SUTJESKI VJESNIK BROJ 9

1Sutješki vjesnik, broj 9. www.kraljeva-sutjeska.com

Sutješki vjesnik Kraljeva Sutjeska online

RUJAN/LISTOPAD 2005. - BROJ: 9 - GODINA: II. - CIJENA: 2KM / 8 kn / 1,5 Euro

GLA

SILO

SU

TJEŠ

KO

G

KR

AJA

2 3Sutješki vjesnik, broj 9. www.kraljeva-sutjeska.com Sutješki vjesnik, broj 9. www.kraljeva-sutjeska.com

Riječ urednika

Otvoren novi-stari most na TrknuVašom reklamom u Sutješkom vjesniku i na

portalu Kraljeva Sutjeska online postajete prepoznatljivi u

cijelo svijetu. To vam omoguiačava

naš portal i poboljšana distribucija

našeg vjesnika.

CJENBIK REKLAMIRANJA U SUTJEŠKOM VJESNIKU I NA PORTALU

UNUTRAŠNJOST LISTA U BOJI / CIJELA 80 KM / POLOVICA 40KM

IZRADA WEB REKLAMA - BANERA PO ŽELJI UZ DODATNU NADOPLATU

SUTJEŠKI VJESNIK

KRALJICE KATARINE 7

72 244 KRALJEVA SUTJESKA

TEL/ 032 552 160

E-MAIL:[email protected]

MOB/0 63 801 428

KORICE LISTA / FORMAT B5 / CIJELA 100 KM / POLOVICA 50 KM

ISCRPNIJE INFORMACIJE

Sada je pravo vrijeme ZA REKLAMU

Sutješki vjesnik rujan/ listopad 2005

Kazalo

aktualno4-14

baština-14

razgovor18

aktualno4-14

Sutješki vjesnikwww.kraljeva-sutjeska.com

razgovor18

Sutješki vjesnik rujan/ listopad 2005

Kazalo

ANA DOJČINOVPREDSJEDNICA HFS BOBOVAC


Gradnja mosta u sutješkom naselju Trkna okončana je 03. kolovoza ove godine. Most je svečano otvoren i pušten u funkciju!Obnova ovog mosta, stradalog u nedavnim poplavama, počela je samo nekoliko dana nakon te prirodne nepogode. Točno mjesec dana poslije izgrađen je potpuno novi most. Most je u promet pustio predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić. Svečanom presijecanju vrpce nazočio je veliki broj mještana Kraljeve Sutjeske te brojni predstavnici političkog, gospodarskog i kulturnog života općine Kakanj. Nadamo se da

će ovom brzinom biti obnovljeni ili izgrađeni i svi ostali porušeni mostovi i objekti te da se na slične poduhvate neće čekati mjesecima pa i godinama kao što je čekano na ovaj most koji je načet još u jesen 2003.Neka ovo bude primjer i neka mračno doba iščekivanja i nevjerice ostane negdje iza nas.U sklopu ovog dana, Predsjednik Federacije BiH posjetio je i uredništvo “Sutješkog vjesnika” i tom prilikom im uručio prenosivi računar laptop iskazavši tako potporu budućem radu ovog tiskanog javnog glasila, jedinog na hrvatskom jeziku u općini Kakanj.

Kraljeva Sutjeska

Otvoren novi-stari most na Trknu

Veleposlanik Kraljevine Španjolske Rafael Valle Garagorri i Portugala Fernando Tavares de Carvalho, zajedno s federalnim ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodoprevrede u BiH Marinkom Božićem, 15. 07. ove godine su boravili u Kr. Sutjesci. Sunčan dan u Sutjesci je gostima i njihovoj pratnji poslužio za obilazak- prvo samostana, zatim svega onoga što vrijedi vidjeti u Sutjesci. Njihovi domaćini bili su gvardijan fra Vjeko Tomić i vikar fra Andrej Matoc. Ovoj delegaciji su se pridružili i zaželili im toplu dobrodošlicu i kakanjski načelnik Mensur Jašarspahić te predsjedavajući Općinskog vijeća Ivica Petrović. U šetnji kroz Sutjesku, posjetili su, i sada već nezaobilazni, turistički ured gdje ih je volonter ureda Josip Brđanović upoznao s radom i ponudom ovog ureda, prvog takve vrste u Kraljevoj Sutjesci. Gosti su se najduže zadržali na Grgurevu, prostoru srednjovjekovne kraljevske rezidencije, tik do samostana, a razgledali su i staru bosansku Dusperovu kuću te sutješku džamiju iz 15. st. Portugalskom veleposlaniku je posebno bila zanimljiva zgrada osnovne škole u našem stolnom mjestu budući da nosi ime najveće živuće portugalske spisateljice Agustine Besse Louis. Za obnovu škole vlada ove zemlje je prije tri godine uložila više od 100.000 eura. Ovo je također bila i prigoda da se posjetitelje iz glavnog grada upozna s projektima koji su u planu da se ostvare s ciljem podizanja kvalitete života u Kraljevoj Sutjesci i okolini. Nadamo se da je ovaj posjet ostavio dobar dojam na goste i da će imati sluha za pomoć u realiziranju tih projekata.

AKTUALNOSTI

Mještani Ratnja su načelniku predali još jedan zahtjev da ih BH Telekom napokon priključi na telefonsku mrežu! Načelnika Općine Mensura Jašarspahića ogorčeni Ratanjčani su upoznali sa sramotnim telefonskim slučajem u kojemu su sva bošnjačko muslimanska sela oko njih proljetos dobili telefone dok je famozno halo uskraćeno samo njima iako im žice prolaze ispod kuća. U Telekomov izgovor da “Ratanj nije u projektu iz tehničkih razloga” nitko od deset povratničkih obitelji u Ratnju ne vjeruje već u tome činu vide najgori vid nacionalne diskriminacije hrvatskog sela Ratanj. Načelnik je sa svoje strane izrazio razumijevanje za opravdane zahtjeve mještana te obećao zauzeti se kod navedene, inače monopolističke telefonske kompanije.Držimo palčeve Ratanjčanima da im se napokon posreći ovaj najnoviji apel!

Na groblju u Kraljevoj Sutjesci planirana je izgradnja zajedničkog spomenika za sve poginule branitelje Domovinskog rata općine Kakanj. Nasut je i put koji vodi do kapele. Dio novca za financiranje izgradnje spomenika i prilaznog puta od ceste do kapele sakupili su mještani Kraljeva Sutjeska, a dio novca će osigurati predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić.Izgradnja spomen-obilježja je potez koji zaslužuje svaku pohvalu budući da ni 12 godina poslije rata na našoj općini ne postoji takvo jedno zajedničko spomen-obilježje svim poginulim bojovnicima Hrvatskog vijeća obrane općine KakanjU Sutjesci se u zadnje vrijeme počelo nešto pokretati i graditi. Nešto silom prilika, poput mosta, a nešto zato jer se napokon shvaća kako je krajnje vrijeme da se u Sutjesku počne nešto i ulagati.

Kraljeva Sutjeska

Izgradnja novog spomen obilježja

Slučaj telefona u Ratnju

Načelnik općine posjetio Ratanj

Kraljeva Sutjeska

Delegacija u posjetu

OPRAVKA SITNE POLJO-PRIVREDNE MEHANIZAJE,

MOTORNIH PILA, TRAKTORA

Radionica Visoko - MuhašinovićiTel: 032 740 201

Kraljeva Sutjeska online

REZULTATI anketaŽELITE LI POSTATI PRETPLATNIK SUTJEŠKOG VJESNIKA?

PODRŽAVATE LI IDEJU O FORMI-RANJU FONDA ZA ĐAKE I STUDENTE SUTJEŠKOG KRAJA?

Svakako ali ne znam kako se pretplatitit

Svakako i to ću posta-ti prvom prigodom

Ne, ne želim uopće

65%

21%

14%

Da, jer znam taj je novac njima usitinu-potrebanNevjerujem da će novac zavšiti u pravim rukamaSvjedeno mi je

67%

27%

6%

Imamo novi most!

R.V. Gaaragorri i F. Tavares de Carvalho u društvu sa J. Brđanovićem


U Kraljevoj Sutjesci, na lokalitetu uz rijeku Bukovica, uskoro pravo uređeno izletište koje će moće da ponudi sadržaje koji do sada ne postoje u našoj bližoj okolini! Uređenje ovog izletišta se odvija i dalje u sklopu akcije “Spasimo Bobovac” o kojoj smo već ranije dosta govorili. Da akcija i dalje traje, svjedoče rezultat: očišćen teren od raznog nepotrebnog šiblja, smeća i svega ostalog, postavljeno dječje igralište s ljuljačkama i klackalicama, također blizu te lokacije uz Bukovicu u završnoj fazi je i izgradnja atraktivne nastrešnice koja se vrlo skoro planira staviti u funkciju. U njenoj blizini je još dosta slobodnog, za sada neiskorištenog prostora, koji se planira ispuniti različitim sadržajima. Tako ćemo u (nadamo se) nekoj skoroj budućnosti moći, umjesto da putujemo kilometrima dalje, imati svoje izletište gdje ćemo moći otići na dobar ručak, igrati odbojku na pijesku ili tenis, djeca se igrati u dječjem igralištu, pecati ribu i činiti još dosta toga. Ideje su dosta dobre, privlačne. I, nadamo se izvodljive. Takvih mjesta nedostaje ljudima ovdje, a pogotovo se to osjeti sada kada je ljeto, i kada svi imaju više vremena za odmore i izlete. Potrebno je i to da se organiziranja i stavljanja u pravu funkciju ovog prihvate pravi ljudi koji znaju kako na pravi način iskoristiti sve pogodnosti koje nam se pružaju, počevši od lokacije, ljepote prirode i važnosti imena koje ovo mjesto ima. Mnogi ljudi vjeruju da će ovo mjesto biti samo onako kako je zamišljeno, uređeno na pravi način i da uopće neće biti upitna isplativost svega ovoga što se do sada ulagalo u to. Na kraju, bit ćemo zahvalni onima koji su se sjetili da učine nešto od ovoga donedavno jako zapuštenog područja. Prostor je dovoljno velik i za sada neiskorišten, dovoljan za ostvarenje raznih dobrih ideja! Nadamo se da će ovaj lokalitet ovdje u skorom vremenu zaživjeti, donijeti samo dobroga i da neće biti jedini ovakve vrste. Ova će sredina imati dosta toga za ponuditi svim ljudima koji žive tu, a i onima koji povremeno dolaze, namjerno ili slučajno. Kakogod, ovdje se ipak nešto i događa!

Tek što je jedna kuća na Lukovom Brdu dovršena, započinje se graditi i druga. Za obje kuće donacija materijala stigla je od Vlade Republike Hrvatske. Antu Vukančića, zvanog Ruto, krepkog 83-godišnjeg bivšeg rudara, uslikali smo ispred njegove nove kuće na Lukovom Brdu. Prije rata živio je u Bulčićima, od tada svuda pomalo-kod djece te kod sestre na Aljinićima. Zahvaljujući donaciji građevinskog materijala Vlade Republike Hrvatske, Ruto je uz novčanu i fizičku pomoć Općine, djece, rodbine i prijatelja sebi ipak uspio sagraditi novu kuću koja točno udovoljava njegovim potrebama. Nije više podstanar i to je najvažnije. Sad mu je najnužnije u kuću uvesti struju, a to bi uskoro trebao odraditi Elektro Kakanj. Ljubi Petričević, također iz istog sela, posrećilo se da joj višegodišnja upornost napokon urodi plodom. Našla se i ona na popisu sretnih primatelja donacije iz Zagreba pa je materijal iz Hrvatske ljetos

počeo polako pristizati u ovo nekad gusto naseljeno selo župe Kraljeva Sutjeska. Tijekom nestabilnih srpanjskih dana, vozeći slalom s kišom, uspjelo joj je započeti salijevanje temelja nove kuće. 16. srpnja, kad smo je posjetili, njeni susjedi Marijan Petričević, te Marijan Antić, Pero Antić i Ilija Petričević pripremali su se raditi “mrtvu ploču”.Oboje, i Ruto i Ljuba, sami žive i nemaju osim skromnih penzijica nikakva druga primanja pa je zadivljujuće kako su ipak uspjeli kuću sagraditi, kao Anto, ili otkuda toliko odlučnosti da se kuća gradi kao kod Ljube. No, upornost i želja živjeti na svome, pod svojim krovom, jača je od svih poteškoća. Ništa nije nesavladivo kad se iskreno hoće. Pouka s Lukovog Brda tolikim našim od nemila do nedraga da se odvaže na isti korak-u Lukovom Brdu ali i drugdje, posebno tamo gdje još nema povratnika kao na Klancu, Kopijarima, Bulčićima, Teševu, Grmačama...

