SUTJESKI VJESNIK BROJ 26-27

Sutješki vjesnik, broj 26/27. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

1

ISSN: 1840 - 0736KOLOVOZ - RUJAN, 2008. BROJ 26 /27 - GODINA V.CIJENA 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

Sutješki vjesnik Kraljeva Sutjeska online

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

2

RepoRtaža

Sela našega kraja: Trnovci

Zoran Jozinovićza načelnika Rođen sam 1960. u Globarici, općina Maglaj. Osnovnu školu i Opću

gimnaziju završio sam u Maglaju a Šumarski fakultet u Sarajevu.U Kaknju živim od 1984. gdje sam zasnovao radni odnos u tadašnjem šumarstvu „Ribnica“, Kakanj. Danas radim u poslovnoj jedinici „Šumarija“ koja posluje u sklopu JP „Šumskoprivredno društvo Ze-Do županije“.Poštovani čitatelji Sutješkog vjesnika! Pozivam Vas da izađete na predstojeće lokalne izbore te da glasujete po svojoj svijesti i savjesti .Nadam se da ćete svoj glas dati pravoj stranci, njenom kandidatu za načelnika te kandidatima za OV Kakanj.



3

Impr

esum

Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika: Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić, Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić, Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; [email protected]; Grafičko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani, Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac

BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU:

BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM: 3385902202104156 s naznakom za Pretplatu ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430 WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturv-erein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CHUPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA : Uplata za: Unicredit Bank d.d. Kardinala Stepinca bb 88 000 MostarBosna i Hercegovina SWIFT CODE UNCRBA22Beneficiary: Fondacija „Naše stolno mjesto-Curia bani“ KakanjPersonal account no: 25011770101 Personal IBAN: BA 393385904800072810(Na uplatnici je potrebno naznačiti: pretplata za Sutješki vjesnik)

Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod

kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.

RepoRtaža

Sutješko ljeto

NEZABILJEŽENO, A DOGODILO SE

Stop nasilju

DoDatak broja

Lokalni izbori 2008.

Naši u svijetu

Jeronim i Nevenka Babić

8str.

10str.

17str.

28str.

RepoRtaža


14str.

Dragi čitatelji!

Nakon dva mjeseca ljetne stanke, ponovno smo s vama. Nesnosne ljetne vrućine dale su nam priliku malo se i odmoriti iako događanja u našem stolnom mjestu i našem kraju nije nedostajalo. Održani su brojni susreti, vjerski, kulturni i sportski događaji. Mnogi naši iseljenici su iskoristili svoje odmore za posjete svom rodnom kraju što je nama uvijek drago za čuti i vidjeti. Objavljujemo ih u ovom dvobroju Sutješkog vjesnika naravno uz ostale sadržaje koje vam srdačno preporučujemo.Iza nas je vruće ljeto a pred nama unatoč zahladnjenju sredinom rujna, kao i obično još jedna vruća politička jesen. Uskoro nam se bliže i famozni lokalni izbori. Kome dati svoj glas? Mnogi su još uvijek nesigurni a neki se pitaju i ima li uopće smisla izaći na izbore? Stranke u kakanjskoj političkoj areni zasipaju nas svojim starim i novim obećanjima. Rekli bismo, blago onima koji su sigurni u izboru svojih kandidata. I Sutješki vjesnik vas poziva da izađete na predstojeće izbore i date svoj glas onome ili onima za koje smatrate da to zaslužuju i da su sposobni ispuniti vaša očekivanja. Kako god, zasigurno je najgore ne iziđete li na izbore. Zato vas pozivamo: iziđite, glasujte, birajte. Vi sami odlučujete kome ćete pokloniti svoje povjerenje. Vašim glasovanjem utječete na svoju ali i budućnosti svih nas. Nije nevažno koje stranke i koji ljudi vode općinu. Nisu ni svi isti. Birajte zato najbolje!

Počela je nova školska godina, đaci i studenti su se vratili svojim školskim obvezama. Želimo im uspješan početak i nastavak obrazovanja, a svima ostalima ugodnu i mirnu jesen.

Rijec urednicev

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

4

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

4

Mjesto ubojstva sestre Danke

ZüRICH

Započele pripreme za Sutješko-kakanjsku večer

Nakon sastanka održanog koncem kolovoza, Zavičajno društvo

Kraljeva Sutjeska iz Švicarske objavilo da će se ovogodišnja Sutješko-kakanjska večer, koja već godinama okuplja naše iseljene župljane u Švicarskoj, ove godine održati 29. studenog 2008. u prostorijama sportske dvorane Chliriethalle u ciriškom Oberglattu.

Kako najavljuju naši Švicarci, program Sutješko-kakanjskog susreta u Švicarskoj sadržavat će između ostaloga cjelodnevni turnir u malom nogometu, sv. misu u

spomenutoj dvorani, nastup kulturno-umjetničke skupine Kraljica Katarina te nastup drugih (specijalnih) gostiju večeri uz zabavni dio popraćen izvornom i zabavnom glazbom.

– Cilj nam je da se i ove godine okupimo, da se njegujući svoje običaje dobro družimo i proveselimo. U tom duhu pozivamo Vas da svojom nazočnošću doprinesete važnosti našeg zajedničkog susreta – poručili su iz Upravnog odbora Zavičajnog društva Kraljeva Sutjeska iz Švicarske.

SV online

Nakon jednomjesečne obnove, u Kraljevoj Sutjesci je zadnjih dana

kolovoza otvoren Vatrogasni dom. Obnova godinama zapuštene zgrade koštala je 20 tisuća KM, a sredstva su namaknuta iz državnog Fonda za vatrogastvo. Kraćoj svečanosti povodom otvorenja doma, osim članova kakanjske vatrogasne postrojbe te nekolicine mještana, prisustvovao je i općinski

načelnik Mensur Jašarspahić.Iako se nadati da vatrogasci u Kraljevoj Sutjesci neće imati previše intervencija, osobito ne ozbiljnijih, dobro je znati da će Sutješčani u slučaju požara imati vatrogasce na dohvat ruke. Sigurnije će biti i sutješko kulturno blago, franjevački samostan i sutješka džamija, što je i jedan od glavnih razloga otvaranja Vatrogasnog doma u Kraljevoj Sutjesci.

KRALJEVA SUTJESKA

Otvoren Vatrogasni dom

Federalno ministarstvo obnavlja stare bosanske kuće u Kreševu. Hoće li se to ikada dogoditi i u

Kraljevoj Sutjesci?Federalno Ministarstvo prostornog uređenja nedavno je odobrilo 176.000 KM za obnovu stare gradske jezgre Kreševa. Novac će uglavnom biti utrošen na obnovu fasada i krovnih konstrukcija starih bosanskih kuća – prenose službene službene stranice Općine Kreševo (www.kresevo.info).

Bit će obnovljene stare kuće u vlasništvu Mile Miletića, Pere Filipovića, Ivanke Buljan, Dragice Jurić, Luce Nikolić, Ružice Bilajac, Zvonimira Misila i još sedam drugih. Tako će stare kuće, kakvih je u BiH ostalo vrlo malo, barem u određenoj mjeri biti zaštićene i spašene od propadanja.

Na ovu odlična vijest iz Kreševa ne može se ne postaviti pitanje što će biti sa starim kućama u Kraljevoj Sutjesci. Tko će njih spasiti od propadanja? Naime, starih bosanskih kuća s kraja 19. stoljeća i početka 20. ima nekoliko i u sutješkoj varoši i okolici. Sada su ostavljene zubu vremena koje će ih vrlo skoro, ako se ništa ne poduzme, nepovratno uništiti. Tako će ovi objekti, svjedoci povijesti ovoga kraja, ostati samo možda uspomena zabilježena na nekoliko starih fotografija. Tu sudbinu zasad je izbjegla jedino stara kuća obitelji Dusper, koja je obnovljena prije nekoliko godina sredstvima Vlade RH. Može li općina Kakanj naći kakvo federalno ministarstvo pa da se primjer iz Kreševa preslika i u Kraljevu Sutjesku? I je li uopće ikoga briga za propadanje naše povijesne baštine?Stare kuće u Kraljevoj Sutjesci naša su povijesna baština koja čeka obnovu. Hoće li zub vremena biti brži? Zanima li uopće kakanjske općinare Kraljeva Sutjeska?

KREŠEVO

Obnavljaju se stare bosanske kuće

SV online

SV online

SV online



5

Sutješki vjesnik, broj 20. ww


Bivši ratni zapovjednik Armije BiH, general Rasim Delić, osuđen je na zatvorsku kaznu

od tri godine, objavio je haški sud. Delić je osuđen samo za okrutno postupanje mudžahedina prema zatočenim vojnicima bosanskih Srba, dok je izostala osuda za mudžahedinske zločine počinjene u selima Maljine i Bikoši kraj Travnika u srednjoj Bosni u lipnju 1993. godine. Tada su mudžahedini ubili 24 hrvatska civila i vojnika, a šestoricu ranili.

Tužiteljstvo je za Delića tražilo kaznu od 15 godina tereteći ga za zločine koje su počinili mudžahedini u tri izdvojena napada između 1993. i 1995. On je jedan od rijetkih Bošnjaka koje je ICTY optužio za ratni zločin i u pritvoru je proveo 488 dana, što će mu se uračunati u služenje kazne. Ispalo je tako da su se Hrvati i Srbi vjerojatno poubijali sami, čim nitko od muslimanskih zapovjednika koji su zapovijedali mudžahedinima praktički nije kriv za njihove zločine. Kad su, naime, u pitanju zločini nad Muslimanima, hrvatskim i srpskim osumnjičenicima uglavnom se kazna odreže vrlo brzo, i to u decenijima, a ne u godinama, pa makar se na kraju pokazalo da, kao Tihomir Blaškić, i nisu krivi. Delić je dobio kaznu od tri godine

unatoč naredbi o formiranju odreda «El Mudžahidin» od 13. 8. 1993. koju je osobno potpisao. Iz naredbe je vidljivo da se odredu dodjeljuje «broj vojne jedinice 5689», da popunu treba izvršiti od «stranih državljana-dobrovoljaca», te da će jedinica biti dio 3. korpusa, što obara sve tvrdnje da su mudžahedini bili «izvan sistema», iz čega slijedi i da je taj netko, tko ih je osnovao i pružio im logističku potporu, morao sankcionirati i njihove zločine.

Tri godine zatvora Rasim Delić je trebao dobiti za laži koje je, u informaciji od 23.10.1993. godine, uputio Ministarstvu inostranih poslova, a s ciljem «objektivnog informisanja» Tadeusza Mazowjetzkog. Osim dijelova koji se odnose na pokolje u Uzdolu i Grabovici, iz kojih se može izvesti zaključak da su Hrvati, ustvari, sami sebe poubijali, posebno zanimljiv je dio koji se odnosi na masakr u travničkom selu Maljine, za koji je Delić izravno optužen. Nakon poduže priče o tome kako su hrvatski ekstremisti u Maljinama i okolici stalno provocirali pripadnike Armije RBiH, a ovi, kao i obično, krenuli u «uspješan kontranapad», Delić bilancu svodi na 25 poginulih u Maljinama, Bikošima i Podstijenju, i to, priznaje, bojovnika i civila, ali zaključuje kako je «prema navedenom, vidljivo da u ovom slučaju nije bilo nikakva masakra za što se

želi okriviti Armija BiH», a kada su u pitanju navodi da je sa šireg područja protjerano 3000 Hrvata, Delić zaključuje da je «činjenica koja je svima poznata da su postrojbe HVO-a, prilikom povlačenja, tjerale hrvatsko stanovništvo sa tih prostora u cilju stvaranja etničko čistih prostora.» Po Deliću su, dakle, Hrvati tjerali Hrvate, kako bi izveli etničko čišćenje!

Dakako da bi se o zločinima vojnika kojim je zapovijedao Rasim Delić mogla napisati ne jedna, nego nekoliko knjiga, no, što vrijedi: nacionalistički i lobistički sud u Haagu, očito je, najprije gleda tko je koje nacije, pa se ravna po tome. Sud u Haagu ustvari nam je poslao još jednu poruku, o tome kako zločin i nije zločin kad ga počine neki drugi, a ne Hrvati i Srbi. U istu kategoriju mogu stati još samo zločini Amerikanaca i njihovih pomagača u Iraku i Afganistanu: kad ubiju pedesetak ili sto civila, njihovo je da kažu: Izvinite, greška! Tako je i s generalima Armije BiH, pa objektivan promatrač može zaključiti da na ovom svijetu, unatoč svim filozofskim i raspravama iz logike, ipak ima ne jedna, nego nekoliko istina. A nakon svega pričati o pravdi i pravičnosti, a spomenuti Haaški sud, jedna je od najvećih besmislica koje čovjeku mogu pasti na pamet.

Napisao Milo Jukić

JOŠ JEDNA SRAMOTNAODLUKA HAŠKOG SUDA

RASIMU DELIĆU,ČOVJEKU KOJI JE OSNOVAO ODRED «EL MUDŽAHIDIN», SAMO TRI GODINE ZATVORA!!!

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

6 Mjesto ubojstva sestre Danke

U Čalukovoj Bari, selu nadomak Haljinića, 15. rujna su osvanuli grafiti uvredljivog sadržaja, zasada nepoznatih

počinitelja, napisanima na dvjema susjednima kućama, a kako su nas obavijestili mještani, ovaj vandalski čin izvršen je u kasnim noćnim satima. U ovom nekada velikom hrvatskom selu sada živi tek nekoliko mještana među koje je ovaj događaj unio osjećaj nesigurnosti i nelagode. Policija je izvršila uviđaj, i nadamo se da će počinitelji uskoro biti otkriveni.Iako ne treba prerano zaključivati o počiniteljima jer nema dovoljno argumenata, pitamo se kome je ovo trebalo. Nadamo se da će policija dobro odraditi svoj posao i dosljedno sankcionirati počinitelje kako se slično više ne bi ponavljalo.Inače, Čalukova Bara, ili samo Bara, kako je mještani zovu, iako se nalazi skoro uz samu glavnu cestu Haljinića – Kraljeva Sutjeska, do danas nema asfaltiran put i čak nijedan rasvjetni stup. Idealno je to mjesto za vandale, a proći sam u noćnim satima do ovog mjesta nije jednostavno, rekao nam je jedan mještanin Bare.

ČALUKOVA BARA

Uvredljivi grafiti na kućama

KRALJEVA SUTJESKA

Splićanke u posjeti našem stolnom mjestu

U subotu 13. rujna Udruga žena Žena ženi prijatelj iz Splita bila je u posjetu Kraljevoj Sutjesci. Izaslanstvo ove udruge na čelu s predsjednicom Mirjanom Strizrep – od milja, a

vjerujemo, zbog zasluga, svi je zovu Majka Terezija – posjetilo je Kraljevu Sutjesku, gdje su ih ugostili Zbor Kraljica Katarina, HFS Bobovac i turistička agencija Katarina. Povod za ovaj posjet bilo je druženje i upoznavanje s kulturnim vrijednostima našeg stolnog mjesta te upoznavanje s problemima žena na području Kraljeve Sutjeske.

Zajedno s domaćinima te gostima iz Busovače i Travnika posjetili su mjesno groblje gdje je gđa Strizrep u ime svoje udruge zajedno s gđom Božanom Radić iz Zbora Kraljica Katarina, položila vijenac na spomen obilježje poginulima.Nakon obilaska Kraljeve Sutjeske upriličeno je zajedničko druženje uz domaću hranu koju su spravile sutješke domaćice. Kako ističu članice zbora Kraljica Katarina, zahvala za dobru organizaciju ovog susreta, osim vrijednim ženama, ide i Mjesnoj zajednici Kraljeva Sutjeska te g. Niki Lozančiću.

KOPJARI

Prva kuća poslije rata!Vijest je to koju smo čekali točno petnaest godina, od kobne 1993. kada je ovo hrvatsko selo župe Kraljeva Sutjeska, u naletu Armije BiH sravnjeno sa zemljom. Petnaest godina poslije, u kolovozu 2008. u Kopijarima je među ruševinama desetina kuća, poput mitskog Feniksa, iz pepela, napokon niknula prva kuća. Dovoljno za foto-vijest, za jedno stiskanje palčeva i za jedan povik TO! Nije više ni bitno čija je ni tko je gradi.

Može se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da je to neki od protjeranih Kopijaraca koji više nije mogao odoljeti zovu rodne grude. Neka je napokon i jedna nova kuća među ruševinama u Kopijarima! Neka je najzad i jedan novi život tamo gdje je tolike godine carevalo razaranje i smrt. Na redu su Klanac, Kučukovići, Teševo, Bulčići, Govedovići, Turbići...

SV online

SV online

SV online



7

Nakon što je u rujnu prošle godine Općinsko vijeća Kaknja poništilo

Odluku prijelaznog vijeća iz 1994. koja se odnosila na dodjelu zemljišta Luke i Vlahovića poduzeću Agrotrend d.d. Kakanj, nešto manje od godinu dana kasnije, na 42. sjednici Općinskog vijeća Kakanj, s 23 glasa “za” donesena je Odluka o davanju zemljišta Luka u Kraljevoj Sutjesci na privremeno korištenje Franjevačkom samostanu. Naime, zemljište koje u narodu oduvijek nosi naziv Gvardijanova luka, dodijeljeno je Franjevačkom samostanu na korištenje u svrhu poljoprivredne obrade na period od deset godina.

Gvardijanova luka bila je u vlasništvu Franjevačkog samostana do 1948, kada su je partizanske vlasti nacionalizirale. Odlukom prijelaznog Općinskog vijeća iz ratne 1994. zemljište je (zajedno s Vlahovićima, također samostanskim imanjem) dodijeljeno poduzeću Agrotrend d.d. Kakanj te je nakon zadnjeg poništenja te Odluke prešlo u sada državnu imovinu. U očekivanju Zakona o restituciji, samostan će ovom posljednjom odlukom kakanjskog Općinskog vijeća, ako ništa drugo, i službeno moći koristiti ovo zemljište. Što se tiče Vlahovića, oni će samostanu i dalje biti nedostupni.Slučaj luke i Vlahovića pokazuje da su kod nas zakoni toliko rastezljivi da njihovo tumačenje i primjena posve ovise

o samovolji lokalnih moćnika. Da je bilo dobre volje kod kakanjskog Općinskog vijeća, obje bi samostanske njive davno bile vraćene samostanu. Kad već tolike godine nema Zakona o restituciji da se vrati samostanu što je njegovo i tako isprave dugogodišnje nepravde, moglo se barem, da se htjelo, pribjeći onim istim privremenim zakonima po kojima su ta imanja davana na korištenje Agrotrendu od 1994. pa nadalje. Ovako, ostaje tek gorak okus da se do prava i pravica, stiže teško ili nikako. Prvo nema zakona, a onda ni dobre volje. Ništa novo. Bilo bi neobično da je drugačije. Nažalost.

