telekomunikacije sem

Seminarski rad – Osnovi ekonomike u telekomunikacijskom prometu

SADRŽAJ

1. Uvod 2

2. Šta obuhvata podsistem telekomunikacijskog prometa? 3

3. Podjela unutar podsistema telekomunikacijskog prometa 4

4.4.1.

Obavljanje prometnih funkcija u telekomunikacijskom prometuRazvoj telekomunikacijskihusluga u Bosni i Hercegovini

58

5. Tehničkotehnološke kerakteristike telekomunikacijskog prometa 9

6. Privatizacija, liberalizacija i deregulacija u telekomunikacijskom prometu 11

7. Formiranje cijena usluga u telekmunikacijskom prometu 16

8. Vrste troškova u telekomunikacijskom prometu 19

9. Mjesta i nositelji troškova unutar telekomunikacijskog sistema 20

10. Međunarodne udruge za telekomunikacijski promet 2010.1. Međunarodne udruge za telekomunikacije na svjetskom nivou 2210.2. Međunarodne organizacije za telekomunikacije na regionalnoj razini 23

11. Zaključak 24

12. Literatura 25

13. Prilog 26

1


1. Uvod

Oduvijek su ljudi imali potrebu putovati, komunicirati jedni s drugima, upućivati i primati poruke, razmjenjivati pisma i dokumente, slati razne pošiljke i novac.

Tokom historije oblici komuniciranja među ljudima i načini prenošenja poruka razvijali su se od najjednostavnijih i najprimitivnijih formi u najstarijim vremenima (dimni signali, usmene poruke, ...) do najsavremenijih metoda komuniciranja, početkom 3. milenija (Internet).

Od glasnika koji su prenosili poruke s jednog mjesta na drugo, do savremenih načina prenošenja poruka, ljudski rod je koristio bezbroj metoda i tehnika komuniciranja među ljudima najbolji pokazatelj ciilizacijskog napretka jedne zajednice.

Svaki prijenos, prijem ili odašiljanje znakova, zvukova, signala, slika, pismenoga teksta ili priopćenja bilo koje vrste putem žičnih, svjetlosnih, radijskih ili drugih elektromagnetskih sistema, jesu bitna obilježja telekomunikacijskog prometa. Temeljne osobine telekoinunikacijskog prometa su: brzina, stalnost (kontinuiranost), redovitost, javnost (svima je ornogućeno korištenje), naplativnost i sigurnost (za provedbu usluga odgovoran je njihov izvršitelj, pružatelj, davatelj usluga, telekom).

Sredstva za rad, odnosno telekomunikacijska infrastruktura i suprastruktura, kao elementi proizvodnje telekomunikacijskih usluga, visoko su sofisticirani, a moraju biti kompatibilne i komplementarne s infrastrukturama i suprastrukturama svih, ili bar većine, telekomunikacijskih sistema, kontinentalnih i svjetskog sistema. Samo visokoobrazovani, osposobijeni, iskusni, specijalizirani i motivirani telekomunikacijski stručnjaci, te kreativni i operativni menageri mogu efikasno i efektivno proizvoditi raznovrsne telekomunikacijske usluge.

2


2. Šta obuhvata podsistem telekomunikacijskog prometa?

Podsistem telekomnikacijskog prometa kao dio jednog složenog dinamičkog sistema, čija je funkcija prenošenje vijesti, informacija i podataka (telefonske, telegrafske i data usluge, te različite usluge prijenosa slika, npr. telefax, videotekst i druge), može se razmatrati sa više stajališta.

Tako se u razmatranju podsistema telekomunikacijskog prometa uočava njegova povezanost sa okruženjem. Ona se očituje kao tehnička, tehnološka, organizacijska i ekonomska. Ta povezanost mora biti sinhronizirana u području djelovanja, a njen osnovni cilj je zadovoljavanje različitih kriterija. Osim toga, postoji podjela prema vrstama usluga, područjima na kojima se telekomunikacijski promet odvija, prema korisnicima prometnih usluga i sredstvima kojima se prenose.

Telekomunikacijski promet može se podijeliti na: telefoniju, telegrafiju (teleks), prijenos podataka, telefaks, elektroničku poštu, pokretnu telefoniju (mobitel i GSM) te niz manjih oblika telekomunikacija1.

Podsistem telekomunikacijskog prometa se dijeli na dva područja djelovanja: pružanje telekomunikacijskih usluga finansiranje, izgradnja i održavanje telekomunikacijske infrastrukture.

Intenzivni tazvoj telekomunikacijskog prometa postavlja pred telekomunikacijske organizacije sve složenije zahtjeve, koji se ogledaju u digitalizaciji i integraciji telekomunikacijske tehnike (komutacija, transmisija, terminali) uz primjenu PCM tehnologije. Na taj način će se realizirati integralna digitalna mreža-IDN (Integrated Digital Network) i ISDN-digitalna mreža sa integrisanim službama (Integrated Services of Digital Network).

1 Perić-Radačić-Šimulčik: Ekonomika prometnog sustava, Zagreb 2000., str.276.

3


3. Podjela unutar podsistema telekomunikacijskog prometa

Podsistem telekomunikacijskog prometa kao kao dio složenog prometnog i privrednog sistema, mora sinhrono djelovati u svom okruženju. Ta se pretpostavka mora temeljiti na jedinstvenom prometnom sistemu i na jedinstvenom djelovanju svih međusobnih podsistema telekomunikacijskog prometa.

Klasifikacija mora održavati stvaran proecs homogenizacije odnosno djelovanja funkcija prijenosa informacija te izgradnje i održavanja prometne infrastrukture telekomunikacijskog prometa. Njihovo djelovanje zavisi od brojnih faktora. To su tehnički, tehnološki i organizacijski nivo, a pogotovo ekonomski koji se temelji na stjecanju neophodnih novčanih sredstava.

Tehničko djelovanje omogućuje odvijanje tehnološkog procesa unutar telekomunikacijskog prometa. Taj proces je omogućen stepenom izgrađenosti telekomunikacijske mreže, koja, kao kvalitetna transportna osnovica, omogućuje intenzivan razvoj komunikacija i razmjenu informacija. Prema tom funkcionalnom djelovanju, sredstva telekomunikacijskog prometa mogu se razmatrati kao:

1. sredstva telekomunikacijskog prometa svih vrsta i nivoa uslužnosti kojima se zadovoljavaju potrebe korisnika prometnog procesa za uslugama telekomunikacijskog prometa;

2. proces održavanja tehničkih sredstava u funkciji razmjene informacija;3. infrastrukturni objekti telekomunikacijskog prometa koji se mogu podijeliti u

dvije podskupine:a) one koji omogućuju početno-završne radnje telekomunikacijskom prometu b) one koji omogućuju radnje u telekomunikacijskom prometu (telefonija, teleks,

MHS (Message Handling System), videoteks, mobilna radiotelefonija, govorni automati i dr.

