Konformizam – promjena ponašanja zbog stvarnog ili zamišljenog uticaja drugih ljudi.

(253)

Informacijski socijalni utjecaj – utjecaj drugih ljudi koji dovodi do konformiranja zato

što druge vidimo kao izvor informacija za usmjeravanje svog ponašanja, konformiramo

se sa drugima zato što vjerujemo da je njihovo tumčenje nejasne situacije tačnije nego

naše i da će nam pomoći u izboru odgovarajućeg načina ponašanja.(255)

Privatno prihvatanje – konformiranje ponašanju drugih zbog iskrenog vjerovanja da je

ono što oni rade ili govore ispravno.(256)

Javno popuštanje – javno konformiranje ponašanja drugih, bez nužnog vjerovanja u to

što govorimo ili radimo.(257)

Socijalna zaraza – brzi prenos emocija i ponašanja kroz masu.(259)

Masovno psihogeno oboljenje – pojava kada se u grupi ljudi javljaju slični tjelesni

simptomi bez poznatog organskog uzroka.

Socijalne norme – implicitna ili eksplicitna pravila grupe u prihvatljivim ponašanjima,

vrijednostima i vjerovanjima grupe.

Normativni socijalni utjecaj – utjecaj drugih ljudi koji nas vodi konformiranju kako bi

nas ti drugi ljudi prihvatili i kako bismo im se svidjeli; ovaj tip konformizma rezultira

javnim ali ne nužno i privatnim prihvatanjem vjerovanja i ponašanja grupe.(264)

Teorija socijalnog utjecaja – prema ovoj teoriji konformiranje socijalnom utjecaju ovisi

o važnosti, blizini i brou drugih ljudi u grupi.(275)

Zasluženo odstupanje – tolerancija koju osoba zavređuje s vremenom, konformirajući

se grupnim normama; ako je priskrbljeno dovoljno zasluženog odstupanja, osoba se može

povremeno ponašati devijantno, bez osvećivanja grupe.(280)

Utjecaj manjine – situacija u kojoj manjina članova grupe utiče na ponašanje ili

mišljenje većine.(281)

Propisujuće norme – promjena ponašanja zbog izravnog zahtjeva druge osobe.(282)

Običajne norme – opažanja ljudi o tome kako se ljudi stvarno ponašaju u određenoj

situaciji, ne ovisno o tome odobravaju li drugi to ponašanje ili ne odobravaju.

Popuštanje – promjena ponašanja zbog izravnog zahtjeva druge osobe. (284)

Spontani konformizam – pokoravanje usvojenim društvenim normama bez razmišljanja

o vlastitim postupcima.

Tehnika vratima u lice – tehnika za izazivanje popuštanja kod koje se ljudima prvo

uputi veliki zahtjev za koji se očekuje da će biti odbijen, a tek potom manji, umjereniji

zahtjev za koji se nadamo da će mu udovoljiti.(285)

Tehnika noga u vratima – tehnika za izazivanje popuštanja kod koje se ljudima prvo

postavi mali zahtjev za koji se očekuje da će mu udovoljiti, a potom veći zahtjev za koji

se nadamo da će mu takođe udovoljiti.(287)

Grupa – dvoje ili više ljudi koji su u međusobnoj interakciji i ovise jedni o drugima, što

podrazumjeva da zbog svojih potreba i ciljeva utiču jedni na druge.(301)

Socijalne uloge – zajednička očekivanja u grupi o tome kako se određene osobe trebaju

ponašati.(302)

Grupna kohezija – obilježja grupe koja povezuju članove i potiču međusobno sviđanje.

