pastorlana psihologija

8/7/2019 pastorlana psihologija

1/225

1


2/225

2 PASTORALNA PSIHOLOGIJA

Knjini nizUDBENICI

NakladnikESDEA d.o.o.

za ADVENTISTIKI TEOLOKIFAKULTET U MARUEVCU

UrednikMr. Tihomir Sabo

RecenzijaMr. Tihomir Sabo

Ivan idara

Odgovara Velimir ubert

Lektura i korekturaLjerka Koren

Grafika pripremaGENESIS, Zagreb

NaslovnicaBoris Marjanovi

TisakITG, Zagreb, 2001.


3/225

3

J. N. Slankamenac

PASTORALNAPSIHOLOGIJA


4/225


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

UDK 253:159.0> (075.8)159.9:253>(075.8)

SLANKAMENAC, J. N.Pastoralna psihologija / J. N.

Slankamenac. - Oroslavje : Esdea, 2001. -(Knjini niz Udbenici)

Bibliografija.

ISBN 953-6409-21-6

410315090- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


5/225

5

UVOD

Podrijetlo naziva pastoral ili pastoralna sluba potjeeiz latinske rijei pascere (napasati stado) i pastor(pastir, oso-ba koja uva stado).

U slikovitom rjeniku Biblije Bog se naziva pastirom, aNjegov narod stadom: Kaopastir pase stado svoje, u rukeuzima jaganjce, nosi ih u svom naruju, i briljivo njeguje

dojilice. (Iz 40,11) Jer je on Bog na, a mi narod paenjegove, ovce to ih on uva! (Ps 95,7)Pravi smisao pastirske slube utjelovljen je u Isusu Kristu:

Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje ivot svoj za ovce.(Iv 10,11) Krist, pak, povjerava pastirsku slubu Petru i aposto-lima (Iv 21,15-17), a ovi istu slubu preko pastira i uitelja cijeloj Crkvi (Ef 4,11.12).

Prvi posao koji je Krist povjerio Petru, vraajui ga u tu

slubu, bio je da pase jaganjce. To je bio posao za koji je Petarimao malo iskustva. On e zahtijevati veliku skrb i njenost,mnogo strpljenja i ustrajnosti. Bio je pozvan sluiti onima kojisu bili mladi u vjeri, pouavati neuke, otvarati im Svete spisei odgajati ih da budu korisni u Kristovoj slubi...1

Tako apostol Petar upuuje nalog: Starjeine koje su me-u vama opominjem ja, starjeina kao i oni, svjedok Kri- stovih muka i sudionik slave koja e se uskoro oitovati:Pasite stado Boje koje je meu vama i nadzirite ga...(1 Pt5,1.2)

1 White, Ellen G., enja vjekova, 696.


6/225


Danas se u protestantskim zemljama zapastira rabi latin-

ska rijepastorza naziv sveenika ili propovjednika.Pastoral-na sluba obuhvaa sve one koji pomau ljudima u savje-tovanju, pruanju duhovne, duevne i tjelesne pomoi. Ona setako proiruje od pastora-propovjednika i na starjeine mjesnecrkve, na uitelje i akone u Crkvi: On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evaneliste, druge kao pastire i uitelje, da priprave svete za djelo slube...(Ef4,11.12)

Da bi se pastoralna sluba u Crkvi i izvan nje mogla us-pjeno obavljati, obvezatno je poznavanje Biblije, njezinognauka, njezinih poruka i istina. Isto je tako prijeko potrebnopoznavanje ope psihologije, psihologijske znanosti te cjelineovjekove osobe.


7/225

7

BIBLIJA

TEMELJ PASTORALNE SLUBE

Naela i norme praktine pastoralne i akonske slube uCrkvi utemeljeni su na Bibliji i opoj psihologiji. Biblija, BojaRije, objavljuje kako je sadanja dobrobit ovjeka i njegovobudue spasenje ovisno o njegovoj zajednici s Bogom. Ovazajednica, kao osobna povezanost ovjeka s Bogom, stvara

novi ivot na njegovom tjelesnom, duhovnom, duevnom i dru-tvenom podruju.

Biblija ukazuje na proturjenosti koje postoje izmeu pra-vednosti i krivnje, spasenja i propasti, tijela i duha. Ona jasnootkriva kako nesrea i krivnja, napasti, bol, bolesti, alosti isama smrt prijete ljudskom ivotu. Ona sadri itavu knjigu(Job) u kojoj pjesniki iznosi iskustva patnje i njezin smisao isvrhu u usporedbi s Bojom pravdom.

Biblija se bavi istim problemima koje i danas susreemomeu ljudima. Sva je zaokupljena rjeavanjem tih problema,ukazuje na promjenu ivota prema novim mjerilima, na boljeodnose, na novog ovjeka.

Teoloko-biblijske istine mogu se primijeniti tako da imajumo transformacije u ovjekovom ivotu. Njihov cilj je preni- jeti istine kranske vjere u ivo zajednitvo s Bogom, na ivo

zajednitvo koje ovjek treba imati s drugim ovjekom, takoda ljudi iz prve ruke upoznaju osloboditeljsku i ivotvornu silunovog bia!

Te biblijske istine teku kroz spasonosnu Boju ljubav kojase tako otkriva u meuljudskim odnosima, a pod utjecajem


8/225


Svetog Duha. Djeluju tako da se Boje objave prenesu u ope

iskustvo ljudi, u njihov proces razmiljanja, u njihove osjeaje,svijest, tako da se one utjelove u cijelo ljudsko bie.Evanelja u Novom zavjetu su sredinja objava o pomire-

nju ovjeka s Bogom, o spasenju od grijeha i njegovih poslje-dica, od propasti. Grka rijesoteria je kljuna rije za spase-nje u Novom zavjetu. Ona obuhvaa sav smisao spasenjaovjeka koji se spaava od posljedica svoje krivnje i smrti, aBog mu poklanja novi ivot. Spasenje, dakle, oznaava ivot

koji je obiljeen pravdom i mirom na duhovnom, duevnom idrutvenom podruju.Boja Rije, Sveto pismo, esto se naziva savjetom: Moji

su savjeti razboritost, ja sam razbor, i moja je jakost.(Izr8,14) Jer tvoja su svjedoanstva uivanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici.(Ps 119,24) Bog je prvom ovjekudao dobre savjete, ali ovjek je posluao one loe koji su gauvalili u grijeh i tako stvorili mnoge probleme u njegovu ivo-

tu. Postao je rob nevolja, straha, neizvjesnosti, smrti. Isus kaeu Iv 8,43: Zato ne razumijete govora moga? Jer niste kadri sluati moju rije!Zato i snose posljedice.

Sotona ulijeva sumnju u ljudsko srce prema Rijei kojuBog izrie. Je li istina da je Bog kazao? (Post 3,1 DK),kae Sotona te tako omalovaava to je Bog rekao. Vijeebezboniko po DK ili, kako Stvarnost prevodi, zbor pod-

rugljivaca (Ps 1,1), odnosno savjet bezbonikov vodi ovjekai danas u sumnju iz koje proizlaze svi drugi negativni stavoviprema ivotu. Stoga je nedjeljiva veza teologije i pastoralneslube. Isus kae u moje ime (Iv 14,13.14), a to znai datreba dobro poznavati znaaj Njegova imena, odnosno Njegasamoga kroz pomnjivu studiju Biblije i molitvu. Cilj teologijeje upravo to savrenija spoznaja Biblije da bi se tim znanjemmoglo savjetovati ovjeka kako e i u kome stei spasenje.

Hebrejska rije dabarznai ne samoRije, ve i onog kojije stvara. Kad Bog progovori svojom Rijeju, ona tada postajedjelo ostvaruje se i djeluje ivo i stvarno, mijenja ovjekaprocesom obnove i obraenja, odnosno pomae mu rijeitiprobleme u borbi izmeu dobra i zla.


9/225

9

Sav ivot je orijentiran k Bogu sustavi, metode, postupci,

vrijednosti, stavovi, pojmovi orijentirani su k Bogu ili sugrijeh! Nita ne moe ostati neutralno. Ni stvaranje nije ne-utralno. Starjeine u Otkrivenju uzvikuju: Dostojan si, naGospodine i na Boe, da primi slavu, ast i mo, jer ti si stvorio sve: sve tvojoj volji duguje postojanje i stvaranje!(Otk 4,11)

Ni ljudski problemi nisu neutralno vrjednovani. Svaki pro-blem ima u sebi neto to je povezano s Bogom te svako savje-

tovanje koje eli biti kransko mora iz toga proizlaziti. Spo-znaja da Bog ima neto u vezi s naim potekoama otkrivanovu svjetlost i tim potekoama daje novu dimenziju.

ivot nije apsurdan, on ima odreeni smisao, i to onaj kojimu Bog daje. Zato se, pak, neke teke stvari dogaaju, nee-mo moi uvijek shvatiti, ali ve sama spoznaja da svemu postoji neki uzrok moe potpuno izmijeniti situaciju. Stoga rijeiapostola Pavla imaju jo vei znaaj, ulijevaju nadu: Znamo

da Bog ini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube...(Rim 8,28)

Biblija je puna opomena, savjeta i pouka. Apostol Pavao uKol 3,16 rabi grku rije nutheteo kao glagol i nuthesia kaoimenicu. DK ih prevodi uei i svjetujui, Bakoti uite isvjetujte, Stvarnost pouavajte i opominjite, a neki drugiprevoditelji uspostaviti, ukazati na pravi put. Spomenuta

rije nuthesia esto je povezana s rijeju didasko, uenje.Kod apostola Ivana stoji slina rije, parakletos, u vezi saSvetim Duhom, a znai utjeitelj, zastupnik, savjetnik,onaj koji daje upute o istini (Iv 14,16.17; 16,13).

Dakle, sva je Biblija nuthezijski orijentirana, ona savjetu- je, opominje, ui, upuuje na istinu, tjei u ime Kristovo.

Ove rijei to ih apostoli upotrebljavaju najbolje moemoprimijeniti u sluaju kad se ovjek nae u poloaju kojeg treba

mijenjati, kojeg samo Bog moe promijeniti. U ponaanju ili upromjeni karaktera Boja Rije treba sluiti kao uenje, poti-caj, savjet ili pouka.

Tako je apostol Pavao doista vrio pravu pastoralnu slubusavjetovanja, opominjanja, uenja. Opirno izvjee o takvom

BIBLIJA TEMELJ PASTORALNE SLUBE


10/225


radu za svakog ovjeka (Kol 1,28 DK) nalazimo u Dj 20,

kad se Pavao na dirljiv nain oprata od Crkve u Efezu. Tripune godine on je u toj Crkvi obavljao pravu pastoralnu ipropovjedniku slubu, i to danju i nou, kako kae, neprestajui, uei sa suzama! Mnoge je poznavao po imenu,bavio se pojedincima, skupinama i obiteljima. On se sjeaprolosti, gleda na budunost i opisuje sadanjost! OpominjeCrkvu na budue probleme i ukazuje na nastavak rada u njoj.

Svima nam je potreban vodi koji e nas provesti kroz

mnoge tjesnace u ivotu, kao to je i brodaru potreban naviga-tor koji e ga provesti mimo pjeanih sprudova ili rijekompunom podvodnih stijena. Gdje da naemo tog vodia? Mi vas,draga brao, upuujemo na Bibliju. Nadahnuta od Boga i na-pisana perom svetih ljudi, ona veoma jasno i precizno pokazu-je dunosti i starih i mladih. Ona uzdie misli, omekava srce,nadahnjuje duh veseljem i svetom radou. Biblija izlae savr-eno mjerilo karaktera; ona je nepogrjeivi vodi u svim prili-

kama, sve do kraja naeg ivotnog puta. Prihvatite je kao svogsavjetnika, kao pravilo svog svakodnevnog ivota.2

Pastir u Starom zavjetu

Prije nego to su ljudi govorili o Bogu kao Ocu, pjevali suo Njemu kao Pastiru: Milou svojom vodio si ovaj narod,

tobom otkupljen, pjeva Mojsije u zahvali za izbavljenje, i kaedalje: Dovest e ih i posaditi na gori svoje batine, namjestu koje ti, Jahve, svojim uini boravitem, Svetitem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim..(Post 15,13.17) Jasna jealuzija na pastira koji na istoku vodi svoje stado, ide isprednjega, dovodiga u tor da tamo boravi, zatieno i sigurno, usvom svetom Stanu.

