Embed Size (px)
Citation preview
FLORA DELTE NERETVEFLORA DELTE NERETVE
Nenad Jasprica
Biljni svijet u delti Neretve
Lopoè (Nymphaea alba L.)Lopoè (Nymphaea alba L.)
FLORA DELTE NERETVEFLORA DELTE NERETVE
Nenad Jasprica
Biljni svijet u delti Neretve
Vegetacija plutajuæih jastuka žabogriza (Hydrocharis morsus-ranae L.)
Izdavanje ove publikacije financirala je Švicarska agencija za razvoj i suradnju (SDC) u okviru
projekta «Poticanje povezivanja i razmjene iskustava u zemljama Jugoistoène Europe»
Regionalnog programa obnove okoliša.
Izdavaè: Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istoènu Europu
Ady Endre 9-11, 2000 Szentendre, Hungary
www.rec.org
Cjelokupni sadržaj ove publikacije je vlasništvo
© Regionalnog centra zaštite okoliša za Srednju i Istoènu Europu 2007.
Niti jedan dio ove publikacije nije dopušteno prodavati u bilo kojem obliku ili umnažati radi
prodaje bez prethodnog pisanog dopuštenja vlasnika prava.
4
Autor: Nenad Jasprica
Udruga za zaštitu prirode i okoliša «Eleonora», Brešæenskog
E-mail: [email protected].
16, Zagreb
Autor fotografija: Nenad Jasprica
Oblikovanje i tisak: Tiskara Pleæaš Metkoviæ
Naklada: ???
BILJNI SVIJET U DELTI NERETVE
UvodDanašnja flora i vegetacija privremeno je èlan dugog povijesnog razvoja Zemlje. Floristièke i
vegetacijske znaèajke nekog podruèja rezultat su djelovanja mnoštva abiotièkih i biotièkih faktora koji
u meðusobnoj interakciji stvaraju odreðene uvjete staništa. Meðu njima najvažniji su zemljopisni
položaj i geomorfološke osobine, sastav stijena, klimatske prilike i, svakako, èovjekov (antropogeni)
utjecaj.
Poseban znaèaj za floru i vegetaciju u delti Neretve imaju vode koje pristižu rijekom i njezinim
pritocima, ali i podzemnim tokovima i izvorima. Delta je izložena utjecajima iz šireg dinarskog podruèja,
jer ti izvori donose kroz okršeno podzemlje dodatne kolièine vode. Kako u prirodi bilje i biljne zajednice
ne poznaju “umjetne” granice, kao što su npr. granice gradova, opæina, država itd., èitavu deltu trebamo
posmatrati kao sastavnu i nerazdvojnu cjelinu na koju znaèajno utjeèe njezino zaleðe.
Biljni svijet
Bogatstvo zelenila – šume, šikare, livade i travnjaci - kao i dijelovi Zemlje koji naoko djeluju potpuno
goli i pusti, nastanjeni su veæim ili manjim brojem biljnih vrsta, koje zajednièkim imenom zovemo biljni
svijet. U znanstvenim razmatranjima biljni svijet možemo promatrati na dva osnovna naèina: ako
prouèavamo biljne vrste govorimo o flori, a ako prouèavamo biljne zajednice govorimo o vegetaciji.
Pod florom nekog podruèja razumijevaju se sve svojte (biljne vrste, podvrste, varijeteti i forme)
koje rastu u istraživanom podruèju. Najèešæe su takvim analizama obuhvaæene biljke s provodnim
sustavom (papratnjaèe i sjemenjaèe), koje nazivamo „vaskularnim biljkama“, pa se dio flore koji
izgraðuju takve biljke naziva „vaskularna flora“.
Uobièajeno je, takoðer, da se nakon dobrog upoznavanja flore pristupi istraživanju vegetacije, pri
èemu se prouèavaju razlièiti oblici biljnih zajednica, npr. šumske, pa zajednice makije, pašnjaka, vodene
zajednice (vodenjare), zajednice poplavnih livada, itd. Biljne zajednice nisu samo rezultat današnjih
životnih prilika, nego su posljedica povijesnog razvitka flore i vegetacije nekog zemljopisnog podruèja.
Najjasniji je izraz uzajamnosti, koji susreæemo u bljinim zajednicama, bez sumnje struktura (sastav)
zajednice i tijesna povezanost njezinih sastavnih èlanova (biljaka).
Iako smo naglasili kako biljke ne poznaju „umjetne“ granice, veæ se rasprostiru ovisno o ekološkim
faktorima, istraživanja flore i vegetacije prema teritorijalnom naèelu su uvriježena u botanièkoj
znanosti. Tako æemo u ovom radu po prvi put prikazati floristièke i vegetacijske znaèajke delte Neretve
koji pripada Republici Hrvatskoj (sl. 1).
Zemljopisni položaj i postanak delte
Neretva je najveæa hrvatska rijeka u jadranskom slivu. Izvire jugoistoèno od planine Zelengore, podno
Lebršnika (Bosna i Hercegovina), na nadmorskoj visini od 1.095 m. Veæim dijelom protjeèe kroz Bosnu i
Hercegovinu, a utjeèe u Jadransko more južno od Ploèa. Dužine je oko 218 km, od toga u Hrvatskoj 22,3
km (Juraèiæ 1998).
Poznato je da rijeène delte nastaju sakupljanjem rijeènog materijala na ušæu. Pritom rijeka mora nositi
velike kolièine materijala, a obala ne smije biti izložena jakom djelovanju valova. S obzirom da Neretva
dotjeèe iz nekrškog podruèja, donosi velike kolièine suspendiranog materijala. Donosi èestica u
poslijednje su vrijeme izgradnjom hidroakumulacija znatno smanjeni.
5
Slika 1
. D
elt
a N
ere
tve s
najv
eæim
jezeri
ma.
6
Za nastanak i razvoj delte važne su globalne oscilacije morske razine. Naime, sve do prije oko 18.000
godina veliki dijelovi sjeverne Europe i Sjeverne Amerike bili su prekiriveni debelim naslagama leda, a
morska razina svjetskog mora, pa tako i Jadrana, bila je 120-130 m niža od današnje. U to je doba
Neretva pronosila svoj materijal iz izvorišnog podruèja duž Neretvanskog i Korèulanskog kanala do
tadašnjeg ušæa, koje je vjerojatno bilo na izlasku iz Korèulanskog kanala izmeðu Korèule i Visa, u
podruèju gdje je današnja dubina mora veæa od 100 m.
Zbog otapanja ledenjaka, morska razina je vrlo naglo rasla u razdoblju pred 17.000 do 6.000 godina.
More je potopilo neretvansku dolinu, tako da je na mjestu današnje delte bio duboki morski zaljev koji je,
vjerojatno, dopirao do današnje Èapljine. Nakon toga porast morske razine je znatno usporen, pa se
stoga može pretpostaviti da je postanak današnje delte zapoèelo u u doba usporavanja porasta morske
razine, otprilike prije 8.000 do 6.000 godina, jednako kao i stvaranje veæine današnjih delta u svijetu
(Juraèiæ 1998).
Delta Neretve kao vlažno podruèje od meðunarodnog znaèenja („Wetland“)2Ukupna površina delte je 170 km , od èega 70% pripada Republici Hrvatskoj. Hrvatski dio delte uvršten
je 1993. godine na Ramsarski popis kao vlažno podruèje od meðunarodnog znaèenja („Wetland“). Pojam
„wetland“ prihvaæen je 1971. godine na Ramsarskoj konvenciji u Iranu, a obuhvaæa sva vodena staništa -
podruèja koja povremeno plave pa sve do površina koja su stalno pod vodom do dubine oko 6 m. Na takvim
površinama naæi æemo mnogo razlièitih vrsta bilja i biljnih zajednica.
Najvažniji dio delte koji pripada Bosni i Hercegovini je vlažno podruèje u Parku prirode Hutovo Blato.
Park prirode je utemeljen 1995., a na Ramsarskom popisu moèvara od meðunarodnog znaèenja je od
2001. godine.
Vlažna podruèja u Mediteranu izutetno su vrijedna staništa. Britton i Crivelli (1993) su procjenili da u 2Mediteranu vlažna podruèja zauzimaju oko 21.000 km . Najèešæe su to velika jezera, prostrane obalne
lagune i razlièiti tipovi malih povremenih vodenih bazena. Èesto su ljeti oni zelene oaze u suhom i
“spaljenom” krajobrazu.
Dio neretvanske doline u Hrvatskoj jedinstvena je ekološka cjelina s uzvodnim dijelom u Bosni i
Hercegovini. Zbog toga se sve promjene u gornjem dijelu delte neizostavno odražavaju na njezin donji
dio.
Sastav stijena i tipovi tla
Èitavo podruèje, kao i ono izmeðu Cetine i Neretve, geološki pripada masivnim vapnenaèkim stijenama.
Dolomitne stijene se protežu u uskoj obalnoj zoni. Kako sadašnja delta odgovara izdignutoj razini mora,
mlaðe naplavine prekrivaju starije šljunkovite.
U nanosima Neretve postoji više vrsta tla koja odražavaju razlièite pedološke procese: aluvijalno-
vapnenaèka (uz obalu Neretve i njezine pritoke, Opuzen-Ušæe), diluvijalno-vapnenaèka tla (oko jezera
Kuti), minerogena-barska tla u podruèju moèvarnih poplavnih livada, a na okolnim krškim brdima najèešæe
su prisutne terra rossa i smeða primorska tla (Glamuzina 1986).
Klimatski i hidrološki uvjeti
Podruèje delte ima tipiènu mediteransku klimu s 2.404 sunèanih sati godišnje (Jasprica i sur. 2003):
ljeta su suha i topla, dok su zime blage i kišovite (tablica 1). Prosjeèna godišnja kolièina oborina je 1.297
mm, a srednja godišnja temperatura zraka 15,4 C (podaci za Opuzen 1970-1990, HHMZ). Srednja
temperatura najhladnijeg mjeseca (sijeènja) je 6,9 C, a najtoplijeg (srpnja) 24,8 C. Najviše oborina je u
°
° °
7
razdoblju od listopada do ožujka, dok je tijekom ljetnih mjeseci izuzetno mala, te iznosi svega 176 mm. -1Prosjeèna godišnja brzina vjetra je 2,26 m s , a najsnažniji su sjeverni vjetrovi (N, NE) koji pušu od
-1studenog do travnja prosjeènom brzinom 2.8-3.3 m s . Potencijalno godišnje isparavanje je 1.000-1.200
mm, a najveæe je u srpnju i kolovozu – mjeseèno do 200 mm (Bonacci 2001).
Uz glavni tok rijeke, delta je sastavljena od nekoliko jezera i mnogobrojnih kanala. Najznaèajnija
jezera su Modro Oko, Desne i Kuti koja su u naravi krške kriptodepresije. Jezera se opskrbljuju vodom
koja dolazi iz podzemnih izvora, ali i Neretvom i njezinim pritocima. Podzemna voda je prema kemijskom
sastavu slièna površinskoj (Štambuk-Giljanoviæ 2003). Jezera Modro Oko i Desne pod utjecajem su
slane morske vode (slanost =3), što je posebno izraženo tijekom ljetnih mjeseci kada je vodostaj
Neretve nizak. More do tih jezera dopire preko jezera Vlaška i Crne Rijeke. Jezero Kuti nije pod
utjecajem mora.
Razina Neretve (podaci za Metkoviæ za razdoblje 1968-1998, HHMZ) varira od 65-124 cm, a -1prosjeèna godišnja je 91±13 cm. Srednji godiðnji protok rijeke kod Metkoviãa je 345 m³ s .
