stare crkve na obalnom pojasu od cetine do ušća neretve

GRA EVINAR 58 (2006) 12 1033

STARE CRKVE NA OBALNOM POJASU OD CETINE DO UŠ A NERETVE

Uvod

Od Stona, to nije od Ošlja u stonsko-me kopnenom zale u, pa do uš aNeretve nisu zasad prona eni trago-vi predromani kih i ranoromani kih crkava. No uski obalni pojas izme uuš a Cetine i Neretve zatvoren s kop-nene strane visokim i strmim planin-skim masivom, u tom je pogledu neš-to sasvim drugo. Dugo se vjerovalo da na tome prostoru, na kojemu ne-ma ni ve ih obradivih površina, ni izravnih prometnih veza s unutraš-njoš u, a ni ve ih utvr enih grado-va, nije u ranom srednjem vijeku bilo razvijenoga vjerskog života pa ni starih crkava. No istraživanja koja su provedena u posljednjih nekoliko desetlje a ta su uvriježena mišljenja uglavnom promijenila.

Na prostoru dugom šezdesetak kilo-metara mogu se izdvojiti tri zasebne zemljopisne cjeline: Omiško primorje od uš a Cetine do uvale Vrulje, Ma-karsko primorje od Vrulja do Grad-ca i donje neretvansko podru je od Ba ine do uš a Neretve. Danas pos-toje tri grada koja su smještena rub-no i u središtu: Omiš na uš u Cetine, Makarska (drugi po veli ini grad Splitsko-dalmatinske županije) i Plo e u delti Neretve kao novi grad koji se razvija na gospodarskom zna enju svoje luke. Sve su ostalo manja naselja koja su u cijelosti us-mjerena turizmu, a posebnost su im brojne podbiokovske šljun ane pla-že. Na vrlo se maloj udaljenosti na-laze Bra i Hvar te nešto južnije po-luotok Pelješac.

Cijelo je podru je bilo naseljeno u prapovijesti, a potom su ga naselja-vala ilirska plemena. U rimskim je vremenima bilo mnogo manjih nase-lja, a to se zaklju uje prema brojnim nekropolama i nalazima skulptural-nih i epigrafskih spomenika. O ranoj

pojavi krš anstva svjedo e arheološ-ki nalazi, ali i pisana vrela. Uosta-lom prema spisima salonitanskoga crkvenog sabora iz 533. biskupska su središta postojala u Naroni i u Muccurumu (Makarska).

Povijesna zbivanja u ranome srednjem vijeku

Prvi je pisani izvor za ovaj prostor dao anonimni pisac iz Ravene koji u Cosmographii iz 7. st. spominje ne-koliko naseljenih mjesta, poput Bis-tona (dio Baške Vode ili Gradca) i Praetorie (Sladinac u Ba ini). Ipak glavni je izvor, kao i za sve ostale naše obalne prostore, car i pisac Kon-stantin VII. Porfirogenet koji u djelu De administrando imperio iz sredine 10. st. cijeli prostor, skupa s okolnim otocima, opisuje kao Paganiju, a nje-gove stanovnike Paganima (nekršte-ni, pogani). Spominje da se Paganija prostire od Neretve do Cetine i da ima tri županije (Rastoku, Mokro i Dalen). Dvije se županije nalaze na obali, a županija Dalen je daleko od mora i njezini se stanovnici bave obra ivanjem zemlje. U sastavu su joj i otoci (Mljet, Kor ula, Bra i Hvar) s mnogo zemlje, ali s napušte-nim gradovima i maslinicima, gdje

stanovnici ve inom uzgajaju stoku. Car tako er spominje i neka kopne-na naselja: Mokro, Beruliju, Ostrog i Lab anj (Makarsku, Brela, Zaostrog i Gradac). Ti su podatci bili za etak rasprave o Paganiji odnosno Neretvanskoj kne-ževini. Iako su stariji hrvatski povje-sni ari smatrali da je Neretvanska kneževina ušla u sastav hrvatskoga kraljevstva još za vladavine Petra Krešimira IV. (1054.-1078.), suvre-mena su istraživanja kriti kom ana-lizom povijesnih izvora osporile tu tezu zbog ega se danas izrijekom prihva a samostalnost Paganije. Uos-talom ni car-pisac ih ne poistovje u-je jer na jednom mjestu tvrdi: "Ta-mošnja plemena Hrvati i Srbi i Za-humljani i Travunjani i Konavljani i Dukljani i Pagani (…) postadoše samostalni i nezavisni, ne pokorava-ju i se nikome". Ostaje ipak dvojbe-na njihova etni ka posebnost, posebno stoga što su se krajem 11. st. ili 12. st. stopili s Hrvatskom. Dvojben je i njihov naziv jer ih Paganima naziva jedino Porfirogenet, iako ih se u is-tome djelu naziva i Arentanima. Na-ime u djelu O upravljanju carstvom,koje se pripisuje caru Konstantinu VII., o isto nojadranskim se prosto-

Crkveno graditeljstvo

OLD CHURCHES IN THE COASTAL ZONE BOUNDED BY THE CETINA AND THE NERETVA ESTUARY

It has long been believed that there are not many pre-Romanesque and Early-Romanesque churches in the zone formerly occupied by the Neretva Principality. The truth is that there are many of them, particularly if we take into account numerous small churches situated on the Bra island which remained for a long time a portion of the said Principality. By their features, all these churches belong to the single-nave vaulted church style that is highly dominant in the southern part of Croatia. Traces of three early-Christian churches found in the ancient Narona zone, and remains of similar basilicas as found in Ba ina and Makarska, are also described. The presentation continues with three pre-Romanesque churches, each characterized by some special elements, that have remained functional to this date: St. George in Tu epi, St. Michael in Igrani, and St. John the Baptist in Podaca. The final part of the article is reserved for some church remains that can be dated back to pre-Romanesque times, although their features are mostly known from documented sources.


1034 GRA EVINAR 58 (2006) 12

rima govori u poglavljima 29., 30. i 31. Poglavlja 29. i 31. pripisuju se caru, a 30. je napisao anonimni nas-tavlja , vjerojatno nakon carove smrti, i ono se od preostalog teksta razliku-je u mnogim podatcima. Valja re ida stanovnike kneževine Ivan akon(oko 1000. godine) naziva Nerentani (Neretvani), a u drugim se pisanim ranosrednjovjekovnim izvorima na-zivaju i Mariani (Morani, Morjani, stanovnici Primorja). Nije potpuno odre ena ni zapadna granica te sa-mostalne slavenske državne tvore-vine jer se prema nekim izvorima protezala sve do Žrnovnice nado-mak Splita. Ipak ve ina vjeruje da je zapadna granica te "sklavinije" ug-lavnom bila rijeka Cetina.