Kakanj

Deseta sjednica općinskog vijeća

Bukovica

Uređuje se izletišteProgranička priča

Nisam više podstanar

AKTUALNOSTI

PROIZVODIMO...PLOČASTI NAMJEŠTAJ, MASIVNI NAMJEŠTAJ

KOMODE, KUHINJE , PLAKARE, ORMANE, DJEČIJE I SPAVAČE SOBE, SVE VRSTE STALAKA

Selima ef. Merdanovića 14Tel: 032 558 683 GSS: 061 297 568

Za uspješan početak rada!

Imamo snage za novi početak!

Nastrešnica na Bukovici uskoro očekuje svoje goste!

U Bjelavićima su postavljene dvije ploče s ispisanim nazivom ovog sela - jedna iz pravca Čatića na ulazu u Bjelaviće a druga iz pravca Crkvenjaka kod osnovne škole, bivše Ilije Lukića. Ploče su postavili sami mještani zahvaljujući donaciji poduzeća Buljan ceste iz Kreševa.

Više puta zadnjih godina upućivani su dopisi Općini Kakanj da postavi ove i druge ploče duž glavne prometnice ali i po drugim selima našeg kraja i naše općine kao i prikladne putne smjerokaze kako bi građani znali gdje žive, a putnici namjernici i gosti kamo trebaju putovati. Osim nekoliko stidljivih, nekad i pogrešno postavljenih oznaka za Kraljevu Sutjesku, sve atraktivniju turističku destinaciju, dalje se nije otišlo. Stoga mještanima ni ne preostaje drugo nego da se sami snalaze.

Prvo su to proljetos uradili Sutješčani, sada i Bjelavćani. Bjelavići su uz Poljane, Čatiće, Sutjesku i Aljiniće do 1993. bili među većim hrvatskim selima u župi Kraljeva Sutjeska s blizu tisuću stanovnika. Sada ovdje ima preko stotinu hrvatskih kuća s tristotinjak stanovnika, mahom povratnika. Selo Bjelavići jedno je i od najstarijih naselja u našem kraju koje se spominje još davno u srednjem vijeku.

Samo tjedan dva nakon postavljanja, kod škole u Bjelavićima, ploča s natpisom ovog hrvatskog sela osvanula je prešarana crnim sprejom. Vandalizam? Više od toga. Nekima se ne sviđa ime sela Bjelavići, jednog od najstarijih toponima u našem kraju koje se spominje još u doba naših narodnih vladara.

Uporni Bjelavćani nisu se dali pokolebati, pa su već tri puta postavljali nove natpise i isto toliko puta su prešarani, odnešeni, uništeni. I nitko od vlasti se i dalje ne obazire. Dva koraka naprijed, tri unazad! Do kada?!

BjelavićiNismo više bezimeno selo!

Mještani Bjelavića s natpisima svoga sela ispered kapele .


Hodočastilo se sv. Ani na Teševo. Savršen razlog, lijepo vrijeme, lijepo mjesto, ljudi i sasvim dobar dan! Kao i svake godine, na dan sv. Ane i Joakima hodočastilo se u selo Teševo. Put je bio nasut i pripremljen onoliko koliko se dalo uraditi, ali dovoljno da se automobilom moglo doći skoro do groblja. Mnogi su krenuli ujutro nešto ranije kako bi pješice stigli do jedanaest sati. Njima svaka čast, put nije baš kratak a niti je lagan, treba dosta kondicije da se to izdrži, a naročito na +35 Celzijevih!Ove godine bilo je nešto manje ljudi nego inače, možda zbog toga što je isti dan bila i Mlada misa u Vijaci, pa je dosta ljudi odlučilo ići tamo. Ali, svejedno ipak dovoljno ljudi da bi se na jedan lijep način proslavilo ovu sveticu i blagoslovilo groblje i sve prisutne na Teševu! Misu

je slavio vikar fra Andrej Matoc. Groblje kao za posebnu prigodu bilo sređeno, pokošeno i očišćeno, baš da bude onako kako treba. I bilo je! Na svu sreću, okolo groblja je mnoštvo drveća koje pruža debelu hladovinu, inače teško bi se bilo duže ovdje zadržati, a ovako ... hrane, pića i pjesme na sve strane. Dobro je i to što se ne pretjeruje ipak kao što se zna desiti na ovakvim slavljima, ne traje suviše dugo da bi bilo neukusno i dosadno, kratko, skromno ali fino. Valjda su ljudi suviše svjesni da ih ipak na povratku čeka velika nizbrdica i da se treba biti trijezan i oprezan, većini je uspjelo.Teševo je lijepo selo, pomalo tužno jer je pusto, jer kuće nemaju krovova i nemaju svojih ukućana. Ali vrijedi doći, pa makar i rijetko, nešto lijepo ovdje odiše i neki lijep osjećaj je biti na ovome mjestu.

Teševo

Na hodočašće svetoj Ani

Svakog 6. kolovoza na blagdan Preobraženja Gospodinova što je naslov ove planinske župe u općini Vareš, Borovicu ispune domaći vjernici ali i iseljenici koji se Borovici vraćaju za ovaj dan te hodočasnici iz Vareša i Kraljeve Sutjeske. Osobitost ovogodišnje proslave bila je i nazočnost dvojice bh predsjednika: predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Ive Mire Jovića te predsjednika Federacije BiH Nike Lozančića kao i načelnika Općine Vareš Hamde Fatića i predsjedavajućeg Općinskog vijeća Vareš Zdravka Maroševića.U još nedovršenoj crkvi, koja je podignuta na temeljima 1993. spaljene crkve, misu je uz dvadesatak drugih svećenika predvodio vlč. Luka Kesedžić, ekonom Vrhbosanske nadbiskupije. Mladi Župnik vlč. Perica Tunjić upoznao je pri kraju mise nazočne o planovima rada za dovršetak obnove župne crkve i župnikove kuće. Crkva je, kako je rekao, dovršena izvana i sad joj predstoji unutarnje opremanje, dočim je župnikova kuća opremljena iznutra, ali je još valja izvana urediti. Pozvao je potom sve Borovičane da Borovicu ne zaborave već da joj se uvijek vraćaju i pomognu njezinu obnovu i izgradnju. Zadnjih godina u Borovici je, najviše naporima Vlade Republike Hrvatske, obnovljeno 70ak kuća za povratnike tako da Borovica sada ipak ima stotinjak stanovnika. Veliki uspjeh i Božji dar uzme li se u obzir da je Armija BiH Borovicu 1993. do temelja spalila a cjelokupno stanovništvo, oko 1500 ljudi, prognala. Za zločin naravno nitko nije odgavarao. Bez obzira na to, Borovičani se moleći Bogu polako vraćaju i kako tako okreću budućnosti. Znak njihove neuništive nade i privrženosti svome jest i narodno veselje koje je na igralištu ispred crkve uslijedilo poslije mise i potrajalo dobar dio popodneva dokle god je bilo gostiju koji su mogli igrati kolo i nazdravljati borovičkome sutra. Ono bi pak moralo uslijediti. Unatoč teškim vremena.

Borovica

Dva predsjednika na proslavi patrona župe

U Travniku se 30. i 31. srpnja ove godine održan je seminar za vodiče. Njemu su prisustvovali i tri člana fondacije “Curia bani”: Ranka Cecarović, Kristina Mijatović i Mijo Šain. Ovaj tening za turističke vodiče sponzorira fondacija “Mozaik” iz Sarajeva, s ciljem da unaprijedi iskorištenost kulturnog naslijeđa u pet fokusiranih zajednica među kojima je i Kraljeva Sutjeska.Inače kod nas još uvijek ne postoje profesionalni turistički vodiči koji se bave isključivo tim poslom s svim kriterijima koje treba da ima takva osoba. Za sada slične usluge uglavnom pruža Mijo Šain koji posjeduje dosta znanja posebno vezanog za Kraljevu Sutjesku i Bobovac. Vjerujemo da je seminar bio koristan te da su naši sudionici dosta toga naučili novog što će moći na dobar način i primijeniti kod nas. S nadom da će Kraljeva Sutjeska uskoro doživjeti turistički procvat, sasvim je neophodno da ovakvo mjesto ima i svoje profesionalne turističke vodiče koji će biti u stanju da na pravi način prikažu sve ono što bi različitim turistima bilo zanimljivo pa da ponesu lijepo sjećanje iz ovog mjesta i vrate se i drugi put.

Travnik

Seminar za usavršavanje turističkih vodiča

Savjetodavni odbor mladih iz Kaknja (SOM) posjetili su framaše i tom prigodom u svoj odbor uključili dva predstavnika koji će zastupati mlade iz Kraljeve Sutjeske. Ovaj odbor osnovan je nedavno. Čvrsti su u odluci da se pokrenu, umjesto da sjede skrštenih ruku u uvjerenju da se ništa ne može poduzeti kako bi barem dijelom osigurali neke bolje uvjete u kojima bi mladi mogli ljepše živjeti u svome gradu i okolini. Odbor je stvoren s zadatkom da daje savjete, prijedloge i ideje za cjeloklupni razvoj općine, posebno u smislu prezentiranja i afirmacije potreba i položaja mladih.Njihovi prvi koraci su posjeta mjestima u okolini Kaknja gdje žele da se susretnu sa mladima i pokušaju ostvariti kontakte i suradnju s njima preko njihovih predstavnika. Iz Kraljeve Sutjeske izabrani su Tea Tomić i Ivica Radić preko kojih će na određen način i ovi mladi ljudi više biti uključeni u dešavanja u našem mjestu i obratno. Još jedan od razloga njihove jučerašnje posjete je bio i njihov prijedlog da se na određen način uključe u organizaciju koncerta “U zvucima mjesta”, kroz usluge nekoliko članova njihovog odbora, čija će pomoć svakako dobro doći.Oni kažu da su ozbiljno shvatili svoje probleme i samo zajedničkim akcijama mogu stvoriti bolju budućnost mladih općine Kakanj. Pružimo im priliku da pokažu svoje sposobnosti.

Mladi Kraljeve Sutjeske

Zajedno za bolje sutra

Nastavljeni su radovi na sanaciji crkve Sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Posljednjih dana kolovoza ove godine nastavljeni su radovi na sanaciji, klizanjem tla napukle crkve Sv. Ivana Krstitelja, u Kraljevoj Sutjesci. Trenutno se vrše radovi na iskopavanju kanala za odvođenje dubinskih podzemnih voda kod tzv. “muških vrata”. Nakon saniranja ovog dijela terena

oko crkve, radovi na odvođenju podzemnih voda koje ugrožavaju ovaj nacionalni spomenik kulture nastavit će se na terenu koji vodi prema sakristiji. Novac za pokriće troškova ovih radova prikupili su tijekom ljetnih mjeseci naši vjernici koji žive i rade u inozemstvu. Nastavak daljnjih radova ovist će u prvom redu od dinamike pritjecanja novca za sanaciju crkve.