Sijeèanj -9,5 19,4 6,9 28,9 72 139 150,3
Veljaèa -6,4 24,7 8,1 31,1 70 125 127,5
Ožujak -3,6 26,0 10,7 29,6 69 122 178,3
Travanj 1,9 27,6 14,1 25,7 67 106 215,7
Svibanj 6,3 32,1 18,4 25,8 67 69 279,0
Lipanj 9,7 34,2 22,2 24,5 63 55 301,8
Srpanj 10,6 39,1 24,8 28,5 58 40 354,7
Kolovoz 11,6 39,8 24,2 28,2 61 81 354,0
Rujan 6,0 35,6 20,7 29,6 67 102 262,4
Listopad 0,6 30,1 16,2 29,5 72 159 193,8
Studeni -3,7 25,4 10,9 29,1 73 174 152,7
Prosinac -4,8 21,7 7,8 26,0 72 125 143,7
Srednjak -9,5 39,8 15,4 49,3 68 1297 2404
MjeseciT°Cmin.
T°Cmax.
T°Csred.
Vlažnostzraka(%)
Oborine(mm)
SunèanisatiT°C
Tablica 1. Temperatura i vlažnost zraka, kolièina oborina
i broj sunèanih sati u Opuzenu (1970-1990).
8
Povijest istraživanja flore i vegetacije u delti Neretve
Istraživanja flore i vegetacije u delti Neretve su zapoèeta sredinom prošlog stoljeæa, iako postoji i
neki podaci koji datiraju iz sredine 19. stoljeæa. Najviše je dostupnih podataka za dio delte koji pripada
Republici Hrvatskoj. Najznaèajnije radove objavili su sveuèilišni profesori Stjepan Horvatiæ (1954,
1963), Ivo Horvat sa suradnicima (1974), te Ljudevit Ilijaniæ i Jasenka Topiæ (1998). U novije vrijeme
floristièke i vegetacijske radove objavili su Topiæ i sur. (1996), Jasprica i Kovaèiæ (2000, 2005), Kovaèiæ i
Jasprica (2000) i Trinajstiæ (2000).
Podaci o flori i vegetaciji gornjeg dijela delte (BiH) mogu se naæi u radovima Lakušiæa i sur. (1978),
Bjelèiæ (1988), te Lovriæa i Raca (1988). Znaèajan doprinos poznavanju vegetacije gornjeg dijela delte
(Hutovo Blato) dali su Jasprica i Cariæ (2002), te Jasprica i sur. (2003).
Za razliku od delte, o flori i vegetaciji okolnog krškog podruèja kao i pripadajuæim krškim poljima, u
literaturi nalazimo malo podataka (Šiliæ i Šoliæ 2002, Riter-Studnièka i Grgiæ 1973), ili su ti podaci jako
stari (Visiani 1829).
Prirodna vegetacija
Potencijalna prirodna vegetacija, a to je ona koja je uvjetovana opæim klimatskim prilikama i u pravilu
nije pod utjecajem èovjeka, u delti bi trebala biti od sastavljena od vlažnih topolovih šuma i šikara
(Ilijaniæ i Topiæ 1998). Danas takvih šuma u hrvatskoj delti nema.
Nekada bogato razvijene slatkovodne i moèvarne biljne zajednice u hrvatskom dijelu delte
(Horvatiæ 1954, 1963, Horvat i sur. 1974), danas su samo fragmentarno razvijene. Intenzivna melioracija
koja je zapoèela šezdesetih godina prošlog stoljeæa, smanjila je u delti vodenu površinu s 80% na
današnjih 25%. Promjena hidrološkog režima, ukljuèujuæi izgradnju brana u gornjem toku Neretve, imala
je za izravnu posljedicu i promjenu životnih zajednica u donjem toku (Jasprica i Cariæ 2002, Jasprica i
sur. 2003). Takoðer, promjene u raspodjeli biljnih zajednica u izravnoj su vezi s izmjenom dubine vode,
uzrokovane promjenama razine vode ili sedimentacijom. Nažalost, snažni negativni utjecaji na deltu su
još uvijek prisutni.
Alge u delti Neretve popisala je i njihovu ekologiju dobro prouèila sveuèilišna profesorica Dubravka
Hafner (2003). Autorica je u delti Neretve ukupno utvrdila 434 vrste fitoplanktonskih alga, a to su one
alge èije stanice lebde u vodi. Najveæi doprinos tih istraživanja, uz ostalo, jest da se po prvi put za
podruèje Republike Hrvatske zabilježilo 127 novih
vrsta fitoplanktonskih alga.
Nekoliko vrsta algi iz rodova Nitella i Chara ulaze u
sastav više biljnih zajednica, a neke od njih, poglavito
u Baæinskim jezerima, prava su rijetkost (J. i Ž.
Blaženèiæ 2002). Mahovina Fontinalis antipyretica
(Isobryales, Fontinalaceae) izgraðuje posebnu
zajednicu uz hladne i èiste izvore (sl. 2).
FLORISTIÈKE ZNAÈAJKE
Slika 2. Mahovina Fontinalis naseljava èiste
i hladne krške izvore uz rubove delte.
9
Hrvatska flora broji oko 5.347 vaskularnih biljaka (Nikoliæ 2001). Iako ne postoji sustavni popis flore
(papratnjaèa i sjemenjaèa) u delti Neretve, na temelju dostupnih literaturnih podataka, te vlastitih
istraživanja sprovedenih u razdoblju od 1995.-2005. (Jasprica i Kovaèiæ 2005), u delti Neretve je
dosada utvrðeno oko 820 vrsta bilja, što predstavlja oko 15% hrvatske flore.
Vodene i moèvarne biljke najbolje su istražene. Najveæi broj biljaka pripada skupinama (životnim
oblicima) euhidrofita i hemihidrofita, a samo manji broj vrsta pripada plutajuæim cvjetnicama
(pleustofita).
Euhidrofita obuhvaæuju submerzne biljke (u pravilu èitave potopljene u vodi), te biljke koje
zakorjenjuju na dnu, a vegetativne organe razvijaju u gornjim slojevima vode ili na samoj površini. Životni
oblici vodenih i moèvarnih biljaka u delti Neretve su prikazani u tablici 2.
Pleustofita
Euhidatofita
Hidatoaerofita
Hidroohtofita
Ohtohidrofita
Žive na površini vode u hidro- fazi ili litoralnoj fazi,
obièno plutajuæi na vodi bez kontakta s dnom. Mogu
zakorijenjeni preživjeti kratku limoznu fazu.
Biljke vezane za život u vodenom stupcu, prilagoðene
samo na hidrofazu i litoralnu fazu.
Biljke vezane za život u vodi, ali su istodobno u
kontaktu sa zrakom. U limoznoj i litoralnoj fazi dolazi
do jasnih adaptivnih promjena koje traju do
terestrièke faze.
Žive u vodi gdje stvaraju oblike s uronjenim ili
plivajuæim organima, ali nisu iskljuèivo vezane za
hidrofazu nego za litoralnu fazu i u toj fazi cvjetaju.
Klijanje i razvitak mladih biljaka odvija se u limoznoj i
litoralnoj fazi, a spolni razvoj u limoznoj, litoralnoj i
terestrièkoj (oprašivanje u zraku).
Vrste koje za vrijeme visokog vodostaja žive u
hidrofazi, a najveæi dio života provode u limoznoj i
litoralnoj fazi. To su biljke visokog rasta koje se vrlo
brzo šire uz pomoæ podanaka i stvaraju veliku biljnu
masu. Oprašivanje, dozrijevanje i stvaranje sjemenaka
odvija se u zraku. Ukoliko dozrijevanje poèinje u
terestrièkoj fazi tada se prekida.
Lemna, Hydrocharis
Elodea, veæina vrsta roda
Potamogeton, Ceratophyllum
Nypmhaea alba, Nuphar
lutea, Hottonia palustris
Butomus umbellatus, Rorippa
amphibia, Huppuris vulgaris
Typha, Schoenoplectus,
Phragmites australis
Životni oblik Ekološka karakteristika Svojte
10
Tablica 2. Prikaz životnih oblika vodenih i moèvarnih biljaka u delti Neretve
(Klasifikacija životnih oblika usklaðena je prema Hejnýu (1957, 1971).)
Euohtofita
Tenagofita
Pelohtofita
Pelohtoterofita
Uliginozofita
Trihohigrofita
Vrste žive uglavnom u litoralnoj fazi u kojoj izgraðuju
svoje rasplodne organe. U hidrofazi dolaze samo za
veæeg vodostaja. U limoznoj fazi razvoj dugo traje i
dolazi do reprodukcije. To su biljke nižeg rasta kod
kojih je intenzitet stvaranja biljne mase smanjen.
Život biljaka je vezan uglavnom za plitku litoralnu fazu.
Prilagoðene su na dugo trajanje limozne i litoralne
faze, dok u terestrièkoj i hidrofazi traju samo kratko
vrijeme. Oprašivanje se odvija na površini vode ili u
zraku. Kod visokih voda javlja se prilagodba na
hidrofazu tako da svoje vegetativne organe produžuju
sve do kontaktne zone izmeðu vode i zraka.
Vrste koje se najveæi dio žiovta provode u limoznoj
fazi, a spolni razvoj u terestrièkoj fazi. Za vrijeme
drugih faza mogu preživjeti samo u obliku sjemena.
Vrste koje klijaju na granici izmeðu limozne i
terestrièke faze, a najveæi dio života provode u
terestrièkoj fazi. Traju vrlo kratko. Nastanjuju
ruderalna staništa, vlažna polja i obale rijeka.
Biljke koje klijaju i zapoèinju svoj razvoj u litoralnoj ili
limoznoj fazi, a i vegetativni razvoj im je vezan za te
faze. U terestrièkoj fazi stvaraju sjeme i cvatu. Ako
je vlažnost tla veæa, biljke imaju manji prodor korijena
(rizomi i podanci), a ako je manja vlažnost tla tada
korijenje prodire duboko (vretenasto korijenje).
Vrste prilagoðene na razlièita staništa. Klijanje i
razvoj odvija se u terestrièkoj fazi ako su gornji
slojevi tla vlažni. Litoralnu i hidrofazu podnose ako se
radi o toplijim vodama. Pozitivno odgovaraju na limoznu
fazu.
Neke vrste roda Carex
(Carex elata)
Callitriche palustris,
Cyperus fuscus
Juncus bufonius
Bidens, Leersia oryzoides,
Polygonum hydropiper, P.
lapathifolium, Chenopodium
glaucum, Ranunculus
scleratus
Lythrum salicaria, Solanum
dulcamara, Lysimachia
vulgaris, Galium palustre
Potentilla reptans,
Lysimachia nummularia,
Mentha pulegium
Životni oblik Ekološka karakteristika Svojte
11
Najveæi broj biljaka koje žive izvan vode ili èiji razvoj nije iskljuèivo vezan za vodu, njih oko 40%,
pripada razlièitim podskupinama mediteranskih biljaka (mediteranski florni element). Oko 20% ukupnog
broja vrsta pripada skupini južnoeuropskih biljaka. U spektru životnih oblika dominiraju terofiti tj.
jednogodišnje biljke kojima je od klijanja do donošenja sjemena potrebno jedno ljeto, najèešæe ne cijelo
vegetacijsko razdoblje. Udio terofita i hemikriptofita (višegodišnje biljke koje imaju pupove
poluskirvene u nepovoljnom godišnjem dobu, i to u suhom lišæu, rozetama ili busenovima) prelazi 50%.
Porodice s najveæim brojem biljnih vrsta su trave (Poaceae), lepirnjaèe (Fabaceae) i glavoèike
(Asteraceae, Cichoriaceae), što ujedno potvrðuje mediteranski karakter flore. Uz njih èeste su biljke iz
porodica karanfila (Caryophyllaceae), krstašica (Brassicaceae), usnjaèa (Lamiaceae) i štitarica
(Apiaceae).
Naravno da broj biljnih vrsta u delti nije konaèan. Ralog tomu je višestruk – flora još nije dovoljno
istražena, ali to podruèje neprestano naseljavaju i nove biljne vrste.
Unošenje stranih, novopridošlih, vrsta (pridošlice, neofiti) u posljednje vrijeme je postala èesta
pojava, prvenstveno zahvaljujuæi poboljšanjem komunikacija izmeðu razlièitih podruèja u svijetu. Pojava
brojnih antropokornih biljnih vrsta koje se rasprostranjuju i uz èovjekovu nesvjesnu pomoæ uoèena je i u
delti, a neke su biljke - najèešæe šire rasprostranjenosti – veæ posve udomaæene. Meðu tim vrstama
najveæi broj je tzv. amerikanofita, skupine vrsta unutar kojih se nalaze i brojni opasni korovi, dok su neke
vrste tek u poèetnoj fazi širenja.
