LIPANJ 2013.BROJ 6

BREVIJAR ZA SVAKOGA NA MORU 51 LUKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

Životom u krmuŽivotom u krmuKomiža:Komiža:

KAKO IZAZVATI TURIZAMKAKO IZAZVATI TURIZAM

Hrvatska na dah

2

Elizabeta i Mario Garber

Zamislite dan u rasponu od Palagruže do Plitvičkih jezera. Malo izgleda «tro-po lušo», ali za par dana godišnjeg

odmora čovjeku svašta može past na pamet. A jutro na Palagruži i sumrak na Plitvičkim jezerima, ili obratno, to je pravi i nezaboravni prizor iz Hrvatske u malom, u jednodnevnom ekstraktu.

Palagruža je najudaljeniji hrvatski otok,

sa svjetionikom i par obitelji koje tu žive i

rade, ali pravih stanovnika nema, osim ri-

bara koji su tu oduvijek ribarili danju i noću,

provodeći u brodu na moru tjedan ili dva u

palagruškom akvatoriju. Zadnjih godina taj

fenomen sve više opsjedaju turistički lovci na

nedirnutu ljepotu.

PLITVICE I PALAGRUŽA

A ljepota Plitvičkih jezera slijeva se u sl-

apovima u samom srcu Hrvatske, u mreži ri-

jeka i pritoka, odišući planinskom svježinom

i netaknutim ozračjem gdje je Priroda na

vlasti. Sve raznolikosti Hrvatske upozna se

na tom potezu, Palagruža – Plitvice. Valja se

uspeti na Velebit i otkriti zeleno more Like ili

gorje i šume Gorskog kotora u unutrašnjosti.

Možeš se kao nautičar probuditi na Pak-

lenjacima, u Palmižani preko puta Hvara, ali

za samo par sati evo vas na Plitvicama, na

moru jezera u podnožju slapova, opkoljeni,

zarobljeni neviđenom moći prirode, au-

toritetom vječnih mijena. Jer Plitvice su u

beskonačnom tretmanu vode i taloženja

vapnenca, nastajanja sedre, u toliko

dinamičnom procesu da sigurno niste dva

puta vidjeli isto. Duhovito je zaključiti kako je

to dobar razlog za što češći posjet Plitvicama.

Za tri-četiri sata može se prilično temelji-

to pretražiti jezera, uz turističke vlakove i

plovila. Lika vrvi od svih vrsta restorana i ho-

tela, domaćih specijaliteta na ražnju, u loncu,

neodoljivih izletišta. Ako krenete iz Splita i

u Dugopolju koristite autocestu, nakon dva

sata svladali ste Velebit, poslije tunela Sveti

Rok silazite na Gornjoj ploči.

SLUNJ I UDBINA

Odatle vam treba običnom cestom 22

minute do Udbine i originalnog domaćeg

Probudite se sa suncem na Paklenjacima ispred Hvara, skočite u Split i odmah autocestom prema Plitvicama, sve 3-4 sata. Zapamtit ćete Hrvatsku u jednom danu/dahu, s mora na zelenu pučinu Like i njezinih specijaliteta

PUČINE MODROG I ZELENOG

UPLOVITI SE MORA

3

ugođaja na Jankovićevom ranču u «Ličkom

selu» s vrhunskim roštiljem, te janjetinom

ispod peke ili na ražnju. Ako ste se probudili

rano, sa suncem na otocima ispred Splita,

možete najprije obići Plitvice, pa se vratiti

u Udbinu. Ali sumnjamo da ćete odoljeti,

putem prema Plitvicama zapet ćete u Udbini

i nakon ličkog mesa i krumpira dobro će vam

doći šetnja Plitvičkim jezerima.

Od Udbine do Nacionalnog parka Plitvice

ostaje vam 61 km odlične ceste. A cijeli dan je

pred vama. Nakon jezera možete na povrat-

ku ponovno u „Ličko selo“, jer ta Udbina vam

je kao sudbina, nije lako zaobići mirise s

ražnja. Naš savjet je ipak pustolovan. Poslije

Plitvica večerajte u Slunju, prizori kao na

sojenicama, poznato turističko stjecište Ras-

toke, ponovno jezera, slapovi, birate između

pastrve i medvjeda. A onda na spavanje u

divnom planinskom ambijentu apartmana

obitelji Štefanac.

Ujutro možete skočit do Zagreba (100

km), ali bolje bi bilo seoskim putovima iz

Slunja u Josipdol na lovačke specijalitete pa

preko Gorskog kotara, Bjelolasice i Velebita

u Novi Vinodolski, ako ste dogovorili da vas

morem stignu prijatelji koje ste jučer ostavili

na Hvaru. Treća verzija je povratak na ražanj u

Udbinu, ako ste je jučer možda preskočili zbog

plitvičkih izazova. I predvečer ste u Splitu.

LIČKA PUČINA Pohvalite se kako ste preplovili Hrvatsku u jednom danu/dahu, od gradelanih ovčica iz mora do janjetine s ličke zelene pučine. I nautičar je čovjek. A to znači da mu ni-kad nije slađe krenuti na janjetinu u brda i unutrašnjost, nikad slađe nego kad je na moru. Sve pučke regate na Jadranu, s ove ili one strane, završe se krstarenjem po otočkim kaletama i betulama, ali i izletom u brda na selo. Prošlog smo ljeta u Lučkom vjesniku po-nudili fotoreport kako se iz Zagreba može stići u Split s pola litre benzina. Bila je to avan-tura dvojice biciklista koji su to malo benzina potrošili na kuhalo. A evo i ovog izazova. Putem ćete sigurno sresti kolone biciklista. A u najskorija vremena možda i prvi kruzer na Plitvicama. Tako je izgledalo i nekidan, kao u Veneciji, na tisuće Japanaca i fotoaparata.

Čekajući plitvičku splav

Savjetujemo šest etapaSavjetujemo šest etapa

SLUNJ – ZAGREBPut: 105 km

Vrijeme: 1,35 h

Trošak: 86 kn

CJENIK Ulaznica za Nacionalni park Plitvice

stoji 110 kn, noćenje u apartmanima

obitelji Štefanac 100 kn po osobi, a

gastronomski hit „ličku vješalicu“ u

„Ličkom selu“ kod Jankovića možete

dobiti za 60 kn. S Autoceste siđete

u Gornjoj ploči i dalje ne plaćate

cestarinu...

PUČINE MODROG I ZELENOG

SPLIT – PLITVIČKA JEZERAPut: 256 km

Vrijeme: 2,47 h

Trošak: 249 kn

Gorivo: 166 kn

Cesta: 83 kn

GORNJA PLOČA – UDBINAPut: 16 km

Vrijeme: 0,22 h

Trošak: 10 kn

PLITVICE – SLUNJPut: 32 km

Vrijeme: 0,33 h

Trošak: 21 kn

SPLIT – GORNJA PLOČA Put: 199 km

Vrijeme: 2 h

Trošak: 212 kn

UDBINA – PLITVICEPut: 61 km

Vrijeme: 1 h

Trošak: 39 kn

4

Rastoke

5

Porinut je evo i šesti broj Lučkog vje-snika/Port newsa, lista koji nautičaru može poslužiti kao brevijar, nešto kao

„jelovnik“ za kušanje svih specijaliteta naše Srednje Dalmacije, počevši od prekrasnih uvala do originalnih naših kultura, tradicija,

VIS KAO HIT!VIS KAO HIT!