U povijesnim se izvorima može pra-titi i razvitak Neretvanske kneževine kroz rani srednji vijek. Ahenskim je mirom 812. granica Zapadnoga i Isto noga Carstva postala upravo Cetina, pa su Neretvani ostali pod isto nim utjecajem kojega su se, ka-ko je ve re eno, vrlo brzo oslobodi-li. U prvoj su polovici 9. st. pobije-dili Mle ane u nekoliko ratnih poho-da na moru, pa je dužd Petar Trade-nik bio prisiljen sklopiti savez s ne-retvanskim knezom Družakom. Ta-da su Neretvani vjerojatno i pokršte-ni, ali se krajem istog stolje a ponov-no vra aju svom glavnom zanimanju – gusarenju. To je 887. izazvalo dužda Petra Kandijana na vojnu akciju kod Mucculesa (kako se tada pisao Muc-curum) koja je završila katastrofal-nim porazom, ak i duždevom pogi-bijom. O tog su vremena i dalma-tinski gradovi morali Neretvanima pla ati poseban namet kojega su se riješili pošto je dužd Petar II. Orse-olo privremeno osvojio jadranske gradove i porazio neretvanske odli -nike.

No nakon smrti bizantskog cara Ba-zilija II. (1025.) Neretvani su ponovno u stražarskoj ulozi na svom dijelu Jadrana. Prvi njihovi zabilježeni kon-takti s Crkvom potje u iz sredine 11. st. kada splitski sve enik i redovnik

Ivan, sin Gaudija, poklanja benedik-tincima novoizgra enu crkvu Sv. Silvestra na Biševu (vidi napis u prošlome broju). Svjedok je Berigoj, kralj Primoraca (rex Marianorum),ali i trojica župana (iuppanis) – Ra-doban, Bodigrad i Sedrag. Iz toga se može zaklju iti da su u to vrijeme Neretvani, dakle stolje e nakon Porfirogeneta, imali isto unutrašnje ustrojstvo kao i Hrvatska. Za kneza su Jakova oja ale veze kneževine s hrvatskim kraljevima Zvonimirom i Stjepanom II. Iz kartulara samostana Sv. Petra u Selu znaju se i imena nje-govih nasljednika – Rusina i Slavca, a Slavac je, ini se, neko vrijeme bio i hrvatski kralj.

Pošto su Arpadovi i zasjeli na hrvat-sko prijestolje i došli u sukob s Mle-anima, Neretvani su se opet vratili

gusarenju kao svojoj najunosnijoj gospodarskoj djelatnosti. Potom je 1180. Bela III. vlast protegao nad svim bivšim bizantskim jadranskim posjedima i preuzeo vlast nad Neret-vanima. No oni se u to vrijeme venazivaju Omišanima (Olmissani, Almissani) i pod upravom su feudal-ne obitelji Ka i a. Potom ja ajuMle ani i slabi mo Neretvana i Ka-i a. Nešto poslije vlast u kneževini

preuzima mo na obitelj Šubi , a na-kon njihova sloma Neli i i, Franko-pani, bosanski kralj Tvrtko I. Kotro-mani , hrvatsko-ugarski kralj Ludo-vik I. Veliki i potom opet bosanski kraljevi te naposljetku veliki vojvo-da bosanske države Stjepan Vuk i -Kotromani . Od po etka dugotrajne mleta ke vlasti u 15. st. i nakon upa-da osmanlijskih osvaja a, koji su zavladali i Podbiokovljem, podru jenegdašnje srednjovjekovne kneževi-ne uglavnom dijeli sudbinu ostalih hrvatskih jadranskih prostora [1].

Ostatci starokrš anskih crkava

Iako je vjerojatno, posebno zbog nepostojanja ve ega gradskog sre-dišta, dulje od susjednih podru ja pu anstvo Neretvanske kneževine ostalo nepokršteno, pa time i neza-

služeno dobilo naziv Paganije, na njezinu podru ju ima mnogo osta-taka starokrš anskih, predromani -kih i ranoromani kih crkava.

Ostatke brojnih bazilika valja zahva-liti injenici da su uz lokalnu obalnu cestu postojala brojna rimska nase-lja. Dakako da ih je najviše bilo u biskupskome i upravnome središtu toga prostora – Naroni. Potom se grade predromani ke i ranoromani -ke crkvice, esto i unutar rimskih sakralnih ili profanih ostataka. Te su crkve možda i gra ene nešto poslije onih u susjednim podru jima, ali se izgledom i stilom sasvim uklapaju u prevladavaju i jednobrodni tip tak-vih crkvica na hrvatskome jugu. Što-više s obzirom da se radi o relativno malom prostoru, stisnutom izme umora i planinskog pojasa, takvih je crkava sasvim dovoljno i uglavnom su smještene na prostoru od Makar-ske do Plo a. Stoga ih i predstavlja-mo grupirano, ovisno o vremenu gradnje i stupnju o uvanosti.

Ina e valja re i da tvrdnja o malom broju predromani kih crkvica na prostoru tobožnje Paganije potpuno pada u vodu kada se uzme u obzir otok Bra koji je bio njezin sastavni dio. Tamo ih je toliko mnogo da go-tovo broj ano nadmašuju i one na Elafitskim otocima. Neobi no je ipak da to nije slu aj s ostalim otocima u sastavu Neretvanske kneževine.