Tako je Horvatiæ po prvi put na Balkanskom poluotoku otkrio 1947. godine, te objavio 1949., na
poplavnom podruèju izmeðu Metkoviæa i Opuzena, te Metkoviæa i Gabele, prisutnost “divljeg troskota”
(Paspalum paspaloides) - južnoamerièke vrste iz porodice trava (Poaceae) (sl. 3). Nakon toga ta je vrsta
zabilježena na muljevitim poplavnim površinama i vlažnim livadama u Hutovom Blatu (Hodak 1956). Tamo
se ta vrsta potpuno aklimatizirala, èak je postala dominantnim èlanom moèvarne vegetacije. “Divlji
troskot” je imao znatnu praktièno-gospodarsku važnost jer su ta staništa korištena kao pašnjaci, a
djelomièno i kao livade košanice. Kako “divlji troskot” podnosi trajno stragniranje vode, a ukoliko nije
preduboka, ta se vrsta može naæi i u sastavu nekih drugih moèvarnih zajednica.
U posljednje vrijeme na podruèju delte Neretve, i opæenito na istoènoj obali Jadrana, pojavile su se
brojne antropokorne biljne vrste (antropokore su one vrste koje su unijete utjecajem èovjeka iz flore
jednog podruèja u autohtonu floru drugog podruèja, u koju zbog odreðenih barijera ne bi mogle
prodrijeti samo uz pomoæ svojih dijaspora) koje su do naših krajeva stigle iz raznih dijelova svijeta
(Amerika, Afrika, Azija): Bidens subalternans (Ilijaniæ i Heæimoviæ 1983); Eleusine indica (Vreš 1996);
Eleusine tristachya (Trinajstiæ i Jasprica 1998, Šiliæ i Šoliæ, 1999); Helianthus tuberosus, Paspalum
dilatatum, Echinocystis lobata, Phytolacca americana, Tagetes minuta (Šiliæ i Abadžiæ 2000); Datura
inoxia (Kovaèiæ i sur. 2000) i dr. Veæina navedenih
vrsta raste na antropogenim staništima, uz rubove
cesta i na drugim ruderalnim površinama unutar
naselja. Neke vrste (npr. Artemisia verlotiorum)
nalazimo na obalama rijeka, kanala, šljunèara i drugih
voda, gdje rastu na poluprirodnim, vlažnim i
sjenovitim mjestima uz rubove vrbika i drugih tipova
poplavnih šuma i šikara (Smital i sur. 1998).
Slika 3. Divlji troskot (Paspalum paspalodes) je južnoamerièka
vrsta, danas potpun udomaæen u delti Neretve.
12
Rijetke i ugrožene biljke u delti
S ciljem zaštite pojedinih biljnih vrsta od njihova nestanka u mnogim je zemljama svijeta, pa tako i kod
nas, izdana Crvena knjiga. Jedna od prvih njezinih zadaæa bila je upozoriti širu javnost na opasnost
nestanka odreðenih vrsta kako bi svaki pojedinac poèeo razmišljati o vlastitim postupcima u odnosu prema
prirodi. Crvena boja je znak opasnosti. Crvena knjiga i svojim naslovom opominje javnost koja prijeti živom
svijetu od neodgovorna èovjekova djelovanja prema zajednièkom dobru – prirodi.
Prva Crvena knjiga biljnih vrsta u Hrvata je objavljena 1994. (Šugar, ur.), a veæ je tada bila zastarjela.
Osim što je pripremana dugi niz godina, konaènu je verziju još usporio i rat. Nova Crvena knjiga vaskularne
flore Hrvatske s najiscrpnijim dostupnim podacima o rijetkim i ugroženim biljkama Hrvatske (Nikoliæ i
Topiæ 2005), objavljena je 2005. godine, a u njezinoj izradbi sudjelovali su skoro svi hrvatski botanièari.
U toj je knjizi detaljno obraðeno 234 vrsta biljaka, a popisano je 526 gotovo ugroženih vrsta,
ukljuèujuæi i one vrste o kojima nema dovoljno podataka.
U delti Neretve nalazi se 21 biljna vrsta koja je u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske svrstana u
jednu od kategorija ugroženosti;
1. EN - ugrožena vrsta tj. vrsta koja je u opasnosti od izumiranja i preživljavanje koje je bez izgleda
ukoliko uzroèni èimbenici nastave s djelovanjem na stanište. Ta kategorija ukljuèuje vrste kojih je broj
primjeraka reduciran na kritiènu razinu, ili one kojih su staništa drastièno reducirana tako da se vjeruje da
su u neposrednoj opasnosti od nestajanja.
2. VU – osjetljiva vrsta tj. vrsta koja æe se vjerojatno naæi u kategoriji EN u bliskoj buduænosti ako
uzroèni èimbenici nastave s djelovanjem.
3. CR – kritièno ugrožena vrsta.
4. NT – gotovo ugrožena vrsta.
Popis vrsta i stupanj njihove ugroženosti prikazan je u tablici 3.
Baldellia ranunculoides (L.) Parl. CR (EN) EN opada?
Blysmus compressus (L.) Panz. ex Link. - EN VU opada
Cynanchum acutum L. EN (CR) VU ?
Cyperus flavescens L. VU NT opada
Cyperus fuscus L. VU NT opada
Cyperus longus L. VU NT opada
Cyperus michelianus (L.) Link. VU VU opada
Cyperus serotinus Rottb. VU (DD) VU opada
Dorycnium rectum (L.) Ser. CR EN stabilan?
Echinophora spinosa L. CR CR opada
Eleocharis carniolica Koch EN EN opada
Elymus farctus (Viv.) Runemark ex Melderis CR CR opada
Fimbristylis bisumbellata (Forssk.) Bubani CR CR opada
Glaucium flavum Crantz EN VU opada
Hippuris vulgaris L. EN VU opada?
Hydrocotyle vulgaris L. CR EN opada
Periploca graeca L. EN EN opada?
Salsola kali L. VU (NT) NT opada?
Salsola soda L. VU (NT) NT opada?
Suaeda maritima (L.) Dumort. VU (NT) NT opada
Wolffia arrhiza (L.) Horkel ex Wimm. VU NT opada
VrstaGlobalna
ugroženost Regionalnaugroženost
Populacijskitrend
13
Tablica 3. Popis ugroženih biljaka u delti Neretve (prema Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske, Nikoliæ i Topiæ 2005).
Veæina spomenutih biljaka javlja se uz rijeèna korita na povremeno plavljenim površinama.
Regulacijom vodotoka i isušivanjem više nema periodièkog plavljenja obale, biljne zajednice su
fragmentarno (djelomièno, s malim brojem tipiènih vrsta) razvijene, a populacije tih vrsta su opadanju.
Neke su vrste u donjem dijelu delte (Opuzen i niže) danas vrlo rijetke.
Na okolnim krškim uzvisinama vjerojatno æe se u skupini ugroženih pronaæi još poneka vrsta, naroèito
iz porodice orhideja-kaæunovki (Orchidaceae). Meðutim, podataka o prisutnosti i/ili rasprostranjenosti
tih vrsta na tom podruèju nema. U knjizi Hrvatske orhideje, njezin autor Radovan Kranjèev (2005),
podruèje delte Neretve i okolnog krškog podruèja ne navodi kao „orhidejski otok“ ili „orhidejski vrt“.
Iako „orhidejski otoci“ i „vrtovi“ nisu botanièki pojmovi, zorno oznaèavaju staništa (u Hrvatskoj ih je
ukupno 20 vrlo vrijednih i još 139 ostalih) na kojima se nalazi dobro saèuvana odgovarajuæa flora i
vegetacija, pa se na najveæem broju takvih staništa razvijaju i uspješno održavaju veæe ili manje
populacije orhideja. Jedan od važnih faktora jest da se na takvim staništima vegetacija održava kao
trajni stadij što je od posebnog znaèaja za zaštitu i èuvanje takvih biotopa (sl. 4).
Slika 4. Stanište moèvarnog kaæuna (Orchis palustris) u tršæaku u rano proljeæe.
Endemi
Endemiène biljne vrste nisu nužno, iako mogu biti, vrlo rijetke i gotovo nepoznate široj javnosti, kao
što se obièno misli. To su one vrste koje u svom rasprostranjenju zauzimaju razmjerno mala i ogranièena
podruèja, ali na njima mogu biti vrlo èeste i gotovo „obiène“, kao što su to svima poznata ljekovita kadulja
(Salvia officinalis), buhaè (Tanacetum cinerariifolium), i druge.
Od ukupno 326 hrvatskih endema, njih 84 (25,7%) je navedeno u Crvenoj knjizi. Stenoendemiènih
biljnih vrsta, tj. onih koje iskljuèivo rastu u delti, nema. U delti Neretve i u okolnom krškom podruèju
nalazimo skupinu biljaka koja se u botanièkoj literaturi oznaèava kao „Ilirsko-jadranski endemi“ tj. one
biljke koje su rasprostranjene uz istoènu obalu Jadrana i dijelu pripadajuæeg unutarnjeg dinarskog krša:
Allium ampeloprasum var. lussinense, Alyssanthus sinuatus, Alyssum litorale, Asperula scutellaris,
Campanula pyramidalis, Centaurea glaberrima, Chaerophyllum coloratum, Edraianthus tenuifolius,
Euphorbia characias subsp. wulfenii, Hyacinthella dalmatica, Genista sylvestris subsp. dalmatica, Iris
pseudopallida, Moltkea petraea, Seseli tomentosum, Salvia bertolonii, Tanacetum cinerariifolium,
Teucrium arduini, Vincetoxicum hirundinaria subsp. adriaticum Salvia officinalis, Viola adriatica, Iris
pseudopallida, i dr.). Te biljke ne zahtjevaju posebne mjere zaštite.
Zakonom zaštiæene biljke
Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske zaštiæeno su 44 vrste biljaka. U delti Neretve nema
nijedna zakonom zaštiæena biljka. Prema procjenama u Crvenoj knjizi, više od 60% zakonom zaštiæenih
vrsta više se ne smatra ugroženima. U delti je šest vrsta s vrlo visokim rizikom od izumiranja (CR). Ta
èinjenica upozorava na potrebu promjena u zakonskoj zaštiti.14
VEGETACIJSKE ZNAÈAJKE
Halofilne zajednice
Halofiti su biljke koje su prilagoðene životu u uvjetima visoke koncentracije soli. Slana podloga
biljkama otežava uzimanje vode iz tla putem korjenovog sustava. Glavna prilagodba tih biljaka je u
sposobnosti regulacije osmotskog tlaka staniènog soka, te na taj naèin èine neškodljivim poveæanu
koncentraciju soli.
Halofilne zajednice jesu visokointegrirani i zakonomjerno nastali skup populacija biljaka na
staništima koja su pod utjecajem soli. Njihov zajednièki život poèiva na vrlo složenim uzajamnim
odnosima, koji su nastali kao
rezultat dugotrajnog povije-
snog procesa uzajamnog
prilagoðavanja i meðusobne
konkurencije, kao i prilago-
ðavanja vanjskim faktorima.
Halofilne zajednice naselja-
vaju mora, boèate vode,
pješèane obale, stalno ili
povremeno morem plavljene
površine, kao i visoke stijene i
klifove do kojih dopire morska
sol.
Podruèje izmeðu plime i oseke (mediolitoral tj. uži obalni pojas), u slanim moèvarnim lokvama na ušæu
Neretve naseljavaju travnjaci patuljaste sviline - Zosterelletum noltii.
Taj pojas, uz muljevite obale, naroèito u rukavcima i lagunama u delti Neretve, obrasta halofitni
obliæi i šaševi zajednice Bolboschoeno-Scirpetum litoralis (sl. 5), dok se na pješèano-šljunkovitom dnu
prema sredini tih laguna nalaze halofitni podvodni travnjaci Coleogeto-Zannichellietum maritimae. Po
rukavcima s brže tekuæom poluslanom vodom razvija se reliktna zajednica Batrachio-Potamogetum
siliculi (Lovriæ i Rac 1987).
