Milivoj Solar - Teorija Knjizevnosti, Skripta

5/24/2018 Milivoj Solar - Teorija Knjizevnosti, Skripta

Milivoj Solar: Teorija knjievnosti

1. Priroda knjievnosti i prouavanje knjievnosti

Naziv i pojam knjievnosti

- pojam knjievnosti obuhvaa ui pojam od pojma koji obuhvaa sve to jezapisano u knjigama

- pojam literaturaima obino ue znaenje (knjige i lanci o nekoj iroj temi iliznanstvenom podruju)

- ponekad za knjievnost rabimo naziv pjesnitvo ali ono obino znai poeziju zarazliku od proze

- s obzirom na umjetniku !unkciju i svrhu knjievnosti pod pojmomknjievnosti najee podrazumijevamo umjetniku knjievnost

- knjievnost ne mora biti nuno zapisana, jer postoji i bogatausmena knjievnost

- knjievnost ne ine samo knjievna djela ve autor,djelo ipublika- tradicionalno povezivanje umjetnosti s lijepim dovelo je do naziva lijepa knjievnost

(beletristika), koji se danas upotrebljava uglavnom za romane i novele- moderna misao umjetnost ne povezuje nuno s lijepim pa je dolo do

neodre"enosti pojma umjetnosti a knjievnost se esto bavi i trivijalnomknjievnou i ostalim oblicima za koje je teko tvrditi spadaju li podumjetnost tako da se suvremeni pojam knjievnosti ponekad moe shvatitii ire od pojma umjetnike knjievnosti

- umjetnost ukljuuje stvaralatvo ona postojeoj gra"i daje nove oblike kojipostaju nositelji posve osobitih znaenja

- za shvaanje pojma knjievnosti bitna su dva odnosa# odnos prema jeziku iodnos prema zbilji

Knjievnost i jezik

- knjievnost je osobita jezina pojava$ ona oblikujui jezik oblikuje ono to je veoblikovano

- knjievnost je jezina tvorevina a knjievno djelo tekstkoji razumijevamo kaobilo koji drugi tekst, a smisao knjievnog djela dobiva tek ako uzmemo u obzir i

kontekst- u knjievnom tekstu bespredmetno je ispitivati odgovara li izreeno istini$

on se toivljava u ukupnosti naeg ivotnog iskustva- s%m knjievni tekst nainom na koji je uspostavljen sugerira kako ga treba

itati kao knjievni tekst- knjievna djela su neponovljiva, knjievne su poruke izrecive samo kroz knjievna djela

kao takva, dok knjievnost slui za komunikaciju i prenoenjemisli koje ni na kojidrugi nain ne bi mogle biti prenesene

Knjievnost i zbilja

- knjievna djela esto govore o stvarnim doga"ajima i daju podatke ostvarnosti

- knjievnost ne moe jednostavno preslikati zbilju zato to su mogunostijezika ograniene a njegova struktura speci!ina

-

nadalje, knjievno djelo moe zbilju izraziti samo u okviru neke knjievne konvencije1


koja je nuna za razumijevanje knjievnog djela (konvencija stiha bajkekazalita...) ona je svojevrstan prethodni sporazum izme"u autora iitatelja

- knjievnost je nuno vezana za zbilju ali uvijek nanovo i na svoj nainoblikuje uvijek svojevrsnu cjelinu ljudskog iskustva

Knjievnost kao umjetnost

- knjievnost na poseban nain govori o stvarnosti o stvarnom ivotu- knjievnik ne stvara svoj svijet ni iz ega$ on na temelju postojee zbilje prema

posebnim zakonima stvara nova djela- knjievno djelo nije samo oponaanje stvarnosti ne odnosi se samo na

prolost i sadanjost ve je i mogui svijet budunosti tako da staravrijedna knjievna djela ne zastarijevaju upravo zbog toga to je u njimasadrana i sadanjost i budunost

&vrha i zadaci prouavanja knjievnosti

- knjievna je kultura sastavni dio ope kulture te je povezana sobrazovanjem

- ljudi se svakodnevno susreu s knjievnou no na irokoj skali knjievnihdjela postoje djela manje odnosno vee umjetnike vrijednosti

- postoji praktini i teorijski odnos prema knjievnosti. Praktino se njome baveknjievnik itatelj te u irem smislu i knjievni kriitar (stvaralakaknjievna kritika), a teorijski se njome bavi onaj tko knji. djela promatra kao posebnepredmete za misaonu obradu

- potpuni doivljaj vezan je za neku dozu teorijskog odnosa prema djelu(nepoznate rijei pojmovi i pojave koji su za autora imali drugo znaenje

itd.)- osjeaj za velike umjetnike vrijednosti izotrava se poznavanjem velikogabroja knjievnih djela razliitih vremena i naroda

- velika vanost knjievnosti me"u ljudima potakla je ljudski interes kakavpotiu i sve druge drutvene i prirodne pojave ' zato znanstveni rad naknjievnosti ne treba mijeati sa sposobnou za knjievno stvaralatvo

Znanost o knjievnosti

- naziv knjievna kritika u nas najee oznauje prosu"ivanje vrijednostipojedinih knji. djela te je poseban dio znanosti o knjievnosti

- znanost o knji. dijeli se na povijest knjievnostii teoriju knjievnosti. Knjievna kritika

je posebna grana koja duboko zadire u ostale dijelove- povijest knjievnostibavi se prouavanjem knji. djela u njihovu poivjesnom

slijedu. azlikuju sepovijest pojedine knjievnosti,komparativna povijest knjievnosti iopa povijest knjievnosti

- povijest pojedine knjievnosti najee se obra"uje prema naelu nacionalnepripadnosti nekada prema naelu jezinog zajednitva a ponekad i premanaelima zajednike tradicije ili zajednikog ivota u nekoj vienacionalnoj iviejezinoj zajednici

- komparativna ili poredbena povijest knjievnosti istrauje veze i odnose izme"udviju ili vie razliitih knjievnosti.

- opa povijest knjievnosti nastoji obuhvatiti sve knjievne pojave od svjetskog

znaenja ili pak velik broj nacionalnih knjievnosti koje pokazuju velike2


slinosti ili su razvijene na istim temeljima (npr. knjievnosti europskogkulturnog kruga*)

- teoriju knjievnosti zanima opa zakonitost knjievnog oblikovanja i nainiostvarivanja knjievnih djela kao umjetnikih tvorevina. +radicionalni nazivza nju je poetika ali danas taj naziv ima obino druga znaenja (npr. poetikaekspresionizma poetika ,. -. imia)

- knjievne teorijevezuju se za iskustvo pojedinih razdoblja i pravaca$ u njima senastoji naknadno odrediti i izraziti neko knjievno iskustvo ili zacrtatipravce nekog budueg razvoja

Estetika, lingvistika i semiotika

- Estetikaima korijene u !ilozo!skom razmiljanju o prirodi umjetnosti u grkoj!ilozo!iji. /aziv i nastojanje da se umjetnost shvati kao posebno podrujesustavnog !ilozo!skog studija potjee od ,le0andera ottlieba -aumgartena(12. st.) a obveznim dijelom svakog !ilozo!skog sustava postaje u

klasinom njemakom idealizmu (3egel). /akon toga estetika se grana nadva pravca# jedan nastoji opisati analizirati i svrstati umjetnika djelaprema srodnim osobinama te uspostavivi sustav pojedinih umjetnostiistraivati slinosti i razlike me"u djelima razliitih umjetnosti$ drugi nastoji!ilozo!ski razmotriti umjetnost i naelno je odrediti i razmotriti njenusudbinu u suvremenom svijetu