Sanacija crkve

Nastavljeni radovi

DOGAĐANJA

Panorama Borovice

Hodočasnici sv. Ani na Teševo

Nastavljaju se radovi

WEB DESIGN

Sutješki vjesnikDesign by Curia bani Team

info: [email protected] 467 351

izrada web stranicai održavanje

priprema svih vrstapublikacija


Povratak prognanih na našu općinu nažalost teče sporo, ali svaka vijest o jednom čovjeku koji se vrati i svaka obnovljena kuća je vijest koju svi rado čujemo! Predati su ključevi sedam novoizgrađenih kuća u ruke svojih novih-starih stanara!Kata Tadić, Ranko Vazgeč, Šimo Jurić, Augustin Filipović, Janja Radoš, Pero Pavlović i Luka Petrović su odlučili ponovno pokušati živjeti u Bjelavićima, na Seocu, na Aljinićima, u Pavlovićima, na Banjevcu na Srijetežu odakle su prije dvanaest godina protjerani. Od tada ih dijele godine potucanja po kolektivnim smještajima u Hercegovine no sada su napokon useljenjem u nove domove došli na svoje. Povratnicima je ključeve uručio Predsjednik OV Ivica Petrović. Vrijednost novoizgrađenih objekata je 150.000 KM, a ta sredstva osigurala je Vlada Nizozemske te Federalno ministarstvo za raseljene. Implementatori projekta primopredaje kuća naglasili da će kroz donaciju poljoprivrednih strojeva, sjemena, peći i ogrjeva pomoći da povratak ovih ljudi bude održiv. Ono što dodatno budi nadu u povratak jest informacija da u skorom periodu predstoji obnova još trinaest povratničkih kuća na općini Kakanj za što je novac osigurala finska vlada. Fino i od Finske. Ovo je zasigurno bio jedan od sretnijih dana u životima ovih ljudi, nadamo se da će od sada samo takve i pamtiti.takve i pamtiti.

Povratak

Sedam novih kuća za povratnike

Nakon što su mještani sela Ratanj jučer najavili, 03. kolovoza u podne je održana konferencija za tisak kojoj su se odazvali brojni mediji! Ogorčeni diskriminacijom koja je vidno prisutna upravo na ovom primjeru, mještani ovog sela su odlučili učini nešto sami za sebe i pokušati riješiti svoje probleme. Uz medije koji su propratili konferenciju poput BHT1, FTV, TV KISS-a, Večernjeg lista, Dnevnog avaza, Oslobođenja i Sutješkog vjesnika, nadamo se da će njihov vapaj netko i čuti!Kažu da je njima više dosta mobitela, pogotovo jer na toj visini niti oni nisu pouzdani, na dosta mjesta uopće i nema signala. I što onda učiniti u slučaju nesreće ili neke velike potrebe?! Uostalom, ovo je 21. stoljeće, i vjerojatno niti jedno drugo mjesto osim Ratnja više ne postoji, a da nema svoje telefone, pogotovo u ovoj apsurdnoj situaciji kada sva ostala sela oko njih imaju svoje telefonske linije, samo oni ne! Postavlja se pitanje što ustvari

treba to značiti?! Ne dolazi i ne vraćaj se?! Možda je na kraju sve to samo nesporazum, u što se sasvim opravdano može posumnjati, ali poticaj ovom povratničkom selu svakako nije!Možda neke boli i to što ljudu usprkos svemu uistinu žele živjeti u tom čudnom selu i imaju volju da se bore za svoja prava.Jasnu poruku su poslali i ljudi iz BH Telecoma, naime nitko se nije pojavio niti su tih vrelih kolovoških dana odgovarali na pozive medija. Prijetnju presijecanja telefonskih linija Nažbilju i Lipnici, mještani Ratnja nisu ostvarili. Kažu: “Neka to bude ono zadnje”! Nadamo se da neće biti, da će zadnje biti toliko za njih sanjano dobivanje telefonskih linija.Isti dan konferencije za tisak, u Ratnju su mještani o svom trošku postavili i ploče s nazivom mjesta. Ze-Do županija zacijelo ima preča posla nego postavljati natpise s imenima hrvatskih sela u općini Kakanj.

Ratanj

Konferencija za tisak

Svetište Olovo

Gospa Olovska i na internetu

U Kaknju, u crkvi svetog Petra i Pavla, 17. srpnja ove godine vlč. Marcel Babić slavio je Mladu misu. Vlč. Marcel potječe iz župe Kakanj, sin je Jozefine i Franje Babić. Završio je Vrhbosansku katoličku bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen u travnju ove godine, a danas je u svojoj župi, uz prisustvo svoje obitelji i prijatelja, kao i brojnih župljana koji su došli da uveličaju slavljenje, služio svoju Mladu misu. Ovoj Mladoj misu su prisustvovali i brojni svećenici iz okolnik župa, a slavljenju svete mise pripomogao je i kakanjski župnik vlč. Josip Grubišić. S vlč. Marcelom Crkva je bogatija s još jednim svećenikom. Njemu čestitamo i želimo uspješno svećeničko služenje!

Kakanj

Mlada misa

Ratanj, mjesto donedavno bez ijednog smjerokaza, sada ih ima I možete ići na koju god stranu želite, pa i ka Zagrebu! Ratanj se u zadnje vrijeme često spominje, najviše zbog problema telefona koji imaju, i koji se još uvijek nažalost ne rješava, ali je zanimljiv i zbog toga što je u samo nekoliko dana od prijašnjeg niti jednog smjerokaza sada ih dobio više. Kada ste u Ratnju znate gdje je i “centar Ratnja” i gdje su i Dragovići, Lipnica, Vukanovići, Bobovac ali i u kojem smjeru krenuti ako kojim slučajem želite u Zagreb ili čak u Minhen!Ove znakove postavili su samoinicijativno mještani ovog mjesta i na jedan način narugali se svima čiji je inače posao da se brinu o tim stvarima. U državi u kojoj se izgleda nitko ne pita tko, gdje i kakve znakove može postaviti, pa se tako u Ratnju nađe smjerokaz za Minhen! S jedne strane ovo se čini smiješnim, a sa druge ovi ljudi svojim postupcima na zanimljiv i originalan način odašilju poruku. Potrebno je samo znati razumjeti!

Ratanj

Putokazi na sve strane

Jedno od najpoznatijih Svetišta u Europi, Svetište Gospe Olovske ovih dana je dobilo i svoju službenu web adresu!Gospino Svetište u Olovu mjesto je koje brojni hodočasnici posjećuju tijekom cijele godine, a najveći broj ih je na dan Velike Gospe kada ih bude na tisuće.

Na ovoj službenoj stranici Svetišta Gospe u Olovu, uskoro ćete moći sazati mnogo zanimljivih i bitnih podataka vezanih za promociju svetišta, informacije o župnom uredu, hodočašćima i najave ostalih događanja iz ovog mjesta. Adresa je: http://www.gospaolovska.vze.com/

U utorak, 02. kolovoza ove godine, na Bobovcu, pred stotinjak prisutnih, slavila se sveta misa. Slavila se Gospa od Anđela ili Porcijunkula. Na ljetnoj vrelini okupio se skroman broj ljudi. Mnogi, nažalost, nisu bili upoznati s ovim događanjem na Bobovcu, ili su iz nekih drugih razloga bili spriječeni da dođu.Održavanje mise na ovaj dan na Bobovcu, njeguje se tek par godina unatrag.

Puno ljepše bi bilo da veći broj ljudi zna za ovo i odvoji taj dan u godini za dolazak na Bobovac, mjesto gdje su naši korijeni i koje ni u kojem slučaju ne bismo smjeli zaobilaziti i zaboravljati.Sljedeće godine neka ovaj broj bude veći barem za tri puta.Stoga zapamtite ovaj datum i osigurajte ga već unaprijed za Bobovac.

Bobovac

Porcijunkula na Bobovcu

POVRATAK

Svi putovi vode iz Ratnja

Obnova nam govori o povratku

Ni kiša nije pomela najavljenu konferenciju za novinare

Propovijed za skroman broj vjernika

http://www.gospaolovska.vze.com/


„Quartteto di Cremona”, u okviru sedmog po redu međunarodnog festivala klasične glazbe „Nei Suoni dei Luoghi – U zvucima mjesta”, u nacionalnom spomeniku kulture Franjevačkom samostanu, Kraljeva Sutjeska, dana 02. 09. 2005. godine, s početkom u 19,00 sati, održan je koncert klasične glazbe.U crkvi ispunjenoj do posljednjeg mjesta, Quartetto di Cremona iz Italije sve nazočne je oduševio izvedbom djela poznatih svjetskih kompozitora klasične glazbe Haydna, Shostakovicha i Brahmsa.

Organizatori nekoliko koncerta koji se u okviru ovog

međunarodnog festivala održavaju u bosanskohercegovačkim gradovima kao dio „Interreg III A” programa, su talijanska organizacija „Progetto Musica” i “Geso fondacija”. Koncert u Kraljevoj Sutjesci, uz njih, organizirali su: Općina Kakanj, NVO „Alternative” iz Kaknja, Fondacija „Curia bani” iz Kraljeve Sutjeske, Agencija „REZ” iz Zenice i Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska. Cilj ovog festivala je da glazbom premosti barijere među ljudima različitih nacija i kultura.U Kraljevoj Sutjesci je održan s ciljem promoviranje naše bosanskohercegovačke kulturno-povijesne baštine i tradicije i naših gospodarsko-turističkih resursa kako bi lakše ostvarili suradnju s europskim partnerima i našli svoje mjesto u zajednici europskih naroda kojoj i mi pripadamo. Prije samog koncerta, gosti su mogli razgledati samostanski muzej i knjižnicu, kao i likovnu izložbu postavljenu u prostorijama samostana. Gvardijan fra Vjeko Tomić u uvodnom govoru je sve prisutne pozdravio i zaželio svima dobrodošlicu, te naglasio važnost za Kraljevu Sutjesku što je odabrana

kao mjesto održavanja ovog velikog kulturnog događaja. Isto su učinili i načelnik općine Kakanj, Mensur Jašarspahić i talijanski ambasador Alessandro Fallavollita. Slijedio je jednosatni koncert iz dva dijela. Vjerojatno čak i oni koji inače nisu pristalice ove vrste glazbe, sinoć su i izvedbi kvarteta iz Cremone, uz sav ambijent koji pruža unutrašnjost crkve franjevačkog samostana, mogli doživjeti klasičnu glazbu na veoma bogat i lijep način. To su i pokazali, vidno oduševljeni gosti, zasluženo su nagradili ove umjetnike dugim i jakim aplauzom. Predsjedavajući OV Ivica Petrović, na završetku koncerta glazbenicima je uručio prigodne poklone i na taj način im se zahvalio u ime Kaknja i Kraljeve Sutjeske na ovoj iznimnoj večeri. U idealnom ambijentu, svoje utiske kroz druženje gosti su mogli da razmjene na koktelu koji je bio upriličen u samostanskom vrtu, gdje je bila i prikazana DVD prezentacija aktualnih razvojnih projekata naše regije.U nadi da je ovo tek prvi nastup, ne i posljednji, zahvaljujemo se svim organizatorima ove ugodne večeri i njenim glavnim akterima.

Franjevački samostan

Koncert u zvucima mjestaNa međunarodnoj turističko-gospodarskoj manifestaciji koja

se održavala 17. rujna ove godine u Srpcu, Katarina i Josip Brđanović su prezentirali Kraljevu Sutjesku i domaću hranu koja se spravlja u našim krajevima. Među tridesetak sudionika iz naše zemlje te Hrvatske, Češke i Srbije, ocjenjivački sud je prepoznao i nagradio i kvalitetu te dobar ukus upravo sutjeških delikatesa spravljanih po tradicionalnim receptima iz kuhinja naših baka: peciva, buredžika, hormašica i drugih delicija. Prvo mjesto su zauzeli sudionici iz Hrvatske, drugo su osvojili specijaliteti iz Srbije, a treće je pripalo ni manje ni više nego Kraljevoj Sutjesci, obitelji Brđanović. “Veliko je to priznanje za agenciju Katarina ali prije svega i značajno priznanje za Kraljevu Sutjesku. Ovo je odličan način za turističku promociju ovoga kraja, gdje će turisti biti sigurni da će kušati uvijek ukusnu, ali prije svega domaću i zdravu hranu”, izjavio je Josip Brđanović, priopćavajući nam ovu informaciju. Čestitamo!