Stalno uronjeno i dobro osvjetljeno pliæe dno, od donje granice oseke pa do donje granice razvoja
morskih trava (zosteroidâ) naziva se infralitoral (plitkomorski pojas). Tamo se razvija najraznovrsnija
vegetacija fotofilnih viših alga, kao i klimatski podmorski travnjaci jednosupnica. Najèešæi su travnjaci
èvoraste morske rese Cymodoceetum nodosae (Lovriæ i Rac 1987) (sl. 6).
Slika 5. Zajednica primorskog ranèiæa (Bolboschoenus maritimus).
Slika 6. Travnjaci èvoraste morske rese (Cymodocea nodosa) na ušæu Neretve.
15
Na vlažnim slatinama adlitorala (submaritimni ili priobalni pojas) u delti Neretve, raširena je
halofilna zajednica Limonio-Artemisietum caerulescentis (Halo-Artemision).
Kako udar vala u delti nije znaèajan, visoka grebenasta obala nije razvijena pa se tamo samo
sporadièno pojavljuje vegetacija u zoni prskanja mora (vegetacijski razred Crithmo-Staticetea).
Najèešæe biljke u biljnoj zajednici trputca i rešetkaste mrižice Plantagini-Limonietum cancellatae su
Limonium cancellatum, Plantago holosteum i dr., ali su izuzetno rijetke, pa zajednicu naseljavaju brojne
pratilice iz drugih vegetacijskih tipova. Posebno je veæa prisutnost primorskog i oštrog sita (Juncus
maritimus, J. acutus), primorskog omana (Inula crithmoides), i dr. Pojedinaèno se pojavljuje uskolisna
mrižica (Limonium angustifolium).
Ranije je delta Neretve bila prema moru zagraðena nizom pješèanih dina, s bogatom i raznovrsnom
psamofitskom vegetacijom (Ammophiletalia) (sl. 7).
Psamofiti su biljke koje su prilagoðene životu na pješèanoj podlozi. Prije svega, prilagoðene su
fizièkim osobinama pješèane podloge, i to naroèito njezinoj pokretljivosti. Biljke su zatrpane pijeskom
na naèin da razvijaju adventivno korijenje na zatrpanim dijelovima. Korijenski sustavi psamofita su, u
pravilu, plitki i s vrlo razvijenim boènim korijenima. Sposobni su brzo upijati vlagu iz podloge koja
potjeèe od oborina. Nadzemni organi su im pretežno kseromorfne graðe (pojava sukulentnosti,
redukcija transpiracijskih površina, i dr.).
Regulacijom delte najveæi dio psamofitske vegetacije je uništen, tako da su preostali samo
degradirani fragmenti zajednice pirike Agropyretum mediterranei, na pješèanoj obali uz ušæe Male
Neretve (sl. 8, 9, 10, 11). Uz poluslane lagune, uz gornji rub adlitorala, nalazi se subendemièna jadranska
zajednica obalnih šikara tamarisa i konopljike Vitici agni-casti - Tamaricetum dalmaticae (sl. 12).
Slika 7. Ostatci pješèanih dina na ušæu Neretve.
Slika 8. Ostatci vegetacije pješèanih dina.Slika 9. Šiljasti lastaviènjak (Cynanchum acutum), ugrožena
vrsta hrvatske flore, je èesta biljka na neretvanskim pjescima.
16
Slika 13. Vegetacija s grmolikom caklenjaèom
(Arthrocnemetum fruticosi) Slika 14. Zeljasta caklenjaèa (Salicornia europaea).
U pojasu supralitorala (maritimni ili nadmorski pojas) na ušæu Neretve, na zamuljenom šljunkovitom i
zasoljenom tlu razvija se zajednica grmolike caklenjaèe Arthrocnemetum fruticosi (sl. 13), a na slanim
moèvarnim blatima (slatinama) zajednica s zeljastom caklenjaèom Salicornietum europaeae (sl. 14), dok
se na prekopanim i oneèišæenim slatinama uz luke, izljevne kanale i obalne putove razvijaju antropogene
nitrohalofitske zajednice (sveza Thero-Suaedion).
Mnoge biljne zajednice iz navedene sveze još nisu
detaljno prouèene.
Slika 10. Solnjaèe (Salsola) su èeste vrste
na pjescima u delti Neretve.
Slika 11. Iskapanjem pijesaka nestaju
psamofitske zajednice u delti.
Slika 12. Zajednica tamarisa i konopljike (Vitici agni-casti - Tamaricetum dalmaticae) u donjem dijelu delte.
17
Vegetacija slanjaèa (razredi Thero-Suaedetea i Salicornietea fruticosae) sastavljena je od
sukulentnih euhalofita. Te se zajednice najèešæe razvijaju izmeðu pregradnih nasipa (i/ili dina) i nekog
od oblika terestrièke vegetacije ili šikara s tamarisima (Tamarix spp.). Znaèajke te vegetacije ovise o
stupnju zaslanjenosti tla, odnosno intenzitetu plavljenja.
Za razliku od naših zajednica, ti su tipovi vegetacije vrlo dobro prouèeni u Mediteranu, poglavito u
Portugalu, Španjolskoj i Grèkoj. Na temelju floristièkog sastava (najèešæe Salicornia spp., Suaeda spp.,
Halimione portulacoides, Atriplex spp. i dr.), abundancije i pokrovnosti spomenutih biljnih vrsta, to su
zajednice uglavnom jednogodišnjih biljaka koje naseljavaju periodièno poplavljene muljevite slanjaèe
(sl. 15).
U Hrvatskoj su ta staništa rijetka, malenih površina, pa su zajednice iz tog razloga, a i zbog
intenzivnog antropogenog utjecaja - isušivanja i nasipavanja - fragmentarno razvijene, s nepotpunim
floristièkim sastavom. Na temelju još uvijek nepotpunih podataka (N. Jasprica, lipanj 2006.) jer
istraživanja još nisu završena, tamo je moguæe, uz veæ navedene, razlikovati sljedeæe biljne zajednice
primorske jurèice (Suaedetum maritimae), sodne solnjaèe (Salsoletum sodae), te pirike i primorskog
omana (Agropyro-Inuletum crithmoidis).
Na zamuljenom pijesku u vlažnom supralitoralu razvijaju se obalni slani travnjaci visokih sitova
(razred Juncetea maritimi) koji su predstavljeni biljnom zajednicom primorskog i oštrog sita Juncetum
maritimi-acuti (sl. 16). Uz samu morsku obalu najèešæe su to èiste sastojine (s vrstama Juncus maritimus
i J. acutus), dok dalje od obale najèešæe ulaze u sastav šikara tamarisa Tamarix dalmatica. Èesto se,
pomiješane s drugim vrstama (Aster tripolium, Carex spp.), nalaze u mozaiku izmeðu vegetacije slanjaèa
i sastojina s tamarisom. Inaèe, zajednica primorskog i oštrog sita Juncetum maritmo-acuti naseljava
mjesta gdje je slana i/ili boèata voda kontinuirano prisutna, a stanište se rijetko isušuje, uglavnom na tlu
finije teksture, muljevitom do muljevito-pjeskovitom.
Morske i halofilne zajednice, udaljavanjem od mora, zamjenjuju fitocenoze slabo zaslanjenih
staništa (npr. Nerio-Tamaricetea), i konaèno, u podruèju Hutova Blata, izrazite slatkovodne zajednice.
Za razliku od morske, estuarijska vegetacija na ušæu Neretve (uz onu iz Cetine) se ubraja meðu
najbogatije i najraznovrsnije komplekse takvog tipa vegetacije na obalama Mediterana (Lovriæ i Rac
1987).
Slika 15. Povremeno zaslanjena staništa. Slika 16. Vegetacija sitina (Juncetum maritimi-acuti)
18
Zajednice vodenih staništa (vodenjare)
Za rasprostranjenje vodenih i moèvarnih biljnih zajednica najvažniji èimbenik je voda, a poglavito
razina vode u ekosustavu (Fernández-Aláez i sur. 1999, Jasprica i sur. 2003) i njezina fizièko-kemijska
svojstva (Martínez-Taberner i Moyà 1993, Tóth i Braun 1995).
Vegetaciju vodenjara èine dva, ekološki neovisna, tipa biljnih zajednica:
(1) vegetaciju slobodno plivajuæih vodenjara (Lemnetea) koja obrašæuje slobodnu površinu stajaèica i
rubova slabo tekuæih voda;
(2) hidrofitsku vegetaciju (Potametea) sastavljenu od submerznih biljaka i biljaka koje zakorjenjuju
na dnu, a vegetativne organe razvijaju u gornjim slojevima vode ili na samoj površini.
Zajednice vodenjara, njih ukupno 12, u delti Neretve su izuzetno vrijedne. Prema procjeni Jasprice i
Buntiæa (2003) koji su usporedili strukturu biljnih zajednica u hrvatskom dijelu delte i dijelu koji pripada
Bosni i Hercegovini, moèvara Hutovo Blato je, u odnosu na hrvatski dio delte, bogatija po broju biljnih
zajednica. Zajednice vodenjara u Hutovom Blatu su pod manjim antropogenim utjecajem nego one u
donjem dijelu delte.
Najèešæa biljna zajednica vegetacije vodenjara jest zajednica lopoèa i krocnja Myriophyllo-
Nupharetum koja u zonalnom rasporedu zauzima najdublji vodeni pojas (sl. 17). Èeste biljne vrste u toj
zajednici su lopoè (Nymphaea alba) i lokvanj (Nuphar lutea) (sl. 18, 19)
Posebno treba istaknuti još dvije relativno rijetke pleustonske zajednice - žabogriza
(Hydrocharietum morsus-ranae) i rebratice (Hottonietum palustris) (sl. 20).
Slika 17. Zajednica lopoèa i krocnja Myriophyllo-Nupharetumzauzima najdublje vode.
Slika 18. Lopoè (Nymphaea alba).
Slika 19. Lokvanj (Nuphar lutea) Slika 20. Zajednica rebratice (Hottonia palustris) je izuzetno rijetka u delti.
19
Od vegetacije vodenjara u delti Neretve utvrðena je i zajednica mrijesnjaka Potamogetum natantis uz
rijeku Neretvu kod Metkoviæa (sl. 21).
Pod znaèajnim antropogenim utjecajem se nalaze zajednice koje pripadaju vegetaciji plutajuæih
cvjetnica (Lemnetea) (sl. 22). Te, na tom podruèju rijetke, zajednice naseljavaju najèešæe rubove slabo
tekuæih voda. Posebno je zanimljiva zajednica podvodne leæe Lemnetum trisulcae. Zajednica je izrazito
submerzno-hidrofitska, razvijena u uvjetima smanjenoga intenziteta svjetlosti. Na površini vodenog
bazena nije uoèljiva. U sastojinama podvodne vodene leæe, vodene leæe su združene. Naime, mala vodena
leæa (Lemna minor) pokriva površinu vode, a podvodna vodena leæa (Lemna trisulca) lebdi neposredno
ispod nje. Ovako združene vodene leæe èine dvoslojni kompaktni vegetacijski pokrov kroz koji svjetlo
vrlo teško prodire u vodu. Zbog toga je na tim mjestima onemoguæena pojava i razvoj drugih vodenih
biljaka, a time i produkcija organskog detritusa, te pojava mulja. U takvim uvjetima ne dolazi do procesa
koji kod vodene vegetacije dovodi do postupnog zarašæivanja, veæ zajednica vodene leæe postaje trajni
stadij vegetacije.
