosti i mogunost fiskalnog optereenja. To je koeficijent raspoloivih resursa (KRR). Taj koeficijent predstavlja omjer izmeu IRR (indeksa razvoja bogatstva i rasta) te indeksa poveanja personalnih poreza.

Koeficjent raspoloivih resursa < = >

IRR ( indeks razvoja i rasta)

=IPPP (indeks poveanja personalnih poreza) Upozorava da potranja za fiskalnim prihodima daleko nadmauje raspoloive fiskalne resurse nacionalne ekonomije Oznaava ravnoteu raspoliivih resursa i financijskih potreba Raspoloivi fiskalni resursi nadmauju fiskalne potrebe (tj. potranju za fiskalnim prihodima) 1 1 1

KOEFICJENT RASPOLOIVIH RESURSA

Mogue je zakljuiti: 1. Da visina vrijednosti koeficjenta raspoloivih resursa olakava alimentiranje fiskalnih prihoda, te uope budetske aktivnosti 2. Koeficjent raspoloivih resursa zahtjeva manji rast financijskih resursa, a istodobno zahtjeva i vii stupanj ravnotee ekonomsko financijskih resursa i potreba u ekonomiji

2.2.2.4 EKONOMETRIJSKE METODE OPTIMIZACIJE TAX RATIO Taj model polazi od optimiziranja udjela fiskalnih prihoda u drutvenom proizvodu ili narodnom dohotku na srednjem stupnju razvijenosti nacionalne ekonomije. Oslanja se na nakoliko relevantnih performanci, kao to su: - poeljna stopa ekonomskog rasta (tj. rasta drutvenog proizvoda) - marginalni kapitalni koeficjent - sklonost potroni privatnog sektora ekonomske aktivnosti - udjel javne potronje u drutvenom proizvodu - neto import i dr. Opisana struktura modela omoguava izvod jednadbe stope optimalnog udijela fiskalnih prihoda (tax ratio)

t

=

Cg s + r (k- 1/v ) - n 1-s

Cg s r k n t v

- Javna potronja - Privatna tednja -Stopa rasta dohotka -Kapitalni koeficient -Neto uvoz -Tax ratio -Brzina opticaja novane mase

23

3 3.1

JAVNI PRIHODI

POJAM, DEFINICIJA I PODJELA JAVNIH PRIHODA

PRIHOD je primanje u novcu ili robi, ostvaruje se: obavljanjem odreene privredne djelatnosti vrenjem nekog prava temeljem vlasnitva, socijalnih davanja i sl. u raznim organizacijama od lanarina, dotacija Drava stie prihode ubiranjem poreza, doprinosa i sl. SAMUELSON : Ukupni prihod (TR) = Pc (cijena) * Q (koliina) Prihode dijelimo na: 1. Fiskalne i nefiskalne prihode Fiskalne prihodi su prihodi koje javna vlast uvodi svojim autoritetom koritenjem fiskalnog suvereniteta. Fiskalni suverenitet je ustavno i zakonsko ovlatenje i pravo na utemeljenje fiskalnih prihoda, njihovo uvoenje i odreivanje njihove visine. Temelj prikupljanja fisklanih prihoda je obveznost tj. dravna prisila. Takve prihodne resurse mogu u fiskalni sustav uvoditi samo tijela nositelji zakonodavnih ovlatenja. Takva tijela se smatraju nositeljima fisklanog suvereniteta. S motrita ekonomskih obiljeja fiskalni prihodi ne ostvaruju se posredstvom trita, prikupljaju se u novcu, a financiraljem javnih potreba i njihovom transformacijom u izdatke za prisvajanje dijela dobara i usluga djeluju na reprodukcijski ciklus u ekonomiji. U fiskalne prihode spadaju: porezi carine doprinosi pristojbe (takse) parafiskaliteti Nefisklani prihodi se ne javljaju kao posljedica prisile javne vlasti. Taj se oblik javnih prihoda javlja se u razliitim oblicima i ostvaruje iz razliitih vrela. Struktura takvih prihoda nije stabilna. U nefiskalne prihode spadaju: prihodi od javne dravne imovine deficitno financiranje javnih izdataka vlastiti prihodi tijela javne vlasti darovi 2. Prihodi prema ekonomskim obiljejima izvora alimentiranja Na temelju ovog polazita prihodi se dijele na: prihodi iz imovine prihodi iz dobiti (prifita) prihodi iz dohotka prihodi iz potronje prihodi od deficitnog financiranja prihodi od vlastitih izvora javnih kolektiva darovi 3. Prihodi od poduzetnitva i graana 4. Prihodi prema stupnju autonomnosti i financijskog suvereniteta u federalnim dravama U pogladu takvog kriterija prihodi se dijele na one uih i irih financijsko-autonomnih federalnih politiko-administrativnih jedinica.