(304)

Socijalna facilitacija – sklonost ljudi da postižu bolji uradak u jednostavnim, a lošiji u

složenim zadacima, kada su u prisustvu drugih i kada je moguće procjeniti njihov

pojedinačni uradak.(307)

Socijalno zabušavanje – sklonost ljudi da postižu slabiji uradak na jednostavnim, ali

bolji na složenim zadacima kada su u prisustvu drugih i kada nije moguće procjeniti

njihov pojedinačni doprinos.(309)

Deindividuacija – slabljenje normalnih ograničenja u ponašanju kada se osoba nalazi u

mnoštvu što potiče impulzivne i devijantne postupke.(311)

Gubitak u procesu – svaki aspekt grupne interakcije koji spriuječava uspješno

rješavanje problema.(315)

Nadopunjujuće pamćenje – zajedničko pamćenje dviju osoba koje je djelotvornije od

pamćenja svake osobe pojedinačo.(317)

Grupna zaslijepljenost – vrsta mišljenja kod koje je održavanje grupne kohezije i

solidarnosti važnije od realističnosg razmatranja činjenica.(320)

Grupna polarizacija – sklonost grupa prema donošenju odluka koje su ekstremnije od

početnih stajališta članova. (320)

Teorija velikih ljudi – teorija prema kojoj osobu dobrim vođom čine određene ključne

osobine ličnosti, neovisno o situaciji.(321)

Kontingencijska teorija vođenja – teorija prema kojoj učinkovitost vođenja ovisi o

tome u kojoj je mjeri vođa usmjeren na zadatak ili usmjeren na odnose te o stupnju

kontrole utjecaja koje vođa ima nad grupom.(322)

Vođa usmjeren na zadatak – vođa koji je više usmjeren na obavljanje zadatka negoli na

osjećaje i odnose među zaposlenicima.

Vođa usmjeren na odnose - vođa koji primarno brine o osjećajima i odnosima među

zaposlenicima.

Socijalna dilema – sukob u kojem najkorisniji postupak za pojedinca ako ga odabere

većina ljudi, ima štetne posljedice za sve.(326)

Strategija milo za drago – način povećanja suradnje kod kojeg se prvo ponašatre

suradnički, a zatim uvijek reagirate na način na koji je vaš protivnik reagirao u

prethodnom krugu (suradnički ili natjecateljski).(328)

Dilema javnih dobara – socijalna dilema kod koje pojedinci moraju doprinjeti

zajedničkim resursima kako bi zadržali društveno dobro.

Dilema zajedništva – socijalna dilema kod koje svako uzima iz zajedničkih resursa, koji

se obnavljaju ako se koriste umjereno, ili nestaju ako se koriste pretjerano.

Pregovaranje – oblik komunikacije među suprotstavljenim stranama u sukobu kod kojeg

se daju i primaju ponude, a rješenje se javlja tek kad se obje strane slože. (332)

Integrativno rješenje – rješenje sukoba kod kojeg obje strane razmjenuju ustupke prema

svojim različitim interesima, pri čemu svaka strana radi ustupke u područjima koja njoj

nisu važna, ali su važna drugoj strani.

Učinak blizine – pojava da učestaliji susreti i interakcije s ljudima povećavaju

vjerovatnost da će nam oni postati prijatelji. (340)

Učinak puke izloženosti – nalaz da češća izloženost podražaju povećavavjerovatnost da

će nam se on svidjeti. (341)

Teorija socijalne razmjene – teorija prema kojoj osjećaji koje ljudi imaju o vlastitim

odnosima ovise o njihovim percepcijama dobitku i gubitku u odnosu, vrsti odnosa

kakvog zaslužuju i vjerovatnosti da će s nekim drugim imati bolji odnos. (353)

Razina očekivanja – očekivanja ljudi o razini nagrada i kazni koje će vjerovatno primiti

u određenom odnosu.

Razina očekivanja od alternativne veze – očekivanja ljudi o razini nagrada i kazni koje

bi primili u nekoj drugoj vezi.

Teorija jednakosti – teorija prema kojoj su ljudi najsretniji u odnosima u kojima su

dobici i gubici koje osoba doživljava te njezini doprinosi vezi otprilike jednaki dobicima,

gubicima i doprinosima druge osobe. (354)

Partnerska ljubav – osjećaji intimnosti i naklonosti koje osjećamo kada nam je jako

stalo do osobe, ali u njezinu prisustvu ne osjećamo strast ili pobuđenost. (356)

Strastvena ljubav – osjećaji intenzivne čežnje, propraćeni fiziološkom pobuđenošću,

koje sjećamo prema osobi. Kada nam je ljubav uzvraćena, osjećamo snažno ispunjenje i

ushit, a kada nije, osjećamo tugu i očaj.