Gastro fest u Srpcu

Treće mjesto za sutješčane

SUVERNIRNICA

TRADICIONALNE SUTJEŠKE RUKOTVORINE NA JEDNOM MJESTUURNECI - SUTJEŠKI VEZ - TRACIONALNA NOŠNJA

SUVENIRI U DRVETU, METALU, RAZGLEDNICE, TRADICIONALNA GLAZBALAAUTOHTONI DOMAĆI PROIZVODI SUTJEŠKOG KRAJA

KNJIGE I TURISTIČKI VODIĆI KROZ KRALJEVU SUTJESKU I BOBOVAC

POSJETITE NAS SVAKIM DANOM OD 9 DO 15 SATI

ADRESA:KRALJICE KATARINE 7

72 244 KRALJEVA SUTJESKATELEFAX: +387 32 552 160

E-MAIL: [email protected]

AUTOPRAONA I VULKANIZERSKA

RADNJA “COOL”VL. ROBERT RAMLJAK BRANIOCA B.B. KAKANJ

TEL/ 061 751238

Ozračje s koncerta

TURISTIČKI INFO URED

Saniranje nedavnim poplavama teško oštećenog malog mosta, koji povezuje samostan i desnu obalu sa gospodarskim i poljoprivrednim prostorom na lijevoj obali rijeke Trstionice, tijekom zadnjih dana mjeseca rujna ove godine, betoniranjem gornje plohe postupno ulaze u svoju završnu fazu. Radove vrijedne desetak tisuća konvertibilnih maraka, zahvaljujući donaciji Cementare Kakanj i darovima naših ljudi koji žive i rade u inozemstvu, izvodi građevinska tvrtka “Tadić cop” iz Žepča, i nakon postavljanja zaštitne ograde i gornjeg sloja asfalta sanirani i malo prošireni mali most bi uskoro trebao ponovno biti stavljen u normalnu upotrebu. Ukoliko vremenski i financijski uvjeti dopuste, uporedo s dovršenjem enterijera novoizgrađenog foajea, planiran je nastavak projektom dugoročne sanacije klizanjem tla napukle crkve nastavak zemljanih radova na odvođenju dubinskih podzemnih voda.

Kraljeva Sutjeska

Sanacija mosta kod samostana


Koga smo ondje zatekli te kako se feštalo prosudite sami. Kažu da jedna slika vrijedi tisuću riječi. Pa eto nek vam fotografije same ispričaju priču, o trećem po redu susretu svih Sutješčana koji je održan 12. i 13. kolovoza 2005. godine na kojem su se dobro zabavile sve dobne skupine našeg stolnog mjesta i njihovih gostiju.Plakat susreta bio je izvješen na Brkinom dućanu a dućan sam po sebi poslužio je da se ugasi žeđ od pjesme i pleas, ali i od dobrog mesa. Sjedilo se pod šatorima, ali i pjevalo i plesalo do ranog jutra. Bilo je tu i zajedničkih, pa nazovimo ih plesova ili igara, tako da vlakiću nisu mnogi odoljeli.Ovo je bila zabava za sve uzraste što će vam posvjedočiti i ove fotografije!Pa neka ovako bude i dogodine, ali ne samo u Sutjesci nego u

cijelom sutješkome kraju. Ovo je prigoda da pozovemo sve zainteresirane da nam se jave i daju svoje prijedloge kako organizirati naredni susret. Provedimo zajedno svoje godišnje odmore, pa barem dva dana, kao na susretu u Sutjesci. Sve je krenulo u sportskoj dvorani gdje su oči u oči stali oni sretni i više sretni ili vam oženjeni i neoženjeni. U vrlo dobroj i zanimljivoj utakmici pobjedili su više sretniji. Kažu po prvi put za tri godine od kada se ovaj susret održava.Danas je u Sutjesci sveopće slavlje nakon pobjede neoženjenih - šala mala, ali bit će slavlje prigodom susreta Sutješčana po treći puta.

Sutješčane će zabavljati lokalni tamburaški orkestar iz našeg stolnog mjesta tako da pare ostanu kod nas.

Članovi popularne folklorne skupine “Bobovac” iz Čatića su bili odlični glumci. Obučeni svatovski u narodnu nošnju djelovali su točno kao iz 1950. Okićeni konji na samostanskom parkingu pored modernih automobile, bila je slika koju mlađi od 50 godina vjerojatno nisu nikada vidjeli. Takvo vrijeme je došlo da se ovakve svadbe organiziraju izvanredno, da bi netko mogao zabilježiti kamerom i prikazati kao stari sutješki običaj koji je već odavno postao sjećanje. Iako je bila predstava, ipak bilo je lijepo za vidjeti. Lijep način da se doživi ono nešto o čemu su nam pripovjedale bake ili majke.Zbog originalnostii, dio priloga snimao se u staroj Dusperovoj kući, odakle su na konjima „svatovi“

u narodnim nošnjama prošli do samostana. Slavljena je zajednička misa, a nakon toga zajedno sa brojnim posmatračima ovog neobičnog događaja, slijedilo je veselje uz kolo, pjesmu i šargiju. Upravo onako kako dolikuje pravim veselim svatovima.Ovo je bila idealna prigoda da se novim generacijama na originalan način približi taj zaboravljeni običaj, a i onim starijim koji su se upravo možda ženili na konjima u narodnim nošnjama prisjete tih dana.I sve dok postoje ovi ljudi koji vole i žele njegovati svoju tradiciju, dobro je, pamtit će se. Sada ako ništa, imaćemo stari sutješki svadbeni običaj, ali nažalost samo kao fotografije i video zapis.

REPORTAŽA

Samo za kamere

Sutješka svadba kao nekadNa blagdan Male Gospe, u četvrtak 8. rujna u Kraljevoj Sutjesci moglo se vidjeti autentične svatovske prizore koji su sve do 70.-ih godina 20. st. bili svakodnevica u našem kraju. Nažalost, sada su prikazani samo kao predstava za potrebe snimanja TV emisije, te kao dragi podsjetnik za nostalgičare!

Tradicionalni susret sutješčana

Sutjeska vrvi od veselja

Ono što nas je ugodno iznenadilo u subotnje predvečerje jest veliki broj ljudi okupljenih na Pijesku u povodu “Trećeg susreta Sutješčana”.

TRADICIONALNI SUSRET SUTJEŠČANA

Tradicionalna nošnja vrijedna čuvanja

I sada, kao nekada!

Dječja narodna nošnja

“Svadbeno” kolo ispred crkve

I prege su zapjevale...

Fešta na trgu u kasnim satima

I Grme nam se vratio!

Zabava za sve generacije


ANA DOJČINOV, PREDSJEDNICA HFS “BOBOVAC”, ČATIĆI

veče folklora? Dobila sam odgovor od direktora JU za kulturu i sport Kakanj, da HFS “Bobovac” ne njegujemo različit programa i ne možemo ponuditi igre i drugih naroda kao što to mogu KUD “Dikan” iz Kaknja i KUD “Željezara” iz Zenice, koji su pozvani da sudjeluju.Ne samo na prostoru naše općine kada je kultura u pitanju, već općenito na prostoru cijele BiH, ne cijene se autentične, izvorne kulturne vrijednosti naroda, već se forsiraju “surogat” društva, koja mogu predstaviti igre svih naroda, a najmanje je važno kako se to prezentira. Svjedoci smo brojnih pojavljivanja Kulturno – umjetničkih društava koji pokušavaju izvesti na sceni “kako igre, tako i pjesme iz Kraljeve Sutjeske”. Kada se to analizira, vidljivo je da se skrnavi:- način nošenja narodne nošnje, vezivanje pregače, povezivanje marame (okruge), bez drugih autentičnih detalja (obobanog pasa, obobanih priglavaka, tkanog peškira za pojasom, mrkih opanaka),- bez grama autentičnog izvornog nakita – bez kojeg sutješka nošnja djeluje vrlo siromašno (obavezna struka crvenih bobaka, žutih bobaka, đerdana od sitnih bobaka, struke dukata, okova sa križem, belenzuka, srebrnih bašlija i ćuvtazeta na pletenicama, itd.), - svirka nije izvorna (već se kola igraju uz harmonike, gitare, bubnjare, trubače...), a zna se da se nikada u Kraljevoj Sutjesci nije igralo uz te

instrumente, već uz šargiju, šargiju i violinu, frulu, dvojnice...- izvorne pjesme, a posebno pjesme poravno koje pjevaju žene se ne izvode u izvornom autentičnom smislu, itd

Pošto je HFS “Bobovac” članica Saveza KUD-ova ZE-DO županije na Prvoj sjednici Upravnog odbora SAKUD-a ZE DO, tražiti ćemo da se o ova problematka razmatra (a imamo i razloga za to više jer sam ja trenutno i predsjednica SAKUD-a ZE-DO). Također, o ovom pismu upoznata je i Udruga Hrvatskih amaterskih kulturno – umjetničkih društava, koji su tim povodom obavijestili i Predsjednika Predsjedništva BiH, g.dina Ivu Miru Jovića. U tom pismu, između ostalog stoji: “...iz kojeg je razvidan način na koji drugi preuzimaju naše manifestacije, uče svoje skupine običajima i plesovima svih naroda, čak se drznu tražiti nošnje naših društava da bi nas predstavljali u inozemstvu. Ovo je za nas jako opasno! Razmišljamo da pred ombudsmanima zatražimo, kao nestranačka nevladina udruga građana, zaštitu prava jednog naroda da njeguje svoju kulturu i sam je predstavlja pred drugim narodima u BiH i svijetu...”Na pitanje da li je sve ovo više od običnog nesporazuma ili je i tu politika uplela svoje prste, moglo bi se donekle odgovoriti sa DA,

ali kada je u pitanju kultura, evidentno je da nema svijesti o prepoznavanju istinskih kulturnih vrijednosti naroda, pa onda nije čudno što preovladava mišljenje da je važno zadovoljiti samo formu, a kvalitet je nebitan.

Moje reagiranje odnosilo se isključivo na veče folklora. Komentari koji su doprli do mene bili su:

- “Mi smo se trebali prijaviti”, a ja se pitam da li su se i ostali sudionici programa sami prijavili ili ih je neko pozvao – samo ne znam kome. Gdje je i kada je objavljen javni poziv za prijavljivanje za sudjelovanje? To i nije način, jer organizatori su ti koji pozivaju na sudjelovanje (što je logično), a zatim se kaže da je komisija koja je bila zadužena za sadržaj kulturnih događanja imala gotove prijedloge na stolu koji su razmatrani ... U sazivu same komisije, na žalost, nije bilo mnogo članova koji imaju iskustva u organiziranju kulturnih događanja i koji su mogli predložiti ravnopravnu zastupljenost autentičnih kultura naroda, te da folklor predstave narodi koji žive u ovoj općini (jer u ovoj općini ne žive samo konstitutivni narodi, već i manjinski narodi koji treba da imaju pravo na svoju kulturu, svoju tradiciju i svoje običaje), zatim

Nastavak na 24 str.

