BI]LGAKOV. MIIIAIL AFANASJEVIC

osobi, izlaganje tede u dugm redenicama

koje desto prelaze i u pjesnidke tvorevine, a

sl$edi nadelo jedna misa,o, jedan trenutak,

i eiln a reienica. ZapaLena je osobito proble-

matika odnosa pjesnika i vlasti, opisana u

ilijalogu Vergilija i Cezara, pri demu je w-hunski izraleno dubinsko neslaganje iz-

medu umjetnosti i politike. Broch je autor ibrojnih rasprava o pojedinim knjiZevnicima(Joyce, Hofmannstahl), kao i o kidu i masov-

noj psihologiji. Posljednji, nedowieni ro-

mi Zauodnik (Der Versucher) opisuje ma-

sovnu histeriju u kojoj autor nastoji nazra-

diti zadetke nacistidke ideologije'

BI.]DAK, MILE(1889-1945)

Hrvatski romanopisac i novelist' Roden u

Svetom Roku, diplomirao je i doktorirao

pravo u Zagtebtt', a uz opseian knjiZevni

rad posvetio se i politici, pristaju6i uz

stranku prava. U NDH obavljao je visoke

politidke duZnosti, a nakon sw5etka Dru-

goga svjetskog rata vojni ga j9 su{ o-t}dig

i" t*ti. Autor je brojnih pripovijedaka iromana, koje kritika najdeiie tematski dijeli na seoski i gradski krug. U prvom.je

najpoznatije djelo opseian rcman O gni iite,

t iioj"* je tradicionalnom naracijom o1i-

san niz epizoda, povezanih motivima ljuba-

vi, strastl i morala, kao i njihovih sukola'

sa simbolom ognji5ta kao sredi5ta obitelj-

ske i etidke utemeljenosti lidkog sela' Tom

krugu pripada i ciklus romana Kresojita

so7,"zami5-ljen kao niz od Sest romana' od

kojih su objavljena samo tri. U dmgom,

grudtko* krugu, kljudni su romani sa za-

iednidkim nazivom Rascujetana, tre-i3'ia,-zatim

Direktor Kriianii (rodoliub i dobro-

tuor) i zbirka pripovijedaka Na Veliki pe'

tu&, u kojima se istom tehnikom

iuiivani u razdoblju od 1945. do 1990'

nalnog realiznia opizuju likovi iz zag

badkeiredine, s nagla5enim zalaganjem

moralne wijednosti i socijalnu pravdu'

seban je, tematski i oblikovno' roilian

no roblje 0-II), koji dini romansirani a

biografski zapis o povladenju zarr

austrougarskih dasnika od NiSa do

ie. Budakovi su romani, osobito oni iz

skoga kruga, dobro prihvaieni od tadt

pobik. i-kritike, a zhog njegovih iio5kih i politidkih nazora uglavnom su

tIU KOLICKA XN.IIZEVNOSTgrt. boukolih6s - pastirskt; td. boukolihd,

pastirska pjesma)

Nnziv za skupinu kqjiZevnih djela koja pri-pnrlqju razliditim knjiievnim wstama (idi-

ln, ckloga, pastorala, antidki roman), a za-

Jerlnidki im je idealizirani opisi Zivota pasti-re, n odredenim izrazitim sadrZajnim kon-vcnc(jama, kao Sto su opisi krajolika i Zivo-

h u prirodi, ljubavni razgovori pastira i pa-

illrica, ljubavni zapleti te sastanci i rastan-el zlljubljenih. Tradicija je povezuje s

pdkim liridarem Teokritom (3. st. pr. Kr.) itrfegrrvim pjesmama, anaziv se ustalio ka-

;n\Jr', prema glasovitim Verg1lijewm Buho-

llhwna.Opisi pastirskog Zivota tumadili su

t trr{de56e kao alegorija, pa je bukolidka$Jlfi,vnost njegovana osobito u srednjem

{Jeku, renesansi i baroku, a pisali su je ii hrvatski knjiZevnici DriiQ Zor ani6,

CHARLES HENRYr 994)

icki pjesnik i prozaist. Kao dijete Nje-i lmeridkog vojnika do3aoje u ranomjrtvu u LosAngeles, gdje se Skolovao,

uoJe muenJao taznazantmarua, po-

r rnCi nom iivota legendom svojewsnelluno je objavio dvije zbirke pjesa-

Ito liroku ditaladku publiku i slavu pri-o pijandevanju, kockanju i sek-

rxlnosima kakvi ne po5tuju nika-hrtrvoncije tradicionalnog morala i do-

, rttrkao je osobito pridama Zabi-

kriminalistidkog romana Szz d. (Putp).Nje-gov govorni stil prepun humora, zadinjenslengom, psovkama i lascivnim doskodica-ma, kao i ismijavanje ameridkog nadina Zi-

vota i tradicionalnih wijednosti, udinio gaje kultnim autorom jednog tipa zaka5njeleavangarde.

BT.]LGAKOV, MIIIAIL AFANASJEVIC(1891-1940)

Ruski romanopisac, novelist i dramatidar.Roden u Kijevu, zawsio je studij medicine,a nakon prakse u provinciji preselio se uMoskvu i posvetio knjiievnom radu. Kakomu je nakon prvih djela tadaBnjavlast one-moguiila objadivanje, Zelio je emigrirati,no to mu nije dozvoljeno, dobio je mjestodramaturga u Moskovskom kazali5tu, ali idalje nije mogao objavljivati, pa mu je veiina rukopisa objavljena posmrtno, i to naj-prije na Zapadt. Jedina zaLivotaobjavlje-na knjiga tako mu je zbirka pripovijedakaDauolijada (D'jauoliad,a), a prvi roman Bi-jela garda (Belaja guardija) preradio je udramu Dani Turbinouih (Dni Turbinyh),koja je uz velike te5koie ipak izvedena.Metlu pripovijetkama istidu se Psede srce(Sobai' e serdce) i Kobna jaj a (Rokouyj e jaj -co), u kojima vei dolazi doizrai,aja smisaoza satiridnu fantastiku. Glavno mu je djeloroman Majstoqi Margarita (Master i Mar-garita), koji je sloZenom knjiZevnom tehnikom povezao fantastidno opisane dogatlajeu Moskvi 20. st., s umetnutom realistidkompridom o Pilatovu sudu i Isusovoj sudbini.Intzetnavjeltina kojom se prida o sudbiniromanopisca kojemu roman zabranjujuprije objavljivanja isprepleie se s fanta-stidnim dogattajima posjete Sotone Moskvi,kao i s ljubavnom pridom glavnogjunaka,

49

wemena ga kritika drZi wijednim nt

ljadem tradicije hrvatskog realizma iupozorava i na neke modernije postul

prihotost ol analizi, u karakterizaciji li

i tematskoj obuhvatnosti nalik na onu umanu rijeke.

BUGARSTICA(bugariti - Zalosno pjevati, naricati)

Vrsta najstarije zapisane hrvatske

kobe i nesretne ljubavi, s nagla5enim

6ajem za neminormost tragidnog zav

ka. Narativnim se dijelovima oblikuje

6a fabula, prepletena ponavl.janjima iskim ugodajima. Karakteristidni su

gadki stihovi, najde5ie petnaesterac s

rom iza sedmog sloga i Sesnaesterac g

rom iza osmog sloga, ali ima i drugih

va, u rasponu od trinaesterca do dev

sterca. Redovito sejavlja i pripjev od

Sest slogova, koji dolazi iza prvoga i

t ililrog pokuo,renjaka(Notes of aDirtyillrr), romanom Sunha na rad,encu

m llye) te zbirkom pjesama i pridaen h u r tdesetogodiinj aka (Septuage-

48

daljnja dva stiha, ali izostaje iza ,\/r,ru), kao i duhovitom parodijom

BUNICWEIC TVAN

te brojim postupcima zadudnosti i mogu-

6im paralelama izmedu sudbine Isusa isudbine umjetnika. Taj je roman whunskoostvarenje kasnog moderni zma, s ve( izta-zitim elementima postmoderne proze. Pi-sao je i drame koje su izvodene za njegova

Livota, a najpoznatlje sa Zojkin snn (Zoi-

h,ina kuartira), Crueni otok (Bagrouyj

ostrou), Gospodin Molidre (Mol'er). Prilikeoko izvedbe svoje drame Dani Turbinouihopisao je u romanl Kazaliini roman (Tea-

tral'nyj roman).

Br.JNrc WdrC, mlv(Bona, DZivo)(1592*1658)

Hrvatski pjesnik. Rotlen je u Dubrovniku,gdje se i Skolovao. Obadaoje mnoge visoke

duZnosti u Dubrovadkoj republici (bio jepet puta knez), a uspjeSno se bavio i trgovi-nom. Najvainije mu je djelo kanconijerPlandouanja, koji nije objavljen za njegova

Zivota. U toj zbirci, koja zawiava slavlje-

njem dubrovadke slobode, nqjviie je ljubav'nih pjesama, nekoliko pastirskih, duhov-nih, i nekoliko prepjeva psalama. Ljubavnepjesme slijede tradiciju lirike F. Petrarce,no u stilu i shvaianju ljubavi ogleda se poe-

tika baroka: teZi se virtuoznoj obradi, neo-

bidnim vezarna smisla i izraza, bizarnimmetaforama i gomilanju figura, a anakre-ontski motivi i senzualna ljubav desto dobi-

vaju ironidne prizvuke, pa se povezuju i s

motivima prolaznosti. U kasnijim godina-

ma objavio je i religioznu p oemuMandalie-na pohornica koja u osmeradkim katreni-ma opisqje biblijsku pridu o MagdaleninomgrjeBnom Zivotu, o pokajanju i o duhovnojljubavi prema Kristu. Poema je pisana utradiciji slidnih talijanskih dijela i Gundu-li6evih Suz,a sina razmetnoga, a u temelj-

noj koncepciji stijedi nadela tzv. katolidkeobnove. Buniievo pjesni5tvo u hrvatskuknjiZevnost unosi wijedna ostvarenja stilai duha epohe baroka.

BTJRLESKA(tal.burla - Sala, wagolija)Knjiievno-scenska wsta, podwsta kome'dije s nagla5enom komikom karaktera i si-

tuacija, sklona izrugivanju, karikiranju iizravnom osporavanju ustaljenih estetskihi moralnihwijednosti, osobito onihkoje su

vezane s izrazom uzvi5enosti. SluZi se po-

stupcima parodije i travestije, s time Sto ko-midne udinke postiZe i bezobzirno56u, pa igrubo5iu u postupcima medu likovima.Izravno joj je podrijetlo u pudkoj kulturisrednjega vijeka, kada se suprotstavljalasvim oblicima visoke knjiZevnosti, a njezinise izvori mogu na6i jo5 u antidkoj knjiZev'nosti. Naziv se pro5irio prema djelu Fran-cesca Bernia (1497 - 1535) Opere burlesce, autjecaj se moie razabrati u renesansnom

tipu komedije, cornntedia dcll'arte, pa se

posredno moZe pratiti sve do komedija W.Shakespearea i M. Drii6a.

BYRON, GEORGE GORDON(1788-1824)

Engleski pjesnik i dramatidar. Roden u ari-stokratskoj porodici naslijedio je titulu lor-da, ali se u politici zalagao za potladene, a

o5trom satirom i privatnim iivotom ispu-njenim skandalima zamjerio se visokomdru5tvu, pa je napustio Englesku. Nakonputovanja po viSe zemalja otiSao je u Grdkupomo6i ustanicima uborbi za slobodu, alijtamo, razodaran neredom i svadama medupobunjenicima, ubrzo umro od groznice.

Slavu je stekao putopisnim epom Hodoia'

50

i6e Childca Harolda (Childe Harold's Pil'

51

BYRON GEORGE GORDON

grimage) u kojem gotovo i nema tradicio-nnlne epske naracije nego se opisuju razmi-t[ianja i dojmovi glavnog junaka na propu-tovanju kroz zemfe i predjele koji ga pod-

4jtfaju na pro5le povijesne dogadaje, slavui tekovine pro5lih civilizacija te susrete s

rlrukdijim kulturama. Sve je to protkanolirukim zanosima, ali i nagla5enim razoda-rnnjem, ogordenjem i deZnjom zabijegom od

l)rezrene zbilje, pa je shvaieno kao umjet-uiCki izraz raspoloZenja karakteristidnog zaopohu romantizma. Takva su raspoloienjar joS naglaHenijom patetikom izraLena i upripovijetkama u stihu Kaurin (The Gia-utr),Neujestaiz Abydosa (The Bride of Ab-ydos),Gusar (The Corsair) ilnra, i osobitou <lr ami M anfred, gdje se javlja lik mradnogoxnmljenika izuzetnih deZnji i sposobnosti,rr,dovito s aluzijom na nejasne tajne iz rfe-gove proSlosti, dok je on istowemeno ne-

smiljeni osvetnik i borac protiv opie ne-pravde. Karakteristike tog lika kritika naj-de5ie povezuje s idejom svjetske boli u ro-mantizmu, ali i s opiom pobunom protivsvih konvencija, pa dak i satanizmom kaooprekom tradicionalnoj religiji, kao i s alu-zijarna o pjesnikovu osobnom Zivotu, pu-nom protuslovlja izmedu borbe za pravdu iprepultanja osobnim, ne odvei moralnimsklonostima. U kasnijim godinama napi-sao je i komidniepDonJuan koji legendu o

slavnom zavodniku opisuje s nagla5enomironijom.Byronova su djela imala izuzetan utjecaj umnogim europskim knjiZevnostima -mnogo veii nego u njegovoj domovini -paje stvoren i pojam bajronizam kojim se

mnogi povjesnidari knjiZevnosti koriste daoznade odredeni tip romantidne knjiZevno-sti.

C

CAPNX, KAREL(1890-1938)

Ce5ki prozaist i dramatidar. Studirao je fi-lozofiju u Pragu, Berlinu i Parizu, a tzknjiZevni rad bavio se novinarstvom. UknjiZevnosti sejavio kraiim prozama i gro-

tesknim dramama, apopularnost je stekao

najprije dramom R. U. R. (Rossum's Uni-uersal Robots), u kojoj uvodi kasnije uni-verzalno prihv a(en naziv robot i otv aru da-

nas Siroko razgranatu knjiZevnost o stroje'yima s ljudskim osobinama. U kasnijimdjelima obrattuje osobito tematiku negativ-ne utoplje, kao npr. u drami SluioT Makro-pulos (Vdc Makropulos), koja se bavi pita-njem besmrtnosti, te u romanima Tuomi-ca apsolutnoga (Toud,rna rua absolutno) iKrakatit. U glasovitom romanu Rat sa sa-

lamanderima (Vd,lka s mloky) takvaje uto-pija povezana s alegorijom nasilnog osvaja'nja nadolazedeg fa5izma. Znanstveno-fan-tastidna osnovica u njegovim romanima pritome se ne oslanja na opise tehnologije bu-dudnosti, nego mnogo vi5e na moguie po-

sljedice nepredvidivih telkoia u oduvanjuizvorne ljudskosti u svijetu naglog razvojatehnike. Objavio je i zap aLenuNoetiihu tri-

logiju 6ji su dijelovi Hordubal, Meteor(Pouilrort) i Obiian diuot (Obyiejni iiuot),u kojoj nzvija kasnijem postmodernizmuomiljenu tezu o pluralizmu istine i nedo-

hvat$ivosti osobnosti.