Bazilike u Naroni Valja odmah istaknut odre ene dvojbe vezane uz smještaj Narone u Neret-vansku Kneževinu. No ipak je Naro-na nekad bila na morskoj obali, a to izri ito tvrdi Pseudo Skilak u 4. st. pr. Krista i uo ljivo je i na starim kartama. Bila je i upravno središte cijeloga prostora, a poslije i dio kne-ževine jer se Vid (negdašnja Naro-na) nalazi na desnoj rije noj obali, a rijeka je bila prirodna granica. No rije ni su nanosi bivšu morsku luku do danas udaljili od mora dvadese-tak kilometara, a možda su posredno pridonijeli i njezinoj propasti. Naime


GRA EVINAR 58 (2006) 12 1035

istraživa je Narone Emilio Marin [2] zaklju io da Narona nije srušena poput Salone, ve da se odlaskom svojih stanovnika jednostavno uga-sila. Našla se bez zaštite u neprija-teljskom okruženju, a bila je lišena trgovine i sigurnog prilaza moru, pa su njezini stanovnici jednostavno pobjegli. U Naroni su prona ene ak tri staro-krš anske crkve, ali se drži da ih ima još, posebno stoga što se pret-postavlja da ve i dio negdašnjega grada leži u mo varnom i rije nim nanosima zatrpanom podru ju. Prva su istraživanja krš anskih ostataka obavljena u sedamdesetim godina-ma prošlog stolje a [3], a nastavlje-

na po etkom devedesetih [2]. Naj-prije se istraživalo podru je crkve Sv. Vida u blizini mosta preko Nori-na na isto nome ulasku u naselje. Tamo su bili ostatci crkve Sv. Vida za koju se i otprije znalo da je izgra-

ena na mjestu velike starokrš ans-ke crkve. U javnosti je ipak posebno odjeknula vijest da je 1992. prona-

ena krstionica s o uvanim krsnim zdencom. Usporedo s istraživanjem obnovljala se i crkva Sv. Vida koja je ve im dijelom izgra ena na ruše-vinama bazilike. Bazilikaje vjerojatno izgra ena u 5. st. kada je, kako se pretpostavlja, Narona postala biskupskim sjediš-tem, a prema otkopanom tlocrtu mo-

že se rekonstruirati njezin negdašnji izgled. Bila je jednobrodna crkva (25 x 30 m) i imala je polukružnu apsidu na istoku te narteks (predvor-je) na zapadu. Aneksi na sjeveru i jugu davali su joj privid crkve s tri la e. Vjerojatno je bila glavna naron-ska crkva i biskupsko središte. 1

Sasvim je sigurno da ta bazilika nije bila posve ena sv. Vidu, kako se da-nas ponegdje naziva, prema crkvi koja je poslije (vjerojatno nakon 15. st.) izgra ena na njezinu mjestu. Na-ime taj se mu enik sa Sicilije, koji je stradao u Dioklecijanovim progoni-ma krš anstva 304. ili 305., u našim krajevima po eo slaviti tek u sred-njem vijeku nakon dolaska benedik-tinaca, a prema raširenom vjerova-nju kult mu je zamijenio vjerovanje u boga Svantevita (Sventovida), naj-višeg boga pribalti kih Slavena. Odat-le i njegov naziv i tvrdnja da je zaš-titnik vida i o iju, jer se u latinskom izvorno nazivao Vitus, a imena su mu u drugim jezicima Vit, Vitale, Veit, Vito, Guido i Guy.

Tlocrt bazilike i kristionice Sv. Vid (posebno ozna ena sadašnja crkva)

Bazilika precizno oslikava postoje epretpostavke o propasti Narone jer se vidi da je bila napuštena i da na tom prostoru nije bilo života nekoli-

1 Bazilika izvorno zna i trobrodna crkva, ali se taj izraz rabi i za svaku starokrš anskucrkvu. To se ini i ovdje iako ni jedna od opisanih crkava nema tri la e.

Tlocrt Narone u kasnoj antici: 1. – vila i crkva u Ereševim barama, 2. – vila u Šljegovim barama, 3. – grobovi uokolo foruma, 4. – bazilika i krstionica Sv. Vid, 5. – bazilika u trasi vodovoda, 6. - zidine


1036 GRA EVINAR 58 (2006) 12

ko stolje a. Prepuštena je propada-nju nakon napuštanja prvih stanov-nika, a poslije su rijetki doseljenici po eli u ruševinama pokapati svoje mrtve. Poslije su izgradili i crkvu, ali mnogo manju od prijašnje.

Crkva u Ereševim barama smještena je tako er u polju i jugoisto no od rimskog foruma pokraj kojega su prona eni sada ve slavni mramorni kipovi. Njezini su ostatci tako er otkopani i po njima se tako er može zaklju iti da se radilo o jednobrod-noj crkvi s polukružnom apsidom i narteksom. Jedna je crkva prona e-na sasvim slu ajno, tijekom gradnje

vodovoda Neretva-Pelješac-Kor u-la-Lastovo (zato je i nazivaju "bazi-lika u vodovodu") i nalazi se sjever-no od negdašnjega gradskog središta. I to je bila jednobrodna crkva, ali s etvrtastom apsidom. Za razliku od

drugih dviju crkava njezini su ostat-ci ponovno zatrpani [2], [3].

Crkva Sv. Andrije u Ba ini

Ba ina je selo nadomak Ba inskih jezera koja su smještena uz isto ne obronke Rili a, planine u sastavu biokovskog masiva, blizu mora i lu-ke Plo e. Ba inska su jezera skup pet spojenih jezera (Crniševo, Sladi-nac, O uša, Podgora i Plitko) i jed-nog odvojenog (Vrbnik). Jezera su tunelom spojena s Vrgora kim po-ljem (radi odvodnje) i s morem. Taj je prostor bio naseljen još u prapovi-jesti i tu je bilo rimsko naselje Pra-etoria. U Sladincu, jednom od raspr-šenih naselja Ba ine, sjeverno od ceste za luku Plo e, otkriveni su ostatci temelja i zidova ranokrš an-ske crkve, za koju se pretpostavlja da je bila posve ena sv. Andriji, es-tom titularu crkava toga vremena. Ina e je sv. Andrija (kraj 1. st. pr. Kr. – 60.) bio ribar i brat sv. Petra (Šimuna). Isus je Andriju prvoga pozvao me u svoje u enike pa ga stoga u isto noj crkvi i nazivaju Pr-vopozvanim, a on je poslije doveo i brata. Bio je propovjednik u Maloj Aziji, Bugarskoj, Gr koj, Albaniji i

Bazilika Sv. Vida (rekonstrukcija)

Sadašnja crkva Sv. Vida

Ostatci bazilike u Ereševim barama


GRA EVINAR 58 (2006) 12 1037

Ukrajini te je prema predaji donio krš anstvo u Rusiju. Umro je mu e-ni kom smr u u Patrasu na kosom križu koji je prema njemu dobio ime, a poznat je kao prometni znak na križanjima ceste i željezni ke pruge.