Piše: Domagoj Maroević, ravnatelj Lučkeuprave županijeSplitsko-dalmatinske

Photo: Sumartin on the island of Brač

običaja i svakodnevice uz jelo i piće. Ovo je već drugo ljeto da se i specijali-ziranim listom trudimo servirati gostu sve u čemu može uživati, da ništa od naših poseb-nosti ne preskoči, zaboravi, nego da se zalju-bi u ovo podneblje koje to zaslužuje i da mu se vrati. Trudimo se i nizom projekata, investira-njem u održavanje i izgradnju naših obala, pristaništa, lučica, marina i vezova, kako bi suvremeni nautičar u što boljim uvjetima proveo odmor, pretpostavljajući i njegov pu-stolovni duh. Obično na početku sezone više prostora u listu ponudimo udaljenim destinacijama

Izdavač:Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije

Za izdavača:Ravnatelj Lučke upraveDomagoj Maroević

Glavni urednik:Domagoj Maroević

Urednik:Mario Garber

Koncept, dizajn i fotografije:Garber media d.o.o.Segor Garber

Prijevod:Vuk Oreb

Lektor:Elizabeta Sonjara Garber

Grafička priprema:Nenad Nazlić

Tisak:Split, Slobodna Dalmacija Print d.o.o.

Internetsko izdanje:www.lusdz.hr (link: Lučki vjesnik)

Sva prava pridržava Garber media d.o.o.info@garber-media.hr

ISSN 1848-4689

ili onim mjestima koja su se zadnje vrijeme

pokazala kao hit hrvatske turističke ponu-

de. Vis je upravo takvih karakteristika pa

ga osvajaju vrlo rano, čak i prije sezone, oni

nautičari koji nisu dio uobičajene turističke

opsade.

Zato Hvar na primjer ili Bol, Makarska,

Trogir... uživaju prednosti u srcu sezone. Ali

zanimljivo je pratiti te promjene u educira-

nosti našeg gosta. Nešto od toga pronaći

ćete i u ovom šestom broju Lučkog vjesni-

ka/Port Newsa koji izlazi upravo uoči prvog

„Euro-ljeta“ na hrvatskoj obali Jadrana. Sa

srećom!

UMJESTO GPS-a

Zagrljaj sunca Mediterana

Dosta vam je prelistat sve te jedrilice

po krmi pa da i vi osjetite kakav je to

doživljaj uplovit u porat Komiže na

otoku Visu i vezat se za taj spektakularni mul,

koji „radi“ danonoćno u svakome životnom

smislu. Pijani od mora, sunca, soli, viškog

plavca, života koji vrije do kasno u noć u sva-

koj kaleti, konobi, disku na plaži ili pod zvjez-

danim nebom nikad tako bliskim – upijate

svaku kap onako malaksali i nesvjesni ne-

ponovljivosti uspomene koju morate jednog

dana obnoviti.

FLOTE IZ ŠVEDSKE Isto osjetiš makar i profesionalno odrađuješ

svoj fotoreport s tog nesvakidašnjeg

pristaništa u drevnome portu odakle su po-

vijesne i mitske gajete ribarskih generacija

FotoreportMario Garber

isplovljavale na pučinu budućnosti, sve do

sadašnjosti, na primjer ove otprije nekidan,

točnije 27. svibnja 2013. kad se dogodilo

iskrcavanje mlađarije iz Švedske u Komižu.

– Za kraj školske godine organiziraju

se slični izleti, kao za maturu – objasnit će

vam Smiljana Repanić, mlada meštrica od

turizma i nautike, zaposlena u tvrtki Nautički

centar Komiža u kojem brinu o gostima i

nautičarima svake vrsti.

– Bude tu i ekipa mladih znanstve-

nika koji pohađaju neki seminar i slično, a

nađe se i mnogih ekskurzija, istraživačkih ili

avanturističkih ekipa. U Komižu zna odjed-

nom uploviti i po 50 jedrilica koje su u orga-

nizaciji poznate fi rme „Yacht week“, orijenti-

rane na tri značajne lokacije, Hrvatsku, Kretu

i Tajland. U stanju su odjednom dovesti i 200

ŽIVOTOM U KRMUŽIVOTOKOMIŽA KAO USRED LJETAKOMIŽA KAO USR

6

jedrilica koje se druže tjedan ili dva, samo na dan vežu se u nekom od naših prekrasnih gradića uz more i po otocima pa se tu od-maraju, zabavljaju i upoznavaju s radostima života i svijeta – priča ukratko opća iskustva Smiljana Repanić.

RADE NON-STOP Komiški mul radi „non-stop“ jer mnogi izaberu feštu na krmi vlastitoga broda, drugi krenu u opsadu komiških uličica, butiga, konoba i kafi ća, a neki se otisnu i u brda da se nakon ribljih specijaliteta vrate mesu pri-premljenom po domaćem receptu. Naravno da je tu i kajakaša, planinara, biciklista, pa čak i kriketaša... I tako su posvuda svima po svi-jetu puna usta Komiže, Biševa, Visa i Hrvatske na Jadranu.

ŽIVOTOM U KRMUOM U KRMUKOMIŽA KAO USRED LJETARED LJETA

7

8

Tek tamo negdje krajem 1996. je nor-

malnome čoviku u Hrvatskoj palo na

pamet uplatit aranžman za doček Nove

godine. Jer prethodnih se godina nije moglo

onako baš sto posto bit siguran da te neće

ratna sirena za uzbunu pozvat u sklonište. A

viški hotel Issa objavio je u splitskom dnevni-

ku Slobodna Dalmacija mali oglasić kako se

za nešto malo kuna može dva-tri dana guštat

na Visu i uplovit u sretnu novu 1997.

I jest bio to nesvakidašnji doček. Otok Vis

je time zapravo porinut na otvoreno turistič-

ko more tržišta. Prvi put bez vojske, otok je

bio svakome dostupan, nakon odlaska JNA iz

Hrvatske. Danas, poslije desetljeća i pol, Vis je

bogat turističkim iskustvima, ali je još uvijek u

usporedbi s turističkim svijetom nešto kao u

slikarstvu – čista Naiva.

Vis obalom, u brdima i u podzemlju

DOČEK NOVE 1997. Nije Vis naivan nego je autentičan, origi-

nalan, spontan, svoj, atipičan, a najveći mu je

šarm što još nije prešao u rutinu dočekuju-

ći svoje goste, što se tome još uvijek veseli i

zanosi, nije isključivo poslovno napaljen. To

je njegova prednost. Do te mjere da nonša-

lantno zna i pogriješit. Pa i to mu je prednost!

