Click here to load reader

geomorfologija između rijeka Neretve i Trebizata

  • View
    697

  • Download
    5

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Geomorfologija podrucja izmedju rijeka Neretve i Trebizata , geomorphology of area between rivers Neretva and Trebizat in Herzegovina

Text of geomorfologija između rijeka Neretve i Trebizata

GEOMORFOLOKE ODLIKE PODRUJA IZMEU RIJEKA NERETVE I TREBIATA U JUGOZAPADNOJ HERCEGOVINIGoran Glamuzina, dipl.ing.geol. JP Elektroprivreda HZ-HB. Mostar.

UVODPromatrajui june dijelove Bosne i Hercegovine nesumnjivo se jasno istie tok rijeke Neretve koji se, urezan duboko u visoke krke planine, sputa ka najjunijim dijelovima gdje usjeca blage krke visoravni june Hercegovine. Na tom podruju karbonatnog kra izmeu rijeka Neretve i Trebiata smjeteno je analizirano podruje koje ine dijelovi itluke,apljinske i ljubuke regije Prouavani teren s geomorfolokog stajalita je vrlo interesantan jer sadri nekoliko geomorfolokih osobitosti od kojih su svakako najvrjedniji poznati slapovi Kravice na rijeci Trebiatu, zatim suene klisurske djelove toka rijeke Neretve i Trebiata, veliki reversni rasjed odnosno Klobuka navlaka te brojne kaskade na rijeci Trebiatu. Cijelokupni geomorfoloki sklop ovog podruja u velikoj je mjeri utjecao na nain ivota ljudi ovog kraja a posebice na smjetaj i nain gradnje naselja. Jedni od moda najznakovitijih takvih primjera predstavljaju povijesne stare graevine i gradovi, kao to su tvrava i stari grad iznad Ljubukog te stari grad Poitelj, koji svojim smjetajem predstavljaju specifian spoj geomorfologije i ljudske ruke. Pored njih smjetaj i mnogih drugih naselja, kao i obradivih povrina umnogome je ovisio o tipu reljefa.

GEOGRAFSKE ODLIKE TERENAPromatrano podruje nalazi se u Hercegovini jugozapadno od Mostara i smjeteno je odmah neposredno sa desne strane rijeke Neretve u njenom donjem dijelu toka. S obje strane Neretve na ovom dijelu toka u geomorfolokom pogledu karakteristine su relativno niske visoravni (platoi) prosjene nadmorske visine od 150 230 m. Podruje opine itluk najveim djelom prostire se na takvoj visoravni, dok manjim jugoistonim dijelom obuhvata i dio doline rijeke Neretve. U ove visoravni primjetno su usjeena korita rijeka Neretve i Trebiata. Promatrajui iri prostor moe se rei kako se ovo podruje nalazi na jednom prelaznom pojasu (zoni) prema Dinaridskoj zoni ulananog gorja na sjeveru i prema Jadranskoj priobalnoj zoni na jugu, tako da se ovaj prostor moe na neki nain prilaniti zoni junodalmatinskog zalea (sl.1 ). Ovaj prostor pripada makrogeomorfolokoj regiji 'niske' Hercegovine, koja se negdje naziva i donjom Hercegovinom.

itluk

apljina

Slika 1. Geografski poloaj promatranog podruja ( Izvor: www.googlemaps.com).