Metafora pastira to vodi svoje stado duboko je ukorije-

njena u iskustvo aramejskih lutalica (Pnz 26,5) kakvi su bilipraoci Izraela, usred one pastirske civilizacije... Pastir jeistodobno voa i prijatelj. To je jak ovjek, koji moe braniti

2 Knight, R. G., Upoznajmo Ellen White, 23. 24.


11/225

11

svoje stado od divljih zvijeri (1 Sam 17,34-37). On je takoer

obazriv prema svojim ovcama, zna za njihovo stanje (Izr 27,23),prilagouje se njihovu poloaju (Post 33,13), nosi ih na ruka-ma (Iz 40,11) milujui ovu ili onu kao ker (2 Sam 12,3).Njegov je autoritet neosporan, temelji se na odanosti i ljuba-vi...3

Ovce su bespomone i ne mogu se braniti. One su izloenesvim zvijerima u umi. Stoga im je potreban pastir koji stadopazi i uva! Kad ih zatvori u tor, legne na jedina vrata (izlaz

ulaz) i uva ih svojim tijelom.Suprotno onomu to bi se moglo pomisliti, Jahve gotovonikad ne nosi naslov pastira; iznimka su samo dvije starinskeoznake (Post 49,24; 48,15) i dva zaziva u psaltiru (Ps 23,1;80,2). ini se da je taj naziv pridran Onomu koji ima doi. Sdruge strane, mada se taj naslov nije alegorijski pridavao Jahvi,ipak se u obliku istinske prispodobe o dobrom pastiru moguopisati Boji odnosi s njegovim narodom...

U vrijeme izlaska on uva svoj narod kao stado (Ps 95,7).Voae ih kao stado kroz pustinju (Ps 78,52).Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi

ih u svom naruju i briljivo njeguje dojilice (Iz 40,11).Tako Jahve trajno vodi svoj narod (Ps 80,2).Izrael je, dodue, sliniji tvrdoglavoj junici, nego janjetu

na prostranoj livadi (Ho 4,16) i morat e poi u suanjstvo (Jr

13,17).Tada e ga Jahve opet dovesti k izvoru vode(Izaija 49,10)okupljajui rasprene ovce (usp. Iz 56,8). Zazvidat e im i sabrati ih(Zah 10,8).

On pokazuje jednaku briljivost prema svakoj vjernoj ov-ci, kojoj nita ne moe uzmanjkati i koja se niega ne morabojati pod pastirskim tapom Bojim (Ps 23,1-4).

On uzima Davida od torova ovjih i daje mu da pase svoj

narod (Ps 78,70; 2 Sam 7,8; 5,2; 24,17)...4Meutim, pastiri u Izraelu su iznevjerili Boga:

3 Xavier Leon Dufour, Rjenik biblijske teologije, 835.4 Isto, 837.



12/225


Pastiri otpadoe od mene (Jr 2,8).

Da, pastiri... ne traie Jahve i sva se stada rasprie(Jr 10,21).Niste se brinuli za njih... (Jr 23,2).Pastiri ih zavedoe... (Jr 50,6).Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe(Ez

34,2).Stada ne pasete, nemonih ne krijepite, bolesnih ne

lijeite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite,

izgubljenih ne traite, nego nasilno i okrutno njima gospo-darite. I tako se ovce rasprie nemaju pastira, i rasprenepostadoe plijen zvijerima..., i nitko za njih ne pita, nikoganema da ih trai... (Ez 34,3-6)

Zato Gospodin govori:Teko pastiru opakom koji stado ostavlja...(Zah 11,17)Evo me, sam u potraiti ovce svoje i sam u ih pasti.

(Ez 34,11)

Potrait u izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povitu ranjenu i okrijepiti nemonu... (Ez 34,12-16)

Zatim, kao vrhunac ove simbolike, tog odnosa Boga i Nje-govog naroda, vjernih ili nevjernih pastira prema ovcama, kaosveana, zavrna slika i usporedba dolazi starozajvetni evane-list Izaija i dirljivim rijeima opisuje Krista:

Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je

hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonja nas sviju. Zlostav-ljahu ga, a on putae, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnjena klanje odvedoe ga; ko ovca, nijema pred onima to je striu, nije otvorio usta svojih...(Iz 53,6.7)

Pastir u Novom zavjetu

Najvei dogaaj na ovom planetu, Isusovo roenje, najav-

ljen je pastirima stada oko Betlehema! A ti, Betleheme Efrato,najmanji meu kneevstvima Judinim, iz tebe e mi izaionaj koji e vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina,od vjenih vremena... On e se uspraviti, na pau izvoditi svoje stado...(Mih 5,1.3)


13/225

13

I doista, u tom istom kraju boravili pastiri; noivahu

pod vedrim nebom, bdijui nad stadom svojim. Najedanputim pristupi aneo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplaie. Aneo im ree: Ne bojte se, jer vam evodonosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Da-nas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj Krist, Go-spod! (Lk 2,8-11)

Na svijet je doao veliki Pastir! Njegove osobine su naj-ljepi primjer pravog pastira u Njegovom stadu. Osobine onih

koji djeluju u pastoralnoj slubi danas mogu biti presudne zaosobe kojima je potrebna pomo ili savjet.Evo nekoliko navoda iz knjige Ellen G. White enja vje-

kova kao putokaz dananjim pastirima, a istodobno i ohrab-renje u njihovoj slubi:

Slikama iz svakidanjeg ivota Isus je ponovno naao pri-stup umu svojih sluatelja... Sad je krasnom pastirskom slikomprikazao svoju vezu s onima koji Ga vjeruju. Nijedna slika nije

bila poznatija Njegovim sluateljima od ove i Kristove rijeizauvijek su je povezale s Njim. Uenici vie nisu mogli gledatipastire kako se brinu za svoja stada a da se ne sjete Spasitelje- ve pouke. Oni e vidjeti Krista u svakom vjernom pastiru, asebe u svakom bespomonom i ovisnom stadu...

Od svih stvorenja ovca je jedna od najbojaljivih i najbes-pomonijih pa je na Istoku pastirovo staranje za stado neu-

morno i neprekidno... Pastir je budno motrio na ono to mu je povjereno, znajui da tako izlae svoj ivot opasnosti...Dok pastir vodi svoje stado preko stjenovitih breuljaka,

kroz ume i divlje uvale, na travna skrovita kraj rijeke, dok gauva u planinama u toku osamljenih noi, titei ga od plja-kaa, njeno se starajui za bolesne i slabe u stadu, njegovivot postaje jedno s njihovim. vrsta i njena privrenostsjedinjuje ga sa stvorenjima za koje se stara. Ma koliko bilo

veliko stado, pastir poznaje svaku ovcu. Svaka ima svoje imei odaziva se prema svom imenu na pastirov zov...

Isus nas pojedinano poznaje i dirnut je osjeanjem naenemoi. On nas zna sve po imenu. On zna i samu kuu u kojojstanujemo, ime svakog njezinog stanovnika...



14/225


U svim naim kunjama imamo sigurnog Pomonika. On

nas nee ostaviti same da se borimo sa iskuenjima, da seborimo sa zlom i na kraju budemo slomljeni teretom i tugom.Premda je sada skriven od oiju smrtnika, uho vjere moe utiNjegov glas kako govori: Ne boj se, Ja sam s tobom. I ivimi bijah mrtav i evo sam iv u vijek vijeka. (Otk 1,18) Ja sampodnio vae alosti, iskusio vae borbe, sretao se s vaim isku-enjima. Ja poznajem vae suze, jer sam i sam plakao. Pozna- jem boli koje su tako duboke da se ne mogu povjeriti nijed-

nom ljudskom uhu. Ne mislite da ste naputeni i ostavljeni.Premda vaa bol nije taknula nijednu osjetljivu strunu nekogsrca na Zemlji, pogledajte u mene i ivite...5

A u knjizi Sluge evanelja itamo:

Duh pravog pastira je duh samozaborava. Takav gubi iz vida svoje ja, samo da bi mogao raditi Boje djelo...

Na je Spasitelj hodao od kue do kue, iscjeljivao boles-

ne i tjeio alosne i hrabrio klonule, objavljivao mir onima kojisu bili uznemireni. On je uzimao djecu u svoje naruje i bla-goslivljao ih, te govorio rijei utjehe i nade njihovim uplae-nim majkama. Neumornom njenou i blagou, On je razumiosvaki jad i nesreu ljudi...

im (dobar pastir) zapazi da mu je nestala jedna ovca, onse zabrine i razmilja o njoj. Ostavljajui onih devedeset i de-

vet ovaca u toru, on odlazi traiti onu izgubljenu. Ma kako daje no tamna i puna neizvjesnosti, ma koliko da je put nesigu-ran i bez obzira na trud i nezgode koje e sresti u toku trae-nja, on ne zastaje dok ne nae izgubljenu ovcu!

I kad je nae, nareuje li joj da poe za njim? Bije li je ikara to je zalutala ili je gura pred sobom mislei na nezgodei strah kojeg je pretrpio zbog nje? Ne! On uzima iznemogluovcu i stavlja je na svoje rame i, sretan to ju je naao, vraa

se ostalom stadu...6

5 White, Ellen G., enja vjekova, 4o9413.6 White, Ellen G., Sluge evanelja, 8688.


15/225

15

Nijedno ime naeg Gospodina nije tako divno i slavno kao

ime dobri Pastir! I nikad nam nije bio potrebniji pastirkao danas!Moderna vremena su osamila ovjeka i zaboravila na nje-

ga. Svugdje se nalaze slomljena srca i razoreni domovi, svugdje je potreban pastir da okupi stado!

Ljudi pate od raznih vrsta kompleksa. Ne mogu ni samisebe razumjeti. Mnogi su inae dobri ljudi, ali su duhovnobolesni. Potreban im ovjek koji e ih osloboditi njihovih vlas-

titih proturjenosti. Ako nau takvoga koji ih shvaa, on e ihprivui kao magnet.To je bio razlog to su se ljudi tiskali oko Isusa On ih

je razumio. Imao je vremena za njihove potrebe, za razgovor s njima. Bilo je ljudi koji nisu imali prijatelje. Imao je jed-nostavnu, ali divnu metodu kako pomoi oaloenima i potla-enima On ih je ljubio!

Pastir

U biblijskoj simbolici Isus sebe smatra izaslanikom k izgub-ljenim ovcama Izraelovim (Mt 15,24; 10,6; Lk 19,10). Skupioje malo stado(Lk 12,32) i postao mu obeani veliki Pastir(Heb 13,20).

Najavljeni pastir iz Ezekiela 34,23 postao je Isus, te kae:

Ja sam pastir dobri... (Iv 10,11)Zatim Isus prua sliku, usporedbu izmeu pastira i najam-nika (Iv 10,1-17):

Pastir ... ulazi na vrata, on je pastir ovcama!On ovce svoje zove imenom. Kad god izvede sve ovce, krene pred njima, i ovce idu

za njim, jer poznaju njegov glas. Ja sam vrata.

Pastir dobri daje ivot svoj za ovce. Poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovinjaka; i

njih mi treba dovesti; one e uti glas moj, te e biti jedno stado i jedan pastir.



16/225


A apostol Petar pie: Lutali ste naime kao ovce, ali ste

se sada vratili k pastiru i uvaru dua svojih.(1 Pt 2,25)Evo, dakle, nove slike o Pastiru! Taj Pastir je jedan ovjek,On je ovjek! Jak je i dareljiv, On daje, a nita ne trai!

Najamnik

Najamnik je plaenik: Najamnik, koji nije pastir i komune pripadaju ovce, kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce

i bjei, te ih vuk grabi i razgoni. To je zato to je najamniki to mu nije stalo do ovaca. (Iv 10,11-13)

Isus usporeuje pastira i najamnika. Najamnik otkriva svojidentitet vlastitim ponaanjem, za njega je uvanje ovaca samoposao kao svaki drugi. Vie ga brine kako e strii ovce, kolikoe iznositi njegova dobit. Stoga eli to vie izvui iz ovaca, aone koje lutaju smatra pravim teretom. Ako jedna izostane izstada, smatra to osobnom uvredom!

Najamnik uvijek misli to stado treba uiniti za njega, apo rijeima proroka Jeremije, on se ne brine za ovce, ak ihi zavodi! (Jr 23,2; 50,6)

U figurativnom smislu, pobude, ponaanje i odnosi poje-dinaca u pastoralnoj slubi u Crkvi mogu se i danas svrstati udvije skupine kao nekada: u pastire i najamnike!

Kako izgleda i kako se ponaa najamnik u Crkvi? On ne

mari za vjernike, ostaje potpuno ravnoduan prema njihovimpotrebama. Kad pogrijee ili zgrijee, on brzo predlae disci-plinske mjere, svejedno mu je kakvi su bili motivi, okolnostiili slabosti koje su dovele do pogreaka. Biblijska pravna nae-la zastupa strogo, bez milosti!

Najamnik ostaje ravnoduan prema imovini Crkve, mirnogleda kako se nanosi teta, to vlasnitvo nije njegovo osobno!Meutim, vrlo je aktivan kad se radi o njegovim osobnim inte-

resima! On ne ini nita osobito kako bi zadrao djecu i mla-de i sauvao ih, nema vremena za njih ili ih preputa drugi-ma. Ima on dovoljno briga za svoju vlastitu djecu!