24

Barbara Jeli osim gore navedenih donosi jo dvije podjele prihoda: 5. Prema vremenu pritjecanja prihodi se dijele na redovne i izvanredne Redovni su prihodi oni koji se tijekom dueg razdoblja stalno ubiru u redovitim vremenskim razmacima iz izvora koji se permanentno ekonomski obnavljaju. Njima se pokrivaju redoviti rashodi. Izvanredi su prihodi oni koji se ubiru u sluajevima kad se pojavi potreba za pokrivanjem izvanredih rashoda. To su prihodi koji se uvode u sluaju nude, kad raspoloiva sredstva nisu dovoljna za podmirenje novih nepredvienih rashoda. Stoga su to prihodi koji se ubiru povremeno, jednokratno ili viekratno, toliko dugo i u onim iznosima koji su potrebni za podmirenje izvanrednih potreba.

6. Prema karakteru vlasti u odnosima u kojima se kao jedan subjekt pojavljuje drava, a kao drugi subjekt pojedinac, prihodi se dijele na privatnopravne i javnopravne Privatnopravni prihodi drave proistjeu iz njezina statusa identinog statusu svakog drugog pojedinca. Takvi su prihodi od dravnih gospodarskih poduzea i prihodi od dravne imovine. Javnopravi prihodi su oni koje drava ostvaruje na osnovi svog statusa koji je postavlja iznad pojedinca i daje joj pravo nareivanja. U ovu kategoriju prihoda spadaju porezi, doprinosi i pristojbe.

Metode podjele prihoda meu razinama vlasti: 1. 2. 3. Metoda participacije sudjelovanje (participiranje) u prihodima sredinje vlasti Metoda separacije svaka razina vlsti ima svoje izvore prihoda Mjeovita metoda kombinacija prve dvije metode

3.2 FISKALNI PRIHODI3.2.1 POREZI Porez je prinudan i bez protuinidbe izvran transfer dijela imovine i vika proizvoda ekonomskih subjekata u korist institucija javne vlasti, a radi ostvarivanja funkcija u javnom sektoru aktivnosti i nesmetanog tijeka ekonomskoreprodukcijskog ciklusa. Znaajke poreza: 1. porez je resurs prinudne preraspodjele bogatstva i narodnog dohotka koja se obavlja fiskalnim suverenitetom javnih kolektiva 2. 3. 4. 5. 6. porez je takvo otuenje dijela bogatstva i dohotka koju slijedi neizravna protuinidba otuivanje dijela bogatstva i dohotka ostvaruje se u pravilu u novcu porez je nepovratno transferiranje dijela bogatstva i vika proizvoda u korist javnih kolektiva resurs poreza veim se dijelom oblikuje prisilnim transferom vika proizvoda, a manje ili ak iznimno iz imovine resurs poreza tijekom povijesnog razvoja odraava staleka obiljeja (preraspodjela bogatstva izmeu stalea)