Na kamenitom dnu Neretve pojedinaèno u manjim busenovima javlja se vodena mahovina Fontinalis
antipyretica. Mahovina Fontinalis antipyretica je važna vrsta uz izvore uz rub delte gdje izgraðuje
posebnu biljnu zajednicu Fontinaletum antipyreticae (Jasprica 2001, 2003). To je zajednica jako
polimorfne mahovine na stijenama i uz izvore brzih tekuæih voda. Do 0,5 m dugaèki busenovi otkidaju se
vodotokom i mogu se naæi kako plutaju na površini voda i kanala. Ekologija te zajednice u južnoj Europi
nije dovoljno prouèena, za razliku od onih u srednjoj i sjevernoj Europi (usp. Dawson i Szoszkiewicz
1999). Uz tu vrstu, mogu se pojaviti i druge vrste mahovina (sl. 23).
Slika 23.
Mahovine jetrenjarke
uz izvore uz rub delte.
Slika 21.
Zajednica plivajuæeg
mrijesnjaka
Potamogetum natantis.
Slika 22.
Plutajuæe cvjetnice na
površini slabo tekuæih voda.
20
Moèvarne zajednice
Helofitska vegetacija je dominatni tip moèvarne vegetacije (vegetacijski razred Phragmito-
Magnocaricetea) u delti Neretve. Helofiti su vrste kod kojih se veæi ili manji dio biljke uzdiže iznad vode
(emerzne ili amfibijske biljke), a neke se mogu razvijati i izvan vode, dok je njihov korijen u tlu ispod
vode.
Taj je vegetacijski razred u delti Neretve zastupljen s ukupno 11 biljnih zajednica (Jasprica i Cariæ
2002, Jasprica i sur. 2003, Jasprica i Buntiæ 2003).
Iako približno jednak broj zajednica pripada moèvarnoj i vodenoj vegetaciji, moèvarna vegetacija po
površini koju zauzima u delti, dominira nad vodenom. Moèvarne biljne zajednice važna su staništa za
razmnožavanje i odmor moèvarnih ptica.
Zajednica Phragmitetum australis (-tršèaci) je dominantna helofitska zajednica koja pokriva
relativno velike površine u delti, a najèešæe zauzima prvi vegetacijski pojas uz vodene površine prema
moèvari (sl. 24). Ujedno, ta je zajednica obilno prisutna oko jezera Kuti i Baæinskih jezera (sl. 25). Od
svih moèvarnih zajednica (sveze Phragmition), zajednica jezerskog obliæa Scirpetum lacustris zauzima
najdublje vode (sl. 26). Zajednica sivog obliæa Scirpetum tabernaemontani predstavlja prijelazni pojas
izmeðu zajednica moèvarnog ljutka Mariscetum serrati i primorskog ranèiæa Bolboschoenetum maritimi
Sastojine uskolisnog rogoza (Typhetum angustifoliae) gotovo su
u potpunosti bez biljaka vegetacije vodenjara, jer je i za visokog
vodostaja voda plitka (sl. 27). Zajednica žute perunike (Iris
pseudacorus, sl. 28) dosada nije bila zabilježena u Hrvatskoj, dok je
èešæa u Bosni i Hercegovini, te u drugim podruèjima u Europi
(Lazowski 1985, Otahelova 1996).
Slika 25. Tršèaci zauzimaju velike površine oko jezera Kuti.Slika 24. Tršèaci (Phragmitetum australis).
Slika 26. Zajednica jezerskog obliæa (Scirpetum lacustris)
naseljava najdublje vode.
Slika 27. Zajednice uskolisnog rogoza (Typhetum angustifoliae)
su èeste u pliæim kanalima.
Slika 28. Zajednice žute perunike (Iris pseudacorus)
su vrlo rijetke.
21
Zajednica moèvarnog ljutka Mariscetum serrati, inaèe lokalno rasprostranjena zajednica duž èitave
istoènojadranske obale i u kontinentalnim krškim podruèjima, vrlo je rijetka u delti. Zajednica ljepuška i
busenastog šaša (Hydrocotyle-Caricetum elatae) èesta je zajednica donjoneretvanskih moèvara (sl. 29,
30). Smatra se kako ta biljna zajednica vodi podrijetlo od srodnih iz sjeverne Europe, koje su tijekom
posljednje glacijacije doprle na jug. Ta zajednica obièno zauzima veæe reljefne depresije u kojima se
voda zadržava veæi dio godine. Razlaganje organskog detritusa je usporeno zbog stalnog prisustva vode,
pa se stvara moæan sloj “treseta”.
Dvije biljne zajednice (zajednica dugog oštrika Cyperetum longi; zajednica ježinca i dugog oštrika
Sparganio-Cyperetum longi) predstavljaju znaèajne razvojne stadije u procesu prirodnog zarašæivanja
voda u mediteranskoj i submediteranskoj vegetacijskoj zoni (sl. 31, 32).
Poplavne livade i muljevite obale
Poplavne livade i muljevite obale naseljava vegetacija niskih šiljeva (razred Isoëto-Nanojuncetea).
Takoðer, niski šiljevi obrastaju muljevite i muljevito-pjeskovite poplavne površine uz manje bare, lokve i
obale jezerâ koje veæi dio godine leže pod vodom, a samo u najsuše ljetno doba ostaju èesto više ili manje
bez vode (sl. 33).
Zajednice vegetacije niskih šiljeva posebno su vrijedne zbog prisustva niza rijetkih i ugroženih
biljaka (Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske). Te su zajednice pod najveæim antropogenim utjecajem
i prijeti im opasnost od potpunog nestanka.
Slika 30. Busenasti šaš (Carex elata).Slika 29. Ljepušak (Hydrocotyle vulgaris)
je kritièno ugrožena biljna vrsta u Hrvatskoj.
Slika 33. Poplavne livade.Slika 32. Razgranjeni ježinac
(Sparganium erectum)
Slika 31. Dugi oštrik (Cyperus longus)
je osjetljiva vsrta hrvatske flore.
22
Kopnene zajednice
Krško podruèje koje okružuje deltu Neretve u Hrvatskoj pripada eumediteranskoj zoni vazdazelene
vegetacije u kojoj vegetacijski klimaks èine šume i makije èesvine (crnike) Fraxino orni-Quercetum
ilicis. Ta je šumska zajednica znaèajna za prijelazno podruèje izmeðu tipièno vazdazelene i prave
listopadne vegetacije, a razvija se obièno u humidnom dijelu Sredozemlja.
U eumediteranskoj vegetacijskoj zoni zastupljena je još šumska zajednica Querco ilicis-Quercetum
virgilianae (vazdazeleno-listopadne šume èesvine i duba). Te su šume prvi put detaljnije opisane prije
dvadesetak godina na podruèju južne Dalmacije (Trinajstiæ 1983). Na mnogo mjesta listopadni dub
(Quercus virgiliana) je, zbog vrlo kvalitetnog drva i razmjerno nepovoljnih prilika za pomlaðivanje,
potpuno nestao ili je malobrojan. U sastavu mješovitih, vazdazeleno-listopadnih šuma, osim
vazadazelenih vrsta, pojavljuju se i razlièite listopadne šumske vrste. Jedna od najvažnijih listopadnih
vrsta jest crni jasen (Fraxinus ornus). Na onim mjestima gdje se, uz èesvinu (Quercus ilex), s visokim
stupnjem stalnosti pojavljuje i poseban sredozemni tip medunca (Quercus virgiliana), javljaju se posebni
oblici mješovitih šuma kao što je ta. Podruèje rasprostranjenosti mješovitih šuma toga tipa razmjerno je
veliko, ali su one uglavnom znatno antropogeno degradirane, pa se srazmjerno teško mogu pronaæi
neutjecane sastojine.
Èesvina (Quercus ilex) u krškom podruèju najjužnijeg (donjeg) dijela uz deltu ulazi u sastav s drugim
vrstama tvoreæi sljedeæe zajednice: makija èesvine s mirtom Myrto-Quercetum ilicis koja je bez
listopadnih biljnih vrsta, ali i uopæe bez biljaka opæenito znaèajnih za termofilne listopadne šume
(Quercetalia pubecentis), te mješovite vazdazeleno-listopadne šume èesvine i crnograba (Ostryo-
Quercetum ilicis) koje su znaèajne za mediteransko-brdski pojas (Trinajstiæ 1995).
Pod utjecajem toplih zraènih struja što dolinom Neretve prodiru duboko u unutrašnjost Zabiokovlja,
vazdazelena vegetacija, takoðer, prodire sve do Vrgorca. Dalje prema unutrašnjosti šire se samo
pojedine vazdazelene biljne vrste koje s listopadnim izgraðuju mješovite sastojine, najèešæe kao
degradacijske stadije. Tako degradacijom šuma bjelograba i duba (Carpino-Quercetum virgilianae)
nastaju znaèajne šikare (pseudomakije) u sastavu kojih se istièu planika (Arbutus unedo) i bjelograb
(Carpinus orientalis), uz niz manje osjetljivih vazdazelenih vrsta (Trinajstiæ 2000).
Prvobitna šumska vegetacija je stoljeæima u eumediteranskoj vegetacijskoj zoni, pod snažnim
antropogenim utjecajem najveæim dijelom uništena, odnosno degradirana, a tlo je erodirano. Tako su
nastali razlièiti degradacijski stadiji koje nazivamo garizima (bušicima, vegetacijski razred Erico-
Cistetea). Ti su garizi sastavljeni od razlièitih biljnih zajednica što ovisi o stupnju erozije tla. Ta se
vegetacija raspoznaje po dominaciji lijepih, ponekad i visokih grmova drvenaste crnjuše (Erica arborea)
s karakteristiènim bušinima (Cistus spp.). Zajednice toga reda mahom su niske, heliofilne šikare,
najèešæe u donjem krškom dijelu oko delte predstavljene zajednicama primorske crnjuše i bušina (Erico-
Cistetum cretici), svilenaste žutilovke i primorske crnjuše (Genisto-Ericetum manipuliflorae), te bušina i
drvenaste crnjuše (Cisto-Ericetum arboreae), (sl. 34, 35 i 36).
Slika 35. Bušin (Cistus incanus).Slika 34. Pucalina (Colutea arborescens)
je èesta vrsta u pseudomakijama.
Slika 36. Buhaè (Tanacetum cinerarii-
folium) je èesta vrsta u bušicima. 23
Vlažne i poplavne šume
U podruèju delte Neretve barsku granicu šume prema moèvarnim fitocenozama tvore šume i šibljaci
rakite (Salicetum purpureae) (Jasprica i Cariæ 2002., sl. 37).
U rubnim dijelovima moèvara (donja delta, poplavna krška polja npr. oko Staševice iznad Ploèa),
razvijaju se termofilne sredozemne šibljaèke zajednice koje pripadaju vegetacijskom razredu suptropskih
moèvarnih šuma i šikara Paleotropisa (Nerio-Tamaricetea). U okviru te vegetacije razvijaju se zajednica
luštrike i konopljike (Periploco - Viticetum agni-casti), zajednica dalmatinske kupine i konopljike (Rubo -
Viticetum agni-casti), i zajednica luštrike i bijele topole (Periploco-Populetum albae). Zajednica luštrike i
konopljike Periploco-Viticetum agni-casti zauzima najèešæe rub moèvara koji dijeli moèvarnu vegetaciju
(i/ili vegetaciju niskih šiljeva) od kopnene. Zahvaljujuæi visokom osmotskom tlaku konopljika ima sposobnost
opskrbe vodom i iz onih zemljišta koja su naizgled bez vode, odnosno èija je voda za druge vrste, s manjim
osmotskim tlakom, nepristupaèna. Biljna zajednica dalmatinske kupine i konopljike Rubo-Viticetum agni-
casti se javlja iskljuèivo na sušim položajima ukljuèujuæi, umjesto mezofilnih i higrofilnih, kserofilne biljne
vrste (Rubus ulmifolius (=R. dalmaticus), Asparagus acutifolius i dr.). Izuzetno dekorativna lijana Periploca
graeca koja ulazi u sastav više zajednica navedena je u Crvenoj knjizi vaskularne flore RH (Nikoliæ i Topiæ
2005) kao ugrožena svojta (EN) (sl. 38).
Suhe livade i kamenjarski pašnjaci
S obzirom na intenzivnu sjeèu, pašu i obradu tla šume i šikare su podvrgnute degradaciji, pa su tako
postupno nastali kamenjarski pašnjaci i suhe livade (vegetacijski razred Thero-Brachypodietea, sl. 39-42).