Tlocrt bazilike u Ba ini

Bazilika je bila jednobrodna crkva s izrazito širokom apsidom, što je ina-e zna ajka ranokrš anskih vremena.

Pridodani su joj brojni dodatci koji su vjerojatno naknadno nadogra eni. Na jugu se nalaze pravokutni pros-tori, a na sjeveru apsidalni kameni lukovi koji su možda ostatci negdaš-nje krš anske memorije. Prema tip-skim graditeljskim detaljima crkva je vjerojatno izgra ena u 6. st. i bila je u sastavu naronitanske dijeceze.

Posebna su zanimljivost unutarnje dogradnje koje upu uje i na srednjo-vjekovnu uporabu crkve. Bo ni zi-dovi imaju po tri para dugih pilasta-ra. ini se da je ranokrš anska bazi-lika, koja je izvorno bila natkrivena drvenom krovnom konstrukcijom, pretvorena u predromani ku crkvu

tako što je presvo ena u cijeloj du-ljini ba vastim svodom i raš lanjena presvo enim nišama uzduž bo nih zidova. U pregradnji je sužen otvor apside izvedbom dviju pregrada, a polukružni je zid poja an potpornjima.

Preoblikovanje ranokrš anskih crka-va dodatkom svodnog sustava, a po-negdje i kupole, nije rijetka pojava na hrvatskome obalnom prostoru u ranom srednjem vijeku. No ovdje su uo ene odre ene posebnosti s dubo-kim bo nim nišama i reduciranju apside, što crkvi Sv. Andrije u Sla-dincu daje posebne vrijednosti [1], [4].

Sv. Petar u Makarskoj druge crkve

Za rimsko se naselje na mjestu sa-dašnjega grada u Makarskoj znalo još iz Peutingerove karte rimskih putova iz 4. st., gdje se naziva Ina-ronia, dok se u anonimnom putopisu iz Ravene naziva Aronia. No iz 6. st. potje e naziv Muccurum (u odluci salonitanskog sabora o osnivanju biskupije) i Mokron iz 10. st. Na prostorima današnjeg grada prona-

eni su brojni nalazi, me u kojima i nekropole, ostatci gospodarskih ima-nja i drugi tragovi. To na neki na in pomaže da se položaj anti ke Aro-nije pretpostavi na vrhu poluotoka Sv. Petra koji zatvara dvije makars-ke uvale, iako se toponim Makar do danas sa uvao za malo sjeverno na-selje uz obronke Biokova kao spo-men na prapovijesno i ranosrednjo-vjekovno pribježište.

Kao potvrda da je sjedište biskupije bilo na mjestu anti koga grada pos-lužila su arheološka istraživanja i otkri e temelja ranokrš anske bazi-like koja je po svojoj prilici postoja-la i u ranome srednjem vijeku. Na neki na in to potvr uje i ravenski putopisac koji poistovje uje ta dva grada (Aronia id est Mucru), upravo onako kako je tvrdio za Dubrovnik i

Ostatci bazilike u Ba ini (Sladinac)

Sadašnja crkva Sv. Petra i arheološki ostatci ispred nje


1038 GRA EVINAR 58 (2006) 12

Ston te mjesta odakle su se doselja-vali njegovi stanovnici.

Dio križa prona en pokraj crkve Sv. Petra

Na poluotoku Sv. Petra ucrtana je crkva i na najstarijim grafi kim pri-kazima Makarske (iz 1572.) te još neka gra evina okružena zidovima. Tijekom istraživanja prona eni su ostatci razli itih povijesnih slojeva. Me u najstarije spada kasnoanti ki zid, cisterna, polukružna apsida ra-nokrš anske bazilike i ulomci litur-gijskoga kamenog namještaja. Iz sa uvane se dokumentacije može govoriti tek o izgledu kasnosrednjo-vjekovne faze crkve iz 15. st. koja je bila presvo ena šiljatim goti kim svodom te imala bo ne prozore i rozetu na pro elju. No crkva nije u tom obliku preživjela tursku vlada-vinu pa je obnovljena u 17. i 18. st. Potresom iz 1962. bila je znatno oš-te ena i potom porušena, a faksimil-ski je obnovljena 1992. prema stanju iz 18. st.

Makarska je u doba osmanlijske vla-davine bila utvr eno sjedište Primor-ske nahije, a pod današnjim se ime-nom prvi put spominje 1502. Nakon odlaska Turaka pripojena je Veneci-ji i tada se grad razvija na sadašnjim prostorima. Potom slijedi snažan razvitak, pa je Makarska danas s 15.000 stanovnika najve e gradsko naselje na podru ju izme u Splita i Dubrovnika. ini se da je nagli ur-bani razvoj uništio mnogobrojne an-ti ke tragove jer ih je ipak premalo

za jedno biskupsko središte. Tu se po svoj prilici dogodio obrnut pro-ces nego što je to bio slu aj u Naro-ni. Tamo su nakon propasti i uruša-vanja sa uvani anti ki tragovi, a u Makarskoj ih je ubrzana urbaniza-cija na neki na in zatrla.

Od ostalih starokrš anskih bazilika na podru ju Makarskog primorja i Neretve pouzdano se zna za tragove prona ene na oto i u Osinj u isto -nom dijelu delte Neretve, pred seo-cetom Blace. Taj se oto i ina e vrlo teško može uklopiti u ovo podru je,ali na njemu je u 6. st. podignuta bizantska utvrda, a prona eni su i tragovi starokrš anske crkve i franje-va kog samostana. Oto i je zbog strateške važnosti esto bio razlogom sukoba Mleta ke Republike, Dubrov-

nika i doma e vlastele, a gra evine su se urušile tijekom dvaju stolje aosmanlijske vlasti.

Za sada se pouzdano zna još za pos-tojanje ranokrš anskog sklopa kod crkvice Sv. Jurja u Tu epima jer su tamo u okviru goleme vile rustike, u dijelu koji nije ošte en okolnom ho-telskom izgradnjom, prona eni ostatci ranokrš anskoga svetišta. No o izg-ledu se crkve teško može bilo što

re i jer je sa uvana tek široka apsi-da, a ostale je dijelove nadomjestila postoje a srednjovjekovna crkva [1, 4].