CNUOV, ANTON PAVLOUC(1860*1904)

Ruski novelist i dramatidar. Zaw5io je stu-

dij medicine, neko je wijeme radio kao lijednik, ali se ubrzo posvetio iskljudivo knjiZevnom radu. Brojnim novelama, od kojihse najde5ie spominju Coujek u futroli (CeIo-

ueh u futljare), Dama s psetancern (Duma ssobaihoj), Sluiaj iz prahse (SluEaj iz prak-tiki), Arhijerej i Zaruinica (Neuesta), vit'tuoznom obradom kratke prozne wste tenovim postupcima u njihovom oblikovanjuswstao se u whunske svjetske noveliste.

Napustio je model saZetog pripovijedanjaod zapleta do raspleta, koncentrirajudi se

na poetski zahvaten trenutak Livota teizricanje bitnih misli i osjeiaja pojedinaca

u naizgled posve sludajnim iskazima i do-

gatlajima. Pri tome stada naglasak na po-

sebnu atmosferu i unutarnje dileme poje-

dinaca, 5to upuduje na bitne probleme ljud-

68

cIr,Aruul

Hkih odnosa, izgubljenost u sludajnostima,osjeiaj beznada i traganja za ljepotom i lju-bavlju. Osobine takve knjiievne tehnikeprisutne su i u njegovim dramama, UjakVaria (Dja.d.ja Vanja), Tri sestre (Tri se-stry),Viinjih (Viinjeuyj sad) i Galeb (Caj-Ao), u kojima sustavno izbjegava teatral-nost, patetiku i bilo kakve velike scene, padojam postiie suptilnom analizom promje-tra u osjedajima, dijalozima i dogadajima izrvakidair{ega Zivota koji dobivaju sudbin-rko znadenje zaLivot aktera. Uz odredenilirizam, kao i teZnju da se dramske situaci-jo prikaZu tek u nagoq'e5tajima i detaljimatu izgovorenim monolozima i dijalozima, teru drame uvelike utjecale na mnoge smje-rove europske dramaturgije 20. stoljeia.

drxaSxr KRrrriARrlurgl. The Chicago Critics)llkupina knjiZevnih kritidara i teoretidara,ttrtzvanih prema sveudili5tu u Chicagu,gdle su uglavnom djelovali od kasnih 30-ihdo 50-ih godina 20. st., pa i kasnije, u odre-dlnoj opreci prema tada dominirajuioj no-voj kritici. Kao najuglednlji predstavniciubidno se navode Ronald Salmond Crane(l1186-1967), Elder Olson (1909-1992),ll,rnard Weinberg (1909-19?3) i Wayne( ilnyson Booth (1921-2005). Za razliku odnove kritike kojaje nagla5avala eksplikaci-

Ju pojedinih, osobito poetskih tekstova, ihiln sklona osporavanju tradicije, kako po-tll,ivizma tako i stare retorike, nastojali suul,r'meljiti znanstvenu teoriju knjiZevnosti,orlnnjajuii se uvelike na interpretaciju Ari-ttotelove poetike i filozofije, zbog dega sunnzivani iiikaiki aristotelouci. U sredi5tuqiilurva zanimanjabili su problemi reinter-ptrrtncije temeljnih poetidkih kategorija,

analiza kompozicije, osobito zapleta, i,an-rovskih konvencija i osobitosti pjesnidkogajezika.

crmN.rnProces razumijevanja napisanoga teksta.Kako se u mnogim suwemenim knjiZev-nim teorijama drZi da se tek tim procesomuspostada znadenje knjiZevnog djela, na-ziv se desto rabi i u smislu obrazloZenja na-dina na koji neko djelo, nekog autora, nekiZanr ili razdoblje, zapravo razumijevamo(npr. Citanj e Rata i mira, iitanj e l{rlet e, ii-tanje avangarde), Sto otprilike odgovara in-terpretaciji. Proudavanje knjiievnosti po-sveduje veliku painju ditanju otkako se ukomunikacijskoj shemi autor-djelo-dita-telj posveiuje sve veia palnja ditatelju, pase proces ditanja podwgava posebnoj anali-zi dabi se utwdilo kako i za5to moZe do6i dorazumijevanja ili pogre5nog razumijevanjateksta, te kako i za5to se ditatelj moZe osla-njati na znadenja koja moZda i nisu bilapo-znata autoru. S istim se problemom susre-6e i hermeneutika, koja nastoji objasnitinadin na koji se unutar postojeie tradicijemoZe razumjeti i neito Sto pripada origi-nalnoj inovaciji. Osobitu, pak, pozornostditanju posveiuje teorija recepcije koja ra-dikalizira stajali5te prema kojem se znade-nje djela ostvaruje tek u ditanju, pa analizaditanja i ditatelja mora biti u srediStu cjelo-kupnog zanimanja znanosti o knjiZevnosti.

drrarnuOnaj tko s razumijevanjem dita napisanitekst. Pojam dolazi u sredi5te pozornostinovijih knjiZevnih teorija, osobito teorijerecepcije i ameridke Skole nazvane Rea-der-response uiticism (Kritika iitatelj eue

69

DRAGUTIN

vim analizama tih dogatlaja, desto poet-

skim opisima i raspravama osobito o poezi-ji. SadrZi tako i elemente svojewsne du-hovne autobiografije. Neka wsta intimneosobne perspektive proZima pri tome opisekako traumatidnih ratnih dogatlaja tako iobiteljskog Zivota te kratkotrajne strastve-ne ljubavne idile, a potreba temeljnog hu-manizma i suiuti povezuje lijednika i pje-

snika kao lik suprotstavljen nemilosrdnomratniku i bezosjeiajnom dog'eku svag-dainjice. Upravo za taj rcman Pasternakuje 1958. dodijeljena Nobelova nagrada, noon ju je zbog politidkog pritiska morao od-

biti.

DOMJANIE, DRAGUTIN(1875-1933)

Hrvatski pjesnik. Zawiio je pravni fakul-tet u Zagrebu, gdjeje i radio kao sudac. NaknjiZevnom jeziku objavio je zbftka Pje-sme, no u povijest hrvatske knjiZevnostiuiao je kao wsni pjesnik kajkavskog dija-lekta. Za Zivota su mu objavfene zbirkeKipci i popeuke iV suncu i seruci, a posmrt-no Po dragome kraju. U najboljim pjesma-

ma, osobito u prvoj kajkavskoj zbirci, os-

tvario je sklad nostalgidnih ugotlaja izvudnih i melodioznih stihova s osjeiajimazamorenosti svagda5njim Zivotom i deinjeza nedostiZnom ljepotom, Bto odgovara ka-ko romantidn oj teinji zapowatkom priroditako i idealima europskog esteticizma. Kritika posebno cijeni uvjerljivost i prisnostnj egova kajkav sko g izr aza te uspjelo ocrta-vanje pejzain kao "du5evnog stanjao, ali ikao svojewsnog jedinstva ljudskog subjek-ta i prirode, $to njegovu liriku dini wtjed-

DOSTOJEVSKI FJODORMIHA.TLOUC

nim ostvarenjem pjesniStva hrvatskederne.

DON QUIJOTE v. BISTRMTEZQUIJOTEODMANCHE

DONADINI, I.]LDERIKO(1894-1923)

Hrvatski prozaist i dramatidar.na Prirodoslovnom fakultetu upodeo raditi u gimnazijama kaono ubrzo je shrvan alkoholom ibole5iu podinio samoubojstvo. ZaZivota objavio je zapaZene novele Dauopodina Andrije Petroui1a, DoktorDunja, drame Bezdan,Igroika oluje igolj eu a smrt, te romane Sablasti, VijKroz iibeiBaufr. U cjelokupnomsklon je opisima ludila, demonskenutosti i groznidavog traganja za smiu prepletanju zbilje i fikcije, aizrazomstoji slijediti ekspresionizam uizljevima obuzetosti problematikomljavanja bitnih pitanja ljudskogNadahnut je najdeSie Dostojevskim,sklon i odredenom patosu koji se

ironiju i autoironiju. Omiljeli mu se

kreiu na nekoj razmedi izmeduSene osjeiajnosti i ludila, desto se

vlastitim dvojnikom i raspravljaju o

mom sebi jezikom i nadinom preuzetikrfiZevnosti i tada popularne psi

Razrje5enje napetosti pri tome se

maniri groteske. Iftitika ustaljenihnih, ali i knjiZevnih konvencija, kao ida se ostvari novi knjiZevni izrazavangardi, dini ga pretedom razvoja

modernizam nakon njegovog prvog razdo-

blja, esteticizma.

DOS PASSOS, JOHN RODERIGO( 1896-1970)

Ameridki romanopisac i dramatidar. Na-kon zaw5enog studija bio je dobrovoljac uPrvome svjetskom ratu, kasnije je mnogoputovao, osobito kao ratni dopisnik, a na-

kon toga Zivioje kao profesionalni knjiZev-nik i publicist .Zapai,enisumu prvi romanir ratnom tem atikom,Inicijacija jednog io-rleha (One Man's Initiation) i Tri uojnikaffhree Soldiers), a u svjetsku knjiZevnost,kao jedan od najvaZnijih predstavnikanove modernistidke knjiZevne tehnike,u5ao je romanomMaruhattan Transfer ifti-logijom U.S.A. koja se sastoji od romana42. paralela (The 42nd Parallel), 1919. iVcliki nouac (The Big Money).Ta se tehniha sastoji u paralelnim opisima mnogih li-kova u razliditim mjestima, izravnom uvo-denju novinskih napisa, razliditih dokume-nata i Zivotopisa slavnih osoba, kao i dijelo-va pisanih unutarnjim monolozima, teonih u kojima su izravno zabiljeZeni ulidnirlijalozi. Time se nastoji postidi neka wstamcioloBke objektivnosti, jer se izborom irlijedom raznorodnih priloga iz svaki-rlnSnjeg Livota, ali i razmi5ljanjima nekihpojedinaca i njihovih osjeiaja, ostvaruje do-jnm odredenog doba i prostora u kojem se

jlvni i privatni Zivot preplidu u svojew-rurom besmislu gub$enja svake individual-tursti i svih osobnih Zelja i nada. Takva jetohnika, (u kojoj se tekst montira na film-rki nadin) desto nazivan a tehnikom monta-lc, l izrazitojopreci prema strukturi roma-trn realizma, dovedena prema nekim teore-tii:arima do krajnjih konzekvencija, pa i do

apsurda, a otpodeo ju je naturalizam, na-stavila avangarda, paje prisutna i u razdo-

blju tzv. kasnog modernizma.

DOSTOJEVSKT, FJODORMIHAJLOVIC(1821-1881)

Ruski romanopisac, novelist i publicist.Polazio je vojno-inZenjersko udili3te uSankt Peterburgu, zbog sudjelovanja uradu utopijsko-socijalistidkog kruga osu-

den je na smrt, pomilovan na samom stra-tiitu i poslan na robiju u Sibir, gdjeje bora-vio deset godina. Nakon powatka u SanktPeterburg 1854. iivioje kao profesionalniknjiZevnik. Zapalen mu je prvi roman Bi-jedni ljudi (Bednye ljudi), pisan u stilusentimentalnog realizma, a slavu whun-skog romanopisca wjetske knjiZevnostistekao je rom anima Zloiin i hazna (Prestu-

plenie i nakazanie), Idiot, Bjesoui (Besy) iBrada Karamazou i (Brat'j a Karamazouy).Svi su ti romani uokvireni razgranatom,najde5de paralelnom fabulom, s brojnimzapletima i obratima koji podsjeiaju na ro-mantizam, pa i na kriminalistidke romane,no u sredi5tu zanimanja sudbine su nekoli-ko suprotstavljenih likova koji zastupaju iobrazlala odredene ideje i svjetonazore dote mjere da ih, bez obzira na posljedice, na-stoje provesti i ostvariti u osobnu Zivotu.

Izuzetna se unutarnja napetost pri tomepostiZe kako suprotstavljanjem njihovihideja, tako i njihovim iskustvima u sukobusa zbiljom i time uzrokovanim promjena-ma u shvaianju vlastite osobnosti. Naraci-ja je protkana d[jalozima, u kojima se ra-sprave o teme$nim svjetonazorskim pita-njima desto vode na visokoj filozofskoj razi-ni, a primijedeno je da autor - premda

89

ske knjiZevnosti u smjeru kakav

DMGOJEVIC, DANIJEL

okvirno, i u publicistidkim napisima - za_stupa odredenu o5tru kritiku socijalno_utopijskog nihilizma i zalai,e se za varijan-tu mistidnog pravoslavlja. U romanimaopisuje i analizira iivot ideja u pojedinim li-ko11m1,1a nadin koji odgovora svojewsnojpolifoniji: svi su glasovi u stalnom dijalogui samo otvaraju mogude rasprave, n, nu_peguii konadne zakljudke. Dijalozi, pone_kad i neizravni unutarnji monolozi, najde-5ia su sredstva karaktlrizacij", u'frojrrisporedni likovi doprinose usloinjavanjusuprotstavljenih likova i stajali5ta, pred_stadajuii ditavu skalu moguiih Zivotnihopredjeljenja i shvaianja kakva su uvjeto_vana socijalnim poloZajem, karakterom teposebnim idejama i moralnim dilemama.Intzetan dojam ostada pri tome nagla5e-na atmosfera napetog odekivaqja raspletaniza suprotnosti, koje likovi strastvenoproZivljavaju, poku5avajuii rijedima i djeli_ma dokazati ono Eto se zapravo dokazati nemoZe. Prije svega zbog vaZnosti naznate_nih i obrazlaganih iivotnih pitanja, knji-ievne tehnike kojom se izlaZe Zivot ideja, iez_bog izuzetne vje5tine u oblikovanju odre_denih tipova karaktera, ti su romani osigu_rali izuzetnu recepciju: publika ih i danasdita, a teoretidari i filozofi bave se njihovimtumadenjima u Sirokom rasponu najrazli_ditijih ideja i stajali5ta.

DRAGOJEVIC, NENTfiI(1934)

llrv.atski pjesnik i esejist. Roden u VelojLuci, studirao je povijest umjetnosti u Za-9r9bu, gdje radi kao profesionalni knjiZev-niki urednik Tredeg programa Hrvatskogaradiia. Objavioje desetak pjesnidkih zbirki,

DRAMATIKA

turta iiuotinja, Prirodopis, RasutiHodanj e uz prugu, te likovne

od kojih se najde5ie spominju Idrugi predjeli, II tuom stuarnom

njezini romani Hologrami stra-Mramorna koia, Boianska gtad i Frida

o boli, u kojima su sugestivno opisanaiskustva s tedkom bole56u, ali i

bizarne teme spolnosti koja prelazi uivne oblike univerzalne iudnje.

iavljuje i eseje i dlanke osobito u stra-tisku, izbor kojihje preveden na hr-i s naslovom Kako smo prediujeli.

ju u kazali5tu. Struktura svih tekstovaje podredena, pa oni u osnovi sadrZe

Snoj izvedbi. Tekstovi mogu biti uiili u stihovima, uglavnom su odrede-

rndnjom likova te njihovim monolozimaima, a podijeljeni su najde5de na di-

'i prizore, odredene ulascima i izlascilikova. Kompozicija pretpostavlja ne

dugo trajanje izvedbe, a u dominira-tipu europske drame dijeli se na eks-

rasplet, uz moguii uvodni prolog. Nadelnose.pretpostavljaju gledatelji a ne ditatelji, anjih privladi napetost i relativno brz razi-tak radnje uz mogu6e obrate, koji se sastojeu suprotstadenim stajaliStima osoba, ili unjihovim unutarnjim dilemama. Napetostteii razrjeBenju, a ono se najdeFie postiZebilo konadnom nesreiom u tragediji, bilosretnim zawsetkom u komediji. Velikemo-guinosti kazali5ne umjetnosti pri tomeostvaruju osobit nadin komunikacije, jer sedrame gledaju i sluSaju istowemeno, pa sedramski tekstovi mogu oslanjati i nJwloiirok raspon moguieg izra za, od, igre, glaz-be. i glesa, do suptilnih, samo u giumipri-mjetljivih osjedaja, te izravnih r"ligi3.kih,filozofskih ili politidkih poruka. Ziog ta-kvih se moguinosti drama razvija u nizovi-ma prepoznatljivih Lanrova, odredenihbilo tradicijom kao tragedije, komedije idrame, bilo posebnim osobinama kao npr.farse, prikazanja, melodrame, pastoraie,opere i sl. Naziv se rabi i u podjeli dramskeknjiievnosti na tragediju, komediju i dra-mu, kada oznaduje wste koje u nadelu ob-racuju ozbiljnu radnju, ali nemaju konadannesretni zawietak.