Trodijelna teorija ljubavi – shvatanje da se različite vrste ljubavi sastoje od različitih

stupnjeva triju sastavnica, bliskosti, odanosti i strasti. (358)

Stilovi ljubavi – temeljne teorije koje ljudi imaju o ljubavi, a koje usmjeravaju njihovo

ponašanje u odnosima. Definirano je šest stilova: eros, ludus, storge, pragma, mania i

agape.

Model ulaganja – teorija prema kojoj odanost osobe u vezi ovisi o njezinom

zadovoljstvu vezom u terminima dobitaka, gubitaka i razine očekivanja; razine

očekivanja od alternativne veze, te o tome koliko je uložila u vezu, a bit će izgubljeno

ako je napusti. (362)

Odnosi razmjene – odnosi kojima upravlja potreba za jednakošću (tj. za jednakim

omjerom dobitaka i gubitaka). (364)

Odnosi zajedništva – odnosi u kojima je primarna briga osobe reagiranje na potrebe

druge osobe. (365)

Evolucijski pristup ljubavi – teorija proizašla iz evolucijske biologije koja pretpostavlja

da muškarce i žene privlače različita obilježja suprotnog spola (muškarce privlači ženin

izgled, žene privlače muškarčevi resursi) jer to maksimalno povećava njihov

reproduktivni uspjeh. (366)

Stilovi privrženosti – očekivanja o odnosima s drugima koja ljudi razvijaju, utemeljena

na odnosima koje su u dojenačkoj dobi imali sa svojim primarnim odgajateljima. (368)

Sigurni stil privrženosti – stil privrženosti koji obilježava povjerenje, izostanak straha

od napuštanja te osjećaj da smo vrijedni i prihvaćeni.

Izbjegavajući stil privrženosti – stil privrženosti koji obilježava potiskivanje potrebe za

privrženošću, jer su pokušaju uspostavljanja intimnosti odbijeni. Ljudima s ovim stilom

teško je uspostaviti intimne veze. (369)

Anksiozni /ambivalentni stil privrženosti – stil privrženosti koji obilježava zabrinutost

da drugi neće uzvratiti želju osobe za intimnošću, što dovodi do natprosječnog stupnja

anksioznosti.

Dijalektika odnosa – teorija koja pretpostavlja da su veze stalno u stanju mijenjanja,

zbog djelovanja suprotstavljenih sila autonomije/povezanosti, novosti/predvidljivosti i

otvorenosti/zatvorenosti. (372)

Autonomija/povezanost – tenzija između želje da zadržimo svoju nezavisnost i

autonomiju i želje da osjetimo emocionalnu povezanost s drugom osobom.

Novost/predvidljivost – tenzija između želje za uzbuđenjem i novosti u vezi i želje za

onim što je sigurno i predvidljivo.

Otvorenost/zatvorenost – tenzija između želje da se otvorimo i otkrijemo drugoj osobi i

želje da budemo privatni i diskretni.

Prosocijalno ponašanje – bilo koje djelo počinjeno s ciljem ostvarivanja dobrobiti za

drugu osobu. (382)

Altruizam – želja za pomaganjem drugoj osobi čak i ako ona podrazumijeva gubitak za

osobu koja pomaže.

Evolucijska psihologija – pokušaj objašnjenja socijalnog ponašanja u terminima

genetskih čimbenika koji su evoluirali tokom vremena prema načelima prirodne

selekcije. (383)

Selekcija srodnika – pretpostavka da prirodna selekcija preferira ponašanja kojima

pomažemo genetskim srodnicima.

Norma uzajamnosti – očekivanje da će pomaganje drugima povećati vjerovatnost da će

oni nama pomoći u budućnosti. (385)

Empatija – sposobnost uživljavanja u stanje druge osobe i doživljavanje događaja i

osjećaja (npr. radosti i tuge) na način na koji ih ta osoba doživljava. (387)

Hipoteza empatija – pretpostavka da ćemo, doživljavamo empatiju s osobom, pokušati

pomoći toj osobi iz potpuno altruističnih razloga, neovisno o tome možemo li time šta

dobiti. (388)

Altruistična ličnost – ona obilježja osobe koja je potiču da pomaže drugima u nizu

različitih situacija. (392)

Vlastita grupa – grupa s kojom se pojedinac kao član poistovjećuje. (394)

Vanjska grupa – grupa s kojom se pojedinac ne poistovjećuje.