U telekomunikacijskom prometu objekti infrastrukture su: terminali, priključni vodovi, komutacije, prijenosni sistemi i dr. Oni omogućuju prijenos poruka u telekomunikacijskom prometu (telefonija, radiotelefonija, radiopoziv, telegrafija, teleks, telefaks, prijenos podataka, videoteks, videotelefonija i videokonferencija).

4


4. Obavljanje prometnih funkcija komunikacijskog prometa

Telekomunikacijski saobraćaj funkcionira kroz tri oblika:1. Telekomunikacijski sistem za unutarnji saobraćaj;2. Telekomunikacijski sistem za međunarodni saobraćaj;3. Telekomunikacijski sistem za interkontinentalni saobraćaj.Osnovna funkcija telekomunikacijskog saobraćaja se sastoji u obavljanju:

djelatnosti unutarnjeg telekomunikacijskog saobraćaja u fiksnoj i mobilnoj telekomunikacijskoj mreži;

djelatnost javnog međunarodnog telekomunikacijskog saobraćaja i pružanje telekomunikacijskih usluga u fiksnoj i mobilnoj telekomunikacijskoj mreži.

Osnovne stavke koje utjeću na dalji razvoj fiksne mreže u Bosni i Hercegovini su: trenutni stupanj razvijenosti; uvjeti iz licence diktirani od strane RAK; razvoj novih servisa; konkurentnost; konvergencija i integracija usluga iz razlièitih tehnologija; marketing.

Svakoj od prethodno navedenih stavki neophodno je dati poseban značaj, te provesti odgovarajuću analizu kako bi se mogao odrediti odgovarajući smjer koji bi bio putokaz u daljem razvoju mobilne mreže.

Na području JP BH Telecoma instalirani su i pušteni u rad optički pravci prema svim tranzitnim centrima. Instaliran je i 2,5 Gbps optički prsten Sarajevo-Zenica-Tuzla-Sarajevo, 2,5 Gbps Sarajevo-Mostar i 2,5 Gbps Sarajevo-Brka. Ovi sistemi imaju zaštitu na 155 Mbit/s radio-relejnim sistemima prijenosa. Što se tiče međuoperatorskih veza, u rad su pušteni sistemi prijenosa po optičkom kablu i to: Sarajevo-Banjaluka — 622 Mbps i Sarajevo-HPT Mostar —155 Mbps.

Osnovne stavke koje će utjecati na dalji razvoj GSM mreže u Bosni i Hercegovini su:

trenutni stupanj razvijenosti GSM mree; uvjeti iz licence diktirani od strane RAK; prisustvo na području čitavog tertorija Bosne i Hercegovine; razvoj novih servisa; konkurentnost; evolucija GSM mree sa stanovita tehnologije (2G, 2, 5G i 3G); konvergencija i integracija usluga iz raz1iitih tehnologija; marketing GSM.2

2 Prof. Dr. Š. Čekić: Ekonomika u transportu i komunikacijama,fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2005., str. 323.

5


Sl.1. Organizacijska shema BH – TELEKOM-a

U Bosni i Hercegovini na tržištu fiksne i mobilne telefonije djeluju tri operatora: BH Telekom Sarajevo, Hrvatski telekom Mostar i Telekom Srpske Banja Luka. Tržište telekomunikacija je liberalizirano. Telekomunikacijski saobraćaj organiziran je i razvija se po standardima Međunarodne zajednice.

Regulatorna agencija za komunikacije (RCA), na nivou Bosne i Hercegovine uređuje odnose u sektoru telekomunikacija.

U domenu telekomunikacija3 visok je i kvalitetan nivo usluga i pokriva cijelo područje zemlje, a zahvaljujući roamingu i dobar dio svijeta.

Modernizacija telekomunikacijskog saobraćaja izvedena je po najnovijim dostignućima u svijetu.

Aktuelna je ekspanzija mobilne telefonije i njeno umrežavanje u Internet. Pred ovom granom saobraćajnog sistema stoji intenzivan i dinamičan razvoj. To će utjecati na

3 Prof.dr. I. Bošnjak: Tehnologija telekomunikacijskog prometa, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 1997.

6


njegov intenzivniji razvoj i još bolju povezanost Bosne i Hercegovine sa svijetom, to će rezultirati povećanjem obima, vrste i kvaliteta ovih usluga i odgovarajućom profitabilnošću telekomunikacijskog saobraćaja.

7


4.1. Razvoj telekomunikacijskih usluga u Bosni i Hercegovini

Usluge fiksne mreže su: osnovne usluge, dodatne usluge i usluge sa dodatnom vjernošću

Osnovne usluge fiksne mreže su vezane za uspostavu veze, dok su dodatne usluge također rado prihvaćene od strane korisnika. Oni se mogu pretplatiti i na njih, čime se znatno proširuju mogućnosti telefonskog priključka, omogućavajući korisniku usluge kao što su: prikaz broja pozivaoca, preusmjerenje poziva, čekanje u redu, skraćeno biranje, konferencijska veza, “odsutan pretplatnik”, “ne uznemiravaj pretplatnika”, povratni upit, veza bez biranja (HOT line), izdavanje listinga pozivanih brojeva itd. Neke od usluga zahtijevaju da korisnikov telefonski aparat posjeduje mogućnost tonskog biranja.

Instalacijom IVR platforme, te njenom implementacijom u aprilu 2005. godine, omogućit će se upotpunjavanje usluga premium servisa i masovniji pristup medijalnim projektima nagradnih igara i kvizova. Uvođenjem IVR usluga će se dati mogućnost i content providerima tj. pretplatnicima (TV kuće, radiostanice, marketinške agencije i dr.) da koriste IVR platformu i kreiraju sadržaj za krajnje korisnike. Za korištenje IVR usluga od strane korisnika je potrebno posjedovati telefonski aparat sa DTMF biranjem. IVR platforma svojom funkcionalnošću se može iskoristiti u sljedeće svrhe:

organizovanje nagradnih igara i kvizova; pružanje javnih informacija koje se često mijenjaju (vozni red, TV/filmski

programi, meteorološi podaci, turističke informacije...); za bilo koje događaje u kojima se zahtijeva interakcija korisnika i IVR sistema.

Istovremeno se razvijaju i usluge BIHNET mreže na servisnoj ravni. Uvodi se e-mail 2SMS, SMS2 e-mail, Web 2SMS, novi BIHNET sadržaji na Web portalu itd. Multimedijalne usluge, TV i radio programi pristupom Internetu preko širokopojasne mreže ADSL-a, omogućiti preko jednog sistema pružanje svih usluga: govor, podaci, video.

U pogledu usluga mobilne mreže situacija se brzo mijenja kako po broju, tako i vrstama uvedenih servisa i aplikacija. Relativno zakašnjenje to se tiče GPRS-a, kompenzirano je paralelnom implementacijom GPRS-a, EDGE-a i WLAN-a. To je značajan iskorak BH Telecoma u tehnološkom smislu. Važan je usvojeni princip da se svi servisi pružaju za pre – paid kao i za post - paid korisnike. Svim našim korisnicima biti će omogućeni svi servisi, i neće se praviti diskriminacija među korisnicima prema načinu plaćanja, nego će ih dijeliti samo veličina i vrsta servisa koje koriste – paketa. Dakle, sadašnje opredjeljenje je ulaganje najvećih napora i inventivnosti u dijelu servisa i u dijelu izgradnje sistema servisne mreže i podrške korisnicima. Mora biti izgrađena iz temelja potpuno nova filozofija koja ranije nije postojala.