DRAMATIKA(gld drama - radnja, dogatlaj)Knjiievni rod u sustam klasifikacije kojirazlikuje knjiZevne rodove liriku, epiku idramatiku kao idealne tipove moguiegaknjiievnog izrai,avanja. U tom sustaiuklasifikacije dramski su tekstovi primjere_.ni scenskom izvodenju, ali se pretpostavljadaje njihova bitna osobinu ru..rouuru nudramatidnosti, osobini koja moZe biti pri-sutna i u knjiievnim wstgma koje nisu na-mijenjene izvodenju u kazali5tu. Karakte-

studije i prikaze. Kritika drZi da jesniBtvu izgradio osobit i samosvojanizrai,avanja, u okvirima knjiZevnihpaka karakteristidnih za avangardumodernizam, kao Sto su prepletanjestihova, posebni oblici pjesama uetski eseji i svojewstan nadelnizarrt, tJz izrazito nagla5avanjemoguinosti je zidnog izraza. piesnise odlikuje i raznowsno5iu u stilu i utici: ne ponavljaju se tipidni motivi ioblikova4ja, nego sevidualnog izraza moie nzabrati istalnom naporu da se igrom jezikaposebni spletovi moguiih primisli,neobidnog u svakida5njem i nekastvaranja zbilje u imaginativnimnama dokraja nedokudivoga smisla.tako redovito polaze od konkretnihZanja, pjesnidki ih izraz tadaspletove dojmova, da bi se na kraju

1

lo samo osobito raspoloZenje i neshmoijezika koji i u protuslovljima,sima i odsutnosti referencije uspijevoziti i ono Sto se na druge nadine ne biizraziti.

DRAKULIE, SI"A\IENKA(1e4e)

Hrvatska prozaistica. Diplomirav5iparativnu knjiievnost i sociologijugrebu, radila je kraie wljeme kao giski profesor, a kasnije se posvetila piZiveii nakon 1991. u inozemstvu i

r$ezinim je romanima prepoznat i cije-tn osjedaj za pridu, sugestivno izlaganjernih iskustava, kao i vje5tina knjiZev-oblikovanja sloiene problematike inti-

r vrsta time Sto su tekstovi nadelno na_jenjeni izvedbi napozornici, pa do punogvarenja dolaze tek kada ih glumci izgo_

Zivota i meduljudskih odnosa.

. drdma - radnja, dogattaj)iv se zamjenjuje terminom drarnatika,

rlrukdijeg sustava klasifikacije, kao i ter-dramskaknjiieunost. Drama se ra-

ie od drugih velikih skupina knjiiev-

ra osoba, navode Bto one izgovaraju i urjeno oznadenim didaskalijama uiuiu-

glumce i redatelja na scenu, na ponaBa-r glumaca, i na ostale elemente nuZne u

juii i na engleskom jeziku. iciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i

91

GJALSKI. KSAVER SANDOR

dua, divljeg dovjeka izuzetne snage, koji se

sukobljuje s Gilgame5om. No, nakon neri-je5enog sukoba oni postaju prijatelji. Obav-ljaju zajedno razliditajunadka djela, a kadaEnkidu umre, Gilgame5a gane njegova smrti uiasne spoznaja o vlastitoj smrtnosti, pa se

on upu5ta u traganje za besmrtno5cu. U tojpotrazi srede UtnapiBtima, koji mu pridadugu pridu o potopu - koja uvelike odgo-vara pridi u Bibliji - i daruje mu travu be-smrtnosti, no Gilgame5 zaspi od umora,zmijamu ukrade travu, paljudski rod osta-je osuden na smrtnost. Gilgame5 se vraia uUruk, smiruje se u izgradnji i upradanjugradom, no u jednoj verziji ep zawsava re-zigniranom tuZaljkom nad fiudskom smrt-no56u. Taj po svoj prilici najstariji poznatiep svjetske knjiZevnosti oblikovan je takoda stihovima i kompozicijom odaje dugutradiciju knjiZevnog izralavanja, izvor jepoznavanja i proudavanja babilonske ikomparativne mitologije, a izuzetno doj-mljivim ocrtavanjem karaktera, likovimakoji uz univerzalno mitske imaju i vidnoljudske karakteristike, mnogim arhetip-skim motivima (kao Gilgame5ovo odb[janjeljubavne ponude boginje I5tar), likom div-ljeg dovjeka koji Zivi medu Zivotinjama tetragaqjem za besmrtno5iu i sludajnim gu-bitkom zadobivene besmrtnosti ne samoda je whunsko ostvarenje svjetske knjiiev-nosti nego i danas moZe izazvati zanimanjeditatelja.

GJALSKI, KSAVER SATqDON(pravim imenom Ljubomil Tito Josip Fra-njo Babii)(1854-1935)

Hrvatski romanopisac i novelist. Studiraoje pravo u Bedu i u Zagrebu, radio kao di-novnik, azatim se posvetio politici, obav-

GOGOIJ NIKOLA.IVASIIJEVIE

ljajuii i visoke duinosti. Ostvario jeZan opus, dosta raznolik kako stimatski tako i u smislu razvoja odprema modernizmu. Kritika smatramu najboljenovele, odkojih su rane, ukarna Pod starimi krououi i Diljernpisane u stilu kratkih opisadina, s nagladenim ladanjskimnJlma, razgovorrma, sJecanJrma rgidnim meditacijama, dok suu zbirci Tajinstuene priie,okultnim motivima, spiritizmom istikom. U romanima JanhoRadmiloui| poku5ao je opisati iproblematiku traganja za smidaBnje generacije hrvatskih ica, a u najboljem, U no(i, nastojikritidku sliku prilika i ponaianjawemenika, s nagla5enom osudomje, servilnosti i karijerizma. Posljman, Proneujereni ideali, iztaz jerazodaranja politidkim Zivotom iobradun s vlastitim idealima. Svoino wlo cijenjen pisac, u povijestiknjiievnosti zabiljeZen je kaorealizma s naglaienim smislom za

u tematiku i nadin oblikovanja kakviju tipidni u modernizmu.

GI,AGOIJICA(prema staroslav. glagolati -Najstarije slavensko pismo, nastalo

ntski spomenici, kao Bai1anska ploia, Vi-tuxlolski zakon, Miroslauljeuo euandelje,

Uisal kneza Nouaha i Misal kneza Hruoj a.

lhko mnogi od njih imaju ne samo kultur-Itu nego i knjiZevnu vainost i znadenje, jerolkrivaju i podetke knjiievnoumjetniikoghraz, rabi se i skupni 1n2iv oglagoljska

fqliZevnostn, kao oznaka za spise razliditeinmjene, koji zauzimaju vaZno mjesto u

lroudavanju izvora i podetaka cjelokupnehrvatske knjiZevnosti.

JOHANN WOLFGANG VON

11749*1832)

Njemadki pjesnik, prozaist i dramatidar.irao je pravo, radio neko wijeme kao

ulv.ietnik, a kao vei prosladeni knjiievniknn dvoru weimarskog vojvode obavljao je idrtavnidke poslove. Izuzetno wijedan, bo-

3nt i raznolik opus swstava ga u whovepjetske knjiZevnosti, a povjesnidari knji-lovnosti drZe neka njegova djela, osobitotune lirske pjesme i romanPotnje mlad.oga

Werthera (Die Leiden des jungen Wer-

lftcrs), whunskim dostignudima romantiz-ha, druga, npr. ep Hermann i Dorothealllerrnann und Dorothea), pai Faust,kao{cla koja pripadaju duhu klasicizma i pro-

rvjetiteljstva, atreda,kao npr. roman Nou-h n anj e Wilhelma Meistera (Wilhelm Mei-tk:rs Lehrjahre), po temeljnoj strukturi,voi realizmu. Goetheov opus u cjelini tako

Jl nemoguie karakterizirati, osim Bto se

nroZe napomenuti da su uz navedena djelaptrdjednako wijedne i drame, rccimo lfige-nija na Tauridi (Iphigenie auf Tauris) il\rquato ?osso, kao i svojewsni psiholoikiroman protkan simbolidkim motivima,Srodne duie (Die Wuhluer-wandtschlaf-lnr), kasnije lirske pjesme u zbirci Zapad-

no-istoini diuan (West4stlicher Diuan),autobiografija Iz mojeg iiuota: Poezija izbilja (Aus meinern kben: Dichtung undWahrheit) i aforistidki zapisi Maksirne i re-

flehsije (Maximen und Reflexionen). Usvim raznolikim Zanrovima Goethe je uspi-jevao postidi kako izuzetne lirske ugottajepovezujuii izraLajnu moi jezika s tanko-iutnim smislom za suptilne osjeiaje, tako ispoj erudicije sa suverenim smislom za na-

dine knjiZevnog oblikovanja kakvi odgova-raju odredenim Zanrovskim uzorcima, aliih u inovacijama, obliku i znadenju i nadila-ze. Pri tomeje pokazao intzetno poznava-nje bogatstva knjiZevnosti razliiitih jezikai naroda, pa od njega potjede i zamisao osvjetskoj knjiZevnosti koja bi se zasnivalanajedinstvu u raznolikosti, gdje bi svi na-rodi saduvali vlastitu samosvojnost, a za-jedni5tvo bi se uspostavilo uzajamnim pre-vodenjem, razumijevanjem i spoznajom dasvi doprinose istim idealima. Goetheovostvarala5tvo izuzetnoje utjecalo na razvojeuropske knjiZevnosti, osobito podetkom

19. st., ali i do na5ih dana.

GOGOIJ, NIKOI,A.T VASIIJEVIC(1809-1852)

Ruski prozaist i dramatidar. Podrijetlom izporodice ukrajinskog plemstva, bio je di-

novnik u Sankt Peterburgu, boravio nekowijeme u Rimu, a nakon powatka zapao je

u du5evnu krizu,rLbrzo obolio i umro pore-meiena uma. KnjiZevni je rad otpodeo ro-mantidarskim pripovijetkama, oslanjaju6ise i na usmenu predaju, te povijesnim ro-manom Taras Buljba (Taras Bul'ba),uko-jem opisuje Zivot i borbe kozaka s poljskomvlastelom, i zaplet oko izdaje Tarasova sinakoji se zaljubio u Poljakinju, zbog dega gaje

lovice 9. stoljeia. Najde56e se smatraje sastavio Konstantin - Ciril, brat Mjev (umro 867), po uzoru na grdkiuporabio gaje za svoj prijevod temeljkvenih knjiga na staroslavenski jeziklja se u dva glarma oblika, obli i uglati,su se, medutim, tako tek kasnijeNa tom su pismu saduvani mnogi

132 133

GONGORIZAM

vlastiti otac ubio. U kasnijim pripovijetka-ma, koje se obidno objavljuju s nazivomPe-tr ogra.d.ske pripou ij esti (P eterbur gskie ras -

kazy),mijenja tehniku u smjeru realizma,dak s prisutnim elementima modernizma,a s velikim utjecajem na cjelokupnu ruskuknjiZevnost. U njima se ironizira vlastitiromantizam, likovi su obidni, mali ljudi,gradani, najdeiie dinormici, a obrada je sa-

tiridna i komidna, desto s elementima gro-teske. U tom su stilu napisane i glasovitekomedije Reuizor i knid.ba (Zenit'ba), ukojima vje5ta komika situacije prelazi u sa-

tiru cjelokupnoga druStvenog ponaSanjadinovnika u provinciji, zaslijepljenih kari-jerom do te mjere da ne mogu razabrati ra-zliku izmedu fikclje i zbilje. Vrhuncem ta-kva nadina knjiZevnog oblikovanja najde-

Bde se drZi nedovrSeni roman Mrtue duie(Mirtuye duii), u kojem gotovo legendarniIik ruske knjiZevnosti, Cidikov, obilazi Ru-siju, nagovarajuii plemi6e da mu prodajuzapravo mrtve kmetove. U Hirokom obu-hvatu problematike komika se postiZeprijesvega uzvi5enim stilom kojim se opisujubanalni motivi i situacije, a ditava galerijaizwsno ocrtanih likova i situaeija drZi se

svojewsnom paradigmom knjiZevnosti ru-skog realizma.

GOLDOM, CARLO(1707-1793)

Talijanski komediograf. Skolouao se u Ri-mu, Perugi i Riminiju, kazali5tu se posve-

tio u Veneciji, a kasnije je oti5ao u Francu-sku, gdje ga je Luj XV. imenovao uditeljemk6eri, pa je stekao kraljevsku mirovinu. Ubrojnim komedijama, od kojih su najglaso-itije Kauarua (La.bottega dzl cafft), Gostio-niiarka Mirandolina (In locandiera) i Ri-

barske suade (k baruffe chiozzntte),rio je svojewsnu reformu kazaliFta,pno zamijeniv5i, ved dva stoljecadiciju com.medie dell'arte - koja se

vala na stalnim likovima podimproviziranim dijalozima -medijom kakva se u potpunostina utwdenom tekstu, saduvav5isti glumadke interpretacije, alise na svakida5nji Zivot i uobidajene ljtipove s izrailerim karakternimma. Komika se pri tome postiZe sima, i, osobito, uspjelim dijalozimakarikiranih likova s odredenimma satire, donekle ublaZenim opiimmom da su svi $udi podloZni

da ih zdrav razum moZe prowijetliti.vor i radnja pri tome su oslobodeniustaljenih konvenclja zadanih tiraktera i ve6 unaprijed poznatihpa je ve6 prowjetiteljski optimizamputove kojima 6e se kretati nova,ska drama. Dvije su GoldonijeveDalmatinka [-a. Da]matina) idam (La calamitd de'cuori),vatima, u spomen prijateljstva s Dulninom Stjepom Suljagom (1719-1jedna komedija, Varalica (Luprizoruje neugodan autobiografskis nepoznatim Dubrovdaninom.