ODLUKA OV KAKANJ

Gvardijanova luka službeno dodjeljena samostanu na korištenje

MZ SEOCE

Bijelo polje, Lukovo Brdo, Dujmovići i Pavlovići

dobijaju napokon telefone

Ovih dana izvode se intenzivni radovi na području MZ Seoce. Dugo najavljivana i više puta odgađana izgradnja fiksne

telefonske mreže u našu mjesnu zajednicu postala je stvarnost. Naime, sela na lijevoj obali Trstionice – Seoce, Bijelo Polje, Lukovo Brdo, Dujmovići i Pavlovići – trebala bi do konca godine trebali dobiti telefonsku vezu sa svijetom. Izvođač radova tvrtka BH Telecom najavila da će do Nove godine završiti sve radove iako je to izuzetno zahtjevan i skup projekt.

Osim toga, u ovoj mjesnoj zajednici intenzivno se obnavlja stara i dotrajala vodovodna mreža. Taj projekt financira Općina Kakanj s već odobrenih 53.000 KM. Mještani su sami platili cjelokupnu projektnu dokumentaciju, a izvođač radova je kakanjska tvrtka Vodokom. Očekivati je da će ta tvrtka do konca godine završiti sve poslove predviđene projektom, a stanovnici MZ Seoce imati uredno snabdijevanje vodom.

KRALJEVA SUTJESKA

Splićanke u posjeti našem stolnom mjestu

T. Đ.

SV online

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

8

Na skupinu sutješke djece koja su se biciklima vozila prema Haljinićima, 3.

kolovoza divljački je na cesti nasrnula nekolicina nepoznatih mladića koji su se vozilom kretali u istom smjeru. U fizičkom napadu obijesnih mladića na bespomoćnu djecu najdeblji kraj je izvukla 12-godišnja A.J. iz Međugorja, koja je provodila ljetni raspust kod bake i djeda u Kraljevoj Sutjesci. Od udarca i pada na asfalt zadobila je teške ozljede glave, pa su se za njen život nekoliko dana borili liječnici Kanotalne bolnice u Zenici.

Nakon nekoliko tjedana boravka u bolnici, djevojčica je ipak puštena na kućnu njegu uz nadu da preživljeni napad ipak neće na nju ostaviti trajnije tjelesne i duševne posljedice. Napadači koji su pobjegli s mjesta zločina iste su večeri, zahvaljujući brzoj intervenciji policije, identificirani i privedeni, no otada im se gubi svaki trag. Motiv za njihov drski napad, prema onome što su tijekom napada rekli šokiranoj

djeci, bile su boje hrvatske zastave odnosno dresovi hrvatske nogometne reprezentacije koje su neka od djece imala na sebi. Tim huliganima to je bilo dovoljno da napadnu mlade živote nedužne djece. Zanimljivo je da o ovom događaju nema ni retka zabilježenog u dnevnim biltenima MUP-a Zeničko-dobojskog kantona koji se svakodnevno objavljuju na internentskim stranicama www.mupzdk.gov.ba. Za katonalne mupovce, koji iz dana u dan policijski revnosno bilježe kad tko kome opali čvoku od Tešnja do Olova, ovaj se događaj dakle službeno nije ni zbio. Iako policija za njega zna, nije smatrala da o njemu treba obavjestiti javnost. Neslužbeno doznajemo kako je policija ipak obavila svoj dio posla te da slijedi tužba protih počinitelja ovog djela.

Želi li kantonalna policija u potpunosti imati povjerenje Hrvata u općini Kakanj, mora odgovoriti zašto ovaj zločin nije zabilježen niti objavljen u dnevnim biltenima MUP-a koji se

redovito objavljuju na internetskim stranicama MUP-a ZDK? Nije li to možda zato što je pozadina napada na sutješku djecu nacionalistički motivirana? Ako je pozadina napada nacionalistička mržnja, kao što su napadnuta djeca posvjedočila, onda je policija posljednja koja bi napadačima trebala praviti štit.Skrivanje ovakvog događaja od očiju javnosti usluga je samo nacionalistički ostrašćenim huliganima koji i ubuduće mogu računati da će njihov zločin biti brižljivo sklonjen od javnosti, a policija im, svojom šutnjom o njihovu nedjelu, poručuje da mogu i dalje nastaviti diktirati kako se tko treba odijevati u javnosti ili kakve se oznake ili zastave smiju nositi ulicom.

Policija bi morala shvatiti kakvu medvjeđu uslugu čini javnom redu i sigurnosti te međunacionalnim odnosima u općini Kakanj. Građani svih nacija ove zemlje sigurno je ne plaćaju da bi ovako radila svoj posao.

NezabilježeNo a dogodilo se

Napad na sutješku djecu u po bijela danaPočetkom kolovoza na skupinu sutješke djece na cesti Kraljeva Sutjeska – Haljinići divljački su nasrnuli nepoznati mladići i nanijeli po život opasne ozljede maloljetnoj djevojčici A.J. Događaj nije zabilježen u službenim izvještajima kantonalne policije koji se redovito objavljuju na internetu. Zbog čega?

NASILJU

Napisao Srećko Bratić



9

NASILJUVeć godinama mještanima Čatića glavobolju zadaje deponija ugljena

smještena usred sela. Uoči izbora redovito stranke obećavaju biračima no nekada i birači mogu obećati strankama

Na ekološkom planu Kakanj je i dalje najzagađenija regija u BiH. Za tu konstataciju nisu

potrebne opservacije i detaljna mjerenja zagađenosti: dovoljno je prošetati gradom i okolinom te se uvjeriti kako je zrak u Kaknju i Čatićima prezasićem ugljenom prašinom i raznim plinovima koji nas svakodnevnice truju. Reklo bi se to je cijena industrijalizacije, cijena napretka kojeg gotovo i nema. Koliko je zaista učinjeno i koliko se radi na zaštiti okoline, na zaštiti čovjeka, njegovog prava na čist zrak koji neprekidno udiše? Odgovor: malo ili gotovo nimalo.Moj primjer je moja rak-rana, moja briga koja me godinama proganja i muči, a rješenja joj nema – zato i jest rak-rana. Deponija u narodu zvanog mrkog uglja u Čatićima – a kažu da je na Hrasnu – što po meni niti je važno niti mijenja sliku stanja – pravi je antiekološki potencijal, rezervoar zagađenja za mjesto i okolicu. Bez ikakvih ekoloških standarda na vrh

brda neki je ex-yu činovnik smjestio deponiju s preko 10.000 tona uglja jer je to smatrao ekonomičnim, a u stvari nije ga bila briga jer on tu i ne živi. I kako to već ide, zemlja se kupila odnosno budi-pošto uzela od okolnih mještana i izgradila se betonska utvrda otvorenog tipa da primi sav ugalj za lokalnu elektranu.I tako, od propale jugoslavenske ideje i ideala socijalizma, koji se uzdizao do nebesa u zaštiti i jednakosti svih ljudi, došla nam je i demokracija koja je mnogo obećavala, a gotovo ništa promijenila. Sada umjesto ex-yu činovnika u bosanskoj elektroprivredi sjede demokratski predstavnici, svjesni svoje moći i značaja za ekonomiju ove države – ali sve je po starom.Kad narodu dođe voda do grla, ili bolje rečeno prašina u grlo, i pođe panično tražiti malo čistog zraka pred birokratskim vratima ovozemnih moćnika, obećavaju se brojne promjene… No, u stvarnosti ostalo je isto punih 20 godina: deponija mrkog uglja u Čatićima ili na Hrasnu, kako

vam je draže, pod golim je nebom na vrhu brda kao primjer opstanka jedne sulude ali nažalost istinite ideje o nedodirljivosti velikih elektro-ekonomskih giganata naše države.

I uz sve najbolje namjere i najveće napore građana i pojedinaca da se poradi na ovom brdu uglja, ostala su obećanja, tapšanja po ramenu i pokoja iskrena riječ: ne možete vi tu ništa – tako vam je to u Bosni, raja pati ovdje od pamtivijeka. Na kraju, pitajući se što bi tu sliku moglo promijeniti, sjetih se: bliže se lokalne izbori i obećanja. Odlučih i ja jedno dati svim političkim strankama i kandidatima koje se budu zalagali za rješenje ovog brda uglja: imate moj glas, (a vjerujem i glasove mještana Čatića i okolice), naravno onih kojima je prašina došla do grla. A lokalnoj i državnoj elektroprivredi predlažem: selite nas odavde ili nam skratite muke! Uradite ono što ste već davno trebali!

DEPONIJA UGLJENA U ČATIćIMA: PRAŠINA DO GRLA

Birač strankama:

UKLONITE OVO BRDO UGLJAI GLASUJEM ZA VAS!

Napisao Dražen Filipović

Deponija uglja u Čatićima

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

10

I ove godine u znaku susreta dijaspore i rodnoga kraja, održana je prvih dana kolovoza u našem stolnom mjestu već tradicionalna manifestacija – Sutješko ljeto.

Na prvoj večeri – Večeri tradicije, najprije je na Pijesku nastupio Pjevački zbor kraljice Katarine iz Kraljeve Sutjeske, koji je pjesmom dobrodošlice svečano označio početak ovogodišnjeg Susreta. Uz njih je potom nastupila i Hrvatska folklorna skupina Bobovac iz Čatića izvodeći tradicionalne napjeve i igre sutješkoga kraja. Tristotinjak okupljenih na jedinom sutješkom trgu zatim je imalo priliku pogledati i odličan dokumentarni film autora Stjepana Stjepića Bocanje križeva, koji govori o Kraljevoj Sutjesci i njenom kraju, životu nekada i sada te o tetoviranju križeva na rukama, koje je nekada bilo uobičajeno i specifično upravo za ovaj kraj. Završni dio večeri obilježilo je igranje kola i pjevanje izvornih pjesama praćeno šargijom i violinom. Bila je to uistinu prava sutješka večer.

Večer izvorne pjesme

Zbor Kraljica Katarina iz Kraljeve Sutjeske

Narodno kolo u Sutjesci na Pijesku

Uživali su i najmlađiNastup HFS Bobovac iz Čatića



11

Drugi dan Sutješkog ljeta – Susreta dijaspore i rodnog kraja započeo je na Bobovcu. Na starom gradu se kao i svake godine 2. kolovoza slavila sv. misa u povodu blagdana Porcijunkule, kada su hodočasnici, koji ih je na Bobovcu bilo dvjestotinjak, uz redovite uvjete (ispovijed, pričest, molitva na nakanu sv. Oca) mogli primiti potpuni oprost. Misu je slavio fra Zoran Tadić, župni vikar u župi sv. Ilije u Zenici, uz koncelebraciju sutješkog gvardijana fra Ilije Božića i vikara fra Zorana Jakovića te još dvojice svećenika. Fra Zoran je vjernicima govorio o značaju Porcijunkule i daru potpunoga oprosta, koji Crkva na ovaj način vjernicima posreduje.

Zbog velike vrućine toga dana, hodočasnici su nakon mise hlad potražili u obližnjoj Luci, gdje je gvardijan za prisutne pripremio nešto hrane i hladnih napitaka. Bilo je dovoljno mjesta za sve. Nakon okrepe za sve, druženje se nastavilo uz pjesmu do kasno poslijepodne.

Prvih dana kolovoza, u sklopu Sutješkog ljeta 2008. održavao se i malonogometni turnir u Haljinićima. Sudjelovale su ekipe iz Kraljeve Sutjeske, Haljinića, Pavlovića, Pezera, Čatića i Vukanovića. Treće mjesto u polufinalu osvojila je ekipa Mladeži HDZBiH, dok je ekipa Haljinića u finalu pobjedu odnijela nad ekipom iz Čatića, i to izvođenjem penala.Nakon zanimljivih i napetih utakmica, popraćenim glasnim navijanjem publike, organizatori su uručili prikladne nagrade trima najboljim ekipama te pojedincima koji su se svojom igrom posebno istakli. Zaslužena zabava u haljinićkom Domu potrajala je do kasno u noć.

Organizatori i ovom prigodom zahvaljuju svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se projekt Sutješkog ljeta i ove godine uspješno ostvari te ujedno pozivaju sve koji mogu da se idejama i prijedlozima uključe u organizaciju narednoga Sutješkog ljeta, koje će se održati krajem srpnja ili početkom kolovoza 2009.

Proslava blagdana Gospe od Anđela na Bobovcu Piknik u Luci kraj Bobovca

Malonogometni turnir na HaljinićimaUručenje nagrade pobjednicima

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

12

N

apis

ao F

. B.

BR

ICO

Da me ubiješ, ne bih znao objasniti zašto sam sve do nedavno mislio da je brico (čuj, brico!), kojem

redovito odlazim na šišanje, podrijetlom Kurd. Nikako mi nije izgledao kao Turčin iako, da me još jednom ubiješ, ne bih znao objasniti razliku između Turaka i Kurda, barem kad je u pitanju njihov fizički izgled. Nekako mi je od prvog dana izgledao previše uslužan, pomalo i preplašen, a kad sam primijetio kako mu ona ruka u kojoj drži škare nekontrolirano podrhtava, povjerovao sam sto posto da mu je turska demokracija ušla u kosti.

– Vi ste Grk? – pita me figaro nedavno, nakon što sam sjeo na stolicu.

E, sad ga…je li!, mislim u sebi. Smokve i rakiju zajedno rijetko konzumiram, buzuki ne sviram, a za sirtaki sam tabula rasa jer imam dvije lijeve noge. A to mi se – interesantno! – već drugi put događa u zadnjih nekoliko godina. Prvi put sam se nad svojim fizičkim izgledom ozbiljno zamislio krajem prošlog stoljeća na jednoj autobusnoj stanici u bavarskoj metropoli. Obraća mi se stariji čovjek – vidim, Turčin sa dna kace! – na meni nerazumljivom jeziku. Kažem mu po nemecki: “No capito”, a on će ti iznenađen:

– Pa, zar Vi niste Turčin?– Ne. A zašto bih trebao biti?– Pa… tako… mislim… – i pokazuje rukom na brkove.

Ovaj put me je drhtavi ubojica moje ruse kose pomaknuo malo više prema Europi iako se, barem koliko je meni poznato, u zadnje vrijeme nisam ništa posebno trudio oko svog outfita.

– Ne, ja sam iz Bosne – odgovaram. – Hrvat iz Bosne!

Ovo Hrvat iz Bosne obavezno dodajem prilikom svakog predstavljanja. Nekako se ugodnije osjećam, kao da sam u službi njezina kraljevskog veličanstva (My Name is Bond. James Bond!).– Znate – nastavljam dalje – mi smo Vam najkatoličkiji i najstariji narod u Europi. Živimo dolje od stoljeća sedmog, a inače predstavljamo predziđe kršćanstva. Antemurale Christianitatis!– Molim? – kaže brico i gleda me nekako zbunjeno.– Antemurale Christianitatis! Čuvali smo granicu na Savi! A odakle ste Vi?– Ja sam iz Irana.

Paf!!! Ovo mi stvarno nije trebalo. Koji me je vrag tjerao da spominjem i Hrvate, i stoljeće sedmo, i… Nek mi sad čovo odčepi pričati o Kandaharu, i o tome

kako je tamo kod njih, na nekoj stjenčugi, uklesano ono glasovito HOROUVATI, i kako smo mi došli otuda, gore preko Azovskog mora, i kako su nas prokleti Huni iscipelarili pa smo se nakon toga, brže, jače i snažnije gibali prema EU. Još će ispasti da smo on i ja amidžići. Nek me uz to, nedajbože, i za prezime upita, spasa mi biti neće.

Srećom, il’ nesrećom, poče tip pričati – o propasti SFRJ!Pa ti sad budi pametan! K’o kad kugu zamijeniš kolerom!

– Sve su Vam to zapadnjačke mućke – razmišlja moj berberin naglas, ne znajući da me nepotrebno tješi na svom ispucalom njemačkom jeziku. – Oni to tako hoće, da zemlju podjele. Tako svugdje pokušavaju. Da bi mogli ostvariti svoje interese. Jedino kod nas nisu uspjeli, mi se nismo dali ni Americi ni Europi.

E, moj Rafsandžani, mislim u sebi, svaka vama čast, ostanite i dalje postojani kano klisurine – a u glavi mi bubnja onaj članak u SV-u od prije gotovo tri godine: “Oni su ovdje rođeni, ovdje odrasli, ovdje školovani, posjeduju naše putovnice, ali mrze Europu i Ameriku”, kaže Chimelli.



13

A zapravo je brico jako ljubazan tip. Ne samo zbog bakšiša koji mu, kao lijepo odgojen čovjek, uvijek ostavim, nego i zato što je tek nedavno otvorio radnju i što se ne raskida od posla jer… da je baš neka navala – nije. I da me neki šejtan nije natjerao da kažem nekoliko riječi više od onog svog škrtog dobar dan i doviđenja (s bricama se već dugo ne upuštam u razgovore jer je jedan, kod kojeg sam se ranije šišao, znao ispaliti čitav marketinško-sociološko-psihološki traktat o ponašanju prema strankama, o tome kako se pravi frizer mora staviti u situaciju čovjeka koji svoju glavu stavlja u tuđe ruke, kako se frizer mora uživjeti u ulogu mušterije koji dozvoljava da ga skratiš za kosu, kako je frizura i odraz čovjekova nutarnjeg stanja i kako… – na što sam mu ja onda na hrvatskom rekao šišaj i ne seri, a kad me je on upitao što to velim, ja sam mu to na njemački preveo kao vani kiša kiški i pokazao glavom prema ulaznim vratima kroz koja se vidjelo da je vani zaista kiša počela rominjati) – nikad ne bih saznao da se ispod onog crnomanjastog, perzijskog, osmijehom premazanog lica, skriva jedan pravi zoon politikon.

Baš kad sam zinuo da ga upitam a gdje je krivica domaće proizvodnje i vlastita odgovornost, dokle ćemo se mi (čuj, mi!) uvijek vaditi na druge i sebe opravdavati njihovom zloćom; baš kad sam se htio vinuti unatrag i skočiti makar do Gazimestana i onijeh dana i barem pokušati mu kronološki prikazati i objasniti neka događanja na brdovitom Balkanu, u brijačnicu je ušao postariji gospodin koji je, tako sam ja shvatio, sa svojom kosom imao iste planove kao i ja sa svojom. Sjeo je na rezervnu stolicu i uzeo novine – ali, nikako da počne čitati! Zagledao se čiča – vidim to vrlo dobro u ogledalu – u onu drhtavu ruku sto nožice drži (po naški rečeno!) i ne skida pogleda. Samo ponekad, nabrzinu, svrne očima lijevo i desno, pa onda prema podu i plafonu, da bi se potom opet vratio ruci onoj frizerskoj.Kao da mu je sad žao što se, prije polaska ovamo, nije izljubio s najmilijima.