25

Podjela poreza: 1. Izravni (direktni) i neizravni (indirektni) porezi Izravni porezi su oni porezi koje uplaujemo osobno ili ih za nas uplauje poslodavac u dravnu blagajnu. Ti porezi se zaraunavaju u odreenom postotku na na dohodak ili imovinu i po pravilu se ne mogu prevaliti na drugoga npr. porez na dohodak, porez na dobit. Prednosti izravnih poreza: 1. pravednost, zbog oporezivanja ekonomske snage (u uvjetima progresivnog oporezivanja) 2. stabilnost prihoda Nedostaci izravnih poreza: 1. skuplje struno-tehniko servisiranje ovih poreza 2. psiholoki tee prihvatljivi 3. nedostatak elastinosti u odnosu na konjukturu Neizravne poreze ne snosi onaj tko ih uplauje u dravnu blagajnu, ve ih najee prevaljuje na druge. Porezni obveznici neizravnih poreza kroz cijenu svojih dobara i usluga prevaljuju teret tih poreza na krajnjeg potroaa, tj. na graane npr. PDV Prednosti neizravnih poreza: 1. izdanost i elastinost 2. anonimnost poreza 3. mnogo prihvatljiviji sa psiholokog stajalita Nedostaci neizravnih poreza: 1. nesocijalnost (regresivnost) 2. nestabilnost (zavisnost o konjukturi)

2. Subjektni i objektni porezi Kod ove podjele kao klasifikacijski kriterij uzima se nain utvrivanja porezene sposobnosti. Pri subjektnim porezima prilikom oporezivanja u obzir se uzima porezna snaga i osobna svojstva poreznog obveznika npr. socijalni status obveznika i njegove obitelji (npr. porez na dohodak). Pri objektnim porezima prilikom oporezivanje ne uzimaju se u obzir osobna svojstva poreznog obveznika, nego samo vrijednost ili prihod od objekta oporezivanja. Primjena objektnih poreza isto tako znai da pri oporezivanju nije uzeta u obzir ukupna porezna snaga poreznog obveznika. Kod oporezivanja ovom vrstom poreza vaan je samo konkretan objekt koji podlijee oporezivanju, a svejedno je tko ga posjeduje ili se njime koristi (npr. prihod od poljoprivrednog zemljita i drugih privrednih djelatnosti)

3. Katastarski i tarifni porezi Katastarski porezi su oni koji se ubiru na temelju podataka koji su uvedeni u katastarske knjige, a porezna obveza e glasiti na osobu koja je u katastarskoj knjizi navedena kao vlasnik, korisnik ili uivatelj zemljita. Objekt oporezivanja je to zemljite, a porezna osnovica utvruje se na osnovi podataka unijetih u katastarske knjige (npr. porez na imovinu). Tarifni porezi su oni koji se ubiru na osnovi podataka navedenih u slubeno utvrenom popisu poreznih predmeta i stopa koji se zovu tarifa (tj. tarifni se porezi utvruju na temelju javnih akata drave). Podaci relevantni za oporezivanje navedeni u tarifi su npr. objekt oporezivanja, porezna stopa i sl. (npr. porez na promet, carine).

26

Barbara Jeli osim gore navedenih podjela donosi i sljedee podjele javnih prihoda 4. Sintetiki i analitiki porezi Sintetikim porezima oporezuje se ukupna porezna snaga poreznog obveznika. Prilikom oporezivanja uzimaju se u obzir sve okolnosi koje su vezane uz osobu poreznog obveznika. Analitikim porezima oporezuje se svaki pojedini prihod, odnosno imovinski predmet, neovisno o osobi poreznog obveznika.

5. Reparticijski i kvotni porezi Kriterij za razlikovanje je nain uvoenja porezne obveze. Kod repaticijskih je poreza drava unaprijed utvrdila iznos koji e ubirati na odreenom podruju primjenom pojedinih poreza ili svih poreza. Reparticijski porezi se ubiru tako to se od drave unaprijed utvreni iznos prema nekim kriterijima dijeli na dijelove koje trebaju snositi pojedini porezni obveznici (vie ne postoje). Kod kvotnih poreza porezni obveznik odgovara svojoj poreznoj obvezi tako to e iz svoje ekonomske snage izdvojiti tono unaprijed utvreni dio (poreznu stopu).

6. Fundirani i nefundirani Fundirani porezi su porezi kojima se oporezuju prihodi od tzv. fundiranih (stalnih, sigurnih) izvora. Nefundirani porezi su oni kojima se oporezuju prihodi od tzv. nestalnih, nesigurnih izvora.

7. Opi i namjenski porezi Opi su porezi oni kojima se podmiruju javne potrebe openito, a da se pritom nijedan porez ne ubire za unaprijed ve tono utvrenu svrhu. Namjenski su porezi oni kod kojih je ve unaprijed utvrena svrha u koju e se utroiti prihodi prikupljeni oporezivanjem.