Dobra je ilustracija za prepoznavanje i razlikovanje pastirai najamnika onaj dogaaj iz Salomonovih vremena (1 Kr 3,16-


17/225

17

27). Kad je kralj zatraio ma kako bi prepolovio dijete te na

taj nain svakoj majci dodijelio polovinu djeteta, lana mati jeodmah pristala na takvu podjelu! Rasijecite ga, uzviknula je!Njoj je bilo pravo da kralj prepolovi dijete jer ono nije bilonjezino, dobro je to znala! A prava mati je bila spremna odreise svojeg djeteta samo da ono ostane ivo!

Ono rasijecite ga odzvanja u uima svakoga tko pozornoprati pobude i interese pojedinaca koji se otkrivaju u trenutkukad se donose vane odluke o pojedinoj osobi ili o samom

Djelu. Kako se brzo mogu prepoznati i razlikovati najamnici ipastiri!

Stado

Isus naziva svoj narod malim stadom (Lk 12,32) kakobi istaknuo ulogu pastira koji uva, brine se za svoje stado.

Neki ljudi pogreno tumae starozavjetnu i Kristovu me-taforu pastira i stada imajui na umu pasivnu ulogu ovaca ustadu, ali to ne odgovara stvarnosti biblijskih simbola.

Stoga Isus dva puta spominje Crkvu (grki ekklesia), kaopravi naziv za stado: Matej 16,18 i 18,17. Crkva je, dakle,zajednica ljudi okupljenih oko Pastira, Isusa Krista. On vodisvoju Crkvu, svoj narod i brine se preko svojih apostola, uite-lja i pastira: Pazite na se, kae apostol Pavao, i na cijelo

stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Boju koju sebi stee krvlju svojom.(Dj 20,28)Crkva Kristovog stada, dakle, nije neka bezvoljna masa,

ve zajednica, ekklesia, Crkva onih koje je Krist otkupio svojom krvlju, koji vre Njegove zapovijedi, imaju vjeru Isusovu(Otk 12,17), odreeni posao i odgovornosti (Mt 28,18-20; Kol1,18.24.25).



18/225


PASTOR DANAS

Apostol Pavao je bio vrstan teolog i pravnik, kao evane-list vrhunski govornik (orator), ali je tek u pastoralnoj slubidostignuo svoj ideal. U Poslanici kranima u Korintu opisujesvoj rad:

Kao njegovi suradnici... niim ne dajemo nikakva po-voda sablazni, da se ne bi ozloglasila naa sluba, naprotiv,

preporuujemo sami sebe u svemu kao Kristovi slubenicivelikom postojanou: u nevoljama, u nudama, u tjesko-bama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u napori-ma, u bdijenjima, u postovima, istoom, znanjem, strplji-vou, dobrotom, Duhom Svetim, iskrenom ljubavi; rijejuistine silom Bojom, s orujem pravednosti za napad i obra-nu, sa slavom i sramotom, sa zlim i dobrim glasom. ini se

da smo zavodnici, a zapravo smo poteni; ini se da smonepoznati, a zapravo smo poznati; ini se da umiremo, azapravo evo ivimo; ini se da smo kanjavani, a zapravonismo ubijani, ini se da smo alosni, a zapravo smo uvijekveseli; ini se da smo siromasi, a zapravo smo oni kojimnoge obogauju; ini se da smo ljudi bez iega, a zapravo smo oni koji posjedujemo sve.(2 Kor 6,3-10)

Neto od tog Pavlovog iskustva, vie ili manje, postaje

iskustvo onoga tko danas radi u pastoralnoj slubi!U novozavjetnoj Crkvi postojale su razne slube, podijelje-ne prema daru Svetog Duha. Milosni su darovi razliiti, ali je isti Duh, pie apostol Pavao i nastavlja: Razliite su islube, ali je isti Gospod. Razliiti su i uinci, ali je isti Bog


19/225

19

koji ini sve u svima... Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci

udovi...(1 Kor 12,4-6). Zatim: On dade jedne kao apostole,druge kao proroke, jedne kao evaneliste, druge kao pastirei uitelje,da pripravi svete za djelo slube, za izgradnju Kri- stovog tijela...(Ef 4,11.12)

U Efeanima 4,11 spominje sesluba pastira,pastoralnasluba kako bismo je danas nazvali. Taj naziv se odnosi nasluge evanelja, a primjenjuje se na samog Krista (1 Pt 2,25).Pastiri su imali zadau bdjeti nad Crkvom, sluiti joj kao star-

jeine i nadglednici: Pazite na se, kae apostol starjeinamau Efezu, i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavinadglednicima da pasete Crkvu Boju koju sebi stee krvljusvojom. (Dj 20,28)

U nekim drugim tekstovima nalazimoslubu akona, ko-ja je nekad oznaavala slugu, a mi joj dodajemo ideju slobode.Ta rije je u poetku imala opi smisao i oznaavala je svakogslugu evanelja (1 Kor 3,5; 2 Kor 6,3; Ef 3,7; 1 Tim 1,12; Kol

1,23), a poslije i pod imenom akon (1 Tim 3,8), i akonice.Rije sluga je u originalu svugdje bila akon! (Vidi Fil 1,1; 1Kor 3,5; 2 Kor 4,5.)

Krist daje nalog za slubu, a Sveti Duh nadahnjuje sluguivotnom silom.

Darovi Duha su vidljivi tako to osoba, odreena, pozvanaza slubu pastira, treba biti prenositelj Rijei, imati vjeru, duh

molitve, strpljenje i ljubav prema svim ljudima grjenicima.On ne djeluje vlastitom snagom i umom, ve je prenositeljvijesti od Boga. Stoji izmeu Boje Rijei i grjenog ovjeka.Rije stoji na jednoj strani, a ovjek na drugoj. On je vjesnikoprosta, jer oprost donosi osloboenje, a osloboenje od tere-ta rjeava probleme koji su nastali upravo zbog slabosti ipogreaka.

Meutim, pastor ne objavljuje samo oprost niti ui o Bo-

jem pratanju, nego vodi brigu o onima kojima je oprote-no! Nije pastor oprostio niti pomogao! Ne pomae pastor Bog pomae! Bog prata!

Pastoralna sluba je pomo u ivotu cijelog ovjeka. Te-melji se na nauku Isusa Krista, obuhvaa duevne i fizike

PASTOR DANAS


20/225


potrebe cijelog ovjeka i prua mu pomo u njegovoj vjerskoj

svakodnevici, u njegovim sumnjama, patnjama i strahovanji-ma, u njegovoj brizi, napetostima i optereenjima, u njegovimnapastima i zaprekama.

Po poslanicama Kristovih apostola pastor ili njegovi surad-nici trebajupomagati drugima (Gal 6,1-9), slabima (Rim 14,1),pruati pomoutjehe i raditi na popravljanju (1 Sol 5,11),trebaju znati snositi druge (1 Sol 5,14), moliti se za druge (1Tim 2,1), skrbiti za meusobni miri pouavati druge (Rim

14,19).Pastor treba savjetovati i davati upute,rjeavati proble-me u braku i obitelji, razrjeavati krizne situacije, davatipoduku i sudjelovati u odgoju mladih, treba se snalaziti ukonfliktima, pomoi u razrjeavanju psihikih smetnji u su-radnji s lijenikom.

Mladima je potreban savjetnik u odluci da slue Bogu, daizvre izbor zvanja, izbor branog druga.

Starijima je potrebna potpora da mogu drati korak svremenom, jer su mnoge sijede glave u nedoumici pred raznimproblemima.

Usamljenisu takoer tu, moda su izgubili nekog svoje-ga, imaju malo interesa za budunost, moda pate u samoi imole se Bogu za utjehu i pomo!

Onima koji su uinili prve korake u vjeritreba pomoi

da ojaaju i budu spremni za kunje kako bi i tada bili jaki!

Pastoralna etika

U opem obrazovanju uglavnom se polae vanost na bu-due zvanje, na profesionalnu strunost, a manje na ovjekoveosobine. Na prvom mjestu je, dakle, budua funkcija koja seu okviru opeg obrazovanja temelji na stjecanju znanja, infor-

macija i znanosti.Meutim, kod propovjednika, pastora, teologa, mora se

polaziti od same osobe, od osobina ovjeka koji, uz strunoteoloko obrazovanje, treba biti predstavnik Autora Biblije, sa-mog Boga, u ije ime nastupa u okviru svoje slube u Crkvi.


21/225

21

U Novom zavjetu su krani u nekim prigodama nazivani

strancima (paroikoi), koji ovdje ili ondje stanuju, ali ija jedomovina na nebu! Taj izraz nalazimo u Ef 2,19 te u 1 Pt 2,11,kao tui i strani ili gosti i doljaci. Dakle, na Zemlji smogosti i stranci te nae ponaanje mora odgovarati Onome kogapredstavljamo!

Prema tome, funkcija ili profesionalna formacija ne smijenikad sakriti ovjeka kao osobu. Svakako, ovaj etiki izbornam otvara ili zatvara vrata! On nije lak, ali kad se potegne

razgovor o ljudima, ipak se na povrini prvo javlja ovjek kaoosoba s odreenim osobinama, pa tek onda njegova funkcijaili zvanje!

Otmjeno ponaanje

Propovjednici (pastori) moraju imati u svom ponaanjuotmjenosti i uglaenosti. Oni moraju odbaciti sve rune i neo-bine geste i pokrete, a usvojiti jednostavno, a otmjeno pona-anje.7

Kad govorimo o otmjenom ponaanju, govorimo,zapravo, o pastoralnoj etici, mislimo na moral, ponaanje ikarakter nekog pastora. Moral (gr. ethikos) je skup pravilaponaanja koje je odreeno drutvo prihvatilo kao asno,poteno, pravo te on, u svojem najviem znaenju, pripada

upravo onima koji drugima dijele savjete, upute i poukezasnovane na Bibliji. Apostol Pavao opisuje takve osobine pastora, sveenika,

propovjednika i pie Titu prigodom postavljanja crkvenihstarjeina: Jer nadglednik, u svojstvu Bojeg upravitelja,mora biti besprijekoran, ne samodopadan, ne sklon srdbi,ne goropadan, ne svadljivac, ne odan prljavim dobicima,ve gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, poboan, gos-

podar sebe, posve privren sigurnom propovijedanju nau-ke, da moe i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protiv-nike! (Tit 1,7-9)

7 White, Ellen G., Odabrana svjedoanstva, 128.

PASTOR DANAS


22/225


Ostale osobine svojstvene pastoru

Pun suuti: Gospod nije nikad skrivao istinu, ali je uvi-jek govorio s ljubavlju. U svojim odnosima s blinjima pokazi-vao je veliku obazrivost i bio je uvijek pun suuti... Nikad nijegrubo iznosio istinu, ve je uvijek otkrivao duboku njenostprema ovjeku...

Bog eli da oni koji rade s njim u njegovom vinograduosjeaju suut prema duama i iskrenu naklonost... osobitoprema onima koji pate i koji se bore, koji grijee i kaju se, kojise osjeaju pobijeenima u kunjama i osjeaju se obeshrab-renima. Kao na milostivi Prvosveenik, i mi se trebamo pri-bliiti naim blinjima, dirnuti shvaanjem njihovih slabosti...

Poteni: Neka u svakoj vaoj slubi potenje obiljeavasvaki va korak...

Neovjenost ljudi prema ljudima je najvei ljudski gri-jeh...

Ponizni: Sluga Boji se treba odlikovati poniznou... Ta-kvi su ljudi potrebni u slubi, a ne oni koji su zadovoljni samisa sobom, kojima nita ne treba. Na Gospod treba u slubione koji ulaze u rad sa osjeajem poniznosti i ovisnosti o Bo- joj sili...

Pastir stada: ... Njegova zadaa nije da samo govori spropovjedaonice. Njegova sluba za propovjedaonicom tek po-inje. Potom treba ii u razne obitelji i tamo odnijeti Isusa,

tamo drati svoje propovijedi i to svojim rijeima i djelima.Posjeujui obitelji, treba se zanimati za njihove prilike. On jepastir stada, a posao takvog pastira ne zavrava za propovje-daonicom. On treba razgovarati sa svim lanovima svojega sta-da koje mu je Bog povjerio...8

Za propovjedaonicom

O ponaanju itamo: Zato je potrebno da ponaanje propovjednika bude uljudno i dostojanstveno, u suglasnosti sa sve-

8 White, Ellen G., Sluge evanelja, 137.


23/225

23

tom istinom koju propovijedaju, da bi na taj nain ostavili

dobar dojam na one koji su naklonjeni istini...9

To se odnosi na njegovo ponaanje, a naroito za propo-vjedaonicom: da ne nasmijava sluatelje, da govorom i svojimdranjem ne pokazuje kako mu nije previe stalo do njegovogposla. Takav e primjer dovesti do toga da e ljudi izgubitistrahopotovanje prema Bogu...