Ali, ne odlazi, ne bježi iz radnje. Stari je, vidim, odlučio riskirati – pa što bude! Il’ možda dobro ne vidi, mislim u sebi, to se zna dogoditi kod starijih osoba: vidiš da gleda, a ne vidiš da ne vidi.I šuti! Cijelo vrijeme samo šuti! Ni sad nisam siguran je li i dobar dan rekao. Ne znaš ni tko je, ni što je. A meni su moji, kad sam bio mali, uvijek govorili: Dijete, pazi šta radiš i šta govoriš! Ima ljudi i drugačijih od tebe, nemoj da koga uvrijediš!

Pa sam odustao od objašnjavanja. Em što brico, vjerojatno, ne bi shvatio, em što nisam bio siguran bi li ja to njemu mogao objasnit, em što ne znam kako diše pridošlica.A možda je tako i najbolje.Kome ćeš danas šta objasnit?Brici ? Ah... !

Djelokrug poslova:

- akustična i suha gradnja

- keramičarski radovi

- molerski raDovi

- ziDarski raDovi

- podne podloge

- nadgledanje radova

predrag marčiĆgranitzstr. 47 13189 Berlin

Tel: 0049 (0)30 470 34 285Fax: 0049 (0)30 922 50 126mob. 0049 (0)179 321 99 33e-mail: [email protected]

RadioNica Visoko - MuhašiNoVićiTel: 032 740 201

OPRAVKA SITNE POLJOPRIVREDNE MEHANIZACIJE, MOTORNIH PILA, TRAKTORA

seRVis

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

14


Trnovci strpljivo čekaju na svoje prognanike

Tko god baci pogled „odozdo iz Polja“ prema sjeveroistoku, neće mu promaći ljubopitljivi

brežuljci trnovačke panorame, omeđeni dubokim urezima potoka Jazjenca sa sjeverozapadne i Vrutka s istočne strane.

Tamo negdje gdje kakanjska općina pri samom svom vrhu graniči s visočkom, na riječnim terasama, u podnožju brda Križa, ispod šume Jelice sa sjeverne i šume Margete s istočne strane, još od davnina blistaju se Trnovci. Tko god baci pogled „odozdo iz Polja“ prema sjeveroistoku, neće mu promaći ljubopitljivi brežuljci trnovačke panorame, omeđeni dubokim urezima potoka Jazjenca sa sjeverozapadne i Vrutka s istočne strane.

Trnovci, međutim u današnjem mjestu postoje tek od 17. stoljeća. Prije je njihov položaj bio dosta niže u dolini potoka Vrutka na Grabu, prema Bulčićima. U to vrijeme je harala smrtonosna kuge, koja nije zaobišla ni ovo selo. Razlozi seljenja kompletnog sela nisu danas dobro poznati, ali se vjeruje da je u pitanju bila neka vrsta praznovjerja ili možda bijega pred opakom bolešću.

Samo selo je vremenom dobilo naziv Veliki – jer ga čini više manjih naselja: Brdo, Duvnjaci, Mušije, Jasike, Počivala, Dužice i Karuša. U njihov sastav se ubraja i podružnica Pavlovići, s druge strane potoka Jazjenca. Da je ovo područje bilo interesantno ljudima još od starijih doba, svjedoče i mnogi ostaci prošlosti. Tako na ulazu u selo nailazimo na „Kosijerov kamen“ – visoki stećak na maloj humci s lijeve strane puta. Na Križu je srednjovjekovno groblje s desetak dobro očuvanih stećaka, a na njivama Strane pod vodom Papricom još nekoliko u lošijem stanju. U Počivalima, točnije na Podgaju, naporima vašeg reportera svjetlo dana je ugledalo još nekoliko zanimljivih stećaka s dobro očuvanim gornjim dijelom i zanimljivim postoljem. Ispod vode Paprice na južnim obroncima sela i danas su vidljivi zemljani vodovodni čunci koji su, najvjerojatnije, odvodili vodu sa spomenutog izvorišta u nekadašnje selo na Grabu. U Pavlovićima su isto tako jasno vidljivi drevni stećci – svjedoci srednjovjekovne kulture.

Trnovčani moja braćo mila, s vama je se milicija bila

Trnovci svoj procvat doživljavaju u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća, a svoj egzodus već desetak godina kasnije. Još od početka 19. st. Trnovci su imali svoju četverogodišnju školu. Sedamdesetih je godina samodoprinosima i samostalnim radnim akcijama zajedno s drugim mjesnim zajednicama, s Poljica – ravnog platoa iznad Vareša dovedena voda Ključ. Elektrifikacija sela je provedena koju godina ranije, a asfaltna cesta stigla je sredinom osamdesetih. Ovo selo je godinama uživalo dobar ugled na kakanjskoj općini, dijelom zbog svog intenzivnog razvoja koji se lako mogao primijetiti i iz daljine, jer je selo stalno raslo, a dijelom zbog radišnog i veselog stanovništva zvanog Rastovljani. Svoju čvrstinu i odlučnost Trnovčani su najviše pokazali 1982, kada su se oduprli kakanjskoj općinskoj upravi i tadašnjoj policijskoj postaji koja je silom pokušala pripojiti dovedenu vodu Ključ onima koji nisu sudjelovali u izgradnji vodovoda. U to vrijeme spjevana je pjesma poznata njenim žiteljima: Trnovčani moja braćo mila, / s vama je se milicija bila!

Napisao Klaus Markić



15

Sklad višenacionalnog sela djelovao je sve do famozne 1993, kada u ratnom vihoru dolazi do masovnog progona katoličkog stanovništva i razaranja njegove imovine. Sve ljepota i suživot dvaju naroda ruši se u jednom danu kao kula od karata. Ostala su samo zgarišta, paljevina, opljačkane kuće...

Tužna današnja slika nekadašnjeg sjaja i gordosti

Danas je od ponosnih Trnovca ostala samo tužna slika nekadašnjeg sjaja i gordosti. Porušene, prazne i opljačkane kuće jezivo zjape i prepuštaju se zubu vremena, koji ih neumoljivo sve više rastače i sravnjuje sa zemljom. Rijetki su povratnici na stara ognjišta, čak ni jedan postotak prijeratnog stanovništva nije se vratio. Nažalost, selo Trnovci nakon rata znatno se unazadilo. Jedini pomak svih tih godina predstavlja novoizgrađena zgrada četverogodišnje

škole, koja je zamijenila staru ćerpičaru. A ni Trnovčani koji su ostali kod kuće, nisu više što su nekad bili: uglavnom se jadaju jedni na druge, međusobno se optužuju i u svakoj drugoj rečenici im je zamjetno žaljenje zbog odlaska starih susjeda. Postoje i oni koji cijelom tom ratnom besmislu pokušavaju dati neki smisao, ali oni ionako nisu vrijedni spomena. Kako će dalje ići s Trnovcima i Trnovčanima, to samo nebo zna. No, jedno je sigurno: Trnovci će i dalje stajati gdje stoje stoljećima i strpljivo čekati na svoje prognanike. A oni sami moraju odlučiti hoće li se vratiti na djedovska ognjišta ili će puniti brojno stanje kojekakvih Bobanovih i Šuškovih sela, koja nose imena narodnih heroja koji su najvećim dijelom i zaslužni što Trnovčani, Sutješčani, Kakanjci i ostali bosanski Hrvati ne žive gdje su rođeni.

Asfaltna cesta uskoro bi prvi put u povijesti trebala proći ispod

Ratnja i stići sve do pred Klanac – na raskrižje putova za Kopijare, Bobovac, Dragoviće, Mijakoviće, Borovicu i Vareš odnosno Nažbilj, Lipnicu, Slagoščiće i Vukanoviće. Tijekom ljetnih mjeseci naime, na dionici ceste Kraljeva Sutjeska – Nažbilj koja prolazi ispod Ratnja, obavljani su pripremni radovi pa se uskoro može očekivati i asfaltiranje. Radove financira nadležno kantonalno ministarstvo, ali kako se izvođač nije obvezao radove dovršiti do određenog roka, dovršetak ove dionice ipak se donekle i razvukao.

S dovršetkom ove cestovne dionice Ratanj će se znatno približiti svijetu, a skratit će se i put prema ostalim brdskim selima iznad njega. Nova cesta tako će olakšati i prometnu povezanost ovih vršnih sela s Kraljevom Sutjeskom i ostatkom općine. Za očekivati je također da će se sada pojačati zanimanje za povratakom i obnovom u Ratnju te u Kopijarima i Klancu.

IZGRADNJA

Asfaltna cesta stiže do

Ratnja i Klanca

SV online

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

16

USPješna HUManiTarna akcija

danijela ljoljić: jedva čekam da se

pogledam u ogledaloSudbina djevojke Danijele Ljoljić

iz Bobanova kod Čapljine, koja je u kratko vrijeme ostala bez svoga

ranijeg lica, ganula je ljude diljem svijeta. Nakon objavljene priče u Večernjaku, koju je je odmah preuzeo i Sutješki vjesnik, odmah su nam se počeli javljati naši iseljenici.

Koža iz Češke

Svi su ostali zapanjeni fotografijama te djevojke koja je, u nakani da prehrani sebe i svoju prognaničku obitelj, radila teške poslove u plastenicima i staklenicima. Od raznih opasnih kemikalija i zračenja posve joj je se izobličilo lice. Nada se pojavila kada su joj liječnici kazali da se može spasiti presađivanjem kože, koja se opet mora uvoziti iz Češke. Za potpuno vraćanje ranijeg izgleda treba prikupiti oko 35.000 KM. Udruga Hrvata Kraljeve Sutjeske Sydney – Wollongong, koja okuplja naše iseljenike u Australiji, u sydneyskom je hrvatskom klubu Bosna organizirala Ivanjsku večer na kojoj je za Danijelino liječenje prikupljeno više od 8.000 australskih dolara.

– Danijelina nesreća sve nas je jako pogodila, i hvala vam što ste nam barem i na ovaj način omogućili da ostanemo u

kontaktu s našom Kraljevom Sutjeskom i cijelom domovinom – poruka je koju su u ime OO za pomoć Danijeli odaslali Anto Jurić i Franjo Stijepić. Među dobrim ljudima je i Zdenka Matić iz Pertha.

Hvala svima

Danijela je od ožujka do danas već imala četiri operacije lica, i to u bolnici Dubrava u Zagrebu. Cio tim liječnika i stručnjaka predvodi prof. dr. Vedran Uglješić.– Do kraja godine planirali su mi još tri-četiri operacije i jedva čekam da se nakon toga pogledam u zrcalo. Hvala svima – kaže Danijela.

I prof. dr. Ninković spreman pomoći

Za Danijelin slučaj zainteresirali su se i neki poznati svjetski liječnici koji su spremni dati svoj udio u pokušaju da se vrati djevojačka ljepota. Među njima je i poznati plastični kirurg prof. dr. Radoslav Ninković iz Beča, koji je prošle godine bio spreman operirati i stradale vatrogasce s Kornata u Hrvatskoj. To su nam potvrdili i neki iseljeni Hrvati iz Kraljeve Sutjeske koji sada žive u Beču.

Uređuju se obrazi,brada i čelo

Na odjelu plastične kirurgije bolnice Danijeli su dosad uređivani obrazi, a slijede oprativni zahvati na čelu i bradi. U obraze će joj se, uz ostalo, ugrađivati i tzv. ekspanzeri, koji će se dopremati iz Češke.– Sve je to teško podnositi, ali mi je prof. dr. Vedran Uglješić rekao da to mora biti tako i da dolaze bolji dani. Želja mi je do Božića vratiti stari izgled lica – ističe Danijela.

Molitvena zajednica iz Hrvatske katoličke misije u Sindelfingenu (Njemačka) uputila je novčani dar Danijeli Ljoljić u svrhu njenog daljnjeg liječenjaČasna sestra Bernardeta Janja Tomić, koja je u službi u njemačkom gradu Sindelfingenu, uputila je 300 eura prikupljenih od članova molitvene zajednice HKM-a

Sindelfingen. Danijeli Ljoljić neophodna je pomoć kako bi nastavila liječenjem od posljedica rada u staklenicima, gdje joj je lice skoro uništeno od raznih kemikalija koje se koriste u proizvodnji cvijeća.Danijela zahvaljuje darovateljima iz Sindelfingena te svima koji misle na nju.

Dobri ljudi i dalje pomažu Danijelu

SV online



17

Dragi vjernici!

U Bosni i Hercegovini 5. listopada, ove godine, održat će se lokalni izbori na kojima će se birati Općinski načelnik i predstavnici za općinsko vijeće, općine Kakanj.

Mi župnici, duboko svjesni značaja svakih izbora, posebno lokalnih izbora, koji za lokalnu sredinu život znače, ovim putem obraćamo se svim vjernicima naših župa, s pozivom na sudjelovanje na izborima. Svjesni smo svega onoga kroz što smo svi zajedno prošli, bilo ono dobro ili loše, od onog što je pozitivnog učinjeno na povratku, poboljšanju uvjeta življenja u mnogim našim selima koja su bila potpuno prazna i opustošena, a u kojima se danas ponovno rađa život, ali i onoga što nije učinjeno a što se može učiniti. Znamo, da ima, još puno toga, što je potrebito učiniti u narednom razdoblju, za dobrobit svih nas, na poboljšanju uvjeta življenja, oživljavanju opustošenih sela, izgradnji lokalne infrastrukture, i svega ostalog, ali isto tako znamo da se to osigurava kroz sudjelovanje u vlastima. Naša je nakana, poduprijeti svaki kvalitetan pomak, na dobrobit naših župljana, kako onih koji žive na prostoru općine Kakanj, ali i svih onih naših župljana koji nisu ovdje a koji pohode svoja rodni kraj bilo u vrijeme odmora, svetkovina ili nekih drugih potreba. Posebno želimo naglasiti da smo svjesni malobrojnosti hrvatskog i katoličkog puka koji živi na prostoru naše općine, ali i brojnosti naših župljana koji žive izvan svojih domova, kao i trajne i neraskidive veze i ljubavi prema svom bližnjem i rodnom kraju, bez obzira gdje se tko od nas nalazio. Mi kao pripadnici jednog naroda, kao građani, ali i vjerski službenici, u svakodnevnom životu, osjetimo, dali ima i koliko ima, naših predstavnika u legalno izabranim vlastima, kako na razini općine, pa sve do državne razine. U tom smislu, naša savjest nam nalaže, da potaknemo, sve vas, koji živite izvan Bosne i Hercegovine, da se registrirate i sudjelujete na lokalnim izborima, te na taj način pomognete da Hrvati općine Kaknja budu značajnije zastupljeni u izabranim vlastima.

Želimo vas podsjetiti, da mi župnici, također redovito sudjelujemo na izborima i dajemo svoj glas za naše kandidate

na listama. Vama svjesno ne želimo sugerirati koju stranku ili kojeg će te kandidata zaokružiti, ali vas pozivamo da izađite na izbore, jer je to vaše pravo, ali i dužnost. Vaš ne izlazak na izbore, znači izravno podupiranje onih snaga koje, nažalost, žele dodatno oslabiti našu suverenost, politički subjektivitet i hrvatski identitet i tako onemogućiti hrvatski narod da bude ravnopravan s drugim narodima na svojim vjekovnim ognjištima. Vaš izlazak na izbore, znači pomoć, vašem kraju, prijatelju, rođaku, susjedu, ali u narednom razdoblju i samom sebi. Znamo da ste uvijek pomagali jedni drugima i činite to i sada i u buduće, bez obzira na izbor mjesta življenja i okolnosti u kojima se nalazite.

Suvremena tehnika vam je dostupna i za to ne treba niti puno vremena, a niti puno financijskih sredstava, osim malo dobre volje. Mnogi to možete obaviti iz vašeg doma, ureda ili prostora gdje se okupljate, ne čekajući u redovima ispred biračkih mjesta. Podsjećamo da je krajnji rok za prijavu za glasovanje za birače koji su izvan Bosne i Hercegovine 22.srpnja 2008. godine. On je veoma blizu, ali isto tako imate i dovoljno vremena da popunite prijavne obrasce i priložite potrebne dokumente. Sve potrebite informacije možete dobiti na internet stranici Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine www.izbori.ba.Zato vas sve pozivamo, iskoristite svoje pravo i savjesno ispunite svoju dužnost, izađite na izbore i dajte svoj glas hrvatskim strankama i hrvatskim kandidatima.

S poštovanjem vas pozdravljamo zazivajući Božji mir na sve vas!

Pismo župnika sprostora općine kakanj raseljenim vjernicima

ŽUPA KRALJEVA SUTJESKAFRA.ILIJA BOŽIĆ ŽUPA HALJINIĆIVLČ. MLADEN KALFIĆ

ŽUPA KAKANJ PREČ. MARIJAN MARJANOVIĆ

ŽUPA VUKANOVIĆI PREČ. VIKTOR ŠOŠIĆ

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

18

Zadovoljan sam svojim učinkom u Vijeću kao i učinkom stranke

kojoj pripadam

SV: Gosp. Petroviću, vaš mandat istječe ovih dana. Jeste li zadovoljni radom OV Kakanj u protekle četiri

godine?

I. P.: U te četiri godine održano je 46 sjednica i razmatrano preko 500 točaka dnevnog reda. Pojedine sjednice trajale su po nekoliko dana u nastavcima, s burnim raspravama, prekidima i brojnim konzultacijama. Mogu kazati da je rad u OV-a u protekle četiri godine bio otežan brojnim problemima. Osobno sam zadovoljan svojim učinkom u vijeću, kao i učinkom stranke kojoj pripadam, unatoč brojnim problemima koji su bili izraženi tijekom mandata.

SV: Na čemu konkretno temeljite svoje zadovoljstvo?