Na tom davnom dočeku 1997. u hotelu

Issa su kasnili s grijanjem po sobama, a bilo

je burno i hladno, naravno usred zime. I, kad

je konačno grijanje proradilo do daske, okre-

nulo je meteorološki na jugo. Nije bilo druge

nego dati se u bijeg iz hotelske sobe. Prekr-

starili smo otok obalom i iznutra.

Baš tako bi se moglo reći, jer tu zbilja

postoje tri dimenzije: oko otoka morem, u

brda usred otoka, a onda i u njegovu utrobu

tragom raznih prirodnih špilja, i onih koje su

služile u vojne svrhe, i koje su izbušene još u

doba Titova režima. Sve su to izuzetne viške

osobitosti.

MILITARY UNDERGROUND

Budućnost hrvatskog turizma sigurno je otok Vis sa svojimprednostima destinacije koja nije ogrezla u rutini brutaln

OTOK SKRIVENOG BLAGAOTOK SKRIVENOG B

8 Uranila sezona na viškoj rivi

9

Otok u tri dimenzije znači uzduž Visa,

širom Visa, ali i njegovim debelim

morem pa tako i kopnom: u brda, ali i

u viške podrume, od vina do njegovih pećina

i špilja, a naposljetku i zaronom do njegovih

plavetnih dubina. Vis je za ronioce prava bla-

godat.

Poznato je godinama da tu slovenski

istraživači podmorskih dubina rado dolaze,

mnogi od njih su i pravi eksperti, poznava-

telji viških nalazišta, a i sam Vis ima tradiciju

uglednog ronilačkog prezimena Zanki poput

Frane Zankija, svjetskoga glasa, te njegovih

mlađih nasljednika i hrabrih osvajača ronilač-

kih dostignuća.

Fenomen ajmo reć ronilačkog turizma širi

se i daleko dopire pa na Vis dolaze i ekipe iz

Varaždina. Riječ je o klubu podvodnih aktiv-

nosti „Drava“ iz Varaždina i njihovim prijate-

ljima iz Koprivnice („Šoderica“). Njih trinaest,

što ronilaca što „ronilica“ boravili su krajem

svibnja u apartmanima poznatoga Ive Jerko-

vića Jele na Kutu.

Jela je popularan na otoku ne samo kao

ugostitelj jer njegov interes baš za sve život-

ne radosti seže od sudjelovanja u poznatoj

pjevačkoj klapi Liket pa do proizvodnje vina.

Kušali su ga i simpatični Varaždinci priprema-

jući svoje originalne gulaše na vatri u Jerko-

vićevu dvoru. Varaždinski ronioci na Visu su

ŠPILJE I PEĆINE Zato ćete i naletjeti na džip koji se pred-

stavlja s turističkom ponudom istraživanja

„military undergrounda“, a ne samo u smislu

Modre špilje na Biševu, otoku jugozapadno

od Visa, ili Zelene špilje na jugoistoku od

otoka. Nego ima i drugih špilja, pećina i ne-

viđenih prirodnih penetracija mora u kopno

kao primjerom u uvali Stiniva na južnim kli-

fovima otoka.

Džip koji vas vodi u avanture „military

undergrounda“ otkriva vam gdje je sve u Vis

penetrirao Titov režim braneći Jugoslaviju

između Drugog svjetskog rata i pada Berlin-

skog zida, te utemeljenja samostalne Hrvat-

ske 1990. godine. Zato je zanimljiv taj doček

Nove 1997. Za Vis je to bila njegova intimna

prekretnica, povijesno rečeno kao Vis prije i

poslije Krista.

proveli cijeli tjedan, razgledajući viško pod-

morje s oduševljenjem, na raznim lokacijama

od Visa do Komiže. A kad su se vratili u Varaž-

din, ronili su – suze.

m još uvijek neotkrivenim nog skupljanja profi ta

RONILI SUZE!

Jelini gosti iz Varaždina teška srca napustili Vis

OTOK SKRIVENOG BLAGABLAGA

9

UZ DAN HRVATSKOG KATOLI

SVAKI K IMA D

„Slušajte ih kako zvone“ naziv je izložbe

kamenih zvonika, replika crkava i zvonika

naših malih, osobito bračkih mjesta, što ju je

Pučišćanin Joško Radić Pic početkom lipnja

imao u Zagrebu uz Dan Hrvatskog katoličkog

sveučilišta. I nije je otvorio jednom nego je

izložba čak dvaput bila središte okupljanja

uzvanika – među kojima su bili i predsjednik

Republike Hrvatske Ivo Josipović, kardinal

Josip Bozanić i mađarski kardinal Peter Erdo.

Kako nam je za Lučki vjesnik rekao

Emilio Marin, prorektor Sveučilišta za

međunarodnu suradnju, inače i prvi Hrvat

član Papinskog povjerenstva, malteški vitez

i Splićanin, djela bračkoga umjetnika bila su

izuzetno zapažena na svečanome skupu i

poslije, kad su na otvaranje izložbe pristigli

posjetitelji iz širega kruga.

ZVONIK DUŠA MJESTA

Nije to našem Bračaninu Picu (koji

nadimak vuče još od djeda i, jasno, po ribi

pic) bila prva izložba. Dapače. I svaka je bila

dobro primljena. Kako i ne bi kad su zvonici

duša svakoga mjesta, a zvona u primorskome

kraju znamen života. Drago Britvić bi rekao:

Zvonila su za oluje, zvonila su za vjenčanja,

zvonila su za živote i za zadnja putovanja...

Joško Radić sve radi od kamena, kao

pravi sin otoka čuvena po kamenu i kao što

su prave crkve i zvonici, uostalom, izrađeni.

No radi on i naše male kuće, lanterne, sve

prepoznatljivo i „morsko“. Svaki je predmet

unikat i ručni rad, a riječ je o radu koji je

obišao svijet.

KOD MICHELANGELA

– Najveći zvonik što sam ga napravio

splitski je Sveti Duje – kaže. – Odmah iza

njega dolazi dominikanski samostan u Bolu

i taj je „otputovao“ u Rigu u Latviji. Kupci su

mi odnijeli naše kućice čak u Salt Lake City

i u Phoenix u SAD-u, pa u Japan, Čile, Pariz.

Najljepši je, ipak, i meni najdraži zvonik

Ložišća.

Taj zvonik, djelo velikoga kipara Ivana

Rendića, osim u naravnoj veličini u Ložišću na

Braču, možete vidjeti i u Radićevoj kamenoj

minijaturi u Supetru, u galeriji Ivana Rendića

– kao jedino djelo koje nije Rendićevo.