GEOLOKI SASTAV I GRAA TERENASTRUKTURNO TEKTONSKE ZNAAJKE Istraivano podruje pripada zoni Vanjskih Dinarida za koju je karakteristina borano-rasjednoljuskava geoloka struktura. U irem strukturno-tektonskom pogledu prouavani teren je smjeten na podruju regionalne strukturne jedinice Adriatika koja se protee sve od Istre na sjeverozapadu pa obalnim i priobalnim dijelom see do Crne Gore na jugoistoku. Sjevernija strukturna jedinica Dinarik zapoinje sjevernije od ovog podruja sa izdizanjem planinskih lanaca Velea i abulje. Ue gledajui teren obuhvata dvije geotektonske jedinice i to 'svitavskoljubuku' tektonsku jedinicu na samom jugu, te veim dijelom 'itluko-stolaku' tektonsku jedinicu na sjevernom dijelu terena. Vrlo je karakteristina, prije svega u geomorfolokom pogledu granica izmeu ove dvije geotektonske cjeline, koja na promatranom a i irem podruju, dolazi u vidu jednog izduenog strmog 'stepeniastog' prelaza tzv. 'Klobuke navlake. Gledajui pruanje svih geolokih struktura i jedinica jasno je uoljivo kako sve geoloke jedinice osim neogenskih i kvrartarnih lanova imaju izraziti dinaridski smjer pruanja. Osim 'Klobuke' navlake u strukturnom pogledu teren je ispresjecan s nekoliko manjih navlaka i rasjeda dinarskog smjera pruanja te manjim poprenim rasjedima u dolini Trebiata i kod itluka. LITOSTRATIGRAFSKE ODLIKE U geolokoj grai prouavanog podruja sudjeluju razliite litostratigrafske jedinice unutar raspona donja kreda kvartar. Veina njih je predstavljena razliitim tipovima vapnenaca ( gornjokredni i paleogenski), dok je manji dio predstavljen klastitima ( paleogen i neogen) i najmlaim kvartarnim naslagama, uglavnom u koritnim dijelovima rijeka Neretve i Trebiata. Granice izmeu krednih i paleogenskih naslaga markirane su brojnim boksitnim leitima na sjevernom dijelu promatranog podruja dok je na junom dijelu ova granica predstavljena kutno erozijskom diskordancijom.Pregled i opis litostratigrafskih tipova stijena koje sudjeluju u grai terena dat je u nastavku. Vapnenci i djelomino dolomiti ( K1,2, K21,2,K22,3,4K3, PcE, E1,2 ).

Klastiti; lapori, pjeenjaci, konglomerati i bree ( E2,3, M2,3, M,Pl ).

Gline, pjesci, ljunci, sipari, sedra i kvartarni nanosi ( al, d, b, i ). Boksitna i ugljena leita ( Bx i Ul ).

Slika 2. Geoloka karta analiziranog podruja ( Izvadak iz OGK, list Metkovi, Rai i Pape,

GEOMORFOLOKE ZNAAJKEOPE MORFOLOKE ODLIKE Kako je ranije opisano, analizirano podruje je smjeteno u jugozapadnom dijelu BiH na podruju Vanjskih Dinarida. U opem morfolokom pogledu na terenu se mogu izdvojiti etiri dijela, odnosno etiri morfoloka prostora odreenih znaajki. Najistaknutiji je morfoloki dio rijenih korita rijeke Neretve i Trebiata u junom dijelu karte, s tim da ona zauzimaju najmanji povrinski udio terena. Najvee prostiranje ima dio krke zaravni ili platoa, s vrlo malim uzvienjima (od baze ne viim od 100 m), koji zauzima veinu povrine na gornjoj polovini karte. Sljedei dio predstavljaju brdski prostori, gdje najvee prostiranje imaju izmeu korita rijeka Neretve i Trebiata, te u krajnjem jugozapadnom dijelu juno od rijeke Trebiata. Zadnji morfoloki dio ine prostori polja s obradivim povrinama, koji se nalaze na sjevernom dijelu karte gdje se najveom povrinom pruaju od sjeverozapada pa se suavaju i stijenjavaju prema jugoistoku. U zavisnosti od geoloko-tektonskih i egzogeno-korozionih faktora formirali su se karakteristini krki pejzai izraeni kao razni tipovi kra.Na promatranom kao i na irem podruju zastupljeni su tipovi kra: ljuti; kraparski kr, visoki boginjavi kr, pokriveni i zagaeni kr i zeleni kr. Pored ovih izdvojenih krakih oblika postoje i kraki landafti kao kompleksi krkih oblika i holokarsta. GEOMORFOLOKE ZNAAJKE RELJEFNIH OBLIKA Na promatranom terenu dolaze mnogi kako endogeni tako i egzogeni reljefni oblici. No vrlo esta je pojava kombiniranih tzv. poligenetskih oblika, nastalih i pod utjecajem egzogenih i