8. Redovni i izvanredni porezi Redovni su porezi oni koji se po naelu periodinosti ubiru u redovnim vremenskim intervalima obino svake godine. Izvanredni porezi su oni koji se ubiru od vremena do vremena, povremeno i privremeno, a razlozi za njihovo uvoenje mogu biti fiskalni i nefiskalni.

9. Osnovni i dopunski porezi Osnovi porezi su porezi koji ine osnovu poreznog sustava veine suvremenih zemalja. Dopunski porezi imaju dopunski (supsidijarni) karakter.

27

3.2.1.1 POREZNA TERMINOLOGIJA Porezni subjekt Porezni subjekt je osoba koja sudjeluje u oporezivanju. Porezni subjekt moe biti aktivan i pasivan. Aktivni porezni subjekt je ono javnopravno tijelo, ira ili ua teritorijalna jedinica koja je ovlatena da uvodi poreze i propisuje obvezu plaanja poreza. Pasivan porezni subjekt je ona fizika ili pravna osoba koja iz svoje ekonomske snage izdvaja iznos dunog poreza. Zato se pasivni subjekt naziva i poreznim dunikom, odnosno poreznim obveznikom. Porezni obveznik Porezni obveznik je osoba uz koju zakon vee obvezu plaanja poreza. Porezna obveza Pod poreznom obvezom razumijeva se pravnim aktom propisana obveza na izvrenje odreene inidbe, naime plaanje poreza. Porezna se obveza smatra izvrenom kada je osoba koja je pravnim aktom utvrena kao porezni obveznik, platila porez. Porezni teret Pod poreznim teretom razumijeva se stvarno i trajno smanjenje ekonomske snage do kojeg je dolo zbog zadovoljenja porezne obveze. Porezni destinatar Porezni destinatar je osoba koja je po intenciji zakonodavca unaprijed, svijesno i namjerno utvrena da snosi porezni teret. Porezna osnovica Porezna osnovica je kvantitativno i kvalitativno definiran i konkretiziran porezni objekt. To je onaj element oporezivanja koji predstavlja neku odreenu veliinu, onu danu vrijednost na temelju koje je mogue utvrditi porezni dug tj. iznos koji porezni obveznik mora platiti na ime podmirenja porezne obveze. Porezna stopa Porezna sopa oznaava onaj dio porezne osnovice za koji e se ona umanjiti kad porezni obveznik podmiri svoju poreznu obvezu, odnosno svoj porezni dug. Moe biti izraena apsolutno i relativno.

3.2.1.2 POREZNA STOPA Porezna stopa svota poreznog tereta koju svaki potroa plaa iz svoje ekonomske snage Teret smanjenje ekonomske snage Porezna stopa moe biti izraena apsolutno i relativno (u suvremenim ekonomskim sustavima porezna stopa se obino izraava relativno). Porezna stopa moe biti: proporcionalna progresivna regresivna degresivna porezne stope

progresivna stopa

regresivna stopa

usporavajua usporavajua linearna rastua rastua linearna proporcionalna stopa

porezna stopa 28

Proporcionalno oporezivanje Osnovica 1000 2000 3000 4000 Porezna stopa % 20 20 20 20

Proporcionalne su porezne stope one koje se ne mijenjaju s promjenom porezne osnovice. Proporcionalne porezne stope djeluju neutralno na odnose izmeu ekonomskih snaga iz kojih se oporezivanje obavlja. Ekonomska snaga prije i nakon oporezivanja ostaje jednaka. Progresivno porezivanje Razlikujemo: 1. Direktnu progresiju, koja moe biti puna ili stalna progresija lomljena ili ralanjena progresija 2. Indirektnu progresiju 1. Direktna progresija Puna direktna progresija postoji kada se poveana porezna stopa primjenjuje na itav odgovarajui dio porezne osnovice. Osnovica 1.000 2.000 3.000 4.000 Porezna stopa % 10 15 20 25

Lomljena ili ralanjena direktna progresija postoji kada se porezna osnovica lomi odnosno ralanjuje na dijelova, pa se samo na preostali dio osnovice primjenjuje odgovarajua uveana porezna stopa. Osnovica do 1.000 1.001 1.500 1.501 2.000 2.001 2.500 2.501 3.000 vie od 3.000 Porezna stopa % 10 15 20 25 35

2. Indirektna progresija Indirektna progresija predstavlja oporezivanje kod kojeg se prema vanjskoj formi radi o proporcionalnom oporezivanju, ali je zbog naina primjene proporcionalne porezne stope uinak oporezivanja jednak onom kao da je primjenjeno progresivno oporezivanje. Zbog toga se jo naziva i prikrivena progresija.