- Lingvistika !ilozo!ska razmatranja jezika dovela su do razvoja gramatike iretorike. "#$. st.razvija se lingvistika kao posebna znanost koja se bavijezikom sa stajalitanjegova povijesnog razvoja i usporedbi izme"u razliitih jezika. 4ilhelm von3umboldt# opa lingvistika jezik kao duh pojedinog naroda*. 5erdinand de&aussure# jezik kao sredstvo sporazumijevanja. 6ingvistike spoznajeuveliko su pomogle razumijevanju knjievnosti kao jezine pojave i njezinestrukture

- Semiotika ili semiologija# osnivai# 7harles &anders Pierce i njegovi nastavljai7harles 8orris i 5erdinand de &aussure. 9snovni pojam semiotike je znakosobit ljudski proizvod koji %preslikava& neki podatak ili pojavu, a da s njima ne mora

imati nikakvu prirodnu svezu. ' knjievna djela su znakovi osobite vrste, pa se u tom

smislu moe govoriti o semiotici knjievnosti (nastala u okviru strukturalizma).- Filologija# esto znai isto to i lingvistika ali je uobiajeno da se tim

nazivom oznaava znanost koja prouava cjelokupnu kulturu nekog narodaili srodnih naroda

:a podruja teorije knjievnosti

- oetika! uenje koje se razvija od razmatranja ope prirode knjievnostiprekoanalize pojedinog knjievnog djela, do razmatranja knjievnih vrsta

- Stilistika dio teorije knjievnosti koji povezuje lingvistiku i teoriju knjievnosti- "ersi#ikacija# bavi se prouavanjem naina na koji se oblikuju stihovi. 8oe

se shvatiti i kao dio stilistike- Metodologija prouavanja knjievnosti# nije izravno dio teorije knjievnosti a

bavi se prouavanjem naina i svrha znanstvenog istraivanja knjievnosti

. *naliza knjievnog djela

3


+iloloka analiza teksta

- postupci koji slue nekoj vrsti pripreme za analizu teksta kao knjievnog djela

utvrivanje pravog teksta, utvrivanje autorstva, datiranje djela i komentar- utvrivanje pravog teksta# potrebno je zbog razliitih varijanti tekstova

(posebice u starijih dijela ali i u novijih). /a temelju tih istraivanjaprire"uju se tzv. kritika izdanja pojedinih djela

- utvrivanje autorstva i datiranje ponekad je vrlo vano za razumijevanje djela da se

to odredi, ali ponekad i nije

- komentar on je rezultat prethodne analize teksta- ti se postupci zajednikimimenom nazivaju #ilolokom analizom teksta- prouavanjem navedenih postupaka u pripremi teksta prije svega u svrhu

izdavanja bavi se tekstologija- knjievnoteorijsku analizu pojedinog knjievnog djela moemo razlikovati od kritike

ocjene (kritike) i interpretacije knjievnog djela- analiza# ralanjivanje knji. djela na sastavne dijelove- kritika ocjena tei vrijednosnoj ocjeni knji. djela

- interpretacija# postupak tumaenja knji. djela kojim se utvr"uje smisao djelau cjelini i uloga pojedinih elemenata s obzirom na cjelinu djela

truktura knjievnog djela

- potrebno je odrediti to treba uzeti kao osnovni element strukture i kakovalja shvatiti opa svojstva strukture po kojima se ona razlikuje od npr.skupa skupine ili konglomerata

- mogue je ispitivati strukturu knji. djela ispitivanjem strukture teksta, tj.metodama teorije teksta

- me"utim u knji. djelu unutar obine jezine struktureostvaruje se jedna nova,knjievna strukturakoja je zapravo nadogradnja*na jezinu strukturu

- struktura knji. djela je slojevita, ima tri sloja sloj zvuka,sloj jedinica znaenja islojsvijeta djela

- Sloj zvuka# sam zvuk izgovorenih rijei moe biti neki samostalni elementznaenja (rima ritam melodioznost...)

- Sloj jedinica znaenja# razumijevanje znaenja pojedinih rijei neophodno je zarazumijevanje cjelokupnog knjievnog djela

- Sloj svijeta djela# znaenje pojedinih rijei povezuje se na takav nain da se unaoj mati pojavi svijet knji. djela

- ponekad se razlikuje i sloj ideja i sloj aspekta s kojeg je vi"en svijet djela- postoji i uenje koje za razumijevanje umj. djela smatra najvanijim

razlikovanje izme"u prednjeg plana i pozadine. ;a prednji je plan bitno to da jeumj. djelo ostvareno kao neto zbiljsko (npr. kao jezina tvorevina).9sobitost umj. djela je da nas prednji plan upuuje na stranji plan kojiupuuje na drugi dublji smisao

- razlikovanje izme"u oblika i sadraja u modernoj teoriji knjievnosti nijedostatno zbog tekoa u razlikovanju tih pojmova i njihove tekeodredivosti. ;ato je potrebno uvesti nove razlike i pojmove

'zraz i sadraj

4


- knjievno djelo sagledavamo na planu izrazai na planu sadraja- termini izraz i sadraj u najirem smislu odgovaraju de aussureovim pojmovima

oznaitelj i oznaeno

- u jeziku su oznaitelj i oznaeno nerazdvojno povezani, ali se misaono, uapstrakciji, mogu odvojiti

- razliiti jezici razlikuju se na planu izraza ali i na planu sadraja- u analizi knji. djela potrebno je najprije pristupiti analizi izraza, a tek zatim sadraja- poeziju je npr. zapravo nemogue prevoditi jer je u najveoj moguoj mjeri

ovisna o oznaiteljima tako da je prijevod zapravo nova pjesma dok jeprozu lake prevoditi jer se umjetniki dojam ostvaruje preteno u razinioznaenoga

-ema, motiv i motivacija

- u tradiciji prouavanja knjievnosti tema

se uglavnom shvaala pretenopreko aspekta sadraja pa otuda proizlaze odre"enja poput# tema je onoo emu se govori*

- me"utim s obzirom na za knjievnost odluujue vaan aspekt izraza i daje za knji. najvanije ono na to djelo u cjelini upuuje i to povezuje sveelemente knji. djela tema se u teoriji knji. moe odrediti kao jedinstvenoznaenje djela

- vaan element strukture djela je naslov koji esto izravno i saeto izraavatemu te je predmet poebne analize

- tema se moe razlagati na manje znaenjske jedinice a motiv je najmanjatematska jedinica tj. najmanji dio knji. djela koji sadrava neko relativnosamostalno znaenje u okviru teme

-

motiv ima i druga znaenja# odre"uju ga kao tipinu ivotnu situaciju o kojojdjelo govori te kao tematsku jedinicu koja se moe prepoznati u mnogimknji. djelima (tzv. lutajui motivi*# motiv rastanka zaljubljenih ugovora svragom itd.)