8


5. Tehničko-tehnološke karakteristike telekomunikacijskog prometa

Tehničke karakteristike telekomunikacijskog prometa čine tehnička sredstva koja funkcionisanjem omogućuju odvijanje tehnološkog procesa telekomunikacijskog prometa. To znači: djelatnost prijema, prijenosa poruka,uspostavljanje veze,održavanja veza i različitih drugih usluga u telekominukacijskom prometu.4

Tehničko-tehnološke karakteristike telekomunikacijskog prometa proizilaze iz svojstvenosti tehničkih sredstava, koja se dijele s obzirom na ulogu koju imaju u tehnološkom procesu odvijanja prometne djelatnosti.

To je u neraskidivoj vezi sa razinom telekomunikacijskih usluga, što ukazuje na to da se taj segment na tehnološki aspekt djelovanja telekomunikacijskih usluga, uz predpostavku adekvatne tehnike za uspostavljanje tehnologije obavljanja tog oblika prometne djelatnosti.

Tehnološki proces podsistema telekomunikacijskog prometa može se analizirati pomoću sljedećih faktora:1. karakteristike specifičnog procesa prizvodnje telekomunikacijske usluge2. elementi koji sudjeluju u procesu proizvodnje telekomunikacijske usluge3. analiza pojedinih faza u procesu proizvodnje usluga (najava razgovora, uspostavljanje veze, održavanje veze i prekid veze – što zavisi od vrste uređaja pomoću kojeg se komunicira u telekominikacijskom prometu)4. analiza temeljnih načela na kojima počiva prometna politika kao sistem ili u okruženju cjelovite politike zemlje.

Različitosti između poštanskog i telekomunikacijskog prometa se očituju u svojstvenosti tehnološkog procesa proizodnje poštanske i telekomunikacijske usluge u odnosu na npr. cestovni i željeznički promet. Svaki se ostvaruje uz pomoć tri činioca:1. sredstva za rad (poštanski i telekominikacijski uređaji);2. predmet rada (ovisi o vrsti uslige);3. rada djelatnika u prometnom procesu.

Budući da se proces proizvodnje telekomunikacijskih usluga odvija uglavnom preko stabilnih sredstava i uređaja, može se utvrditi da telekomunikacijski promet ima karakteristike infrastrukturne djeltnosti.

Te karkteristike ukazuju na to koliku važnost je neophodno dati uvođenju novih telekomunikacijskih usluga odnosno tehničkim sredstvima koja zahtjevaju nove usluge.Načela svojstvena cjelovitom sistemu, temeljenom na tržišnoj ekonomiji, primjenjivi su i u podsistemu telekomunikacijskog prometa5. To su:1. dostupnost2. redovitost3. brzina4. sigurnost5. racionalnost6.ekonomičnost7.pouzdanost

4 Perić-Radačić-Šimulčik:Ekonomika prometnog sustava,Zagreb 2000., str. 279.5 Perić-Radačić-Šimulčik:Ekonomika prometnog sustava,Zagreb 2000., str. 281.

9


6. Privatizacija, liberalizacija i deregulacija u telekomunikacijskom prometu

Privatizacija unutar nekog sistema znači pretvaranje državnog ili društvenog vlasništva u privatni ili dioničarski sektor.

Ovisno o prodaji društvenog ili državnog vlasništva, razlikuje se:1. cjelokupna privatizacija (stavljanje u prodaju svih dionica dekomporiranog društvenog vlasništva)2. djelimična privatizacija (prodaja kontroliranog paketa dionica (oko 48%) što novog vlasnika dionica čine autonomnim).3. reprivatizacija (prodaja poduzeća u državnom ili društvenom vlasništvu koje je nekada bilo u privatnom vlasništvu).

Proces liberalizacije označava uvođenje političkih i ekonomskih regulativnih mjera koje potenciraju značenje privatnog interesa i konkurentnost djelovanja, i to u pravcu veće efikasnosti, efektivnosti i društvene koristi.6

Privatizacija i liberalizacija imaju isti cilj – uvođenje snažnije komercijalne i poslovne orijentacije cjelokupnog sistema, što implicira:1. otvaranje prostora inovatornom i poduzetničkom djelovanju;2. veću učinkovitost djelovanju faktora procesa;3. smanjenje birokratskih restrikcija;4. veću neovisnost prema državnim institucijama;5. racionalnije upravljanje i planiranje;6. smanjenje pritiska na nacionalni proračun;7. suzbijanje štetnog djelovanja korupcije.

Obnavljanje privatnog vlasništva stvaranje je osnove za razvoj tržišne privrede i demokratije i pretpostavka za konkurentno uključivanje u svjetsko tržište robe i kapitala. Smisao i svrha privatizacije nije zarada na prodaji, nego stvaranje temelja i nade za sretniju, bolju, slobodniju i bogatiju budućnost.

Proces deregulacije u sistemu znači smanjenje utjecaja državnih institucija na organiziranje aktivnosti uz uvažavanje značenja funkcije tržišta, konkurencije obogaćivanjem kvalitete usluga, postojanja stvarne konkurencije na tržištu7.

Proces deregulacije započeo je u Americi i proširio se na cijeli svijet, ali plitičke prepreke nastavljaju usporavati regulaciju pa nije vjerovati da će se taj trend u idućim godinama obrnuti.

Deregulacija unutar sistema ima sljedeće učinke:1. izravna zaintersiranost osamostaljenih subjekata koji sudjeluju u procesu pružanja prijevoznih usluga, općenito usluga u prometnom sistemu;2. proširenje i osuvremenjivanje prijevoznih i prijenosnih kapaciteta u prometu;

6 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog prometa,Zagreb 1996., str.25.7 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog prometa,Zagreb 1996., str. 26.

10


3. motiviranost sudionika u prijevozu i prijenosu na stalnu edukaciju i osposobljavanje stručnog kadra;4. veća kvaliteta prijevoznih i prijenosnih usluga na transportnom tržištu;5. funkcionalna adaptacija ponude prema zahtjevima tržišta;6. povećanje sigurnosti u odvijanju prometnog procesa – u prijevozu ljudi, tereta i prijenosa poruka;7. zadovoljavanje ekoloških minimuma, kao temeljne pretpostavke odvijanja prometa u nizu zemalja.

11


7. Formiranje cijena usluga u telekmunikacijskom prometu

Cijene telekomunikacijskih usluga, glede vrste usluga koje korisnicima stoje na raspolaganju, u proteklim godinama vezane su i uz uključivanje novih tehnologija i uvođenje novih telekomunikacijskih usluga u sistem.

Telekomunikacijske službe dijele se na dva osnovna segmenta8: tele službe; službe nositelji.

Tele službe se dalje dijele na: govorne i negovorne službe. Pritom obje skupine imaju dvije osnovne razine: razina mreže funkcije i razina dopunske funkcije.