Iduće veliko djelo, za koje se Radić

tek zagrijava, bit će bazilika svetoga Petra

u Rimu. Inače, kaže, kada je otišao po

ZVONA NAŠE KULTURE

Joško Radić sve radi od kamena, kao prai kao što su prave crkve i zvonici, uostalom, i

kuće, lanterne, sve prepoznatljivo i „morskručni rad, a riječ je o radu koji

10

Piše Andrija Križančić

Meštar od kamenih zvonika Joško Radić Pic

IČKOG SVEUČILIŠTA

KAMENDUŠU

avi sin otoka čuvena po kamenu izrađeni. No radi on i naše male ko“. Svaki je predmet unikat i i je obišao svijet

U travnju je u Belišću priređena za-jednička izložba dvojice Bračana, Radića i njegova velikog prijatelja,

također Pučišćanina Ivana Drpića koji se ne bavi kamenom nego – maslinom. Uistinu savršen spoj. Kad on vidi granu masline, on već vidi skulpturu u njoj. Tako za Drpića kaže Radić. – Istina – odgovara Drpić. – Imao sam stari maslinik i kad sam ga pročistio i sasje-kao, iz tog isječenog dijela uzdiglo se obilje

materijala za skulpture. Najsretniji sam u

svojoj radioni.

ULJE NA PLATNU U DRVU MASLINE

Ondje on radi na miru. Rađaju se dje-

la i redaju se medalje. Ivan Drpić je, naime,

dobitnik nekoliko zlatnih medalja za najbolje

djevičansko maslinovo ulje i plakete za naj-

bolji suvenir od drva masline.

– Razmišljao sam kako ambalažom saču-

vati ulje jer nije isto ostavite li bocu na suncu

ili u hladovini. Mora mu biti dobra tempera-

tura i svjetlo. Pa sam došao do zaključka da

će maslinovo ulje najbolje čuvati zaštita od

maslinova drva. I tako sam ga obukao u skul-

pturu.

Ivan Drpić, skulptor u maslini

nacrte bazilike u Vatikan, nadbiskup Nikola

Eterović, generalni tajnik Biskupske sinode,

odveo ga je i tamo gdje nitko nije bio, a

nema tog umjetnika koji rado ne bi pošao

– u Michelangelov atelje unutar jednoga od

četiriju stupova nosača Svetoga Petra, široka

više od devet metara. A u Vatikanu, na ulazu

u kapelu monsinjora Eterovića, dočekao ga

je eksponat kampanila crkve sv. Jerolima u

Pučišćima, rad Joška Radića.

11

Kampaneli Ivana Drpića

12

Nezaobilazna je dalmatinska tradicija zapjevat u klapi, kad se sastane druš-tvo, baci na karte, popije bevandu ali

baci i pismu na kraju. Pojam odlaska na more je zamišljanje vrele noći pod ponistrom, uz gitaru ili klapu „šotovoče“. Koliko li je cura iz unutrašnjosti „zaglavilo“ tako misleći da taj trenutak romanse traje i u svakodnevici... Evo se 47. put u Omišu priređuje tradici-onalni festival dalmatinskih klapa. Zadnje vrijeme se festival disperzirao, održavaju se kao u sportskim kupovima prednatjecanja i u drugim mjestima, što još bolje popularizira klapno pjevanje. U Bolu na Braču organizira se iz godine u godinu predigra za Omiš, jed-nako i u Blatu na Korčuli.

Dalma nska klapa

PIVA OMIŠ SVE DO BOLAPIVA OMIŠ SVE DO BOLA

U Vodicama je priređena večer klapa uz gi-taru. Bol je poznat po večeri debitanata. Već trinaestu godinu. Teatrin „Dva ferala“ je izuze-tan ambijent. Bude tu klapa iz Kotora, sa Kli-sa, iz Mostara, Šibenika, Tučepa, sa Pašmana, pa iz Zemunika, Omišlja, Zagreba, Daruvara... Omiš i Bol imaju čak i nešto zajedničko makar je Omiš na kopnu, a Bol na otoku. No oba gradića smještena su podno strmih klifo-va, pogotovo Omiš pod njegovom Dinarom. Prednost Omiša je ta raznovrsnost, tu Cetina od Sinjske krajine u unutrašnjosti stiže sve do mora. Uz ušće u Omišu je i predivna pješčana plaža koju popularno odavno zovu Copaca-bana poput brazilske.

Ali Bol je tu jači od Omišana jer to malo mi-sto stiješnjeno niz padine bračkih vinograda na južnim strminama otoka osvaja cijeli svi-jet već desetljećima tim razvikanim Zlatnim ratom koji mijenja izgled ovisno o utjecajima mora, vjetrova i valova koji se igraju sa žalom, oblucima i pijeskom te neponovljive plaže.

I sad pokušajte ostat ravnodušni u za-lazak sunca kad zapiva u višeglasju klapa dalmatinskih momaka gotovo kao u crkvi po notama Bacha... Komiški pjesnik i publicist, novinar i svuda rado viđen Jakša Fiamengo oteo je zaboravu na svoj način toga dalma-tinskoga Bacha pjesmom „S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispod volta“. Nemoguće je ne svratit ovamo i to osjetit, doživit...

M.G.

Bol

Omiš

KAKO IZAZVATI TURIZAMKAKO IZAZVATI TURIZAMS Otoka, iz Engleske, na otok u Hrvatskoj, zadnjih godina sve žešće stižu turisti-kriketaši, zahvaljujući ideji S Otoka, iz Engleske, na otok u Hrvatskoj, zadnjih godina sve žešće stižu turisti-kriketaši, zahvaljujući ideji

Olivera Rokija, inače poznatog vinara i ugostiteljaOlivera Rokija, inače poznatog vinara i ugostitelja

luotoku Prirovo gdje je danas groblje. Oliver

Roki je iskoristio anegdotu o povijesnom kri-

ketu na otoku i uredio teren u blizini svojih

vinograda u Pliskom polju u unutrašnjosti

otoka. Ozbiljnim radom klub je napredovao,

razvio omladinski pogon, pa se danas natje-

če u Prvoj hrvatskoj ligi sa splitskim i zagre-

bačkim klubovima.

Svake godine klub je domaćin međuna-

rodnom turniru u kriketu Sixies (ekipa sa 6

igrača). Godišnje na Vis dođe desetak ekipa,

većinom iz Velike Britanije. Zna se već i za po-

znate viške kriketaše Damira Sviličića, Lenka

Marinkovića, Istoka Đorđevića i Craiga Wea-

ra, ujedno i hrvatske reprezentativce.

Hrvatski turizam vas zove na partiju

kriketa! Može li tako za početak? Pita-

nje stoji jer na obali hrvatskog turiz-

ma, dakle na Jadranu s naše hrvatske strane,

ima svega – od biciklizma do picigina i dru-

gih zabavnih igara za koje možda nikad do-

sad niste ni čuli. O kriketu na Visu pisali smo i

lani u Lučkom vjesniku/Port Newsu.

A ove godine imamo već i dopisnika iz

Velike Britanije koji je nekidan s povećom ek-

spedicijom kriketaša bio gost Olivera Rokija,

inače poznatog viškog vinara, toliko domi-

šljatog da je 2002. godine osnovao viški kri-

ket-klub i tako pokrenuo niz događaja zbog

kojih je otok Vis postao stjecištem kriketaša.