Hipoteza oslobađanja od negativnog raspoloženja – pretpostavka da ljudi pomažu

kako bi umanjili vlastitu tugu i nelagodu. (397)

Hipoteza urbane prenapučenosti – teorija prema kojoj su ljudi koji žive u gradovima

neprestano bombardovani podražajima te se drže za sebe kako bi izbjegli da ih preplave.

(398)

Efekt broja promatrača – nalaz da što je veći broj promatrača koji svjedoče nesreći,

manja je vjerovatnost da će bilo ko od njih pomoći. (401)

Nemar zbog mnoštva – pojava kod koje promatrači u slučaju nesreće pretpostavljaju da

je sve u redu jer niko drugi ne djeluje zabrinuto. (403)

Difuzija odgovornosti – pojava kod koje se osjećaj odgovornosti za pružanje pomoći

svakog promatrača smanjuje s povećanjem broja svjedoka. (405)

Agresivno ponašanje – namjerno ponašanje kojem je cilj nanošenje fizičke ili psihičke

boli. (417)

Neprijateljska agresija – agresivni postupci koji proizilaze iz osjećaja ljutnje i

usmjereni su na nanošenje boli.

Instrumentalna agresija – agresija koja je sredstvo za postizanje nekog drugogo cilja, a

ne nanošenja boli.

Eros – prema Freudu instinkt života. (418)

Thanatos – prema Freudu, instinktivni nagon smrti koji dovodi do agresivnih postupaka.

Hidraulička teorija – teorija prema kojoj se neizražene emocije nakupljaju i stvaraju

pritisak te se moraju izraziti kako bi se taj pritisak smanjio.

Amigdala – područje u središnjem dijelu mozga koje je povezano s agresivnim

ponašanjima. (421)

Serotonin – hemijska tvar u mozgu koja može inhibirati agresivne impulse.

Testosteron – hormon povezan s pojačanom agresijom.

Frustracijska teorija agresije – teorija prema kojoj frustracija – percepcija da smo

spriječeni u ostvarenju cilja – povećava vjerovatnost agresivnog reagiranja. (426)

Relativna deprivacija – percepcija da vi (ili vaša grupa) imate manje nego što

zaslužujete, manje od onoga što očekujete, ili manje od onoga što imaju ljudi slični vama.

(427)

Agresivni znak – predmet koji je povezan s agresivnom reakcijom (npr. oružje) i čija

prisutnost može povećati vjerovatnost javljanja agresije. (428)

Teorija socijalnog učenja – teorija prema kojoj socijalno ponašanje (npr. agresija)

usvajamo opažanjem i oponašanjem drugih. (430)

Socijalni scenarij – načini društvenog ponašanja koje implicitno učimo iz svoje kulture.

(436)

Katarza – shvatanje da <<ispuštanje pare>> agresivnim ponašanjem, gledanjem drugih

kako se agresivno ponašaju ili maštanjem o agresiji, oslobađa nakupljenu agresivnu

energiju i stoga umanjuje vjerovatnost daljnjeg agresivnog ponašanja. (441)

Predrasuda – neprijateljski ili negativan stav prema pripadnicima prepoznatljive grupe

ljudi, koji se zasniva isključivo na njihovu članstvu u toj grupi. (460)

Stereotip – generalizacija o grupi ljudi, kojom se istovjetne osobine pripisuju gotovo

svim članovima te grupe, neovisno o stvarnim varijacijama između članova. (461)

Diskriminacija – neopravdano negativno ili štetno ponašanje prema članovima grupe,

samo zbog njihove pripadnosti toj grupi. (465)

Homogenost vanjske grupe – opažanje članova vanjske grupe međusobno sličnijima

(homogenijima) nego što stvarno jesu, i međusobno sličnijima nego što se opažaju

članovi vlastite grupe. (469)

Iluzorna korelacija – sklonost uočavanja odnosa ili korelacije između događaja koji u

stvari nisu povezani.(477)

Model knjigovodstva – teorija prema kojoj informacije nesukladne stereotipu rezultiraju

postupnim mjenjanjem stereotipa. (479)

Model obrata – teorija prema kojoj informacije neusklađene stereotipu vode radikalnoj

promjeni sterotipa.