- motivi se esto dijele na statike idinamike motive.


odlomke) odaje temeljni nacrt kompozicije$ me"utim on ne moraodgovarati tzv. unutarnjem kompozicijskom planu tj. nekoj umjetnikojlogici po kojoj se djelo razvija

- analiza kompozicije mora voditi brigu o konvencijama pojedine knjievne vrste- slaganje i povezivanje dijelova knji. djela razlikuje se od slaganja i

povezivanja u bilo kakvoj jezinoj tvorevini$ zato je u teoriji knji. uvedenaopreka izme"u #abule isiea

- opreka se odnosi samo na narativna knji. djela

- naziv #abula esto se upotrebljava u razliitim znaenjima# kao niz motivapovezanih prema naelu onoga to se dalje zbilo* ili se naprostopoistovjeuje sa sadrajem*. 8e"utim !abula se ograniava samo na nizdoga"aja dok je sadraj iri i neodre"eniji pojam. adi vee jasnoe uteoriji knji. se !abula suprotstavlja pojmu siea

- sieje niz doga"aja onakav kakav je u knji. djelu a #abulaje niz doga"ajapovezanih i raspore"enih onako kako bi se oni mogli dogoditi u zbilji(izvanknjievna okosnica)

- sie u pravilu odstupa od vremenskog slijeda koji je mogu u zbilji- postoje ne#abularne knji. vrste, te #abularni nizovi(povezani splet vie !abula)

Pripovjeda pria i lik

- pripovijedanje je postupak nizanja motiva koji je bitno povezan s vremenom idoga"anjem a struktura zatvorena izme"u poetka i kraja naziva se priom

- pripovjedaa valja razlikovati od autora jer je pripovijeda knjievnoteorijskakategorija a autor stvarna osoba

- odnos pripovijedaa prema prii moe biti razliit$ pravi se razlika izme"umimeze (neposredno prikazivanje kao da i nema pripovjedaa s$o%ing) i

dijegeze (prikazivanje prepriavanjem telling)- pripovijedanje se moe vriti u prvom treem ali i drugom licu- pripovijedanje se obino odvija u #okusu, aritu jednog lika, te govorimo o

#okalizaciji koja moe biti unutarnja (kad imamo uvid u junakove misli) i vanjska (kad ganemamo)

- esto se pravi i razlika izme"u pouzdanog i nepouzdanog pripovjedaa- pouzdani pripovjedadaje povremeno naslutiti ili izriito kae da zna zavretak

prie. =ada mu je sve pa i ono to uvjetuje prianje i zbivanje poznato donajsitnijih pojedinosti odre"ujemo ga kao sveznajueg pripovjedaa

- nepouzdani pripovjeda pripovijeda kao bilo koji izravni sudionik u zbivanju njemu ne

moemo vjerovati vie no bilo kojem liku

-

lik je umjetnika tvorevina pa prema tome ne moe biti odre"en samo

uspore"ivanjem sa zbiljskim osobama- likovi esto predstavljaju odre"ene tipove no tipovi imaju prepoznatljive

ope osobine a one su u knji. djelu individualizirane. ,ko su to pretenopsihike osobine upotrebljava se pojam karaktera

- temelj knjievnoznanstvene analize karaktera ini analiza postupakakarakterizacije

'deja

- pojam ideje knji. djela upotrebljava se uglavnom u dva osnovna znaenja# ili je toneka temeljna misao koja je u djelu prisutna odnosno stav prema odre"enim

6


problemima koji se u djelu moe razabrati ili je to cjelokupni smisao djela, bitonoga to djelo govori, odnosno smisao cjelokupne poruke koju djelo predaje itatelju

- u prvom je sluaju ideja jedan strukturni element pored ostalih. ,ko u djelupostoji zastupanje nekih politikih religioznih !ilozo!skih ili drugih uenja

govorimo o tendenciji- u drugom sluaju analiza ideje uspostavlja se u okviru nekog !ilozo!skog

sustava ili cjelokupnog pogleda na svijet ideja proima djelo u cjelini

'zvantekstovni odnosi

- knji. je djelo dinamika struktura ono je sustav odre"enih odnosa- knjievnost ne ine tekstovi$ ona je odnos autora i itatelja te su tu vani

kako elementi unutar teksta, tako i tzv. izvantekstovni odnosi- svako knjievno djelo ostvaruje se u odnosu prema knji. tradiciji, tj. prema drugim

knji. djelima koja mu prethode, ali i koja su mu suvremena

misao knji. djela

- analiza knji. djela mora imati neprestano na umu i sintezu ona mora teiti zahvatiti i

cjeloviti smisao knji. djela- umjetniki doivljaj ili dojam koji dobivamo u susretu s umj. djelom znai

naprosto da knji. djelo razumijevamo kao smislenu cjelinuna odre"eni nain iprije no to smo poeli razumijevati njegove pojedine dijelove ili elementekao upravo umjetnike dijelove odnosno elemente

- budui da itatelj razumijeva tek odre"eni dio onog to je u djelu uopemogue razumjeti i prihvatiti svaka je analiza knji. djela nuno nepotpuna i

nezavrena

/. tilistika

til i stilistika

- jezik u knji. djelu na neki nain odstupa od jezika u obinom govoru a dato odstupanje nije naprosto greka. =nji. tekst sadri viak obavijesti*koji ovisi o nainu shvaanja teksta. +akav se nain pisanja u najirem

smislu rijei naziva stilom- stil se danas shvaa na dva donekle oprena naina# kao dobar odnosno

ispravan nain pisanja ili se razlikuju vrste stilova kao naine pisanja svojstvenenekoj knji. epohi koli piscu djelu te se raspravlja na razini individualnogizraza

- u modernoj stilistici pretee drugo shvaanje ali se zbog tradicije sauvalo iprvo

- u tradicionalnoj retorici dobro pisati znailo je stvarati vrijedna knji. djelaa moderna stilistika nastoji opisati sredstva i postupke jezinog izraavanjakoji su karakteristini za pojedina djela

tara poetika i retorika

7


- staru poetiku i retoriku sa suvremenom stilistikom povezuje nastojanje dase knji. djelo analizira u skladu s opim naelima analize jezika

- stara retorika osnivala se na uenju o autoritetu (nedostiivom uzoru) kaojedinom mjerilu vrijednosti knji. djela

- Knjievne vrste# za svaku vrstu postojali su stalni i vrsti uzorci prema kojimaje valjalo pisati$ osnovni okviri djela trebali su biti unaprijed odre"eni

- uenje o pojedinim stilovima# postojalo je nekoliko temeljnih naina pisanjanekoliko stilova ili tonova koji su se me"usobno razlikovali po temamalikovima itd. /ajee je stara retorika razlikovala visoki&srednji i niski stil

- "isoki stil teme iz ratnikog ivota likovi su junaci nositelji reprezentativnihsvojstava cijelog naroda osnovne misli su od ope vanosti i sadravajuodre"ene etike morale zabranjena upotreba odre"enih pojmova

- 'iski stil# teme iz seoskog pastirskog gra"anskog ivota obini ljudiironina ili satirina namjera smiju se upotrebljavati i nepristojne rijei

- Srednji stil# srednji poloaj izme"u ostala dva stila

- uenje o kompoziciji# posebno bijae razra"en nain na koji se komponiragovor na sudu (uvod, potvrivanje, odbijanje izakljuak) te se zakljuivalo kakoi svako drugo knji. djelo treba shvatiti kao neki niz na odre"eni nainporedanih bitnih dijelova

0ojam !igure

- stara retorika brinula se za takve naine izraavanja kojima e se postiiljepota i izraajnost te su ih marljivo popisivali

- !igure se danas nazivaju i osnovnim stilskim sredstvima- u staroj retorici !igure su smatrane za neto dobro to samo po sebi nuno

daje vrijednost knji. djelu (apsolutna sredstva knji. izraza) dok modernastilistika vodi rauna o !unkciji pojedinih !igura unutar pojedinih knji. djela(relativna sredstva)