GOMBROWICZ, WITOLD(1904-1969)

Poljski prozaist i dramatidar. Dije pravo u Var5avi, a nakon togafilozoflju i pravo u Parizu. Godinelazi u Argentinu, gdje boravi zarata, a kasnijeje Zivio u Parizu,na Azurnoj obali. Slavu koja je pre5la

fr\, rdydurke, Opsj ednuti (Opetani), pomo-

tlofUa (Pornografia) i Koznos (Kosmos) , a

glasovite su mu i drame luona, kneginjicaul Burgunda (Iryona, ksiqiniczka Burgun-tld, Vj enianj e 6tuO) i Opereta (Operilkd.llva su ta djelaproZeta avangardnom pobu-nom protiv dru5tvenih i knjiievnih kon-vencija. Oslanjaju se najoi u Rabelaisa pri-rutan obrat u shvaianju dovjekakoji nagla-lnva "1i5[6n umjesto ovisokogan, pu n*;"-rto duhovnoga opisuje tjelesno, umjestouma pohlepu, umjesto ljubavi glad i seks.'l'ehnika je pri tome sklona groteskama,lronizaciji, iznenadujuiim stilskim obrati-ma, pa i odredenoj estetici ruZnoie, kojajeu esteticizmu njegovan kult ljepote poku-lavala razotkriti kao trivijalnu iluziju gra-tlanske kulture. U gotovo opsesivnoj borbiprotiv dru5tvenih konvencija sva njegovadela nagla5avaju slobodu vlastitoga ,jao,koje je donekle shvadeno u smislu egzisien-cijalizma kao bide ,bs6sn6 r svijet" i prepu-Iteno vlastitim odlukama. Kao majstor pa-rodije, groteske, humora i obrtanja ustalje-nih kompozicijskih, stilskih i estetidkih na-dela, stekaoje naklonost publike i kritike,

(Soledades). Oblikovane su tako da banal-na tematika sluZi samo kao okvir unutarkojega se krajnje artificijelnim stilom, ni-zanjem figura, osobito metafora, antiteza ihiperbola, uvodenjem svojewsnih igara ri-jedi te brojnim neologizmima, arhaizmimai latinizmima, ostvaruje radikalni baroknikult stila te ideal apsolutne i samoj sebi do-statne ljepote izraza. Doslovna znadenjapri tome i$dezavaju u nejasnim aluzijama,jezik postaje neproziran u odnosu na refe-rencije, no vjeitina u takvim postupcimamoi,e izazvati sasvim posebne dojmove usuptilnoj igri lirskog izraza. Manira takvogstila prema njemu je nazvana gongorizai,koji ponekad povjesnidari knjiZevnosti ra-be kao oznaku radikalnog kulta stila - na-zvanog h,ulteranizam - kao jednu od bit-nih osobina cjelokupne epohe baroka. Na-kon baroka G6ngoru je ponouro otkrio mo-dernizam, u kojem igra jezidnim moguino-stima nanovo dobiva veliku vainost i zna-denje, Sto osobito potwduje postmoderni-zam,

GONGORIZAM(Spanj. gongorismo)Naziv knjiievnog pokreta u SpanjolskojknjiZevnosti kasnogabaroka (kraj 16. st.).Utemeljitelj muje i najvaZniji predstavnik,prema kojemje i dobio ime, L. de G6ngorayArgote. Karakterizira ga hermetizam u iz-razu, nagla5eno umjetni pjesnidki jezik smno5tvom neologizama, sloZenom sintak-tidkom strukturom i bogatom uporabom fi-gura, kao i virtuozno oblikovanje stiha, sosobitom sklonoBiu prema eufoniji. Gon-gorizam je pjesni5tvo driao sredstvom po_stizanja posebne umjetnidke stvarnosti ukojoj nema razlike izmedu sna ijave, maite

pa se ubraja u red najcjenjenijih i najprevo-denijih poljskih pisaca 20. stoljeia.

GONGORA Y ARGOTE, LUIS DE( 1561-1627)

$panjgl$i pjesnik. Nakon studija Zivio je urodnoj C6rdobi, mnogo putovao Spanlot-skom, a u kasnijoj se dobi zaredio i poslaokraljev kapelan. Uz brojne krade pjesmeglasovite su mu duZe poeme Bajka o potife-nu i Galateji (Fcrhula de Polifemo y Gala-tea),Hualospjeu uojuodi od krme (panegi-rico aJ duque de Lerma) i, osobito, Samoee

nice Poljske stekao je osobito

135

GOSPODABOVARYGORKI, MAKSIM

i zbilje, a koju mogu razumjeti samo obda-reni i obrazovani pojedinci. Zbog naglaBa-vanja sloZenih sredstava stilskog ukra5a-vanja srodan je precioznosti i manirizmu.Virtuoznim oblikovanjem stihova i shva6a-

njima knjiievnosti koja se mogu povezati s

esteticizmom utjecao je na mnoge pjesnikeepohe modernizma, koji ga, kao F. G. Lor-ca, ponovno otkrivaju.

GORKI, MAKSIM(pravim imenom Aleksej MaksimovidPeBkov)

(1868-1936)

Ruski prozaist i dramatidar. Odrastao u siroma5tvu, mijenjao je zanimanja, pridru-iio se boljdevicima, emigrirao u Italiju, anakon powatka u Sovjetski Savez postao jezagovornikom i predstavnikom socijalistidkogrealizma. Ostvario je opseZan opus,cijenjen od tada5nje vlasti i kritike vi5ezbog ideolo5kih no zbog knjiZevnih wijed-nosti. Drama Na dnu (Na dne) i romanMati (Mat'), medutim, zasluZuju pozor-nost kao dojmljivi opisi iivota sirotinje iborbe obespradenoga radni5tva. No knji-Zevno su mu uspjeliji dijelovi iz zamiSljeneautobiografske trilogije Djetinjstuo (Det-

stuo), Medu lj udima (V lj udj ah) i Moj i uni-uerziteti (Moi uniuersitety), kao i romaniDjelo Artamonouih (Delo Artamonouyh) iZiuot Klima Samgina (Zizn' Klima Samgi-no), u kojima u Sirokom obuhvatu knjiZev-nom tehnikom realizma, s odredenim ele-

mentima modernistidke introspekcije i po-

kuSajem analize idejnih pokretada ljud-skog djelovanja, opisuje vlastiti Zivot i po-

rodidne sudbine u Rusiji podetkom 20.

stoljeia.

GOSPODAGLEMBAJWIDrama hrvatskoga knjiievnikaKrleirc, objavfenaprvi put 1928.,

1929. Pripada ciklususastoji odjo5 dvije drame (Ute 11 proznih fragmenata.tipsku temu powatka sinabivanja i sukob s ocem kojismrti i ubojstva njegove supruge.likovi bogati vlasnik tvrtke Ggov sin Leone i odeva druganica Castelli-Glembay. Ukriva mradna pro5lost porodice

napetost koja se osjeia medurodice kulminira vei u drugomse Leone prisjeia da mu se majkazbog odeva preljuba, pa priznajekao student bio madehindega ga otac poku5ava udariti,umire. U posljednjem se dinutl'rtka pred stedajem, barunicapridobiti Leonea prisjedanjemnekada5nju ljubavnu avanturu,doznaje da je Glembay potro3io ivac, razbje5njela optuiujemorala, pa je on u nastupu bijesarama. Cjelokupna radnja odvijajedne no6i, likovi su u tradicijiopteredeni vlastitim naslijedemSiu, izloZenaje i dru5tvenaza bogatstvom pod svaku cijenu,umjetnidki nadarenog osjetljis okolinom, dok se u dijaloziosjedaji prepliiu s raspravama o

zorskim, druStvenim i umjnjima. Uz glavne i sporedni sulo ocrtani, a dramatidnostie se i aluzijama na pro5lostslijetle koje kao da nuZno vodi uDrama se smatra izuzetnim

ke knjiZevnosti, a izvodena je i u ino-

TN)IJAIU POSIJEDNJIA UTVI

Tadeusz cz,yli ostatni zajazd na Lit-

knjiZevnika Adama Mickiewrc'

iavljen prvi put 1834. U sloZenoj i raz-

ifabuli dominiraju motivi imovin-rukoba dviju vlastelinskih obitelji, So-

i Horeszko, te proces emocionalnog iinog sazrijevanja mladog Tadeusza,

I pripremanje ustanka, kojeg pokrede

veni lik Robak, koji se pretvori naj-ru nasrt lokalnog plemstva na Soplico-

I zatim i u zajedniiku borbu protiv ru-vojnika. Na kraju dolazi do pomirbe

ih obitelji, ali i iireg pomirenja ple-

skupina u odekivanju dolaska polj-

trupa, a Tadeusz iz obitelji Soplica

ilr Zosiom koja pripada obitelji Hores'

Romantidni zapleti ublaieni su humo-

lrmislom za detalje kao i tipidne likoveLivota,pa premda se ep desto ka-

izira kao romantidno i idilidno djelo

iku od tradicije klasicizma, u njemuromantizmanazire i tehnika nado-

realizma. Simbolika zavade i pomi-

hoje donosi nadu, kao i iznimni opisisudbina i dogadajau malom prosto'

sredine u kojem se ocrtava Pro'obiljeZja i opstanka cjelokupne

Cini taj ep poljskim nacionalnim

, pri demu se odredeni optimizam naj-l,umadi piSdevim uvjerenjem - ti-

ru vrijeme pisanja epa - kako dolazislobode i bratstva svih europskihPi5devo, kao i op6e razodaranje

objavljeno je u kasnije napisanom Epilogu(1860).

GOSPODABOVARY(Madame Bouary)

Roman francuskog knjiZevnika Gustavea

Flauberta, objavlien 1857. Fabula slijediZivot seoskog lijednika Charlesa Bovaryja injegove supruge Emme, koji protide bez

posebne dramatidnosti, kroz njihovo dje-

tinjstvo, brak i Zivot u provinciji, do Emmi-nog samoubojstva nakon razodaranja, ka-

ko u braku tako i u ljubavnim vezama. Sre-

di5nji je kontrast u nerazumljevanju izme-

du dobrodu5nog, ali ogranidenog i'besmislenim Zivotom zadovoljnog muia i njegove

osjeiajne i Zivotom nezadovoljne supruge,

te izmedu potrebe za osje6ajima, sanjare-

njem i puninom Livota, i prihvaianja be-

smislenog trajanja u iivotnom sivilu u ko-jem se sve svodi na ponadanje i toboinjiuspjeh u karijeri. Pripovjedad namjernoizbjegava pristranost, polTemeno ulazi usvijest likova, no radije dokumentira no Sto

komentira, a karakteri se likova ocrtavajuu medusobnim odnosima i u sludajnim do-

gadajima koje sudbinsko i simbolidno zna-

denje dobivaju tek u cjelini pride. Tako imtek prida daje smisao tragidne sudbine,

proiia5le vi5e iz postupnog rastvaranja ide-

ala i i:elja u sumornom protjecanju jedno-

lidnog wemena i zbilje, nego iz njihovih od-

luka. Roman je optuien u glasovitom pro-

cesu zbog nemorala, no vjeiti gaje odvjet-

nik obranio, upozoravajudi na opisane pat-

nje i samoubojstvo nevjerne iene' Takav

moralizam, medutim, suwemena kritikane drZi kljudnim u razumijevanju romana,jer se Emmin romantizam ne moie svesti

na zaludenost sentimentalnim romanima

136137

JAMES,IIENRY(1843-1916)

Ameridki prozaist. Roden i Skolovan uSAD-u, dugo je wemena proveo u parizu, iosobito Londonu gdje se od 1g66. i stalnonastanio. Objavioje velik prozni opus u ko_jem se istidu romani portret d,ime (ThePortrait of a Lady), Golubiiina krilu (TheWings of the Doue) iArnbasad,ori (The Am_bassadors), dulje pripovijetke - osobitouspjelom smatra se Do isy Miller,novele _slwremena kritika cijeni fantastidnu priduOkretaj zaurtnja (The Turn of the Scriw), izapaiene eseje o teoriji roman a _ (tmjet_nost proze (The Art of Fiction). Veiina ro_mana slijedi knjiZevnu tehniku realizma srazgranatom fabulom, brojnim likovima iusporenom radnjom, nerijetko s odrede-nim moralizmom, ali i suptilnom ironijomnepristranog, objektivnog pripovjedada.Romani kasnije faze, medutim, p"ibliZuuu-ju se modernizmu nagla5avanjem teze daknjiZevnost ne opisuje postojede ljudskesudbine nego stvara i uzorke moguiih sud-bina. Psiholo5ka analiza pri tome uspijevaocrtati uvjerljive likove i njihove dileme,najde5ie u sloZenim odnosima razliditih

mentaliteta (Amerikanci imu5karci i Zene, tradicionalni,reformatorin), a knjiZevna jelizma sklona detaljima u razpostupcima pojedinaca koji te detaljeni ne zamjecuju, a kamoli da im poivvainost, iako imaju veliko znadenjehovim iivotima. Povijest knjiZevnormesa drZi vaZnim predstavnikom tzVholo5kog realizma, dii svojewsnimdom moderne angloameridke proze.

.IEDANAESTERAC(grd. hendekasfllabos, od hdndeka -naest * syllabii-slog)NajdeEii stih talijanske knjiZevnostisu pisani gotovo svi oblici lirskih niali i epska i dramska djela u stihvaljujudi ugledu i utjecaju talijanskeZevnosti proBirio se u cijeloj Europi, agova posebna varljanta endecasillabo t

to (razvezan, odrije5en jedanaesterac,nosnojedanaesterac bez rime) bilaje orva za nastanak stiha blank uerse,kojihrvatskoj knjiievnosti organizirandvanesterac bez rime. Takvim jeDominko Zlatari( (1b58- 1618)

170

JESENJIN SERGEJ ALEKSANDROVIE

Tn xuvo dlelo Arninta i time otvorio nasto-

ir da se stvori hrvatski pandan blank

Jorn'u.

,Iit)NOCINKAlhziv za dramu u jednom dinu koja se zbog

lrntkoie i time uvjetovanih ostalih osobina

f$ttra posebnom dramskom vrstom.prlmda, naime, jednodinke u pravilu po-

ju teme$ene zakonitosti dramskog pri-

|airivanja, kratkoda i odsutnost ra5dlanji'

JI)DNOSTAVNI OBLIKlqiem. Einfache Forme)

Nuziv koji je u znanost o knjiZevnosti uveo

Andr6 Jolles (18?4-1946) za usmenu je-

ritlnu tvorevinu koju je drZao podetnim ob-

likom knjiZevnog stvaralaltva. Kao izraz

ilda radnje u etape, a i wemensko odrede-

trlo radnje, zahtijevaju uglavnom odust4ja-

aft,rd Sire fabule i ogranidavanje na malo-

brojne dramske situacije i manji broj liko-

tn, Kada se likovi svedu na pojedinca, na-

ltqje tzv. monodrama. Iako neki teoretida-

t{ drZe da su vei antidke tragedije zapravo

lalnodinke, prevladava mi5ljenje da njiho-

va temeljna struktura ipak viSe odgovara

tuvremenim dramskim fi elima u vi3e dino-

va, pa se nastanak jednodinki povezuje s

Umecima u srednjovjekovnim prikazanji-

nn, Kao posebna dramska wsta ona se ra-

;v[ja u nekim tipovima komedije, kao u far-

rl ili burleski. Posebnu pozornostjednodin-

lrn je dobila tek u naturalizmu, jer se sma-

trrilo da ona odgovara udenju o neposred-

nrrm prikazu uisjedka Livota", pa tada i na-

Itr{u najglasovitija ostvarenja, kao Strind-

borgova Gospodica Julija. Nakon natura'

lirrna jednodinke postaju uvaZena i desta

drtmska wsta ePohe modernizma.

za kolektivnu djelatnost i moc oblikovanja

sadrZanu u samom jeziku, moZe se suprot-

staviti ,sloienom oblikun, izrazu pojedinca

koji uvaZava odredenu poetiku. Jolles je ujednostavne oblike ubrajao legendu, mit,

sagun bajku, poslovicu, vic i zagonetku, a

pokosao je odrediti jo5 neke nazive kojinisu Sire prihva6eni. Pretpostavioje da po-

stoje izvorni proizvodijezidne djelatnosti ukojima su prisutni neki temeljni stavovi

prema Zivotu i svijetu, gdje se istowemeno

oblikuju bitne pretpostavke kako za spo-

znaju zbilje tako i za svako knjiZevno obli-

kovanje. Prepoznatljivi su zbog toga Sto su

uvijek upravljeni prema nekim swhama(legenda npr. daje uzorak Zivota prema ide-

alu svetosti), Bto rabe karakteristidne je-

zitneizrazei motive (u legendi npr. mude-

niBtvo sveca, dudesa i sl.), a odgovaraju i ne-

kim gramatidkim kategorijama (bajka np1.

optalivu). Jollesove analize jednostavnih

obhka nisu naj3ire prihva6ene, ali su ori-jentacija za razlikovanje nekih pretknji-

Zevnih oblika, koji su ipak prepoznatljivi imogtr se opisati kao izvorni uzorci, a znat-

no iu utjecali na proudavanje podrijetla

osobito proznoga knjiZevnog izraza, pa se

naziv i danas desto rabi, osobito u nje-

madkoj znanosti o knjiievnosti.