HFS “Bobovac” postoji već 10 godina. Kako je sve počelo i jeste li se nadali da će trajati do danas?Kulturno umjetničko društvo počelo je spontano sa radom prije nepunih 10 godina, sa sjedištem u Čatićima. Od samog početka imali smo puno problema u radu. Ali znanje smo crpili i obogaćivali zahvaljujući starijim članovima društva, koji su pripovijedali o životnim običajima, te o tome kako i u kojim prilikama su se oblačili pojedini dijelovi nošnje. Zahvaljujući entuzijazmu i ljubavlju prema folkloru, ne samo kod mene, već i kod svih članova društva , društvo je opstalo, a živjet će i ubuduće. I poslije mene, neko će morati preuzeti obveze vođenja društva, jer bi bila prava šteta da se bogata kulturna baština župe Kraljeva Sutjeska ne njeguje, a posebno lijepe kajde izvornih pjesama moraju da žive (pjesmom su se obilježavali svi životni događaji) – to ne smije izumrijeti.

Koji su do sada najveći nastupi vaše skupine, i koji bi izdvojili kao poseban?Od našeg osnutka do danas možemo se pohvaliti brojnim nastupima kako u BiH tako i u inozemstvu. Svaki nastup za nas je bio značajan, jer smo se uvijek trudili, da se pokažemo u što boljem svjetlu, ali veoma su bili značajni nastupi na:- “Međunarodnim smotrama folklora” u Zagrebu, - “Vinkovačkim jesenima” u Vinkovcima i

- “Kolo brodsko” u Slavonskom Brodu – na ovoj manifestaciji, pored nastupa folklora, na reviji za izbor najljepše djevojke i snaše sudjelovala je i djevojka iz našeg kraja obučena u narodnu nošnju (fotografija objavljena u katalogu narodnih nošnji). Sudjelujući na ovakvim smotrama, divili smo se profesionalizmu, sa kojim organizatori pristupaju prezentiranju kulturnih vrijednosti naroda, a društva koja dolaze iz inozemstva tretiraju se kao najveći ambasadori zemalja iz kojih dolaze. Takođe za nas su bili značajni nastupi na:- Smotrama folklora Hrvata BiH (od 1996. god, do 2005. god.), zatim- Suradnja sa g-dinom Hajrudinom Hadžićem oko pripreme građe za knjigu “Igre, napjevi i narodni običaji Kraljeve Sutjeske i šire okolice”, te sudjelovanje na promociji navedene knjige u Narodnom pozorištu u Sarajevu, sa perfektnom izvedbom dijela svadbenog običaja “Duvačenje mlade”,- Izvedba dijela svadbenih običaja na FTV u emisiji “Folk šou”- HFS “Bobovac” organizirala je već 5 smotri folklora: Prva smotra u Čatićima, Druga, Treća i Peta u Kraljevoj Sutjesci, četvrta u Kaknju, na kojima su sudjelovala, pored nas - kao domaćina, brojna Kulturno – umjetnička društva kako iz BiH tako i iz inozemstva, itd Brojne su zahvalnice za sudjelovanje na kulturnim manifestacijama, kako u BiH tako i u inozemstvu, a HFS

“Bobovac” dobila je i Zahvalnicu Općinskog vijeća Kakanj, za aktivan rad i njegovanje tradicijskih i kulturnih vrijednosti Hrvata općine Kakanj.

Za vrijeme nedavnih “Dana kulture i trgovine” koji su se održavali u gradu koji je “matični grad” vaše skupine, niste nastupali. Kako to komentirate? Mislite li da je to više od običnog nesporazuma ili je i tu politika uplela prste? Da li vas je to ponukalo i obeshrabrilo za dalji rad ili su postigli sasvim suprotan efekat, tj. još više poticaja za dalje?Za nepunih deset godina rada, HFS “Bobovac” ima evidentiranih preko pedeset javnih nastupa, kako u BiH, tako i u inozemstvu. U našoj općini od prije tri godine održavaju se “Kakanjski dani trgovine i kulture”. Kulturno umjetničko društvo HFS “Bobovac” bilo je pozvano na prethodne dvije manifestacije, na kojima smo i sudjelovali, ali ove 2005. god. - nije pozvano.Prije otvorene manifestacije “Kakanjski dani trgovine i kulture 2005”, u tijeku gostovanja čelnih osoba zaduženih za protokol i sadržaj kulturnih događanja na Radio Kaknju, postavila sam pitanje “Zašto nije pozvana HFS “Bobovac” na

RAZGOVOR

HFS “Bobovac” organizirala je već 5 smotri folklora, a planiramo 23.10. 2006. god. održati i Šestu smotru folklora “Dani kraljice Katarine” u Kraljevoj Sutjesci, na kojoj će ponovo sudjelovati brojna kulturno – umjetnička društva. Pripreme su u tijeku.

Često za naš rad kažu:

“Pjesme koje pjevaju Sutješke, nitko ne može kopirati!”

18 19Sutješki vjesnik, broj 9. www.kraljeva-sutjeska.com Sutješki vjesnik, broj 9. www.kraljeva-sutjeska.comDALTONI

Nastavak iz prošlog broja...

Krajem 1973. godine natjecali smo se sa Soul’s-ima, tko će svirati doček Nove 1974. godine. Bilo je glasanje Predsjedništva KUD “Stjepan Kovačević”, ali nismo uspjeli dobiti većinu glasova, tako da su Soul’s-i dobili svirku. Danas, znam da mi u tom momentu sigurno nismo bili u stanju da zabavimo posjetioce kao što su to učinili Soul’s-i. Ali, imali smo ogromnu želju da to odsviramo, i mi bi to tako i uradili. Čini mi se da su Soul’s-i noć prije Nove godine svirali svadbu Josipa Šaina i Nade Filipović, pa kako smo svi bili na svadbi i na tom dočeku, Soul’s-i su nam dali šansu da pokažemo šta znamo i odsviramo koju “turu”. Dobili smo ogroman aplauz i osjećali smo da je naše vrijeme konačno došlo. Velika čast za nas je bila i to što su nam aplaudirali i članovi Soul’s-a. Mislim da je to ujedno bio i jedan od zadnjih njihovih nastupa u Sutjesci, ne zbog nas, nego što su ih životni putevi odveli na različite strane. Mi smo to jedva dočekali i krenuli sa igrankama. Početkom te 1974. godine pridružio nam se (zbog drugih obaveza, nažalost samo na četiri - pet mjeseci) i Ilija Jozanović iz Kaknja, jer nam je trebalo pojačanje za naš prvi maskenbal, a i dalje. Sjećam se da smo ostavili fantastičan utisak i osjećali smo kako polako postajemo Sutješki miljenici. Sreći nije bilo kraja, lijep je to osjećaj biti popularan makar i lokalno, u Sutjesci. Jako je teško sjetiti se svih odsviranih maskenbala, plesnih večeri, svadbi, novogodišnjih dočeka i drugih svečanosti, pa i vjerskih. U tome smo uživali jednako i mi kao i posjetioci.

Svadbe, naše Sutješke svadbe su uvijek bile veliki događaji koji su se pamtili. U mom sjećanju je ostalo da smo prvu odsvirali svadbu Lidije Filipović (nažalost ne sjećam se imena mladoženje). Njen brat Filip tada nas je snimao filmskom kamerom i bilo bi interesantno saznati da li je taj film i sada u životu. U stvari, ne sjećam se da li smo ikada bili snimani video kamerom. U to vrijeme to još nije bilo za javnu uporabu. Od ostalih se sjećam svadbe Olgice Filipović i Pere Sarića, Ankice Brđanovic i Rudija Pogarčića, kao i svadbe Antonije (Tonke) Jurić iz Kaknja i Marinka Šaina. Marinko je lijepo pjevao pa nam je tada na svojoj svadbi dosta pomogao. Maskenbali u Sutjesci su uvijek privlačili mnogo posjetitelja iz okolnih mjesta, ali i iz Kaknja. Znalo se da će za maskenbal sva mjesta (pa i za stajanje) biti rasprodata. Ipak, sva ta gužva imala je svoju draž. Nisu svi bili maskirani, jer po pravilu po maske se obično išlo u Italiju, tako da je jedna osoba kupovala više komada za prijatelje, ali nikad nije bilo za sve. Mnogi su bili tako dobro maskirani da se nije znalo tko je tko. Mi smo sami pravili kartonske šešire za sebe, a uniforme nam je par puta sašila Pavina sestra Katica. Bilo je izuzetno uživanje svirati za tu masu ljudi kojima je jedina briga bila da se dobro

zabave, isplešu i izigraju. Pavo je u međuvremenu kupio svoje prve “Farfisa” orgulje i pojačalo, a Božo i svoju “Fender”, kasnije i popularnu crnu vrlo kvalitetnu kopiju “Gibson Les Paul” gitare. Sad smo postali malo samostalniji i mogli smo se malo češće iskradati na stranu. Bilo je dosta doživljaja smiješnih, ali i ozbiljnih. Tijekom svih tih godina našeg sviranja i druženja upozna se ogroman broj interesantnih lica. Ponekad se dešavalo da se iskrademo iz Sutjeske pa odsviramo po koju igranku u Domu, u Bjelavićima, Kaknju (posebno u restoranu „Kod Katića“), Pržićima, Pogari i sl. Pogar će nam vjerojatno ostati u najvećoj uspomeni od svih nabrojanih mjesta. Naime, tu su se igranke svirale subotom od 22:00 do 06:00, nedjelja ujutro. Sjećam se kako su imali prekrasnu, novu, ogromnu salu što smo mi uglavnom uspijevali napuniti (150-200 osoba). Naša stara sutješka sala nije mogla primiti toliko. Uglavnom, dolazila je omladina iz svih ostalih mjesta, pa i iz samog Vareša. Većina doživljaja je bila vezana, ne toliko za samo sviranje, jer su nas i gore svi voljeli, već i za sama putovanja na Pogar i nazad. To neko vrijeme naših gostovanja tam, bilo je vezano uglavnom za zimski period, a poznato je kakvi su vareški snjegovi i zime.

Nastavak slijedi...

NAŠA BAŠTINA

Piše: Vjekoslava Tomić

U vrijeme o kojem ovdje govorim svi u obitelji su imali neka zaduženja ,poslove. Od toga nisu bila pošteđena ni djeca. Čim bi stasali, a to znači da su imali desetak godina , ili čak manje , čuvali su goveda na paši. Kad se radilo o djevojčicama, dodavalo im sei ponešto ručnog rada da «ne budu besposlene» kako se govorilo. Tako bi im mati počela plesti kakve priglavke ili čarape i to im spremala da ponesu za govedima i tamo na paši to završe .Osim pletiva, djevojčicama se najčešće davalo da rade URNEK. Urnek je komad platna na kojem su gusto, jedan do drugog, navezeni križevi ,motivi za navesti na rukav košulje. Tu su bili motivi koji su se vezli na okovratnicima(jakama) taslicama (mandžetnama),vezovi «niz prsa»,na rubu okruge- uglavnom sve što je trebalo za našu nošnju. Na tom komadu platna, često i starog, odrezanog od već iznosane košulje , bilo je više uzoraka ,više ljepote nego u najbogatijem žurnalu za ručni rad. Na rubovima su rađeni počeci kera koje su se radile na rukavima i okrugama. U rnek se vezao sa drugog urneka, ali bi se tu dodavali i novi motivi viđeni na tuđoj odjeći. Kad su djevojčice bile pismene ,često bi na urneku navezii svoje ime- da se zna čiji je i tko ga je vezao. Skoro svi motivi su se vezli bodom križića, rijetko bodom provlačke. Ja se sjećam materinog urneka koji je negdje nestao kao i mnoge stvari iz naše nošnje jer se jedno vrijeme mislilo da to više nikad nikome neće trebati. Srećom , došlo je vrijeme kad smo počeli uviđati

i cijeniti bogatstvo naše nošnje i tradicije. Možda smo toga postali svjesni sad kad smo vidjeli naša opustošena sela i kad smo svjedoci nestajanja svega što nismo znali cijeniti kad je bilo tu oko nas. Skupila sam nekoliko urneka ne samo iz našeg sela. Bilo ih je toliko starih da se već i konac na vezu poderao, ali smo ipak prepoznavali motive.U ruke mi je dospio urnek koji je sam za sebe bio priča .Lijepo navezen i dobro očuvan spašen je doslovce iz vatre. Vezla ga je djevojka koja je , nekad prije rata , zbog nesretne ljubavi popila otrov i umrla. U ovom ratu je njihova kuća opljačkana kao i ostale u selu. Kad je poslije nekoliko godina tu došao njen brat, pokušao je bar koliko-toliko očisti ostatke kuće i tako je palio napola uništene stvari. Pomagala mu je žena koja nije iz ovih krajeva pa je i ovako lijep nađeni urnek donijela i htjela baciti u oganj. Da je bio kakav goblen vjerojatno to ne bi učinila, a ovakvu ljepotu nije prepoznala .Srećom da je tu bila i jedna naša žena koja je znala što je to pa ga je uzela i sačuvala. I ne samo to .Mnoge uzorke križeva je uzela s njega i iskoristila ih da naveze naše sutješke križeve, uokviri ih i kao slike daruje dragim ljudima rasutim po svijetu .A oni, noseći taj vezeni križ u svijet, s njim ponesu miris materine košulje, djelić zavičaja i naše Sutjeske i sve to čuvaju negdje u dubini srca i duše kao najveće blago.

