SUTJESKI VJESNIK BROJ 21

Sutješki vjesnik, broj 21. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

1

ISSN: 1840 - 0736RUJAN - LISTOPAD 2007. BROJ: 21 - GODINA: IV.CIJENA: 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

Sutješki vjesnik Kraljeva Sutjeska online

SV online

Jesen u zavičaju

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

2

FAX: +387 32 555 045 GSM: 061 717 811 GSM: 061 717 804E-mail: [email protected]: www.optika-bjelopoljak.com

ORGANSKA LEĆA TVRDA GOTOVO KAO MINERALNA

SUPER OTPORNA NA GREBANJESUPER LAGANA ZA ČIŠĆENJE

SUPER ANTI REFLEKS

OPTIKA BJELOPOLJAKBJELOPOLJAK AHMED optičarZGOŠĆANSKA S-3, KAKANJ, BiH

KARAKTERISTIKEtri puta otpornija na grebanjeeliminira refl eksijunudi oštar vidsigurnija vožnja (osobito noću)lagana za čišćenje

UZMITENAOČALNA LEĆA KOJA PUNO DUŽE TRAJE BEZ STRAHA DA ĆETE JU OŠTETITI

SUPER HI-VISIONHOYA

RADIONICA VISOKO - MUHAŠINOVIĆITEL: 032 740 201

OPRAVKA SITNE POLJOPRIVREDNE MEHANIZACIJE, MOTORNIH PILA, TRAKTORA

servis



3

RAZGOVOR S ŽELJKOM NUJIĆEM

Našem narodu treba rećida ne prodaje zemlju

Impr

esum

Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika: Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić, Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić, Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; [email protected]; Grafi čko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani, Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac

BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU:

BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM: 3385902202104156 s naznakom za Pretplatu ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430 WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturv-erein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CHUPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA : UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd MOSTAR, Kardinala Stepinca b.b. Mostar, BiH SWIFT CODE ZABABA 22 (Potrebno je upisati korespodentnu za određenu zemlju - više o tome na www.kraljeva-sutjeska.com/pretplata.php)

Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod

kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.

RIJEČ UREDNICE

SUPER OTPORNA NA GREBANJESUPER LAGANA ZA ČIŠĆENJE

SUPER ANTI REFLEKS

KARAKTERISTIKEtri puta otpornija na grebanjeeliminira refl eksijunudi oštar vidsigurnija vožnja (osobito noću)lagana za čišćenje

UZMITENAOČALNA LEĆA KOJA PUNO DUŽE TRAJE BEZ STRAHA DA ĆETE JU OŠTETITI

RADIONICA VISOKO - MUHAŠINOVIĆITEL: 032 740 201

KREŠEVSKA DEKLARACIJA

Lijepo sročen tekst, ali...

REPORTAŽA

Poljice godinama vapi za asfaltiranom cestom

UVIJEK AKTUALNO

Nejeljom radi samo sirotinja

PRIČA

Zelembać

6str.

8str.

16str.

18str.

20str.

Dragi čitatelji!

Jesensko izdanje Sutješkog vjesnika izlazi četvrti put od svog prvog pojavljivanja. Od tada se mnogo što promijenilo, iako se mnogima možda ne čini tako jer se ovdje nekako sve sporije odvija pa i mijenja. No, prije četiri godine kada su ove novine pokrenute nije se znalo kakva odnosno da li ih uopće ikakva budućnost čeka. Usprkos svim poteškoćama i krizama na koje su ove novine nailazile ipak se nije posustajalo. Broj po broj, ideja za idejom i uz veliku i nesebičnu pomoć i zalaganje svih naših suradnika i dobrih ljudi dođosmo i do ovog 21. izdanja.

Mi koji stvaramo ove stranice svaki put smo iznova sretni sa svakim novim brojem pa to stalno i naglašavamo vjerujući da postoje oni koji dijele isto mišljenje s nama i cijene ovo što radimo. Isto tako ćemo se u narednom periodu potruditi da oni koji do sada nisu prepoznali nikakvu vrijednost Sutješkog vjesnika, a normalno je da ima i takvih, uskoro promijene svoje mišljenje.