U okviru te vegetacije najèešæe su zajednice kostrike i zvjezdaste djeteline (Brachypodio-Trifolietum
stellati), kamenjarskog zeèjeg trna i kostrike (Ononidi-Brachypodietum ramosi), smilja i ljepivog omana
(Helichryso-Inuletum viscosae), kovilja i ljekovite kadulje (Stipo-Salivetum officinalis), te razgranjenog
èepljeza i primorskog kršina (Asphodelo-Chrysopogonetum grylli).
Zajednica sa šæevarom (Piptaptheretum miliaceae) je èesta u delti Neretve. Javlja se uglavnom na
suhim mjestima izvan utjecaja mora. Ta travnjaèka, donekle nitrofilna biljna zajednica, vezana je uglavnom
za razmjerno duboka i ponešto vlažnija tla više ili manje sjenovitih površina. Èesto je razvijena u starijim
parkovnim nasadima alepskog bora i na sliènim staništima u blizina naselja. U manjim busenovima šæevar
(Piptatherum miliaceum; =Oryzopsis miliacea) ponekad ulazi i u sastav drugih biljnih zajednica, kao npr. u
sastojine s tamarisom (Tamarix dalmatica), vegetaciju sitina Juncetum maritimo-acuti, i dr.
Slika 42. Endemièna južnojadranska
perunika (Iris pseudopallida).
Slika 40. Kamenjarska kamnica
(Aethionema saxatile).
Slika 39. Žuta zlatoglavica (Asphodeline lutea).
Slika 37. Ostatci
nekadašnje šumske
vegetacije u delti.
Slika 38. Luštrika (Periploca
graeca) je ugrožena vrsta
hrvatske flore.
Pojavljuje se uz rub delte.
Slika 41. Ranjenik (Anthyllis
vulneraria subsp. weldeniana).
24
Ruderalne i druge zajednice
Ruderalne zajednice (ruderalne biljke žive na smetištima i hrpama razlièitih otpadaka) zauzimaju
velika prostranstva jer se delta Neretve nalazi pod znaèajnim antropogenim utjecajima. U tu skupinu
zajednica ukljuèujemo vegetaciju ugaženih staništa (razred Plantaginetea majoris), vegetaciju
nitrofilnih staništa (razred Chenopodietea), vegetaciju na obalama kopnenih voda, stajaèica i tekuæica
(reda Bidentetalia tripartiti) i dr.
Zajednica Lolio-Plantaginetum majoris je tipièna i èesta nitrofilna zajednica gaženih mjesta, uz
ceste i naseljena podruèja. Uz tu, moguæe je naæi dijelove zajednica Polygonetum avicularis (dinaricum),
Trifolietum repentis (rijetko), i Agropyretum repentis.
Vegetacija suhih smetišta (razred Artemisietea vulgaris) zastupljena je zajednicom Althaeo-
Calystegietum sepii, a javlja se u blizini mora u luci Ploèe, pa se zbog toga u njoj pojavljaju mnoge
halofilne biljke. Najèešæe vrste su: Althaea officinalis, Calystegia sepium (sl. 43), Juncus spp., Tamarix
dalmatica, Cynanchum acutum, Colutea arborescens, Hordeum murinum subsp. leporinum, Bromus
madritensis, Piptatherum miliaceum, Verbascum blattaria, V. sinuatum i dr. To je èesta zajednica na slabo
slanim do slatkovodnim uzdignutim i umjereno vlažnim obalama s obiljem raznog otpada, a u delti je èesta
na umjetnim nasipima.
Podataka o raspodjeli i sastavu vegetacije obradivih zemljišta
(vegetacijskog razreda Secalinetea) u delte Neretve nema.
Vegetacija nitrofilnih staništa (Chenopodietea) obuhvaæa veliki broj
zajednica koje naseljavaju staništa uz ceste, te vlažnija mjesta u okolici
naselja, i dr. Prema postojeæim podacima u delti Neretve utvrðene su
sljedeæe zajednice: Scolymo-Marrubietum incani, Chlerochloetum
durrae, te Urtico-Sambucetum ebuli i Carduo-Silybetum mariani. U
veæini tih zajednica kopriva (Urtica) je jedna od najpoznatijih ruderalnih
biljaka.
Temeljem novijih istraživanja, u delti Neretve su utvrðene još neke zajednice kao što su: Inuletum
viscosae (oko nasipa), Hordeetum leporinii (slabo gažena mjesta uz rubove putova i cesta i po slabo
njegovanim perivojima po selima i gradovima - oko Opuzena), Fumario-Cyperetum rotundi (zajednica
okopavinskih korova) i Urticetum caudatae-piluliferae (zajednica naseljava topla i razmjerno suha
staništa, na kojima se stalno, tj. kroz duže vremensko razdoblje, skupljaju znatnije kolièine razlièitih
organskih otpadaka (Metkoviæ).
Vegetacijski razred Galio-Urticetea koji ukljuèuje vegetaciju na antropogenim poluprirodnim i
prirodnim nitrofilnim staništima, predstavljen je uz nasipe u donjem toku Neretve zajednicom sladiæa
Glycyrrhizetum echinatae (Trinajstiæ 2000, sl. 44). Uz te zajednice èesto se razvijaju sastojine s
gomoljastim suncokretom (Helianthus tuberosus, sl. 45).
Slika 45. Gomoljasti suncokret (Helianthus tuberosus)
je neofitska vrsta èiji se areal širi.
Slika 44. Sladiæ (Glycyrrhiza echinata)
je èesta vrsta na nasipima u delti.
Slika 43. Obièni ladolež
(Calystegia sepium).
25
Vegetaciji vlažnih smetišta (Bidentetalia tripartiti) pripadaju pionirske zajednice jednogodišnjih
nitrofilnih zeleni koje se razvijaju na obalama kopnenih voda, stajaèica i tekuæica. Ta vegetacija svake
godine iznova obrašæuje obalne rubove koji za vrijeme ljeta presušuju, a nastupom jeseni ponovno su
poplavljeni. Èitav životni vijek takve vegetacije je stoga vrlo kratak. U razdoblju od svega nekoliko
mjeseci, veæina biljka koje èine tu vegetaciju, prolazi sve faze svog razvoja, od klijanja sjemenki do
stvaranja novih plodova. Manji broj višegodišnjih biljaka obièno ostaje sterilan. Brzi razvitak te
vegetacije omoguæuje uglavnom obilje hranjivih tvari u tlu.
U delti Neretve raširena je biljna zajednica trodjelnog dvozuba (Bidentetum tripartiti), a širi se i na
neobraðene poljoprivredne površine.
Široko rasprostranjene korovne vrste su velika opasnost za prirodnu vegetaciju, jer æe se rado
naseliti na bilo kakvu ogoljelu (degradiranu) površinu onemoguæavajuæi tako povratak domaæim vrstama.
Od svih uzroènika ugroženosti, najveæi udio povezan je s gubitkom staništa, u prvom redu zbog
utjecaja èovjeka, a dodatno zbog posrednih posljedica razlièitih uzroènika.
Dvije antropogene djelatnosti su najèešæe uzroènikom gubitka staništa. Prva i najvažnija djelatnost
jest utjecaj na vode, odvodnjavanje moèvarnih i sliènih staništa i utjecaj na obale kopnenih voda.
Promjena vodnoga režima jedan je od èestih uzroka promjene staništa u cijeloj Europi, veæinom ju je
prouzroèio èovjek, namjerno ili nenamjerno. Najbolja ilustracija za to su melioracija u donjem dijelu
delte Neretve kojom su drastièno smanjene vodene površine, te regulacija gornjeg i srednjeg toka
Neretve radi izgradnje akumulacija.
Kada se za neku namjenu umjetno mijenja vodni režim, èeste su promjene na susjednim staništima
koja nisu bila obuhvaæena tom namjerom (gradnja hidroelektrana i pripadnih akumulacija). Na taj se
naèin mijenjaju staništa na manjim ili veæim površinama duž rijeènoga toka. Dolazi do promjene razine
donje vode, tok vode se usporava i talože se sve sitnije èestice, a èesto se spušta i korito rijeke pa bivša
poplavna podruèja to više nisu ili barem nisu redovito plavljena. Na širem se prostoru te promjene
dogaðaju veoma sporo. Primjer za to su i odvodni kanali u poljoprivredi.
Promjene vodnog režima utjeèu i na održavanje vodene i moèvarne vegetacije. Iako je stanje u
Hrvatskoj i u susjednoj Bosni i Hercegovini daleko povoljnije nego u drugim europskim zemljama,
promjene su zamjetne i takvim je biljnim zajednicama, gdje je god to moguæe, prijeko potrebna uspješna
revitalizacija. Po svojoj prirodi moèvarna staništa nisu trajna. Opæenito, plitke vodene površine relativno
brzo postaju sve pliæe taloženjem organske i anorganske tvari, ubrzo zaraštavaju, te naposlijetku
presuše. Taj je proces posebno vidljiv u moèvari oko jezera Kuti. Posebno zabrinjava podatak o moguæem
smanjenju dotoka vode iz sjeveroistoène Hercegovine (Dabarsko-Fatnièko polje) i njihovo
preusmjeravanje u tok Trebišnjice. To æe po neretvansku deltu i šire podruèje (Malostonski zaljev) imati
još teže posljedice.
RAZLOZI UGROŽENOSTI BILJAKA I BILJNIH ZAJEDNICA
26
Promjene u poljoprivredi su važna djelatnost kojima se mijenjaju staništa. Ako se travnjak
preore, zasigurno æe se životni uvjeti na staništu naglo promijeniti. Nastanjuju okopavinske korovne
vrste, koje u konkurenciji potiskuju one travnjaèke. Istina, prve se godine još i pojavlju mnoge
travnjaèke vrste u korovnoj vegetaciji kao transgresivne vrste prethodnih zajednica. Nastavkom oranja
i uzgoja neke kulture, uvijeti se ubrzo toliko promjene da i te transgresivne vrste ubrzo nestaju,
ustupajuæi mjesto onima koje su bolje prilagoðene
novom staništu. I obrnuto, napuštanje oranica
ubrzo dovodi do naseljavanja drugih vrsta, koje
nam kao indikatori vrlo jasno pokazuju što se
dogaða s tim staništem. Zbog napuštanja
tradicionalnog ratarstva u mediteranskom
podruèju, nestaju prateæi korovi, a ista sudbina
zadesila je i neke rijetke korovne i ruderalne
vrste.
Uz poljoprivredne djelatnosti vezane su i
promjene staništa uzrokovane uporabom
herbicida i gnojiva. Tako je, s jedne strane u
eumediteranskom dijelu Neretve zbog napuštanja
uzgoja žitarica nestala i korovna vegetacija strnih
žita, a u srednjem i gornjem dijelu rijeke
prorijedile su se neke autohtone korovne vrste
osjetljive na herbicide i druge agrotehnièke
mjere. U isto se vrijeme šire one otpornije, èesto
alohtone vrste kao što je ambrozija (Ambrosia
artemisiifolia) (sl. 46). Ambrozija je prije nekoliko
godina utvrðena u Neumu (Šoljan i Muratoviæ
2004), a 2005. i u Dubrovniku (Jasprica i Rušèiæ,
manuscript) koji joj je za sada najjužnija granica
rasprostranjenja na istoènoj obali Jadrana.
Na gubitak staništa u delti Neretve znaèajno utjeèe razvoj graðevne industrije (gradnja
prometnica, kanala, nasipa, dalekovoda). Tako npr. gradnja cesta uzrokuje i promjenu vodnoga režima. S
jedne strane može doæi do zamoèvarivanja na nizinskim terenima s nepropusnim tlom. Meðutim, èešæi je
sluèaj na tom podruèju da dolazi do drenaže i isušivanja staništa, što se inaèe èesto dogaða pri gradnji
cesta u krškom podruèju s vrlo propusnim tlom. Izgradnja primorskih naselja i cesta u turistièkom
podruèju èesto dovodi do nasipavanja nekadašnjih slanih moèvara (Nerio-Tamaricetea, Juncetea
maritimi-acuti, Thero-Salicornietea).