JESENJIN, SERGPJALEKSANDROVIC(1895-1925)

Ruski pjesnik. Roden u seljadkoj obitelji,zapodeo je studij u Moskvi, prekinuvii ga

radioje kao slagar, lektor i korektor, te se

nakon prvih pjesnidkih uspjeha posvetio

knjiZevnosti. Nakon Sovjetske revolucije,

koju je prihvatio i u smislu neke religijske

duhovne obnove, ubrzo se razodarao, odao

fi1

JWGENIJ ONJEGIN

se boemskom iivotu i zawsio samouboj-stvom. Pjesnidki mu je opus dosta raznow-stan, nakon prve zbirke .R ad,unicapi5e po_emu Inonij a, Seoski iasoslou ( Sel'skij iiso-slou) i' Jordanska golubica (Iord.anskajagolubica), a u posljednoj je fazi glasovilapjesma, kao i istoimena zbirka, Ispouijed,na,ngupa (Ispoued' huligana) i ciklusKrimarska Moskua (Moskua kabackaj a) tepoema Crni ioujek (Cernyj ielouek).poezi-ja mu je stekla Siroku popularnost senti-mentalnim ugodajima, melodioznim stiho-vima i svojewsnim smislom za uiivljavanjeu prirodu, iivotinje, nesretne ljude i nL-umitnost tragidne sudbine. Jednostavno-Sdu dotjeranih stihova i dojmljivom, razu-mljivom metaforikom, Jesenjin je utjecao ina_neke europske, pa i hrvatske pjesnikenakon Drugoga svjetskog rata.

JEVGNMJ ONJEGIN(Eugenij Onegin)Roman u stihovima ruskoga knjiZevnikaAleksandra Sergejevida Pu5kina, pisan od1823. do 1831. i objavljivan u nasiavcima.DrZi se reprezentativnim ostvarenjem ru-skog i europskog romantizma, a zanimljivje i zbog knjiZevne tehnike kojom se fabuia,kompozicija, perspektiva pripovjedaia ikarakterizacija likova svojstveni romanuoblikuju u izuzetno uspjelim stihovima.Fabularnaje osnovica pri tome jednostav-na, gotovo shematska: mladi plemii Onje_gin otputuje na selo, gdje upoznaje ronnun-tidno zanesenog pjesnika Lenskoga i mla-du, osjeiajnu provincijsku plemkinju Ta-tjgnu, koja se u njega zafubljuje, alije onodbije. Zbog sitnog sukoba Onjegin udvo-boju ubije Lenskoga, azatimotputuje. Ta-tjana seli u Peterburg, udaje se za visokoga

dinovnika i postaje blistavomterbur5koga visokog druitva.tada u nju strastveno zaljubljuje,ona njega odbija. Tajednostavnapripovijest opisanaje u stalnom

tidnim komentarima, a sloZenidu izwsno ocrtanim likovima zahkljudna Zivotna pitanja odnosa i

sentimentalnosti i duhovnog isazr[jevanja. Vaina je pri tome ipo{edada, kojijejedan od likova, alidjeluje u zbivanjima, pa mu toizvje5tavanje o dogadajima swijednosnim stajaliBtem, Bto dovodiseZnih razmi5ljanja, sjeianja,komentara koji se odnose i na iiiana, filozofska, pa i knji

lqju se desto i "jezerskim pjesnicimau,.a

obidno se suprotstavljaju mlatloj generacijiopoznajemo jezikn' Tako se jezik shva6a

kao poseban znakovni sustav, a knjiZev-

nostie opet moie shvatiti kao znakovni su-

stav,nadogtadenu na prvotni, obidni jezik,

pa kad se govori o jeziku knjiievnosti, ne

misli se viBe na "knjiievni jezik", odnosno

prirodni jezik koji rabi knjiZevnost, nego

na poseban znanstveni sustav koji je u te'melju svake jezidne komunikacije, u qji'Zevnost tom sustavu dodaje posebne osobi-

ne i jedino se tako moZe razumijevati i ana-

lizirati.

JOYCE, JAMES(1882-1941)

Irski kniiZevnik engleskoga knjiZevnog iz-

raza. Skolovao se u Dublinu, kao nastavnik

engleskog jezika Zivio je u Ziirichu' fufi iTrstu, zatim neko wijeme u Svicarskoj, a

posljetlnjih tlvadeset godina u Parizu. Knji--Zevni

je iad otpodeo zbirkama pjesama Ko-

rnorna glazba (Charnber Music) iPiesme za

groit (Poerns Pennyeach) ' Napisao je dramu

lzgnanici (Exiles) , a zatim zbirku petnaest

nivelaDahlinci (Dubliners), u kojoj se na-

ziru podeci njegove samosvojne knjiievne

tehnike. Novele su posvedene gradanima

Dublina, no portreti likova i dogatlaji opi-

sani su razliditim nadinima, od naturaliz-ma do simbolizma, a u srediStu je uvijek

odredena oduhovna paraliza" malogradan-

Stine i zaokupljenosti trivijalnom svag-

da5njicom. Daljnji je razvoj takve tehnikeprisutan u romanu Junak Stephen (Step'

hen Hero),kojim pisac nije bio zadovoljan,

pa je rukopis bacio u vatru, a saduvani dije-

i*i oljuutj"tti su nakon njegove smrti. Pre-

rada je toga romana Portret umjetniha u

mlqd,osti (A Portrait of the Artist as a Yo-

ung Man), kojega kritika drZi jednim od

, koju predvode G. G. BYron,

P, B. Shelley i J. Keats.

jefaja, strasti i morala, odgovornostidavanja trenutnom zanosu, mlad€

nju ironije i lirskog zanosa, whunskiski stihovi izmjenjuju se s ironijskim

U naj5irem smislu ljudska sposobnost ko-

nrunikacije sustavom artikuliranih glaso-

vn. U svagda5njem govoru, medutim, rijed

,jeziko ne rabi se uvijek u posve istom zna-

l.onju, a znanosti koje se bave proudava-

fiem jezika, prije svega lingvistika, taj po-

lnm odreiluju na dosta razlidite nadine, re-

dovito u okvirima vlastitih posebnih poj-

movnih sustava. Tako se i u znanosti o

hnjiievnosti pojam jezika desto rabi u Siro-

hom i neodredenom smislu' ali u novije wi-lcme dominira iz strukturalne lingvistike

nreuzeta razlika izmedu jezika i govora: je-

likje sustav dogovorenih znakova i nadina

qjihova povezivanja, a on omoguduje govor

kao pojedinadno ostvarenje (u hrvatskome

tu razliku osje6amo, pa govorimo o orjedni-

ku engleskog jezikan i ogovoru koji smo

odrZali na sastankun). U tradicionalnimrsspravama o knjiievnostijezik se najde5de

rhvaiao kao grada za knjiZevnost, pa se

pretpostavljalo da se knjiZevnost usluZinje'

zikom, otprilike kao 5to se glazba 'sluiiotonovima, a slikarstvo bojama. Prema ta'kvom shva6anju ne bi se moglo re6i kako je-

zik uproizvodi< ili ,omosucuje" knjiiev-nost;-on je samo pretpostavka i uvjet njezi'

na nastanka. Novije teorije zbog toga drZe

da jezik odgovara kodu u teoriji informaci-je, pa se jezidna komunikacij amoLe zbivati

ramo zato Sto poznajemo taj kdd, i na teme-

l,iu njega se moZemo sporazumijevati; sve

f,tojejezidna tvorevina, pa tako i knjiZevno

cljeio, omogudeno je time, i jedino time Sto

li spoj poezije i odlika romana ine samo u ruskoj knjiievnosti, uJeugenij Onjegin drii jednim od temedjela cjelokupne novije epohe, negos{etskoj knjiZevnosti.

JEZERSKA SXOT,ENaziv za skupinu pjesnika koji obiljprvrr, stariju fazu engleskog romarNajvaZniji su predstavnici Wlliam

tanja. Stihovi su izuzetno dotjerani,raju dojam lako(e a izrazukoji podjeruspjelo oblikuje sentimentalne osjedi gotovo realistidne opise i refleksije.

sworth (1770-1850) i Samuel Taylorndge (77 7 2-1834). Skoh je raru inu 1predjelu na sjeverozapadu EngleskeCountry, Jezerska oblast), gdje su pjstalno ili powemeno Zivjeli i stvarali.

172 r73

LJ

IJEPOTASvojstvo onoga Stoje lijepo; uz istinu i do_brotu jedan od kljudnih tradicionalnih wi_jednosnih pojmova filozoflje, osobito eslelike. U esteticise najde5ie u.riu"o u"

"-;"t-nost, premda kao pojam odretlene kvaltltepripada i tzv. prirodno lijepom. U grdkoj jefiloz ofiji predmet izuzetiog z anirnL:-#"se zahvaljujuci platonu elug+z pr: fijuspostada stalna refleksija o jedinstvu do_brote, istine i ljepote, t o;u," nustauilai"srednjem vijeku, a na svoj nadin obnovilaopgbito u romantizmu. povezivana je saskladom, pa ju je jo5 sv. Toma AkuinskiQ225-727 4) odredio kao jedinstvo, skladislaj (intwitas, consonaitio, a"iuii,- inakon qjega brojni su teoretidari pokuia-vali nadi i nove odredbe zbog kojih nam sene5to dini liiepim. pojam ljepote bio je va-Zan i u klasicizmu, kadaje povezan s pravi_lima dobrog i lijepog pisanja, u u ,oruniir-muJe povezan s ukusom, dok gaje realizamu odredenom smislu relativizirao, poa""_tlujuii ga istini. ponovnoje do5ao a" ir""_i.aia

u nrv.gm razdoblju *odrrnir*u, .rt"_I.ilTu, .ali

ga je kasniji razvitak potisnuo.usobtto Je avangarda osporila ljepotu kaokriterij umjetnidke wijednosti." Odtk ;ih

ghvacania kao i opreka tradiciji i danrurdesto primjeiuju u suwemenim razmntrnjima o razliditim idealima ljepote kujiprisutni u svagda5njici, u poputa"nolituri, pa i u razliditim struaAanlima t nllnosti.

LTERMONTOV, MIHAIL JUR.TEVIC(1814-1841)

Ruski pjesnik, prozaist i dramatitardom iz. plemiike porodice bio je dasrizbog pjesme povodom puBkinoveSmrt pjesnika (Srnert' podra) uhiien jeliltim prognan na Kavkaz, a nakonu Peterburg ponouro je progtran na Klrt5"r3 qdj9.j..,1 dvoboju pogrrruo. Njegovirlbrojnim lirskim pjesmama, U^onai i,irus), I dosadno je i tuino (I skuino i gnin,tno), Zbogom, neurniuena Rusijo...'lpit,i3aj, nemytaja Rossija...), N,

-ponorr,,jn

tJepotom-ona... (Ne gordoj krasotoju onu,..li.,San (Son), te poemama Demin, Izrr:s'.il&e{ (Izmail4ej) i Mcyri, uvodi se u rri.sku poez[ju naglaBeno romantidna tematl,ka osamljenosti, pobune i sveobuhvatnssumnje. Pjesme su mu oblikovane dotjern.nim stihovima, punim patosa, prkosl I

278

IJERMONTOV, MIHAIL JI]R"IEVIE

unutarnjeg nezadovo|stva. Nagla5ena os-jeiajnost pri tome obidno sadrZi i tragidanrascjep kako unutar osamljenog i neshva-Cenog pojedinca i okoline, tako i unutarsame osobe, pa kao datazatasvaku swho-vitu djelatnost i nuZno vodi do tragidnogzawBetka. Slidno je i u njegovim dramama,od kojih je najpoznatija i jo5 uvijek desto

izvodena Masherata (Maskarad.). Najgla-sovitije mu je prozno djelo Junah nalegdoba (Geroj naiego urerneni), u kojem je

sloienom strukturom prepletanja razlidi-tih prida uveo u rusku knjiZevnost lik tzv.

"suvi5nog do{ekao, koji predstavlja ti-pidnoga romantidnog neshvaienog junakavisokih intelektualnih sposobnosti i jakeosje6ajnosti, koji, medutim, ne uspijevaostvariti nikakve ciljeve zbog unutarnjihrazornih dilema i okolnosti dru3tvenog Zi-

vota. Uz Pu5kina, Ljermontov se smatranajvaZnijim predstavnikom ruskog, pa isvjetskog romantizma.

2r9

MAJKA HRABROST I NJEZINA DJECA,

(Oswald's Tale: An American Mystery) o

ubojstvu ameridkog predsjednika JohnaFidzgeralda Kennedya (1917-1963). Kaovje3t pisae, kojije poku5ao odgovoriti na te-kuie izazove med$a i dnevne politike, po-vladuju6i donekle i zahtjevimamode, mno-go je prevoden te je utjecao i na europskuknjiievnost, osobito pedesetih godina 20.stoljeca.

(1893-1930)

Ruski pjesnik i dramatidar. Polazio je sli-karsku 5kolu, prihvatio nadela futurizma iodu5evio se revolucijom 1917., drieii da sunjegova avangardna knjiZevnost, slikar-stvo i kazali5te odgovarajuii umjetnidkiizraz njezinih ideolo5kih temelja. Nakonidejne krize i osobnih previranja i razoda-ranja zawiio je samoubojstvom. KnjiZevnoje stvarala5tvo otpodeo futuristidkom poe-zijom, a whunska su mu ostvarenja u tomrazdoblju poeme Oblak u hlaiama (Oblaho

u itanah), Flauta-kiima (Flejta*pozuo-noinik), Rat i mir (Vojna i mir) i Coujek(Celouek). Nakon revolucije pisao je poli-tidki tenedencizonu liriku: glasovitu poe-muLijeuirnari (kuyj rnori), sloZeno scen-

sko djelo Misterij Buffo (Misterija Buft),poemu O tome (Pro dto),te uz brojna drugazapailena djela satiridne komedije Stj enica(Klop) i Hlod,ni tui (Banja) s oitrom kriti-kom birokracije. PrihvativBi, osobito u pr-vom razdoblju, tehniku futurizma, Sto iereii posebno oblikovanje stihova, nagla5enbrz ritam, uvodenje neologizama i realizi-ranih metafora, svagda5nji urbani govor iodu5edenje buduino5iu, uveo je u ruskuknjiievnost mnoge novine u izrazu. Ele-

menti avangarde saduvani su i u njegovukasnijem stvarala5tvu, koje je Zelio uskla-diti s idejama ruske revolucije, no kasnijikonzervativni ukus socijalistidkog realiz-ma - koji je prevladao kao ideolo5ka ori-jentacija u knjiZevnosti - nije prihvaiaonjegovu avangardnu umjetnost i po svojjeprilici doveo do krize i samoubojstva. Cjelo-kupni opus kasnije je vi5e prihvaien i cije-njen izvan Rusije, a utjecaj njegove poeziieprisutan je i u hrvatskoj knjiievnosti.