No, da se vratim na ovaj broj. Potrudili smo se izabrati ono najvažnije što se zbivalo u protekla dva mjeseca u našem kraju ali i šire. Deklaracija koju su u Kreševu potpisali predstavnici vodećih hrvatskih političkih stranaka i dalje je tema broj jedan. Najavljivana je i dočekana na sva zvona. S razlogom? Možda, jer je

u njoj sve lijepo i obećavajuće sročeno. No, kakvog je značaja ona za Hrvate u BiH, doznajte u našem komentaru. Razgovarali smo s gospodinom Željkom Nujićem, političarem, naše gore listom, koji djeluje u Hrvatskoj kao predsjednik Hrvatske kršćanske demokratske unije - HKDU. Kako on gleda na situaciju i položaj našeg naroda ovdje i što nam ima za poručiti i reći što do sada nismo čuli od drugih političara? Kakogod bilo - svima treba pružiti priliku, a na nama je da odlučimo kakvo ćemo mišljenje o rečenom zauzeti.

U ovom izdanju se nalazi i nekoliko reportaža. Ovaj put smo otišli do sela Poljica kako bismo doznali kako je tamo živjeti i tko danas tamo živi. Malo dalje smo otišli za drugu putopisnu reportažu. Naime, u nekoliko narednih brojeva moći ćete čitati zanimljivu i ekskluzivnu reportažu iz Svete Zemlje odakle će s vama podijeliti svoje dojmove i fotografi je naš već stalni suradnik. Svakako ne biste trebali zaobići niti naše stalne rubrike jer svaki put nam donose nešto novije i zanimljivije.

Naravno mi smo tu i da sluašmo Vaše kritike, pohvale ili prijedloge koje ćemo rado prihvatiti.

Želim Vam ugodno čitanje.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

4

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

44

Turistička zajednica Zeničko-dobojskog kantona izdvojit će za ovu godinu oko 239.000 KM

iz sredstava Federalne vlade za projekte zaštite kulturno-povijesne baštine. Za obnovu sutješke džamije stići će tako još 30. 000 KM, a isti iznos dodjeljuje se i franjevcima za obnovu arhivske i knjižnične građe Franjevačkog samostana.

Među ostalim korisnicima ovih sredstava su i Stari grad Tešanj za čiju zaštitu će biti izdvojeno 30.000 KM, zatim džamija Kuršumlija u Maglaju za čiju obnovu je dodijeljeno 30.000 KM. Isto toliko dobit će župna crkva sv. Mihovila Arkanđela u Varešu kao i Tabhanska džamija u Visokom dok je za obnovu manastira Vozućica u Zavidovićima namjenjeno nešto više od 28 tisuća KM.

Lijepo jesensko vrijeme koncem rujna u našem kraju ali i potreba stalnog uljepšavanja ulica i Trstionice koja protječe kroz naše stolno mjesto koje iz dana u dan privlači sve više posjetitelja, bili su glavni poticaj s kojim su u Turističkoj agenciji “Katarina” pristupili ovoj akciji. U akciji je sudjelovalo 35 mještana volontera od čega najviše djece. Ulicama te cestom do Aljinića ali djelomično i tokom rijeke koliko se moglo, prikupljene su znatne količine ambalažnog i drugog otpada.

“Zahvalan sam svim sudionicama akcije te poduzeću Vodokom iz Kaknja koje je odvezlo otpad na svoje odlagalište. Briga za lijep izgled našeg mjesta pa i cijelog kraj uostalom trebala bi biti zajednička kako samim mještanima tako i Općini. Očito je da se sustavnom čišćenju naših

mjesta te redovitom zbrinjavanju otpada mora posvetiti daleko više pažnje negoli do sada. Cilj nam je čisto i lijepo mjesto, građanima ugodno a turistima i gostima privlačno” - kazao je za Sutješki vjesnik Josip Brđanović, vlasnik turističke agencije “Katarina”.