- !igure se mougutvrditi i izdvojiti zahvaljujui svom odstupanju od obinoggovora

- !igure dijelimo na #igure dikcije, figure rijei(trope), #igure konstrukcijei#igure misli

+igure dikcije

- #igure dikcije nazivaju se tako"er i glasovne #igure ili zvune figure jer se njihovodjelovanje zasniva na uinku odre"enih glasova odnosno zvukova u govoru

- one upravljaju pozornost na jezini izraz iako zvukovne e!ekte u knji. djelunikada ne prihvaamo odvojeno od znaenja rijei

- ponavljanje pojedinih rijei u poeziji nije nikada prisutno iskljuivo samozbog zvunih e!ekata one svaki put dobivaju novo znaenje

- sonancija nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja odre"enazvukovnog ugo"aja ili glasovnih e!ekata. >avlja se u izrekama i u poezijigdje esto slui kao sredstvo za izazivanje eu!onije (blagoglasjablagozvunosti)

- literacija ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina, ili pak ponavljanje istihsuglasnika ili slogova na poetku vie rijei. ?esto je povezana sasonancijom

- nomatopeja# glasovima se ponaaju odre"eni zvuci iz prirode ivotinjskoglasanje ili zvuci koji nas podsjeaju na neki predmet

8


- slijedee !igure nazivaju se zajednikim imenom lirski paralelizmi- na#ora# ponavljanje rijei na poetku stihova. Epi#ora ponavljanje na kraju

stihova. Simploka ujedinjenje ana!ore i epi!ore. nadiploza# jedna ili vie rijei skraja stiha ponavlja se na poetku idueg stiha

5igure rijei ili tropi

- tropi nastaju promjenom osnovnog znaenja pojedinih rijei$ takve promjenejavljaju se i u svakodnevnom govoru no u obinom govoru to nezamjeujemo

- *eta#ora# neki teoretiari je opisuju kao skreenu poredbu (drugi lanpore"enja) a drugi kao !iguru u kojoj se jedna rije upotrebljava umjestodruge (jednu stvar uzima kao da je druga)$ upotreba meta!ora naziva semeta#orikom

- *etonimija# prema nekim je miljenjima samo podvrsta meta!ore dok jedrugi teoretiari smatraju samostalnom !igurom

- Kod meta!ore se znaenje jedne rijei prenosi na drugu po nekim slinostimaa kod metonimije prema odre"enim stvarnim odnosima (itam =a!ku*)

- ersoni#ikacijaje vrsta meta!ore u kojoj se stvarima, prirodnim pojavama, apstraktnimpredmetima, ivotinjama ili biljkama daju ljudske osobine

- Sinegdo$aje podvrsta metonimije u kojoj se dio uzima kao cjelina jedninaumjesto mnoine odre"en broj umjesto neodre"ene koliine ili obratno

- Eu#emizam# podvrsta metonimije koja oznauje zamjenjivanje nekih rijeikoje se iz bilo kojeg razloga smatraju opasnima ili nepristojnima, nekim blaimizrazima

- Epitet# rije koja se dodaje imenici da bi omoguila stvaranje ivljepotpunije jasnije ili u neemu osobito karakteristine predodbe nekestvari pojave ivog bia ili osobe. Stalni epitetisu epiteti koji se prodajuodre"enim predmetima ili osobama uvijek bez obzira na konkretnusituaciju u knji. djelu

- slijedee !igure spadaju donekle i u !igure misli ali u osnovi im jepreneseno znaenje

- legorija produena meta!ora, tj. cijele se pjesnike slike zamjenjujupojmovima. +asna se itava zasniva na alegoriji# ivotinje nastupaju kaotipovi ljudi

- Simbol# zamjenjivanje neke rijei ivotne pojave ili pojma njegovomuvjetnom alegorijskom oznakom. 9sim stalnih simbola postoje i simbolikarakteristini za pojedinog pjesnika ili djelo. /a tome su posebiceinzistirali simbolisti

+igure konstrukcije

- nastaju osobitim rasporedom rijei u reenici ili u nekoj drugoj veoj cjeliniknji. teksta. ?esto se nazivaju i sintaktikim figurama

- ,nverzija# obrtanje reda rijei ili dijelova reenice u red obrnut od onog kojije gramatiki najispravniji

- Retoriko pitanje# upitne reenice se postavljaju a esto i niu jedna zadrugom bez namjere da stvarno oznae pitanje. :pitne reenice zapravo

slue kao izjavne reenice naglaavajui svojim oblikom odre"en osjeajni9


stav- Elipsa# iz reenine cjeline izostavljaju se pojedine rijei na takav nain da se

smisao cjeline ipako moe razabrati. :potrebljava se esto i usvakodnevnom govoru

- sindeton nastaje nizanjem rijei bez njihova gramatikog povezivanja- olisindeton# nastaje nizanjem veznika bez gramatike potrebe

+igure misli

- jedva se mogu odijeliti od tropa (alegorija retoriko pitanje)$ odnose se nairi smisao onoga to je reeno

- oredba ili komparacija# nastaja kada se neto s neim pore"uje na temeljunekih zajednikih osobina koje redovito nisu neposredno uoljive

- ntiteza posebna vrsta poredbe koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti.Slavenska antiteza sastoji se od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora

- -iperbola# svojevrstan nain poredbe$ !igura preuveliavanja radinaglaavanja odre"ena emocionalnog stava prema predmetima pojavamaili radnjama

- Litota !igura suprotna hiperboli ona umanjuje, odnosno ublaava- radacija nastaje takvim izborom rijei slika i misli kojim se izaziva postupno

pojaavanje ili slabljenje od poetne predodbe ili misli za nizanje odnajslabijeg do najjaeg naziva se klimaks, a suprotno je antiklimaks

- ,ronija izraavanje putem suprotnosti misli se zapravo obrnuto od onoga to se izravnokae

- aradoks# !igura u kojoj se izrie neka misao naizgled u sebi protuslovna ilisuprotna opem miljenju. 9n upuuje na dublji smisao

- ksimoron posebna vrst antiteze, odn. paradoksa u kojem se spajanjem protuslovnih

pojmova stvara novi pojam odn. predodba

1preka meta!ore i metonimije

- postoje razne teorije meta#ore koje pokuavaju objasniti njeno znaenje iprirodu

- opeku meta!ore i metonimije razradio ja 2oman 3akobson u procesu miljenja i jezika

upotrebljavaju se dva temeljna naela# povezivanje po slinosti (metaforiko) ipovezivanje po susjedstvu (metonimijsko)

- paradigmaje niz zamiljenih jedinica kao sredstava izraza, a sintagmaje stvarna vezame"u tim jedinicama. &vaku reenicu moemo promatrati na @ osi

razmatranja# gledanje na na onaj izbor rijei kojim se koristimo ili na nainna koji su one me"usobno povezane. =ako >akobson smatra da meta!oruvalja odrediti kao izbor po slinosti a metonimiju kao nizanje u sintagmi onpretpostavlja da u nekom knji. vrstama pa i epohama dominira naelometa!ore a u drugima metonimije

/ovo shvaanje stila

- u staroj retorici stilske !igure su pozitivni naelno vrijedni nainiizraavanja dok se treba kloniti arhaizama provincijalizama neologizama ibarbarizama

- danas se umjesto normativne stilistike i shvaanja stila kao opevaljanoga

10


naina izraavanja razvija opisna stilistika i shvaanjestila kaoizraza individualnosti- suvremena lingvistika razvila je novo shvaanje stila na temelju razlikovanje

jezika i govora, pojmovne i a#ektivne vrijednosti izraza uenja o stilskim varijantama iuenja o vanosti stilskog izbora sredstava izraza