MAJKA HRABROST I NJEZINADJECA(Mutter Courage und ihre Kinder)Drama njemadkoga knjiZevnika BertoldaBrechta, izvedena 1941. Oblikovana pre-ma Brechtovoj teoriji epskog kazali$ta, sa-

stoji se od 12 dijelova oznadenih samo bro-jevima, a podnaslov Kro nika iz tridesetogo-diinjeg rata upozorava, kako na wijemeradnje, tako i na povezivaqje epskog nadelapripovijedanja s elementima dramske na-petosti i kazaliSne izvedbe. Fabula pratisudbinu Anne Fierling, nazvarre MajkaHrabrost, koja prati vojske sa svojim kolici-ma, trgujuii s vojnicima i nastojeii da takoizvuileiz rata odredenu dobit za sebe i svo-ju obitelj. Pri tome mijenja strane premaokolnostima, no postupno joj bivaju unova-deni i pogibaju u ratu najprije jedan, zatim idrugi sin, a na kraju i kdi, gluhonijema Ka-tarina, koja u izuzetnoj sceni bubnjanjemspaSava grad po cijenu vlastita iivota.Osobna tragedija glavne junakinje ocrtavase pri tome na pozadini ratnih strahota imeteia, no likovi u skladu s Brechtovomteorijom nisu svjesni pravih razloga vlasti-te situacije: njihovi se motivi svode na pre-Zivfavanje i stjecanje kakve takve koristi

223

NA DNINI CWNI;IA

Ion* hwatskoga, srpskog i bosanskog ffiffi:ffitllfi#,fl;#1lfiiknjizevnika Ive Andriia,

"ftu"ri"r lb+ll ot*tni aim"toipru-i"ari upraviterj, tvroblikovan kao kronika, obuiuaeu uii_ a"gr*i ira]Jauairtlrror:"e"lna vodite[],blje od 1516. do podetka r*og" ruj"trkog *i*.tu i op";:.arrdi r.".r.* koji se kartrrata na prostoru Vi5egrada, a svi su zapisT za vlastiti Zliri"t. p"rij,rsna su razdob[lpovezani s dogadajima oko mosta na Drini. odredenaturckomi r"iim uustrougarskol

Podinje kada turske vlasti kao danak u l<r okupac[iom, "

,rid;;;ruena vodi oa "aJ:*:.q: _d"*tgodf,njeS djedaka Radu, ko;i tivne statike p""ru un"""nlu i neito veiinl

trasntle postaje sultanov vezir i podiZe most slobodama pojedinaca, no u rtue"inorii,nlna Drini kao svoju zaduibinu. Kronoloski Zivotnih rudbinu n"rir" ,.G"il;;;';;p.oredani dijelovi ruzliiitesu duiine, tema- stanku i trajanju vaZnih r.rrtli""iil-a"rtlitike i stila, a u njima su prisutni zipisii, g"yi3: kao Sto je most na Dili i];r.,d,nlpovijesnih izvora, pride o razliditim, doi- se_dlzi i cjelokupni opis zajednidk;*;;ilimljivo opisanim likovima i aogaaaji;, taViBegratlanaurtoz.ni-poui.1"rnfurLiJkao i pripo{edadevi koment""i o inut",lt; IP{l.." .2" ovaj roman auior jL igei.;,;lsmislu cjeline i pojedinih detalja. p"il"""r" bio Nobelovu nagradu. --

|sepreplecu tnrazineizlaganji,adjelopo_ |

i:filxt1;l",:"Hii1ffiTl:ln,u* ffiffHaw** |Zivotagrada u kojem iive pripadnici raz^nih (1g9g_lg77) Ivjera i naroda, na razini tra.Tkte{z;;ij; Ruski i ameridki prozaist i pjesnik. wumn Imentaliteta likova, koji se razlikuju t ao ii sio Tu

je obitelj napustila Rusilu, skolouno Ipovi pona.anja, te na razini sl,jcda povije_ Je u.nngleskoi, a kasnije Zivio u SAD_u. l,l, Isnih dogadaja. Najuspieriiim r. itze po;"ai- Jior. nu *skom i ," .rr,Jli""li#,0-1. ili Ini prizori, poput okrutnosti vrasti, ;d;";; ilrno* jeziku objavio je nekoriko nov,,r. Imedu ljudima i opisi atmosfe"" ot"t iuurr;u, ,ti**, ,ilirrc i jjl ""*;*ilffi:lH: I

250 I

J

NADREAIIZAM

uas najdeBie spominju Lulinoua obranalZaiiita Luiina), Pothuat (Poduig), Came-nt obscura (Camera obskura), Poziu nanmahnuie (Priglaienie na kazn') i Dar, ard onih napisanih na engleskom jezikuLa-lilo, koji je postao svjetski bestseler, teI'nin, Blijeda uatra (Pale Fire) i romanAda (Ada or Ardor: A Family Cronicle),koji se smatra utemeljenjem postmoder-nizma. Pjesme su mu objavljene u zbirka-ma Pjesme 1929-1951. (Stihotuorenija1929-1951) iPoeme iproblemi (Poems andProblerns). Vei u ranijim djelima nazire selronidna igra s knjiZermim postupcima,kombinacije realistidkih opisa i ma5tovitihuzleta te mogudnost ditanja na vi5erazina,a Lolita je zapravo konvencionalna pridakojaje iznenadila - paje i zabranjivana -rhog obrade teme ljubavi zrelog muSkarcaprema maloljetnoj ljepotici. U kasnijim ro-tnnnima udestali su postmodernistidkih{iZevni postupci, kao Sto je prekidanjedijeda naracije, prekomjernost u detalji-mn, igra s izmjenjivanjem pripo{edada,tutora i likova, parodija, pasti5, te ironidniI nutoironidni obrati. Njegovi su romaniutlecali na ditave generacije pisaca postmo-dornizma.

NADREALIZAMll)anc. sundalisme - koji upucuje na di-mcnziju iznad stvarnosti)Kriliievni i umjetnidki pokret i pravac kojilcli spontanom biljeZenju podsvjesnih po-tlrr{a i doZivljaja, opire se svakoj konvenci-orrnlnoj uporabi jezika i zahtijeva komuni-lnciju na razini koja nije racionalno orga-hlzirana. Nadrealizam se razvio nazarni-ditna uvelike prisutnima u dadaizmu, s

tltrrc Sto je razradio svojewsnu teoriju

umjetnosti i poetiku zasnovanu znatnimdijelom na psihoanalizi. Naziv je prvi rabioG. Apollinaire, ali je teoriju razvio A. Bre-ton, osobito u manifestimaiz 1924. i 1930.Kljudne ideje odgovaraju avangardi: zahti-jeva se ponovna procjena umjetnidke tradi-cije i obnova umjetnosti, pa i cjelokupnekulture, u smislu traganja za izvornimsmislom onih poticaja koji se drZe temelj-nim pokretadima Zivota i svih djelatnosti, akorijene se u podsvijesti. Nastoje se odbaci-ti sve konvencije koje omet ajuizravniizrazdubokih ljudskih potreba i izravnu ljudskukomunikaciju podvrgavaju razumskimpravilima koja se drZe posljedicama obidajai navika nadelno represivne kulture. Zbogtoga se u knjiZevnoj tehnici uspostavlja po-jam

"snl6mstskog pisanja", koje bi poputradikalizirane zamisli o romantidnoj inspi-raciji omoguiilo posve slobodno izraLava-qje svega Sto pisac osjeia i dega se prisjeda ustanju kada razum, obidaji i navike nemajupresudnu kontrolu. Takve su zamisli dove-le do osporavanja uobidajenih nadela kom-pozic{je i karakterizacije, do naglaSene ne-obidne slikovitosti, do opisa nalik snu i sno-videnju, do izrazite metaforike i jakih doj-mova odudenja, ali desto i do prijelaza u be-smislicu toboZnje komunikacije koju vi5enitko ne rnoZe razumjeti jer nema uporiHtau elementima nuZnim zabilo kakvo spora-zumijevanje. Nadrealizam se tridesetih idetrdesetih godina 20. st. proSirio iz Fran-cuske u druge europske knjiZevnosti, a svo-jim je programom okupio i nekoliko wsnihpjesnika, poput P. Eluarda, Louisa Arago-na (1897-1982), Ren6 Chara (1907-1988) idrugih. Uvelike je utjecao i na slikarstvo -Salvador Dali (1904-1989) - ali i nakaza-

25t

zu{AL, BLAISE

na, Vidrama ujerna, Ukleti daid, Apoka-liptiCne bosne, Sto soneta, Olouni golub idr., wlo cijenjenih knjiga za djecu kaoTuga i radost iume, Patka Zlatka, MoiakDiingiskan i Miki Trasi i dr., nekoliko dra-makao Marija i mornar iMagareii otok teknjiga aforizama, eseja i autobiografrje.Vei pjesme u prvim zbirkama odlikuju seumije6em izraitavanja u bogatoj metafori-ci, osobito ljubavnih osjeiaja, rasponomraspoloienja od iudnje do patnje te smi-slom za gotovo himnidne opise prirode.Zvudni, ponekad i pjevni stihovi oblikovanisu uz mno5tvo figura i u razliditim tipovi-maponavljanja, au kasnijim zbirkama nje-guje i stalne oblike, osobito sonet. Temati-ka se desto razvija u pravcu neke lirske filo-zofije ljubavi, no u mnogim drugadije up-ravljenim tekstovima, osobito u pjesniStvuza djecu, desto su prisutni motivi iz biljnogiiivotinjskog wijeta, a stalna je osobina ve-dra ironija i smisao zaizvornii neposrednidoiiv$aj. U kasnijim tekstovima iron[ja do-biva i satiridnu o5tricu, a cjelokupni izrazteii ravnoteZi izmedu tradicije i moderni-zma,

PASCAL, BLAISE(L623-t662)

Francuski esejist. Kao glasovit fizidar i ma-tematidar nije se prema vlastitom mi5lje-nju bavio umjetnidkom knjiievno5iu, noobuzet problematikom odnosa {ere i zna-nosti u3aoje u knjiZevne i teoloBke raspra-ve, pa se djelo Pisrna prouincijalcu (LesProuinciales) smatra jednim od prvih us-pjelih primjera knjiZevne polemike, kakozbog vrsnoie stila, jasnoie izlaganja, hu-mora i satire te strogo logidnog zakljudiva-nja, tako i zbog misaonog bogatstva kakvo

nadilazi polemidke okvire. Posmrtnoobjavljene Mi sli (Pens6es), pak, kao zbirkaraznolikih zapisa upudenih ateistima, uzodlike wsne proze povezuje elemente sto-idke i skeptidke filozofije, razmiSljanja o

moii ljudskog razlma, ali i nemoii da sespozna konadna istina koju donosi jedinoBoija objava. SaZetim i jasnim izlaganjem,koje duva odlike nadahnutog patosa kao iuvjerljive logike, nerijetko ipak i u nerje5i-vim protuslovljima, ova zbirka stekla je ve-liki ugled kako u znanosti i filozoflji tako i uknjiZevnosti kao jedan od prvih primjeraknjiZevne wste ogleda i moralistidke prozevisoke unf etnidke wijednosti.

PASTERNAK, BORIS LEONIDOVIC(1890-1960)

Ruski pjesnik i prozaist. Studiraoje filozo-frju u Moskvi i Marburgu, pridruZio se fu-turistima, no kasnije ih je napustio i stva-rao apolitidnu, artistidku i intelektualnuknjiievnost, Bto mu je donijelo i velikete5koie u odnosima s vlaiiu i vladajudomideologijom. Objavio je brojne pjesnidkezbirke, od kojih su najglasovitrle Sestramoja - iiuot (Sestra moja - lizn'),Teme iuarijorije (Terny i uarjadi) iDrugo rod.enje(Vtoroe roddenie), poeme Visoka bolest(Vysokajabolezn') i Poruinik Snit (kjte-nant Smidt), vi5e novela i proznu knjiguZaititna pou elj a (Ohrannaj a gramota), po-sve6enu R. M. Rilkeu, te slavni roman Dofr-tor Ziuago. Njegovaje lirika sva u naporutraganja za savr'Senstvoi izraza u iskazivanju naizgled beznadajnih zapaZanja idojmova, daleko od bilo kakva patosa i na-glaSenih osporavanja, a ipak u stalnom su-kobu sa zbiljom kao suprotnosti pjesnidkojljepoti. Relativnom jednostavnoBiu izraza,

274

PATN J E MI,ADO GA WNT HE RA

unatod razvijenoj i sloZenoj metaforici, raz-hijanjem logidkih i semantidkih cjelina tedisharmoniji, kao i te5ko dokudivoj igri ra-zliditih tumadenja, osvojila je osobitoumjetnidki osjetljivu publiku i kritiku. Ro-

man Doktor Ziuago, opisom sudbine na-nlovnog junaka, lijednika i pjesnika, u bur-nim wemenima rata i revolucije, s nagla3e-trim humanizmom osjetljivog i umjetnidkinadarenog pojedinca te dojmljivim ljubav-nim zapletima donio mu je 1958. Nobelovunagadu, koju je zbog pritiska tada5nje vla-cti morao odbiti.

PASTIRSKA IO.UIZEVNOST V.I] I.IKOLICKA KNJIZE\N{OST

l'ASTISftd,. pasticcio - mje5avina, zbrka)l)ostupak u knjiievnoj tehnici srodan cita-tu i parodiji, ali za razliku od prvoga ne pre-nosi doslovno dijelove nekog drugog djelanego ih manje ili viEe slobodno prepridava,r za razliku od drugoga nadelno nije ironi-dan ili satiridan. Cest je u postmodernizmujcr u nekoj mjeiizralavaodnos prema tra-diciji koji nije negativan, kao u avangardi,negoje sklon ponovno rabiti sve Sto u tradi-ci,ii postoji smatrajuii da cjelokupna knji-levnost stalno obnavlja iste teme, jedinoIto su varirane i poredane na nove nadine.

PASTORAI"AlLal. dramma pastorale - pastirska dra-ma)

KnjiZevna wsta koja se iz dijaloike eklogerr 16. st. u Italiji razila u dramsku wstubukolidke knjiZevnosti, s prizorima iz pa-

rtirskoga Livota, ali i dramskim zapletom,lirbulom i sukobima povezuju6i zajedno

elemente komedije i tragedije. Temeljnajojje odlika projekcija Zivota u idilu, pa su li-kovi pastiri i pastirice, a glavnaje tematikaljubav, uzdignuta najde5ie do whunskognadela pokretadke snage ne samo ljudinego i prirode. Zahvaljujudi uspjehu i ugle-&t Aminte T. Tassa iVjernog pastira Gio-vana Battista Guarinija (1538-1612) po-

stala je intzetno cijenjenom wstom rene-sanse i baroka. Kasnije se razvijala viSe upravcu bilo tragikomedije bilo pak scen-

skog spektakla. Omiljena je wsta i hrvat-skih knjiZevnika, a poticaj je bio i prijevodAminte Dominka Zlatafica (1558-1613),koji se pojavio 1592., godinu dana prijeobjadjivanja tal[janskog originala. Vrhun-ske pastorale u hrvatskoj knjiievnosti pi-sali su M. DrZii, I. Gundulii, J. Palmotii.