Oliver Roki je krenuo od priče prema ne-

kim zapisima kako se kriket igrao na Visu

već 1809. godine. Taj prvi klub osnovao je na

otoku sir William Hoste, slavan po pobjedi u

posljednjoj bitki jedrenjaka u povijesti i to

protiv nadmoćnije Napoleonove fl ote. Vis je

bio uporište Williama Hostea.

Klub je osnovao za zabavu svojih mornara

i vojnika. Smatra se da se kriket igrao na po-

Turistički putokazi

1313

Za Lučki vjesnik ispričali viški kriketaši

Prizor iz seoskog turizma na imanju Rokija

Dragi moji, nadam se da će ovo moje

pismo s fotografi jama stići prije ti-

skanja vašeg lista. Bilo je lijepo upo-

znati vas na viškoj Rivi i družiti se s Višanima.

Trideset i jedan turist iz Haslemerea u Engle-

skoj (Sussex) posjetio je Vis radi utakmice s

viškim kriket-klubom „Sir William Hoste“. Naš

tim nosi naziv „Hammer Bottoms“, po tome

što se naše mjesto nalazi u dnu doline.

Nas 17 „kriketara“ uživali smo na otoku sa

suprugama, njih četrnaest. Topli doček prire-

dili su nam domaćini Oliver Roki i viški kriket-

zaljubljenik Craig Wear. Njima treba skinuti

kapu jer su puno učinili za razvoj kriketa na

Visu. Snažan dojam na nas je ostavio polet

mlade hrvatske momčadi.

Višani i njihov otok izuzetan su ambijent

i nezaboravno je družiti se s Višanima. Toliko

smo se sprijateljili da smo naučili i nekoliko

psovki tipičnih za svakodnevicu na hrvat-

skom. Uživali smo i u prekrasnoj večeri u Ro-

kijevu restoranu, uz izvrsna vina.

Odigrali smo dvije utakmice. Možemo biti

obostrano zadovoljni jer su kriketaši „Ham-

mer Bottomsa“ pobijedili u subotu, a viški „Sir

William Hoste“ dobio je utakmicu u nedjelju.

U posljednjih nekoliko godina, naša je mom-

čad igrala u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, na

Balearima... I svi se slažemo da je ovo bila ne-

zaboravna turneja.

Nadamo se da ćemo se jednom opet vra-

titi. Šaljem vam četiri fotografi je, jednu s te-

rena, a drugu s našim damama itd... Uz lijepe

pozdrave i zahvalu za gostoprimstvo na Visu...

David Graham

PISMO DAVIDA GRAHAMAPISMO DAVIDA GRAHAMALUČKOM VJESNIKULUČKOM VJESNIKU

EKO ROKIT

urizam na način Rokija poznat je na

Visu zadnja dva desetljeća otkako se iz

Australije vratio doma Niko Roki, otac

Olivera i Monike, koji nastavljaju očevu tradi-

ciju. Monika Roki Radišić govori o obiteljskom

poslu Rokija:

– Otac je povratkom na Vis pokrenuo

fi rmu koja se bavi ekološkim proizvodima i u

tome je pravi pionir, onaj koji krči nove pute-

ve. Teško je steći certifi kate. Vis je sam po sebi

idealan otok za to. Općenito je prednost Visa

ta neiskvarenost i originalnost u odnosu na

preostali turizam industrijskog tipa. Pogledaj-

te kako Vis privlači i kajakaše, kriketaše, roni-

oce, bicikliste, jedriličare, planinare, hodače,

a popravlja se i u proizvodnji vina i maslinova

ulja, pa i drugih naših proizvoda kao što je hib,

torta od suhih smokava, razni džemovi, rogač,

pa pandulet, kruh od mendula, nešto kao viški

paprenjaci...

Roki je prvi počeo proizvoditi ekološka

vina u Dalmaciji, pa su poznati njegov Muškar-

din, Bugava, Plavac, Prošek, Matadur, te rakije

Mirta, Komovica, Rogačica, Travarica, Mix No 1...

14

Još 22. svibnja otpočelo je odbrojavanje

50 dana do 50. rođendana Muzeja grada

Trogira, 10. srpnja, te ako ste prije i imali

stotinu razloga za posjet gradu – gdje je ta-

koreći svaka kuća muzej sam za sebe pa ga je

i UNESCO stavio pod zaštitu – sada ih imate

još barem 50. Muzej je, naime, pripremio, a

koliko nego pedeset rođendanskih iznena-

đenja, od izložaba i zanimljivih priča do sta-

rih fotografi ja i recepata, raznih događanja i

pjesme. Pravi primjer kako muzej nije za „sta-

vit ga u muzej“ nego za „bacit u život“!

PRIČE IZ DAVNINE Za one koji ne znaju, trogirski Muzej

grada nalazi se u Ulici Gradskih vrata, u srcu

grada, u staroj romaničko-baroknoj palači

Garagnin-Fanfogna, a u stalnome postavu

čuva znamenitu biblioteku obitelji Garagnin-

Fanfogna, kamene skulpture od antike do

baroka, tri djela glasovitog kipara Ivana Du-

knovića te galeriju slika istaknute hrvatske

slikarice Cate Dujšin-Ribar.

Muzejski djelatnici pobrinuli su se da iz

prve ruke čujemo cijeli niz istinitih priča iz

trogirske davnine. Evo jedne – o nogometu.

PEDESET GODINA MUZEJA GRADA

PORTUNI OD ANTIKEDO BAROKA

Sve do 10. srpnja traje pedesetodnevno odbrojavanje do velikog rođendana trogirskog Muzeja grada i svaki dan pali se po jedna svjećica u obliku iznenađenja: priča iz gradske

prošlosti, izložaba i raznoraznih događanja

ODE ČAŠA MLEČANINU Prva prava nogometna utakmica u Trogiru

odigrana je 21. lipnja 1903. godine na poljani

na Travarici, gdje su se Trogirani prvi put upo-

znali s nogometom još sedam godina prije,

gledajući igru mornara s britanskih ratnih

brodova, usidrenih u zaljevu Šaldun. Smatra

se da je ta utakmica engleskih mornara 1896.

bila prva nogometna utakmica na području

cijele Srednje Dalmacije.

No Trogirani, i kad su prvi, moraju biti još

„prviji“. Igranje loptom nogama spominje

se još u 16. stoljeću, kako čitamo iz pisane

ostavštine. Ivan i Konstantin, sinovi plemića

Kažota Celija, nogom su se dodavali loptom

i 21. ožujka 1522. Andriji Mlečaninu razbili

čašu u njegovoj trgovini muranskim staklom.

Mlečanin se tužio sudu, ali uzalud. Izgubio je.