Jezik i govor

Nemoj misliti da je Kristov namjesnik ovjek koji nakonsilaska s propovjedaonice moe slobodno govoriti grube ineuljudne rijei, ili praviti kojekakve ale. U takvom nemaKristove ljubavi, nego mu je srce puno samoljublja i njegovoponaanje svjedoi da ne zna cijeniti svete stvari. Krist nije stakvim ovjekom, jer on ne moe nositi svete istine koje jeBog dao za ovo vrijeme.10

Svaki se propovjednik moe nauiti da govori lijepo iteno, samo ako dobro pazi na svoj govor. Onda se nee mo-rati uriti i rijei izgovarati bez predaha. Dakle, treba govoritirazgovijetno, polako, da bi ljudi mogli upamtiti misli koje imiznosi. Ali kad se misli iznose suvie brzo, ljudi ih ne moguprimiti u svoje srce...11

Postoji odreeni nain izraavanja u pastorovom ili pro-

povjednikovom govoru. Pastor ne treba imati dvije ili vie me-toda u uporabi svojeg rjenika, jednu za propovjedaonicom,drugu u razgovoru, treu u privatnom poslu ili u domu. Nje-gove rijei, rjenik, govor i izrazi trebaju na svakom mjestu iuvijek biti na razini njegove svete slube.

Pastor ili propovjednik ne upotrebljava takozvane pota-palice, profane izraze, dvosmislene rijei, neukusne doskoice.Trebao bi biljeiti one rijei kojih se treba odrei, a ule su u

govor i esto se rabe te ih vjebom izbaciti iz upotrebe (pri-

9 Isto, 130.10 White, Ellen G., Odabrana svjedoanstva, 130.11 Isto, 135. 136.

PASTOR DANAS


24/225


mjerice: zar ne, je li tako, znate, hm, dragi prisutni,

razumijete i sl.).Naroito je vano znati sluiti se biblijskim izrazima kojisu danas izvan uporabe. Stoga treba uzeti bolje prijevode akoelimo biti jasniji i razumljiviji.

Odijevanje

U okvir otmjenog ponaanja pripada i nain odijevanja.

Mnogi propovjednici u tome grijee... Oni moraju znati da ite stvari govore ljudima. Oni im svojom vanjtinom daju pri-mjer reda, istoe i ukusa, ili pak primjer nereda, nemara inedostatka ukusa, to za njih moe biti opasno ako se ugledajuna njega...

Ako bi se oni koji slue Bogu u njegovoj svetinji pokazalinemarnima i ako ne bi potovali Boga svojim ponaanjem isvojom odjeom, onda bi i drugi ljudi izgubili potovanje pre-ma Bogu i njegovoj svetoj slubi.12

Nae rijei, nae ponaanje, i naa djela, nae odijelo, naglas i sve to pripada naoj linosti, ostavlja jak dojam na lju-de...13

Mogli bismo dodati da portske jakne, areno odijelo, jeanshlae, puloveri koji se oblae preko glave ili s ovratnikom,koulja bez kravate i slina odjea koja se nosi s nemarom ne

prilii pastoru ili propovjedniku koji mora u svakom trenutkubiti na slubi svojemu stadu.Zakljuimo jo jednim citatom: pastor ili propovjednik

treba biti u stalnoj molitvi, ali istodobno vjeran u slubi. Nje-gov govor mora biti ispravan, bez ulinih izraza i jeftinih rije-i. Njegovo odijevanje mora biti u suglasnosti s karakteromzvanja kojeg obavlja... Neka ne zaboravlja male stvari koje seesto zanemaruju, jer nemarnost dovodi do zaborava i veih

odgovornosti...14

12 White, Ellen G., Odabrana svjedoanstva, 131. 132.13 Isto, 135.14 White, E. G., Sluge evanelja, 121.


25/225

25

Pastor u svojoj obitelji

Bog eli da uitelj biblijskih istina ivi po njima i kodsvoje kue, jer utjecaj svega onoga to govori i propovijedaovisi najvie od njegova vlastita ivota...

Dom mnogo utjee na sreu ljudi i ena, kao i na uspjehmjesne crkve... Svijetu nisu toliko potrebni veliki ljudi, kolikosu mu potrebni dobri ljudi, ljudi koji su blagoslov svojimobiteljima...

U propovjednikoj obitelji treba biti sloga, jer je onanajbolja propovijed o praktinoj pobonosti...

Propovjednik ima svoje dunosti svuda oko sebe, i blie idalje, ali njegova najvea dunost sastoji se u podizanju njegove djece. Njegov vanjski rad ne bi ga smio toliko vezati daradi njega zanemari odgoj svoje djece...15

Diskrecija

Pastor je obvezatan uvati profesionalnu tajnu, sve to muljudi povjere. On slua o patnjama, problemima ljudi u braku,u obitelji, u Crkvi, na poslu. Ne smije nikome iznositi sadrajsvojih razgovora, ni s kime ne smije dijeliti svoje terete osims Gospodinom u molitvi.

Apostol Pavao govori o svojim iskustvima s ljudima, ali neimenuje nikoga osobno, on uva tajne (2 Kor 12,5.6.9.10.20).

Apostol Ivan kae za Isusa: Ali im se sam Isus nije po-vjeravao, jer ih je sve poznavao. Njemu nije trebalo da mutko dade svjedoanstvo o ovjeku, jer je sam poznavaoovjekovu nutrinu. (Iv 2,24.25)

15 Isto, 129.

PASTOR DANAS


26/225


METODIKA PASTORALNE SLUBE

U pastoralnom radu metodika je veoma vana. Rije me-toda (lat. methodus) znai neto rei, uiniti po odreenomnainu, uiti nekog neemu odreenom, vriti odreenu na-stavu na unaprijed pripremljen nain i prema odreenim na-elima i odreenom redu.

Sama metodika je nastava ili obavljanje odreene zadae

po odreenom redu, redoslijedu, po odreenim naelima imjerilima.

Zapravo, ne moe ni biti drukije! Nema pastoralnog radabez odreene metode, naina rada i postupanja. Apostol Pa- vao kae: Neka vaa rije bude ljubazna, solju zainjena,da znadnete odgovoriti svakom kako treba! (Kol 4,6) Tokako treba ili to treba odgovoriti ili rei zapravo su meto-

de rada u pastoralnoj slubi, bilo da taj rad obavlja pastor,propovjednik, starjeina, akon ili uitelj, a isto tako svatkotko djeluje u ime Isusa Krista za dobro svojih blinjih.

Pitanje, meutim, uvijek ostaje otvoreno: hoe li upotri-jebljene metode biti nadahnute Svetim Duhom u pruanju pra-vih savjeta ili pomoi? Ili pak nekim naim, osobnim mudro-vanjem!?

U svakom sluaju, metodika u pastoralnoj slubi poiva na

temelju Svetog pisma, na vjeri u Isusa Krista. S tog gleditamoemo suditi o drugim metodama i primjenjivati ih, uvijekimajui na umu slau li se one s biblijskim naelima.

Da bi se biblijske metode mogle razvijati, potrebno ih jekritiki svrstavati pod jednim ciljem, a on je oznaen u pozna-


27/225

27

tom tekstu apostola Pavla u 2 Tim3,15.17. U njemu je sadran

sav rad pastoralne slube, sav njezin cilj.

Podruje djelatnosti

Metodika pastoralne slube primjenjuje se na ova podruja njezine djelatnosti:

1. objaviti utjecaj evanelja na ovjeka, Boju ljubav i prav-du i pomoi mu da se obrati spasenju, shvati ga i prihvati;

2. oivotvoriti naela evanelja, pruiti potporu, savjet iutjehu te tako prevladati posljedice zla koje sputavaju i tlaeovjeka, zatim ponovno uspostaviti nadu, sigurnost i ivotnusnagu;

3. stvoriti prostor za povjerljiv razgovor, izgraditi sustavkomunikacije te omoguiti osobi da prihvati sebe i razumijedruge;

4. omoguiti osobi da shvati i bude svjesna svetosti i pravdeBoje;

5. obeati oprost kao rezultat osobnog osvjedoenja,pokajanja, priznanja i novog ivota;

6. savjetovati, pomoi kod odluka, opomenuti i pruitidjelotvornu pomo te tako ojaati sve snage u ovjeku da moeizbjei zlo, spasiti se od zla ili zlo barem umanjiti;

7. pomoi ovjeku, ne ostaviti ga samog, progovoriti mukad se nae u patnji, u strahu, pod nepravdom ili sumnjom,izraziti mu razumijevanje, pruiti mu utjehu i ohrabrenje (Job2,13);

8. nauiti ovjeka da se moli, zahvaljuje, da se moli zadruge prema primjeru biblijskih svjedoka, da se nada u Bojuvjernost i spasenje;

9. objaviti Krista raspetog i uskrslog kao nadu koja pre-mauje granice ivota i smrti a donosi vjeno spasenje.

Sva ta podruja pastoralne slube imaju funkciju lijeenja,potpore, savjetovanja, orijentacije i pomirenja. Pomoi, dakle,



28/225


osobi da se vrati u prijanji poloaj, izvri bolji izbor u odluka-

ma i uspostavi bolje odnose s blinjima.

Interna i eksterna misija

Pastorova sluba odvija se uglavnom unutar Crkve. Onstoji pod obvezom pruanja pomoi, kao lijenik pod Hipo-kratovom prisegom (Hipokrat je bio grki lijenik iz etvrtogstoljea prije Krista). Pred njim ne stoji izbor pruiti ili ne

pruiti pomo. Ne moe birati hoe li uloiti maksimalni iliminimalni trud, kao profesionalac ili amater!

On mora ulagati sve svoje moi kako bi uao u kontakt, ukomunikaciju s osobama u Crkvi kojima je potrebna pomo.Mora znati poistovjetiti se s nevoljama, biti otvoren s njima. Toje vanije od svake metodologije i svakog tehnikog znanja. Toznai ljubiti blinjega!

Tri najvanije slube u Crkvi za koje on mora poznavatibiblijske metode rada su:

1. uiti i propovijedati evanelje (kerygma);

2. uspostaviti zajednicu s Bogom (koinoma);

3. utvrditi vjeru u slubi ljubavi za druge (diakona).

Pastoru ili njegovim suradnicima obraaju se i osobe iz- vana, jer im je potrebna pomo. Naputeni od drutva, bez

moralne ili materijalne potpore, sami, u bolnici, u zatvoru, ustarakim domovima, izbjeglice i prognanici (ljudi u tranziciji,kretanju). Posebna akcija je vrlo vana u katastrofama, popla-vama.

U ratnim vremenima, kad najvee sile zla haraju, unitava- ju, razaraju i ubijaju, pastoralna sluba dolazi do izraaja upomaganju stradalnicima, u prikupljanju pomoi, u pruanjuutoita i u lijeenju (Mt 25,34-46).

Autoritet u pastoralnoj slubi

U pastoralnoj slubi Boji je autoritet prijeko potreban.to vrijede najbolje metode rada ako ovjek nema autoriteta?


29/225

29

Autoritet ima samo onaj ovjek koji se dri uputa i metoda

rada Velikog Pastira.Nuthezijska sluba je doista savjetodavna, ali s autoritetomBoje Rijei i njezinih uputa. Pastor se slui boanskim auto-ritetom, ali ne prelazi granice koje su povjerene ljudskom oru-u. Nikad nije samovoljan ni tiranski raspoloen. Ostavlja slo-bodu odluivanja svakome kome prua savjete, ali tako daBoje odredbe nikog ne ostavljaju u nedoumici.

to se vie pastor dri Boje Rijei, to se sm mijenja.

Ondje gdje djeluje Sveti Duh sve su vidljiviji znaci Boje pri-sutnosti, a to znai da je sve jasnija promjena karaktera, navi-ka, metoda rada kod samog pastora.

Promijenjen pastor ulae sve svoje snage da se i drugipromijene. To ne ide tako brzo ni kod njega, a jo manje koddrugih. On sm je bio grjenik, a sada je spaen ovjek. Smse morao boriti s grijehom i kunjama, ali mu je pomoglaBoja Rije. To njegovo osobno iskustvo daje mu ustrajnost i

nadu da e i oni s kojima radi stei ista iskustva i iste pobjede.(2 Kor 1,3.4)

Autoritet stjee onaj suradnik u pastoralnoj slubi koji smtvori ono to drugima govori! Samo e tada ljudi prihvatitinjegove savjete i upute!