Službe nositelji telekomunikacijskih usluga klasificiraju se u tri skupine: temeljene na komutaciji kanala; komutaciji paketa; prijenosu po iznajmljenim vodovima.

Osnovne usluge telekomunikacijskog prometa su:

1. Telefonske usluge2. telegrafske usluge (teleks, brzojav)3. prijenos podataka i druge telematske usluge4. telefaks5. telekomunikacijske usluge putem radiomreže6. internet7. usluge zakupa telefonskih vodova8. usluge ISND (digitalna mreža s integriranim uslugama)9. usluge inteligentne mreže10. telekomunikacijske usluge putem satelitskih komunikacija.

Sistem formiranja cijena usluga do godine 1990. u telekomunikacijskom prometu obilježava nezadovoljavajuća razvijenost telekomunikacija, odredbenice tarifnog sistema korespondirale su, s jedne strane, njegovim tehničkim performansama i izgrađenošću mreže, te s druge, željom poštanske i telekomunikacijske uprave za namaknućem što većih financijskih sredstava potrebnih za investiranje i brži razvoj. U takvim okolnostima tarifnu osnovicu činile su tri skupine telekomunikacijskih usluga:

o telefonski razgovori (telefon);o teleks;o telegrafska priopćenja (teleprinter) i o iznajmljene veze".

Osobine tog vremena su velika potražnja, posebno telefonskih priključaka, koja je obuzdavana visokom pristupnom tarifom (inicijalna sredstva za širenje mreže) i propisivanjem fiksne tarife za priključke (pretplate).

8 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog prometa,Zagreb 1996.god.,str. 51

12


Iako je telekomunikacijski sistem nakon osamdesetih godina doživljavao bržu tehničku modernizaciju i proširenje mreže, njegov je prateći tarifni sistem ostajao godinama koncepcijski neizmijenjen.

Sistem cijena poštanskih i telekomunikacijskih usluga u osamdesetim godinama bio je obilježen važnom ulogom države, koja je određivala visinu cijena svih poštanskih i telekomunikacijskih usluga kao djelatnosti od posebnog društvenog interesa9.

Slika 3. : Ustrojstvo telekomunikacijskih usluga

1. Telefonske usluge ostvaruju se preko pretplatničkih telefona ili iz javnih telefonskih govornica. Javne telefonske govornice imaju osnovnu namjenu da korisnicima koji nisu pretplatnici omoguće obavljanje telefonskih mjesnih, međumjesnih i međunarodnih razgovora te da budu na raspolaganju korisnicima od 00.00 do 24.00 sata.

2. Telegrafske usluge (teleks, brzojav)

2.1. Teleks priopćenja međusobno razmjenjuju teleks pretplatnici putemsvojih terminalnih telegrafskih uređaja - dalekopisača (teleprintera), teleksaili osobnog računala (PC-a).10

9 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog prometa,Zagreb 1996.god., str. 5210 Perić-Radačić-Šimulčik,Ekonomika poštanskog sustava,Zagreb 2000.god., str. 287.

13


2.2. Brzojav je pismeno priopćenje koje se prenosi od pošiljatelja do primatelja posredovanjem posebnih jedinica poštanske i telekomunikacijske mreže.

3. Prijenos podataka i druge telematske uslugeTelematske usluge u Republici Hrvatskoj pojavljuju se u većem obimu tek tokom

1990. godine, bilo kao standardne komercijalne usluge ili kao pokusne usluge dostupne javnoj upotrebi.

Telematske usluge dostupne putem javne telekomunikacijske mreže u Hrvatskoj su: usluge razmjene podataka, usluge elektroničke razmjene poruka, raznovrsni elektronički imenici, različiti oblici videoteksa itd.

3.1. Javna mreža za prijenos podataka - CROAPAK posebna je javna elekomunikacijska mreža u Hrvatskoj, namijenjena prijenosu podataka. Radi na temelju komutacije paketa podataka. Svrha mreže je omogućiti međusobno povezivanje i razmjenu podataka bilo kojih dvaju krajnjih korisnika priključenih na mrežu za prijenos podataka - CROAPAK, bez obzira na njihov način i brzinu rada. CROAPAK mreža omogućuje povezivanje s ostalim javnim mrežama za prijenos podataka i pristup telematskim uslugama (videoteks, elektronička pošta - CRO 400. elektronički telefonski imenik).

3.2. Elektronička razmjena poruka - CRO 400.Intenzitet osobnih i poslovnih komunikacija inicirao je u svjetskoj

telekomunikacijskoj mreži uvođenje telematske usluge zasnovane na pokusnoj mreži elektroničke razmjene poruka CRO 400. prema seriji preporuka X.400. Mreža je uključena u svjetsku javnu mrežu X.400. i omogućuje međusobnu dostupnost s 20-tak mreža za elektroničku razmjenu podataka u Evropi, Sjevernoj Amerci, Australiji i Aziji.

Slika 4. : Telekomunikacijske usluge u integriranoj digitalnoj mreži

14


U sistemu CRO 400. upotrebljive su dvije osnovne usluge:1. usluga korisničkog posredovanja (UA - User Agent) s primjenom lične razmjene

poruka (IPM - Interpersonal Messaging) za korisnike koji u paketu mreže za prijenos podataka pristupaju pomoću protokola X.28/X.29.*

2. usluga prijenosa poruka (MTS - Message Transfer Service) za korisnike s vlastitim, privatnim, sistemom elektroničke razmjene poruka, povezanim na javnu mrežu.

Mreža CRO 400. povezana je s 22 svjetske mreže: Austrija (ADA i UMI-AT), Japan, SAD (mreže ATMAIL i SPRINTMAIL), Bugarska, Finska, Švicarska (ARCOM i UMI-CH), Portugal, Velika Britanija, Finska (dvije mreže), Italija, Španija, Slovenija, Danska (TELDK i UMI-DK), Norveška, Australija, Njemačka, Nizozemska, Švedska i hrvatski sistem (ECSZZGB, HPT-ZGB, ICL, HRTMAIL i CARNET).

3.3. Elektronički telefonski imenik (samo za korisnike CROAPAK-a)

Elektronički telefonski imenik (ETI) prva je telematska usluga koju su Hrvatska pošta i telekomunikacije uvele kao nekomercijalnu uslugu tokom 1988.godine. Usluga je dostupna svim korisnicima CROAPAK-a.

4. Telefaks

Usluga telefaks nastala je razvojem telekomunikacija iz fotobrzojava11. Uređaji za telefaksni prijenos dokumenata su telefaksni aparati, a pretplatnici su telefaksni pretplatnici. Telefaksni pretplatnici koriste se telefonskom mrežom i njihov pretplatnički broj istovremeno je broj iz telefonske mreže. Pri zasnivanju telefaksnog pretplatničkog odnosa primjenjuju se odredbe koje usklađuju takav pretplatnički odnos u telefonskom prometu po kojemu pretplatnici mogu usporedno priključiti, ali vremenski odvojeno upotrebljavati telefaksni i telefonski aparat.