PATNJ E MI,AD OGA WERT HERA(Die Leiden des jungenWerther)

Roman njemadkoga knjiZevnika JohannaWolfganga Goethea, objavljen prvi put1774, dntgaverzija 1787. Sastoji se od pi-sama naslovnog junaka prijatelu Wilhel-mu, a podijefen je na dva dijela. U prvomWerther opizuje kako je poslovno otputo-vao u mali gradi6, kako je tamo bio odu5ev-

ljen prirodom i kakoje sreo djevojku Lottu,u koju se odmah strastveno zaljubio. No,Lotta je zarudena za Alberta, pa premdagaji simpatije za osje6ajnogWethera ne na-

mjerava raskinuti zaruke. Wether cijeniAlberta, premda se s njim sukobljava u Zi-

votnim stajali5tima, pa odlazi svjestan damu se ljubav ne moie ostvariti. U drugomdijelu on prihvaia drZavnu sluZbu, ogordenje druStvenim prilikama, osamljen se pre-puBta osjedajima, a neostvarena ljubav pre-

275

rPUTOPIS

uglavnom trivijalnih Lanrova, od kojih sudanas najpoznatiji "roman Divljeg zapadankaestern), Spijunski roman i varijanteznanstvene fantastike (space opera).

PUSNIN, ALEKSANDR SERGEJEVIC(1799-1837)

Ruski pjesnik, dramatidar i prozaist. Sko-lovao se u plemi6kom liceju, zbog slobodar-skih stihovaprognan u Besarabiju, kasnijese waia na svoj posjed na selu, zatim udvorsku sluZbu, no spletkama izazvanpo-giba u dvoboju. Pisatije podeo u duhu klasi-cizma, no ubrzo, najprije lirikom, a zatim iraznolikim knjiZevnim Zanrovima postajenajglasovitiji predstavnik, prema nekimmi5ljenjima dak i utemeljitelj romantizmau ruskoj knjiievnosti. U izrazu se oslanjaona usmeno pjesni5tvo, ali takoder na te-matska i oblikovna dostignuia europskihknjiZevnosti. U brojnim lirskim pjesmama,od kojih se neke uw5tavaju u antologljesvjetske poezije, ostvario je samosvojan iz-raz nadahnut slobodarskim zanosom, bun-tovnim individualizmom i uq'erenjem oizuzetnom poslanstvu pjesnika - glasovi-ta je u tom smislu pjesma Spornenik (Pa-mjatnik). Cijenjene su mu i mnoge poeme,od kojih se najdeBie spominjuKoukaski za-robljenih (Kaukazskij plennik), Bahiisa-rajska iesma (Bahiisarajski fontan) i Ba-lreni konjanik (Mednyj usadnik), kao idrame od kojih se cijene tzv. male tragedi-je, kao Mozart i Salieri i Kameni gost (Ka-mennyj gost'), a osobito je glasovita trage-dijaBoris Godunou,u kojoj prekida s klasi-cizmom i uvodi dramsku strukturu tipidnuza europski romantizam. I u prozi jedan jeod utemeljitelja ruskog romantizma, osobi-to novelamaB elhinou e pripouij esti (Pou esti

Belkina) i povijesnim rcmanom Kapetano-ua h6i (Kapitanskaja doika), u kojem obra-duje temu seljadkog ustanka, s naglaienoromantidnom karakterizacijom likova.Izuzetnim dostignuiem smatra se i romanu stihovima Jeugenij Onjegin (EugenijOnegin), koji se u svjetskoj knjiZevnostidrZi reprezentativnim primjerom ianrakakav ujedinjuje izwsne stihove i Sirokuepsku fabulu, epizode i digresije, s ljubav-nom pridom tipidnom za roman, glavnim li-kom koji nema herojske osobine nego mu jesudbina ispripovijedana u zapletima s broj-nim lirskim ugotlajima i stalno prisutnomironijom. Po mnogim osobinama Pu5kinovopus nadilazi okvire ustaljene periodizaci-je, jer uz elemente romantizma ukljuduje ielemente klasicizma, StoviSe i nadolazeiegrealizma.

PUTOPISKnjiievna wsta u kojoj pisac iznosi doZiv-ljqje i dojmove o predjelima kojima je pro-putovao.

Kljudnaje tehnika dislokacije, slidno kao upustolovnom romanu, s time 5to se ne ode-kuju nuZno uzbudljivi dogatlaji negoje naj-veia pozornost posveiena bilo opisima pro-putovanih predjela, bilo autorovim asocija-cijama i razmi5ljanjima potaknutim onimSto je putem vidio i doZivio. Kompozicija jenajdeiie odredena odlomcima s naznakommjesta i wemena, a Sirokje raspon temat-skih moguinosti od opisa stvarnih predje-la, ljudi i dogatlaja i drugih kultura do fan-tastidnog zami5ljanja imaginarnih svjeto-va, kao u tzv. utop{jama. Stil pri tome vari-ra od gotovo znanstvenog izlaganja manjepoznatih iinjenica do filozofskih ili poet-skih zapisa o osjeiajima, dojmovima i raz-

305

SOLZENJICIN ALEKSANDR ISAJEVIC

loktiitail. Usaw5io je grdku tragediju kakou detaljima obrade tako i u naglaSavanjuljudskih karaktera i slobodnih odluka u te-matici zacrtanoj mitovima. Uveo je tredegaglumca, poveiao broj osoba u koru od 12 na15, ali i umanjio njegovu ulogu, nagla5ava-juii dijaloge i dramsku radnju potaknutuvoljom aktera. Preglednom i jasnom kom-pozicijom postigao je izuzetan dojam po-stupne napetosti koja raste do nerje5ivaprotuslovlja i zawSava neminormim ko-nadnim slomom, a dijalo5kim suprotstav-ljanjem likova, koji zastupaju protuslovnemisaone stavove i koje pokreiu suprotniosjeiaji, dramsku je umjetnost doveo doostvarenja kakva se do danas za odredenitip kazali5nih djela drZe u mnogome uzor-nima. Veliku je pozornost posvedivao ka-rakterizaciji, pa su likovi unatod mitskompredlo5ku dobili izraZene osobne karakte-ristike, a idealizacija je prisutna jedino unjihovoj odludnosti, dos[ednosti i odgovor-nosti za vlastite postupke. Radnju uvjerljivo pokreie izmjena situaclja, a pjesme koras njom su povezane kao komentari koji re-dovno iskaz{u vjeru u ljudsko dostojan-stvo i po5tovanje prema moralu i religiji.Zbog takvih se osobina Sofoklove tragedijedrZe whunskim ostvarenjima svjetskeknjiZevnosti, utjecale su na europsku dra-mu i kazali5te, a i danas se izvode na svimsvjetskim pozornicama, uvijek izazivaju(ineprijeporno oduSedenje gledatelja.

SOLZEN,IICIN, ALEKSANDRISAJEVIC(1e18)

Ruski prozaist. Studirao je matematiku ifiziku usporedo s povije5iu, filozofijom i

knjiievno5iu; nevinje osuden i zatoden usibirskom logoru. Nakon Sto je osloboden,kratko je radio kao uditelj, a poslije nekoli-ko objavljenih romanauhiien je i protjeraniz Rusije. Boravio je u Svicarskoj i SAD-uda bi se watio tek nakon sloma komuni-stidkog reZima. Od njegovih djela, koja suse ditala tajno u prijepisima i objavljivalasamo u inozemstw, najpoznatija su pripo-ijetkaledan dan luana Denisouiia (Odinden' Iuana Denisouiia) i romani Odjel zarak (Rakouyj korpus), U pruom krugu (Vhruge peruom) i Arhipelag Gulag. Sva suproZeta dojmljivom osudom metoda vlastiu Sovjetskom Savezu i svakog totalitariz-ma. U knjiZevnoj tehnici oslanjaju se naiskustva ruskog realizma, osobito Tolstoja,a o5tro se suprotstavljaju modelu socijali-stidkog realizma, kakav je poku5avala na-metnuti sovjetska vlast, no vi5e na planuporuka no u samom knjiievnom izrazu, os-

poravaju6i komunistidku ideologiju odre-denom varijantom osobnog kriianskog na-cionalizma. Uspjelim se drZe dojmljivi opisiiivota u sovjetskim koncentracijskim logo-rima, utemefieni na osobnom iskustvu, kaoi duboko razumijevanjepatnji obidnih ljudii njihovih napora da preiive u uiasnim Zi-votnim okolnostima. Romani pri tome teZeSirem obuhvatu ditavog niza sudbina, rabemetodu uvodenja dokumenata i detaljnihopisa stvarnih situacija, no nerijetko sadr-Ze i lirske digresije i publicistidke zapise. Ukasnljoj fazi objavio je i brojna knjiZevna ipublicistidka djela u kojima obraduje osob-ni sukob s komunistidkom vla56u i iznosivlastite poglede na politidku i kulturnu bu-duinost Rus[je. Godine 1970. dobio je No-belovu nagradu.

337

Sttut0, eNttN gRANxo

nje, a i nakon powatka djela su mu zabra-njivana. Njegova prva i najglasovitija pje-snidka zbirka Kobzar, naslovfena premapjevaiu-recitatoru koji pjeva uz pratnjupudkoga glazbala

"kobze", sadrii pjesnidkemeditacije, poslanice, balade i poeme, na-dahnute romantidnim zanosom barda kojipjeva o junadkoj pro5losti vlastitoga naro-da, o rasko5noj prirodi, o mitovima i ne-sretnim ljubavima, sa stalnim motivimasamotnosti junaka i tuge za domovinom. Ikasnije pjesme, osobito poeme Ukleta(Pryiynna), Kateryna, Hajdamci (Gaj d.a-maky), Kaukaz i Hlad,na jaruga (Hotodnyj7ar), variraju i nadograttuju takve motive iraspoloZenja, uz sve naglaSenije velidanjeUkrajine i njezine pw[jesti i samowijesti,aism[javaju se i parodiraju ruske drZavneinstitucije. Izraz se pri tome oslanja naukrajinsku lirsku i epsku usmenu poeziju,a odlikuje se jednostavno5iu, posebnimugodajima i melodioznoi6u zbog koje sumnoge pjesme uglazbljene i pjevaju se us-poredo s narodnima. Kao pjesnik u dijem jedjelu doiao do izraitaja umjetnidki usaw-Sen stil i duh ukrajinskog usmenoga pje-sni5tva, i kojije uspjelo izrazio nacionalnusamosvijest, shva6en je kao bard i izuzetnoje cijenjen u ukrajinskoj kulturi.

Snuc, AIyruN BRANKo(18e8-1925)

krajolika i iivota na selu, no u svojim je da-sopisima objavljivao eseje (Namjesto suihprogratna., O muzici forme, Jurii)u kojimnbrani nadela ekspresionizma, pa se u tompravcu poslije mzijai njegova lirika. Na-dela se pri tome oslanjaju na programe ipraksu njemadkog ekspresionizma, kojegaje poznavao osobito iz dasopisa D er Sturm,a svode se na avangardnu pobunu protivknjiievne tradicije, kojoj se zamjerarobo-vanje konvenc{jama i ukraiavanje izraza.Pjesni5tvo se tako nastoji utemeljiti naizvornom jezidnom iskustvu krika i povika,koji zahtijevaju odziv u du5i osjeiljiva dita-telja. U jedin oj za itivot aobjavljenoj zbirci,Preobraimjq takva su nadela, medutim,samo temelj samosvojnoga pjesnidkog izra.za,koji uvelike oznaduje prekretnicu u ra-zvoju hrvatske poezije. Stih se oslobadabilo kakvih provodnih nadela organizacije,kakva se zasnivaju na ponavljanju nekihstalnih osobina, odludujuie znadeqje dobi-va osobit ritam i kljudne rijedi koje se destoizdvajaju u samostalne retke. Naruiena supri tome gramatidka pravila i sve je podre-deno subjektivnom dojmu koji se postiiesugestivnim motivima, posebnim poret-kom stihova i strofa te ugodajima koji se nemoga izr aziti izvan pjesniikog jezika.

Sot ottov, MIHAILALEKSANDROVIi

Hrvatski pjesni!, kritidar i esejist. Gimna- (190b-1984)ziiu je polazio u Sirokom Brijeglr, vinkovci- Ruski prozaist. Kozadkog podrijetla, samo-ml iZagrebu, ali je nije zaw5io jer prema uk, pri-vukao;" porotnori publile i't

"itit *

t-ada5njim propisima kao dak nije smio iz- naiuralistidkirn'opiri*" zbivania u gra_davati vlastite novine. Pokrenuo je, naime, danskom ratu u novela ma Donsie pripivi9tg.p,it Vi.iau,ica, a poslijei dasopise "Izrli i jesti (Donskie rasskazy),a p"osl"oio s. ,o-Knjiieunik. umro jemladodtuberkuloze. manom Tihi Don tii| borl, kojega jePrvesumupjesmepisanekaoidilidneslike avangarda smatralapo#atkom na i,"""uf"-

354

Sop NIKOLA

dani model realizma, nou sukobu avangar-de s politikom podrZavanoga socijali-stidkog realizma postao je izuzetno cije-njen, i smatran dak uzorom knjiZevnostikakva je odgovarala sluibenoj ideologiji.Ocjene su pri tome bile vi5e politidke noknjiievne naravi,jer se roman doduBe osla-nja na model Tolstojeva.Rofo i mira, opisa-juii sudbine dviju porodica za wijeme ratai revolucije, i protkan je powemeno revolu-cionarnom patetikom, no poruke u ideo-lo5kom smislu nisu jednoznadne. U sredi-3tu je zanimanja tragidna sudbina kozakaGrigorijaMelehova, koji se zapravo kolebaizmedu kozadke tradicije i revolucionarnihhtijenja komunizma. U stilu koji se objektivistidkim opisima, stra5cu i nagonima mo-tiviranim likovima pribliZava naturaliz-mu, ljudske su sudbine ocrtane vi3e u smi-slu Zrtava povijesnih okolnosti no u smisluodludnih likova kakveje zahtijevao socijali-stidki realizam. Objavio je joi dva romana,ILzorana ledina (Pod.njataja celina) i Co-ujehoua sudbina (Sud'ba ieloueka), u koji-ma dolazi do izrairaja slidna tematika iobrada, no prema miSljenju kritike ne dosiIu umjetnidku wijednost njegova iivotno-ga djela. Dobioje Nobelovu nagradu 1965.

$ot;lN, ANTLIN(1932-1993)

Hrvatski pjesnik, prozaist i dramatidar.ZawSioje studij germanistike i anglistike uZagrebu, a kao profesionalni knjiZevnikuredivao je dasopise, priredivao antologije,mnogo prevodio i bio cijenjen knjiZevni kri-tidar i polemidar. U bogatom i raznolikomopusu obuhvatioje mnoge Zanrove. U zbir-kama poezije (Na rubu saijeta,Izuan foku-w, Gazela i druge pjesme) oslanjao se naj-

de5ie na iskustva angloameridke nove kri-tike * o demu je i pisao kao kritidar - ra-beii razgovorni ton, izbjegavajuii patetikui sentimentalnost, tragajuii u svagdainjimsituacijama za estetskim dojmovima, i pri-bjegavajuii desto eruditskim komentari-ma. U novelama (Specijalni izaslanici,Obitelj ska ueiera i druge priie) i romanima(Krathi izlet, Luka, Drugi ljudi na Mjese-cu) prevladavaju teme egzistencijalne tje-skobe, a uizraza se desto pojavljuje modeltzv. proze u trapericama, u kojoj pripovje-dad iz neobidne perspektive pojedinca kojine pripada zajednici jednostavnim jezikomizraLava iskustva koja ironiziraju i opow-gavaju sve dru5tvene konvencije. Dramesu mu dosta raznolike (Brdo, Galilijeuouzaiai6e, Kopka, Rornanca o tri ljubaui,Bard), u rasponu od esteticizma do farse ikazali5ta apsurda, redovno s teZnjom da seraskrinka opresivni mehanizam vlasti iideologijom uspostavljena slika zbilje. Kaokritidar i esejist zalagao se za visoke krite-rije estetidkoga prosudivanja, objektivnostsudova ukusa koji nisu uvjetovani ideologi-jom i wjetonazorom, Sto je imalo znatanutjecaj na cjelokupni razvoj hrvatske knji-ievne kritike.