Intenzivna i ekstenzivna metoda

Postoje openito dvije metode u postupku savjetovanja ilirazgovora pastora i sugovornika koji je doao traiti savjet ilipomo, a to su intenzivna i ekstenzivna metoda.

Intenzivna:kad osoba ima vie problema, ali pred pasto-ra dolazi samo s jednim, a ostale taji ili ne govori o njima,pastor mora upotrijebiti intenzivnu metodu rada.

Metoda se sastoji u tome to pastor, dok pokuava rijeiti

poznati problem, shvati da postoje jo neki problemi te po-stupno istrauje i otkriva druge probleme koji su esto praviizvor potekoa.

Pastor tada ukazuje osobi na potrebu vee otvorenosti te,ako eli rijeiti jedan problem, mora iskreno navesti i druge



30/225


koje taji. Ne mora se, naime, uvijek ui u kuu kroz glavni

ulaz. Ima i sporednih ulaza!Ta metoda ima prednost: na taj nain je mogue da osobadobije rjeenje jednog problema te tako stjee sigurnost da jojpastor moe primijeniti ista biblijska naela i na druge, koje upoetku nije otkrio.

Ekstenzivna: po ovoj metodi pastor ispituje brzo, ali itemeljito razliita ivotna podruja osobe koja je zatraila sa-vjet. On postavlja pitanja i biljei odgovore o njezinom odnosu

s Bogom, sa Crkvom, kako stoji s molitvom, kakvi su njeziniodnosi s drugima, prema branom drugu, roditeljima, kakav je njezin odnos prema radu i zaposlenju, u koli, prema vlas-titom tijelu (jelo, pie, san, bolest) i prema novcu.

Pastor zatim vri pregled svih odgovora i reakcije na po-stavljena pitanja. Tada naini plan po kojem e dalje raditi.Pritom naroitu pozornost obraa na neke pojave kao to sunervoza, zbunjenost, aljenje, zamuckivanje i sl. Ovakav po-

stupak pomae pastoru da baci pogled na cjelinu potekoakako bi se zatim zadrao na podrijetlu, izvoru problema.

Te se dvije metode ponekad isprepleu u radu, ali se neiskljuuju. Pastor e esto upotrijebiti as jednu, as drugumetodu. Ako u jednoj postigne uspjeh, moi e i u drugojpostii isto.

Suradnja pastora i psihijatraMetode rada se razlikuju, to je sasvim prirodno, ali se

ponekad mogu uskladiti ili meusobno dopuniti.Psihijatar kao lijenik treba pruati pomo svakom ovje-

ku iji problemi imaju organski uzrok. Njegovo podruje radapostaje sve vee. Znanost o utjecaju biokemijskih procesa naponaanje i karakter ljudi stoji tek na poetku.

Dakle, psihijatrova legitimna zadaa je pomoi ovjekukoji pati zbog organskih smetnji, ali je takvom potrebna i dvo-struka pomo. Dok lijenik pokuava rijeiti njegove tjelesneprobleme, pastor mu moe takoer pomoi. Primjerice, lije-nik poinje tretman ira na elucu megavitaminskim prepa-


31/225

31

ratom, a pastorova sluba bi se trebala usredotoiti na

pacijentov nain ivota, jer je uzrok njegovog ira lo nainivota koji treba promijeniti! Moda su uzrok ira loi meu-sobni odnosi koji imaju svoj poetak u nepovjerenju, povlae-nju u sebe itd.

Drugim rijeima, esto je potrebna i korisna suradnja iz-meu pastora i lijenika psihijatra. Pastor mora budno pazitipri razgovoru s osobom kod koje je dugotrajno razdoblju po-tekoa u komuniciranju s drugima ili su uoljive psihike i

tjelesne tegobe koje se iznenada pojavljuju kod nekog krat-kotrajnog, odreenog doivljaja. U takvim sluajevima trebazatraiti savjet psihoterapeuta ili opu lijeniku konzultaciju.Pritom treba paziti radi li se o pojavama psihikih tegoba, ostrahu, depresiji ili o samoubilakim namjerama zbog vjerskihnapasti kao to je osjeaj krivnje zbog koje se osoba osjeaodbaenom od Boga.

Pastor pritom treba raunati kako nije rijetko da u Crkvi

postoji raznoliko sustezanje od medicinskog tretmana psihi-kih tegoba, osobito kad su one povezane s vjerskim izjavama.On treba biti svjesno odgovoran kako bi uoio i razlikovaoosobe kojima je potreban biblijski savjet od onih kojima jepotreban i medicinski pregled.

Odnos izmeu pastora i psihoterapeuta moe biti plodo-nosan, ali jedan drugog ne mogu nadomjestiti. Razlike su jasne

i uoljive. Psihoterapija pripada podruju psihologije i me-dicine, pastorska sluba podruju teologije i Crkve. Psihote-rapija moe ovjeka, ije je zdravstveno stanje poremeeno,osloboditi ili umanjiti smetnje i bolove. Pastor, pak, moe po-moi tjelesno zdravoj osobi pruajui joj ohrabrenje i pomou ivotu kroz evanelje. Takvu istu pomo moe pruiti i bo-lesnom ovjeku upuujui ga na ivot u Bogu ili ga u bolestihrabriti ukazujui mu na spasonosnu snagu od Boga.



32/225


PASTORALNA SLUBA

I PSIHOLOGIJA

Poznavanje ovjeka

Ako elimo voditi due Isusu, moramo upoznati ljudskuprirodu i prouavati ljudski um!16 Drugim rijeima, ako eli-mo obavljati pastoralnu slubu, moramo poznavati psihologiju.

Prvi izvorpoznavanja ljudi je poznavanje samog sebe!Tko svoj ivot svjesno ivi i razmilja o sebi, ako se ne skrivaod samog sebe, tko ima teka iskustva sa samim sobom, tko neodstranjuje iskustva o osobnim nevoljama i grijesima, ne po-tiskuje ih niti uljepava, ve ih ima na umu i razmilja o njima,njemu e biti mogue iroko i ivo shvaanje ljudskog ivota.

Drugi izvorpoznavanja ljudi mogao bi biti ivi kontakts drugim ljudima, susret s njihovim ivotom, razgovor s njimau njihovom domu. Tko izbjegava svakodnevni susret sa svojimblinjima, nee uspjeti stei umijee poznavanja ljudi. Samot-nici ne stiu do pastora!

Trei izvor je pogled ili promatranje ivota u predod-bama ivota ne samo u pobonim knjigama, ve i u svjetskojknjievnosti, u pjesnitvu. Tu su, izmeu ostalih, veliki pisci:Dostojevski i Tolstoj u svojim knjievnim djelima, pa Balzac,

majstor u opisivanju stranputica grjenih ljudi. U njihovim sudjelima ljudi opisani u pravom svjetlu i stvarnosti njihovogivota. Takva knjievna djela se ne odbacuju. Masaryk je govorio

16 Review and Herald, 625, 1882.


33/225

33

kako je svoje poznavanje ljudi stjecao itajui raznu suvreme-

nu literaturu.etvrti izvor je psiholoka i psihijatrijska literatura.Ona je danas vrlo opsena, a koliko e tko ulaziti dublje u tuliteraturu, svatko sm odluuje. To ovisi o sklonosti i obdare-nosti svakog pojedinca kod izbora opravdanog izvora. Psiho-logija je pomono sredstvo u stjecanju poznavanja ovjeka.Pastor ne moe znati sve pojedinosti o ovjeku, a nije dovoljnoupoznat s metodama u poznavanju ovjeka bez eksperimental-

ne psihologije i psihoterapije. Tako se usklauju odnosi izme-u pastora i psihologa, a esto se tako meu njima uspostavljai ua suradnja.

Peti izvorje odluujui u spoznaji ovjeka i njegova po-loaja, a to je Biblija. U njoj se nalaze duboke spoznaje oovjeku, pa i one koje ne moe nadoknaditi ni sva psihologija,ni svi drugi izvori. Naprotiv, iz Biblije bi sva psihologija moglanauiti to je odluujue o ovjeku!

Boja Rije je sva upuena ovjeku i na ovjeka. Ona elis njim razgovarati, dotaknuti ga, iscijeliti i preobraziti. Tko sed voditi od strane Boje Rijei, taj e sm po sebi imati pravipristup ljudima. U povezanosti s takvim neiscrpnim znanjemo ovjeku i sama psiholoka znanost moe biti doista osvijetlje-na na korist i pomo ljudima.

ovjeka emo moi shvatiti tek ako ga promatramo s bib-

lijskog gledita. U Bibliji je otkriveno to je ovjek i, to psiho-logija sama ne moe shvatiti, a to je ljudska bijeda i ljudska veliina, to je ljudska podinjenost grijehu, ali i ovjekovapripadnost nebeskom Ocu usprkos svim grijesima.

Ne treba mirovati dok se svaki ovjek s kojim dolazimo udodir ne promotri s tog biblijskog gledita. Treba ii do naj-dublje dubine, do demonskih sila koje ovjeka zarobljavaju, alii do najviih visina boanske moi koje su dorasle svakom

ropstvu. Tada e nam jo vie zasjati, postati jasno i uzvienoda su odluujua sredstva u svakoj pastoralnoj slubi molitvai Boja Rije.

Tako e Kristova sila osloboditi ovjeka od sile zla. Zato jeza pastora najvanije i najpouzdanije sredstvo za razumijeva-

PASTORALNA SLUBA I PSIHOLOGIJA


34/225


nje, poznavanje ovjeka i za rjeenje njegovih problema upra-

vo svakodnevno zajednitvo s Biblijom.To naroito istiemo stoga to je zadaa pastoralne slubeupravo posveenje cijelog ovjeka. Kad se pastor slui psiho-logijom, ona postajesamo jedan od naina stjecanja prave ilicjelokupne slike o ovjeku. Ako bi se, meutim, sluio samotom znanou, bio bi ogranien u analizi pravog stanja osobekoja trai njegovu pomo. To je stoga to psihologija nije ustanju otkriti religijski temelj. Bog nije skriven u nesvjesnim

dubinama due, a ni u potrebama i eljama ljudskim, ve jeovjekova vjera u Boga i ljubav prema Bogu temelj njegovereligioznosti.

Kad vjera i ljubav ne bi bile takav temelj, onda bi se, popsihologiji, sva njegova religioznost svela na ljudske potrebe ilielje kao izvor te religioznosti. to su potrebe i elje po teorijiope psihologije? Sve njezine analize pokazuju da su one istoljudske i tjelesne, egocentrine. Prema njoj, ovjek od Boga

trai sigurnost, sreu, mir, snagu. ovjek se, po tome, okreeBogu samo kao prema apsolutnom ispunjenju svojih potrebai elja. Za primjer navedimo Boje oinstvo. Po psihologiji, uBojem oinstvu vidimo samo izraz potrebe za potporom izatitom!

Iz tih se razloga pastor mora kritiki ograniiti ili postavitiprema opem shvaanju i miljenu to postoje danas u svijetu,

a mogu utjecati na biblijska otkrivenja o ovjekovom umu idui.

Defincija osobe

Definicije osobe su raznovrsne, a jedna od njih glasila biovako: osoba je cjelina svih ovjekovih psihikih osobina kojemu daju peat psiholoke individualnosti. Evo jo jednog tu-

maenja o osobi: to je ovjekov izgled kako se pokazuje i inidrugima!

Osoba (lat. persona) znai ljudsko bie, a ujedno i skupnjegovih ponaanja koja ine osobu. Ili: osoba je ljudsko bieu cjelini!


35/225

35

U novijoj literaturi o psihologiji istiu se tri oblika jedne

osobe:a) jedinstvo ili integritet,b) jedinstvenost ili osobnost,c) relativna dosljednost u ponaanju kao posljedica jedin-

stva i osobnosti.Svaki pojedinac je osoba, jer ini odreenu, jedinstvenu i

osobnu organizaciju odreenih osobina.Razliiti autori imaju i razliita shvaanja o tome to je

bitno za prouavanje neke osobe, to to ini strukturu osobe.Neki smatraju kako su najvanije znaajke neke osobe njezinenavike te da se iz njih moe objasniti njezino cjelokupno po-naanje. Drugi autori smatraju da motivinajuspjenije pokazuju osobu. Trei naglaavaju da je najvanije utvrditi intencije(namjere), aspiracije (tenje),stavove ili interese. etvrti opetistiu kako treba najprije upoznati probleme i potekoe kojeovjek ima u odnosu s drugima i u rjeavanju zadataka pred

kojima se nalazi, pa se tada moe najbolje ocijeniti neka oso-ba.

to kae Biblija o ovjeku kao osobi? U Heb 2,6-8 itamo:to je ovjek, jer ga se sjea, ili Sin ovjeji, jer ga milostivopogleda? Jedno si ga (kratko) vrijeme uinio niim od an-ela, ali si ga onda ovjenao slavom i au; sve si podloio pod noge njegove.