SUTJEŠKA ROCK SCENA 70-TIH

Djelić zavičaja koji se nosi u svijet

Urnek Piše: P. Began

Daltoni

DALTONI


Kada bi zidovi studentskoga kafića bili u stanju ocjenjivati književne interpretacije - što se nakon održane “službene fakultetske nastave” roje po suterenskom prostoru - sigurna sam da bi aritmetička sredina u indeksima bila puno viša, a prosječna godina studiranja daleko niža. Čim se s viših katova spustimo u najnižu razinu, prešutno - studenti i ja - dogovorimo uvećanu narudžbu turske kave. Radujemo se okusu što će vlažiti nepce i bdjeti nad lijepim pričama. Mobilni telefoni počinju gubiti signale, nedaleka tržnica obustavlja rad, odvjetnici zaboravljaju otići na ostavinske rasprave, liječnici otkazuju redovite preglede, tete u cjelodnevnim vrtićkim boravcima otvoraju rasprave o uvođenju dodatnoga večernjeg termina. A ja, mirna i preodjevena u kostim slušateljice, saznajem ono što mi u službenoj predavaonici, u govorničkoj uniformi, najčešće ne uspijeva. Moje druženje s djevojkama rođenima u godini u kojoj sam diplomirala i ispisivala molbe za pojačanje platnog spisk osnovnoj školi u

unutrašnjosti, iznova biva nagrađeno. Čudim se kojom otvorenošću izgovaraju imena najdražih pisaca, kojom žestinom napadaju pomodne literarne teme, kojom hrabrošću sastavljaju listu najutjecajnijih naslova i s koliko suosjećanja raspravljaju o nepravdama književnih povjesničara. Čim se vide u ulozi revalorizatrorica službenih vrijednosti, one se obrate meni i zatraže suglasnost. I naše se rečenice počinju vrtjeti oko teme “žena u književnosti”. Zastaju na imenima velikih pjesnikinja kojih nema u antologijama, na nadimcima ljubavnica koje su svjesno utišavale vlastite talente samo da bi se mogle diviti osrednjim prozaicima nagrađivanima za najbolju adolescentsku knjigu. Tada zablistaju nekom sasvim običnom slikom, bliskom poredbom iz najbližega susjedstva. - Povijest književnosti je muška, započinje jedna od njih i očekuje moje kimanje glavom. Kad joj se učini da ga je zabilježila, nastavlja raspravu. - Izgleda kao auto-cesta. Zna se koji su pisci u preticajnoj traci, koji u srednjoj, koji na zaustavnoj. Studentica svoj govor ubrzava. Jasno joj je da se suzdržano divimo. -Iznad autoceste lete kritičari i snimaju stanje na terenu, navijaju za jedne, ljute se što drugi pritišću

gas, što njihovi favoriti nemaju automatski mjenjač, što se karburator trećih kvari i što službe na cesti nisu dovoljno brze. - A gdje su tu žene? prekida je kolegica koja u predavaonici sjedi redovito ispred nje. - E, žene su na onoj usporednoj cesti. Postoje. Znamo da postoje, ali priključci za brzu cestu su rijetki. Kad ih ima, uz njih se postavlja znak “Pažnja! Radovi na cesti!”.- A zbog čega je tako?, upituje jedna od njih. - Zbog toga što nas žene zanimaju sitnice. Mi se radije vozimo starim cestama. Volimo, razmišljati o slojevima asfalta, o stopalima koja su pretrčavala cestu na nedopuštenom mjestu. Zanima nas tko je tu vozio svoju prvu vožnju, je li mladenka - u bijelom mercedesu - bila sretna kad joj je sa strane, iz polja, mahao prijatelj iz djetinjstva, nepozvan na njezinu svadbu. Nas ponesu sitnice biografije. O jednoj porculanskoj vazici možemo pripovijedati cijelo poslijepodne. A to su, curke moje, teme za lagane vožnje. Bez ijedne stanke i bez ijednog uzdaha, pojasnila je glavnogovoreća. U njezinom tonu provukla se nakana zaključne riječi. Konobar je počeo paliti i gasiti svjetla. - A sad svatko svojom cesticom, izgovorila sam umjesto pozdrava. Iz fakultetske zgrade izašla sam nekoliko sekundi prije njih.

Piše: Julijana Matanović

Sitnice gospođe J.

PRIČA

Te sam večeri, nakon što sam na telefonskoj sekretarici odslušala podsjećajuće glasove svoga odvjetnika i liječnika i nakon što sam svojoj kćeri nekoliko puta ponovila kako je mama danas malo duže morala učiti veliku djecu, prišla radnom stolu i na reklamnom papiriću kozmetičke tvrtke zapisala sljedeće: “povijest književnosti kao autocesta”. Riječi su prenoćile u meni.

Sljedećeg sam dana, još uvijek pod utjecajem mladenačkih izjava o ženama zainteresiranim za sitne teme, otključala stan gospođe J. Na taj sam se korak spremala punih sedam mjeseci. Devedesetogodišnja J, rođena u mirnoći desne obale Save, preminula je na Dan mrtvih. Njezini su joj bližnji bili daleki. Puno sam bolje poznavala priče o njoj nego nju samu. Znala sam gdje su joj nestala braća, zbog čega je pisala pismo Brežnjevu, kako je i s kim putovala u Italiju, zašto nije voljela Tita i što je rekla u danu kada su kardinala Stepinca proglasili krivim. - Mi žene volimo sitnice, odjekivalo mi je u ušima dok sam prolazila kroz stan u kojem je brižna J. živjela četrdeset godina, u koji je odlagala svoje drage sitnice i pratila ih popratnim pisanim tekstom. “Pažnja! Džemper bordo, ručno platen 1960. s dugmadima skunutim s veste pokojne majke, pogodan za jesan i proljeće”, piše na papiru nalijepljenom na bijelu vrećicu u koju je, tko zna kada, spremljen opisani vuneni junak. “Pažnja! Kuharica dobivena od prijateljice Ž., za imendan 1961. najradije pekla tortu sa stranice 121”, piše na žućkastom papiru položenom među prve stranice. Imam osjećaj da jedan cijeli život nestaje, klizi među mojim prstima. Na smeđoj kožnoj torbici, namijenjenoj večernjim izlascima, nema teksta. Njezin model odgovara modi našega vremena i ja je u jednom trenutku poželim uzeti, pokazati je lijepim

studenticama i izazvati njihovo divljenje. Otvaram je i u njezinoj unutrašnjosti pronalazim nenapisani zapis. Dvije, nerazdvojene, ulaznice za operu “Nikola Šubić Zrinski”, 17. veljače 1971, 11. red, sjedalo 12. i 13. Na poleđini ime osobe koja joj je bila u pratnji. U istom pretincu stoji krunica, tintoblajka i sličica sveca. Je li gospođa J. noću molila za nečiju ljubav, je li joj možda muškarac iz pratnje darovao torbicu, kamo su ona i on otišli nakon što su - u godini u kojoj se spremalo najduže proljeće - odgledali herojsku priču?

Baš svaki predmet govori mi svoju istinu i nevidljivim prstom pokazuje kariku na koju se nastavlja. Očevo odlikovanje na obiteljsku fotografiju, fotografija na žensku kukičanu maramicu, maramica na čašu za šampanjac, čaša na stolicu izradjenu početkom prošloga stoljeća. I sve prekriva prašina. Ona što sugerira zaborav kao najveću i najbolju zaštitu. Trudim se izmaštati vozilo čija će unutrašnjost biti prekrivena trajnom pjenom. Da bih u njega sakrila predmete otmjene gospodje.I s njima putovala dugo, dugo; po onim makadamskim putevima po kojima se nekada, u očevoj kočiji vozila ona, lijepa J, jedina kćerka ponosnoga posavskog gazde. - Ali tako nikada nećete ući na brzu auto-cestu, opominju me, u mojoj zamišljenoj priči, mudre djevojke. Odgovaram im njihovim rečenicama. - Gospođa J. voljela je sitnice. I sudeći prema tekstovima kojima ih je čuvala, znala je da nikada nikome neće uspjeti biti središnja traka životnoga puta. U protivnom, ne bi većinu opisa započinjala riječju “Pažnja!”. Slutim da je osjećala kako će nakon njezina zemaljskoga odlaska započeti ozbiljni “Radovi u stanu”. *** tekst je objavljen u časopisu “Strast”, ljeto 2005.

SITNICE GOSPOĐE J., JULIJANA MATANOVIĆ

Baš svaki predmet govori mi svoju istinu i nevidljivim prstom pokazuje kariku na koju se nastavlja. Očevo odlikovanje na obiteljsku fotografiju, fotografija na žensku kukičanu maramicu...

Od 20. kolovoza u našem stolnom mjestu djeluje i privatna turistička agencija, prva takve vrste u cijelom našem krajuAgencija sa zvučnim imenom “Katarina” vlasništvo je obitelji Josipa i Katarine Brđanović i značajno je obogaćenje turističke ponude u Kraljevoj Sutjesci jer za sve brojnije turiste ovdje nudi kompletan program boravka i obilaska Sutjeske i Bobovca, komfornog prenoćišta te kušanja zdrave domaće hrane i kvalitetnog pića. Sve dakako uz povoljne cijene i iznimnu ljubaznost obitelji Brđanović i njihovih suradnika. Na jednostavnoj svečanosti u nazočnosti gostiju i mještana a uz svirku tamburaškog orkestra Tome Maltara, agenciju je otvorio Williem van Eekelen, autor prvog turističkog vodiča kroz BiH na engleskom jeziku, u kojem je vrlo zapaženo mjesto zauzela i Kraljeva Sutjeska. Tko u budućnosti bude pisao o počecima turističke djelatnosti u ovom srednjobosanskom povijesnom gradiću, počet će je pisati od obitelji Brđanović i njihovih prvih pionirskih iskoraka u ovo područje.

Kraljeva Sutjeska

Otvorena prva turistička agencija

Za uspješan početak rada!


SUTJESKA IZ SJEĆANJA

SUTJESKA NEKAD NIZ SUTJESKU, MIJO ŠAIN

U istom redu do kuće fotografa Davida M. nalazila se kuća na sprat, crijepom pokrivena u vlasništvu Nikole Janjića. U prizemlju je imao zanatsku stolarsku radnju u kojoj su bila tri radna stolarska stola, zvana BANK.U stolarskoj radnji, pored Nikole radili su još Franjo Ivanović i Augustin Šarić. Pored njih dvojice, kod Nikole su završili zanate njegov sin Pero, Pavo Pavlović-Nakić, Božo Šain - Boškić i Mirko Filipović-Filipov. Svi iz Kr.Sutjeske. U ovoj zanatsko-stolarskoj radnji, za potrebe kupaca izrađivali su ručno sve vrste kućanskog namještaja: krevete, ormare, kredence, stolove, stolice, a zatim stolariju, prozore, vrata i drugo.