pod utjecajem endogenih procesa. Generalno gledajui zapaa se da cjelovito podruje istraivanja sadri potpune krke elemente pa su tako i svi prisutni reljefni oblici oblici karakteristini za krki tip reljefa. Pri ovome je potrebno naglasiti kako vulkanski procesi, kao jedan od endogenih genetskih faktora, nisu igrali gotovo nikakvu ulogu formiranju reljefnih oblika na ovom prostoru. Od endogenih procesa najznaajniju ulogu imaju tektonika i seizmika koje su zajedno s egzogenim procesima erozije i akumulacije sudjelovale u formiranju velikog broja reljefnih oblika.

EROZIJSKO-AKUMULACIONI RELJEF

KRKI RELJEF

KRKI RELJEF

FLUVIOKRKI RELJEF

Slika 3. Topografska karta list Poitelj (1:25 000) i glavni tipovi reljefa

KRKI RELJEFNI OBLICI Prvi i glavni tip reljefa, krki, na terenu dolazi sa vrlo mnogo razliitih formi i oblika. Meu njima su najizrazitiji egzogeni krki reljefni oblici a to su poevi od najmanjih pa do najveih: griine (izjedline), krape, kamenice, ponikve, uvale i polja. Svi ovi egzogeni krki oblici mogu se smjestiti u nekoliko podruja s odreenim povrinskim oblicima a to su zaravnjeni, blago valoviti, brdski i padinski povrinski oblici. Svakako najprisutniji krki egzogeni oblik na cijelom terenu jesu griine(izjedline), koje nalazimo na cijelom prostoru, od najniih rijenih dolinskih dijelova pa do vrnih brdskih dijelova. Griine su mala, uska lijevkasta udubljenja u vapnencima nastala korozivnim radom atmosferske vode. Njihov oblik, veliina i brojnost ovisi o nagibu padine, litolokim osobinama, stupnju ispucalosti stijene, klimi i o vegetacijskom pokrovu. Nagib padine je vrlo bitan faktor, a to najvie odnos nagiba padine prema nagibu vapnenakog sloja. Tako emo najvie griina nai

na mjestima gdje su slojevi to vertikalniji, a padina to blaa ime je poveana povrina udara kinih kapi na vertikalne dijelove sloja koji su manje otporni koroziji.

Slika 4 .Griine na vapnencu kod Meugorja

Slika 5. Kamenica ispunjena vodom

Litologija je takoer bitan faktor gdje je pored vrste stijene jako vaan imbenik karakter uslojenosti. Pa emo tako vie griina nai na debljeuslojenim ili masivnim vapnencima dok u tankouslojenim vapnencima se rijee javljaju. U klastitima (lapori, pjeenjeci, konglomerati) griine potpuno nadostaju radi netopivosti ovih stijena koje su mnogo podlonije mehanikom razaranju i eroziji nego koroziji. Griine na terenu mogu biti znaajan faktor raspoznavanja i razlikovanja naizgled slinih klastinih od potpuno vapnenakih stijena. Ogoljelost tj. rijetka ili vrlo niska vegetacija u kombinaciji sa velikim stupnjem ispucalosti ini jo jedan vrlo bitan faktor koji pridonosi poveanosti 'ogrinjenosti' stijena. Ostali egzokrki povrinski oblaci; krape, ponikve, uvale i polja, pojavljuju se najvie na povrinama graenim od gornjokrednih vapnenaca. krape se jednako brojno susreu na cijelom terenu, od zaravnjenih do strmijih vapnenakih povrina, s tim da su uestalije na blae nagnutim povrinama ( nagib