SV online

ZAJEDNO DO ČIŠĆE OKOLINE

Sprovedena ekološka akcija čišćenja i uređenja mjesta

SV online

I DALJE SE GRADI

60 tisuća KM za očuvanje kulturne baštine

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

4

SV online

SV online

Volonteri ekološke akcije

VLADA FEDERACIJE

950 tisuća KM za Vukanoviće,

Bjelaviće i Seoce Na sjednici Vlade Federacije Bosne i Hercegovine održanoj početkom listopada donesena je Odluka o fi nanciranju izgradnje cesta za Vukanoviće, Bjelaviće i Seoce.

Vlada je, naime, ovom Odlukom o fi nanciranju izgradnje dugoočekivane ceste prema povratničkom selu Vukanovićima odobrila 700.000 konvertibilnih maraka. Istom Odlukom odobreno je i fi nanciranje ceste u Bjelavićima (staro selo) u iznosu od 150.000 dok je za dionicu ceste Haljinići - Seoce namjenjeno 100.000 konvertibilnih maraka.

AKCIJE U ZAJEDNICI

Aljinići i Crkvenjak uskoro dobivaju

rasvjetu

Akcija postavljanja rasvjetnih tijela kroz naseljena mjesta našeg kraja se nastavlja. Na red su došli Aljinići i Crkvenjak.Prošle godine započeta akcija postavljanja rasvjetnih tijela prvo kroz Čatiće, zatim Kraljevu Sutjesku i Bjelaviće, uskoro se nastavlja i na Aljinićima te na Crkvenjaku. Naime, kako doznajemo pripremni radovi za postavljanje preko 50 rasvjetnih tijela kroz ova dva sela su u tijeku te vrlo skoro možemo očekivati da se posao privede kraju, a stupovi koji već mjesecima čekaju uredno posloženi ispred Doma u Aljinićima budu i namjenski iskorišteni. Isto mogu uskoro očekivati i mještani koji se nalaze na području od Crkvenjaka do Podbjelavića.



5



5



5

Najavljena tematska sjednica

Nakon ljetne stanke, 11. rujna 2007. u potpuno novim prostorijama održana je XXIX. Sjednica Općinskog vijeća Kakanj. Mada je navodno dnevni red već bio usuglašen na sjednici Kolegija, ipak je morao ići na doradu. Vijećnici opravdano nisu željeli raspravljati o informaciji Tvornice cementa Kakanj, koja se odnosi na korištenje alternativnih goriva, s obzirom da je već odavno najavljena tematska sjednica OV-a koja bi trebala biti posvećena isključivo ovom kakanjskom problemu. Svima treba biti jasno da je kakanjska zakonodavna vlast glede toga jednoglasna. Zasigurno, bude li se Vijeće pitalo, neće biti spaljivanja automobilskih guma ni drugih alternativnih goriva u Tvornici cementa Kakanj, niti će vijećnici željeti donositi Odluku čijim će se realiziranjem dodatno onečistiti ionako zagađeni Kakanj.

Odgođena rasprava o rebalansu

Ponuđeni rebalans također nije mogao biti uvršten u dnevni red, jer su svi koji odlučuju bili nezadovoljni ponudom predlagača koji je dodatno favorizirao tzv. nadogradnju. Analizirajući izvješće o izvršenju proračuna moglo se zaključiti da nije realizirano ono što je već davno trebalo biti realizirano.

Iako je općinski proračun teži za 1.420.000 KM, u narednom periodu predlagač će imati velikih muka da ponovno uspostavi većinu u Vijeću kako bi mogao uspješno realizirati svoj plan, ili će dodatnim fi nancijskim injekcijama pokušati dojučerašnje poslušnike vratiti na pravi kolosijek.