I. P.: Zadovoljstvo temeljim na svemu onome što smo kroz OV konkretno uradili u protekle četiri godine. U prvom redu želim istaknuti dugogodišnju agoniju vezano za Gvardijanovu luku i sve ono što se događalo u proteklom razdoblju – od pokušaja privatizacije, pokušaja nasilnog ulaska u posjed itd. Sa zadovoljstvom mogu kazati da smo tu napravili velik posao. Luka je vraćena vlasnicima na korištenje. Također želim podsjetiti na neke od projekata koji su provedeni kroz OV, ali i projekte koji su realizirani sredstvima s viših razina, a čiji je implementator bila općina Kakanj. Podsjetite se koliko je od Sutjeske, Haljinića, Čatića, Bjelavića, urađeno ulične rasvjete, zatim asfaltirano cesta, realiziranih projekata obnove i pomoći u povratku, potpore župskim zajednicama, pojedincima, udrugama, kulturnim manifestacijama i slično. U našem političkom programu iz 2004. godine spomenuto je objedinjavanje

javnih poduzeća Vodovod i Komunalno u jedno poduzeće te vraćanje Ekogradnje u sustav općine. Bili smo zagovornici te ideje, što su prepoznali i ostali politički subjekti, pa je tu postignut značajan napredak. Također smo bili zagovornici ideje o informatičkoj uvezanosti matičnih ureda u jednu bazu, što je također velik napredak u odnosu na ranije razdoblje. Sve su to razlozi za umjereno zadovoljstvo, mada bih i osobno volio da se uradilo više, jer uvijek se može više i bolje. Evo, samo jedan primjer: kada sam ja preuzimao dužnost, cjelokupni godišnji transfer za povratak bio je 5. 000 KM, da bi u vrijeme mog predsjedanja svake godine bio povećavan i došao do iznosa od oko 100.000 KM. Uostalom i moja stranka je to zadovoljstvo pokazala ukazavši mi povjerenje da ponovno budem na listi HDZ BiH, odnosno da budem nositelj liste za OV Kakanj. Naravno, volio bi da je urađeno i više, ali radeći u složenim okolnostima ipak se izvukao maksimum.

Na prošlim lokalnim izborima g. Ivica Petrović je kao kandidat HDZ BIH izabran za vijećnika, a potom i

za predsjedavajućeg OV Kakanj. Na početku njegova mandata objavili smo u našim novinama razgovor s njim i obećali da ćemo isto učiniti

po okončanju mandata. Za protekle četiri godine u Kaknju se događalo

mnogo toga na političkom, socijalnom, gospodarskom, sigurnosnom i svakom

drugom planu. Neki su od tih događaja pozitivno a neki negativno utjecali na cjelokupni ambijent našega životnog

prostora. Na početku je predsjedavajući kazao: Nešto se radi, ali mislim da ipak

može bolje! Što o svemu tome misli g. predsjedavajući OV Kakanj sada kada

odlazi, pročitajte u ovom razgovoru.

iVica PeTRoVić, PRedsjedaVajući oPćiNskog Vijeća kakaNj

Imat ćemo barem duplo više vijećnika nego ranije

spon

zorir

ano



19

Peticije zbog naziva ulica, divljanja nogometnih navijača, napadi na djecu zbog nošenja

hrvatskih oznaka

SV: U protekom periodu bilo je više kritika upućenih na Vašu i adresu Vaše stranke, pri čemu Vas se optuživalo za nerad u Vijeću, nepoštivanje volje naroda iskazivane kroz peticije za promjene imena naziva ulica, kako to niste htjeli uvrstiti u Dnevni red sjednice. Kako to komentirate?

I. P.: Kritika je uvijek bilo i bit će ih, ali nameće pitanje se koliko su opravdane, odnosno radi li se o svjesnom kritizerstvu s određenim političkim ciljem. Kada je u pitanju Peticija za promjenu naziva ulica, siguran sam da ju je potpisao najveći dio naših članova i simpatizera, u odnosu na sve ostale. Uvažavajući potpisnike peticije, njihove motive, koji su apsolutno bili opravdani, način na koji je ona dalje prezentirana i korištena, ali i neke druge peticije, da ih sad ovdje ne spominjem, prerasle su u domenu politikantstva.

Kao što i u pitanju, to što kažete da nisam htio, najbolji je primjer toga. Ponovit ću, glede izmjene naziva ulica vođeni su brojni razgovori s drugim političkim subjektima. Ta je točka stavljena na dnevni red tek kad je osigurana većina za njezinu prolaznost. Da je stavljena na dnevni red ranije, ona zasigurno ne bi prošla, njezin naziv bio bi i ostao kakav je bio. Općinsko vijeće je uradilo svoj dio posla i ovih dana očekujemo da lokalna poduzeća okončaju proces izmjene podataka u svojim bazama te da računi počnu dolaziti s nazivom Ulica fra Bone Benića, a ne kako se ranije zvala. Na vama je da procijenite jesam li ispravno postupio.

SV: Svjedoci smo incidentnih događanja u kojima su žrtve uglavnom bili Hrvati. Tu prije svega mislimo na napad na povratnika u Bištranima, divljanje turskih navijača od Čatića do Sutjeske, napada na policajca na dužnosti te nalijetanje automobilom na maloljetnu djevojčicu u vrijeme Sutješkog ljeta. Jeste li na te incidente adekvatno reagirali?

Petrović: Na sve događaje koji utječu na sigurnost naših građana Općinsko vijeće reagira i raspravlja o sigurnosnom stanju na prostoru općine. Nakon razbojstva nad g. Ljoljićem na Bištranima i njegova izlaska iz bolnice sudjelovao sam u izaslanstvu OO HDZ BiH koje mu je uručilo financijsku i ponudilo svaku drugu pomoć. Isto se postupilo i u slučaju povrede policajca Vanje Nikolića.

Kada je u pitanju, kako kažete, divljanje «turskih navijača», te večeri sam više puta telefonski razgovorao s g. Esnafom Buzom, zapovjednikom PS Kakanj te zatražio intervenciju dodatnih policijskih snaga koje su reagirale i spriječile da ne dođe do sukoba i težih posljedica. Također, na sjednici OV Kakanj na moju inicijativu je usvojen Zaključak kojim je od PS Kakanj i nadležnog Tužiteljstva zatraženo javno očitovanje o poduzetim mjerama i radnjama na identificiranju izgrednika i poduzimanju odgovarajućih mjera.

Kada je u pitanju incident oko nalijetanja automobilom na djevojčicu i navodnim neposrednim ranijim događanjima vezano za izgrednike, OV će postupiti kao i svim drugim slučajevima nasilja. Ovdje sam dužan istaknuti: policijske snage su otkrile sve aktere ovih događanja, a slučaj Ljoljić okončan pravosnažnom kaznom zatvora za napadače.

SV: Rekoste da ste u radu imali problema i poteškoća. Sto od toga možete posebno istaknuti?

Izbor kvalitetnih vijećnika jedna je od najvažnijih pretpostavki za

učinkovit rad vijeća

I. P.: Prije svega, vrlo je teško raditi u uvjetima gdje nema stalne ni stabilne vladajuće većine. Često se, uvjetno kazano, nije znalo tko je vlast, tko oporba. Mislim da je upravo zbog takvog odnosa snaga ostala nerealizirana ideja o gradnji Gospodarske zone, čime je izostao jači zamah razvoju poduzetništva i zapošljavanja, ali i druge ideje oko gradnje infrastrukturnih objekata. U okolnostima kada nije jasno definirana većina u Vijeću, kada se od točke do točke dnevnog reda ona mijenja, teško je sastaviti kvalitetan dnevni red, a posebno je teško dovesti sjednice do kraja i donositi velike i važne odluke.

Znate i sami da je u tim okolnostima neophodno naći konsenzus koji će barem zadovoljiti minimum očekivanja svih ili barem većine stranaka zastupljenih u tako stvorenoj većini. Postići da u toj većini bude zastupljen i interes birača, pojedinog dijela općine, pa i stranke koju predstavljam, nije uvijek jednostavno, i to je već samo po sebi problem. Ističem da je upravo zbog blokade u radu Vijeća je ostao neutrošen značajan dio sredstava namijenjenih, između ostalog, i za financiranje ceste u Ratnju i Počivalima, rasvjete u Popima te za još neke pojedinačne transfere.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

20

Rješenjem tog problema kroz očitovanje jasne većine rad OV bi se olakšao, bio bi uspješniji i efikasniji i sjednice ne bi bile maratonske i u nastavcima. Mislim da je to, uz kvalitetu izabranih vijećnika, jedna od najvažnijih pretpostavki za učinkovit rad vijeća.

SV: Kako onda unaprijediti rad OV-a?

I. P.: Mislim da je to vrlo važno pitanje. Ako se o tom pitanju politički subjekti u budućem Općinskom vijeću kvalitetno dogovore i osiguraju prolaz projekata, lokalna vlast će sigurno biti funkcionalnija i učinkovitija, a samim tim i građani zadovoljniji. Uvjeren sam da je većini ozbiljnih stranaka do toga stalo i da će se na tom planu postići značajan napredak.

O koaliciji s HDZ 1990 – poslije izbora

SV: Gdje vi u svemu tome vidite HDZ BIH, odnosno vidite li se kao dio većine ili kao oporbu, jer ipak ste u ovom sazivu imali samo dva vijećnika Hrvata, isto koliko i SDP?

I. P.: Točno je da imamo samo dva vijećnika, kao i SDP. Međutim, zahvaljujući našem prepoznatljivom političkom djelovanju i uvažavanju od strane drugih političkih subjekata tadašnja većina se ipak odlučila za podršku kandidatu HDZ BIH za predsjedavajućeg Vijeća, uz puno uvažavanje mojih kolega zastupnika. U sadašnjim okolnostima, a to se pokazalo i u ranijem razdoblju, HDZ BIH je poželjan politički partner svim strankama koje sudjeluju u vijeću, bez izuzetaka. Iako nemamo brojnost, mislim da izborom kvalitetnih vijećnika možemo dodatno učvrstiti političku poziciju u Kaknju. Sukladno našim očekivanjima i trenutačnim političkim okolnostima, nakon izbora očekujemo da ćemo imati duplo više vijećnika i realne izglede da imamo i načelnika iz naše stranke. Opredijelili smo se za konstruktivnu političku suradnju s drugim strankama na dobrobit svih građana. Ne sumnjam da ona neće uroditi plodom jer je kao takva i prepoznata.

SV: Ako ste poželjan politički partner, kažite nam da li je bilo ponuda za stranačka koaliranja za izbore? Mislim da to ipak trebate objasniti našim čitateljima, jer većinu njih zanima npr. moguća koalicija ili partnerski odnos s HDZ-om 1990. Je li sada posrijedi rasipanje glasova?

I. P.: Predsjedništvo HDZ BIH donijelo je odluku da sve općinske organizacije mogu samostalno ulaziti u predizbornu koaliciju s drugim strankama, posebice s onima s hrvatskim predznakom. Koliko znam, HDZ BIH nije imao službenih ponuda za predizborno koaliranje i, kao što znate, mi na izbore izlazimo sami, ali pojačani kandidatima koji su ranije bili u drugim političkim strankama (NHI-u i SDP-u). Da je bilo poziva za razgovor o koaliranju, OO HDZ BIH ne bi ih ignorirao: odredili bismo pregovarače s jasnim smjernicama koji bi sjeli i razgovarali, a bi li se dogovorili ili ne, stvar je nagađanja. Kad je u pitanju rasipanje glasova, osobno mislim da se tu neće ništa značajno promijeniti u odnosu na prošle izbore. Međutim, pošto HDZ 1990 nema svoga kandidata za načelnika, očekujemo da neće napraviti pogrešku kao NHI i vidjet ćemo hoće li i u kojoj mjeri podržati našeg kandidata g. Zorana Jozinovića. A kada su u pitanju partnerski odnosi, o njima će nakon objave rezultata raspravljati i dogovarati relevantni pregovarači.

SV: Kada je u pitanju Vaš politički angažman i rad HDZ BIH u Kaknju, što ćete ponuditi biračima?

I.P.: Trenutno obnašam dužnost dopredsjednika OO HDZ BiH Kakanj i nositelj sam liste za OV Kakanj. Osim mene, na listi su još 23 osobe s cijelog

prostora općine Kakanj, tako da nema općinskog područja koje nije zastupljeno. Ponudili smo kombiniranu listu novih, mlađih, starijih i iskusnijih kandidata. Također, na listi imamo nove članove, koji su nekada ranije bili članovi NHI-a i SDP-a. Ukratko, osluškivali smo što je potrebno unaprijediti u radu stranke i pokazali smo otvorenost svim ljudima i simpatizerima koji su prepoznali ono što smo dosad radili, da budu s nama i da zajedno radimo.

Trudimo se uraditi više nego što obećamo, a sve što obećamo

privesti kraju

SV: Na što je usmjerena vaša predizborna kampanja: što obećavate, odnosno što će Vam biti prioritet nakon izbora?I. P.: Naše usmjerenje i dalje ostaju čovjek i sredina u kojoj živimo. Ni za ove izbore, kao ni za prošle, nećemo trošiti novce na skupove: sva raspoloživa financijska sredstva usmjerit ćemo u korisne svrhe, poput rasvjete i drugih sličnih projekata. Cilj nam je učiniti da svaki i najudaljeniji dio općine bude živ sa svim pripadajućim elementima neophodnima za život. Sukladno tome, nastavit ćemo s projektima izgradnje infrastrukture, povratka i obnova, kulture, sporta, razvoja lokalne zajednice i svega ostalog što je u domenu lokalne politike.

Kada su u pitanju obećanja, mi nismo ni na prošlim izborima previše obećavali: više smo radili nego obećavali, ali smo poslije samo podsjećali na urađeno. Iako smo svjesni da birači vole čuti obećanja, vodimo računa da obećano bude realno provedivo, jer naša se kampanja nikada nije bazirala na bombastičnim obećanjima. Nastojimo kod svojih birača stvarati i dograđivati odnos povjerenja i uzajamnog razumijevanja. U svakom slučaju, trudimo se uraditi više nego što obećamo, a sve što obećamo privesti kraju. Naša politička vodilja nisu nerealna i bombastična obećanja, ali u ovom trenutku siguran sam da ćemo do kraja godine okončati neke započete projekte koje naravno nismo obećavali u predizbornoj kampanji.

spon

zorir

ano



21

Iako ovlasti Vijeća i općine nije zapošljavanje, nakon objave rezultata izbora, izabrani kandidati HDZ BIH inicirat će rasprave o tom pitanju i učiniti sve da budu aktivni zagovornici i sudionici u projektu gradnje Gospodarske zone. Time će se stvoriti pretpostavke za jači zamah zapošljavanja i proizvodnja. Svjesni smo da to ne možemo uraditi sami, ali siguran sam da ćemo iskoristiti sve političke mogućnosti za stvaranje pretpostavki da OV Kakanj i općina omoguće stvaranje ambijenta za ulaganje u obrt i poduzetništvo. Posebno ćemo se posvetiti ekološkom stanju u Kaknju. Tu prvenstveno mislim na saniranje stanja na deponiji uglja i separaciji u Čatićima te problemu spaljivanja otpadnih guma u cementari.

SV: Možete li nam malo više reći o Vašim projektima, što ste uradili, i na kojima projektima sada radite?

I.P.: Ove godine okončan je četverogodišnji projekt asfaltiranja ceste Ivnica – Vukanovići, Podbjelavići – Bjelavići, dio puta Haljinići – Seoce, više putnih pravaca i lokalnih pristupnih cesta u Čatićima i Bjelavićima. HDZ BIH je kroz svoje članove i dužnosnike sudjelovao u svim bitnim manifestacijama. Njih je pratio financijski i organizacijski, od manifestacija «Spasimo Bobovac», «Dana kraljice Katarine», «Sutješkog ljeta», «Likovnih kolonija» obljetnica stradavanja Hrvata, te drugih događanja. Također smo napravili četiri spomen-obilježja za stradale Hrvate, napravili sportski poligon u Haljinićima i osvijetlili ga za noćne turnire te dodatno osvijetlili poligon u Čatićima. Trenutno je u tijeku projekt vrijedan 250.000 KM, za izgradnju kuća za povratnike Hrvate i to po principu ključ u ruke, dok smo za sve donacije iz Hrvatske osigurali sredstva za potporu iz općinskog proračuna. U potpunosti smo obnovili rasvjetu u Čatićima, izgradili novu u Bjelavićima, uz glavnu cestu kroz Haljiniće do Crkvenjaka, a do konca godine planiramo je dovršiti do Bjelavića.

Ovaj projekt realiziramo na obostrano zadovoljstvo s tvrtkom Vinet iz Visokog, tako da će stanovnicama od Kr. Sutjeske do Čatića biti omogućen priključak na

kablovsku televiziju i internet. Osim toga, do kraja godine ili početkom naredne godine planiramo dovršiti cestu u Ratnju, zatim cestu Tršće – Brkići te nastaviti s aktivnostima na cesti od Haljinića prema Seocu, odnosno Trnovcima.

Poziv biračima: izađite na izbore i dajte svoj glas za HDZ BiH

SV: Gdje je u svemu tome briga središnjice HDZ BIH za ove prostore? I. P.: Mi smo svojim glasovima na prošlim Općim izborima 2006. u Kaknju dali značajnu podršku kandidatima HDZ BIH i to je vrh naše stranke znao prepoznati. Zahvaljujući politici HDZ BiH, odnosno dopredsjedniku HDZ BIH g. Niki Lozančiću i predsjedatelju Zastupničkog doma PS BiH u Kakanj je u protekle četiri godine transferirano više milijuna maraka. Značajna financijska sredstava donirana su i župama Kr. Sutjeska, Kakanj i Vukanovići. Spomenut ću samo cestu Sutjeska – Čatići, Vukanovići – Ivnica, Podbjelavići – Bjelavići, Haljinići – Seoce, sredstava za rekonstrukciju toplovoda u Čatićima, zatim sredstva obnovu gradske osnovne škole i Sportske dvorane u Kaknju, te projekte dodjele plastenika i motokultivatora, kao i pojedinačne pomoći stipendije i sl.

Od tih sredstava i projekata, naravno, korist imaju svi građani naše općine, bez obzira na političko opredjeljenje. Naravno, nije izostala ni pomoć sportskim klubovima i razvoju sporta te otvaranju glazbene škole u Kaknju.

Za većinu ovih projekata implementator je bila općina i tom smislu sam ja kao predsjedavajući OV vodio ili koordinirao te aktivnosti.

SV: Na kraju vaša očekivanja i završna poruka biračima?

Petrović: Ponudili smo kvalitetne kandidate za vijeće i najkvalitetnijeg kandidata za načelnika općine. Naš kandidat g. Zoran Jozinović – Zoka, dipl inž. šumarstva s dugogodišnjim radim iskustvom, zaposlen je u poduzeću Ribnica Kakanj, a njegovim izborom za načelnika općine mnoge stvari će se u ovom gradu brže i bolje rješavati. Osobno očekujem da će HDZ BIH na ovim izborima postići mnogo bolje rezultate nego na lokalnim izborima 2004: imat će barem duplo više vijećnika te svoga načelnika.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

22

Hrvatice i Hrvati, općine Kakanj, čast mi je da Vam se u svoje i u ime svih ostalih s liste HDZ 1990 za OV Kakanj na ovaj način

mogu predstaviti.