E.S.G

151515

TROGIR

16

PROJEKTI LUČKE UPRAVE SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

Tvrtka Obala d.o.o. pod vodstvom projektanta Ivice Galassa pripremila ju Pučišćima, gradiću na sjevernoj obali otoka Brača koji je oduvijek odis

klasike i radosti bračkog kamena

Priredio urednički tim Lučkog vjesnika

sudeći po raskoši porta, crkava i trga. Taj

suvereni gard odmah ćete osjetiti. Iako

su Pučišća skrivena u duboki zaljev, plo-

veći uz sjeverne obale Brača lako ćete

razaznati ulaz po dražesnoj građevini

svjetionika na desnoj punti i, naravno,

po blještavoj bjelini kamenoloma na li-

jevoj punti, a kamenolomu je još i ime

– Veselje.

MJESTO, PLAŽA, TRADICIJA

Pravo Veselje je doživljaj projekta Ivi-

ce Galassa, te arhitekta Ede Šegvića koji

je tome dao timbar i frizuru odabirom

urbane opreme za rivu i pristanište na

temeljima Galassova projekta.

– U dogovoru s gradskim vodstvom

Pučišća, načelnikom Marinom Kaštela-

Kad uplovite u Pučišća s kopna,

prizori su spektakularni, silazeći

s obronaka kao da imate pregled

nad cijelom poviješću, kulturom i tra-

dicijom toga mjesta na sjevernoj obali

otoka Brača gdje se stvarao grad od

autentičnog kamena u davna vremena,

gdje se crpilo kamen, kako kažu, i za iz-

gradnju Bijele kuće...

A kad uplovite s mora, onda ni ne

sanjate da će u tom zakrivljenom zalje-

vu iza kantuna izroniti cijeli mali grad.

Pučišća kao da su građena za velegrad,

VESELJE PU I KAMENA

16

1717

je novi izgled luke, pristaništa i rive sao poviješću, kulturom i tradicijom

UČIŠĆA I KAMENAI KAMENA

nom i Domagojem Maroevićem, rav-

nateljem Lučke uprave Splitsko-dalma-

tinske županije, izrađen je građevinski

projekt i vizualizacija za lokaciju istočno

od Mosta Jurja Mladinića – objašnjava

Ivica Galasso. – Arhitektonski projekt sa-

drži arhitektonsko, komunalno i urbano

osmišljavanje i uređenje prostora, pred-

loženi su i rješenje urbane i komunalne

opreme, odabira klupa, rasvjete, kon-

tejnera, energetskih blokova za vezove,

štandarac, fontana i sve drugo što stvara

ukupni ugođaj prostora.

Najteži dio posla, prema priči ing.

Galassa, bio je vezan za prilagođavanje

osobitosti samih Pučišća, a Galassova

Obala d.o.o. potrudila se u području ču-

vanja onih karakteristika i specifi čnosti

luke i zaljeva u Pučišćima koji utječu na

sljubljenost obale i mora, pitanje valova

i sigurnosti pristana.

– Sve se učinilo da se ne naruše

potencijal i ljepota Pučišća na obalnom

pojasu koji se razlikuje do mosta Jurja

Mladinića i mjesta gdje počinje kupališ-

na zona – kaže. Vodilo se računa o izu-

zetnom krajoliku i o ekološkom uklapa-

nju zahvata u okolinu.

RIVA, VEZOVI, PARKING

Pučišća će dobiti novi uređeni obalni

pojas u dužini od oko 130 m, uključuju-

ći i zaobalne površine, sve do postojeće

ceste. Uredit će se i dio obale za komu-

nalne vezove i vezove nautičara te za

istezalište plovila. Zamišljeno je dio oba-

le koristiti alternativno i za postavu va-

terpolo-igrališta.

Riječ je o obalnom dijelu koji se pro-

teže od vanjske strane gata Juraj Mladi-

nić, pa do novoplanirane pozicije isteza-

lišta za brodice. Tu je ujedno i graničnik

između urbanizirane obale i kupališne

obale, to jest plaže. U sklopu istezališta

planirana je i postava dizalice nosivosti

4 tone za dizanje i spuštanje manjih bro-

dica u more.

Uz istezalište je, na ograđenom

betonskom platou, predviđen prostor

za smještaj osam brodica na suhom.

Prostor, koji se hortikulturno uređuje,

planiran je u tri cjeline i njegova uku-

pna površina iznosi oko 220 četvornih

metara. Odmah do zelene površine i iza

pločnika, poseban prostor dobit će se za

parkiralište.

KAD SVECI MARŠIRAJU

18

Svako malo mistoSvako malo miima svoju feštu!im

Priredila Ana Gaspar

Povlja

Milna

19

SEGET DONJI, 13. lipnja

Sv. Ante

Glavni dan u godini za Segećane dan je njihova mjesta, 13. lipnja na Svetoga Antu, Dalmatincima inače najdražega sveca. A tko ga ne bi volio kad čuva i štiti i djecu i siroma-he, putnike, ribare i mornare, konje? Štiti i čuva i Seget Donji, ponikao iz utvrde što ju je Jakov Rotondo, pisar tro-girske blagajne, 1564. godine podigao kao neku vrst skloništa za slučaj rata, ali ne samo za sebe i svoju obitelj nego i za sve svoje se-ljake! Svaka mu čast.

POVLJA, 24. lipnja

Sv. Ivan Krstitelj

Druga polovica lipnja i početak srp-nja rezervirani su za proslave na otoku Braču. Kao da su se sva mjesta dogovorila pa oda-brala zaštitnike u tom razdoblju. Tako ćete u Povljima, malom naselju na sjevernoj obali otoka, nekadašnjoj sigurnoj luci za rimske galije, kao i za omiške gusare, već na rivi za-peti za spomenik Ivanu Krstitelju, dakako, u nadaleko čuvenome bračkom kamenu. Osim prilike za feštu, svetac je Povlja-nima dao priliku i za slavu u svijetu: Povaljska listina, isprava benediktinskog samostana sv. Ivana Krstitelja iz 1184. godine, ispisana na bosančici, jedan je od najstarijih jezičnih spomenika.

SUPETAR, 29. lipnja

Sv. Petar i Pavao

Tko bi bio zaštitnik Supetra na Braču, glavnog grada otoka i prekomorskog „pred-građa“ Splita, ako ne njegov imenjak sveti Petar? Tu je još i Pavao, ali on je jadan uvijek u drugome planu. Sad, ako vam je fešta na pameti, u Supetar možete doći kad god vam padne na pamet. Uvijek je nešto: ili Dani boba i blitve, ili se „kužinaje“ po starinsku ili se održava Supetar Film Festival, smotra suvremenih eu-ropskih dokumentaraca, ove godine od 11. do 14. srpnja. Ali, najveselije je na Dan grada, na Svetoga Petra. Provjerite sami! A kad svi odu, iskušajte što je mislio Tin Ujević kada je 1929. u Supetru rekao: „Mir ulazi u me.“

MILNA I SELCA NA BRAČU, 16. srpnja

Gospa Karmelska

Karmel je gora u Palestini ponad Sre-dozemnog mora. Milna i Selca su mjesta na zapadnoj i na istočnoj punti Brača ponad Jadranskoga mora. Pitagora je smišljao svoj poučak na brdu Karmel, u visinama, a tko kaže da s bračkih vrhunaca štogod pametno ne možemo smisliti i sami? Jedino se nije lako odlučiti: Milna, Bobovišća, Ložišća, pa Selca i luka mu Su-martin? Ili gore na vrhu vrha, na 778. metru Vidove gore, uz bračku janjetinu, o kojoj se glas kroz turističku usmenu predaju pronio daleko, zaštitnicu Gospu Karmelsku zamoliti da nam čuva i dalje i Milnu i Selca i sva ta mila naša mala sela.