Tipovi osoba

Tip osobe u psihologiji je rezultat koncepcije koja smatrada se sva arolikost ljudskih individualnosti moe svesti narazmjerno ogranien broj osnovnih tipova osoba. vicarski psi-holog C. G. Jung dijeli ljude u dva osnovna tipa: introvertnitip osoba, koje su povuene u sebe, nespretne i neprilagoene,

preosjetljive na kritiku, sklone pretjeranoj analizi same sebe idrugih ljudi, te ekstravertnitip osoba, koje su otvorene, spret-ne, neosjetljive na kritiku, burno izraavaju svoje emocionalnedoivljaje. Meutim, ovakvo tipiziranje, koje je naizgled vrlo jednostavno i prihvatljivo, osim prednosti ima i niz slabosti.



36/225


Slabost je podjele na ta dva tipa u tome to oni nisu jedinstve-

ni, ima i podtipova ili se jedan utapa u drugi, ovisno o sredinii socijalnom statusu.Bruno Bisio dijeli osobe u vie skupina:Nezrela osoba. Tu ubrajamo tipove mladia i djevojaka u

dobi od 16 do 21 godine, koji se jo nisu izgradili. Djetinjatostse oituje u njihovim interesima, u nepromiljenoj i olakojdelinkvenciji (kraa), u opiranju da zavre kolovanje ili sezaposle te estokom suprotstavljanju bilo kakvom nadzoru ili

disciplini.Pasivna osoba. Osobe te vrste se oituju u pasivnosti i upomanjkanju inicijative. Sklone su parazitizmu. Dijelimo ih nanedinamine i podreene osobe. Nedinamine su one kojimanedostaje inicijativa na poslu, slabo se zanimaju za vanjskisvijet, slabo su ili nimalo povezane s obitelji, nemaju ciljeva itenji koje bi nadilazile njihove jednostavne svakidanje potre-be. Podreene su osobe duevno izrazito pasivno oblikovane

i redovito su sklone poistovjeivanju s drugim osobama. Ra-dije su sljedbenici nego predvodnici. Takvim osobama nedo-staje originalnost.

Lakomislena osoba. O takvim osobama moemo rei dasu slabe volje, neodgovorne, nedostaje im snage, upornosti iambicije.

Nestalna osoba. Takve osobe imaju povoljne odgojne mo-

gunosti, no zbog teko prilagodljive naravi ne uspijevaju seprilagoditi ni emotivno, ni ekonomski, ni radno, ni drutveno.esto su prijazne i susretljive, ali nesposobne, neuspjene

ili nezainteresirane. Prosuuju neispravno, nemaju ambicije iinicijative i sanjare kao da im nedostaje i tjelesne i osjeajnesnage. Ponestaje im ustrajnosti. Preosjetljive su i prazne. Ne-dostaje im odgovornost prema samima sebi i drutvu. Sklonesu izljevima srdbe, razdraljivosti, nepromiljenosti, drskosti

i slijepoj nemarnosti.Shizoidna osoba. Te su osobe izrazito nesklone drutvenim

dodirima, ali su sklone i budne sanjati. esto su umiljenibolesnici. U drutvu se osjeaju neugodno i nepovjerljive su.esto oituju nedostatak zanimanja i opu ravnodunost pre-


37/225

37

ma svojim obiteljskim obvezama i vezama. Nazivaju ih ud-

nima.Neetina osoba. U ovu skupinu svrstavamo osobe u dobiod 21 godine i navie. Takve osobe iskazuju nezrele interese,nedostaje im razboritost, neodgovorne su, sanjaju otvorenihoiju, sklone su pustolovinama, izabiru teko ostvarive ciljevei nisu sposobne staloeno rasuivati pri odluivanju.

U tu skupinu moemo svrstati i oveu skupinu osoba kojesu po godinama zrele, no jedva su sposobne samostalno misliti

i djelovati. Previe su ovisne, esto kaemo da nisu odrasle.Kad zapadnu u nevolju, a to se esto zbiva, pasivno oekujuda im roditelji, starija sestra ili baka priteknu u pomo. Isprav-ne su i irokogrudne prema svojim prijateljima, ali su nemilo-srdne prema neprijateljima i onima koji prekre njihov kodeks.

Amoralna osoba. Takve osobe prvobitno iskazuju opumoralnu bezosjeajnost, nedostaje im simpatije i brige za bli-nje. Trajne su im osobine: razdraljivost, nadutost, krutost i

gruba sebinost. Jedva da ikada osjete grinju savjesti... To sucinici, nemaju asti, bestidni su, nedostaje im ljubav, zahval-nost i drugi drutveni i etiki osjeaji.

Agresivna osoba. Dre se da su uvrijeene, sklone suzametanju svae. Buntovne su, ne podnose disciplinu i olakose posvaaju sa svakim tko im proturijei.

Biblija i opa psihologija Jednostavan uvid u ono to se u nama dogaa pomae

nam utvrditi kako u nama postoje pojmovi, osjeaji, ideje, misli,sjeanja i stanja due koja se mijenjaju. To su sve psihikepojave, duevni ivot.

Psihologija je znanost koja prouava te pojave. To je zna-nost koja sadri sve osobine prave znanosti i pokuava okriti

ope zakone raznih psihikih funkcija.U prijevodu grke rijei psyche (dua) i logos (uenje,

znanost) imamo rije psihologija, znanost koja prouava svepojave ovjekove due. Ruch i Zimbardo u svojoj knjizi defi-niraju psihologiju kao znanost koja prouava ovjekovo pona-



38/225


anje, to ga to pokree, motivira, a bavi se i ljudskim duhom,

proiruje znanje i naine kako popraviti kvalitetu ljudskogivota. To je znanost o ponaanju ljudi i njihovom doivljava-nju te o uvjetima pod kojima se ono odvija.

Aristotel je (384.322. prije Krista) opisao duu kao ivot,izvor ivota, sve ivotne pojave.

Dua je cjelokupni ivot ovjekov. U njoj su spremenaih emocija i elja, ona je izvor nas samih, dio u nama kojiljubi, mrzi, misli, eli, pati i odluuje.

Dua nije neki organ, ve dimenzija povezivanja tijela iduha. Ona je oznaka za cijelog ovjeka, za ivo bie koje jeobdareno jezikom, svjesno samog sebe, sposobno odgovornodjelovati, oslanjati se na odnos jati.

Grka filozofija tumai da je dua nadmona sila u ovje-ku koja ga oslobaa svega zemaljskog, a ono to ostaje boanskoje i besmrtno. Biblija, nasuprot tome, ui da je ovjek jedin-stvena cjelina, da u njemu ne postoje dva dijela, jedan silan

i snaan, a drugi slab i troan. Sve je u njemu slabo, ali je svepostavljeno na svijet jedinom moi Stvoriteljevom.

Na prvim stranicama Biblije itamo kako Bog, Jahve, na-pravi ovjeka od praha zemaljskoga i u nosnice mu udahnedah ivota. Tako postane ovjek iva dua.(Postanak 2,7)Ovdje imamo dva elementa iz kojih proizlazi trei: tijelo plusdah ivotni ine duu, ovjeka!

Ovdje, u prijevodu Stvarnosti, jasno vidimo kako je ovjeksastavljen iz dva dijela iz kojih je proiziao ovjek kao cjelina.To je dihotomija. ak i apostol Pavao, kad u 1. Solunjanima5,23 govori o duhu, dui i tijelu, naglaava cjelinu ljudskogbia, jer kae: Holokleron hymon topneuma kai hepsychekai to soma, u prijevodu Stvarnosti: I neka se cijelo vaebie duh, dua i tijelo... On, dakle, misli na cjelinu ljudskogbia. Ono kaije veznik, a stvara povezanost koja jasno ukazuje

na cjelinu. Budui da Pavao nabraja (duh, dua i tijelo), stvore-na je trihotomija, trostruki sastav ljudskog bia, a to je ilo uprilog platonskoj trihotomiji koja je omalovaavala tijelo, isti-cala duh, a dui pripisivala besmrtnost, to je uvijek u suprot-nosti s Biblijom.


39/225

39

Cilj svega reenog je podvui vanost cjeline ljudskeoso-

be. Samo tijelo (soma) predoava uvijek ivog ovjeka, ivuosobu, ne mrtvog ovjeka, mrtvo tijelo. Soma je, dakle, stvoreniorganizam koji ne oznaava jedan dio ovjeka, ve cjelinu,jedinstvo cijelog ovjeka. Tako i dah ivota (nephesch i ruach)ne oznaava samo jedinstvo i cjelinu ovjekove osobe koja jerezultat stvaralake sinteze (Post 2,7), ve i individualziraniivot u fiziolokom (Post 35,18), ali i psiholokom smislu (1Sam 1,10).

Dah ivota (ruach) oznaava duh, ope i bezlino naeloivota koje potjee od Boga i vraa se Njemu im se odvaja odpraha zemaljskog s kojim je stvarao ivu realnost ovjeka (Izr12,10; Lk 23,46; Dj 7,59). On je, dakle, bitan element, dio odkojeg se sastoji ljudsko bie, a slui kao oznaka za manifesta-ciju duhovnog ivota, mo uma, stanje duha, sklonost dobruili zlu (Post 31,1-5; Iz 29,24; Ps 51,12-14.19).

To znaenje imaju i grki izrazi psyche i pneuma, upotri-

jebljeni u Novom Zavjetu. Oba pojma oznaavaju izraz pot-punog ljudskog ivota, bilo pod formom psihikog ili indi-vidualnog, ili pod pojmom duhovnog ili umnog. Ponekad apo-stol Pavao upotrebljava izraz pneuma kao smisao nas samih,intelekt (1 Kor 2,11; 5,3-5; 7,34; 2 Kor 7,1; Kol 2,5). U po-sebnim se sluajevima u Bibliji govori o dui kad se ovjek eliemocionalno izraziti: dokle ete muiti duu moju..., pita se

Job (19,2). Kad se dua u Bibliji upravo otkriva kao osoba,sama linost, onda se sposobnosti, ovjekov unutranji ivot,njegove misli, osjeaji, volja i njegovi vanjski doivljaji izraa-vaju rijeima kao to su one Isusove: alosna je dua mojado smrti... (Mk 14,34).

Sm Isus naglaava vanost cjelokupne ovjekove osobe:Jer kakva je korist ovjeku ako sav svijet dobije a duisvojoj naudi? ili kakav e otkup dati ovjek za svoju duu?

(Mt 16,26, DK). U prijevodu Stvarnosti jo je jasnije reeno:to koristi ovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj i-vot? to li moe dati ovjek kao otkupninu za svoj ivot?

Dakle, nema ovjek duu, nego je dua on sm, njegovaosoba. (Post 2,7) Zato se njegova osoba izraava sposobnou



40/225


razvijanja intelektualnih vrlina, moralne zrelosti. Tako njegov

intelectus kroz obrazovanje i studij te kroz stalno vjebanjerazvija steenu sposobnost i sigurnost u naelnim odlukama.Njegovscientia kroz studij i dugotrajno stjecanje uvida u stvarnisvijet due i duevne tijekove stjee sapientiu, sposobnost dabrzo prosudi kako naela i injenice primijeniti u svjetlu vje-nog Smisla!

Iz svega proizlazi da pastoralna psihologija, iji je temeljopa psihologija,

1. mora biti hermeneutika psihologija, jer mora voditirauna o naelnoj krunoj strukturi tijeka shvaanja ovjekoveosobe;

2. mora biti dinamina, tj. mora opravdati unutranjupsihiku dinamiku ovjekovih komunikacijskih sposobnosti;

3. mora ukazivati na psihopovijesnu orijentaciju da bimogla obuhvatiti povezanost izmeu individualne biografije ipovijesno-simbolikih manifestacija;

4. mora biti i psihologija konflikta meu ljudima da bimogla opravdati temeljne poglede religijske istine koju su oniprihvatili.

Pastor i opa psihologija

Psihologija, dakle, slui pastoru kao pomona znanost za

istraivanje unutranje ovjekove naravi. Ona mu prua jedno-stavne metode kako bi pomogao normalnim osobama da boljeiskoriste sredstva koja im stoje na raspolaganju kako bi prona-le ravnoteu u svojem duhovnom, mentalnom i psihikomivotu. Stoga je prijeko potrebno upoznati glavne i temeljnepostavke u ovoj znanosti, koje, uz teoloke spoznaje i meto-de, mogu pomoi ovjeku u svladavanju problema.

Pastor treba razviti to objektivnije i profesionalnije shva-

anje ljudskih potreba kako bi dobio temeljne spoznaje da impomogne i primijeni specifine pristupe koji odgovaraju po-sebnim sluajevima.