Na početku ovog obraćanja, Vama poštovane Hrvatice i Hrvati, dužan sam objasniti zašto HDZ 1990 u Kaknju.Statistika kaže da je HDZ BiH na prošlim lokalnim izborima dobio tek 572 glasa potpore birača (računajući i dijasporu), a poznato je da Hrvata na općini Kakanj danas ima oko 3.000, a s pravom glasa sigurno 2.500 što govori da je velika apstinencija biračkog tijela i da HDZ BiH nema potporu većine Hrvata. To je za nas bio signal da u Kaknju ima prostora za još jednu stranku s hrvatskim predznakom. Dakle, svojom pojavom ćemo pokušati privoliti te birače (koji nisu izlazili na izbore iz razloga poznatog samo njima) da možda daju nama glas i na taj način budemo jači u OV Kakanj. Našom pojavom ne želimo nikakvo novo raslojavanje Hrvata, već naprotiv, težimo biti alternativa hrvatskim biračima kako bi zaustavili daljnje osipanje biračkog tijela u neke druge nehrvatske stranke. To je razloga osnivanja HDZ 1990, naravno dijelom i zbog našeg nezadovoljstva (ne)radom i neučinkovitošću onih koji su predstavljali nas Hrvate u OV Kakanj svih ovih godina. Toliko o razlozima zašto HDZ 1990.

Pred nama su Općinski izbori, a oni su za nas Hrvate općine Kakanj uvijek, a pogotovo sada od presudnog značenja – za našu sadašnjost, za našu budućnost. Svjedoci ste, a činjenice govore, da sadašnji položaj Hrvata nije zadovoljavajući i da smo gurnuti na margine svih zbivanja, krivnjom prije svega svih onih koji su nositelji politike vladajućih struktura i bahatosti političara iz reda hrvatskog naroda, koji su ostali nijemi na takav odnos spram nas Hrvata.U proteklih 14 godina, Hrvati Općine Kakanj ne samo da su izgubili svaki značaj, veliki broj nas se razišao diljem svijeta, tako da nas danas ima mnogo više u svijetu nego na području općine Kakanj, gdje smo

stoljećima živjeli. Izgubljene su čitave generacije mladih, onih koji su bili garant života i opstanka hrvatskog naroda na prostoru općine Kakanj, ovako gledano dugoročno, opstanak je upitan. Ono malo mladih što stasa za posao, u nemogućnosti zaposlenja, primorani su napustiti rodni kraj i otići trbuhom za kruhom, tako da naša mjesta življenja iz godine u godine sve sve više sliče na staračke domove. Sve je manje rađanja djece, dječjeg plača, a sve više umiranja. Mnoga ognjišta su se ugasila, na žalost kako stvari stoje za sva vremena, od mnogih naših sela ostale su samo ruševine.

Izgubili smo svoje domove, imanja, radna mjesta.Povratka, onog pravog održivog zapravo nije ni bilo, tako da se stekao dojam da se Hrvati ne žele vraćati, što nije točno. I mi hoćemo raditi, kako bi mogli živjeti život dostojan čovjeku, ženiti se, podizati svoje obitelji.Naše velike firme: TE Kakanj, RMU, TC Kakanj su zatvorene za povratnike, na prste jedne ruke mogu se izbrojati oni koji su se zaposlili kao povratnici.

Nazivi škola i ulica su priča za sebe.

Bude li se sa takvom politikom nastavilo, Hrvata u kakanjskoj općine će ubrzo nestati, Kakanj će biti etnički čista općina.Jednostavno rečeno, sve te probleme ćemo nazvati pravim imenom i ukoliko dobijemo Vaše povjerenje kroz Općinsko vijeće pokušati iste riješiti na zadovoljstvo našega naroda i svih drugih. Mi Vam nećemo obećavati kule i gradove, ali budite uvjereni da ćemo se boriti za vaša prava, za bolje sutra Hrvata i svih drugih naroda, za vladavinu reda i zakona, za otvaranje novih radnih mjesta, stvaranje bolje perspektive za mlade, održiv povratak raseljenih i ugodniji život umirovljenika.

Zalagat ćemo se, za manje diskriminacije prilikom zapošljavanja, svojom aktivnom politikom primorati ovdašnje firme da uz kvalifikacijsku spremu uzimaju u obzir i

nacionalnu zastupljenost.Borit ćemo se da se stvore što bolje pretpostavke da Kraljeva Sutjeska i Bobovac postanu prave turističke destinacije općine Kakanj. Pokušati iznaći mogućnosti da i Čatići dobiju društvene prostorije (dom kulture), jer je bitno za ostanak mladih i za normalan život, bilo kulturni, bilo politički. Zalagati se za više sredstava iz proračuna za Sutješki Vjesnik kao jedino glasilo na hrvatskom jeziku na općini Kakanj. Zalagati se da se dokinuta policijska stanica u Kraljevoj Sutjesci vrati u punom kapacitetu (bitno za sigurnost ljudi i imovine na ovom području i direktno utječe na povratak prognanih). Više sredstava za HFS Bobovac, skupina koja njeguje pjesmu i običaje hrvatskoga naroda općine Kakanj – općenito više sredstava za kulturu.Zalagat ćemo se da jedna od škola na općini Kaknju ponese ime posljednje bosanske kraljice Katarine i niz infrastrukturalnih problema, kao što su asfalt i rasvjeta u svako selo, smanjiti razliku između sela i grada, smanjiti maćehinski odnos naspram sela, više pozornosti posvetiti ekologiji, zalagati se da grad Kakanj dobije izgled osmišljenije urbane sredine.Borit ćemo se za svoja prava, ali nikako na štetu drugih, dakle tražit ćemo i zalagati se za punu ravnopravnost na lokalnoj – tj. općinskoj razini.

Naša politika je suživot i ravnopravnost svih naroda koji žive na području općine Kakanj.

Upravo zbog toga, dragi Hrvati – i ostali građani općine Kakanj, izađite na izbore i glasujte, ne dozvolite da drugi odlučuju u Vaše ime.Dajte svoj glas kandidatima HDZ 1990, redni broj 11. na glasačkom listiću, jer oni vas nikada neće lagati, varati, a pogotovo iznevjeriti.

Mi smo tu zbog Vas, a ne VI zbog nas!HDZ 1990 – za narod svoj!VJERA – ZNANJE - DOSTOJANSTVO

Hvala lijepa!

Radna mjesta su jedino jamstvo našeg opstanka, sve ostalo je iluzija

spon

zorir

ano



23

Politička kampanja, predizborne laži i angažman političara jedan mjesec pred izbore svake četvrte ili svake druge godine, sve je to naša svakodnevnica i realnost koja nas evo, prati i ovaj mjesec. Teško je običnim građanima biti pametan pa znati za koga glasati jer svi u taj mjesec sve obećavaju do te mjere da nam se čini da su čak i svemogući. Ali opet kad malo čovjek razmisli vidi se da ima razlike i među političarima i političkim partijama. Teško je biti slijep i ne priznati da se u posljednje četiri godine otkako je Socijaldemokratska partija na vlasti u Kaknju mnogo toga promijenilo i da je Kakanj postao prepoznatljiv čak i na međunarodnom nivou. Teško je biti slijep i ne priznati sebi koja je to politička partija najčešće bila prisutna ne samo u medijima nego i među građanima, na raznim skupovima i političkim dogovorima.

Mora se priznati da SDP ne radi kampanju samo u posljednjih mjesec dana nego aktivnosti SDP –a traju tokom cijelog mandata. A od mjeseca aprila 2008. godine obavili smo razgovore sa građanima cijele općine u našoj poznatoj aktivnosti „Sa građanima na

kafi“. Uz direktan kontakt s građanima saznali smo mnogo stvari za koje se treba zalagati cijela općina i koje svakako treba u narednom periodu i riješiti. A pored toga građani su imali priliku da direktno pitaju i najodgovornije u našoj općini kako vijećnike tako i načelnika općine druga Mensura Jašarspahića – Surija zašto se nešto nije uradilo ili kada će se uraditi.

Moramo priznati da smo zadovoljni sa suradnjom građana i kroz redovan rad kancelarije SDP – a gdje građani raznih političkih opredeljenja dolaze tražiti informacije ili pomoć. Sve to upućuje da je SDP partija koja je svakodnevno prisutna i u kojoj je ključ budućnosti i uspjeha općine Kakanj.

Sve nam to govori da je SDP politička opcija koja nas neće iznevjeriti i kojoj vrijedi dati svoje povjerenje na izborima 05. oktobra 2008. godine. Na listi za općinsko vijeće Kakanj SDP je delegirao 33 provjerena i kvalitetna kandidata, a pored toga SDP je kandidovao i provjerenog načelnika općine Kakanj druga Mensura Jašarspahića – Surija.

U bolju budućnost nas mogu voditi samo pametni, sposobni, stručni i vrijedni Kakanjci, a upravo takvi i uz sve provjereni i dokazani SDP – ovi kandidati.GLASAJTE ZA SEBE I ZA SVOJU BUDUĆNOST! GLASAJTE ZA SDP!

OO SDP BiH KAKANJ

OPĆINSKA VIJEĆA ODNOSNO SKUPŠTINE OPĆINA, GRADSKO VIJEĆE GRADA MOSTARA, SKUPŠTINU GRADA BANJE LUKE, SKUPŠTINU BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE.

KAKO GLASOVATI?Na Lokalnim izborima 2008. godine, koji će biti održani 5. listopada, glasovat ćete za:

Vaš glasački listić bit će važeći ako: Vaš glasački listić bit će nevažeći ako:- označitekvadratić ispred imena samo jednog kandidata

- označite kvadratić ispred imena dvaju ili više kandidata na glasačkom listiću

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

VAŽEĆI

KANDIDAT

KANDIDAT

VAŽEĆI

KANDIDAT

KANDIDAT

BIRAČ GLASA NA NAČIN DA OZNAČI KVADRATIĆ ISPRED NAZIVA POLITIČKE STRANKE

ILI KOALICIJE ILI LISTE NEOVISNIH KANDIDATA ILI IMENA NEOVISNOG KANDI-DATA ILI IMENA KANDIDATA NA POSEBNOJ LISTI KANDI-

DATA PRIPADNIKA NACIONAL-NIH MANJINA.

BIRAČ IMA SAMO JEDAN GLAS I MOŽE GLASOVATI SAMO ZA JEDNU POLITIČKU STRANKU ILI JEDNU KOALICIJU ILI JEDNU LISTU NEOVISNIH KANDIDATA ILI JEDNOG NEOVISNOG KANDIDATA ILI ZA JEDNOG KANDIDATA NA POSEBNOJ LISTI KANDIDATA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA (UKOLIKO NA GLASAČKOM LISTIĆU

POSTOJI POSEBNA LISTA KANDIDATA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA).

BIRAČ IMA MOGUĆNOST DA U OKVIRU KANDIDATSKE LISTE

JEDNE POLITIČKE STRANKE ILI KOALICIJE ILI LISTE NEOVISNIH KANDIDATA, OZNAČI JEDNOG

ILI VIŠE KANDIDATA, OZNAČAVAJUĆI KVADRATIĆ ISPRED IMENA KANDIDATA.

ILI ILI

NEVAŽE

ĆIVaš glasački listić

bit će nevažeći:

- ako nije ispunjen ili je ispunjen tako da nije moguće sa sigurnošću utvrditi kojoj je političkoj stranci, koaliciji, neovisnom kandidatu, listi neovisnih kandidata ili kandidatu pripadniku nacionalnih man-jina birač dao svoj glas;- ako su dopisana imena kandidata;- ako je označeno više od jedne političke stranke, koalicije, neovisnog kandidata, liste neovisnih kandidata;- ako je označeno ime kandidata na posebnoj listi kandidata pripadnika nacionalnih manjina i lista političke stranke ili koalicije ili neovisni kandidat ili lista neovisnih kandidata;- ako se na temelju oznaka koje je birač dopisao na glasački listić, kao što je potpis, može utvrditi njegov identitet;- ako je ispisano ime, naziv, izjava ili neki drugi tekst, ilustracija ili simbol;- ako su označena dva ili više imena kandidata na posebnoj kandidatskoj listi pripadnika nacionalnih manjina.

VAŽEĆI

NEVAŽE

ĆI

NAČELNIKA U OPĆINAMA U BOSNI I HERCEGOVINI I GRADONAČELNIKA BANJE LUKE.

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

KANDIDAT

VAŽEĆI

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

24

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

24

Njezino nebo je gizdalo zviježđe Oriona, milijuni plavkastih dalekih zvjezdica krasili su

njezin modroplavi svod. Pitome planine bujne životom kitile su njena njedra i stremile visinama. Čiste netaknute rijeke su poput ljudskog krvotoka donosile hranu i u najudaljenije kutke, zalijevale njezine krajolike i zelenile njenu veličanstvenu bujnu vegetaciju. Sunce je kupalo i umivalo svojom plodnom ručicom i darivalo pod sobom njena polja snagom svoje topline. Milenijima je odisala puninom života, skladom vlastite nadogradnje i samostvorenom ravnotežom.

Ta zemlja nije bila samo lijepa, bila je ona i prohladna, i oštra, i žilava, ponekad čak i surova. Njenim brdima su odzvanjali grandiozni gromoglasni gromovi, sjekle su je snažne munje, zalijevale je jake i bučne kise. Vijali je duboki snjegovi u briljantnom ozračju, brisali je brzi ostri vjetrovi, oblikovali joj ljepotu tijela. Šume su joj se održavale same od sebe,

poslije svakog požara izazvanog ljutnjom moćnog Peruna, u kojemu bi nerijetko izgorjele i čitave strane veličanstvenih brda, pojavljivali bi se iz pepela vlastite paljevine novi, mladi, nježni pupoljci hrleći k nebu poput ludog Ikara, očarani sunčevim blještavilom. Vremenom bi mnoštvo tih nejakih pupoljaka preraslo u pomalo kaotičnu nakupinu neurednog grmlja bez posebnog reda i sklada. Ali, kako to obično prirodna selekcija zahtijeva, snažniji grmovi jačeg roda i s plodnijim položajem sve su više snažili i jačali, a slabiji su padali u njihovu sjenu, zaostajali u razvoju osiromašeni životnovažnom sunčevom svjetlošću i kišnim kapima. Njihova priča i važnost njihovog postojanja, međutim, nije tu prestajala: iz njihovih mrtvih tijela stvarala se vremenom hranljiva masa i poput mlijeka dojenčetu davala neophodnu snagu već odrasloj braći. A oni su blistali, gordili se u svojoj ljepoti, lelujali se pred dirigentom vjetrom i poput savršeno uvježbanog kora pjevali svoje ode zajedno sa njim.

Vremenom su došli ljudi. Sa sobom su donijeli i svoje ljudske navike i svoje potrebe, naivnosti i mudrosti, ali i sve ljudske osobine koje su se slično tajanstvenom ying-yangu pretakale iz jedne u drugu, kombinirale, množile, jačale i propadale. Tvorile su različite nijanse osobina, stvarale svaku moguću varijaciju postojećih svojstava. U početku im nije bilo važno da sva ta neukrotiva ljepota zemlje koju su našli dobije i nosi njihov znak. Bilo im je važno da u nekoj zavjetrini pitome šume gori vatrica njihovog ognjišta, da u neposrednoj blizini nalaze jestive šumske plodove, ljekovite trave i mesnate gljive. Bilo im je važno da lovište ne bude i suviše daleko, da izvorska voda bude nadohvat ruke, da vidokrug budi stvaraoce u njima i da im ista ta zemlja daje mlijeko kojim će zadojiti svoju dojenčad. Ono je ujedno bilo i garant njihove postojanosti, i jamac da će nadolazeće generacije stasati pod njihovim znakom.

Zemlja Napisao Klaus Markić



25

Sutješki vjesnik, broj 21. ww


25

ZemljaNjihova sreća i sklad, međutim, ne potrajaše predugo. I druge, manje prijateljske i razumne skupine načuše glasine o gorskoj ljepotici i poželješe je imati. Poželješe živjeti u njoj, zvati je svojom i imati je samo za sebe. Ni tuđa krv im nije bila sveta, nije im značila prepreku na putu k cilju. Sve što su voljeli kod sebe, mrzili su kod drugog, sve u što su se zaklinjali i držali ga kao svoju najveću svetost, gazili su nogama kod drugog, zatirali mu trag, brisali s lica zemlje. Jedino za što su imali oko i sluh bilo je to da se njihovi barjaci viju po vrhovima čarobne ljepotice. Na svojim ubitačnim pohodima zaboravljali su svu krv koju su lili, sva u jarak odbačena i mačem probodena tijela svojih protivnika. Zaboravljali su živote koje su gasili, njihovo nepostojanje je značilo sreća pobjede i još jednu potvrdu ispravnosti njihovog nastupa. Izgubili su iz vida sve prolivene suze, sav dječji plač mališana ostalih bez roditelja i ostavljenih u dubini šume na milost i nemilost gladnim vucima. Bili su sigurni da svojoj djeci čine dobro djelo ubijajući tuđu.

Onda bi se širili osvojenim krajevima, počeli ih polako mijenjati ne poštujući i ne poznajući previše zakone prirode zemlje koju su pokorili. Vremenom bi plaćali žrtvu za svoje neznanje i svoju bahatost, plaćali su je svojom krvlju. Boreći se protiv svih poteškoća kojima je izložena ljudska rasa, stapali su se zajedno sa osvojenom zemljom. Vladali su se onako kako im je nalagao njihov ljudski instinkt, slijedeći djelom prohtjeve i robujući vlastitim nagonima.