Osnovica 1.000 1.500 2.000 2.500

Zakonski odbitak 200 200 200 200

Zakonska porezna osnovica 800 1.300 1.800 2.300

Zakonska porezna stopa % 35 35 35 35

Iznos poreza 280 455 630 805

Stvarna porezna stopa % 28 30,3 31,5 32,2

29

Degresivno oporezivanje Jedan od naina primjene progresivnog oporezivanja je tzv. degresivno oporezivanje. O oporezivanju primjenom degresivne metode radi se u sluajevima kad je u poreznoj tarifi na prvo mjesto stavljena najvia porezna osnovica i odgovarajua najvia porezna stopa, kojima slijede manje porezne osnovice na koje se primjenjuju nie porezne stope. Opravdano je degresivno oporezivanje gledati kao na progresivno oporezivanje prikazano na obrnuti nain. Osnovica 2.500 2.000 1.500 1.000 Porezna stopa % 25 20 15 10

Regresivno oporezivanje Postoji u sluaju kada se porezna stopa smanjuje poveanjem porezne osnovice. Regresivno oporezivanje ima socijalno nepovoljni karakter i openito se vrlo rijetko koristi. Osnovica 1.000 1.500 2.000 2.500 Porezna stopa % 25 20 15 10

3.2.1.3 POREZNA EVAZIJA Pod poreznom evazijom razumijevaju se inidbe i proputanja koja poduzima porezni obveznik radi izbjegavanja plaanja poreza. Porezna evazija nastaje kao rezultat otpora koji porezni obveznik osjea prema plaanju poreza. Porezna evazija moe biti: 1. zakonita ili doputena 2. nezakonita ili nedoputena Zakonita ili doputena porezna evazija je izbjegavanje plaanje poreza kod kojeg porezni obveznik ne dolazi u sukob sa zakonom i drugim pravnim propisima. Zakonita porezna evazija moe biti: a) namjerna (npr. apstiniranjem od odreenog proizvoda, ako ne kupimo cigarete izbjegli smo plaanje poreza) b) nenamjerna (npr. obvezniku je motiv prestanak puenja cigareta zbog zdravlja, a ne neplaanje poreza) Nezakonita ili nedoputena porezna evazija postoji u sluaju kada se porezni obveznik izbjegavajui plaanje poreza sukobljava s pravnim propisima. Razlikujemo dva sluaja nezakonite porezne evazije: a) utaja ili defraudacija b) krijumarenje (kontrabanda, verc)