- razlika izme"ujezikakao sustava koji omoguuje sporazumijevanje i govorakao pojedinanog ina omoguuje prouavanje jezika s aspekta sustava kojipripada kolektivu i s aspekta onog naina kako se tim sustavom koristipojedinac

- razlikovanje izme"u pojmovne i a#ektivne vrijednosti izraza pridaje vanostindividualnosti stila kao imbeniku izraavanja iste ope misli na vienaina ovisno o a!ektivnoj vrijednosti (koju je stara retorika zanemarivala)

- stilistike varijante odre"uju i kvalitetu izraza a treba voditi rauna i okontekstu

1pisna stilistika

- stilistika se moe preteno baviti kolekitvnim jezinim izrazom (tada je onalingvistika disciplina koja ima tek posrednu vanost za teoiju knjievnosti)ili uzima u obzir izraz pojedinca (prelazi u stilistiku kritiku tj. daje iodre"enu ocjenu umjetnike vrijednosti). &amo u prvom sluaju stilistikase moe nazvati opisnom stilistikom

- razlikuju se razliite vrste stilova u okviru razliitih naina izraavanja#knjievni jezik/standardni jezik/jezik kulture obuhvaa npr. razgovorni stil, znanstvenistil, administrativni stil. 1sobine knjievnoumjetnikogstila slikovitost, konkretnost,emocionalnost, ritminost.

- analiza stilova vri se u opisnoj stilistici na temelju razlikovanja izme"upojmovne vrijednosti (neko objektivno ope logiko znaenje poruke)

ekspresivne vrijednosti (nesvjesno obiljeje izraza koje ovisi o prirodi onoga tko seizraava) i impresivne vrijednosti izraza(svjesna tenja da se na onoga kome segovori na odre"eni nain djeluje i samim izrazom a ne samo onim to jeizraeno). +e je razlike uveo 7. -allA. Predmet istraivanja stilistike su samoposljednje dvije vrijednosti ona se bavi onim aspektom i kvalitetom iskaza kojiproizlazi iz izbora sredstava izraza odreenog prirodom ili namjerama onog tko govorii pi!e

- opisna stilistika, sukladno podjeli gramatike, dijeli se na #onostilistiku, mor#ostilistiku,sintaktostilistikui semantostilistiku

- jedinica pojaane izraajnosti jezika zove se stilem, a postoje #onostilemi,mor#ostilemi, sintaktostilemi isemantostilemi

&tilistika kritika

- temeljno joj je pitanje# : emu je kvaliteta umjetnikog stilaB- 6. &pitzer# vrijednost stila je u pjesnikoj osobi koja se tim stilom izraava- neki (4. =aAser C. &taiger) su pokuavali vezati stil za pojedino djelo$ stil

je shvaen kao onaj posebni sklad unutar kojeg se ostvaruje pjesniki svijetdatog djela

4. 5ersi!ikacija

0riroda stiha11


- versi#ikacija nauka o stihu. 6rugi naziv je metrika- stihovima je zajedniko to da kod svih postoji neka osobita zvukovna

organizacija. /e moemo uvijek sluajui stihove zakljuiti da se radi o

stihovima iako je to est sluaj- postoje tri versi!ikacijska sustava kvantitativna"antika"klasina versi!ikacija, te

silabika versi!ikacijaiakcenatska/tonska versi!ikacija koji se obino kombinirajuu silabikoakcenatski"tonski sustav versi!ikacije

Kvantitativna versi!ikacija

- izgovor (pjevanje) stihova omoguavao je tono razlikovanje dugih i kratkihslogova.


kvantitativna stopa sada oznauje akcenatsku stopu te se i tu primjenjujuantiki nazivi stopa

alanjivanje stiha stro!a i rima

- $pkoraenje (enjambement 2anambman3) nastaje kad sesintaktika cjelina razbijastihom tj. kada nekoliko rijei iste reenice prelazi u drugi stih

- rebacivanjeje prenoenje samo jedne rijei u drugi stih- pjesmajesti%inakada se sastoji samo od stihova koji se redaju jedan iza drugoga, a

strofina je ako su stihovi podijeljeni u vee grupe koje su me"usobnorazdijeljene prije svega gra!ikim oblikom

- Stro#a/kitica je vea sintaktika cjelina od stiha. =ada ta cjelina bivanaruena time to se iz jedne stro!e smislena cjelina prenosi u drugu stro!utakav postupak naziva se prijenos.

- stro!e se razlikuju prema broju stihova koje sadre. /ajee su disti$,

tercet, katren, septima, oktava.- 4ima/srok/slik je glasovno podudaranje na kraju stihova ili rje"e na krajulanaka u stihu

- rima prije svega povezuje stihove organizirajui njihov raspored u stro!i. 9naje vaan inilac tzv. zvukovnog sloja poezije a pri tome je od odluujuevanosti semantika uloga rime kao inioca u ostvarivanju cjelokupnogsmisla pjesme

- razliiti rasporedi rima# parne (aa, bb, cc), ukrtene (abab), obgrljene (abba),nagomilane (npr. aaa, aaaa) i isprekidane(npr. abcb, abcdac)

- prava ili pravilna rimaje rima u kojoj se podudaraju naglaeni glasovi i svi glasovi kojislijede iza naglaenih, a ista rimaje rima u kojoj se podudaraju i vrste naglasaka.

&eistaje rima u kojoj se ne podudaraju svi naglasci ili svi suglasnici, a nepravaje ona

rima u kojoj glasovno podudaranje poinje iza naglaenog sloga. +ogatajerima ako se podudaraju i glasovi ispred naglaenog

- teoretiari ponekad govore i o mukim rimama (u rimi se podudara jedan slog),enskim rimama (podudaraju se dva sloga) i srednjim"djejim"daktilskim rimama(podudaraju se tri sloga)

2itam

- pjesniki ritam u modernoj poeziji svjesno se eli suprotstaviti prirodnom ritmu

zasnovanom na ponavljanju istoga

-

u novije se vrijeme uvode se pokuaji da se utvrde tek metrike konstante kaoosobine stiha koje se uvijek pojavljuju na oekivanim mjestima metrikedominante kao osobine koje se pojavljuju s velikom uestalou i ritmiketendencije kao osobine koje se pojavljuju sam povremeno s nekim stupnjemvjerojatnosti u predvi"anju

- uenje o metrikim konstantama i dominantama u mnogim je primjerimamoderne poezije nedostatno za bilo kakvu analizu osobitosti pjesnikogritma u pojedinoj pjesmi. : takvom je uenju sadrano uvjerenje o tome dase ritam stiha gradi na temelju nekih povodni% inilaca ritma tj. takvihorganizacijskih elemenata stihovnog govora koji se uestalo ponavljaju uitavoj pjesmi. &uvremeno pjesnitvo najee ostvaruje pjesniki ritam naosnovi mjesni% inilaca ritma' tj. takvih elemenata izraza koji se ne ponavljajutokom itave pjesme nego tek nekim jedinstvom naglaenog ritma

13


5rste stihova i stro!a

- 5eseterac porijeklo mu je indoeuropsko, a zapisan je relativno kasno. -zv. epski

deseterac odre"en je brojem stihova. &talna cezura nakon etvrtog slogadijeli ga na dva dijela a stih ne moe zavriti rijeima koje ne bi mogle bitina kraju reenice. ?etvrti i deseti slog redovito su nenaglaeni. : lirici sepojavljuje tzv. lirski deseterac, s cezurom nakon petog sloga. " pisanoj poeziji lirski iepski deseterac preuzeti su izusmene poezije i redovito su u nekoj mjeri promijenjeni