No, ni njihova sreća ne potraja vječno: neko drugo pleme sa sjevera, još ratobornije, pohara njihovu domovinu, i ponovo to novo pleme zatr njihov rod i krvlju uguši njegovo postojanje. Ponovno kotač vremena uze svoga maha i ponovno ljudska sudbina podiže na oružje. Potraja to stotinama godina, rijetko kad zaobiđe bar jednu generaciju. Smjena rodova, plemena i naroda. Svi su sa sobom donosili svoje znakovlje i rušili tuđe, svi su ga isticali po vrhovima gorske ljepotice i obilježavali je kao svoju. Svi su sa sobom donosili svoja božanstva i isticali ih više od tuđih, klanjajući im se i

moleći, tražeći od njih blagoslov za svoja djela. Često se dešavalo da su nadolazeće civilizacije preuzimale već postojeće građevine svojih prethodnika i na njima gradili svoje. Nerijetko su i kasnije kulture bile zbunjene ovakvim poretkom stvari i teško su si objašnjavale sve korake prošlosti zasute pepelom vremena. A Zemlja? Ona je sav taj metež mirno podnosila, ponekad bi si sama zacjeljivala nanesene rane te se poput sretnih gmizavaca uvijek nanovo regenerirala. Vrijeme je i dalje vrtjelo svoj nezaustavljivi žrvanj, a gore po vrhovima srditi Perun i dalje je praznio svoje naručje, nerijetko paleći čitave šume i strane veličanstvenih brda, u čijem podnožju su iz pepela vlastite paljevine izbijali novi, mladi i nježni pupoljci, hrleći k nebu poput ludog Ikara, očarani sunčevim bljestavilom.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

26

Međugorje i Sydney

Poziv narodimak vjeri i nadi

Između dva sportska događaja koji su ljetos privukli najviše pažnje – nogometnog Eura u Švicarskoj i

Austriji te Olimpijskih igara u Kini, smjestila su se dva vrlo interesantna vjernička okupljanja katoličke mladeži. Prvo je bilo u srpnju u Australiji – Svjetski susret mladih, a drugo početkom kolovoza u našem Međugorju – Festival mladih katolika. Oba su pokazala mlado lice Crkve. Na Mladifestu u Međugorju bila je i suradnica Sutješkog vjesnika.

Geslo ovogodišnjeg međunarodnog susreta mladih u Međugorju bilo je „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci“. Ovaj golubić na križu krova vanjskog oltara u Međugorju je zaista znak da je Duh Sveti prisutan u svakom trenutku. Jörg Müller,

njemački svećenik i terapeut objasnio je kako svaki čovjek ima darove. Darovi se mogu izgubiti ali čovjek također može s vremenom primiti nove darove. Važno je zazvati Duha Svetoga da nam podari potrebne darove za svaki dan. Ako smo nestrpljivi - da nam dadne strpljivosti i tako dalje.

Mnogi referenti za rad s mladima, svećenici i aktivni kršćani uputili su ohrabrujuće riječi tisućama mladih. U Svetom pismu 365 puta piše nam „Ne boj se“. Zanimljiva brojka. Kao da nam Bog svaki dan govori: „Mladiću, djevojko, neboj se, ja sam s tobom.“ Vjera i povjerenje u uskrslog Krista dat će nam snage oduprijeti se vjetrovima iz suprotnog smjera. Svakidašnja molitva, redovna ispovijed i sveta Misa daju nam priliku živjeti izvorno kršćanstvo i stjecati

snage za svakodnevne poslove, a i veće i teže odluke.

S lakoćom stečene stvari u tom nas trenutku obraduju. Bez napora smo nešto dobili, vidjeli, čuli. No one su kratkog vijeka – brzo nastanu razočarenja, patnje, tjeskobe. Bez žrtve se ne može steći ništa veliko. Svaki naš križ Bogu je poznat. On zna naše slabosti i vrline. Nikad nam ne bi dopustio nešto što mi ne možemo podnijeti, riješiti i učiniti. On je sam nosio svoj križ s puno pouzdanja u nebeskog Oca.

Tako i svaki vlastiti križ sjedinjen s njegovim križem olakša nam nositi to breme. Nakon kiše uvijek zasja sunce. Isus je uskrsnuo i nama omogućio život u punini - život vječni. Bez Kristova uskrsnuća naš život ne bi imao smisla.

SUSRETI MLADIH KATOLIKA OVOG LJETA:

Napisala Marija Đondraš



27

„Ljubav je strpljenje pomnoženo s vremenom“, reče jedna žena na festivalu. „Čovjek i žena u braku su dvije osobe koje čine jedno“, dalje je govorila. „Današnjim brakovima NIJE dovoljna psiho-fizička razina života. Potrebne su duhovne vrijednosti, koje su trajne. » Što ćemo ostaviti našem naraštaju poslije nas? Gradove i zidine, ili nešto dužeg vijeka ?

Živjeti nemoralnim životom prije braka je smrtni grijeh. Temeljita ispovijed i iskreno kajanje omogućuju novi početak - život u čistoći. Bivši ovisnici droge i drugih lažnih nada koje svijet nudi iz zajednice Cenacolo iskusili su tu Božju ljubav u Međugorju te osjetili iskreni, majčinski zagrljaj naše nebeske Majke, Kraljice Mira.

Oni javno i otvorena srca svjedoče o tmurnoj prošlosti i svjedoče iskustvo s Bogom, koji ih je izbavio iz ruku zla. Molitvom i radom uče se novom životu i iskazuju razigrani pjesmom hvalu Gospi.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

28

Lijepo je čuti kad se bilo gdje u svijetu među uspješnima nađe netko i iz našega kraja. Osobito

u svijetu poduzetništva i gospodarstva. Uspjeh je tim vrijedni kad ga je ostvarila mlada obitelj, koja je na svome početku jela gorki izbjeglički kruh. Ali, kako se kaže, uz Božju pomoć, veliku upornost, racionalno razmišljanje i malo domišljatosti, Jeronim i Nevenka Babić iz sela Babića, danas su vlasnici uspješnog poduzeća „Babić d.o.o.“ u Cestici, na samoj granici Hrvatske i SlovenijePočeci bavljenja poduzetništvom još su iz vremena dok sam živo u Babićima. Do odlaska iz Bosne imao sam privatno poduzeće sa 2 bagera i bušaćom garnitutom. Sva je ta oprema ostala u Bosni, a ja sam osjećajući što se sprema otišao u Švicarsku. Tamo sam radio različite poslove i uštedio nešto novca. Nakon 8 i pol godina vratio sam se u Hrvatsku.

Zašto je izbor pao baš na Cesticu?- Sasvim slučajno. Tu je otprije živjela Janjka, sestra od supruge. Došli smo u posjet, kupili neki plac i eto tako tu smo već 10 godina. Ideju o pokretanju posla donijeli smo sa sobom iz Švicarske. Zadnjih pola godine prije odlaska u Hrvatsku radio sam u pekari i tako stekao iskustvo u toj struci iako prije ni ja ni itko od mojih nije se bavio pekarstvom. Uz opremu za pekaru sa sobom smo dovezli kamion za odvoz smeća i još neku građevinsku meha nizaciju.

Kakvi su bili poslovni počeci?- Svaki početak je težak jer smo do izgradnje obiteljske kuće, mi i troje naše djece to ljeto proveli u autoprikolici, praktički na ledini. Kad smo uredili prostor, 1998. smo otvorili pekaru.

Nakon šest mjeseci počeli smo s odvozom komunalnog otpada, prvo u općini Cestica, pa smo se kasnije prošilirili i na susjedne općine.Nedugo zatim pekara je zatvorena, ali smo u međuvremenu počeli s programom ugostiteljstva. Prije nepnih godinu dana napokon je završen veliki poslovni prostor u Brezju u kojem smo otvorili suvremeni fitnes i welness centar s apartmanima.

U tim spomenutim djelatnostima poduzeće zapošljava dvadeset radnika.

Predstavi nam ukratko članove svoje obitelji.- Supruga Nevenka je iz Poljana, rođena ćorić. Nedugo nakon što smo se vjenčali otišli smo u Švicarsku. Imamo troje djece. Najstariji Ivan ide u 3. razred srednje škole, smjer nutricionist. Anto je sad prvi razred ekonomske škole i igra za kadete NK Varteks. Najmlađa Ana Marija je 5. razred osnove škole. I ona je sportski nadarena, voli rukomet i nastupa u nižim uzrastima varaždinske Koke.

Kad Babići idu u rodni kraj?- Kad god se ima vremena. Puno je stvari koje nas dolje vuku. Dolje imam majku i brata. Sad znamo doći 5-6 puta na godinu. Znamo dok su oni još živi, češće će se ići.

Kako ti kao poduzetnik gledaš na naš kraj? Je li tebi nekad palo na pamet nešto pokrenuti?- Prije svega svoje ne trebamo zaboraviti. I naš kraj ima dosta potencijala, treba ih prepoznati i onda bi ljudi trebali vraćati se. Razmišljalo se o ulaganju u neke turističke sadržje. Ali kad god se razmišlja o poslu, čovjek mora biti sto posto u tome. U mom slučaju tek dok mi djeca budu u stanju preuzeti dio poslova ovdje u Hrvatskoj, onda bih se ja mogao posvetiti nekom poslu i u našem kraju.Naši ljudi su otišli vani, mnogima su se vidici proširili, kako bi naš narod kazao, oči su se otvorile. Vidim puno prijatelja danas po cijeloj Hrvatskoj i vani pokreću poslove.

Kako nema puno perspektive u tim državnim velikim firmama u Kaknju, naši ljudi trebaju pokrenuti poslove i biti svatko svoj gazda. Tko je sposoban neka stvara. Može se raditi u poljoprivredi, stočarstvu, voćarstvu. Seoski turizam je velika šansa. Samo treba raditi. Eto kad ljudi dolaze svojima, nema se čestito dolje gdje sjesti i potrošit novac, nego se mora ići u Kiseljak, Vitez, Busovaču.

Hoće li za desetak godina biti Hrvata u sutješkom kraju?- Pa ako se nastave ovakvi trendovi većina će starijih pomrijeti. Mladih nema i perspektiva za naš opstanak nije baš sjajna. Opet mi koji smo vani, malo se družimo, većina djece neće možda ni znati od kud su im roditelji. Problem je u neorganiziranosti. Mi više ne možemo ni od koga očekivati da ljude organizira, moramo sami. Eto i ovdje su sada u tijeku aktivnosti da stvorimo interesnu udrugu koja će okupiti što više ljudi iz tih naših krajeva. Ići ćemo i korak dalje, pa organizirati i poduzetnike i vidjeti, možemo li šta napraviti. Jedino tako možemo naći učinkovit način i zaštititi našu imovinu koja sada propada. A tu je veliki kapital uložen.

Kako se osjećaš kad dođeš u Sutjesku?- Super, kad dođem kod Zlata u kafanu, i kad vidim staro drušvto mislim da sam 20 godina mlađi, sve dok mi ne dođu djeca.

NAŠI LJUDI TREBAJU POKRENUTI POSLOVE I BITI SVATKO SVOJ GAZDA

Razgovarao Stjepan Stjepić



29

NAŠI LJUDI TREBAJU POKRENUTI POSLOVE I BITI SVATKO SVOJ GAZDA

koPijari

Prvo slavlje poslije petnaest godina

Kao što je bilo i najavljivano, u nedjelju 27. srpnja u Kopjarima je održan veliki susret Kopijarčana

i drugih mnogobrojnih posjetitelja koji su pristigli iz raznih krajeva, kako dijaspore tako i iz okolnih mjesta sutješke župe. U groblju se za Misu, na iznenađenje mnogih okupilo oko tristo osoba.

Blagoslov groblja i vjernika te svetu misu za sve tu pokopane, uz gvardijana fra Iliju Božića, predvodio je fra Marijan Petričević Brada, nekadašnji vikar

u samostanu, danas voditelj HKM u Giessenu, u Njemačkoj. U propovijedi je fra Marijan između ostaloga istakao važnost ovakvog prvog poslijeratnog okupljanja u Kopijarima i pozvao prije svega Kopijarčane ali i druge da nikada ne zaborave svoje korijene, ma gdje god se nalazili te da će njihova srca jedino biti zadovoljna onda kada su na svojoj rodnoj grudi. Fratri su na kraju zahvalili svima koji su došli te pozvali sve koji mogu da pomognu obnovu grobljanske kapele,

koja je danas u dosta lošem stanju.Prisutnima se na koncu obratio i jedan od organizatora ovog susreta Igor Subašić. Vidno oduševljen brojem pristiglih, zahvalio je svima njima i onima koji su dosad pomogli uređenje groblja u Kopijarima. Također, rečeno je da će se ovakav susret prirediti i iduće godine, uz nadu da će prijeći u tradiciju. Nakon mise uslijedio je malonogometni turnir, druženje i pjesma do kasno poslijepodne.

TEŠEVO

Sveta Ana 2008.U subotu 26. srpnja na Teševu je proslavljen blagdan sv. Ane i Joakima. Uz prisustvo tek stotinjak okupljenih vjernika, sv. Misu je predvodio sutješki vikar fra Zoran Jaković uz suslavlje fra Danimira Pezera i propovjednika fra Marijana Petričevića Brade. Iako se gotovo tijekom cijele mise očekivala kiša koju su najavljivali gusti oblaci iznad Teševa, pala je nasreću tek pokoja kap, tako da je slavlje, unatoč malom broju

hodočasnika, ipak proteklo vrlo lijepo i ugodno – kao što to uvijek i bude na Teševu.Nakon sv. Mise i blagoslova teševskog groblja i vjernika uslijedio je, po običaju, ručak na livadi, kao na nekom pikniku. Svjež, čist i oštar zrak pročistio je i grla pa se čulo i dobre pjesme, tako da se stvorio neobično lijep ugođaj. Zaista, vrijedilo je toga dana doći na Teševo. Ako niste bili, dođite dogodine.

Misa u Kopjarima Ekipa iz KopjaraOkupljeni su se veselili uz kolo, pjesmu i druženje

Misno slavlje na sv. Anu Teševo

SV online

SV online

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

30

Mostaru najviše, za petnaestak općina samo mrvice

Kad su, dakle, u pitanju gradovi, uvjerljivo najviše novca otići će u Mostar, gdje je, osim lokalnih, nalazi i sjedište desetina organizacija s hrvatskim predznakom koje pretendiraju da svojim djelovanjem obuhvate sve Hrvate u BiH, mada – mora se priznati – i nije tako baš u svakom slučaju. Mostar je dobio 3.630.000 kuna, a slijedi glavni grad BiH, Sarajevo, sa poprilično manjim iznosom - 1.600.000 kuna. Iznenađujuće visoko, treće mjesto, zauzima općina Tomislavgrad sa 1.575.000, slijedi Čapljina sa 1.300.000, Livno sa 1.280.000, te posljednji s milijunskim iznosom, Široki Brijeg sa 1.125.000. Više od pola milijuna kuna dobili su Hrvati u općinama Stolac (845.000), Odžak (840.000), Orašje (835.000), Derventa (830.000), Travnik (725.000), Kiseljak (665.000), Banja Luka (645.000), Gornji Vakuf-Uskoplje (635.000), Novi Travnik i Tuzla (po 600.000), Ljubuški (595.000), Prozor-Rama (565.000), Čitluk (540.000) i Vareš (525.000). Poprilično nezadovoljni mogu biti Hrvati u općinama Kakanj (435.000), Bugojno i Žepče (po 420.000), Bosanski Šamac (415.000), Konjic (400.000), Busovača (390.000), Modriča (380.000), Posušje (330.000), Grude (325.000), Vitez i Neum (po 305.000), Zenica (280.000), Kupres (270.000), Usora (210.000), Jajce

i Visoko (po 180.000), Kreševo (170.000) i Fojnica (150.000).Manji iznosi dodijeljeni su općinama Domaljevac i Maglaj (po 140.000), Zavidovići su dobili 130.000, Vukosavlje i Brčko po 125.000, Lukavac, Glamoč i Bihać po 115.000, a Sanski Most 95.000 kuna. „Mrvice“ sa stola velikih dobit će Hrvati u općinama Ravno, Srebrenik, Ilijaš, Olovo, Bosanski Brod i Bosanska Gradiška (po 80.000), Gradačac i Bosansko Grahovo dobit će po 75.000, Kotor Varoš 70.000, Jablanica 55.000, Gračanica, Pelagićevo, Nevesinje i Laktaši po 50.000, Srebrenica 40.000, a najmanje Hrvati u Drvaru, 30.000 kuna.

E, sad, treba li jedan Tomislavgrad dobiti koliko zajedno dobivaju Hrvati u Drvaru, Srebrenici, Laktašima, Nevesinju, Pelagićevu, Gračanici, Jablanici, Kotor Varoši, Gradačcu, Bosanskom Grahovu, Bosanskoj Gradiški, Bosanskom Brodu, Olovu, Ilijašu, Srebreniku, Ravnom, Sanskom Mostu, Lukavcu, Glamoču, Bihaću i Brčkom, ostaje veliko pitanje na koje će odgovori biti različiti, ovisno o tome odakle dolaze. Ili: treba li širokobriješkim Hrvatima doista dati koliko zajedno Hrvatima Fojnice, Kreševa, Jajca, Usore, Viteza i Konjica???

Po gornjem bi se dalo zaključiti da Tomislavgrad ima toliko pametnih ljudi koji znaju napraviti dobre projekte da za taj grad i njegove stanovnike nema brige, no, stanje je suprotno: u Tomislavgradu se ne otvaraju nikakva radna mjesta, grad je (bio sam više puta tijekom ove godine!) prilično prljav, neuređen, pun smeća, mrtav… Ne znam kako ne sretoh nikoga od tih stručnjaka za projekte. Ili: je li Široki Brijeg toliko siromašna i nekulturna općina da mu treba dati više nego spomenutim „bogatim“ i kulturnim općinama, od Usore do Konjica???

Najviše povjerenja crkvenim institucijama

Najviše je, 15.400.000 kuna, izdvojeno za projekte i programe iz područja kulture. Kao i drugdje, najviše novca dobila je katolička crkva, odnosno različite njene institucije i organizacije. Samo za obnovu, izgradnju i uređenje crkava, kapela, župnih kuća i pastoralnih centara, zaštitu matica, izradu vitraja, uređenje muzeja i galerija katolička crkva dobila je više od trećine iznosa, odnosno 5.655.000 kuna.

Osim toga, franjevački samostani su, za uređenje muzeja, restauraciju eksponata i sanaciju objekata, dobili još 2.300.000, a ostali samostani su za uređenje i obnovu zgrada, te za nabavu narodnih nošnji uprihodili 280.000 kuna.

Ni po babu, ni po stričevima, nego po kvaliteti programa i projekata

Vlada Republike Hrvatske i ove godine je podržala čitav niz kvalitetnih programa i projekata Hrvata u Bosni i Hercegovini, izdvojivši za njih 28.500.000 kuna potpore. Dakako, ne treba sumnjati da su potporu dobili najbolji od predloženih programa, mada, kao i svake godine, ima onih koji smatraju da je lobiranje za određene projekte puno važnije i značajnije od kvalitete samog programa ili projekta.

Također neće baš svakome biti jasno zašto su neke općine dobile deseterostruko više od drugih i zašto je to tako iz godine u godinu, pa čak i u situacijama kad općine koje mnogo dobivaju gospodarski stoje mnogo bolje od onih kojima ostaju mrvice, a to su uglavnom one u kojima su Hrvati u ratu doživjeli protjerivanje s vlastitih ognjišta. No, da ne bismo otišli predaleko u zaključivanju, donijet ćemo brojčane podatke koji će najbolje odgovoriti na sva prethodna i brojna druga pitanja.