Pravda na vidiku. Poništena sporna Odluka Općinskog

vijeća iz ‘94. o dodjeli zemljišta Gvardijanova luka i Vlahovići fi rmi Agrotrend

Većini naših čitatelja je već poznato da je 26. srpnja ove godine Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove svojim dopisom broj 05-31-829/07. poništila protuzakonito Rješenje Službe za katastar i imovinsko-pravne poslove općine Kakanj broj 0-05/39-31-1364-7/00 od 16. studenog 2000. godine kao i Rješenje iste službe broj 0-05/39-31-1364-8/00 od 26. veljače 2001.

Drugostepeni organ je poništio i sve pravne posljedice koje su eventualno prouzročila sporna rješenja.

Znajući u kakvom ambijentu živimo i tko nam tumači zakone, vijećnici su na posljednjoj spomenutoj sjednici Općinskog vijeća jednoglasno poništili Odluku prijelaznog Općinskog vijeća iz 1994, koja se odnosila na dodjelu Gvardijanove luke i Vlahovića poduzeću Agrotrend d.d. Kakanj te tako omogućili vlasnicima spomenutih posjeda da spokojno iščekuju Zakon o restituciji.

Da su vijećnici imali više sluha i da su samostalno donosili odluke, sve bi se riješilo 28. lipnja 2007, kada su trebali poništiti nepromišljene odluke općinske službe. Točno je da je sve moglo biti drugačije da je Služba za katastar i imovinsko-pravne poslove sama poništila svoja rješenja, što je mogla učiniti poštujući zakonske odredbe, konkretno Zakon o upravnom postupku, čl. 265, u kojem pod brojem 3 piše: »Rješenje proglašava ništavnim organ koji ga je donio«.Predlagaču je uvijek bilo jasno da ništavno Rješenje nema nikakav pravni učinak i da je pravno nevažeće sve što je nastalo ili urađeno na temelju takvog rješenja. Poznavateljima Zakona također je jasno da se sporna rješenja u svako doba mogu proglasiti ništavnim, odnosno da nema nikakvih mogućnosti naknadnog osnaženja.

Što će još pokazati crna knjiga?

Dodatno će se morati otvoriti crna knjiga (tako naime mnogi nazivaju zapisnik s I. sjednice prijelaznog Općinskog vijeća), jer je ona prepuna odluka koje su ishitreno donesene u ratnom vremenu, a uvijek na štetu i protiv volje dvaju konstitutivnih naroda.Dobro upućeni građani znaju da je sve samo proces i da će sve doći na red, samo ne treba posustajati, nego uvijek sve raditi striktno, temeljito i nikada na štetu drugih, nego sve u duhu zakona.

ŠTO VIJEĆE VIJEĆA?

Napokon riješen slučaj “Gvardijanova luka i Vlahovići”

I DALJE SE GRADI

60 tisuća KM za očuvanje kulturne baštine

Piše: Tomislav Đondraš

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

6

Što je tko od navedenih “ugurao” u Deklaraciju, može se samo nagađati, a isto je i s odgovorom na

pitanje hoće li, koliko i kada, Deklaracija biti pretočena u stvarnost. Da baš svi potpisani doista misle sve ono što je stavljeno na papir, i nije baš potpuno sigurno, no, kao i u svakom kompromisu, i ovdje su se svi potpisnici morali ‘pokriti koliko je jorgan dug’.

Na samom početku Deklaracije, u prvoj točki, naglašeno da je Bosna i Hercegovina suverena država u međunarodno priznatim granicama, što je u obraćanju novinarima posebno podvukao dr. Marko Tadić.