5. Telekomunikacijske usluge putem radiomreže

5.1. Mobitel 099 i CRONET 098

U Hrvatskoj se primjenjuje pokretna radiotelefonijska mreža - Mobitel 099. Prednost te mreže su niske cijene telefonskih razgovora, zatim 95 % - tna pokrivenost teritorija Republike Hrvatske. CRONET 098, komercijalnog naziva GSM (Global System for Mobile Communications), svjetski je sistem za pokretne komunikacije. CRONET je digitalni sistem visoke kvalitete i zaštite prenošenih informacija.

GSM je najnapredniji sustav za pokretnu telefomju, prihvaćen u više od 110 zemalja svijeta, uključivši cijelu Evropu, veći dio Azije, Afrike, Sjeverne Amerike i Australije.

Vodeće svjetske kompanije danas ulažu iznimno velike napore u daljnje razvijanje GSM sustava, i u njegovo povezivanje sa svim drugim oblicima savremenih komunikacija (UMTS platforma). U GSM sistemu postoje tri GSM standarda, i to:

11 Perć-Radačić-Šimulčik,Ekonomika prometnog sustava,Zagreb 2000.god., str. 289.

15


(1) GSM 900 MHz; (2) GSM 1800 MHz i (3) GSM 1900 MHz, međusobno kompatibilna. Kako bi se pretplatnik mreže GSM 900 MHz mogao koristiti uslugama mreža

koje rade na drugim standardima, moraju biti zadovoljena dva uvjeta: (1) korisnik mora imati odgovarajući (dualband) telefonski aparat; (2) mora biti sklopljen roaming razgovor između operatora.Vrijeme razgovora u sustavu GSM (CRONET 098) temelji se na duljini

razgovora od jedne minute, u različitim vremenskim distancama tokom dana, u kojima vrijede minutne cijene u toj vremenskoj zoni, npr. 07.00-19.00 radnim danom i subotom, 19.00-07.00 radnim danom i 00.00-24.00 nedjeljom i državnim praznikomom, i to 1,19 do 1,82 kn po minuti razgovora.

6. Internet To je svjetska računarska mreža s više od deset miliona povezanih računara i više od pedeset miliona korisnika. Računarski sistem omogućuje brz i lagan pristup informacijama koje su pohranjene u računarima u cijelom svijetu12. U Hrvatskoj je najveći ponuđač internet usluga HiNet, koji svojim korisnicima omogućuje: neograničeno vrijeme služenja internetom, neograničene količine prenesenih informacija, podataka, datoteka, brz pristup modemom u svako doba, e-mail adresu koja može povezivati s desecima miliona korisnika elektroničke pošte. Osim toga, postoje i mrežni servisi, kao: WWW (world web wide) informacijski servis koji putem grafičkog suočavanja pruža brz i jedinostavan pristup najrazličitijim tipovima informacija i FTP (file transfer protocol), mrežni protokol koji omogućuje prijenos podataka između računara priključenih na internet.

12 Perić-Radačić-Šimulčik,Ekonomika prometnog sustava,Zagreb 2000. god., str. 290

16


8. Vrste troškova u telekomunikacijskom prometu

Telekomunikacijski promet, kao i svaka proizvodnja materijalnih i nematerijalnih dobara, u svom funkcioniranju izaziva troškove neophodne za normalni tok rada. Troškovi su u najužem smislu svjesno uništenje korisnih stvari u procesu proizvodnje, i to s namjerom da se u zamjenu za to dobiju još korisniji proizvodi ili drugi učinci.

Prema nazivima stvari koje se troše mogu se razlikovati13: troškovi osnovnih sredstava, odnosno amortizacija; troškovi energije; troškovi sirovina i drugih materijala; troškovi tuđih usluga; troškovi rada.

Troškovi osnovnih srdstava ili amortizacija

U telekomunikacijskom prometu značajna je pretežna angažovanost sredstava u osnovna sredstva. U troškove osnovnih sredstava ubrajaju se amortizacija i troškovi investicijskog održavanja.²Amortizacija ima tri glavna zadatka:1. Ona održava trošenje osnovnih sredstava i smanjenje njihove vrijednosti, bez obzira na to je li ono uvjetovano tehničkim ili ekonomskim uzrocima; ona služi kao sredstvo za određivanje dijela vrijednosti osnovnih sredstava, koji je s njih prešao na proizvode odnosno na druge učinke što se stvaraju uz njihovo korištenje; ona služi i kao sredstvo da se osigura mogućnost obnavljanja odnosno zamjene dotrajalih osnovnih sredstava.² 2. Tokom proizvodnje usluga nužno utrošene vrijednosti osnovnih sredstava (telekomunikacijskih postrojenja) prelaze u svakom radnom procesu na proizvedenu uslugu ili materijalni oblik proizvoda, pa se smanjuje vrijednost korištenih osnovnih sredstava i povećava vrijednost usluge – proizvoda. Prodajom usluga-proizvoda korisnicima – kupcima prikupljaju se finansijska sredstva koja u određeno vrijeme (zakonska i funkcionalna amortizacija) omogućuju i tehnologijom unutar prometnog i privrednog sistema. 3. Sistem amortizacije u telekomunikacijskom prometu ima vremensku dimenziju (tzv. Vremenski sistem amortizacije).

U godinama prije 1990. unapređenje poslovanja i obračunavanje realne amortizacije infrastrukture telekomunikacijskog prometa bili su onemogućeni sljedećim:

društvena kontrola cijena telekomunikacijskog prometa; onemogućavanje intrpoliranja tržišnih načela poslovanja odnosno postojanje

dogovorene ekonomije koja je gušila svaku pomisao na vrednovanje putem tržišta;

društvo nije osiguralo mehanizam kompenzacije za troškove telekomunikacijske infrastrukture koju telekomunikacijski predmet nije mogao osigurati sistemom

13 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog prometa,Zagreb 1996.god., str.80.

17


primarne rspodjele (sistemom cijena).

Slabosti koje su postajale i koje još djeluju u sistemu telekomunikacijskog prometa, glede neophodnosti obračunavanja amortizacije, činjenica je je bez koje se ne može zamisliti operacionalizacija osuvremenjivanja tehnologije telekomunikacijskog sistema. U tom kontekstu neizbježan je i proces revalovizacije koji označije utvrđivanje stvarne vrijednosti osnovnih sredstava.

U procesu revalovizacije postoje dvije različitosti – izmađu tržišne vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti sredstava rada, koja može biti veća ili manja. Ako je razlika između tih dviju veličina, pojavljuju se negativne posljedice u poslovanju.

U privrednim rješenjima bivše države, koja nisu temeljena na tržišnim načelima nego na tzv. Dogovornoj ekonomiji, proces revalovizacije može se označiti kao „drastično obezvređenje ukupno uloženih sredstava u prometu s trajnom posljedicom njihova neekonomskog naknađivanja u vrijednosti izvršenog rada, odnosno stalnog prelijevanja supstance prometa u druge oblasti ili supstance društvene reprodukcije u sredstva potrošnje.“

Na taj način je došlo do prelijevanja osnovne vrijednosti sredstava rada i infrastrukturnih objekata telekomunikacijskog prometa odnosno cjelovite djelanosti prometa i veza u druge privredne oblasti.