Napisao Milo Jukić



31

Od ostalih crkvenih institucija Družba kćeri Božje ljubavi iz samostana svetog Josipa u Sarajevu, Svetište Majke Božje u Olovu, Vrhbosanska nadbiskupija u Sarajevu i Biskupski ordinarijat u Mostaru dobili su po 80.000, Klanjateljice Krvi Kristove u Banja Luci su za uređenje dvorane dobile 50.000, a poduprti su i projekti koje su dostavili Banjalučka biskupija, Biskupijski duhovno-pastoralni centar svetog Josipa u Lištanima kod Livna, 4. Bratovština Sv. Nikole Tavelića sa sjedištem na Buni kod Mostara, te Crkva na kamenu, također sa sjedištem u Mostaru. Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ je za nabavu opreme, knjiga, nošnji, instrumenata i druge projekte, te izgradnju i uređenje domova, dobilo 730.000, Matica hrvatska za izdavačku djelatnost, nabavku knjiga i časopisa, te za organizaciju različitih manifestacija gotovo isto toliko, dok su ostala hrvatska kulturno-umjetnička društva za slične namjene dobila 1.270.000 kuna. Radio i tv-postaje, među kojima i one u privatnom vlasništvu, za nabavu opreme i uređenje prostora dobile su 760.000, udruge s hrvatskim predznakom i bez njega su za uređenje prostora, nabavku nošnji i instrumenata, izdavačku djelatnost, organizaciju manifestacija, očuvanje povijesne i kulturne baštine bogatije za 545.000, kina i kazališta su za nabavku opreme i organiziranje različitih manifestacija dobila 492.000 kuna, a mjesne zajednice, uglavnom za obnovu i rekonstrukciju domova kulture, 430.000 kuna. Narodne knjižnice su za nabavu knjiga i izdavanje časopisa dobile 345.000, a razne druge knjižnice 275.000 kuna. Razne udruge žena su za nabavu narodnih nošnji, obnovu zgrada i druge projekte dobile 135.000 kuna, općine (Ljubuški za uređenje Starog grada, Neum za glazbeni

festival “Etnofest Neum” i Usora za nabavu narodnih nošnji) 80.000 kuna, a raznim organizacijama je za izdavačku djelatnost odobreno još 63.000 kuna.

Škole, dvorane, kulturne manifestacije…

Među preostalima, koje je teško svrstati u neke kategorije, najviše je, 100.000 kuna, dobila “Založba kralja Tomislava” iz Čapljine za izgradnju objekta, dok su za po 80.000 kuna bogatiji Centar za kulturu Odžak, Društveno poduzeće “Odmor, rekreacija, šport i kultura” iz Novog Travnika, Hrvatska zajednica Herceg Bosna sa sjedištem u Mostaru, Informativni centar “Mir” Međugorje i Narodno sveučilište iz Livna. 70.000 dobio je Centar za kulturu Orašje, 50.000 Ekološka udruga “Studena” iz Crvenica u tomislavgradskoj općini, 40.000 Savez slijepih Herceg Bosne, a 35.000 Muzej Herceg Bosne u Mostaru za nabavu opreme. Po 30.000 kuna dobili su Hrvatska glazbena unija sa sjedištem na Širokom Brijegu, Humanitarno-kulturna udruga “Kraljica Katarina” iz Banja Luke, Molitveno-kulturna zajednica “Sveta Barbara-Rudnik” iz Mostara i Hrvatski kulturni centar u Novoj Biloj, a po pet tisuća manje Hajdučka družina Mijata Tomića iz Tomislavgrada, Hrvatska folklorna skupina “Bobovac” iz Čatića kod Kaknja i Hrvatska glazba iz Mostara, dok će 20.000 kuna „sjesti“ na račune Hrvatske matice iseljenika u Federaciji BiH sa sjedištem u Mostaru i Izvorne folklorne grupe “Sloga” iz Guče Gore. Za projekte i programe iz područja obrazovanja i znanosti dodijeljeno je 11.200.000 kuna. Najviše su, 3.370.000 kuna, dobile osnovne škole, i to za izgradnju i sanaciju školskih zgrada i sportskih dvorana, uređenje kabineta, razvođenje centralnog grijanja, nabavu

knjiga i brojne druge potrebe, dok su srednje škole su za slične namjene dobile 2.120.000 kuna. Franjevci su i ovdje dobro prošli: za uređenje školskih i prostorija za znanstveno-povijesno uređivački rad, tiskanje knjiga, organiziranje znanstvenih skupova i drugo, dobili su 590.000 kuna, sportski klubovi i sportsko-rekreacijski centri su za uređenje igrališta uprihodili 760.000 kuna, mjesne zajednice su, uglavnom za radove na školskim zgradama, bogatije za 435.000 kuna, svega pet tisuća manje dobili su (zajedno) katolički školski centri u Travniku, Zenici i Sarajevu, dok su dječji vrtići i igraonice za uređenje igrališta, nabavu literature i opreme, građevinske radove i drugo dobili 410.000 kuna. Fakulteti Sveučilišta u Mostaru dobili su 280.000, a Glazbene škole na Širokom Brijegu, Tomislavgradu i Mostaru 130.000 kuna. Ostatak su dobili Hrvatski leksikografski institut Mostar i Majčino selo, Međugorje (po 100.000), po deset tisuća manje dobili su OP „Lipanjske zore“ iz Višića, UPIT – Udruga za promicanje informatičkih tehnologija sa Širokog Brijega i Sustav katoličkih “Škola za Europu“ iz Tuzle, po 80.000 dobili su Tehnološki park Mostar i. Matica hrvatska - ogranak Grude, Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo - Ogranak Vareš dobilo je 50.000, Sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Bihaća 45.000, po 30.000 Hrvatska akademska zajednica BiH u Mostaru za izdavanje znanstveno-stručnog časopisa i Kulturno-športsko društvo „Ortiješ“ iz Mostara za izgradnju igrališta, a 10.000 kuna Zavod za školstvo sa sjedištem u Mostaru.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

32

Razne Udruge građana dobile su 570.000, od čega uvjerljivo najviše, 500.000, „Feniks“, Udruga Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu sa sjedištem u Derventi, a Vrhbosanska katolička teologija i Vrhbosansko bogoslovno sjemenište 200.000 kuna. Katoličke župe su za razne namjene uprihodile 360.000, općine za kapitalne projekte 720.000 kuna.Kad je u pitanju pomoć za programe i projekte iz područja zdravstva, „prošlo“ je 29 projekata kojim je dodijeljeno ukupno 1.900.000 kuna, od čega su najviše, 585.000 kuna, dobile razne udruge građana (invalida liječenih od PTSP-a, gluhih i nagluhih osoba, dijabetičara, roditelja djece s posebnim potrebama, roditelja za borbu protiv ovisnosti, itd.), domovi zdravlja su, za sanaciju objekata i nabavu opreme, dobili 700.000 kuna, Caritas je za razne projekte dobio 250.000 kuna, a ostatak je pripao organizacijama koje se ne mogu svrstati u navedene tri kategorije. Bosanskohercegovački Hrvati bez imalo sumnje trebaju biti zahvalni Hrvatskoj na ovoj ogromnoj pomoći, no ovdje nije nimalo lako ne spomenuti neke teško objašnjive stvari koje se stalno lijepe uz spomenutu pomoć. Ne jednom smo, naime, gledajući HRT ili Novu TV, mogli čuti izjave umirovljenika u Hrvatskoj koji kažu kako bi njihove mirovine sigurno bile mnogo veće „da se ne daje pomoć Hrvatima u BiH“. Slično znaju mudro poručiti i predstavnici sindikata, sportskih udruga i raznih drugih organizacija. Stječe se dojam da ti ljudi i organizacije ne znaju da Hrvatska, na razne načine, samo Košarkaškom klubu „Cibona“, koji posljednjih godina baš i ne postiže prevelike uspjehe, svake godine daje milijune kuna, a slično je i s „Dinamom“ i brojnim drugim sličnim organizacijama, klubovima, udrugama… Iznosi za neke od njih i deseterostruko premašuju kompletan spomenuti iznos koji Vlada Hrvatske daje Hrvatima u BiH. Stoga bi bilo krajnje vrijeme da se onima koji gornje stvari ne znaju ili ne žele znati jasno i glasno kaže kako stvari stoje. Iako zahvalni Hrvatskoj, Hrvati u BiH ne osjećaju se nimalo ugodno kad čuju komentare po kojima ispada da bi Hrvatska preko noći procvjetala samo kad ne bi bilo tih prokletih – bh Hrvata!

Don Anto Baković, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije u mirovini, u javnosti je najviše poznat po svojoj dugogodišnjoj promidžbenoj akciji „Jedno dijete više“, mada je u svom dugom vijeku (rođen je 1931. godine) imao i mnogih drugih pothvata, pa se, za demokratskih promjena 1990. godine, gotovo se može reći, počeo baviti i politikom. Slagao se čovjek s njim i njegovim stavovima ili imao sasvim suprotno mišljenje, Baković bez sumnje nikoga tko zna koliko energije ima ne može ostaviti ravnodušnim. Najnovije Bakovićevo djelo, knjiga „Hrvatski martirologij XX. stoljeća“, svakako zaslužuje čestitke, a mora se kazati kako bi i oni – a takvih sigurno ima – koji će na spomen don Ante Bakovića u najmanju ruku odmahnuti rukom, trebali priznati kako je riječ o kapitalnom djelu koje će za mnoge naredne naraštaje predstavljati neiscrpnu građu za povijesnu analizu jugoslavenskog komunističkog sustava, položaj Crkve u to doba, te mnoge druge povijesne i teme iz srodnih znanstvenih oblasti. Baković je u opsežnoj knjizi (ima malo više od tisuću stranica velikog formata!) na jedno mjesto sakupio sve relevantne podatke o svećenicima-mučenicima XX. stoljeća. Netko će se zapitati zašto smo gore spomenuli komunistički sustav, kad je on trajao „samo“ pedesetak godina ili XX. stoljeća? Odgovor se nameće sam: u tom je razdoblju Katoličkoj crkvi i njenim pastirima, ne samo svećenicima, nego i biskupima, laicima, časnim sestrama… naneseno toliko zla da je – kad čovjek ne bi i bez toga znao štošta o tom razdoblju – u to doista teško povjerovati. Dovoljan je samo autorov zaključak, ne opisni,

nego egzaktan, izražen brojkama: Crkva u Hrvata nastradala je, i apsolutno i relativno, daleko više nego u ijednoj bivšoj državi (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Istočna Njemačka, Slovenija i Albanija)!

Brojke, dakle, govore mnogo, a one kažu da je, kad je Crkva u Hrvata u pitanju, smrtno stradalih čak 633, što je teško usporedivo i s progonima od strane rimskih careva, a i onog u doba osmanlijske vladavine, koji se također dešavao na velikom dijelu prostora koji rad obuhvaća. Najgore je prošla Zagrebačka nadbiskupija sa 78 stradalih, a odmah zatim slijede naši prostori: Vrhbosanska nadbiskupija imala je 39, Banjalučka biskupija 25, a Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanjska biskupija 20 mučenika. Ove brojke govore samo o dijecezanskim svećenicima, a još gore su prošli franjevci: Hercegovačka franjevačka provincija izgubila je 69, a Franjevačka provincija Bosna Srebrena čak 73 člana. Inače je Đakovačko-srijemska biskupija imala 30, Splitsko-makarska nadbiskupija 27, Gospićko-senjska biskupija 18, Dubrovačka i Subotička biskupija - Bačka po 17, Zadarska nadbiskupija i Porečko-pulska biskupija po 14, Riječka nadbiskupija i Križevačka biskupija - eparhija po 12, Banatska biskupija 11, Šibenska biskupija 10, Hvarska biskupija 8, Barska i Krčka (nad)biskupija po 4, a Kotorska biskupija 3 mučenika. U Janjevu i Letnici na Kosovu stradalo je još sedam svećenika i drugih, koliko i prognanih slovenskih svećenika u Mariboru.

HRVATSKI MARTIROLOGIJ XX. STOLJEĆA

doN aNTe bakoVića

Napisao Milo Jukić



33

Kad su u pitanju redovnici, osim spomenutih, naših, stradalo ih je još 45 u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja (Split), Hrvatska franjevačka provincija sv. ćirila i Metoda (Zagreb) imala je 17, Hrvatska dominikanska provincija 12, Franjevačka provincija sv. Jeronima u Zadru i Hrvatska provincija Družbe Isusove po 9, Trapisti 8, Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca 5, Lazaristi 3, Hrvatska kapucinska provincija i Hrvatska provincija franjevaca konventualaca po 2, a benediktinci jednog mučenika. Nisu ubijani samo svećenici i redovnici, nego i časne sestre, njih čak 31. Časne braće (laika) stradalo je 17, sjemeništaraca (gimnazijalaca) 38, bogoslova 50, svećenika 506 (i još 17 umrlih od tifusa), pa čak i četiri biskupa! Najviše zla nanijeli su komunisti, i to tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Do „Dana oslobođenja“, 9. svibnja 1945. godine, oni su likvidirali 240 svećenika i drugih, a OZNA, UDBA i slične „organizacije za sigurnost naroda“ nakon rata još 263. Za vrijeme služenja vojnog roka likvidirano ih je još 12. Četnici su ubili 37, njemačke postrojbe 16, a talijanske postrojbe dvoje. Za angloameričkog bombardiranja stradalo ih je 32, vlasti NDH dodali su brojci još 11, od Crvene armije je stradalo četvero, a od vlasti Kraljevine Jugoslavije i komunističkih vlasti u Albaniji isto toliko. Vojska Republike Srpske u posljednjem je ratu ubila devetero, a muslimanske postrojbe Armije BiH troje, od tifusa ih je, kako je već spomenuto, stradalo 17, a sudbina osam osoba nije poznata (nestali). Kad danas neke stranke i pojedinci

veličaju režime koji su navedeni u prethodnom pasusu, i pošten čovjek koji u Boga ne vjeruje zaželjet će da Boga ipak ima, toliko zla je urađeno! Posebno se to odnosi na komunizam i Josipa Broza Tita koji, kažu, „nije znao“, u što je teško povjerovati. Neki tvrde da se stvari kao što su Bleiburg i ubijanje svećenika nisu ni desile, no, to već predstavlja morbidni cinizam i sve (zlo i gore) što se može podvesti pod tu sintagmu. O Bleiburgu je pričano mnogo, no, o temi o kojoj knjiga govori trebalo je zasukati rukave i raditi. Don Anto Baković, i sam dugogodišnji politički robijaš, iznio je na svjetlo dana podatke koji zastrašuju, ali koji su izvan svake sumnje, budući da su potkrijepljeni dokumentima i iskazima živih svjedoka. Stoga, ako je u nekim zemljama zabranjeno i zakonski kažnjivo negirati holokaust, ako se slično rješenje predlaže za genocid u Srebrenici, ako je zabranjeno veličati hitlerovski nacizam, smiješno je da neki i danas veličaju i slave ljude i režime koji su pokušali uništiti Katoličku crkvu u BiH, a da za to nikad nije odgovarao nijedan pojedinac, a kamoli organizacije koje su iza svega stajale. Iz Svetog pisma znamo da Crkvu „ni vrata paklena neće nadvladati“, no, oni koji su ubijali (i ne samo ubijali, nego najčešće i zvjerski mučili) stotine svećenika, laika, časnih sestara…, nisu to znali ili nisu željeli znati. Crkva postoji, opstaje, ali se žrtva njenih pastira nikada ne smije zaboraviti.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

34

Stjepan Dodik potječe iz višečlane obitelji Ilije Dodika i majke Anice Tomić,rođene 1910. u selu Semizova Ponikva kod Vareša. U prošlosti ovo selo je bilo imanje Hadži Semiz – age Sarajlije koji je živio u 18 st. i bio u ono vrijeme bogat čovjek. Stjepanov otac Ilija se dva puta ženio. Iz prvoga braka imao je polubrata Nikolu, te braću Luku, Jozu, Rafaela zv. Rafo i Miju zv. Mijat te sestre Mariju, Ivanku i Janju. Osnovnu školu Stjepan je završio u Gornjem Varešu, a najvjerojatnije i tesarski zanat. Kao mladić zaposlio se na jednoj od privatnih pilana u selu Pogar kod Vareša. Odatle je otišao na na odsluženje vojnog roka u Kraljevini Jugoslaviji. Po odsluženju vojnog roka ponovo se vratio na svoje radno mjesto.

Na poslu je upoznao Ivku Djaković, svoju buduću suprugu, rodom iz Pogara.Svi zajedno su živjeli u zajednici u staroj kući u selu Semizova Ponikva. Sestre su se udale pred Drugi svjetski rat. Marija Dodik, jedna od njegovi sestara udala se u Sutjesku za Jozu Jukića, zv. Papurin U trenutku kada je Stjepanovi i Ivkin život počeo ići uzlaznom putanjom, počeo je i Drugi svjetski rat i sve se promjenilo.

Papurin pomaže Dodiku

Na početku tog rata njegova sestra Marija i zet Papurin, saznali su da se u Sutjesci prodaje stara obiteljska kuća braće Ive i Ilije Strujića. Takodjer su saznali da se Stjepan može odmah zaposliti u Rudniku

u Kaknju i da bi mogao imati dobru plaću.Čuvši za to, bračni par Jukić je odmah poručio Stjepanu, bratu i šuri, da dođe odmah u Sutjesku, te da pazari, odnosno kupi kuću od braće Strujić.

Kako je u to doba Semizova Ponikva bila na pravcu kretanja raznih vojski, u jednome danu nekoliko puta je znalo promjeniti gospodare. Stjepan Dodik i njegova supruga Ivka zbog toga su se brzo odlučili za kupovinu obiteljske kuće braće Strujić.

U dogovoru sa svojom braćom, Stjepan je svoj dio kuće, zemlje i šume, prodao braći koja su mu pomogla oko kupovine kuće i zemljišta u Sutjesci, a kako se tada vjerovalo, najviše mu je pomogla sestra Marija i zet Papurin koji nisu imali djece.

Marija je mnogo voljela svoga brata Stjepana, kojeg je od milja zvala Stjepo. Stjepan se lijepo slagao sa svojim zetom Papurinom te mu je pomogao oko majstorskih poslova i kod pečenja rakije.