Interesantno je napomenuti da su sami pravili nacrte za izradu kućanskog namještaja i svaki njihov rad bio je unikat. Poznata je narudžba kućanskog namještaja-ormari napravljeni od trešnjeva drveta za čuvenog sutješkog trgovca

Jusufa Sarača. Zatim kućanski namještaj napravljen od orahova drveta, za poznatog ugostitelja Franju Šaina - Ziga koji i danas postoji.Radnja je radila sve do kraja ljeta, 1941. god. kada vlasnik Nikola Janjić počinje raditi u rudniku Kakanj, pogon Ričica, gdje se otvara stolarska radiona za potrebe ugljenokopa Ričica, u kojoj je bio glavni majstor. I ponovo su kod njega na izučavanje stolarskog zanata išli Ivo Šarić -Lolo, Gabrijel Aždajić, Mijo Jurjević-Markanče iz Kr.Sutjeske.

U ugljenokopu Ričica, Nikola je zaradio penziju, a rudarske novine „Glas rudara“, 1961.g., u povodu 20 godina rada napisale su prigodan članak o ovom uglednom stolaru.Nikola je bio oženjen Hristom-Rista, iz Drvara, i sa njom je imao petero djece. Sinove: Pero, Ivo, Anto, Stanko i kćer Nadu. Svu su djecu zvali po majci: Pero Ristin, Ivo Ristin, Nada Ristina itd.

Godine 1965. prodali su kuću bračnom paru Jozi-Jošku i Ljubani Turbić sa Teševa, te odselili u Čačak, u Srbiju.

Preko puta kuće Nikole J. nalazila se kuća na sprat Stjepana Rodića, crijepom pokrivena. Sagrađena uoči II Svjetskog rata, tada je spadala među bolje kuće u Kr. Sutjesci.On je bio zaposlen u livnici željezare Vareš.Bio je vlasnik više zemljišnih parcela, i bavio se zemljoradnjom. Zbog toga je uvijek imao dobre volove orače, a poznat je bio i po držanju iznajmljenog bika, koji je uz novčanu nadoknadu davala općina Kr. Sutjeska.

U braku je bio s Anom Aždajić, zvanoj Anuša, iz Kr. Sutjeske, s kojom je imao troje djece: kćeri Slavicu i Ivkicu i sina Miju. I dan danas, još uvijek postoji Stjepanova kuca u kojoj više nitko ne stanuje, sada u vlasništvu njegovog unuka Josipa Brđanovića.

Iznad kuće Stjepana Rodića, nalazila se i kuća njegova brata, Ive- Rodana.U prizemlju je bila kuhinja, koju su nazivali KAVA, iz prostog razloga što je tu cijela obitelj pila kavu.

Rodan je bio je rudar, kopač zaposlen u Rudniku Kakanj, u kojem je zaradio i penziju.Bio je vlasnik nekoliko zemljišnih parcela, bavio se poljoprivredom i stočarstvom. Zajedno sa bratom Stjepanom, držao je par konja za vlastite potrebe. Bio je oženjen sa Maricom Tičinović. U Kr. Sutjesku došli su prije I Svjetskog rata. U braku sa Maricom imao je petero djece: sinove Pericu, Jozu, Ljubomira, Matu i kćer Anu. Pred kraj rata, 1945. g. prema austrijskoj granici na „Križnom putu“ nestali su sinovi Perica i Mato. Svu djecu su zvali po nadimku oca: Pero Rodanov, Jozo Rodanov...Ispod Rodanove kuće, nalazila se kuća Stjepana Aždajića – Francin. Kao i mnogi tada, i on je po zanimanju bio rudar. Zaposlen u rudniku Kakanj i ugljenokopima Ričica i Aljinići.

Bio je vlasnik nekoliko zemljišnih parcela, a bavio se poljoprivredom i stočarstvom. On i Janja Trgovčević, njegova žena imali su čak sedmero djece. Franjo, Mato, Marko, Jozo, Jelena, Ana...

U blizini Stjepanove kuće se nalazila i kuća vlasnika Mije Šaina - Mile, poznatog sutješkog kovača. Nažalost, danas ova kuća ne postoji. Srušena je čak prije dvadesetak godina, ali na njenim temeljima, Miletov unuk Bernard, izgradio je novu.

Jedna od osam kuća, koje je 1915. godine, u Kraljevoj Sutjesci izgradila austro-ugarska monarhija, bila je i ona u vlasništvu Pere Dugonjića. U početku se bavio prodajom tekstila u svojoj radnji, sve do 1930. godine. Nakon toga odlučio je baviti se samo krojačkim zanatom, te je po narudžbi tadašnjih kupaca krojio uglavnom čakšire i gunjeve.Kažu da je bio veoma stručan u svome zanatu, vjerojatno zbog toga i imao pune ruke posla. Jedan od razloga možda je što je uz

njega bila i njegova supruga Ana Matošević. Također, stručnjakinja za šivaćom mašinom, ali uglavnom za žensku gardarobu.

Krojila im je košulje od čadrbeza i dimije od glota. Osim toga, Ana je u Sutjesci bila poznata i po tome što je mnoge žene porodila, pa su je od milja zvali Baba Šnajderica, i samo rijetki su i znali njezino pravo ime.Njihova kuća bila je poznata i po tome što je uvijek imala savršeno uređeno dvorište s predivnim cvijetnjakom. Zbog toga su mnoge njihove komšije voljele praviti fotografije upravo u njihovom dvorištu.

Danas, mnogo godina poslije, većina ovih kuća više ne postoje. Nestale su zauvijek, čak i njihovi temelji ili su na njima izgrađene neke nove i modernije.

U njima žive neki novi ljudi iza čijih će života ostati možda iste priče kao što su nastale i ove. Po sjećanjima, po pričama i uspomenama na neko daleko vrijeme i neki drugi svijet.

Piše: Mijo Šain

Niz SokakOvo je jedna šetnja kroz prošlost i sutješki sokak. Prije više od šezdeset godina, u vrijeme sutjeških kovača, stolara, krojača, starih trgovaca… Ovo su neka od sjećanja o ljudima koji su živjeli u to vrijeme. Tko su bili, gdje su se nalazile njihove kuće i radnje?


RAZGOVOR SITNICE GOSPOĐE J., JULIJANA MATANOVIĆ

- da su “bile zastupljene i hrvatske i srpske i muslimanske igre”- da, ali kako?! Kako pod nazivom točke “Igre naroda BiH”, može laik čovjek, koji nije upoznat o izgledu narodne nošnje, ne poznaje folklor, prepoznati, nošnju i igre - kojeg naroda? Iz kojeg kraja datira nošnja, pjesma, svirka? - ne možemo prihvatiti činjenicu da nismo mogli dobiti na raspolaganje bar 5 minuta programa, da se pojavimo na ovoj manifestaciji i predstavimo autentičan folklor Hrvata ove općine.Ova folklorna skupina će i dalje, dostojanstveno nastaviti sa radom, to nas nije obeshrabrilo, ali žalosno je, a to sam naglasila u svom prosvjednom pismu, “ da postoji toliko interesovanje za izvornim, tradicionalnim vrijednostima Hrvata ove općine, od strane mnogih kulturnih institucija, medija, etnologa, kako u BiH tako i inozemstva, a da ne postoji interes naše općine za njegovanjem izvorne tradicije, ne samo Hrvata već i ostalih naroda – improvizacije u kulturi su kratkog daha. Nema nikakvog razloga da Hrvati općine Kakanj, na manifestaciji tipa “Kakanjski dani trgovine i kulture 2005” sami ne predstave svoj autentičan folklor, već Hrvate predstavljaju drugi.”

Tim povodom, uputili ste i prosvjedno pismo Organizacionom odboru ove manifestacije. Kakav je njihov odgovor i da li su uopće reagirali na to pismo?

Uputila sam pismo–reagiranje, načelniku općine Kakanj, Predsjedavajućem Općinskog vijeća i vijećnicima Općinskog vijeća Kakanj. Nakon mjesec i pol od kada je pismo upućeno, nema nikakvog odgovora. Pismo je u cijelosti objavljeno i na internetu Kraljeva Sutjesak online.

Osjećate li se nepoželjno u svom gradu?Ako se analizira kompletna procedura oko organiziranja ovogodišnjih “Kakanjskih dana trgovine i kulture 2005”, kao i općenit odnos općine Kakanj prema nama, moglo bi se kazati: DA, ali tješi me činjenica, pošto sam u kontaktu sa mnogim društvima u BiH, da su i ostala društva u sličnim nevoljama. Očito je da je kultura nešto, čemu se ne pridaje puno važnosti, ali narodi bez kulture, bez tradicije, bez običaja – praktično ne postoje. Svijest o kulturi se mora probuditi! Takođe, činjenica je da smo od preko pedeset nastupa, imali samo nekoliko nastupa u svojoj općini (na poziv zvaničnika iz općine), a na polju kulture ne postoji nikakva suradnja sa društvom, nikoga nije briga: što radimo, što možemo ponuditi, nema kulturnih sadržaja gdje bismo mogli izvesti ono što izvodimo na mnogim manifestacijama van naše općine... Od financijskih prilika zavisi naš odlazak na brojne manifestacije. U svom pismu sam napisala: “Nemamo ništa protiv KUD-a koji su nastupili ove godine na ovoj manifestaciji, jer

ih smatramo našim prijateljima s kojima se družimo već više godina, ali prosto je nevjerovatno da se HFS “Bobovac” Čatići, koja djeluje na prostoru općine Kakanj već skoro 10 godina, na polju kulture, ne želi vidjeti u gradu koji je i naš koliko i svih ostalih naroda, na manifestaciji koja se organizira jedan put u toku godine pod nazivom “Kakanjski dani trgovine i kulture 2005” – ovo smatramo kršenjem prava građana na njegovanju i ispoljavanju kulturnih vrijednosti naroda.”

Postoji li financijska potpora od općine osigurana za vašu skupinu? Kako se uopće financirate, za putovanja i ostale troškove?HFS “Bobovac” Čatići financira se iz budžeta općine i članarine. Ova sredstva nisu ni blizu dostatna za rad društva. U prošloj 2004. god. iz budžeta općine dobili smo 850,00 KM, a koliko ćemo dobiti ove 2005. god. ne znamo točno (jer pismeno nismo primili nikakvu obavijest), a nezvanično smo saznali da ćemo dobiti nešto više sredstava već u prošloj godini. Najveća stavka rashoda su upravo troškovi putovanja, koje često moramo snositi sami. Nošnja koju nose naši članovi je privatna nošnja svakog člana, a društvo posjeduje samo dvije muške (ljetne nošnje) i dvije ženske. Osjeća se potreba za nabavkom obuće za članove (pogotove mlađe članove), kao i nabavka nakita.Za organiziranje smotri folklora prisiljeni smo tražiti donacije, a sami članovi društva su najveći donatori.

Dani kraljice Katarine?HFS “Bobovac” organizirala je već 5 smotri folklora, a planiramo 23.10. 2006. god. održati i Šestu smotru folklora “Dani kraljice Katarine” u Kraljevoj Sutjesci, na kojoj će ponovo sudjelovati brojna kulturno – umjetnička društva. Pripreme su u tijeku.

Je li teško biti voditeljica HFS “Bobovac” već punih deset godina? Jeste li pomalo umorni od toga ili imate još dovoljno elana da dobro obavljate taj posao?U poziciji u kojoj se društvo nalazi, pogotovo u financijskim problemima, teško je biti vođa. Kada se hobiju posvetite iz ljubavi, nađete i vremena za njega, onda se i problemi nekako prevazilaze. Ovo je najljepši hobi a i ponos, kulturu Kraljeve Sutjeske, prezentirati i u drugim gradovima. Nakon uspjeha koje smo postizali na mnogim kulturnim manifestacijama, bila bi prava šteta da se ovo društvo ugasi. Mnogo puta smo primili čestitke nakon nastupa i čuli: “Pjesme koje pjevaju Sutješke, niko ne može kopirati!” Elana još ima, ne samo kod mene već i kod ostalih članova. Najveći potencijal su mlađi članovi.