Zaključno se može ukazati na to da je neophodno stvaranje konzistentne politike obračunavanja realne amortizacije i revalovizacije infrastrukture telekomunikacijskog prometa. To je nophodno glede temeljnih odredbenica na kojima počiva privredni sistem BIH, a to je valorizacija ekonomskih načela kao jedina mjerna kategorija temeljem koje se u privrednom sistemu stiču tržišne vijednosti.

Drugim riječima, objekti prometne infrastrukture (u našem slučaju infrastrukture telekomunikacijskog prometa), u razdoblju od gotovo četiri i pol decenije (od 1945. do 1990.) nisu mogli na primjeren način riješiti problem ekonomske reprodukcije, što je generiralo iz neriješenih probleme u svezi s revalorizacijom njihove osnovne vrijedosti, koja nije bila tretirana kao ekonomska kategorija.

Središnji faktori koji su uvjetovali proces dezinvestiranja u području infrastrukture telekomunikacijskog prometa su14:

nerealno utvređena nabavna vrijednost osnovnih sredstava na koju je, slijedom, i revalorizacijska stopa bila nerealna, pa se dobiva umanjena neophodna masa za proces reprodukcije;

dihotomija(razdvojenost) između stvarnog vijeka trajanja i tada utvrđene stope amortizacija na sredtstva rada i infrastrukturne objekte.

To drugim riječima pokazuje da se tadašnja zakonska regulativa nije temeljena na ekonomskima zakonitostima već na tzv. dogovorenim odnosima koji su se samo tako nazivali, iako to čak nikada nisu ni bili.

Proces investicijskog održavanja je sukcesivno održavanje telekomunikacijskih sredstava u funkciji. To znači da tokom funkcioniranja može doći do zamjene vitalnih sklopova (tehnički dotrajalih sredstava ili zbog tvorničkog kvara i dr.) u podsistemu telekomunikacijskog prometa.

Dimezija obračunavanja amortizacije mnogo je kompliciranija u cjelokupnom privrednom sistemu. Problem nije u vezi s adekvatnim obračunavanjem amortizacije,

14 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog prometa,Zagreb 1996.god., str. 82.

18


nego u nerealnim otpisnim stopama, što rezultira nižim troškovima amortizacije, pa iz toga proizilazi da je cijena koštanja npr. telekomunikacijske usluge mnogo niža od stvarne. To znači da je pri utvrđivanju prodajne cijene proizvoda ili usluge najvažnije utvrditi što realniju (revaloriziranu) nabavnu vrijednost osnovnog sredstva i odrediti zakonski vijek trajanja osnovnih sredstava što bliže stvarnom vijeku trajanja.

Proučavanjem politike poslovanja i obračunavanja realne amortizacije infrastrukture telekomunikacijskog prometa zaključuje se da je društvena kontrola cijena telekomunikacijskog prometa, koja je donedavno postojala na prostorima bivše države, onemogućavanje interpoliranje tržišnih načela da korisnik plaća u cijelini telekomunikacijsku infrastrukturu u cijeni telekomunikacijske usluge, a u isto vrijeme društvo nije osiguralo mehanizam kompenzacije (naknade iz drugih izvora) za troškove telekomunikacijske infrastrukture kao u željezničkom prometu ili u brojnim privrednim djelatnostima u društvu (rudarstvo, turizam, poljoprivreda, niz nekada neracionalnih i nadasve za društvo preskupih objekata i dr.) u tim godinama.

Praksa pokazuje da je takav sistem cijena u telekomunikacijskom prometu uzrokovano visoku stopu zaduženosti telekomunikacijskih organizacija. Stopa zaduženosti je oko 35% u godini 1947. dospjela čak na 63% u godini 1977, što je iznad granice ekonomske logike, a i društveno privredne tolerancije15.

Neovisno o slabostima koje su postojale u sistemu telekomunikacijskog prometa na prostorima bivše Zajednice jugoslovenskih telekomunikacija, neophodno je zadržati paradigmu da je zapravo proces obračunavanja realne amortizacije činjenica bez koje se ne može zamisliti operacionalizacija osuvremenjivanja tehnologije telekomunikacijskog sistema na prostorima BIH.

U tom kontekstu nezbježan je i proces revalorizacije koji znači utvrđivanje stvarne vrijednosti osnovnih sredstava, što je u jednom sinkronom lancu reprodukcije nepremostiva karika bez koje nema primjene ekonomskih kriterija a ni tržišta kao regulatora svih zbivanja u privrednom sistemu.

Troškovi materijala i energije su izdaci za materijal neophodan u tehnološkom procesu obavljanja telekomunikacijskih usluga (potrošač energenata ili pomoćni materijal neophodan za funkcioniranje sistema telekomunikacijskog prometa).

Troškovi tuđih usluga obuhvaćaju sljedeće: popravci, najamnine i zakupnine, putni troškovi, vještačenja, savjetovanja, tehnička i organizacijska pomoć, oglasi, pristojbe i td.

Troškovi rada znači masu uračunanih plaća (osobnih primanja) unutar telekomunikacijskog prometa. Uvođenjem tehnološki usavršenijih telekomunikacijskih tehnika njihova veličina se ne smanjuje budući da se pojavljuju nove usluge (proširenje izbora usluga) unutar telekomunikacijskih podsistema, koje zahtijevaju djelatnike, sada još znatno većim tehničkim znanjima).

9. Mjesta i nositelji troškova unutar telekomunikacijskog sistema

15 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog sistema,Zagreb 1996. god., str.83.

19


Obuhvatanje ukupnih troškova i njihovo raščlanjivanje po vrstama omogućuju da se upozna veličina troškova, struktura i promjena glede njihovne ukupne veličine. Budući da telekomunikacijski promet proizvodi veći broj usluga, poznavanje njegovih troškova samo u cjelini ne bi bilo od znatne koristi. Zbog toga je neophodno da se ukupni troškovi telekomunikacijskog prometa raščlane i po mjestima nastanka i po nositeljima koji ih uzrokuju.

Mjesta troškova mogu se podijeliti prema različitim kriterijima: na temelju podjele rada, prema fazama u procesu proizvodnje usluga (osnovne i pomoćne dijelatnosti), s obzirom na različite vrste usluga i dr.

Glede današnje obrade u telekomunikacijskom prometu, nositelji troškova mogu biti primarni izazivači kao npr. Konvencionalne jedinice (norma-minuta) i krajnji izazivač usluga u telekomunikacijskom prometu koja ima u tržišnoj proizvodnji i ustrojstvu status korisnog učinka kao i svaki konačni oblik materijalnog proizvoda ili nematerijalne usluge na tržištu glede korisnika. U telekomunikacijskom prometu postoji širok spektar usluga (korisnih učinaka), što znači da su izazivači troškova telekomunikacijske usluge različite namjene. To pak znači da su nositelji troškova u telekomunikacijskom prometu isključivo usluge kao konačan proizvod djelovanja tog podsustava prometnog sistema.