Time su, kao i zalaganjem za ista prava za sva tri naroda u BiH, unaprijed zatvorena usta onima koji su smatrali — a takvih je spekulacija bilo i prije nego što je sadržaj Deklaracije bio poznat javnosti — da će

predsjednici hrvatskih političkih stranaka putem Deklaracije pokušati stvoriti uvjete za samo jedno — hrvatski entitet u BiH. Hrvatski entitet se, međutim, uopće ne spominje u Deklaraciji, mada se u njoj jasno kaže kako je dvoentitetski ustroj BiH neodrživ i nepravedan, pa se stječe dojam kako su se stranački čelnici usuglasili oko toga da, unatoč željama, Hrvati u BiH u stvarnosti sami nemaju dovoljno snaga za realizaciju projekta zvanog entitet, te da do takvog čega mogu doći samo stalim ukazivanjem na nepravednost sadašnjeg ustroja BiH. Kako provesti Deklaraciju? Odgovor je vrlo jasan: teško ili nikako! Mada optimističnih tonova nije nedostajalo ni na potpisivanju, a ni u medijskim komentarima narednih dana, mada je Dragan Čović istaknuo da je o sadržaju Deklaracije razgovarao s mnogim političkim subjektima iz drugih dvaju naroda, te da je tekst Deklaracije ne samo međusobni kompromis vođa hrvatskih političkih stranaka, nego i kompromis

koji bi trebao biti prihvatljiv i političkim čelnicima drugih dvaju naroda u BiH, točke Deklaracije teško će naći mjesta u Ustavu BiH. Deklaracija, treba to naglasiti, doista predstavlja objektivno kvalitetan temelj za izgradnju pravedne Bosne i Hercegovine, kakvu bi svi mogli doživljavati svojom državom.

No, koliko prostora je u Daytonu ostavljeno za pravdu u BiH, vidljivo je u svakom dnevniku, u svakoj novini, u životu: jedni rade i kukaju o ugroženosti, ne videći da je najviše stvaraju sami sebi, drugi vladaju i političe, praveći se pravednijim nego što su ikada bili, a treći su zaposjeli pola države i baš ih briga za kojekakve deklaracije i njihove potpisnike!

KORAK NAPRIJED ZA HRVATE BIH?

Predsjednici šest političkih stranaka iz BiH s hrvatskim

predznakom u Kreševu su 21. rujna potpisali dugo

najavljivanu Deklaraciju o načelima Ustava BiH. Dr.

Dragan Čović (HDZ BiH), dr. Božo Ljubić (HDZ 1990.), dr. Zvonko Jurišić (HSP &Đapić-Jurišić), dr. Marko Tadić (HSS

BiH), Jerko Ivanković Lijanović (NS Radom za boljitak) i Ivan

Musa (HKDU) tako su prvi put u poslijeratnoj povijesti

BiH, matematički kazano, našli najmanji zajednički sadržilac

hrvatskih političkih interesa u BiH.

komentar broja

– Lijepo sročen tekst ,ali…KREŠEVSKA DEKLARACIJA

Piše: Milo Jukić

Svečani čin potpisivanja Deklaracije u Kreševu



7

U nedjelju 30. rujna u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Kaknju obilježena je jedanaesta obljetnica od gnusnog

ubojstva sestre Danke Jurčević.Jedanaesta obljetnica ubojsta s. Marije Danke Jurčević obilježena je Svetom misom koju je predslavio generalni tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević uz suslavlje župnika vlč. Marijana Marijanovića i pročelnika Katehetskog ureda Nadbiskupije vrhbosanske mons. Petra Jukića koji je u vrijeme ubojstva s. Marije Danke obavljao župničku službu u Kaknju.