Prema tome, pastoralna je sluba upuena na bavljenjeodreenom svjesnou ovjekova ivota i njegovim ponaa-


41/225

41

njem. On se mora upoznati sa znanou koja istrauje, opisuje

uvjete, strukturu i dinamiku ovjekove svjesnosti, njegovo po-naanje u ovim ili onim okolnostima, njegove doivljaje.Sm pastor, po naravi svojega zvanja i uz teoloko znanje,

ne raspolae nekim svojim instrumentarijem kojim bi se ispi-tivala ovjekova svjesnost i ponaanje. Stoga se on treba koris-titi rezultatima psihologije, osobito ispitivanjima motivacija,uvjetima i tijekom ovjekova ponaanja te o strukturi i dina-mici ovjekovih doivljaja, to za njega veoma mnogo znai.

esto mislimo na lijenikov primjer. On mora ne samodobro poznavati lijek, ve iznad svega mora prepoznati bolest,mora biti dobar dijagnostiar! to pomau sva terapeutskaznanja ako je dijagnoza pogrena? to pomau pastoru svi da-rovi moi, to mu vrijedi i poznavanje Biblije ako ne razumijeovjeka koji mu je doao na razgovor? Sama simpatija premanjemu, sama revnost i dobra volja da mu pomogne nisudovoljne. Njemu je potrebna mudrost, poznavanje due. U

stjecanju tog poznavanja psihologija nam prua i te kako bitneusluge, jer skuplja spoznaje putem promatranja, ispitivanja ieksperimentiranja.

Ona slui kao eksperimentalno istraivanje tijeka svjesno-sti i njezinih pojava, daje nam, primjerice, uvid u razvoj karak-tera. Vana je i po spoznaji o mladenatvu ili o starijim osoba-ma te kao socijalna psihologija prouava socijalno ponaanje i

njegove uvjete. Na taj nain pastor stjee spoznaje o ovjeko-voj dui kako bi najbolje mogao primijeniti Boju Rije. Svakiovjek, naime, drukije prosuuje, tumai i osjea evanelje.Meutim, psihologija ne smije postati za pastora svrha samapo sebi, niti se on njome smije sluiti kao da je psihijatar.Njega se ponajprije tie duhovni ivot.

S druge strane, i samom lijeniku psihijatru ili psihologudobro dolazi suradnja s pastorom. Psihijatar nije obvezatan

odreivati svojem pacijentu stav prema svijetu ili ivotu, alito uiniti kad utvrdi da on boluje zbog nedostatka ljubavi, vjere, nade?

Tako i pastor moe doi u situaciju da mu neki ovjekgovori o svojoj rezignaciji, melankoliji ili depresiji. Ve je bio



42/225


kod lijenika, ali se ne dri njegovih uputa. Pastor e s njim

razgovarati i pomoi da se ponovno obrati lijeniku i posluaga.Kad pastoru ponestaje rjeenja ili strune metode za

suzbijanje seksualnih devijacija ili anomalija, on e kod tihpojava ili problema savjetovati osobe da potrae pomo spe-cijalista. To se odnosi i na ovisnike, naroito narkomane. Za-kljuimo: psihologija nam pomae shvatiti ponaanje i postup-ke ljudi, jer joj je metodika sadrana u njezinoj zadai. Ona,

naime, ima zadau:a) promatrati to ovjek radi, kako se ponaa,b) opisati promatranja te ih sustavno srediti i opisati,c) objasniti ih na razumljiv nain id) prognozirati to se moe unaprijed predvidjeti iz nje-

govog ponaanja i drugih psiholokih pojava.


43/225

43

UENJA I METODE U PSIHOLOGIJI

Platon, grki filozof (427.348. prije Krista), u svojimdijalozima razlikuje razumni i nerazumni (racionalni i ira-cionalni) dio due.

Aristotel, grki filozof (384.322. prije Krista), pripisivao je dui etiri sposobnosti: nutritivnu, senzitivnu, motricilnu iintelektualnu. Samo ovjek ima ovu posljednju.

Descartes, francuski filozof (1596.1650.), koji je izrekaoonu uvenu misao: Mislim, dakle postojim, bio je prvi koji je smatrao da nematerijalna dua nema nikakvu organskufunkciju, jer je njezina narav da misli, bilo da zapaa (shvaa),bilo da djeluje (volja). Ova klasifikacija, koja je ve bila bliaznanstvenom gledanju, ima manu to ostavlja po strani osje-ajnost.

Tako se u 19. stoljeu stiglo do klasine podjele psihikihpojava: inteligencija, osjeajnost, volja. Taj redoslijed aktivno-sti due doveo je do tih triju razliitih svojstava due (triho-tomija). Podjela je umjetna, jer su ta tri svojstva due zapravo jedno, ali se izraavaju u trima oblicima.

Postoje jo neka uenja o dui i njezinim svojstvima.Po opem miljenju dualista (koji povezuju duh i duu),

to su dvije razliite stvarnosti, ali reciprono djeluju jedna na

drugu.Po teorijiparalelista, koja se temelji na onom to Leibnitz,njemaki filozof (1646.1716.), naziva predodreenom har-monijom (Bog je unaprijed odredio da duh, dua i tijelo djeluju harmonino, ali neovisno), pretpostavlja da se oba reda


44/225


pojava slau, a istodobno ne djeluju jedan na drugi. Ova hi-

poteza je korisna jer uva neovisnost psihologije od fiziologije.Huxley, engleski humanist i putopisac (1825.1895.), iz-nosi teoriju nazvanu epifenomenizam, kojom tumai da psi-hike pojave ovise o organizmu. Savjest bi, po njemu, bilasamo izraz fiziolokih aktivnosti. Ova teorija se oslanja na uskuneovisnost duha u odnosu na tijelo i naelo uvanja energije.Znanstvenici koji podupiru tu teoriju ne opaaju da je njihovotumaenje savjesti verbalno, daleko od znanstvenog temelja.

Ne uviaju da djelovanja savjesti, ako nisu energetskog podri- jetla, ne znai da nisu bez ikakvog znaaja i efikasnosti.Drugi su znanstvenici (Pavlov, Watson,Becterew) radili

na ispitivanju fizikih, ali i organskih reakcija. To su nazvalipsihologijom reakcija, a u Americi teorijom biheviorizma.

Iz raznih smjerova psihologije proizlaze i razliite metodepristupa i psiholokog tretmana. Evo ih nekoliko:

1) Bihevioristika metoda (od engl. rijei behavior, po-

naanje) amerikog psihologa Skinnera (roen 1904.), koja seslui izravnim, odreenim, progresivnim i kontroliranim sred-stvima kako bi se izmijenilo ponaanje osobe. Tako se onamijenja ili se njezino psiholoko stanje popravlja. Uloga psi-hologa je vrlo izravna, direktna.

2) Humanistika metoda Rogera Carla, amerikog psi-hologa (roen 1902.), kojom se psihoanalitiar trudi shvatiti

osobu, njezine interne potrebe, navesti osobu da bolje spoznasebe.3)Pastoralna metoda psihologa Clinebella poiva na od-

reenom broju naela, obuhvaa suradnju osobe, a zapostav-lja analizu dubina.

4)Manerova kola, u Sjedinjenim Amerikim Dravama,ui da je krivac za duevne probleme osjeaj vlastite odgovor-nosti. Krivi su meuljudski odnosi, treba ih srediti, onda je to

najbolja psihoterapija. ovjek nije rtva grinje savjesti, ve juje sm povrijedio. Budui da je sm kriv, mora sm i ispravitipogreku, priznati je. im ispravi pogreku, ozdravlja!

5) Vincent Mervilova kola u Francuskoj ui da je strahrezultat konflikata, a temelj strahu je osjeaj nesigurnosti. On


45/225

45

potjee iz prolosti (sjeanja, iskustva, nerijeeni sukobi), iz

sadanjosti (rauni, ispiti, odnosi), od budunosti (perspektivau ivotu, bolest, smrt).6) Watsonova kola kondicioniranog stimulusa (1930.)

ui da je psihologija dio biologije, povezana organski, a temeljise na poznatom Pavlovljevom eksperimentu sa psom (predhranom koju gleda pas lui pljuvaku i zvoni).

7) Regresivna terapija (Jan Eric Sigdel), uenje o regre-sivnoj terapiji nehipnotika tehnika povratka u prole ivo-

te, koja otkriva razline podsvjesne doivljaje kao uzroke psi-hikih problema. Voenom meditacijom osoba se rjeava uzro-ka tih problema i spoznaje svoje zadatke u ovom ivotu.

8) Tehnika neurolingvistikog programiranja (RichardGreene), kojom se pokazuje kako je predodba koju imamo osebi esto konica da otvoreno i potpuno ivimo svoj ivot.Tehnika upuuje kako reprogramirati svoj negativni programi kako poboljati komunikaciju s drugima.

9) Uenje o transpersonalnom pristupu ovjeku (Jasmin-ka Peko-Krtolica), u okviru kojeg se pokazuje kako razumijevanje meusobne povezanosti meu ljudima omoguava rje-enje osobnih problema. U toj povezanosti lei mogunost osob-nog napretka i ispunjenja.

10) Terapija bojama i Bachovim cvjetnim kapima (Danercer). Negativne emocije znaajan su izvor razliitih zdrav-

stvenih problema. Uravnoteen odnos prema blinjima, auto-sugestivni trening i pripravci od latica cvijea jedan su odnaina pronalaenja unutranjeg sklada i prevladavanja nega-tivnih emocija.

11) Meditativna tehnika oputanja (eljko tajduhar)omoguava duboki psihofiziki odmor.

12) Psihoanalitika metoda Sigmunda Freuda, austrij-skog lijenika, tvorca psihoanalize (1856.1939.), poziva se

na prolost osobe, na ono nesvjesno u njoj. Duboke elje imotivi se objelodanjuju (demaskiraju). Freudova metoda ko-pa po prolosti, od djetinjstva, da bi deblokirala sadanjost.

O Freudu postoji opirna literatura, a ovdje emo se za-drati samo na nekim karakteristinim crtama njegove psiho-



46/225


analize. Osoba s duevnim problemima je bolesna, za to ona

nije kriva! Iz tog razloga ona nije sama odgovorna, ve drugi.Problemi su, dakle, alogeni(prouzroeni od drugih), za razlikuod autogenih (kad je kriva sama osoba). Drutvo je krivo,kriva je javnost. Ubojica nije odgovoran, netko drugi je kriv,on se mora lijeiti.

Freudova je teorija arheoloka ekspedicija u prolost, traise uzrok (krivac) u precima, roditeljima, drutvu ili ivotnimprilikama.

Poznati psihoanalitiar Erich Fromm (1900.1980.) navodiFreudovu teoriju, njegove postavke, te kae: Freud je svojomterapijom htio uspostaviti kontrolu nad ovjekovim nagonimajaajui svoj ego, a nagoni se moraju pokoravati egu i super-egu... U njegovom sustavu nema mjesta za milost i majinskuljubav, koju svodi na puko hranjenje djeteta. Kljuni pojamnjegovog sustava je kontrola...17

Freud se bavio temeljitim prouavanjem fenomena nesvjes-

nog u ovjeku. Ono to mislimo ne mora nuno biti identinos onim to jesmo... Mislimo, primjerice, da je nae ponaanjemotivirano ljubavlju, odanou, osjeajem dunosti itd., a nismosvjesni injenice da smo, umjesto toga, motivirani eljom zamoi, mazohizmom i ovisnou. Freudovo se otkrie sastoji utome da ono to mislimo ne mora biti nuno identino s onimto jesmo! Razlika izmeu onog to kaem i onoga to vjerujem

poprima novu dimenziju, onu mojeg nesvjesnog vjerovanja ilinesvjesne elje...Kad netko kae volim te, ili volim Boga, ili volim

domovinu, izgovara rijei koje, usprkos injenici da potpunovjeruje u njihovu istinitost, mogu biti sasvim neistinite i samosu racionalizacija elje za vlau, uspjehom, slavom, novcemili izraz vlastite ovisnosti o skupini.

Freud pretjeruje kad u svakom svjesnom pronalazi neto

nesvjesno, tako da sa skepsom gleda ak i kad nije sumnjao uiskrenost osobe. Primjerice, on vidi sukobe izmeu svjesnog inesvjesnog:

17 Erich Fromm, Veliina i granice Freudove misli, 14.


47/225

47

svijest o slobodi to je nesvjesna nesloboda,

svjesna dobra savjest nesvjesni osjeaj krivnje, svjesni osjeaj sree nesvjesna depresija, svijest o moi nesvjesni osjeaj nemoi, svijest o ljubavi nesvjesna mrnja i ravnodunost itd.