SoP, rurole(1904-1982)

Hrvatski pjesnik i dramatidar. Diplomiraoje komparativnu knjiZevnost u Beogradu,radio kao gimnazijski profesor, a zatim kaosuradnik HAZU,prevodedi osobito s latin-skoga i objavljujuii vlastita knjiievna dje-la. U ranirn pjesmama (Pjesme sirorn&nogsina,Zakasnim stolom) autentidno se reli-gijsko iskustvo izralavatt detaljima banal-ne svakida5njice i nesretnim sudbinama

355

medutim, caru pripovijeda zanimljive pri- skim ostvarenjima smatraju se i trilogij,de, koje gye$ jutro prekida obecav4ju6i na_ Djetinjstuo (nn rioi,-birCodtuo (Otroien_sfy$ sljedede noii, tako spa5avaju6i vla- stuo) iMtad,ost (Junost),ciklus novela Se_stiti iivot. Strukturaje djela tako razrade_ uastopoljske pripouijesti (Seuastopol,skit,nadaprideumetnuteuteme[iniokvirdesto rasskazy), neke novele, kao Sto su Srzrlpostaju okvirom novih prida. Kompozici- Ivana lljiia (Smert, Iuana ll,iia) i Kreutze.jom je zato ujedi4iena cjelina koja je u dije- roua sonata (Krejceroua sonata),te dramalovima wlo raznolika: u najstarijima pre- Vhst trnine (Wast, t,my).Napisao je mnogavladava mitoloska grada, u k"sn',i*" pr.- djela i t<ao nlozofsti-i religijski misr'ac,laziubajkovitsvijetdemonaiarhi;atro;i- npr. Ispouijed (Ispoued.,), crhua i dri,aua

il";iffrXHyi1j'#t'#T#tifl:ffi.I; (ierkou't' go'uiiut o) irr iemu je mojamoreplovca, a"f."* mlio', il;". fffiH:,'lt'\ !t"* moja uera),zbog kojih je izop-skom ciklusu, r*aifui ur. o"riJ""rJrjr 6en iz Pravoslavne crkve jer izlai:evlastiiu

5e*" al Rasid, ;;;l; ;i*ffirffi interpretaciiu krsianstva' Zap?ircna_muie

ljubavne i ""otrn.

piia" t.l-"i.lr;i";; r rasprava Sto je umjetnost (Cto takoe is-gradskih lupeZa i "i*f"". n",ir.*;," t"- #: kusstuo) u kojoj izlaZe vlastitu teoriju re-bliku, osobiio u *pohi;;u;r*";ilH- cepc{je umjetnidkih djela. Romani mu us.vila ma5tovita obrada, t"i""rt".ii-"fj"t lavnom slijede model romana realizma, s

rasko5i i darolga, prepletani;il "1;i;;il"

razvijenom i slozenom fabulom, detaljnimte naglaseni uiiur. irlp""iiJ"riiil;i;: opjsima, karakterizacijom likova toju r"mu zanimljiuort nuauiua"u" 111L.Jrr"*. otkrivaudjelovanju,sveznajuiimprrpou;"-pouke i opona5anje ,lif:". Zli.f.a ru

" ai]"] dadem i kritidkim odnosom prema druitve-

loTpu postala omil.lenim a:efom a:ea:e noi.zlitjl. Odlikuje ih prepoznatljiv osobniknjiZevnost, a cjelokupnor olruao11 nt"ri nadin izlaganja, naznake autorovih vlasti-u whunska ostvarenja s{etske ptipo":"J- tih religijskih i filozofskih nazora, te stilne umjetnosti. koji se.izvanredno prilagodava situacijama

rolsro.r, r,AvNrKor,a.rEvrc ll5i:il:-3j1flffiffi-,ffllilTffy#1"n(1828-1910) postupaka, primjerice Anin unutarn;i mo_Ruski prozaist i dramatidar. Roden u nologuAniKarinjiniihpostupciodudenja

llyenoj ntgmjekoj porodici od djetinjstvaj. lb9.g neobidne plrrp"kiiu" p"iporrjea"l"zivio na obiteljskom imanju na selu i u Mo- koji razotkrivaju neprirodnosti u urta;"-skvi, bio dasnik na Kavkazu i u Krimskom nim obidajim" i situ".iiao, au (Jskrsnu6u.ratu, putovao Europom i razodaran njezi- TakvisepostupcimogJzapazitiiunovela-nom civilizacijom povukaose na svoje ima- ma. Neki su efe*.ntitofriojevareligijsk;gnje. Metlu velikane svjetske knjizevnosti udenja, k".

".pr;li;lj"# zlu, iudorednaubrojio se prije svega romanima.R at i mir obnova dovjedanstva Lsawsavanjem poje_(vojnai mir),Ana Karenjina (Anna Kare- dinca i powatak iruorno* krsianstvu,nina) i Uskrsnude (Voskresenie), a whun- i-ai ,""i* oa:.f. *A"*"* ,0. st., no nje_

TRAGEDIJA

govoje temefno kulturno znadenje ipak uwhunskim knjiZevnim ostvarenjima.

TOMJONES(The History of Tom Jones, AFoundling)Punim naslovom Pouijest o Tomu Jonesu,nahoietu je roman engleskoga knjiievnikaHenrya Fieldinga, objavljen 1749. Fabulaopisuje sudbinu naslovnog lika, sirodetakojega kao vlastita sina odgaja plemii Al-lworthy. Tom se zaljubljuje u kder susjed-noga plemiia, Sofiju, no nju otac prisiljavada pode za Blifila, Allworthyjeva neiaka,koji spletkama i klevetama postiZe daToma otjeraju od kude. Nakon brojnih pu-stolovina razotkrivaju se Blifilove klevete,otkriva se da je Tom zapravo sin Allwort-hy'eve sestre i zakoniti nasljednik imanja,pa sve zaw5ava vjendanjem Toma i Sofije.Radnja se razvija najprije u ladanjskoj En-gleskoj, zatim se nastavlja u Tomovim lu-tanjima, i nakrajuu njegovim pustolovina-ma u Londonu. Tematska okosnica roma-naje sukob izmedu prostoduBne spontano-sti, dobrote i iskrenosti s jedne, alaineugladenosti, licemjera i podlosti s drugestrane, 5to dolazi do izraZaja kako u karak-terizacijama suprotstavljenih likova tako iu satiridnim opisima dru3tvenih predrasu-da, obid4ja, likova i situacija. Veliki dijelovislijede tradic{ju pikarskog romana, obilujuzapletima, raspletima i zabunama, no odli-kuju se i vjeBtim duhovitim dijalozima teironidnim komentarima sveznajuieg pri-povjedada. IGrakterizacije sporednih liko-va sklone su karikiranju, a satira obuhvaiaditavu galeriju predstavnika raznih stale-ia. Premda je stajaliSte pripovjedada kri-tidno, on ipak u duhu prosvjetiteljstva vje-ruje u rjeSenje drultvenih problema spo-

znajom i obrazovanjem pojedinca. Obra-dom problema sazrijevanja te odgoja i sa-moodgoja glavnog lika, kao i smislom zakomiku, romanje uvelike utjecao nakasni-ji razvitak europskog romana.

TOPOS(grd. t6pos - mjesto)Opie mjesto, u staroj retoriei udestali mo-tiv s tipiziranom obradom. Rabi se i latin-sl<tnaziv locus cornrnunis.Kako je stara re-torika drZala daje u govoru i u knjiZevnostiizuzetnovalno oslanjati se na op6enito po-znata iskustva i nadela, u skladu s uzorimaiz umjetnosti i mitologije, odabir opiih mje-sta bio je wlo vaian u svakom knjiZevnomoblikovanju. Razradena je zato posebnadisciplina, topika, koja se bavila utwdiva-njem prikladnih opiih mjesta, njihovomklasifikacijom i nadelima u primjeni njiho-ve uporabe. VaZnost je topike osporena uromantizmu, ali je udenje o nekim udesta-lim motivima, tematskim sklopovima, si-tuacijama i likovima na odreden nadin ob-nov$eno u tematologiji, a osobito u psiho-analitidkoj i arhetipskoj knjiievnoj kritici,kada topos dobiva svojewsno obja5njenje urazliditim shvaianjima podsvijesti i arheti-pova.

TRAGEDIJA(grt. trayodia, odtrdgos - jarac + ilii -Pjesma; takav naziv vjerojatno potjede otu-da Bto su dlanovi kora bili zaogrnuti jar-ffom koiom, predstavljajuii mitske prati-telje boga Dioniza)Dramska wsta u kojoj glavni lik izuzetnihmoralnih i karakternih osobina na krajustrada zbog sudbine ili sukoba s ustaljenimdruBtvenim konvencijama. Tragedija se

367

TROPv. FIGURA

prilagotlenost odredenim ukusima i pridr-Zavanje Zanrovskih konvencija, moZe pri-mijetiti i u mnogim djeljma opiepriznateumjetnidke wijednosti. Cini se tako da setrivijalna kqjiievnost moZe odrediti jedinona razini recepcije: ,visokau, odnosnoumjetnidki wijedna knjiZevnost, nadelnose razumijeva na temelju $irega ditatelj-skog iskustva i barem nekog osnovnog po-znavarqja knjiievnosti dok trivijalna knji-Zermost to ne zahtijeva i oslanja se iskljudi-vo na odekivanju iluzorne zbilje, suprot-stadene dosadi svakidainjice, kao 5to supustolovine, neobidni zapleti, zlodini, zago-netke, uspje5ni likovi, ostvarene podsvje-sne ielje i sl.

I|ROP v. FIGURA

TRUBADURSKA LIRIIG(franc. troubadour - pjesnik, pjevad; pro-vansal. trobad,or - pronalazad rima)Tip srednjovjekovne lirske poezije, nazvanprema trubadurima, putujuiim pjesnicimai pjevadima koji su se od 11. do 13. st. pro5i-rili iz Provanse gotovo cijelom Europom. USirem smislu tom tipu pripadaipoezijanje-madkih Minnesiingera (njem. Minnesang,od,Minne

-nte5ka ljubav; Song - pjeva-nje, pjesma). Trubadurska je lirika izuzet-na pojava u srednjovjekovnoj knjiZevnostjer uvodi nove pjesnidke oblike i novi smi-sao lirske poezije, aznatnoutjede i na cjelo-kupnu kulturu krajem srednjega vijeka.Pisali su je i uz glazbenu pratnju pjevaliuglavnom profesionalni pjesnici na feudal-nim dvorovima, koji su uveli ili pro5irilinove lirske wste (alba, kancona, pastorala,balada) i novo shva6anje ljubavi, novi od-nos prema Zeni i nove konvencfre u cjeloku-

pnom knjiievn om izrazu.Bitnu je pri tomeulogu imao tzv. kult dame koji se oditovao iu ditavom nizrurazradenih knjiievnih po-stupaka kojima se opisivalo kako se pjesnikzaljubljuje, kako mu njegova izabranica upravilu ne uzwada ljubav, kako on doZiv-

fava ljubav i kako se ditav njegov Zivot mi-jenja zbog ljubavi. Osim takve ljubavne, padesto i erotske tematike, vainu su uloguigrali i zavjeti vjernosti i odanosti, religijskimotivi isprepleteni s uzvi5enosti ljubaviprema Zeni, kao i slavljeqje vite5tva u svimvidovimai situacijama. Trubadursku su Ii-riku njegovali i neki feudalci, medu kojimaje najpoznatiji Guillaume de Poitiers(10XL-1127) kojeg predaja drZi jednim odutemeljitelja cjelokupne trubadurske liri-ke, a osim njeganajpoznatlji su predstavni-ci Bernart de Ventadorn (roden izmedu1130 i 1140, umro izmedu 1190 i 1200),Marcabrun (prva polovica 12 st.), Jaufr6Rudel (1100-1150) i Bertrand de Born(1140-1215). U Sirem smislu ubraja se u tuliriku i Walther von der Vogelweide (1170-oko 1230) koji se smatra najglasovitijimnjemaikim srednjovjekovnim lirskim pje-snikom uopie.

TI.]RGENJEV, IVAN SERGE.IEVIC(1818-1883)

Ruski prozaist i dramatidar. Kao bogativlastelin velikje dio iivota proveo u Nje-madkoj i u Francuskoj, druiedi se s ista-knutim piscima svoga wemena. KnjiZevnuje djelatnost otpodeo novelama, od kojih se

zbirka Louieui zapisi (Zapisi ohotnika) uruskoj knjiZevnosti smatra uzorkom po-sebnoga ianra, seoske novele, u kojoj lovackao pripovjedad opisuje susrete sa seljaci-ma i prida njihove sudbine, idealizirajudi

370

TWAIN

pri tome njihove sposobnosti i nadarenost.IfujiZevna tehnika nazvana )poetskim rea-lizmomo vei je u njima proieta druBtve-nom kritikom, osobito osudom kmetstva, akasnije se razabire i u brojnim romanima.Najuspjelijima se obidno dri:e Plerni6kognijezdo (Duorjanskoe gnezdo), Oieui i dje-ca (Otcy i deti), Dim (Dym) iNouina (Nou') .

Oblikovani su u stilu realizma, s razgrana-tom fabulom, opisima plemiikih posjeda iZivota na njima, te razgovorima koji se

vode medu intelektualcima, uz deste poet-ske opise pejzaZa, i nagla5ene karakteriza-cije osobito Zenskih likova. U izlaganjujedesto prisutna filozofska i politidka proble-matika koja je zaokupljala tada5nju ruskuinteligenciju, pa su uspjelo suprotstavljenirazliditi karakteri kao tipovi moguiih od-govora na pitanje o bududnosti Rusije. Ne-Sto su manje zapaLene njegove drame, kaoito stt Tudi kruh (Cuinj hleb) iMjesec danana selu (Mesjac u dereune), no kritika je unjima prepoznala 3ragovje5taje dramsketehnike koju ie tek Cehov dovesti do punogostvarenja. Mnogoje prevoden na Zapadu,pa i u Hrvatskoj, gdjeje postao uzorom hr-vatskim realistima.

TWAIN, MARK(pravim imenom Samuel Langhorne Cle-mens)(1835-1910)

Ameridki prozaist. Napustiv5i nakon odeve

smrti Skolovanje, izudioje tiskarski zanatiputovao Amerikom, mijenjajuii zanimanjai bave6i se novinarstvom, dok nije stekaopopularnost i postao profesionalni knjiiev-nik. Objavio je brojna djela, od kojih su sla-vu stekli osobito romani Pu stolouine TornaSawyera (The Aduentures of Tom Sawyer),Pustolouine Huckleberrya Finna (The Ad-ventures of Huckleberry Finn), Kraljeui| iprosjah (The Prince andthe Pauper) iYan-hee na duoru kralj a Arthura (A ConnecticutYankee in King Arthur's Court), koji se

drZe whunskim ostvarenjima djedje knji-ievnosti. Autentidnim humorom, neuobi-dajenim perspektivama pripovjedada ka-kve omogucuju satiridnu kritiku obidaja inavika svijeta odraslih, kao i dojm$ivimopisima ljudskoga zla i pohlepe u kontra-stima s djedjom ma5tom, naivno5iu i ljepo-tama prirode, istowemeno nadilaze takvunamjenu.

37t