Svako malo mistoistoima svoju feštu!ma svoju feštu!

Supetar

Sumartin

Intervju u zadnji čas

Može li se išta bolje dogodit tome najstarijem hrvatskom gradu, hvar-skom Paizu, i tome Čoviku, Vinku

Maroeviću, nego to da odeš u penziju i vratiš se doslovno u djetinjstvo, svome otoku di si ka dite išao u vrtić, odakle su ti svi tvoji. Zna se šta je HDZ, ali zna se i šta je Otok. Otočka sudbina mora čovika učinit otpornijim, iako - di ćeš lipše nego bit Bodul, svoj, poseban, okupan i odvojen morem.

KOLJENO MAROEVIĆ Bilo je Vinku već i vrime za odužit se svo-me mistu od korjena. Tko može pomoć ako ne iskusni mještanin, iako se rodio u Splitu. Maroevići su starogradska obitelj s kolinom. Tri su brata Maroevića, pjesnik Tonko, pa in-ženjer elektrotehnike Jakša poznat u svitu po svom proizvodu, po sondama za neuro-kirurške operacije, i Vinko, dugogodišnji šef splitskog Socijalnog. Vinko je bio i dopredsjednik splitske Vlade do 1993. i još puno toga. Pokretač je i alpi-nizma u Splitu, Stipe Božić ga u svojoj knjizi spominje kao učitelja alpinizma, a Tonko Ma-roević mu je napisao pogovor. Kad to znaš, onda kao novinar moraš reagi-

rat i snimit Vinka kraj njegovog «malog diva» kojim će se vozit kao gradonačelnik i šofer sam sebi. To je fotografi ja koja nije za preva-rit. Vinku je «reno 4» kao navika zaostala iz al-pinističkih dana i Gorske službe spašavanja. Logično je pitanje koga Vinko ovaj put misli spašavat i kako, Stari Grad i Starograđane. - Neće mi trebat „kavica s gradonačelni-kom“ jer me po ulici stalno potežu za rukav. Navikao sam na to pa mi nije ništa nova. Dovršava se novi mul, projekt Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, a to je jedan od projekata obećanih građanima za dovrše-nje, pokrenut u mandatima prije mene.

PAIZ UMJETNIKA Od ozbiljnijih problema novi poteštat isti-če tzv. «isplatu alimentacije», kako sam kaže: - To ja tako zovem. Jer Grad mora isplatiti 20 milijuna kuna za zemljište na kojemu su već izgrađeni hoteli, a budžet je puno manji... Slični problem ima jedino Supetar, ali on ima manji dug i veći budžet, tako da je Stari Grad jedinstven s tim golemim troškom. - A ko bi o tome razmišljao kad Paiz uvijek zamišljate kao Pariz, leglo umjetnika… - Nemam ja ništa protiv njih, dapače... Ni-

Vinko Maroević, gradonačelnik Staroga Grada na otoku Hvaru, najstarijega hrvatskog grada

FRIŠKA RIBA LUČKOG VJESNIKA

PLIVAT U MORU

20

s

IZBORNE BAJKEObećanje je i dovršit Dom za stare i ne-moćne u idealnom ambijentu starograd-skog zaljeva. Maroević i Deletis se nisu „itali“ obećanjima bez pokrića, kao što je običaj pričat predizborne bajke, nego su naveli glavne i ostvarive, poput kana-lizacija. Prigovarali im da su pružili samo životopis. A šta ćeš više? Taman obećava da bi mogli štogod učinit. I naravno, fali-lo mu je samo 14 glasova za pobjedu u prvom krugu, iako je godinama Paiz van domašaja HDZ-a.

sam slučajno u kompi s prijateljem i pravim Starograđaninom Deletisom. Obojica razu-mijemo Paiz, odlučili smo u penziji to novo slobodno vrijeme poklonit Paizu i potaknut taj usnuli grad s imiđom umjetnosti, ali i iner-cije. - Dok jedan Hvar poduzetno naprijed gra-bi… - E, njima bi možda bilo bolje tu podu-zetnost malo prigušit. Dok mi zbilja umiremo od lipote… Mi taj drukčiji imidž moramo sačuvat, ali ga osmislit da živi, zapravo da preživi. Nije slučajno veliki splitski gradona-čelnik Jakša Miličić, otvarajući nekad davno Željezaru, napomenuo da se ne može živit od cvrkuta ptica, iako svi vole cvrkut, ja prvi, rekao bi Miličić.

IZ KOME S DELETISOM Vinkov zamjenik dr Vedran Deletis, liječ-nik međunarodne reputacije, sa 20 godina života u New Yorku, bio je na čelu Svjetskog društva neurofi zijatara, a najnovije priznanje mu je titula „Ponos Hrvatske 2011.“. Zajedno s dr Darkom Chudyjem izvukao je iz dvomje-sečne kome 21-godišnjeg Splićanina. I Paiz od Hektorovića do Deletisa i Ma-roevića zaslužuje probudit se iz jedne vrsti

kome. Izbor Staroga Grada mora biti kon-trapunkt budućnosti koja drži do prošlosti, objašnjava Maroević: - Konzervatori mogu zabraniti kanaliza-cijske cijevi nužne za život da bi sačuvali na-laze prošlosti, ali tko će brinuti o sadašnjosti? I more mirita konzervatora koji će ga zaštititi. Neka Stari Grad pliva u moru. - Ali te njegove šćige i jesu veliki pro-blem?! - Bolje plivat u moru nego u… Vinko obećava kanalizaciju kao glavni projekt. - O tome govorimo 40 godina. Kanali-zacija se mora dovršit! Obećavam to do kraja mandata. - Hoćete li skočit u more kao i Nikola Gra-bić, gradonačelnik Splita? - I to mogu obećat! Ta usporedba sa Spli-tom me privlači jer moj prijatelj Vjeko Ivani-šević, išli smo u isti razred, zaslužio je postat gradonačelnikom grada sto puta većeg od ovog mog gradića, ali eto, i moj Paiz 15 godi-na čeka jednog hadezejca. A šta je najsmišni-je, Vjeku i mene spaja nekako čak i Miljenko Smoje. Pisac Maloga i Veloga mista. A baš u Paizu se snimalo Malo misto. Šteta, gušta bi da smo Vjeko i ja, iz istog razreda, i iste stran-ke, gradonačelnici Smojinoga Maloga i Velo-ga mista. Nema boljeg oksimorona. A taj pjesnički «Spleen Paiza» glavna je odrednica Staroga Grada, puntarskoga mista kako bi rekao Tin Ujević, čije ime nosi trajekt za Stari Grad, «rezerva» dugogodišnjega «Pe-tra Hektorovića».