U prigodnoj propovijedi tajnik Tomašević je kazao da sjećanje na ubojstvo sestre Danke podsjeća na teška vremena za Hrvate katolike u kakanjskom i sutješkom kraju kada se dogodilo više ubojstava, a brojne kapele su sasvim devastirane kao i većina katoličkih kuća koje su u potpunosti opljačkane, a sve uz prešutni pristanak onih koji su ih trebali zaštititi. “Sve te nepravde koje su se događale u ovom kraju katolicima, a u nekom drugom kraju nekim drugima, mogu čovjekovu dušu ispuniti gorčinom koja nerijetko dovodi do toga da se počne kriviti i one koji krivi nisu. Osim toga, gorčina nas može zatvoriti za činjenje dobra i za otvorenost i ljubav prema svima ljudima. Okupljeni na molitvu za pokojnu sestru Mariju Danku želimo slaviti Božje ime i Bogu zahvaliti što nam je dao s. Danku i mnoge njoj slične: sestre, svećenike i redovnike koju su ostali sa svojim narodom u najtežim vremenima i svojim dobrim djelima bili svjetlo Božje ljubavi u svijetu i svjedoci da nepravda, kako god pobjeđivala na ovom svijetu, ne može odnijeti trajnu pobjedu. Sestra Marija Danka je bila spremna, unatoč svijesti o opasnosti i po vlasititi život, ostati u ovoj župi i neumorno svjedočiti Božju ljubav te biti, kako i ime njezine družbe glasi, kći Božje ljubavi. Zajednička molitva za nju je poziv svima nama da iz duše izbacimo gorčinu i otvorimo se za ljubav prema Bogu i svakom čovjeku jer Bog želi da se svi ljudi spase”, kazao je mons. Tomašević ističući da će se vremenom sigurno razotrkriti pozadina ubojstva s. Danke čiji će svijetli primjer ostati živjeti u narodu. Izrazio je posebnu potporu i priznanje onima koji su, unatoč svemu, smogli hrabrosti ostati i živjeti u svom kraju i zavičaju.

Nakon Mise svi okupljeni su se najprije pomolili na mjestu ubojstva sestre Marije Danke koje se dogodilo pod još uvijek nedovljno razjašnjenim okolnostima, a za koje

je izdržala kaznu osoba s kojom sestra Danka, kao niti bilo tko iz župnoga ureda, nije imala nikakvih nesporazuma. Nakon toga svi su pošli na groblje te zajedno molili i pjevali na grobu s. Marije Danke.

S. Danka Jurčević rođena je 29. siječnja 1950. u selu Jarodol u župi Vitez od oca Joze i majke Luce r. Frljić. 21. siječnja 1965. stupila je u samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu, 28. kolovoza 1968. obukla je redovničko odijelo u Brezovici kod Zagreba i uzela ime s. Marija Danka.

Završivši u Zagrebu katehetski institut djelovala je u Puli, Kaknju, Zapolju, Novom Sarajevu, Derventi i na zadnjoj postaji opet u Kaknju. Dana 30. rujna 1996., dok je župnik mons. Petar Jukić s kapelanom vlč. Ilijom Orkićem i haljiničkim župnikom vlč. Martinom Anićem bio na području župe, a ostale sestre bile u samostanu, sestra Danka je oko 20 sati otišla obići crkvu i dvorište Caritasove zgrade pored župne crkve. Ubrzo nakon toga stigla je dojava da leži sva u krvi. Usmrtila su je tri smrtonosna uboda nožem. Osumnjičenik za to okrutno ubojstvo ubrzo je pronađen te je priznao ubojstvo i za njega odslužio zatvorsku kaznu. Svećenici i časne sestre prije ubojstva nisu imali nikakvih nesporazuma s počiniteljem. Štoviše, on je uvijek pokazivao zahvalnost i svećenicima i sestrama za pomoć te im iskazivao poštovanje, a i nakon ubojstva je izjavio da nije imao nikavog motiva za ovakvo zlodjelo.

U narodu postoji opće uvjerenje da je počinitelj uvučen u organizirani kriminal te da je ubojstvo unaprijed organizirano od, za sada nepoznatih nalogodavaca. (kta)

– Lijepo sročen tekst ,ali…

Jer: kako nagovoriti Srbe da ukinu Republiku Srpsku, kako Bošnjacima dokaz(iv)ati svu prozirnost priče koja počinje prefi ksom multi-, kad u sarajevskoj vlasti u praksi mjesta ima samo za Bošnjake i njima podobne Srbe i Hrvate, kako Hrvatima objasniti da su i Bugojno i Kakanj i Tuzla (i) njihovi, kad oni više vole Šuškova i Bobanova? U Deklaraciji se, naime, navodi kako će srednja razina vlasti biti uspostavljena “na temelju zemljopisnih, etničkih, gospodarskih, povijesnih, prometnih i drugih bitnih kriterija uz mogućnost teritorijalnog diskontinuiteta pojedinih ustrojbenih jedinica’, te da se jedinice lokalne samouprave i uprave ‘iznova organiziraju’, što će reći da bi sve što je bilo dosad trebalo zaboraviti, pa i RS, i bošnjačku dominaciju u Federaciji, što je teško očekivati.