Za druga se starokrš anska svetišta na podru ju Makarskog primorja ne zna, iako nije isklju eno da ih se prona e u nekim novim istraživanji-ma. Jednostavno ima mnogo tragova rimske nazo nosti na tom prostoru pa postojanje još pokojega starokrš-anskog svetišta nije isklju eno. Ono

bi se možda moglo prona i na ob-roncima brda Sutvid pokraj Tu epa (gdje je prona ena nekropola), u okolici Brela, spomenutoj Gradini zapadno od Baške Vode te Živogoš-u i Zaostrogu. Posebno to vrijedi za

Gradac gdje su nalazi na predjelima Crkvina i Gradina potvrdili postoja-nje rimskog naselja.

Sa uvane predromani ke i ranoromani ke crkve Crkva Sv. Jurja u Tu epima Crkva Sv. Jurja u Tu epima nalazi se nadomak morskog žala, a izgra-

ena je unutar spomenute rimske gospodarske zgrade i starokrš anske crkve iz 5. ili 6. st. Danas je okruže-na visokim hotelskim zgradama. Ne-jasno je kada se crkva prvi put spo-minje jer se podatci o tome [1], [5],

Tlocrt arheološkog nalazišta u Tu epima


GRA EVINAR 58 (2006) 12 1039

[6] i [7] prili no razlikuju, a vjero-jatno se radi o 1311. godini. Nesum-njivo je da se radi o jednobrodnoj

Presjek pretpostavljenog izgleda crkve Sv. Jurja

presvo enoj ranosrednjovjekovnoj crkvi s karakteristi nim izgledom. Prvi ju je put znanstveno prikazala Nevenka Bezi [5] nakon sanacije crkve od potresa 1962. Tijekom 1992. i 1993. na crkvi su provedeni temeljiti istražni i konzervatorski radovi koji su ustanovili kontinuitet izgradnje na tom prostoru još iz an-ti kih vremena. Crkva je bila utonu-la u obilje zemljanog nanosa koji se izgradnjom okolnih zgrada još više pove ao. Radilo se o pravokutnoj gra evini neraš lanjenih vanjskih zidova s po-lukružnom apsidom. La a je presvo-

ena blago zašiljenim goti kim svo-dom, a apsida polukalotom. U unut-rašnjosti su zidovi raš lanjeni sa po tri plitke niše, od kojih je srednja uža i neznatno ve a. Nad pilastrima koji raš lanjuju niše nazirali su se tragovi imposta (nadglavnika) koji su upu ivali na druga iju konstruk-cija svoda. U raspucanoj su se žbuci uo avale velike pukotine u svodu, a osobita velika je bila na glavnom pro elju gdje su se zidovi razdvajali. U temeljitoj rekonstrukciji i sanaciji obavljena je konstruktivna sanacija i složen sustav temeljenja. Izveden je armiranobetonski prsten pod nosivim zidovima, uz uvažavanje zate enihanti kih zidova na kojima je crkva izgra ena. Time je ujedna eno nje-zino temeljenje koje je izazivalo ne-ravnomjerno slijeganje zidova i nas-tanak pukotina jer su zidovi bili os-lonjeni i na anti ke zidove i na skrom-

ne kamene temelje, ali i na mekano tlo. U obnovi su sanirani svi unut-rašnji detalji, a vra eni su i na žbuci ucrtani obredni crveni križevi koji su dodani tijekom goti ke obnove u 15. st.

U temeljitim arheološkim istraživa-njima otkriveno je postojanje vile rustike iz ranoga carskog razdoblja s tri razli ite prostorije na sjeveru, a oblik se južnih zidova nije mogao ustanoviti jer je bio duboko pod up-ravnom zgradom hotela, a dijelom uništen hotelskom infrastrukturom. S vanjske je strane apside sadašnje crkve prona ena potkovasta apsida, ali je sa uvana samo u temeljnom sloju. Ujedno se vidi da su ti zidovi izgra eni poslije osnovne gra evine. Osim sanacije crkve izvodili su se

radovi i odgovaraju eg prikaza arhe-ološkog lokaliteta. Trebalo je pritom riješiti veliku denivelaciju terena i dreniranje prostora koji je sada znat-no snižen u odnosu na okolni teren. To je u injeno zbog uklapanja crkve u hotelski kompleks, ali i radi održa-vanja tradicionalnih procesija, budu-i da je sv. Juraj u ovome kraju vrlo

štovan svetac. Radove sanacije su-financirali su Ministarstvo kulture i

hotelsko poduze e, a radove su izvo-dili lokalni gra evinski poduzetnici pod nadzorom konzervatora iz Regi-onalnoga zavoda za zaštitu spome-nika kulture iz Splita. Specijalizira-ne radove temeljenja i injektiranja obavljala je tvrtka Palir iz Splita, a u rješavanje temeljenja i odvodnje bili s uklju eni stru njaci s Gra e-vinskog fakulteta u Splitu [6].

Nakon sanacije dobivena je skladna crkva golih vanjskih zidova koja na glavnom pro elju iznad vrata ima plitki trijem, presvo en polukružnim nadvojem i natkriven dvostrešnim krovom, kakav imaju pro elja na crkvama Sv. Ivan u Bolu i Sv. Kuz-ma i Damjan pokraj Blata na Kor u-li. Pod zabatom trijema i krova nižu se male kamene konzole s uzidanim

kamenim kvadrima. Zvonik na pro-elju ujedno svjedo i da je crkva

obnavljana i u 19. st. Svi koji su poslije pisali o ovoj crkvi prihvatili su tezu Anite Gamulin [6] o izvornome ba vastom svodu, ak i o mogu oj etvrtastoj kupolici iznad srednjeg traveja koji je nešto uži. A takvih promjera ima i na susjednom Bra u, a najviše na podru ju Dubro-va ke biskupije. No prihva anje tvr-

Crkva Sv. Jurja u središtu arheološkog parka


1040 GRA EVINAR 58 (2006) 12

dnje o takvom izgledu zna i da je crkva mnogo starija i da je gra ena krajem 11. st., umjesto krajem 12. ili 13. kako se moglo zaklju iti na te-melju njezinih goti kih elemenata [1], [8].