Od ostalih zabilježenih uzroènika nestanka staništa su širenje i promjene naselja, turistièka
djelatnost (uglavnom vezana uz devastacije pojedinih rijetkih tipova priobalnih staništa), fragmentacija
staništa, djelatnosti vezane uz poljoprivredne površine i dr., manje utjecajni uzroènici (npr. kamenolomi,
iskorištavanje šljunka, negativni utjecaji ispaše, industrija). Evo nekoliko primjera. Na ušæu Neretve
saèuvani su samo ostaci psamofitske vegetacije (ušæe Male Neretve) jer su regulacijom delte nestale
pješèane dine. Zapuštanje tradicionalnog naèina ispaše stoke i uzgoja zavièajnih kultiviranih biljaka
donekle su promjenili ekosustav moèvare.
Slika 46. Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) je vrstakoja se brzo širi duž jadranske obale.
27
Najvažniji posredni utjecaj na ugroženost flore povezan je s gubitkom staništa „ekološkom
ravnotežom“, ali ovaj put ne kao neposredna posljedica humane djelatnosti, nego kao njezin sekundarni
i/ili tercijarni uèinak. U najveæem broju sluèajeva rijeè je o nestanku staništa napredovanjem prirodnih
vegetacijskih sukcesija, koje najèešæe ne teku linearno. Vegetacijskom sukcesijom danas se smanjuju i
travnjaèke površine. Suhi se travnjaci napuštaju jer je interes za iskorištavanje premalen. Nekadašnje
travnjaèke površine danas su poèele obraštavati šikarama draèe (-draèicima, Rhamno-Paliuretum, sl.
47). Draèici su izgraðeni od razlièitih bodljikavih biljaka, a zatim i od vrsta koji svojim okusom ili mirisom
nisu pogodni za stoènu hranu pa ih stoka tijekom paše izbjegava. Zbog toga ta vegetacija predstavlja prvi
progresivni stupanj u sukcesiji vegetacije.
Svi gore navedeni uzroci nestanka ili devastacije staništa pokazuju da u podruèju delte Neretve
djeluju isti ili slièni uzroènici, poznati iz mnogih drugih europskih zemalja.
Zbog osjetljivosti prostora delte Neretve na niz procesa u interakciji, nužno je raspolagati dovoljno
velikim fondom podataka na osnovi kojih se može s pouzdanjem planirati oèuvanje i razvoj tog podruèja.
Nužno je stvoriti suvremene baze podataka, poglavito floristièke. Podaci su toèkasti, nesistema-
tizirani, a za krško zapadno podruèje donjeg toka sliva uopæe ne postoje. Zbog toga je potrebno:
1) planirati sustavna istraživanja flore i vegetacije podruèja koja još nisu istražena.
2) u svrhu procjene prirodnih vrijednosti Neretve i pritoka, uz procjenu stanja biljnih zajednica, bilo
bi potrebito izvršiti procjenu kapaciteta prihvata ekosustava u odnosu na antropogeni utjecaj, te
odrediti stupanj ugroženosti zajednica/ekosustava u odnosu na antropogeni utjecaj.
3) poznato je kako promjene u kemizmu vode (poljoprivreda!) neizostavno uvjetuju promjene flornog
sastava, a time i tipa vegetacije. Takoðer, izmjene dubine vode, uzrokovane promjenama razine vode ili
sedimentacijom, u izravnoj su korelaciji s promjenama tipova biljnih zajednica. U tom smislu trebalo bi
definirati odnos izmeðu vodene-moèvarne vegetacije i kemijskih parametara vodenog ekosustava. Takva
istraživanja, podatke, kao i monitoring imaju veæina europskih zemlja za svoje veæe rijeke.
4) promjena regulacija vodotoka u dijelu sliva Neretve iznad Hutova Blata, ali i u slivu Trebišnjice,
odražava se na vodni režim u samoj delti. U tom smislu treba razmotriti posljedice po vrijedni biljni, ali i
životinjski svijet delte Neretve koje može nastupiti preusmjeravanjem voda iz gornjeg dijela sliva
Trebišnjice. Nakon toga treba poduzeti radnje kojima se ne bi smanjivali dotoci vode u Hutovo Blato.
5) kako bi se sprijeèio nestanak rijetkih vrsta u obzir dolazi održavanje kanala, iskorištavanje
treseta, kao i uzgoj nekih biljaka u industrijske svrhe.
6) izraditi znanstveno-struène podloge u svrhu pokretanja postupaka proglašenja delte ili njezinih
dijelova zaštiæenim objektima prirode (park prirode).
7) temeljem raspoloživih podataka o prostornoj raspodjeli i stupnju ugroženosti vrsta, pokrenuti
postupak zakonske zaštite najvrijednijih ugroženih biljnih vrsta i/ili njihovih staništa.
8) na temelju svih navedenih aktivnosti, kroz akcijske planove razraditi programe održivog razvitka
toga podruèja, a te programe koristiti pri sastavljanju prostorno-planskih dokumenata.
PRIJEDLOG ZAŠTITNIH MJERA
Sl. 47. Draèa (Paliurus australis).
28
Bjelèiæ, Ž., 1988. Makrofitska flora i vegetacija Hutova Blata. Zbornik radova Savjetovanja Hutovo
Blato – stanje i perspektive zaštite. Sarajevo - Hutovo Blato, 29-30. 10. 1987., 8-26.
Blaženèiæ J., Blaženèiæ, Ž., 2002. Rare and threatened species of charophytes (Charophyta) in
Southeast Europe. Phytologia Balcanica 8(3), 315-326.
Bonacci, O., 2001. Analysis of the maximum discharge of karst springs. Hydrogeol. J. 9, 328-338.
Britton, R.H., Crivelli, A.J., 1993. Wetlands of southern Europe and North Africa: Mediterranean
wetlands, pp. 129-194. In: Whigam, D.F. (ed), Wetlands of the world, I. Kluwer Academic Publishers,
Dordrecht.
Dawson, F. H., Szoszkiewicz, K, 1999. Relationship of some ecological factors with the associations of
vegetation in British rivers. Hydrobiologia 415, 117-122.
Fernández-Aláez, C., Fernández-Aláez, M., Bécares, E., 1999. Influence of water level fluctuation on
the structure and composition of the macrophyte vegetation in two small temporary lakes in the
northwest of Spain. Hydrobiologia 415, 155-162.
Glamuzina, M., 1986. Delta Neretve. Promjene agrarnog pejsaža u delti Neretve. Hrvatsko geografsko
društvo, Zagreb.
Hafner, D., 2003. Fitoplankton u delti Neretve. Doktorska diesertacija, Sveuèilište u Mostaru.
Hejný, S., 1957. Ein Beitrag zur ökologischen Gliederung der makrophyten der tschechoslowakischen
Niederungsgewässer. Preslia 29, 349-368.
Hejný, S., 1971. The dynamic characteristic of littoral vegetation with respect to changes of water
level. Hidrobiologia 12, 71-85.
Hodak, N., 1956. Rasprostranjenost trave Paspalum distichum L. ssp. paspalodes (Michx.) Thell. u
Jugoslaviji. Biološki glasnik 9, 81-85.
Horvat, I., Glavaè, V., Ellenberg, H., 1974. Vegetation Sdosteuropas. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart,
768 p.
Horvatiæ, S., 1949. Paspalum distichum L. ssp. paspalodes (Michx.) Thell. na podruèju donje Neretve.
Acta Bot. Univ. Zagreb 12/13, 231-238.
Horvatiæ, S., 1954. Fimbristylion dichotomae – ein neuer Verband der Isöetalia. Vegetatio 5, 448-453.
Horvatiæ, S., 1963. Vegetacijska karta otoka Paga s opæim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog
primorja. Prirodoslovna istraživanja JAZU. Acta Biologica 4, 1-187.
Ilijaniæ, Lj., Heæimoviæ, S., 1983. Nova nalazišta adventivne vrste Bidens bipinnata u istoènojadranskom
primorju. Acta Bot. Croat. 42, 123-126.
Ilijaniæ, Lj., Topiæ, J., 1998. Vegetacija u podruèju delte rijeke Neretve. Dubrovnik (Matica hrvatska) 4,
241-244.
Jasprica, N., 2001. Makrofitska vegetacija u Parku prirode Hutovo Blato. Projekt “Razvoj i novi naèin
upravljanja moèvarom Hutovo Blato”. Studija Projekta „Life“ (LIFE TCY99/BIH/035).
Jasprica, N., 2003. Identification and preservation of endangered marine, freshwater and terrestrial
habitats, and plant communities in the Mediterranean zone of Bosnia and Herzegovina. Action Plan.
UNEP, MAP, RAC/SPCA, Tunis.
Jasprica, N., Kovaèiæ, S., 2000. Vodene leæe (1). Hrvatska vodoprivreda 93, 31.
Jasprica, N., Cariæ, M., 2002. Vegetation of the natural park of Hutovo Blato (Neretva river delta,
Bosnia and Herzegovina). Biologia, Bratislava 57/3, 505-516.
LITERATURA
29
Jasprica, N., Buntiæ, I., 2003. Vodene i moèvarne biljne zajednice u delti Neretve. Zbornik radova
Znanstveno-struènog simpozija “Voda u kršu slivova Cetine, Neretve i Trebišnjice”, Neum, 25.-
27.9.2003., 575-579. Sveuèilište u Mostaru, Bosna i Hercegovina.
Jasprica, N., Cariæ, M., Batistiæ, M., 2003. The marshland vegetation (Phragmito-Magnocaricetea,
Isöeto-Nanojuncetea) and hydrology in the Hutovo Blato Natural park (Neretva River delta, Bosnia
and Herzegovina). Phyton (Horn) 43(2), 281-294.
Jasprica, N., Kovaèiæ, S., 2005. Water and marshland vegetation in the Neretva River delta, Croatia. thBook of Abstract of the 30 Symposium of the East Alpine-Dinaric Society for Plant Ecology.
Zagreb, Croatia, July 4-6, 2005.
Juraèiæ, M., 1998. O nastanku i promjenama delte rijeke Neretve. Dubrovnik (Matica hrvatska) 4, 228-
232.
Kovaèiæ, S., Jasprica, N., 2000. Vodene leæe (2). Hrvatska vodoprivreda 94-95, 16-17.
Kovaèiæ, S., Jasprica, N., Lasiæ, T., 2000. A contribution to the vascular flora of the Pelješac Peninsula
(southern Croatia). Acta Bot. Croat. 59, 411-419.
Kranjèev, R., 2005. Orhideje Hrvatske. Prilozi za Hrvatsku floru. AGK, Zagreb.
Lakušiæ, R., Pavloviæ, D., Abadžiæ, S., Grgiæ, P., 1978. Prodromus biljnih zajednica Bosne i Hercegovine.
God. Biol. inst. Univ. Sarajevo 30. Posebno izdanje, 87 p.
Lazowski, W., 1985. Altwässer in den Augebieten von march und Thaya mit einer gegenüberstellung der
Donau-Altwässer. In: Auengenwässer als Ökozellen. Grüne Reihe 4, Bundesministerium f. Gesundheit
u, (J. Gepp, ed.), 159-222. Umweltschutz, Wien.
Lovriæ, A.Ž., Rac, M., 1987. Fitocenološka analiza vegetacije Biokovskog podruèja. Acta Biokovica 4, 97-
142.
Lovriæ, A.Ž., Rac, M., 1988. Mediteranska moèvarna vegetacija i floristièke zanimljivosti uz donju
Neretvu od Èapljine do mora. Zbornik referata nauènog skupa "Minerali, stijene, izumrli i živi svijet
BiH", Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 7.-8. 10. 1988., 365-373.
Martínez-Taberner, A., Moya, G., 1993. Submerged vascular plants and water chemistry in the coastal
marsh Albufera de Mallorca (Balearic Islands). Hydrobiologia 271, 129-139.
Nikoliæ, T., Topiæ, J. (ur.), 2005. Crvena knjiga vaskularne flore Republike Hrvatske. Kategorije EX, RE,
CR, EN i VU. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 4-695.