30

3.2.1.4 PREVALJIVANJE POREZA O prevaljivanju poreza govorimo kad porezni obveznik nije stvarni nositelj poreznog tereta, ve porezni teret snosi neka druga osoba. Odnosno, to je pojava pri kojoj zakonom odreeni porezni obveznik putem mijenjanja cijena prebaci porezni teret u cijelosti ili djelomino ne tree osobe. Vrste prevaljivanja: 1. eljeno i neeljeno prevaljivanje O eljenom prevaljivanju poreza govorimo onda kad porez po elji zakonodavca snosi porezni destinatar koji se razlikuje od osobe poreznog obveznika. eljeno e se prevaljivanje uvesti onda kada nije ni bilo predvieno da porezni teret snosi porezni obveznik. Kod neeljenog prevaljivanja porezni teret snosi osoba koja nije bila predviena da snosi teret oporezivanja. 2. Prevaljivanje unaprijed i unatrag Polazna toka za odreivanje pravca prevaljivanja je porezni obveznik. Ako je porezni obveznik svoj porezni dug prevalio prije nego li ga je duan podmiriti, radi se o prevaljivanju unatrag. Prevali li porezni obveznik teret poreza koji je duan platiti nakon to je tu uplatu ve izvrio, radi se o prevaljivanju unaprijed. 3. Jednostruko i viestruko prevaljivanje Jednostruko pevaljivanje postoji u sluaju kad je nositelj poreznog tereta koji je na njega prevalio porezni obveznik, konani platac. Uspije li osoba na koju je porezni obveznik prevalio porezni teret taj teret prevaliti dalje na neku drugu osobu, a ta ga osoba opet uspije dalje prevaliti radi se o viestrukom prevaljivanju. Faze prevaljivanja: 1. 2. 3. Perkusija - u kojoj se zakonskim i drugim propisima determinira osoba poreznog obveznika. Reperkusija - prevaljivanje poreza s poreznog obveznika na drugu osobu Incidencija - u ovoj fazi porez je pao na poreznog subjekta koji vie nema mogunost da ga pomou bilo kojeg mehanizma sa sebe skine (porezni destinant). Time je u stvari proces prevaljivanja poreza zavren, ali nisu zavreni i njegovi uinci Difuzija - je posljedica prevaljivanja poreza koja se javlja kao uinak incidencije. Ona predstavlja opi uinak oporezivanja koji se manifestira oscilacijom u ponudi i potranji. Ta e oscilacija utjecati na proizvodnju.

4.

3.2.1.5 VIESTRUKO OPOREZIVANJE Nekoliko je povoda viestrukom oporezivanju: nacionalni fisklani suverenitet ne smije se dozvoliti da fiskalne vlasti po naelu fiskaliteta ostanu bez prihoda meunarodni ekonmski odnosi Prikaz modela viestrukog oporezivanja Porezni obveznik Porezni izvor Imovina Dohodak Prihod Ostalo

Ekonomska snaga

=

Viestuko se oporezivanje javlja u tri oblika: 1. nadoporezivanje 2. kumuliranje poreza 3. dvostruko oporezivanje

31

Nadoporezivnaje Jedan porezni obveznik plaa vie istovrsnih poreza u irim i uim teritorijalnim jedinicama Elementi nadoporezivanja su: - jedan porezni obveznik - vie istovrsnih poreza - vie poreznih vjerovnika razliitog ranga Prikaz modela nadoporezivanja Porezni Porezni Porezni oblici Porezni obveznik objekti iste vrste vjerovnici Drava Ekonomska snaga

=

Regionalna vlast Lokalna vlast

Kumuliranje poreza Kada jedan porezni obveznik na isti porezni izvor plaa vie raznovrsnih poreza (direktni je porez na dohodak, a indirektni na promet) Elementi kumuliranja poreza su: - jedan porezni obveznik - jedan porezni izvor - vie raznovrsnih poreza Prikaz modela kumuliranja poreza Porezni Porezni Porezni Porezni oblici obveznik vjerovnici izvor

Ekonomska snaga

=

Dvosrtuko oporezivanje Do dvostukog oporezivanja dolazi onda, kad se na osnovi propisa dviju poreznih vlasti istog ranga za isto vremensko razdoblje oporezuje istim ili istovrsnim porezom isti porezni subjekt ili porezni objekt tako da je porezno optereenje tee nago da ga je oporezovala samo jedna od tih vlasti. Dvostruko oporezivanje vodi porezne obveznike u neravnopravni poloaj. Metode za prevladavanje dvostrukog oporezivanja: Elementi dvostukog oporezivanj su: 1. unilateralne (jednostrane) mjere - jedan porezni obveznik 2. bilateralne (dvostrane) mjere ugovori, konvencije - istovrsni porez 3. multilatelarne (mnogostruke) mjere OECD - jedan porezni izvor 4. kompenzacija ili reparticija (razdioba) poreznih prihoda - dva porezna vjerovnika istog ranga korekcije porezne osnovice za poveani porez - dvokratno istodobno plaanje Prikaz modela dvostukog oporezivanja Porezni obveznik Porezni objekt Porezni oblici Porezni vjerovnici

Ekonomska snaga

=

Uzrozi dvostukog oporezivanja fiskalni suverenitet drave ili niih politiko-teritorijalnih jedinica