- 5vostruko rimovani dvanaesterac izrazita cezura nakon estog sloga, parna rima prvihdijelova stiha i krajeva stihova koji se mogu nastavljati i na kraju prvihlanaka idueg dvostiha. Fladajui je stih najstarije hrvatske pisaneknjievnosti (6udita)

- Simetrini osmerac# osam slogova cezura nakon etvrtog sloga slog na krajustiha i prije cezure nikad nisu naglaeni (Gunduli)

- Sti% bugar!ice# stih s prilino nestalnim brojem slogova$ najee 1GDerac ili1HDerac s cezurama iza I. odn. 2. sloga. ?esto iza prvog i iza svaka dvadalja stiha dolazi pripjev od H ili G slogova koji izostaje iza posljednjeg stiha

- bilo je brojnih pokuaja da se u nau knji. uvede $eksametar. 0rvi je to poduzeoMatija etar atani (#:.;#$. st.), a u noviju knji. najuspjenije ga uvodi *omo

Mareti prijevodima ,lijade (#::.) i diseje (#::/.).- ". 'azor& S+ S+ ranjevi i M+ ,egovi izgra"uju pseudo$eksametar koji zadrava

neka svojstva klasinog heksametra ali je neto slobodniji cezurompodsjea na narodnu poeziju esto se slui i rimom

- stro!e romanskog porijekla (iz provansalske, talijanske i !rancuske knjievnosti)

- 7ercina (ili terza rima) je trostih sastavljen od jampski intoniranihjedanaesteraca rimuje se prvi i trei stih a drugi se stih rimuje s prvim

stihom slijedee stro!e. /a kraju pjesme ili neke vee cjeline u pjesmidolazi jedan samostalan stih kako bi se zavrilo rimovanje. tvorio ju je 6ante za


- Elizabetinski ili S$akespeareov sonet# tri katrena i jedan dvostih najeiraspored rima# abab cdcd e!e! gg

- na prijelazu iz #$. u >. st. sonet u nas postie ugled (=ato)

- Sonetni vijenac ciklus od #? soneta u kojem se posljednji stih jednog soneta ponavlja

kao prvi stih idueg a petnaesti je napravljen od poetnih stihova prvihetrnaest soneta. +aj petnaesti sonet naziva se majstorski sonet ili magistrale aponekad njegova prva slova ine akrostih koji kazuje ime osobe kojoj jesonet posveen

lobodni stih

- stihovi su redovito razliite duine pravih rima nema ili se pojavljuju tekpovremeno a ritam je organiziram koji pripada upravo i jedino pjesmi ukojoj je ostvaren

- nema potouno slobodnog stiha koji nije nikako vezan* nekim nainomritmike organizacije jer bi tada postao proza

- suvremeni slobodni stih ostvaruje se u odnosu prema tradicionalnom, %neslobodnom& stihu- slobodni stih nastao je u 1J. st. kao izraz pobune protiv tradicionalnih

metrikih oblika (u !ranc. knji. uglavnom jednakbroj slogova u stihu, stalnacezura i rima)

- prema analogiji i mnogi stariji oblici stihova mogu se smatrati slobodnim stihovima, npr.

biblijski versetkoji je bio uzorom @altu @hitmanu (5lati trave, #:??.)- u nas su slobodni stih oblikovali# imi =rlea =rklec +adijanovi

=atelan &lamnig

?. Klasi!ikacija knjievnosti

Zadaci klasi!ikacije knjievnosti

- prije nego to se pristupi klasi!ikaciji treba rijeiti !ilozo!ski problem opeg(knjievnosti) posebnog (pojedine vrste) i pojedinanog (knji. djela)

/aela klasi!ikacije

- naelo razvrstavanja prema jezicima iprema nacionalnim knjievnostima- naelo razvrstavanja prema autorima grupama autora ili po neemu srodnih

autora- naelo razvrstavanja prema namjeni

- naelo razvrstavanja prema naj!ire s%vaenom obliku- tako"er se moe uvesti razlikovanje izme"u sinkronijske i dijakronijske

klasi!ikacije

- sinkronija se odnosi na razmatranje pojava prvenstveno sa stajalita njihovaistovremenog postojanja u nekom sustavu, a dijakronija na razmatranje sa stajalitanjihova razvoja i slijeda u vremenu

"smena i pisana knjievnost

- 8smena knji. prenosi se i razvija u sredinama koje ne poznaju pismo ili se pismom zbogbilo kakvih razloga ne slue radi prenoenja knji. djela

15


- prvotno narodno stvaralatvo, stvaralatvo velikih zajednica u kojima pismenostbijae izuzetno rijetka u nas se najee naziva narodnom knjievno!u

- suvremeni oblici usmenog knjievnog stvaralatva nazivaju se niim knji. oblicima- usmena knji.. nastala u zajednicama gdje je pismenost nepoznata ili pripada

malobrojnima razvila se na nain razliit od pisane knji. iz sljedeihrazloga# 1. odsutnost pisma odraava se i na sam pojam onoga to evrijediti kao knji. djelo (kriteriji civilizacije pismenosti nisu isti kriterijimacivilizacije u kojoj pismenost nema odluujuu ulogu). @. moraju se uvaitiposljedice uglavnom jednokratnog sluanja. L. uloga zadatak i znaenjeonoga to se iskljuivo pripovijeda pjeva ili recitira u odre"enoj drutvenojsredini drugaije je od uloge zadatka i znaenja knjige

0ojam knjievne vrste

- danas knji. vrste ne predstavljaju unaprijed odre"ene i utvr"ene oblike ukojima se jedino moe ostvariti knji. djelo nego predstavljaju okvirno zadane

uvjete unutar kojih se stvaraju knji. djela- moemo de!inirati knji. vrste na dva razliita naina# odrediti knji. vrstu kao

grupu slini% djela(polazei od pojedinanih djela koje svrstavamo u pojedinegrupe slinih djela) ili kao idealne tipove uobliavanja knji. djela (polazei odpretpostavke o nekim velikim skupinama knji. djela koje ine neketemeljne naine knji. oblikovanja

- u nas se uglavnom knji. vrsta(ili anr) razlikuje od knji. roda time to se tod smatrairim pojmom od vrste. " tom okviru upotrebljava se i pojam podvrste za pojam ui odvrste

- ponekad se naziv knji. rod* upotrebljava istoznano s nazivom anr* itada se ne prihvaa stupnjevanje# rod vrsta podvrsta nego se govorisamo o knji. rodovima (anrovima) u koje spadaju npr. ep roman novela isl.

-


pisanja radi in!ormiranja javnosti odgoja ili zabave

0oezija, proza i drama

- stih je prirodni oblik poezije no razlikovanje izme"u poezije i proze nemoe se u cijelosti poistovjetiti s razlikovanjem izme"u proze i stihova- razlika izme"u poezije i proze nije apsolutna one su dva tipa umjetnike

knjievnosti- poezija trai da smisao reenoga ne bude ostvaren na temelju izavnih

smislenih sveza izme"u rijei kao pukih oznaka nego da se ostvaruje nanajirem podruju dojmova i sugestija koje izaziva jezik u svim svojimdimenzijama

- u prozi na temelju izravnog znaenja rijei zamiljamo odre"eni imaginarnisvijet knji. djela. >ezik proze blii je jeziku kojim se svakodnevno sluimo

- dramski se tekstovi mogu ostvarivati i kao poezija i kao proza.