Razvojem tehnike i tehnologije i njihovim adekvatnim uključivanjem u telekomunikacijski podsistem neprestano se širi broj potencionalnih izazivača troškova. U tom kontekstu nepobitno važnu uslugu ima ispitivanje tržišta i prezentacija tržištu- korisnicima raznolikosti i raznorodnosti usluga što mu pruža uvođenje novih telekomunkacijskih usluga. Tako je i u javnom preduzeću BH Telecom značajna tržišna orjentacija koja daje prioritet kvaliteti usluga. Takva tendencija temeljena je odredbenica cjelovite privredna politike naše države, koju telekomunikacijski promet, uklopljen u BH telekomunikacije u cjelini valorizira glede telekomunikacijskih usluga.

Primarni izazivač troškova-konvencionalne jedinice (norma-minuta, norma-sat i sl.) u telekomunikacijskom prometu nisu glavni nositelji troškova. Njihova je prisutnost potrebna, ali telekomunikacijska usluga je onaj korisni učinaka telekomunikacijskog prometa na čemu se temelji sistem stjecanja dobiti i znači inicijatora za uvođenje novih telekomuniokacijskih usluga u podsistemu telekomunikacijskog prometa.

10. Međunarodne udruge za telekomunikacijski promet

20


Sukladnost razvoja u svjetskim i evropskim razmjerima iniciralo je osnivanje i pristupanje nizu međunarodnih udruga kako bi telekomunikacijski promet (kao i ostali oblici prometne djelatnosti) imao jednoznačan način komuniciranja između različitih privreno – društvenih sistema, odnosno kako bi se lakše mogle prevladati značajne razlike koje su posljedica nejednakog stepena razvijenosti privrednih i društvenih ustrojstava. Osim toga u tom kontekstu ujednačavaju se propisi, način rada, određene norme u odvijanju telekomunikacijske djelatnosti, što zahtijeva koordinaciju rada i kompatibilnost komunikacijskih sredstava.

Počeci međunarodne regulative datiraju od godine 1865. kada je potpisana prva međunarodna konvencija o telegrafskom prometu. Nakon toga 1885. slijedi međunarodna konvencija o radioprometu, itd.

Daljnji razvoj išao je u pravcu objedinjavanja i preimenovanja međunarodnih saveza, konvencija i osnivanja novih međunarodnih udruga glede intenzivnog razvoja telekomunikacijske i satelitske tehnologije.

10. 1. Međunarodne udruge za telekomunikacije na svjetskom nivou

Temeljna je udruga za telekomunikacijski promet na svjetskom nivou međunarodni savez za Telekomunikacije (UIT, odnosno ITU). U sklopu Međunarodnog saveza postoji niz institucija koje skrbe o užim područjima telekomunikacijskog sistema – konferencije, komiteti i konzorciji.

Međunarodni savez za telekomunikacije UIT (ITU)Međunarodni savez za telekomunikacije UIT (ITU) utemeljen je 17. maja 1865.

kao Međunarodni telegrafski savez16. Ciljevi i svrha ITU-a su: podržava i proširuje međunarodnu saradnju među svim članovima ITU-a radi poboljšanja i racionalnijeg korištenja telekomunikacijskog sistema, unapređenje i ponuda tehnološke i tehničke pomoći zemljama s nižim nivoomom telekomunikacija, unapređenje tehnologije eksploatacije, usklađenje razvoja tehničkih mogućnosti, koordinacija napora svih zemalja za unapređenje telekomunikacija, dodjela radiofrekvencija i registracija dodijeljenih frekvencija da bi se izbjegle smetnje između radiostanica, unapređenje telekomunikacija u zemljama u razvoju, te unapređenje saradnje među zemljama članicama u tarifiranju različitih usluga.

Međunarodne konferencijeKao sastavni dijelovi Međunarodnog saveza za telekomunikacije (ITU) djeluju

zasebne administrativne konferencije za pojedina područja telekomunikacija. Prva je Konferencija o telegrafskom prometu, druga je Konferencija o radioprometu.

16 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog sistema,Zagreb 1996.god., str. 116.

21


Svjetska administrativna konferencija za telegrafsko-telefonski promet (WATTC)Utemeljena je 1865. u Parizu. Na prvom sastanku regulisana su pitanja pristojbi i

tajnosti telegrama, upotreba šifriranih državnih telegrama, upotreba Morseovih aparata i signala. Razvojem telgrafsko-telefonskog sistema regulirana su pitanja koja su bila u skladu sa nivoom razvijenosti tehnike i tehnologije tog oblika prometa. Tako su regulisana pitanja priznavanja radiografije. Godine 1925. donesena je odluka o osnivanju Međunarodnog savjetodavnog komiteta za telegrafiju (CCIT) koji je kasnije prerastao u Međunarodni savjetodavni komitet za telegrafiju i telefoniju (CCIT). Donose se nove konvencije o telekomunikacijama, pravilnici i dr.17

Svjetska administrativna konferencija o radioprometu (WARC)Osnovana je u Berlinu godine 1906. Regulirala je tokom vremena, od osnivanja

do danas, opsežnu materiju iz područja radioprometa: raspodjelu radiofrekvencija između pojedinih zemalja i djelovanje u slučaju opasnosti na moru. Donesena je prvo međunarodna konvencija o telefonskom prometu, utvrđeno taksiranje riječi u međunarodnom telegrafskom prometu, priznavana je radiotelegrafija kao posebna grana komunikacija, donošeni novi pravilnici i dr.

Međunarodni komiteti za telekomunikacijeU sastavu Međunarodnog saveza za telekomunikacije (ITU) osnovani su posebni

komiteti za obradu određenih problema iz područja telekomunikacija. Neki su savjetodavni, „na osnovi kojih članice Međunarodnog komiteta za telekomunikacije (ITU) izrađuju svoje nacionalne propise.“ Takvi su savjetodavni komiteti: Međunarodni savjetodavni komitet za telegrafiju i telefoniju (CCITT – International Telegraph and Telephone Consultative Commitee) i Međunarodni savjetodavni komitet za radiokomunikacije (CCIR – International Radio Consultative Commitee) te Međunarodni komitet za registraciju frekvencija (IFRB – International Frequence Registration Board).

Međunarodni savjetodavni komitet za telegrafiju i telefoniju (CCITT) Osnovan je godine 1956. Komitet se bavi unapređenjem telefonskih kabela i

problemima što ih nameće sve veča upotreba elektroničkih računara, općim načelima tarifiranja, kvalitetom telefonskih prijenosa i dr.

Međunarodni savjetodavni komitet za radiokomunikacije (CCIR) Osnovan je godine 1927. Zadaća CCIR-a je proučavanje i davanje mišljenja o

tehničkim i eksploatacijskim pitanjima koja su svojstvena za radiopromet te se s posebnom pažnjom odnosi na proces stvaranja, razvijanja i usavršavanja radiokomunikacije u zemljama u razvoju.18

Međunarodni komitet za registraciju frekvencija (IFRB) Osnovan je godine 1906. Glavna je zadaća komiteta upisivanje frekvencija

radiostanica što su ih prijavljuju zemlje članice saveza, praćenje da li radiostanice zaista

17 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekominikacijskog prometa,Zagreb 1996.god.,str. 118.18 Prof.dr.Damir Šimulčik,Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog sistema,Zagreb 1996. god., str.119.