32

Negativno oporezivanje Suvremene drave trebaju voditi rauna o socijalnim posljedicama oporezivanja. Drava ne moe biti nezainteresirana za one kategorije svojih graana iji je dohodak ispod jednog utvranog standarda, a koji ne omoguuje da se u datom trenutku zadovolje neke potrebe koje su propisima utvrene kao samostalne. Razlozi za pruanje socijalne pomou su mnogobrojni. Mogu biti vezani uz osobe kojima je takva pomo potrebna i mogu biti izvan njih. Ovisno o tome radi li se o subjektivnim ili objektivnim uzrocima koji su doveli do niske ekonomske snage pojedinca mogu se predvidjeti i razni modaliteti pruanja socijalne pomoi. Mjere drave mogu biti usmjerene prema uklanjanju posljedica niskih dohodaka, odnosno na stvaranje uvijeta za anuliranje uzroka koji dovode do pojave niskih dohodaka. Niski dohotci obitelji i pojedinaca mogu biti uzrokovani injenicom da pojedinci: nisu sposobni za rad ele raditi, ali se na mogu zaposliti ne mogu zaraditi toliko sredstava kojima mogu osigurati utvreni standard svojoj obitelji i sebi, premda rade puno radno vrijeme ne ele raditi. Oito je da se ti razni problemi ne mogu rjeavati na isti nain. Razne vrste socijalne pomoi (nezaposlenima, starim, bolesnima) koje se danas daju u obliku mirovine, sudjelovanja u trokovima izgradnje stanova, zdravstvene zatite, prehrane, kolovanja ne obuhvaaju sve one kojima je takva pomo potrebna. Postupak provjeravanja je li nekome pomo potrebna ponekad vrijea ljudsko dostojanstvo, te je zato ne trae mnogi kojima je ovakva pomo nuna. Transferna davanja uvjetovana nekim socijalnim razlozima nedovoljno su usmjerena na poboljanje ekonomskog poloaja osoba koje su klasificirane kao siromane, te ne doprinose da se siromane osobe vlastitim zalaganjem izvuku iz ove zaostalosti i poprave svoj ekonomski i drutveni status. Zato se ovaj sustav socijalne pomoi nastoji zamijeniti boljim koji e pridonjeti smanjivanju jaza siromatva i pozitivno se odraziti na aktivnosti osoba kojima se pomae. Negativno oporezivanje dohotka ima mnogo slinosti s oporezivanjem. Naime, kod negativnog oporezivanja ne radi se o oporezivanju u pravom smislu rijei jer za graane ne proizlazi obveza plaanje poreza. Ova obveza tereti dravu, a radi se o poreznoj tehnici koja se primjenjuje u distribuciji tzv. transfernih davanja lanovima drutva kojima je zbog niske ekonomske snage potrebno. U sutini negativnog oporezivanja nastojanje je drave (drutva) da se uhvati u kotac sa siromatvom i to tako da u okviru svojih mogunosti osigura pojedincima, odnosno obiteljima, bar ivotni standard na onoj razini koja se nalazi iznad tzv. linije siromatva. Meutim, plan takvog negativnog oporezivanja koji bi bio usmjeren na potpuno zatvaranja jaza siromatva imao bi dva negativna efekta: 1. Umrtvio bi svaki poticaj za rad. Zato bi se neka osoba zapoljavala da bi zaradila dohodak koji je isti ili ak nii od onih iznosa koji se dobiju od programa negativnog oporezivanja. 2. to ljudi manje rade to su i trokovi odnosno cijena negativnog oporezivanja vii, a drutvo kao cjelina gubi. Ali, mogue je kreirati i drugu varijantu negativno oporezivanje koja je neto umjerenija po iznosima koji se daju radi zatvaranja jaza siromatva ali su i manji nedostaci koji se javljaju. Primjerice, mogue je zamisliti varijantu plana negativnog oporezivanja koji bi zatvarao samo 50% jaza siromatva. Time bi se postiglo: 1. Olakanje tereta siromatva Porezna obveza 2. Prostor za buenje odnosno jaanje volje i poticaja za rad. Dohodak poslije oporezivanja 8.000 Stop NP od 50% Dohodak poslije oporezivanja Granica siromatva