- prema tematici lirika se dijeli na ljubavnu& rodoljubnu& religioznu& pejzanu i socijalnu- druge podjele na usmenu i pisanu, na didaktinu' satirinu i pravu& na re#leksivnu

(misaonu) i emotivnu (osjeajnu)- tradicionalne lirske vrste

- $imna# pjesma posveena nekom ili neem to ovjek smatra vrijednimnajveeg potovanja divljenja ili potovanja. :zvien ton polagani ritamnabrajanje i potenciranje osobina onoga kome je himna posveena.+radicija himne danaz ivi u dravnim himnama himnama odre"enihpokreta drutvenih organizacija itd.

- oda# grkog podrijetla razvila se iz korskih pjesama. Posveena uglavnomnekoj osobi ili neemu prema emu se osjea odre"ena privrenost ljubavpotovanje ili neka druga vrsta sklonosti. "zorak su stvorili 0indar, *lkej iCoracije. : prvo vrijeme karakterizirao ju je uzvien i patetian ton. : nas#P. Preradovi, I. Maurani

- elegija! u rkoj je to bila svaka pjesma u elegijskom distihu. : imu seosobito razvila ljubavna elegija. Ponajvie zahvaljujui 1vidiju (ED 0onto)elegija postaje pjesma u kojoj se izraava tuga bol i aljenje za neimnedostinim pa je oblik elegijskog distiha prestao biti presudan uodre"enju vrste. : nas# ve u


- karakteristian je sti$ovani izraz- pirpovjeda je distanciran od publike i od opisivanih doga"aja ti doga"aji

su poznati publici jednolinost sveanost teme od presudnog znaaja- likovi su uglavnom junaci/$eroji koji predstavljaju osobine itavog naroda o

kojemu je rije

Epska tehnika

- to je nain na koji je u epskoj poeziji prikazana epska slika svijeta- kompozicija# odnosi se na raspored pojedinih veih dijelova unutar cjeline- retardacija usporavanje, odnosno zadravanje radnje. 1blici su joj digresija

(izlaganje dueg opisa nekog predmeta osobe ili doga"aja) epizoda (veatematski zaokruena digresija koja se moe izdvojiti iz cjeline djela a da sepir tome sauva njena vlastita cjelovitost) i ponavljanje (sredstvo ponavljanja ipovezivanja)

- karakteristini su i gradacija i formulaian nain izraavanja

-ipovi i vrste epske poezije

- grupiranje na usmenu i pisanu, na epske pjesme (krae) i epove (dui), te na epsko9lirske vrste

- posebne knjievne vrste

- epopeje"%erojski ep' religiozni' idilski' ivotinjski' komini' didaktiki' romantini

ponekad i balada iromanca- ep najvaniji su za pojedinu kulturu epopejeMherojski epovi (iroka slika

ivota naroda zahvaena preko reprezentativnih heroja i doga"aja

sudbinskih za opstanak i razvoj te uvelike dotjeran izgra"en i kultiviranknjievni izraz)- epska pjesma# redovito krae od epa$ obra"uju neki pojedini doga"aj a ne

cjelokupno sudbonosno zbivanje za ivot naroda u cjelini- poema# stihovana vrsta u kojoj je kompozicija zasnovana na razvijanju neke

!abule ali se !abularni elementi isprepleu s neposrednim lirskimizricanjem a motivi povezuju osim !abularnim vezama i asocijativnimnizanjem karakteristinim za lirsku poeziju)

- romanca# nastala u panjolskoj ljubavna tema lirske i epske osobinedoga"aj s eivo opisuje (*aramba#i, +ran(evi)

- balada tipovi provansalski tip (lirskoDepske pjesme narodnog podrijetla nastaleu Provanci u 1L. st.) sjevernjaki tip (nastao u kotskoj kao plesna

pjesma). Pjeva o stradanjima i nesreama polaganijim ritmom. +raginasmrt junaka. 5raz, Preradovi, Fenoa

2azvoj epske poezije

- u poetku su pjevali sami ratnici a kasnije posebno obrazovani aedi i rapsodi- svi kasniji epovi naslanjaju se na raniju tradiciju. " #:. i #$. st. roman preuzima ulogu

epa a romantini epovi i romani u sti$ovimapredstavljaju sasvim osobite knji. vrste- nakon romantizma ep iezava u europskim knjievnostima ali neke vrste

nastavljaju ivjeti (poema)

19


G. 0roza

Podrijetlo i razvoj umjetnike proze

- grka filozofska proza' %istoriografija i govornitvo ine uzore za proznoizraavanje u europskoj knjievnosti sve do renesanse

- odluujuu ulogu za razvoj proze ima uspon romana u1H. 12. i 1J. st. irenjepismenosti otkrie i irenje tiska

truktura proznog knjievnog djela

- umjenost u umjetnikoj prozi naelno moe biti ostvarena na nain koji se!ormalno niim ne razlikuje od proze obinog govora proze !ilozo!skerasprave ili prozne znanstvene studije npr.

-

za razumijevanje strukture vaan je izbor teme, graa(svi elementi djela koji se moguzamisliti i u zbilji, izvan knji. djela) i izvori gra"e (prije knji. djela nekakozabiljeena iskustva o gra"i

- s obzirom na mogunosti odnosa pripovjedaa prema !abuli razlikujemoobjektivno i subjektivno pripovijedanjeu kojemu pripovjeda nastupa kao fiktivnipripovjeda

- glavni izraajni postupcisu pripovijedanje& opis& razgovor imonolog(unutranji monolog Hstruja svijesti)

- naelo integracijeje naelo prema kojemu su svi elementi proznog knji. djelana neki nain vrsto povezani u zajedniku cjelinu

0rozne vrste

- *ndr 3olles razlikuje jednostavne oblike (izvorno pripadaju usmenoj knjievnosti mitlegenda, bajka...) i sloene oblike

- Neki razlikuju male i velike knji. oblike (osnovni tipovi su novela iroman)- +rea je podjela na vrstekojepripadajupravoj umjetnikoj prozi (!abularne vrste

novela i roman) i vrste koje stoje na razmei izmeu filozofije i znanosti (esej,

putopis, memoari)

3ednostavni oblici

-

mit# jezina tvorevina koja na temelju mitskog iskustva oblikuje odre"enupriu redovno vezanu s porijeklom i nastankom svijeta u cjelini ili pojedinihpojava osoba ljudskih tvorevina ili itavih naroda

- legenda# srodna mitu$ najistiji izraz nalazi u opisu ivota nekog ovjeka ijiivotni stav i ponaanje ine uzorak jednog tipa ponaanja odnosno jednog

stava prema ivotu i svijetu(u najuem smislu ivoti svetaca)

- bajka# knji. vrsta u kojoj se udesno i nadnaravno ispreplee sazbiljskim na takav nain da izme"u prirodnog i natprirodnogstvarnog i izmiljenog mogueg i nemogueg nemaprave suprotnosti.&klonou prema !ormulainom nainu izraavanja te ponavljanjima ivarijacijama istih motiva pribliava se poeziji ima stroge konvencijeizraavanja (odsustvo psiholoke karakterizacije ustaljeni likovi i tipovi

20


ponaanja svojstvo udesnog da nikoga ne zau"uje i plai polaritet dobrai zla nesputana mo mate i elje nad stvarnou)

- saga# svojevrstan oblik skandinavske prie o nekom doga"aju napose izporodinog ivota (obino cijela sudbina porodice)