Ubrzo poslije kupovine obiteljske kuće braće Strujić, Stjepan i Ivka sa svoje četvero djece Anotnijom zv.Tona, Alojzom, Anastazijom zv. Nasta i Matildom, doseljavaju iz Semizove Ponikva u svoju novu kuću u Kraljevoj Sutjesci. Najvjerojatnije početkom 1943. Stjepan je započeo raditi u Rudniku Kakanj, na pogonu Ričica, a kasnije je prešao na pogonu Haljinići gdje je radio kao tesarski radnik u stolariji.

DJEČJI DOPLATAK VEĆI NEGO PLAĆA

SJEćANJA NA KRALJEVU SUTJESKU I NJEZINE VRIJEDNE LJUDE 20. STOLJEćA: Napisao Mijo Šain

Stjepan i Ivka Dodik doselili su sa četvero svoje djece iz Vareša u Kraljevu Sutjesku tijekom Drugog svjetskog rata. On se zaposlio u Rudniku kao stolar a ona se brinula oko podizanja djece. U Sutjesci im se rodilo još sedmero djece pa je Dodikov dječji doplatak bio veći od njegove plaće. Šezdesetih godina u domu

u Sutjesci držali su neko vrijeme gostionicu. Stjepan je umro 1966. a Ivka 1992. Djeca su im se davno razišla po svijetu i danas u Kraljevoj Sutjesci ne živi nijedno od njih. Obiteljska kuća Dodikovih još je na svom mjestu ali odavno pusta, zarasta u travu.

Božo Dodik - Boško

Vera Blažun Francova i Antonija Tona Dodik



35

Stolar i šnajderica podižu 11 djece

U braku s Ivkom, u Sutjesci su izrodili još sedmero djece: Jelicu, Bernardicu zv. Bernarda, Jerka, Elizabetu zv. Elza, Verginu zv. Gina, Miroslava i Božu zv. Boško.

Na pogonu Haljinići Stjepan je bio poznat među radnicima kao vrijedan radnik a na djecu je primao toliki doplatak da je bio veći nego njegova mjesečna plaća. Na radnom mjestu je tuđom nepažnjom doživio težu povredu kičme, te je 1961. otišao u invalidsku mirovinu.Da bi prehranio svoju mnogobrojnu obitelj, u obiteljskoj kući je imao malu radionicu za izradu stolarije. Većinom je izrađivao stolarske predmete, kredence, štokrle, klupice, drvene kace i dr. Supruga Ivka bila je samouka šnajderica. Imala je šivaću mašinu „singericu“ koja joj je ostala od majke koja je umrla kada je Ivka imala 13 godina.Ivkin otac Franjo je ljubomorno sačuvao ovu mašinu za svoju kćer. Ivka je na njoj šivala svojoj djeci odjeću i ponekom iz susjedstva po narudžbi te tako pridonosila kućnom budžetu. Jedno vrijeme Ivka je radila kao radnica na održavanju čistoće u Stanici narodne milicije u Kraljevoj Sutjesci, koja se te 1959. nalazila u privatnoj kući Joze Duspera da bi se tek kasnije preselila u današnju zgradu.

Da bi djeci osigurali mlijeko za ishranu, Dodici su uvijek držali jednu kravu i jednu ovcu te se obrađivali vrto uz kuću u kojem su sijali ovrće a imali su i manji voćnjak zasađen šljivama i jabukama.

Jedno kratko vrijeme od 1963. do 1965. Stjepan i Ivka su u društvenom domu držali kavanu i ujedno se brinuli o objektu kao kućepazitelji.

Ostalo je u pamćenju njihovih gostiju da su bili vrlo gostoprimljivi ljudi, te su za mnoge goste vrata njihove kuće bila širom otvorena a mnogi su lijepo primali i ugošćavali.Kada su odrasla, djeca iz ove obitelji su se razišla iz obiteljske kuće svatko svojim životnim putom.

Antonija zv.Tona se udala za Alberta Pavlića u selo Potoke kod VarešaAlojz se oženio Brankom Divković iz sela Javornik kod Vareša, Anastazija zv. Nasta se udala za Matu Vujicu u Brestovsko kod Kiseljaka, Jelica se udala za Jozu Budimira na Lučiće Bernardica zv.Bernarda, od rođenja gluhonijema,danas živi u Zvorniku, Jerko se oženio Nevenkom Vulić iz sela Doci kod Vitine, Elizabeta zv. Elza se udala za Juru Puljića u Kakanj, Vergina se udala se za Milojicu Cmiljanića zv. Rus iz Pljevalja (Crna Gora) koji je bio nastavnik ruskog jezika u školi u Sutjesci, Božo zv. Boško oženio se Suzanom Botthe iz Njemačke, Matilda i Miroslav umrli su kao djeca.

Sutjeska danas bez ijednog Dodika a kuća zarasta u

travu

Stjepan Dodik je umro u Kaljevoj Sutjesci u svibnju 1966. u 56. godini života, a njegova životna suputnica Ivka živjela je poslije njegove smrti još 26 godina i umrla je u Sutjesci 1992. u 78 godini života. Oboje supružnika pokopani su na groblju Trgovišće.

Od ove nekada mnogobrojne obitelji, danas u našem stolnom mjestu ne živi više niko. Ostala je samo njihova kuća. Još uvijek postoji u izvornom obliku s otvorenim prozorima na katu spavaće sobe obasjana suncem pri zalasku kao da čeka povratak svojih ukućana. Polako je nagriza zub vremena, a nekada prilazni put kući, sav je zarastao u travu da se jedva nazire nekadašnja staza popločana riječnim kamenom.Nekadašnji preci Dodika ili Dodiga vode porijeklo iz Dalmacije. Migracijom za boljim uvjetima života, negdje krajem 18. st. došli su na Pogar i u Semizovu Ponikvu. Dodik ili Dodig, znači doseljenik, onaj koji se dodigne sa stokom i imovinom na novo stanište.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

36

Napisao prim. dr. Željko Martinović

Prvi korak u liječenju je promjena životnih navika. Ove mjere mogu

sniziti krvni tlak i smanjiti potrebu za uzimanjem lijekova. Najvažnija mjera

u prevenciji krvnožilnih bolesti je prestanak pušenja, smanjenje tjelesne

težine, smanjenje unosa alkohola i kuhinjske soli, povećanje tjelesne

aktivnosti (brzo hodanje ili plivanje 3-4 puta tjedno po 30-45 minuta), uzimanje više voća i povrća, ribe i izbjegavanje

masnoća.

Sve osobe s povišenim krvnim tlakom možemo podijeliti u dvije velike skupine: one kod kojih

je osnovni poremećaj u povećanju perifernog otpora strujanju krvi (promjene na krvnim žilama) i one s pretežitim poremećajem u količini tekućine u organizmu (izvanstanična tekućina).

Prije početka liječenja neophodno je imati odgovor na tri temeljna pitanja: 1. boluje li osoba stvarno od povišenog krvnog tlaka?2. ako boluje, koja je težina bolesti?3. je li bolest primarna (nepoznat uzrok) ili sekundarna (poznat uzrok)?4. postoje li čimbenici rizika i stanja koja utječu na prognozu i liječenje?

Odgovor na prvo pitanje daje opetovano mjerenje krvnog tlaka tijekom različitih okolnosti živinim tlakomjerom koji je redovito baždaren i na obje ruke. Krvni tlak nema stalnu vrijednost, nego varira ovisno o tjelesnoj aktivnosti, uzbuđenju, dobi dana i emocijama. Zato je važno mjeriti krvni tlak pravilno i u više navrata. Pri tom ne treba zaboraviti da neke osobe imaju trajno povišen krvni tlak samo u liječničkim ordinacijama, dok im je tlak izmjeren izvan zdravstvenih ustanova normalan (tzv. hipertenzija bijelog ogrtača).

Odgovore na drugo i treće pitanje daje liječnički pregled cjelokupnog statusa bolesnika, obvezne rutinske pretrage

(krvna slika, pregled urina, serumske koncentracije kreatinina, kalija, urične kiseline, glukoze i ukupnog kolesterola, pregled očne pozadine, EKG) i ciljane pretrage (određivanje frakcija kolesterola, triglicerida, hormona u serumu i urina te ultrazvučni pregled srca, krvnih žila i bubrega). Prvotni je cilj liječenja bolesnika s povišenim krvnim tlakom (arterijska hipertenzija) postići maksimalno sniženje ukupnog rizika obolijevanja od komplikacija i preranog smrtnog ishoda. O čimbenicima rizika govorili smo u ranijim člancima. Pomoću tablice 1. možete procijeniti svoj rizik od nastanka srčanožilnih komplikacija koje se očekuju tijekom sljedećih 10 godina.

Najvažnije: suradnja u liječenju i pridržavanje zdravih životnih

navika

Povišeni krvni tlak može se uspješno liječiti. Nažalost, većina ljudi s povišenim krvnim tlakom ne zna da boluje, a samo se jedan od četiri bolesnika pravilno liječi. Prvi korak u liječenju jest promjena životnih navika. Ove mjere mogu sniziti krvni tlak i smanjiti potrebu za uzimanjem lijekova. Najvažnija mjera u prevenciji krvnožilnih bolesti je prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine, smanjenje unosa alkohola, smanjenje unosa kuhinjske soli, povećanje tjelesne aktivnosti (brzo hodanje ili plivanje 3-4 puta tjedno po 30-45 minuta), uzimanje više voća i povrća,

ribe te izbjegavanje masnoća. Kod nekih bolesnika s blagom hipertenzijom ove mjere će biti dovoljne u kontroli bolesti, dok će kod drugih, u jednom trenutku biti neophodno i izimanje lijekova. Jednom kad se lijekovi počnu uzimati, jako je važno da se njihovo uzimanje ne prekida. Liječenje hipertenzije je doživotno.

U liječenju se koriste različite skupine lijekova koji su jednako učinkoviti u snižavanju krvnog tlaka. Izbor lijekova je u nadležnosti liječnika koji pri izboru lijekova vodi računa o raspoloživosti lijekova na tržištu, profilu čimbenika rizika, postojanju oštećenja ciljnih organa, koronarne, bubrežne i šećerne bolesti, postojanju drugih bolesti koje utječu na primjenu pojedinih lijekova, interakciji s drugim lijekovima itd. Tako, liječnik odabire najprikladniju terapiju za svakog bolesnika ponaosob. Pri tome dodatno treba voditi računa i o drugim čimbenicima koji su uključeni u sklop hipertenzije (poremećaji masnih tvari, poremećaji zgrušavanja krvi, mokraćne kiseline, elektrolita i dr.). Posebice se izdvaja primjena aspirina i lijekova za snižavanje povišenih vrijednosti kolesterola kod hipertoničara visokog rizika za razvoj koronarne bolesti te redovito praćenje bolesnika po započetoj terpiji povišenog krvnog tlaka.Ne zaboravite: za uspjeh Vašeg liječenja najvažnije je da potpuno surađujete u liječenju i pridržavate se zdravih životnih navika.

Mali Rizik sRedNji Rizik Visoki Rizik VRlo Visoki Rizik

(< 15%) (< 15-20%) (< 20-30%) (> 30%)

muškarci < 55 god. žene < 65 god

muškarci > 55 god.žene > 65 god.

blaga i umjerenahipertenzija s 3 i više faktora rizika

teška hipertenzija s jednim ili više faktora rizika

blaga hipertenzijabez faktora rizika

umjerenas faktorom 1- 2

teškabez faktora rizika

lpridruženakliničćka stanja

Visoki krvni tlak – doživotno liječenje



37

Ukrajina

još jedan ekumenski kamp mladih kršćana Friedensgrund

U prvoj polovici kolovoza u Ukrajini je održan 19. po redu Susret mladih kršćana kojemu

je prisustvovalo stotinjak mladih iz Njemačke, Ukrajine, Litve, Poljske, Rumunjske, Bjelorusije, Mađarske i BiH. Okupljeni u gradu Pidkaminu, mladi rimokatolici, grkokatolici i pravoslavci zajedno su živjeli, radili i molili punih dvanaest dana. Susret je organizirala njemačka biskupija Hildesheim, a održava se svake godine u drugoj državi jugoistočne Europe.- Ovo je jedno sasvim novo iskustvo za mene: družimo se, radimo i molimo zajedno. Toliko prijatelja smo stekli ovdje u tako malo vremena, nadam se da ćemo održati kontakte, rekla je Jelena iz Lukavca, jedna od šestoro mladih iz BiH.

Mladi su sudjelovali i na liturgijskim slavljima triju kršćanskih konfesija u grkokatoličkom manastiru Univu te u Lvivu, pravoslavnom svetištu Pochajiv kao i u misnim slavljima u crkvenom šatoru kampa.

- Ovo je za me bila posebna prilika da upoznam druge kršćane, a osobito me dojmila Ukrajinska grkokatolička crkva, o kojoj dosad nisam mnogo znala, kazala je Andrea iz Sarajeva.- Zajedno smo radili da pomognemo ljudima koji tu žive, osobito monasima pred kojima je velik posao obnove razrušenog manastira i crkve. Naš doprinos je bio u tome počistimo unutrašnjost crkve te prostora oko nje, izjavio je Aleksandar iz Modriče.

Friedensgrund je u mladima ostavio duboki trag, što se moglo vidjeti pri koncu susreta, kad je došao trenutak da se oproste od glavnog voditelja kampa o. Christiana Gobela, kojeg će poslije čitavih dvanaest godina zamijeniti o. Martin Marahrens.

- Radeći kao voditelj Friedensgrunda dvanaest godina, mogu reći da je svaki susret za mene bio poseban a osobito bih izdvojio onaj u Gučoj Gori 2006. I sada kada su u ovaj kamp zajedno došli mladi pravoslavci i katolici iz BiH, vidim da ovaj projekt daje svoje plodove a sigurno jedan od njih je i Friedensgrund BiH koji kako vidim živi punim plućima, izjavio je za Sutješki vjesnik o. Christian.

Ovdje su živjeli mladi punih 13 dana

Sveta misa u kampu Radna akcija rušenjanekadašnje sovjetske garaže

Napisao Dražen FilipovićVisoki krvni tlak – doživotno liječenje

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

38

SV online

Početkom kolovoza u župi Plehan, u općini Derventa, puštena je u promet nova cesta

Modran – Plehan – Bunar, dugačka više od četiri kilometra, čiju je temeljitu obnovu financirala Vlada Republike Hrvatske uz sudjelovanje Općine Derventa. Prvi je vrpcu na novoj cesti presjekao ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH Petar Čobanković. Cesta bi trebala dodatno potaknuti povratak Hrvata u ovaj dio Bosanske Posavine, u koji se dosad vratilo tek nekoliko stotina izbjeglica. Otvaranju obnovljene ceste prisustvovali su predstavnici hrvatskog ministarstva, općine Derventa kao i Franjevačkog samostana na Plehanu.Franjevci su se na temelje svog u ratu porušenog samostana vratili još prije deset godina. Prva nastamba bio je kontejner, u kojem se smjestio tadašnji gvardijan fra Ivan ćurić. Sadašnji samostan, čiju sliku gledate, služio je do rata kao štala. Kako je to bila jedina kako-tako sačuvana zgrada na ruševinama, franjevci su je preuredili za svoj samostan i danas ona izgleda ovako. Zadnjih godina franjevci su na mjestu porušene crkve sv. Marka, koju je u ratu minirala srpska vojska, podigli novu crkvu. Iako je u srcu većine prognanih Plehančana ostala stara crkva, franjevci su ipak odlučili podignuti sasvim drugačije, modernističko zdanje (na slici).

PLEHAN (DERVENTA)

Puštena u promet nova cesta

U nedjelju 20. srpnja u crkvi sv. Ive u Kraljevoj Sutjesci svoju mladu misu slavio je fra Velimir

Bagavac sa Seoca, član Hercegovačke franjevačke provincije.

U svojoj rodnoj župi u Kraljevoj Sutjesci, mladomisnik fra Velimir je, obučen u svečanu misnicu samostanske riznice iz 19. stoljeća, pred mnoštvom vjernika proslavio svoju prvu svetu misu i podijelio blagoslov svojim župljanima i ostalim vjernicima koji su s raznih strana došli zajedno s njim proslaviti ovaj, za njega i za njih, veliki dan.

Fra Velimir je predvodio misu uz koncelebraciju provincijala fra Ivana Sesara, sutješkog gvardijana fra Ilije Božića, propovjednika fra Bone Tomića, kolege mladomisnika fra Josipa Mioča te još dvadesetak svećenika, a pjevao je

župni zbor iz Međugorja. U propovijedi je fra Bono govorio o značaju svećeničkog poziva i ljepoti svećenstva kao i o iskušenjima koja s tim pozivom dolaze. Mladomisnika je pozvao da mu glavni oslonac uvijek budu Euharistija, sv. Pismo i molitva. Na koncu propovijedi zahvalio je prisutnima koji su iz raznih krajeva došli uveličati ovu Mladu misu, te istaknuo kako je bitno da se nikada ne zaboravi svoj rodni kraj, ma gdje god se nalazili, kao što to nije ni fra Velimir koji je unatoč tome što odavno već ne živi ovdje, za svoj najbitniji dan u životu izabrao upravo svoju rodnu župu Kraljevu Sutjesku.

Na kraju misnog slavlja provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Sesar uputio je riječi zahvale mladomisniku te provinciji Bosni Srebrenoj kao i sutješkim fratrima na lijepom gostoprimstvu. Nakon mladomisničkog blagoslova uslijedilo je čestitanje i zajedničko fotografiranje, a potom onako kako i dolikuje ovom radosnom događaju – veliko slavlje uz pjesmu i kolo u samostanskom dvorištu.Fra Velimiru još jednom čestitamo i želimo mu mnogo sreće i blagoslova na izabranom putu.

KRALJEVA SUTJESKA

Mlada misa fra Velimira Bagavca

Janja Šimić

SV online



39

PRoFil aluplast NjeMaČka - sTaklo TeRMiČko

PVc sTolaRija gaRažNa VRaTa- osTakljiVaNje balkoNa- balkoNske ogRade- PRozoRske kluPice

IDEAL d.o.ozgošća b.b. 72 240 [email protected]/fax: 032 556 927Mob: 061 262 069 061 361 797

MoNTiRaMo Po cijeloj bih, hRVaTskoj, sRbiji i cRNoj goRi

najava pregledaZeniCa: 032 201 520 kakanj: 061 717 811

saMosTalNa TRgoViNska RadNja

ČatićiTelefon:032 775 301

OPTIKA BJELOPOLJAK, KAKANJSoliter III, ulica A. Izetbegovića b.b. Kakanjtel: 061 717 811

PLEHAN (DERVENTA)

Puštena u promet nova cesta

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 26/

27. w

ww

.kra

ljeva

-sut

jesk

a.co

m

40

Documents

SUTJESKI VJESNIK BROJ 26-27