Model podtipova – teorija prema kojoj informacije nesukladne sterotipu vode stvaranju

novih podstereotipova kako bi se prilagodilo informacijama bez mijenjanja početnog

stereotipa.

Krajnja atribucijska pogreška – sklonost dispozicijskim atribucijama za čitavu grupu

ljudi. (481)

Prijetnja stereotipom – strepnja članova manjinske grupe da njihovo ponašanje može

potvrditi kulturalni stereotip. (482)

Optuživanje žrtve – sklonost okrivljavanja pojedinaca (donošenju dispozicijske

atribucije) za njihovu viktimizaciju. Obično je motivirana željom da se svijet vidi kao

pravedno mjesto. (483)

Samoispunjavajuće proročanstvo – slučaj kada ljudi (1) imaju očekivanje o tome kakva

je druga osoba, a što (2) utječe na njihovo ponašanje prema toj osobi, što (3) izaziva da se

ta osoba ponaša u skladu s početnim očekivanjima, dovodeći do toga da se ta očekivanja

pokažu istinitima.. (484)

Teorija realnog sukoba – prema ovoj teoriji ograničeni resursi vode sukobu između

grupa i rezultiraju povećanjem predrasuda i diskriminacije. (486)

Traženje žrtvenog janjeta – sklonost pojedinaca da, kada su frustrirani ili nesretni

pomaknu agresiju prema grupama koje su neomiljene, uočljive i relativno nemoćne.

(490)

Institucionalizirani rasizam – rasistički stavovi većine članova društva zato što žive u

društvu u kojem su stereotipi i diskriminacija norma. (491)

Institucionalizirani seksizam – seksistički stavovi većine članova društva zato što žive u

društvu u kojem su stereotipi i diskriminacija norma.

Normativni konformizam – sklonost priklanjanju grupi kako bi se udovoljilo

očekivanima grupe i postiglo prihvatanje.

Moderne predrasude – nepredrasudno ponašanje pred drugima, dok se u sebi

zadržavaju predrasudni stavovi. (492)

Međusobna ovisnost – situacija u kojoj dvije ili više grupa trebaju jedna drugu i moraju

se osloniti jedna na drugu kako bi postigle cilj koji je važan za obje grupe. (496)

Razred–slagalica – tehnika rada u učionici osmišljena u svrhu smanjenja predrasuda i

podizanja samopoštovanja djece. Djeca se raspodjeljuju u male mješovite grupe pri čemu

uspjeh u učenju svakog pojedinog djeteta ovisi o drugoj djeci. (498)

Stres – negativni osjećaji i vjerovanja koji se javljaju uvijek kada ljudi procijene da se ne

mogu suočiti sa zahtijevima svoje okoline. (510)

Percipirana kontrola – vjerovanje da možemo utjecati na svoju okolinu i određivati

hoćemo li doživjeti pozitivne ili negativne ishode. (512)

Samopouzdanje – vjerovanje da smo sposobni izvršiti određene postupke koji će dovesti

do željenih ishoda. (516)

Naučena bespomoćnost – stanje pesimizma koje se javlja kada negativni događaj

pripisujemo stabilnim, unutarnjim i globalnim čimbenicima. (517)

Stabilna atribucija – vjerovanje da je događaj uzrokovan čimbenicima koji se tokom

vremena neće mijenjati (npr. vaša inteligencija), što je suprotno nestabilnim čimbenicima

koji će se tokom vremena promijeniti (npr. količina truda koji ulažete u zadatak).

Unutarnja atribucija – vjerovanje da je događaj uzrokovan nečim vezanim uz vas (npr.

vašim vlastitim sposobnostima ili trudom), što je suprotno čimbenicima izvan vas (npr.

težina ispita).

Globalna atribucija – vjerovanje da je događaj uzrokovan čimbenicima koji su

primjenjivi u velikom broju situacija (npr. vaša inteligencija, koja utječe na vaš uradak u

brojnim područjima), a ne čimbenicima koji su specifični i primjenjivi samo u

ograničenom broju situacija (npr. vaše glazbene sposobnosti, koje će utjecati na vaš

uradak na predavanjima iz glazbene kulture, ali ne i na ostalim predavanjima.)