Crkva Sv. Mihovila u Igranima

Pod strmim biokovskim masivom, odmah iznad jadranske ceste, usred maslinika stoji dobro o uvana rano-srednjovjekovna crkva. Rije je o jednobrodnoj gra evini koja se sas toji od dva dijela. Ve i, zapadni pre-svo en je ba vastim svodom koji je podijeljen polukružnim pojasnicama

Presjek i tlocrt crkve Sv. Mihovila u Igranima

na dva traveja, a takvu podjelu slije-de i bo ni zidovi na kojima su udub-ljene po dvije niše. Na taj se dio nas-tavlja nešto uži i niži isto ni dio crk-ve koji je tako er presvo en ba vas-tim svodom, ali neraš lanjenih bo -nih zidova i s udubljenom oltarnom nišom. Prezbiterij je crkve podignut za jednu stubu, a jednostavni oltar ima menzu na zidanome kamenom stupu. Izvana je crkva gola i neraš-lanjena, osim isto nog zida na ko-

jemu strši pravokutni okvir oltarne niše.

Za razliku od ve ine drugih jedno-brodnih crkava istog tipa, ova crkva

Pro elje crkve Sv. Mihovila

ima raš lanjeno krovište. Umjesto jednostavnoga dvostrešnog krova, na zapadnom je dijelu crkve krov niži iznad bo nih zidova. Tako je stvoren dojam trobrodnoga bazili-kalnog sustava. Ranosrednjovjekov-ne crkve s "pseudobazilikalnim" ti-pom krovišta vrlo su rijetke na pod-ru ju Dalmacije i nalaze se još na crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Bolu na Bra u i na otoku Sušcu, dakle samo na teritoriju srednjovjekovne Neret-vanske kneževine i na neki su na in tipska specifi nost ovoga prostora.

Na osnovi stilskih usporedaba, po-sebno s ranosrednjovjekovnim crk-

vama na otoku Bra u, Tomislav Ma-rasovi [1] i Pavuša Veži [8] zak-lju uju da je izgra ena krajem 11. st. No Marasovi se djelomi no ne slaže s Veži em koji tvrdi da je crk-va gra ena u dva dijela i da je njezin isto ni dio skupa sa zvonikom izgra-

en naknadno. Uvjeren je da se to može ustanoviti tek detaljnim istra-živanjima i da su možda oba dijela gra ena istodobno.

Crkva je gra ena od sitnog nepravil-no klesanog kamena prekrivenog žbukom, a ožbukan je i zvonik na preslicu. To je dugo vremena bila župna crkva, a u tom se statusu spo-minje i 1633. kada je za nju kuplje-no novo zvono u Veneciji. Lijevo je do crkve bila kapela s otvorenim pro eljem (sada u ruševinama) koja je služila za održavanje mise pri ma-sovnim okupljanjima vjernika. Crk-va je stradala u potresu 1962., ali je iste godine popravljena i tada su zi-dovi utvr eni željeznim zategama.

Prema istoj i bijeloj žbuci koju smo zapazili za nedavna posjeta, ini se da je kratkoga vremena ponovno obnavljana, a i danas služi u vjerske svrhe. Valja još dodati da je nedale-ko od crkve nekad postojao stari za-selak Markovi a-Ka i a, u kojemu je po etkom 16. st. prona en hrvatski rukopis Ljetopisa popa Dukljanina [7].

Neobi ni izgled crkve Sv. Mihovila u Igranima


GRA EVINAR 58 (2006) 12 1041

Crkva Sv. Ivana u Podaci

U malom naselju Podaca, koje je na-pušteno i opustjelo nakon potresa 1962., visoko pod stijenama Rili -planine nalazi se dobro o uvana crk-va Sv. Ivana Krstitelja. Nalazi se u blizini zvonika i župne crkve Sv. Stjepana, a okružena je urušenim zidovima, opustjelim ku ama i sta-rim grobljem. Mjesto se ina e prvi put spominje u odluci mleta kog dužda Alojzija Moceniga poslije bitke kod Lepanta 1571., gdje se me u naseljima Podbiokovlja navo-di i "Podaza".

Tlocrt crkve Sc. Ivana u Podaci

Graditelji su crkve slijedili raspros-tranjeni graditeljski stil svoga doba i podigli crkvu pravokutnog tlocrta. Po dvije lezene na unutrašnjoj strani bo nih zidova spojene su sa suprot-nim parom polukružnim pojasnica-ma koje poja avaju ba vasti svod, a te lezene dijele jednobrodni prostor crkve u tri dijela. Me usobno spoje-ne polukružnim lukovima, lezene istodobno na svakome bo nom zidu oblikuju po tri plitke niše, od kojih je svaka raš lanjena s dvjema ma-njim polukružnim nišama. Upravo te dvije niše Pavuša Veži [8] isti ekao izuzetnu posebnost ove crkve. Jedina se sli nost može prona i na jednotravejnoj crkvi Sv. Mihajla na oto i u Mrkanu ispred Cavtata, koja na jedinom sa uvanom zidu ima luk s dvije oble niše.

Izvana crkva ima pravokutni vanjski okvir apside koji tek malo strši izvan isto nog zida koji je tako er raš la-njen nišama. Na vanjskim su bo nim zidovima lezene postavljene u pra-vilnim razmacima i na svakoj strani

zatvaraju po etiri plitke niše bez gornjeg okvira. Glavno je pro elje potpuno ravno i neraš lanjeno, tek u osi crkve postoje vrata, uska rozeta u zabatu i preslica nad krovom. Vra-ta se nalaze na mjestu negdašnjih koja su bila nešto uža i imala polu-kružni rasteretni luk nad lunetom. Dvostrešni je krov pokriven kame-nim plo ama [1], [8].

Slojevitost je ove crkve istražila Bo-siljka Bezi [9] i utvrdila da je izgra-ena krajem 11. st., te da je temeljito

preure ena u 15., a potom u 18. st. Pritom se poziva i na Andriju Ka i-a-Mioši a i isti e da je crkva služi-

la kao mauzolej bivšim omi kim knezovima Ka i ima. U me uvre-menu su natpisi nad grobovima, ako ih je i bilo, potpuno propali, ali je crkva i danas oslikana zavjetnim križevima Ka i evih. ini se da je mauzolejom postala tek nakon obnove u 15. st. kada je kao župna izgra e-na i susjedna crkva Sv. Stjepana. Postoje a je crkva Sv. Stjepana ina-e izgra ena u 18. st. Crkva Sv. Iva-

na Krstitelja temeljito je obnovljena 1990. pod nadzorom ondašnjega Re-gionalnog zavoda za zaštitu spome-nika kulture iz Splita [7].