22


emitiraju na prijavljenim frekvencijama te intervencije u slučaju međunarodnih smetnji.

Međunarodni konzorcij za telekomunikacijeMeđunarodna organizacija za telekomunikacije koja skrbi o razvoju i koordinaciji

razvoja jednog užeg segmenta se naziva konzorcij. Tako postoje slijedeći konzorciji za satelitske komunikacije:

a) Međunarodni konzorcij za telekomunikacijske satelite (INTELSAT – International Telecommunications Satellite Consortium)

b) Međunarodni konzorcij za satelitske komunikacije s plovnim objektima (INMARSAT – International Maritime Satellite Consortium).

Lansirano je u zemljinu orbitu sedam satelita, Sistem INMARSAT pokriva prostorno četiri okeana pa korisnik pri ostvarenju telefonske veze bira određeni prefiks.

10.2. Međunarodne organizacije za telekomunikacije na regionalnoj razini

a) Konferencija evropskih uprava posšta i telekomunikacija (CEPT – European Conference of Posts and Telecommunications Administrations) osnovana je 1959. godine. Njezin je sadržaj rada: radiokomunikacije, statistika i obrada, opća načela tarifiranja, televizijski i zvučni signali, eksploatacija i tarife u telefoniji i telegrafiji, komutacija i signalizacija te komutacija podataka;

b) Evropski institut za norme na području telekomunikacija (ETSI – European Telecommunications Standard Institute) osnovan je godine 1988. Sadržaj njegova rada je: pitanje mreže, poslovne telekomunikacije, signalni protokoli i komutacije, prijenos i multipleksori, terminalna oprema, ljudski čimbenik i dr.;

c) Međunarodni konzorcij za satelitske komutacije na području Evrope (EUTELSAT – European Telecommunications Satellite Consortium) osnovan je godine 1981. Naša zemlja prišla mu je 1992. godine;

d) Udruga evropskih mrežnih operatera za javne telekomunikacije (ETNO) osnovana je 1992. godine. Ciljevi udruge ETNO su razvijanje i afirmiranje prema nekim političkim tijelima kao što je CEC (Komisija Evropske Zajednice). Problematika kojom se bavi je: međusobno priznavanje atesta, otvoreni pristup mreži (ONP – Open Network Provision) za telefoniju, evropska numeracija, izgradnja transparentnog i usklađenog tarifnog sistema i međunarodni „Toll Free“ pozivi (razgovori plativi u matičnoj zemlji), usluga „800“. U sklopu udruge izrađuju se studije transevropskih mreža, evropskoga zajedničkog tržišta usluga te neki projekti poput Euro-ATM („Asinhroni transfer mod“ – nova tehnologija prijenosa i komutacije).

11. Zaključak

23


Prva definicija pojma komunikacije utvrđena je na 13. Međunarodnoj telegrafskoj konferenciji u Parizu 1932. godine, a glasi:19 “Telekomunikacije su sve telegrafske i telefonske komunikacije znakova, signala, pisanih priopćenja, zvukova, slika svih vrsta putem žice, radija, odnosno drugog sistema ili postupaka elektroničke ili vizualne signalizacije.”

Prema Zakonu o telekomunikacijama20 pojam telekomunikacija ima značenje tehničkog postupka prijenosa, odašiljanja i primitka bib koje vrste priopćenja ili poruka u obliku znakova, signala, glasa ili govora, slika i zvukova sredstvima telekomunikacijskoga sustava. Telekomunikacijski sistem čini bilo koja tehnička oprema ili sistemi, ukljueujući žićne, svjetlosne, bežićne ili druge elektromagnetske sisteme, sposobne za prijenos, odašiljanje, prespajanje, prijem, upravljanje ili kontrolu elektromagnetskih ili svjetlosnih signala koji se mogu prepoznati kao priopćenja ili poruke.

Na pitanje: to je to telekomunikacijski prornet?, moguće je odgovoriti: Telekomunikacijski promet je skup telekomunikacijskih usluga, telekomunikacijskih poslovnih jedinica (koje čine funkcionalnu i autonomnu telekornunikacijsku mrežu), sredstva za rad (tj. telekomunikacijsku infrastrukturu i telekomunikacijsku suprastrukturu), telekomunikacijskih tehnologiia i ljudskih potencijala. Svi elementi telekomunikacijskog prometa imaju svoja specifična obilježja koja taj promet čine autonomnom vrstom prometa u odnosu na sve druge vrste prometa, pa je razumijivo da je u posljednje vrijeme i formalno pravno odvojen od poštanskog prometa.

Za razliku od drugih vidova saobraćaja telekomunikacijskom saobraćaju predviđa se izuzetno veliki prosperitet (razvoj), što uz velika novčana ulaganja ovoga sektora saobraćaja omogućuje vezanje velikog broja potrošača za ovaj vid saobraćaja. Nivo usluga telekomunikacijskog saobraćaja trebaju biti na visokom stepenu koji bi osigurao zadovoljstvo korisnika, dobar marketing te finacijsku dobit.Velika nada telekomunikacijskog saobraćaja jesu korištenje mobilnih kapaciteta,kao i usluge vezane za internet. Predviđa se da je XXI stoljeće period ekologije i komunikacija. Zaključno se može ukazati na to da je neophodno stvaranje konzistentne politike obračunavanja realne amortizacije i revolorizacije infrastrukture telekomunikacijskog saobraćaja. Koja sa svim ovim osnovama treba da se prilagodi Svijetskom tržištu i ostvari zacrtane ciljeve.

12. Literatura

1. Perić-Radačić-Šimulčik, Ekonomika prometnog sustava, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb 2000.godine

19 O tome ef. Mikula, M.: Razvoj telekomunikacija – od dimnih signala do svjetlovoda, školska njiga, Zagreb., p.4.20 „Narodne novine“, 1999., 76, član. 3. tačke 37. i 38.

24


2. prof. dr. Damir Šimulčik, Ekonomika poštanskog i telekomunikacijskog prometa, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb 1996.godine

3. prof. dr. Šefkija Čekić, Ekonomika u transportu i komunikacijama, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo 2005.godine

4. Ratko Zelenika, Prometni sustavi, sveučilište u Rijeci, 1995. godine

5. www.hgk.hr

6. www.poslovniforum.hr

25


13. Prilog

Ostvareni prihod po vrstama prihoda, po mrežama (fiksna, mobilna paketska) i po vrstama usluga (Razvoj BH Telecom-a od 2005. god.)

26


Uporedni podaci o ostvarenju osnovnih pokazatelja u odnosu na ostvarenje u 2003. godini i u odnosu na Plan poslovanja za 2004 godlnu. (Razvoj BH Telecom-a od 2005. god.)

27

Documents

telekomunikacije sem