Stilovi suočavanja – načini na koje ljudi reagiraju na stresne događaje. (522)

Reakcija borbe ili bijega – reagiranje na stresne događaje napadanjem izvora stresa ili

bježanjem od njega.

Reakcija brige i prijateljstva – reagiranje na stres brižnim postupcima osmišljenim za

zaštitu sebe i vlastitog potomstva (briga) te stvaranjem socijalnih mreža koje pružaju

zaštitu od prijetnji (sklapanje prijateljstava). (523)

Socijalna podrška – percepcija da drugi reagiraju na potrebe pojedinca i prihvataju ih.

(524)

Pretpostavka o ublažavanju stresa – teorija da trebamo socijalnu podršku samo kad

smo pod stresom, jer nas štiti od štetnih učinaka tog stresa. (525)

Tip A nasuprot tipu B ličnosti – tipologija ličnosti koja se temelji na načinu

uobičajenog suočavanja ljudi s izazovima u vlastitom životu: osoba tipa A obično je

sklona natjecanju, nestrpljiva, neprijateljski raspoložena i usmjerena na kontrolu, dok je

osoba tipa B obično strpljiva, opuštena i nije sklona natjecanju. (527)

Napučenost – broj ljudi koji obitavaju na danom prostoru. (543)

Skučenost – subjektivni osjećaj nelagode zbog prisustva drugih ljudi.

Preopterećenost osjetila – primanje veće količine podražaja iz okoline od one kojoj u

danom trenutku možemo posvetiti pažnju ili je obraditi. (544)

Propisujuće norme – percepcija ljudi o tome koja ponašanja drugi odobravaju ili ne

odobravaju. (552)

Običajne norme – percepcije ljudi o tome kako se drugi ljudi zapravo ponašaju u danoj

situaciji, neovisno o tome odobravaju li drugi takvo ponašanje ili ne odobravaju.

Zapažanje – proces zamjećivanja i poklanjanja pažnje informacijama iz okoline. Budući

da ne mogu opaziti sve što se oko njih događa, ljudi zapažaju samo dio dostupnih

informacija iz okoline. (562)

Pohranjivanje – proces kojim ljudi informacije koje su zapazili u okolini pohranjuju u

pamćenje. (563)

Dosjećanje – proces kojim ljudi prizivaju informacije pohranjene u pamćenju.

Pristranost prema vlastitoj rasi – nalaz da su ljudi u prepoznavanju lica pripadnika

vlastite rase, nego lica pripadnika drugih rasa.(565)

Rekonstruirajuće pamćenje –proces kojim informacije s kojima smo se susreli nakon

nekog događaja iskrivljuju pamćenje toga događaja. (566)

Traženje izvora – proces kojim ljudi pokušavaju prepoznati porijeklo svojih sjećanja.

(567)

Poligraf – uređaj koji mjeri fiziološke reakcije ljudi (npr. otkucaje srca). Zaposlenik na

poligrafu, promatrajući kako osoba fiziološki reagira pri odgovaranju na pitanja,

pokušava odrediti laže li neko. (574)

Kognitivni intervju – tehnika kojom uvježbani intervjuer pokušava poboljšati

svjedokovo dosjećanje usmjerujući pažnju svjedoka na detalje i kontekst događaja. (576)

Naknadna dosjećanja – dosjećanja ranijeg događaja, kao što je seksualno zlostavljanje,

koje je bilo zaboravljeno ili potisnuto. (577)

Sindrom lažnih sjećanja – sjećanje ranijeg traumatskog iskustva koje je objektivno

lažno, ali se svejedno smatra istinitim. (578)

Teorija odvrćanja - hipoteza da prijetnja zakonskim sankcijama uzrokuje suzdržavanje

ljudi od kriminalnih radnji sve dok se kazne doživljavaju kao relativno stroge, izvjesne i

brze. (584)

Pravednost postupka – procjene ljudi o poštenosti postupka kojim se određuje ishod,

kao jesu li ljudi krivi ili nedužni za zločin. (588)