Za nedavna smo posjeta uo ili da je crkva Sv. Ivana Krstitelja u Podaci ponešto ve a i dulja nego što su to tipi ne predromani ke crkvice koje smo dosad obilazili. Ujedno smo se uvjerili da se s prostora na kojem je groblje i dvije crkve otvara širok pogled na pradavni morski put iz-me u Pelješca i Hvara kojim je do-lina Neretve bila povezana s jadran-

skom pu inom. S tog je mjesta ovo naselje visoko u vrletima Biokova moglo biti i svojevrsna straža te mjes-to nadziranja toga puta. ini se da je to i zna enje naziva naselja. Za bo-ravka smo još uo ili neprimjereno izgra eno betonsko povišenje crkve Sv. Stjepana (tijekom obnove kro-višta), ali i to da se u Podaci sve više ku a nanovo ure uje. Bit e da pre-krasan vidikovac po inje privla iti i turiste.

Srušene ranoromani ke crkve

Na prostoru Makarskog primorja postoje provjereni povijesni podatci i arheološki ostatci za još tri srušene crkva iji su tragovi gotovo neznat-ni. Sve su one tipološki ranoroma-ni ke, ali je mogu e da su gra ene i u vrijeme romanike, tijekom 12. ili

Pro elje crkve Sv. Ivana u Podaci


1042 GRA EVINAR 58 (2006) 12

ak 13. st. [10]. Još bi trebalo teme-ljito istražiti i srednjovjekovnu crk-vu Sv. Nikole u Gornjim Brelima te neznatne ostatke jednobrodne crkve Sv. Kuzme i Damjana na Gradini pokraj Drvenika. Tada bi se ukupan broj predromani kih crkvica u Makarskome primorju mogao još i pove ati [1].

Crkva Sv. Vida u Tu epima

Crkva Sv. Vida nalazila se na vrhu umjetno podignutog brežuljka, zap-ravo gomile u predjelu Sutvid, na granici Tu epa i Podgore. Tu su se potkraj 19. st. još mogli uo iti ostat-ci slojevite gra evine koju je potan-ko opisao Lujo Marun [11]. Iz nje-gova se opisa može zaklju iti da je to zapravo bila kasnoanti ka vila rustika s ranokrš anskom memori-jom, na kojoj je potom u srednjem vijeku izgra ena nova crkva. Upra-vo onako kako je u istome mjestu pri moru izgra ena crkva Sv. Jurja.

Mogu i tlocrt crkve Sv. Vida u Tu epima

Tragovi pravokutne zgrade (11,5 x 6,3 m) jedva su se nazirali, a druga je zgrada imala polukružnu apsidu i njezini su ostatci bili uo ljiviji. Us-red nje je bila srušena crkva iji su zidovi tada dostizali visinu od 1,5 m. Dimenzije su joj bile male (6,6 x 3,5 m), a u unutrašnjosti je imala etvrtastelezene. Još je zapisano da su i apsida i crkva bile presvo ene.

P. Veži [10] zaklju uje da je to bila jednobrodna gra evina sa po dva pi-lastra prislonjena uz bo ne zidove koji su dijelili prostor crkve na tri presvo ena traveja. Na isto noj se strani nalazila apsida, vjerojatno polukružna iznutra, a izvana pravo-kutna, možda baš kao i crkva Sv. Ivana u Podaci. ini se da je i poput

te crkve imala i male pokrajnje niše upisane u za elnome zidu do apside. Vjerojatno su joj vanjski zidovi bili neraš lanjeni. Takvih je crkava zais-ta mnogo u Dalmaciji, a vrijeme je gradnje prijelaz 11. u 12. st.

Danas je na gomili u predjelu Sutvid, koji je ime o ito dobio po srušenoj crkvi, nemogu e uo iti ništa osim velike hrpe kamenja [10].

Crkva Sv. Martina u Gornjim Tu epima

Sli na sada potpuno nestaloj crkvici Sv. Vida bila je crkvica Sv. Martina u Gornjim Tu epima, smještena vi-soko uz ogoljene stijene Biokova, u predjelu koji se naziva Grebište i Sumartinje. Otkrila ju je još 1967. Nevenka Bezi -Božani [12] koja je i provela prvo sondažno istraživa

Tlocrt ostataka crkve Sv. Martina u Gornjim Tu epima

nje. Pokušala se naime uvjeriti je li i ta crkva tako er bila izgra ena na temeljima ili u blizini neke anti kegra evine. No tek su mnogo kasnije, nakon sustavnih istraživanja Sanje Božek, prona eni anti ki kerami kiproizvodi i krovni crijep koji svjedo-i o kontinuitetu života još iz anti -

kih vremena. U svakom slu aju us-tanovljeno je da je na tome mjestu u 11. st. bilo i groblje. Sv. Martin je svetac iji je kult u naše prostore došao s frana kom vlaš u, a to svjedo i o starosti crkve koja je najvjerojatnije tako er gra-

ena krajem 11. ili po etkom 12. st. Prema neznatnim kamenim ostatci-ma može se uo iti da je crkva bila jednobrodna, da su dvije pojasnice pridržavale ba vasti svod i dijelile prostor u tri traveja. Iz crteža se mo-že uo iti da su u zidovima, posebno u sjevernom, postojale i duboke niše. Apsida je bila iznutra polukružna, a izvana etvrtasta i dosta plitka. ini se da crkva na vanjskim zidovima nije bila raš lanjena [10]. Za nedavna posjeta tom lokalitetu, za što je bilo potrebno dosta pješa-enja, utvrdili smo da su u me uvre-

menu stanje s ostatcima crkve znat-no promijenilo. Naime veliki se su-hozid iznad ostataka crkve potpuno urušio i gotovo sasvim prekrio iona-ko neznatne ostatke stare crkve. Je li se taj zid srušio sam od sebe ili je to

Mjesto na kojem se nekad nalazila crkva Sv. Vida u Tu epima


GRA EVINAR 58 (2006) 12 1043

uzrokovano nepažnjom ovjeka ili životinje potpuno je nevažno, ali va-lja ipak isklju iti bilo kakvu namje-ru. Tek zaista je šteta što prilikom istraživanja ovaj lokalitet stare crkve nije odgovaraju e zašti en i konzer-viran.