U, A NE U…

21

Razgovor vodilaElizabeta Garber

Prošla su vremena kad je otok Vis tu-

ristički ovisio o nekom događaju, pa

se čekalo Komišku regatu na početku

sezone krajem svibnja i Višku regatu nakon

Mrdujske u listopadu na izmaku sezone. Da-

nas viška i komiška riva izgledaju kao da se

Komiška i Viška regata jedre non-stop.

Da nema dodatnih bovi, kao što su nekad

u kinu bila rezervna sjedišta, svaki brod bi se

na domaku otoka osjećao kao persona non

grata. Vis se razvija u tom pravcu upravo ne-

slućenom brzinom. Evo nekidan krajem svib-

nja nije bilo mjesta na rivama u Visu i Komiži.

Županijska Lučka uprava koja brine o 51

luci na području Splitsko-dalmatinske žu-

panije, orijentirana je pojačano baš na inve-

stiranje u izgradnju novih pristaništa i luka,

lukobrana i mulova, na unapređenje uvjeta

za prihvat jedrilica i brodovlja, fl ota sa svih

strana svijeta kako bi hrvatskom turizmu i

privučenome gostu širom otvorili vrata na-

šeg svijeta na obali Jadrana.

KUT Naravno da je turizam posao u koji se

ulaže pa onda opravdano i očekuje nešto za-

uzvrat, profi t kao jedinica egzistencije. Bitno

je da ta priča bude artikulirana kao hrvatski

proizvod i da se pri tome nikome ne nanosi

šteta. U Visu se državna tvrtka ciljano bavi

prihvatom nautičara i svime što uz to ide.

Slično ima i Komiža u svojstvu tvrtke Nautič-

ki centar Komiža. A u Visu je tvrtka Issa Adria

Nautika dobila u koncesiju prava ali i obave-

ze da za županijsku Lučku upravu izvršava

sve poslove vezano za pristanište, naplatu

vezarine itd. Grad Vis je vlasnik tvrtke, a fi rmu

vodi direktorica Jelica Linčir.

Normalno da je nama posao da proizvo-

dimo dobitak a ne gubitak. Trudimo se ula-

gati ali i zaraditi. Šteta je propustiti šanse

kad vidiš koliko brodova svakog ljeta sve

intenzivnije uplovljava u Vis. Zato smo po-

stavili i bove tamo na istočnom dijelu porta

prema Kutu a sad gradimo i nove vezove baš

na Kutu koji je postao atraktivna lokacija sa

svojim intimnim originalnim viškim ambijen-

tom, kaže Jelica Linčir.

Planira se izgradnja gradske marine, a

već ovog ljeta na Kutu je za život spremna

novost - kapacitet od ukupno 40-tak vezo-

va. Osim temeljnih arhitektonskih rješenja

prema projektu splitske tvrtke Obale d.o.o.

pod vodstvom Ivice Galassa, postoje i druga

riješenja za površine na rivi i šetnici, dosad

VIS: TRAŽI SE VEZ!VIS: TRAŽI

Sve za nautičara

Golema viška luka ima šanse za prihvat ogromnog broja nautičara pa se svi trude Golema viška luka ima šanse za prihvat ogromnog broja nautičara pa se svi trude udovoljiti zahtjevima te vrsti turizmaudovoljiti zahtjevima te vrsti turizma

22

Priredio urednički tim LV

Prirovo

Radovi ispred apartmana Ive Jerkovića

23

SVEMOĆNI GUMENJAK

Stipe Repanić u gumenjaku uvijeć se

svakom naći pri ruci u golemoj Viškoj vali.

Non-stop se vidi njegova brazda ili s Kuta

prema Prirovu, ili uz višku rivu, jer vezova

je na sve strane, valja pomoći kod preuzi-

manja muringa. Gumenjakom je Repanić

prebacio i reportera Lučkog vjesnika a

na viškoj Rivi za dobru fotku dočekali su

nas ostali iz posade gumenjaka koji radi u

smjenama. Marko Žgela, Jure Beroš i Pero

Ivičević.

VIS: TRAŽI SE VEZ!SE VEZ!

potpuno neuvjetnim prostorima. Za tu vrst

uređenja pobrinula se projektom komiška

tvrtka na čelu s Antom Mardešićem.

Vis prijeti postati pravim turističkim bu-

mom, 40 vezova na Kutu i 60 vezova na rivi u

Visu, pa 30 metara obale za trabakule i turi-

stičke jedrenjake koji se vežu bočno na dijelu

pod potpunom ingerencijom Lučke uprave

Splitsko-dalmatinske županije.

PRIROVO Dalje na zapadnoj obali Viške luke iza

Prirova gdje se protežu i antička nalazišta

postoje vezovi, poput mandrača za domicil-

no stanovništvo. A jedrilice po potrebi bace

sidro pred tim mandračem ispod Prirova što

je sigurno veća šteta , kaže Jelica Linčir, nego

da su tu postavljene bove pa da se sidrenje

obavlja pod kontrolom.

Međutim, konzervatori uvijek imaju svoje

specifi čno mišljenje. I kad se gradila benzin-

ska pumpa snimanje terena je otkrilo ostatke

antičke rive, u biti cijeli poluotok Prirovo bio

je nekad dijelom velike rive. Sigurno bi bilo

za svih bolje da sidrenje na divlje bude pod

bilo kakvim redom.

Nautičara je sve više. Atraktivno je pri-

mjerice vezati se u dubokoj vali Stončica koju

ćete otkriti kad morem idete iz Viške luke na

istočnu obalu otoka, putem prema svjetioni-

ku Stončica. U toj vali je privlačan restoran uz

more koji dobro posluje otkako se Vis okre-

nuo turizmu odlaskom vojske. Nekad su tu

postojali samo apartmani, a nova generacija,

dakle sinovi – pokrenula je otvorenost pre-

ma nautičarima otvaranjem osobite konobe

uz more.

STONČICA Interesantno je da se radi o obitelji Lin-

čir, a jedan od sinova je suprug direktorice

Issa Adria Nautike Jelice Linčir. I njen suprug

je imao ideju o bovama pred svojom gosti-

onom, ali iste aspiracije ima i Grad. Pa su se

Linčiri iz Stončice morali povući da ne ispad-

ne sukob interesa na relaciji supružnika. U

svakom slučaju sidro, dakle vez – pitanje su

opstanka u obostranoj «bilaterarnoj koegzi-

stenciji» nautičara i onih kojima je to posao.

A Vis ide provon u povoljni vjetar turizma,

punim jedrima naprijed.

Recepcija za nautičare

Direktorica Jelica Linčir