Nepokriveni dio granice siromatva 4.000 Subvencije (negativni porez) Dohodak prije oporezivanja

8.000

Dohodak iz vlastitih izvora

33

3.2.2 DOPRINOSI Povod za uvoenje doprinosa u financijski sustav bila je sve vea potreba izgradnje objekata od javnog interesa. U dananje vrijeme slue za financiranje vodovoda, plinifikacije, elektrifikacije i sl. Doprinosi, dakle, imaju karakteristiku da su usmjereni na zadovoljavanje onih potreba ija se korist moe pripisati samim uplatiteljima, odnosno obveznicima doprinosa. Zato za doprinose kaemo da su namjenski prihodi posebnih izvanproraunskih fondova, imaju poseban reim troenja, a naknada iz tih sredstava najee je povezana s visinom obveze uplaenih doprinosa. Doprinosi polako nestaju, zamjenjuju ih parafiskaliteti. Znaajke doprinosa: 1. postojanje stvarne koristi koju odreeni krug korisnika ima od aktivnosti drave 2. visina obveze plaanja doprinosa ovisi o trokovima koje drava ima kod obavljanja aktivnosti 3. doprinosi imaju obvezni karakter 4. obveza plaanja doprinosa nije provocirana zahtjevom obveznika Doprinosi se razlikuju od poreza po tome to im je primjerena odgovarajua korisnost, a obveza plaanja ne proizlazi iz ope primjene fiskalnog suvereniteta, ve se obveza odnosi samo na odreeni krug buduih korisnika. Od pristojbi doprinose udaljava injenica plaanja na temelju inicijative javne vlasti to nije sluaj kod pristojbi. Funkcije dobrinosa: - razvoj - alokacija raspoloivih materijalno-financijskih sredstava - socijalna funkcija 3.2.3 PRISTOJBE ILI TAKSE Pristojba ili taksa je resurs fiskalnih i javnih prihoda koji se alimentira od korisnika javne usluge novanom naknadom, a koja je u funkciji cijene te usluge, izvrene od strane javne vlasti Odnosno, pristojba je protunaknada za rad dravnog tijela ili ustanova u izvrenju izravne usluge (intelektulne, apstraktne) koja zadovoljava (dijelom ili u potpunosti) osobni interes traitelja, a plaa se osnovom teritorijaliteta. Pristojba je novani ekvivalent za usluge koje javnopravna tjela ine fizikim i pravnim osobama. Za razliku od poreza, pristojbe izraavaju in protuinidbe. Znaajke pristojbi: 1. iza nje stoji protuinidba 2. nemaju materijalni karakter 3. usluga za koju se naplauje taksa uvijek je iskljuivo pravo javnopravnog tijela 4. svaka takva usluga ima neku cijenu koja je izraz puno initelja Naela koja pristojbe trebaju uvaavati: 1. pristojbe trebaju biti ope i trebaju zavisiti jedino o vrsti i veliini usluge 2. pristojbene tarife trebaju biti razumljive i ne smiju ovisiti o volji javnog tijela koje prua usluge 3. pristojbene tarife trebaju obuhvatiti uslugu javnog tijela u cijelini Nain utvrivanja cijena pojedine usluge javnih tijela: 1. treba imati u vidu narav javne usluge 2. visina pristojbe treba biti primjerena realnim trokovima u izvrenju usluge 3. ako je u pitanju iskljuiva korist traitelja usluge, pristojba moe biti via, a u sluaju inkorporiranja i javnog interesa mora biti nia 4. u odmjeravanju iznosa pristojbi treba uzimati u obzir politike, ekonomske i socijalne kriterije Klasifikacija pristojbi: 1. inovnike - koje se izravno plaaju (zastarjelo) 2. Fiskalne plaaju se u cijelosti u korist fiskusa (kase) 3. Pojedinani i paualne Pojedinani je sluaj kada se svaka usluga plaa pojedinano Kod paualnih usluge se javnih tijela obuhvaaju kao cijelina - usluge se plaaju u cijelosti 4. Ope i posebne one koje pokrivaju iri krug usluga ili za jednu specifinu uslugu

34

3.2.4 PARAFISKALITETI Parafiskaliteti su lokalni prih