Crkvica Sv. Anastazije u Staševici Selo se Staševica nalazi podalje od mora, uz sam rub biokovskog masi-va, sjeverno do Ba ine i na cesti Plo e– Vrgorac, a mjestom protje e rje i-ca Matica ( esto ime vodotoka i ka-nala u delti Neretve). O ito selo nosi ime prema srušenoj crkvi koja je vjerojatno bila posve ena sv. Anas-taziju (Stašu), salonitanskom mu e-niku podrijetlom iz Akvileje koji je imao tkala ku i stuparsku radionicu, a zbog svoje je vjere 304. s kamenom oko vrata potopljen u moru. Bio je sahranjen u današnjem Marusincu, a tijelo mu je 641. preba eno u Rim. No mogu e je da se radi i o sirmijs-koj mu enici sv. Anastaziji (Stošiji) koja se posebno štuje u Zadru. Pod-nijela je mu eništvo za Dioklecija-novih progona 304. i pokopana u današnjoj Sremskoj Mitrovici u po-sebnoj bazilici. Pred nadiranjem bar-bara sklonjena je u Carigrad, a u Za-dar je njezine ostatke kao poklon cara Nicefora I. donio biskup Donat. Sv. Anastazija se osobito štuje u Ri-mu gdje je legendom pretvorena u Rimljanku spaljenu na loma i.

Pretpostavljeni tlocrt crkve Sv. Anastazije u Staševici

U novije su vrijeme ostatci crkve toliko stradali tijekom gradnje nez-grapne suvremene crkve da su zau-vijek uništeni svi tragovi o njezinoj izvornoj duljini. Tako je sada nemo-gu e utvrditi je li se radilo o dvotra-vejnoj ili trotravejnoj crkvi. No sas-vim je sigurno bila jednobrodna i s

vrlo plitkim lezenama, a na za eljuje imala polukružnu apsidu slobod-no istaknutu u prostoru. Otkrio ju je Davor Doman i [10], a u svom ju je opsežnom katalogu o ranokrš an-skoj arhitekturi u Dalmaciji navela i Pascale Chevalier [12] koja tvrdi da je to zapravo u romani kim vreme-nima preure eni ranokrš anski ora-torij.

Imala je plitke i sraštene lezene koje su zna ajka romani ke arhitekture, pa je crkva možda ipak gra ena kra-jem 12. ili po etkom 13. st. Tako er je možda gra ena i sasvim samostal-no i nevezano od nekoga anti kog kompleksa [10].

Zaklju ak

Temeljito su opisane sve ranokrš an-ske te predromani ke crkvice na podru ju negdašnje Neretvanske kneževine izme u Cetine i Neretve. Prikazane su i one crkve od kojih nisu preostali nikakvi tragovi. To je u injeno i s namjerom da se kona -no podru je Neretvanske kneževine odnosno tobožnje Paganije, kako je tu samostalnu državnu tvorevinu nazivao Konstantin VII. Porfiroge-net, prestane svrstavati u siromašno starim sakralnim gra evinama. Do-jam je da je upravo obrnuto i da je taj prostor me u najbogatijima, po-sebno kada se pribroji otok Brakoji je bio sastavnim dijelom te kne-ževine.

Opisu su pridodane i starokrš anske bazilike Narone koje tako er pripa-daju ovome podru ju, a Narona je dugo bila i upravno središte.

Stilski se sakralne gra evine s ovog prostora, posebno iz predromanike i rane romanike, potpuno uklapaju u jednobrodni presvo eni tip crkava kakav se do po etka 12. st. gradio na podru ju srednje i južne Dalma-cije. Crkve su naj eš e trotravejne i nerijetko su im vanjski zidovi neraš-lanjeni. U jednom je slu aju (Sv.

Juraj u Tu epima) možda postojala i etvrtasta kupola, onakva kakva se

esto sre e u Dubrovniku i njegovoj blizini, a i na susjednom Bra u. Jed-na je od crkava (Sv. Mihovil u Igra-nima) i pseudobazilikalna, a to je i posebnost negdašnje Neretvanske kneževine.

Jedino u emu se predromani ke i ranoromani ke crkve ovog prostora ponešto razlikuju od onih u drugim podru jima jest nešto kasnije vrije-me gradnje koje ponekad prelazi i u 12. st. No to je vjerojatno uzrokova-no nešto kasnijim pokrštavanjem.

Pripremili: dr. sc. Krešimir Regan,

Branko Nadilo

IZVORI

[1] Marasovi , T.: Makarska i Primorje u ranom srednjem vijeku, MHAD, Split, 1998.

[2] Marin, E. i sur.: Sveti Vid, Arheološki muzej Split, Split, 1999.

[3] Cambi, N.: Anti ka Narona – urbanisti -ka topografija i kulturni profil grada,Makarski zbornik (1970.), 127-153

[4] Fiskovi , I.: O ranokrš anskim spomeni-cima naronitanskog podru ja, zbornik radova sa skupa: Dolina rijeke Neretve od prethistorije da ranog srednjeg vijeka, Split, 1980.

[5] Bezi -Božani , N.: Crkva Sv. Jurja u Tu epima, Peristil (1962.), 5., 7-10

[6] Gamulin, A.: Istražni i zaštitni konzerva-torski radovi na crkvi Sv. Jurja u Tu e-pima, Makarsko primorje (1995.), 2., 9-26

[7] Vidovi , M.: Splitsko-makarska nadbis-kupija – župe i ustanove, Splitsko-makar-ska nadbiskupija, Split, 2004.

[8] Veži , P.: Ranoromani ke crkvice Ma-karskog primorja, Makarsko primorje (1999.), 4., 19-32

[9] Bezi , B.: Predromani ka crkva Sv. Iva-na Krstitelja u Podaci, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1985.), 25., 63-78

[10] Veži , P.: Ranoromani ke crkvice Ma-karskog primorja - II, Makarsko primor-je (2000.), 5., 31-39

[11] Marun, L.: Arheologi ki prilozi o religiji poganskih Hrvata, Starohrvatska pros-vjeta (1897.), III., 143-144

[12] Bezi -Božani , N.: Srednjovjekovni spo-menici Makarskog primorja, Makarski zbornik (1970.). I., 279-310

[13] Chevalir, P.: Ecclesiae Dalmatiae, Arhe-ološki muzej Split, Roma-Split, 1995.

Documents

stare crkve na obalnom pojasu od cetine do ušća neretve