Otahelova, H., 1996. The marshland vegetation (Phragmiti-Magnocaricetea) along the lower reaches of
the Morava river. Biologia (Bratislava) 51, 391-403.
Riter-Studnièka, H., Grgiæ, P., 1973. Neke promjene u strukturi biljnog pokrivaèa uzrokovane
isušivanjem kraških polja. Ekologija 8, 277-282.
Smital, A., Markoviæ, Lj., Rušèiæ, M., 1998. O širenju vrste Artemisia verlotiorum Lamotte u Hrvatskoj.
Acta Bot. Croat. 55/56, 53-63.
Šiliæ, È., Šoliæ, M.E., 1999. Contribution to the knowledge of the neophytic flora in the Biokovo area
(Dalmatia, Croatia). Nat. Croat. 8, 109-116.
Šiliæ, È., Abadžiæ, S., 2000. Prilog poznavanju neofitske flore Bosne i Hercegovine. Herbologija 1, 29-39.
Šiliæ, È., Šoliæ, M.E., 2002. The taxonomy, chorology and ecology of Stachys menthifolia Vis. (Lamiaceae)
in the north-west part of its distribution area. Acta. Bot. Croat. 61 (1), 51-56.
Šoljan, D., Muratoviæ, E., 2004. Rasprostranjenost vrste Ambrosia artemisiifolia L. u Bosni i Hercegovini
(II). Herbologija 5, 1-5.
Štambuk-Giljanoviæ, N., 2003. Comparison of Dalmatian water evaluation indices. Water Environm. Res.
75, 388-405.30
Šugar, I. (ur.), 1994. Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite
okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
Topiæ, J., Ilijaniæ, Lj., Vladoviæ, D., 1996. Dorycnium hirsutum (L.) Ser. (Fabaceae), a new species in
Croatian flora. Nat. Croat. 5, 161-164.
Tóth, A., Braun, M., 1995. The relationships of water chemistry and vegetation patchiness on a marsh in
N.E. Hungary. Arch. Hydrobiol. 135, 233-241.
Trinajstiæ, I., 1995. Plantgeographical division of forest vegetation of Croatia. Annales Forestales 20,
37-66.
Trinajstiæ, I., 2000. Pregled vegetacije Biokovskog podruèja. Ekološke monografije 5 (Biokovo 2), 13-37.
Trinajstiæ, I., Jasprica, N., 1998. Eleusine tristachya (Lam.) Lam. (Poaceae) newcomer in the flora of
Croatia. Acta Bot. Croat. 57, 89-94.
Visiani, R., 1829. Plantae rariores in Dalmatia recens dectectae. Flora (Regensb.) 12 (Ergänz.), 14,
Regensburg.
Vreš, B., 1996. New localities of the species Eleusine indica (L.) Gaertn. (Poaceae) in Croatia and Slovenia.
Nat. Croat. 5, 155-160.
Nenad JASPRICA
Dr. sc. Nenad Jasprica roðen je 1960. godine. Studij biologije završio je 1983. godine na Prirodno-
matematièkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (Bosna i Hercegovina). Godine 1987. je magistrirao, a
1994. doktorirao na Botanièkom zavodu Prirodoslovno-matematièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.
Zaposlen je u Institutu za more i priobalje Sveuèilišta u Dubrovniku.
Autor je preko 200 znanstvenih, struènih i popularnih radova. Podruèje autorovog znanstvenog
interesa jesu sredozemna flora i vegetacija. Nenad Jasprica je sveuèilišni profesor botanike na
dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na nekoliko sveuèilišta.
Publikacija ”Flora delte Neretve – Biljni svijet u delti Neretve” je izvješæe o flori i vegataciji delte
rijeke Neretve temeljeno na podacima sakupljenim tijekom terenskih istraživanja u hrvatskom dijelu
delte koje je autor obavio u razdoblju od 1998. do 2006. Podaci za vegetaciju su sakupljeni metodom
Zürich-Montepellier fitocenološke škole (Braun- Blanquet 1964).
Delta Neretve još uvijek sadrži najvrjednije ostatke sredozemnih moèvara na istoènoj obali
Jadrana koji su podruèja od meðunarodnog znaèaja.
BILJEŠKA O AUTORU
31
Razred FONTINALETEA ANTIPYRETICAE Zajednica s Iris pseudacorus Fontinaletum antipyreticae Mariscetum serrati (=Cladietum marisci)
Hydrocotyle-Caricetum elataeRazred CHARETEA FRAGILIS Phalaridetum arundinaceaeCharetum fragilis Cyperetum longiCharetum vulgaris Sparganio-Cyperetum longi
Razred ZOSTERETEA Razred ISOTO-NANOJUNCETEAZosterelletum noltii Cypero-Paspaletum digitarii (=distichi)Cymodoceetum nodosae Dichostyli-Fimbristyletum dichotomaeColeogeto-Zannichellietum martimae
Razred BIDENTETEA TRIPARTITIRazred CRITHMO-STATICETEA Bidentetum tripartitiPlantagini-Limonietum cancellatae
Razred CHENOPODIETEARazred AMMOPHILETEA Urtico-Sambucetum ebuliEchinophoro-Elymetum farcti Carduuo-Silybetum mariani
Scolymo-Marrubietum incaniRazred THERO-SUAEDETEA Hordeetum leporini(=THERO-SALICORNIETEA)Suaedetum maritimae Razred ARTEMISIETEA VULGARISSalsoletum sodae Althaeo-Calystegietum sepii Agropyro-Inuletum crithmoidis
Razred INULETEA VISCOSAERazred SALICORNIETEA FRUTICOSAE Helichryso-Inuletum viscosae(=ARTHROCNEMETEA FRUTICOSI)Limonio-Artemisietum coerulescentis Razred GALIO-URTICETEASalicornietum fruticosae Glycyrrhizetum echinatae
Razred JUNCETEA MARITIMI Razred MOLINIO-ARRHENATHERETEAJuncetum maritmo-acuti Hordeeto-Caricetum distantis
Poeto-Trifolietum fragiferiRazred LEMNETEALemno-Utricularietum vulgaris Razred QUERCO-FAGETEALemnetum trisulcae Salicetum purpureaeHydrocharietum morsus-ranae
Razred NERIO-TAMARICETEARazred POTAMETEA Periploco-Viticetum agni-casti Myriophyllo-Nupharetum Rubo-Viticetum agni-casti Nymphoidetum peltatae Vitici-Tamaricetum dalmaticaePotameto-Najadetum Ceratophyllo-Potametum crispi Razred PALIURETEAPotametum natantis Rhamno-Paliuretum
Razred PHRAGMITO-MAGNOCARICETEA Razred PARIETARIETEA JUDAICAE Phragmitetum australis Asplenio-Umbilicetum horizontalisScirpetum lacustrisScirpetum tabernaemontani Razred THERO-BRACHYPODIETEABolboschoenetum maritimi Piptaptheretum miliaceae Typhetum angustifoliae
POPIS BILJNIH ZAJEDNICA U DELTI NERETVE (prema Jasprica i Kovaèiæ 2005)
32
S A D R Ž A J
Uvod 5
Biljni svijet 5
Zemljopisni položaj i postanak delte 5
Delta Neretve kao vlažno podruèje od meðunarodnog znaèenja („Wetland“) 7
Sastav stijena i tipovi tla 7
Klimatski i hidrološki uvjeti 7
Povijest istraživanja flore i vegetacije u delti Neretve 9
Prirodna vegetacija 9
Floristièke znaèajke 9
Rijetke i ugrožene biljke u delti 13
Endemi 14
Zakonom zaštiæene biljke 14
Vegetacijske znaèajke 15
Halofilne zajednice 15
Zajednice vodenih staništa (vodenjare) 19
Moèvarne zajednice 21
Poplavne livade i muljevite obale 22
Kopnene zajednice 23
Vlažne i poplavne šume 24
Suhe livade i kamenjarski pašnjaci 24
Ruderalne i druge zajednice 25
Razlozi ugroženosti biljaka i biljnih zajednica 26
Prijedlog zaštitnih mjera 28
Literatura 29
Bilješka o autoru 31
Popis biljnih zajednica u delti Neretve 32
....................................................................................................................................................................................................................................
..................................................................................................................................................................................................................
......................................................................................................................................
..............
........................................................................................................................................................................
..................................................................................................................................................................
..............................................................................
.......................................................................................................................................................................................
..................................................................................................................................................................................
....................................................................................................................................................
..............................................................................................................................................................................................................................
.......................................................................................................................................................................
...............................................................................................................................................................................
.........................................................................................................................................................................................
.............................................................................................................................
.......................................................................................................................................................................................
..................................................................................................................................................
...........................................................................................................................................................................................
................................................................................................................................................................................
............................................................................................................................................
...............................................................................................................................................................
..........................................................................................................
......................................................................................................................................................................
..................................................................................................................................................................................................................
................................................................................................................................................................................................
...............................................................................................................................
33
KONTAKTI
REC-ov ured za Bosnu i Hercegovinu
Kalemova 34, 71000 Sarajevo, BiH
Tel./faks: +387 33 209 130
URL: www.rec.org.ba
E-mail: [email protected]
Projektni ured REC-a Mostar
Dr.Ante Starèeviæa bb, 88000 Mostar, BiH
Tel./faks: +387 36 327 331
E-mail: [email protected]
Regionalni centar zaštite okoliša
za Srednju i Istoènu Europu
The Regional Environmental Center
for Central and Eastern Europe
Ady Endre 9-11, 2000 Szentendre, Hungary
www.rec.org
REC- ov ured u Hrvatskoj
Ðorðiæeva 8a, HR 10000 Zagreb
Tel: +385 1 4810 744
Tel./faks: +385 1 4810 844
URL: www.rec-croatia.hr
E-mail: [email protected]
Projektni ured REC-a Metkoviæ
Kralja Zvonimira 5/II
HR - 20350 Metkoviæ, Hrvatska
Tel./faks: +385 20 681 714
E-mail: [email protected]
Ljekoviti bijeli sljez (Althaea officinalis)
Velika treslica (Briza maxima)
Papratnjaèa bukova zelenka (Thelypteris palustris)
Cvat vodoljuba (Butomus umbellatus)
Moèvarna mljeèika (Euphorbia palustris)
34
O REC-u
Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istoènu Europu (REC) je neopredijeljena,
nepristrana, neprofitna meðunarodna organizacija èija je zadaæa pomoæ u rješavanju
problema u zaštiti okoliša u Srednjoj i Istoènoj Europi (SIE). Centar svoju zadaæu obavlja
potièuæi suradnju meðu nevladinim udrugama, vladama i drugim zainteresiranim subjektima,
te potièuæi slobodnu razmjenu informacija i sudjelovanje javnosti u odluèivanju o okolišu.
REC su 1990. godine utemeljile SAD, Europska komisija i Maðarska. Danas su REC-ov pravni
temelj povelja koju su potpisale vlade 28 zemalja i Europska komisija, te meðunarodni
sporazum s Vladom Maðarske. Središnjica REC-a je u Szentendreu, u Maðarskoj, a lokalni
uredi nalaze se u svakoj od 16 zemalja korisnica u regiji SIE, a to su: Albanija, Bosna i
Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Èeška, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Maðarska,
Makedonija, Poljska, Rumunjska, Slovaèka, Slovenija, Srbija i Turska.
Najnoviji donatori su Europska komisija i vlade Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine,
Bugarske, Èeške, Danske, Estonije, Finske, Hrvatske, Njemaèke, Maðarske, Italije, Japana,
Latvije, Letonije, Nizozemske, Norveške, Poljske, Slovaèke, Slovenije, Švedske, Švicarske,
Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, kao i ostale meðuvladine i privatne ustanove.
Kanali obrasli tršèacima i vodenom vegetacijomKanali obrasli tršèacima i vodenom vegetacijom
Sitine visokih sitova i livade grmolike caklenjaèe i slanuške na ušæu NeretveSitine visokih sitova i livade grmolike caklenjaèe i slanuške na ušæu Neretve