Kakvi su vam planovi za budućnost? Imate li namjeru nastupati van zemlje, kod naših ljudi u dijaspori, ima li uopće poziva?Do sada smo imali dva nastupa u inozemstvu, na poziv iz dijaspore (Njemačka – Gelsenkirchen i Švicarska – Cirih). Oba puta plaćeni su troškovi putovanja, uz obezbijeđen smještaj članova društva. Interesovanje za našim odlaskom u inozemstvo postoji, ali mi, na žalost, nemamo sredstava da financiramo put. Ako se to može prevazići, nećemo odbiti niti jedan poziv.

Zahvaljujući dobrim ljudima iz zemlje i inozemstva, i volonterskom angažmanu sutjeških framaša, na nebu duhovne glazbe uskoro će se pojaviti nova zvijezda - „Stigmate“! Dio glazbene opreme za svoj bend naši framaši dobili su od ljudi dobrog srca iz zemlje i inozemstva, a dio su

nabavili novcem kojeg su uspjeli sami zaraditi. Sad preostaje samo strpljivo i uporno vježbanje prije prvog javnog nastupa. Nadajmo se da će ova nova zvijezda dugo trajati na nebu duhovne glazbe i da će njezina svjetlost dospjeti i do vašeg srca. Samo naprijed, vi to možete!

Glazba

Dolaze nam Stigmate

Statistika

Dolaze nam Stigmate


Dragi mali prijatelji, evo po pvri put u

našem vjesniku donosimo stranicu

pravljenu samo za vas. Počela je nova

školska godina stoga je i prigoda za

zajedničko druženje. Ovdje ćete vidjeti

svašta, od super slika do super mozgal-

ica a naravno i primiti malu nagradicu

za svoju trud.

Framaši Kraljeve Sutjeske za sada sigurnim koracima idu naprijed! Ovih dana dobili su i svoju prvu stranicu na internetu!Ova mala skupina mladih, od davanja svečanih obećanja, preko nedavnog otvaranja svog internet kluba i niza drugih stvari koje su dosada vrijedno odradili, vrlo često imaju nešto za priopćiti i široj javnosti. Naravno uvijek su to neke pozitivne i hvale vrijedne vijesti, što ste se mogli i sami uvjeriti čitajući članke sa našeg portala o dešavanjima vezana za naše framaše. Oni su se odlučili i sami

pobrinuti za sebe i svoju promociju, tako sada sve njihove aktivnosti moći ćete pratiti i na adresi:Uistinu ove djevojke i mladići Kraljeve Sutjeske zaslužuju podršku svih nas, a ako do sada niste bili sigurni u to posjetite sada njihovu stranicu.

Sigurni smo da će vam oni na tom mjestu uskoro moći ponuditi dosta dobrih informacija i ostalog sadržaja, a zasigurno i veselih iznenađenja. Budite i vi dio njihove podrške!

Nakon što je pod okriljem Fondacije “Curia bani” otvaren “Centar mladih Kraljeva Sutjeska” u okviru kojeg je pokrenut i “Frama internet klub”, mladi framaši Kraljeve Sutjeske nastavljaju nedavno pokrenutu akciju “Idemo dalje”!Cilj akcije “Idemo dalje” je prikupljanje financijskih sredstava koja su potrebna za kupnju onih glazbenih instrumenata koji još nedostaju kako bi se u Kraljevoj Sutjesci pokrenula kvalitetna glazbena radionica u kojoj bi naša mladež pod stručnim vodstvom formirala “Frama bend”.Za ostvarenje tog cilja potrebno je prikupiti još 2.000,00 KM. Molimo sve ljude dobre volje koji su u mogućnosti da pripomognu ostvarenju ovog cilja naših framaša da svoje financijske priloge uplate na slijedeći broj računa:

Uni Credit Zagrebačka banka Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska (s naznakom za Framu) 3385902202105029 za uplate iz Bosne i Hercegovine 3385904800065729 za uplate iz inozemstva

Svoje financijske priloge za ovu nakanu možete dostaviti i izravno svaki dan u kancelariji župnog ureda u samostanu ili u “Frama internet klubu”. Svim darivateljima se od srca iskreno zahvaljujemo.

Glazbena radionica

Vaš doprinos

Idemo dalje!Framaši Kraljeve Sutjeske

koncem kolovoza su hodočastili Kraljici mira u Međugorje. Zahvaljujući gospodinu Miji Begiću, te Zorici i Marinku Ćavar, vlasnicima pansiona “Vila Andrea” i restorana “Big Mac”, framaši Kraljeve Sutjeske su četiri dana boravili na duhovnoj obnovi u Međugorju. Četverodnevni program duhovne obnove uključio je obilazak svih međugorskih hodočasničkih mjesta i cijeli molitveni program ovog u svijetu poznatog marijanskog svetišta. Po povratku u Kraljevu Sutjesku, naši mladi su duhovno obnovljeni i puni mladalačkog elana, svesrdno prionuli na svakodnevne dužnosti. Trenutno su zaokupljeni pojektom formiranja svog “Frama benda”. Nadajmo se da će i tu ideju, uostalom kao i sve do sada, uspješno privesti kraju..

FramaTronoge hodalice,Super igra kada je vani lijepo vrijeme. Riječ je o igri koja traži brzinu i spretnost. Pravila su da dva igrača imaju svezan jedan par nogu od svakog igrača po jedna i to ispod i nad koljenom.. Više takvih parova igrača polazi sa startne pozicije i koji par stigne prvi do označenog cilja POBJEDNIK JE. Možda igra zvuči jednostavno ali je zabavna kako za igrače tako i za gledatelje.

SUPER IGRA

PO PRVI PUT

mali VJESNIK

Riješite našu malu mozgalicu i odgovor pošaljite na našu adresu zajedno sa nagradnim zadatkom: Božić u mom mjestu - nacrtajte i obojte crtež ili kratak sastav vezan uz temu. Svoja rješenja pošaljite na našu adresu.SUTJEŠKI VJESNIK Za rubriku Mali vjesnikKraljice Katarine 7, 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH Čekaju Vas super božićne nagrade...

NAGRADNI ZADATAK

MALA MOZGALICA

TKO NAM OVO VOĆE NOSI

Bobe slatke pune medaVočka kojumedvjed gledaZagrizla je prva EvaPokraj mora sad dozrijevaS tropskog juga ta dospjeva!

U svakom retku jedno voče, u svim poljima odgovor na naslov!


BUDITE NAŠ Turšija je najednostavniji recept za zimnicu, čija je priprema veoma brza i koja je jako finog okusa i izgleda.Turšija je salata koja se sastoji od raznog povrća : sve vrste paprike, zeleni paradajz, mrkva, krastavci, kupus, karfiol, luk. Veoma je bitno da povrće koje stavljate u u ovu salatu bude zdravo, dobro oprano i očišćeno. Kupus možete izrezati na krupnije komade, a karfiol razdvojiti na cvjetove. Paprike se mogu napuniti ribanim kupusom. Očišćeno povrće slagati u veće staklenke, sloj po sloj, a između se može dodavati bijeli luk, celer, list lovora, kopar ili drugo začinsko bilje. Složeno povrće pritisnuti prema dolje i zaliti s tečnosti, koja se sastoji od: 10 l vode

125 ml esencije 400 g soli 300 g šećera 1 vinobran 2 konzervansa

Ovo je osnovna mjera, a vi je možete prilagođavati po količini povrća koje kiselite. Veoma je bitno da povrće pliva u tečnosti!

Nakon 4-6 tjedana, imat ćete veoma ukusnu salatu. Na ovaj način možete iskoristiti sve što vam je ostalo u vrtu.

Dobar tek!

Zimnica

Turšija

Tradicionalne knedle od plavih šljiva zacijelo su konstanta svake domaće kuhinje! Zamjena šljiva marelicama, žutim ili crvenim okruglim šljivama, već je kulinarski izlet. Knedle koje vam predlažemo lijepa su, ne preskupa avantura.

Potrebno: - ½ kg krompira - 1 kg očišćenih šljiva- 1 jaje - prezle- 50 g maslaca - kristal šećer - malo soli - cimet ili mak - mala zlicica praska za pecivo

Priprema: Skuhani krompir u ljusci oljuštiti i ispasirati, (možete ga samljeti na mašinu za meso), u to dodati jaje, maslac, prašak za pecivo, malo soli i zatim sve dobro izmjesiti. Dodati brašno, toliko da tijesto ne bude ljepljivo (treba obratiti pažnju da tijesto ne postane pretvrdo), od tijesta praviti okruglice i u svaku utisnuti po jednu šljivu.

Napravljene knedle stavljati u ključalu vodu (skuhane knedle isplivaju na površinu). U pleh staviti ulje i mrvice, i pržiti lagano, u zagrijanoj rerni. Kuhane knedle uvaljati u tu smjesu. Tako pripremljene knedle, mogu se posipati kristal šećerom, cimetom ili makom.

Dobar tek!

Recept broja

Knedle

SUTJEŠKI KUHAR

RADIMO:- PO NARUĐBI

- POPRAVKU I ČIŠĆENJE SATOVA- MIJENJAMO STARO ZA NOVO

- GRAVIRANJE- BEZBOLNO BUŠENJE UŠIJU

PRODAJA ZLATNOG I SREBRENOG NAKITA I SVIH VRSTA SATOVA

ZLATARSKA RADNJA

“FILIGRAN”VL. HUSEIN ŠAJKOVIĆ - ZLATAR

ZGOŠĆANSKA BROJ 8.TEL/ 032 553 571

MOB/ 061 162 212

PRETPLATNIK Sutješki vjesnikwww.kraljeva-sutjeska.com

PRETPLATNIČKI REGISTRACIJSKI KUPON

DA ŽELIM POSTATI GODIŠNJI PRETPLATNIK SUTJEŠKOG VJESNIKA, I PRIMITI ŠEST BROJEVA NA SVOJU ADRESU.

BiH / 20 KM

RH / 150 Kn

CH / 35 CHF

EU / 23 Eura

ime i prezime

adresa / grad / država

broj tel. / e-mail adresa / broj mob.

prijava putem e-mail-a:[email protected]:

popunite, isijecite registracijski kupon i pošaljite na našu adresu u omotnici

30 Sutješki vjesnik, broj 9. www.kraljeva-sutjeska.com

Impresum

Sutješki vjesnik

PRETPLATA Sutješki vjesnikwww.kraljeva-sutjeska.com

PRIJAVNI OBRAZAC POSLATI NA ADRESU

SUTJEŠKI VJESNIK PRTPLATAKraljice Katarine 7, 72 244 Kraljeva Sutjeska,BiH

Vaša pretplata

Kako postati pretplatnik Sutješkog vjesnika

Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika: Marijana Šapina Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić Uredniko viječe: IvaTomić, Vjekoslava Tomić,Tomo Đondraš, Dražen Filipović Lektura: Vjekoslava Tomić Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com [email protected] Grafiko oblikovanje: CURIA BANI TEAM Adresa uredništva: Fondacija Curia bani, Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br. 7 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH Tisak: Štamparija Fojnica

Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12 srpnja 2004. godine asopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog ministarstva za znanosti, kulture i športa asopis je osloboen poreza na promet kao proizvod kulturnog karaktera lanom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.

Bankovni računi: Za BiH:

BiH / 20 KM

RH / 150 Kn

CH / 35 CHF

EU / 23 Eura

UPLATA PREKO BANKE ILI UPLATNICA NA POŠTIBankovni računi:

UNI CREDIT ZAGREBAKA BANKA dd, poslovnica Kakanj.KM: 3385902202105029







Documents

SUTJESKI VJESNIK BROJ 9