Znaajna uloga ranog djetinjstva jedno je od velikih Freu-dovih otkria. Na mnogim klinikim sluajevima pokazao jekako rani doivljaji, osobito traumatski, oblikuju djeji karak-ter do tog stupnja da je zakljuio kako je karakter fiksirandavno prije puberteta i da, uz rijetke iznimke, ne podlijeekasnijim promjenama... U ranom djetinjstvu lei klju za ra-zumijevanje kasnijeg ovjekovog razvoja... Ali je Freud pod-cijenio znaenje konstitucionalnih, genetskih imbenika u obli-kovanju djejeg karaktera...

Freud nije vjerovao u obraenje, u promjenu karaktera.Kad se dogodi da osoba doivi neiju iskrenu pozornost, takav

dogaaj moe drastino promijeniti njezine karakterne crte,kao to su sumnja, strah, osjeaj nevoljenosti itd. Zbog Freu-dovog pomanjkanja vjere u ljubav, za njega je takvo obraenje(conversions) neoekivano i neprihvatljivo! To se odnosi upravo na potpunu promjenu vrijednosti i stavova zbog sasvimnovog iskustva u ivotu!



48/225


PODRUJA PRIMIJENJENE

PSIHOLOGIJE

Psihologija je univerzalna, a njezino golemo polje primje-ne u praksi obuhvaa sve uzraste, od djetinjstva do starosti.Poznavanje njezinih znanstvenih metoda od velike je vrijedno-sti za podruja odgoja, medicine, pastoralne slube i u svako-dnevnom ivotu.

Odgoj i obrazovanje

Za roditelje, kao i za pedagoge, vano je znati definiratiproces odgoja i razlikovati ga od obrazovanja. Nae su pre-dodbe o odgoju odvie uske i skuene. Potrebno je da imamoiri pogled i da sebi postavimo vii cilj. Pravi odgojznai vienego savladavanje odreenog nastavnog programa. To je vienego pripremanje za sadanji ivot. On se bavi cijelim ovje-kovim biem i odnosi se na cijelo razdoblje njegova posto-janja. Odgoj znai skladno razvijanje tjelesnih, duevnih iduhovnih sila. On priprema uenika za radosnu slubu uovom svijetu i za uzvieniju i radosniju slubu u svijetu koji edoi.18

Imajui na umu spomenuta naela odgoja, a pod utjeca-

jem moderne psihologije, pedagozi promatraju dijete kao indi- viduu koja ima vlastiti mentalitet i iji je psiholoki razvojpodvrgnut posebnim zakonima. Ljudskom je biu potrebno

18 White, Ellen G., Odgoj, 11.


49/225

49

dugo razdoblje da razumije i asimilira sloene kulturoloke

strukture u kojima se nalazi i kojima se treba prilagoditi.John Dewey, ameriki profesor psihologije (1859.1952.)govorio je da nastavnik treba biti vodi koji e dijete savjeto-vati i pomagati mu, treba se ponaati prema djetetu kao ravno-pravan prijatelj koji s njim dijeli svoja iskustva. Dijete trebadoivljavati neka vlastita iskustva umjesto da bez kritikog du-ha prihvaa primljene informacije.

Ovid Dekroly, belgijski lijenik (1871.1932.), elio je da

kola postane za dijete nastavak njegove prirodne sredine, daostane to blie stvarnosti, da bude to vie u neposrednomdodiru sa svijetom bia i stvari koji e ono promatrati i koji eposluiti kao temelj njegovog obrazovanja.

Maria Montessori, talijanska psihijatrica (1870.1952),primjeujui da za dijete nije nita predvieno u svijetu od-raslih, za njega stvara vrlo bogat materijal, dopadljiv i nainjenpo njegovoj mjeri, koji slui za slobodne, individualne aktivno-

sti zahvaljujui kojima e dijete ojaati svoje ja koje se upra-vo raa. Ona tvrdi da djecu koja pokazuju lijenost ili zlu voljutreba shvatiti umjesto kanjavati.

Ellen G. White je u svojoj knjizi Odgoj posvetila mnogestranice pravilnom odgoju djece i mladei. I u knjizi Porukamladima ona obuhvaa sva razdoblja ivota i sve njegove po-jave te daje savjete roditeljima i odgajateljima. Ti savjeti su na

razini najsuvremenijih metoda psihologije i pedagogije te mo-gu veoma korisno posluiti kao temelj daljnjem razvoju pas-toralne slube na tom podruju. Ona kae: Izgradnja karakte-ra je najvanije djelo, koje je ikad povjereno ljudskim biima;i nikada ranije njegovo marljivo izuavanje nije bilo tako vanokao sada. Nikada se nijedan prijanji narataj nije morao suo-avati s tako tekim problemima; nikada ranije mladii i dje- vojke nisu bili izloeni tako velikim opasnostima kao to su

one koje im danas prijete.19Alfred Adler(austrijski lijenik i psiholog, 1870.1937.),

govori o praktinom obliku individualne psihologije: Sve po-

19 Isto, 203.

PODRUJA PRIMIJENJENE PSIHOLOGIJE


50/225


jave duevnog ivota treba shvatiti kao pripremu za neki

odreeni cilj, za ivot pred sobom. Svi ljudi moraju proivjetitaj proces, pa prema tome kako ga proivljavaju ili kako sepripremaju za ivot moe odati jo bolju sliku o njima.

U djejem ivotu, kae Adler, pripremu za budunostodaje elja za igrom. U igri se ogleda djeja priprema za bu-dunost, a ve se u to rano doba moe zapaziti djetetov odnosprema okolini, prema drugim ljudima, osjeaji prijateljstva ilineprijateljstva, tenja gospodarenja drugima, osjeaj za za-

jednicu.U svakom djetetu ima ve neto od budueg odraslog o-vjeka, s obzirom na cilj i pripremu za ivot. Zato nam je pro-suivanje ovjeka u velikoj mjeri olakano ako smo upoznalinjegovo djetinjstvo.

Kod upoznavanja pojedinca mogu nam jo posluiti nekeosobine koje se brzo mogu ustanoviti, a to su pozornost irastresenost, nemarnost i zaboravnost, ono svjesno ili nesvje-

sno, obdarenost i slino.20Iz ovakvog Adlerovog stava prirodno je izrasla i njegova

praktina primjena psihoterapije u kojoj psihoterapeut imaaktivan stav. Naroito je velik Adlerov doprinos svakoj huma-nistiki orijentiranoj pedagogiji. Hoe li se neka osoba razvitiu smjeru sudjelovanja u socijalnom ivotu dajui ovako mahaovjekovom uroenom osjeaju za zajednicu, ili e izbjegavati

svaku odgovornost povlaei se od obveza zajednice, ili seagresivno i delinkventno prema njoj ponaati, ovisit e u prvomredu o odgoju.

Adler je zbog toga neumoran u ponavljanju blagotvornihi pozitivnih savjeta roditeljima: Jaajte osjeaje zajednice udjetetu time to ete mu jaati samosvijest i povjerenje ljubav-lju, ne upotrebljavajte svoju mo nad djetetom i budite tole-rantni prema njegovoj prirodnoj agresivnosti.21

Opepoznat je Adlerov utjecaj na razvoj pedagoke psiho-logije kao i psihohigijena u naem stoljeu. Adlerova psiholo-

20 Adler, Alfred, Menschenkenntnis, IV, 102.21 Isto, 103


51/225

51

gija stoji u tradiciji idovsko-kranske misli, u kojoj prevlada-

va ideja o slobodnoj linosti koja tek kao takva moe biti istin-ski korisna zajednici.

Profesionalna orijentacija

Osim odgoja, vrlo je vano jedno podruje na kojemprimjena psihologije vri presudnu ulogu, a to je izbor zvanja,profesionalna orijentacija mladih.

U mnogim zemljama postoje brojni centri za kolsku iprofesionalnu orijentaciju. Upuivanje uenika na buduazvanja i zanimanja traje neprekidno vie godina, a to je cikluspromatranja, kako bi svaki uenik mogao napredovati u okvirusvojih mogunosti i na putu koji najbolje odgovara njegovimsposobnostima.

MedicinaMedicina tei biti to cjelovitija te se obraa psihologiji

uzimajui tako u obzir cjelokupnu bolesnikovu linost. Takose ve poetkom 20. stoljea razvila nova grana medicine uPavlovljevim i Freudovim radovima. Doprinosi suvremene psi-hologije usmjereni su na dubinsko razumijevanje uzroka du-evnih oboljenja te omoguuju pronalaenje novih naina is-

pitivanja osobe i lijeenja.

PODRUJA PRIMIJENJENE PSIHOLOGIJE


52/225


ELEMENTI PSIHIKOG IVOTA

Srce

Kad Isus govori o ovjeku kao osobi koja misli, odluujei rasuuje, On govori o srcu iz kojeg izlazi dobro ili zlo: Ta,usta govore onim ega je srce prepuno! Dobar ovjek izdobre riznice iznosi dobro, a zao ovjek iz zle riznice iznosi

zlo. (Mt 12,34.35). Srcu nasuprot stoji onaj vanjski, vidljiviovjek. Primjer za to je ona proturjenost o kojoj Isus govoriu Mt 15,8. Stoji napisano da ovjek gleda na oi, a Jahve gleda to je u srcu.(1 Sam 16,7)

Biblija uope ne povezuje osjeaje sa srcem, nego vie scjelokupnom ovjekovom osobom, s cjelinom ljudske osobe.U srcu se stvaraju unutranji stavovi, odluke; ono je izvor ele-menata psihikog ivota, manifestacija svih njegovih osobina.

(Vidi: 2 Kor 6,12; 7,15; Fil 1,7: Kol 3,12; Flm 7,12.20; 1 Iv3,17)

Rije kardia (srce) esta je u Bibliji. U doslovnom smislusrce je glavni organ tjelesnog ivota, jer je zadaa srca opskrb-ljivati tijelo krvlju potrebnom za ivot (Lev 17,11). U prene-senom smislu srce predoava potpunu moralnu i umnu ljud-sku aktivnost koja obuhvaa sve racionalne i emotivne elemen-te.

Drugim rijeima, srce se, kao to smo spomenuli, sliko- vito uzima za oznaavanje skrivenih izvora osobnog ivota,uma i osjeaja, dakle cijelog ovjeka.


53/225

53

Razum

Razum ili um, latinski ratio, sposobnost je pomou kojeovjek moe shvatiti, razumjeti, prosuivati, odreivati svojeponaanje prema svojem rasuivanju.

Razum, um, svijest (duh ruach), duh su rijei kojima seobjanjavaju odlike ljudskog, za razliku od drugih stvorenihbia.

Ljudi su se uvijek sporili oko pitanja upravlja li duh tijelomili tijelo duhom. U individualnoj psihologiji utvrujemo njihovmeusobni odnos te moemo zakljuiti da su i duh i tijeloizraajne forme ivota, dijelovi ivotne cjeline.

O toj smo cjelini ljudskog bia ve govorili, a ovdje napo-minjemo samo toliko da bismo shvatili vanost razmiljanja irasuivanja, kao i miljenje koje se tako razlikuje meu ljudi-ma.

Razumom mislimo, razmiljamo, prosuujemo. U svojem

umu oblikujemo stavove, shvaanja, ideje, mjerimo i odmjera- vamo svoje postupke. Za razum jo kaemo da jeproduhov-ljen, nadahnut. Apostol Pavao esto govori o naem duhu,odnosno umu (Rim 8,1-13).

Aktivnost due

Osnovni element psihikog ivota je namjera (lat. inten-tio), to znai in usmjeravanja misli prema nekome ili ne-emu). To je jo nesvjesna aktivnost due, spontani pokret ilizaetak pokreta u samom poetku. Ovdje moemo spomenutii sklonost, ovjekovo svojstvo ili raspoloenje da neto uini,zavri prema odreenim situacijama, da se ponaa ili zauzmestav, da se odredi prema neemu ili nekome u pozitivnom ilinegativnom stavu.

Ova jo neizvjesna aktivnost odnosno pokret, namjera ilinaklonost due vri vrlo vanu ulogu u psihikom ivotu. Svakapojava u naoj svijesti sadri u sebi u najmanju ruku zaetaknekog pokreta, ina, neke aktivnosti, djela. To se naziva idejno-motorna aktivnost, odnosno poetak pokreta ili gibanja, a

ELEMENTI PSIHIKOG IVOTA


54/225


potjee od tzv. motornih centara velikog mozga kod fiziolo-

kih ili psiholokih pojava. Tu ubrajamo i razne reakcije, estonesvjesne, na odreene izazove.

Aktivnost mozga

Kod aktivnosti due vano je naglasiti meusobne utjecajetijela i uma. Krajem 19. stoljea nadahnuta spisateljica Ellen G. White pisala je: Treba naglaavati utjecaj uma na tijelo isto

tako kao i utjecaj tijela na um. Elektrina sila mozga, pojaanaumnom aktivnou, oivljava cijeli o

Documents

pastorlana psihologija