- vic# kratka jezina tvorevina koja slui izazivanju kominog dojma saetozacrtavi neka situacije doga"aje ili karaktere

- zagonetka- poslovica drugi su nazivi a#orizam& sentencija& maksime& gnome& krilatice

Novela

- pripovijetka (pripovijest) je po veliini izme"u romana i novele a kratkapria (short storA)je kraa od novele

- novela se a!irmira u renesansi izbor tema je slobodan redovito poinje sasaetim iznoenjem osobina lika ili doga"aja izazivajui u itatelja nekakvooekivanje

- novela obino zavrava poantom (naglo isticanje neega to je osobitoznaajno za ono to novela obra"uje)

- 5ekameron#uzor za stilski dotjeranu obradu ve postojeeg doga"aja.2omantizamje nastoji povezati s bajkom, realis!ikiorijentiraninovelisti (=aupassant)iz detalja svakodnevice izvlae maksimalan dojam e-ov razvija psiholokuprodubljenost i inzistiranje na osobitoj atmos!eri

- alski, +ozara", Ma!o#, /imunovi, +rlea, Marinkovi, +aleb, 0oi, /ol(an,1ndri...

- 8noge se novele povezuju u cikluse najee tako da jedna novela slui kaookvir za ostale novele (uokvirena novela, npr. 2332 no) ili tako tovezu izme"upojedinih novela ini jedan lik ili isti pripovjeda koji se pojavljuje u svim

novelama (novele o 0etrici Kerempuhu) H moe prerasti u roman

2oman

- razne teorije o podrijetlu romana# iz helenistikih proznih djela kojaobra"ivahu ljubavnu problematiku iz srednjovjekovnog vitekog romana, izpikarskog romana (doivljaji picara, lika probisvijeta i ugursuza), neki smatraju da je0latonova *tlantida prvi roman

- prvi roman izuzetne vrijednosti u europskoj knji. je Iervantesov 6on Juijote junaknije jednoznano odre"en heroj nego protuslovan i psiholoki sloenkarakter prikazan u svom razvoju i sukobu sa svijetom iroki totalitetdrutvenog ivota prikazan je bez mitske pozadine osobine likova dolazedo izraaja u suprotnostima s drugim karakterima

- 2obinzon (6aniel 6e!oe) pustolovni roman -ristram hand (terne)# sloenokomponiranje zavarava itatelja$ @ilhelm =eister (Aoethe) odgojnoobrazovniroman romani u ciklusu Bjudska komedija (


Livago)# vjerni tradiciji realistinog romana$ Bimeni bubanj (Arass), =ajstor i=argarita (


nain obra"uju se pitanja umjetnosti znanosti i !ilozo!ije te pitanja koja sutrenutno od opeg drutvenog znaenja. : okviru novinskog !eljtona razviose roman9#eljton) i reportaa (moe se pribliiti umjetnikom nainuizraavanja)

:. 6rama

6rama i kazalite

- naziv drama upotrebljava se u dva znaenja kao oznaka knji. roda, te kao oznakajedne dramske vrste unutar dramske knjievnosti

- dramsko djelo nije neraskidivo vezano za kazalite- dramski tekstovi pripadaju knjievnosti a teatar je razultat zajednikog

djelovanja nekoliko umjetnosti-

teatrologija znanost o kazalitu- dva stava o odnosu dramske knjievnosti i kazalita prvi kazuje kako s%m tekst

sadri dramatinost koja uvjetuje sceninost, a drugi kako dramska knjievnostpotpuno zavisi od izvedbe na pozornici

Kazalina predstava

- kazalina predstava je svaka radnja koju glumci izvode s odre"enom svrhompred gledateljima

- obred/ritual ne poznaje gledatelje i publiku ve samo aktivne i pasivnesudionike dok kazalina predstava zahtijeva glumce& prostor izvo"enja ipubliku

- vani initelji kazaline predstave su redatelj& glumac& scenogra#ija& kostimi& rekviziti&rasvjeta i publika

truktura dramskog teksta

- dramski se tekst sastoji od dijelova namijenjenih publici i dijelova namijenjenih

redatelju i glumcima (nazivi likova i didaskalije)

- odvijanje !abule postie se izmjenom dramskih situacija

- na poetku drame nalazi se dio naslovljen :sobe;koji se predouje publicipreko Kazalinog oglasaili rogramau kojemu se nalaze i druge obavijesti o predstavi.1n je dio strukture dramskog djela jer olakava njegovo razumijevanje

- izostaje pripovijedanje iz ope perspektive pripovjedaa nisu potrebni opisiglumaca ni scene izostaje opis karaktera tema drame je neka radnja

6ijalog i monolog

- dijalog je najprikladnije sredstvo za izraavanje suprotnosti karaktera, odnosnomisaonih stavova u drami

- u monologujedan akter drame iznosi vlastito sajalite raspoloenje namjere

23


kolebanja te je prikladan za iznoenje opih idejnih stavova

Kompozicija drame

- *ristotelje izrazio tvrdnju o potrebi jedinstva radnje (cjelovitost zbivanja koje imasvoj poetak sredinu i zavretak). =asnije su teoretiari dodali jedinstvomjesta i jedinstvovremena pa je stvoreno uenje o trima jedinstvima. vi dramskitekstovi moraju potivati jedinstvo radnje

- idealno zamiljena drama ekspozicija& zaplet& kulminacija& peripetija i rasplet- ekspozicijaje najee neki razgovor koji upoznaje publiku s poetnom

dramskom situacijom. /joj slui prolog (uvodni dio)- zaplet nastaje kada se javljaju dinamiki motivi koji pokreu radnju

izazivanjem suprotnosti, protuslovljima u idejnim stavovima ili sukobima karaktera

- kulminacija nastupa kada napetost poraste do nune potrebe da se razrijei, a jo nijejasan pravi pravac razrjeenja

- peripetija nastupa kada radnja odjednom skree u odre"enom pravcu- rasplet nastupa kada se pokae razrjeenje svih suprotnosti, protuslovlja i sukoba- drama se !ormalno dijeli na inova' slike i prizore/scene

6ramske vrste

- tragedija# nastala u staroj rkoj u stihovima iz obreda posveenih


- drama u uem smislu rijei blia tragediji no komediji ali ne tei nunouzvienosti stila niti konanom traginom zavretku

- #arsa# grubi i vulgarni humor karikirani likovi zaplet zasnovan nanesporazumu i esti elementi groteksnog

-

vodvilj laka komedija u kojoj se i pjevaju popularne melodije- melodrama glazba prati govor glumaca, a tematika joj je redovito naglarno

sentimentalna

- pastorala# idilinoDsentimentalna problematika likovi su pastiri i pastiricekoji dijalozima i pjevanjem iznose ljubavnu problematiku

- opera na osnovi libreta (dramskog teksta) vokalna i instrumentalna glazbaoblikuje sloeno umjetniko djelo uz sudjelovanje elemenata drame glumebaleta i scenogra!ije

2azvoj drame

- grka tragedija-

Eshil, o!oklo, Euripid. Komedija! *risto!an.&ovija grka komedija-

=enandar.H4imska komedija! 0laut.H4enesansna komedija! I!ali(a, 9ri.- rednji vijek misteriji/prikazanja/skazanja (mirakuli& pasije& moraliteti)- renesansa! commedia dell< arte& @. hakespeare& #&an(olski drama!iari $=o&oe de

>ega, 8irso de Molina, Calder?n de la

Documents

Milivoj Solar - Teorija Knjizevnosti, Skripta