Dakle, za svaku pohvalu je što su se hrvatski čelnici konačno usuglasili barem oko jednog broja pitanja, jer dosad ni to nije bilo moguće.

Međutim, iako je Kreševska deklaracija jedan lijepo sročen tekst, teško da će se provesti bolje od djevojke u narodnoj pjesmi koja je lijepa, krasna, ali… Da, uvijek ima neko ali/što djevojci sreću kvari! I Deklaracija ima svoje ali… - Silajdžić i Dodik se, barem je to jasno, kao i OHR-ovski (dez)orijentirani Europljani i Ameri u BiH, bore za sebe i svoje, a koliko im je stalo do (prek)lanjskog snijega, toliko im je stalo i do pravedne BiH!

KAKANJ

Jedanaesta obljetnica od ubojstva sestre Danke

Mjesto ubojstva sestre Danke

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

8

Razgovor sa

Željkom Nujićem, predsjednikom

Hrvatske kršćanske demokratske unije

Razgovarao: fra Vjeko Tomić

SV: Davno ste otišli iz sutješkog kraja i u Hrvatskoj zasnovali obitelj te izgradili poslovnu, sada i političku karijeru. Godišnje ste nekoliko puta na Seocu. Ovdje Vam živi majka, šira obitelj i prijatelji. Što Vam osobno znači rodni kraj danas u 50. godini života?

U pravu ste! Ja sam rodni kraj napustio prije 21.godinu ali svake godine najmanje dvaput dođem u rodni kraj. Zapravo stradanje ljudi našeg kraja bitno je odredila moj život. Tijekom rata radio sam s prognanim i izbjeglim, a kao političar snažno sam se suprotstavio političkoj trgovini na štetu Hrvata iz Bosne, ali i kršenju osnovnih prava koje su kao izbjeglice imali. To sam nastavio činiti i kao vijećnik HKDU-a u Skupštini primorsko goranske županije. Želja mi je u našem kraju izgraditi jedan starački dom. Mislim da je sazrelo vrijeme da se iseljeni Hrvati organiziraju i defi niraju dugoročne održive projekte pomoći svome kraju.

SV: Kakve uspomene i sjećanja nosite iz rodnog kraja? Kako doživljavate danas naš kraj?

Uspomene na rodni kraj u meni bude pomiješane osjećaje sjete i nostalgije, ali i odlučnosti da se nešto učini. Naš kraj oduvijek doživljavam kao živi organizam, čije je tjelesno i duševno zdravlje te cjelokupni integritet trenutno snažno ugrožen. Trebat će puno odlučnosti, pameti i volje da se posljedice ublaže.

SV: Hrvati su u općini Kakanj tragične 1993. spali na jako niske grane. Za zločin nad njima nije nitko kažnjen. Od nekadašnjih 16 tisuća danas ih je ovdje jedva četvrtina. Masovniji povratak nije se dogodio. Nova radna mjesta presporo se otvaraju, a Hrvati do njih jako teško dolaze. U općinskoj vlasti su toliko jadno zastupljeni da ne mogu utjecati ni na kakve odluke niti se uspjevaju izboriti za neka svoja prava, poput naprimjer hrvatskog jezika u školama. Koliko Vam je poznat sadašnji položaj Hrvata u općini Kakanj i biste li ga mogli kako ocjeniti?

Na čelo Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU), oporbene političke stranke u Hrvatskoj ove je godine izabran Željko Nujić, porijeklom s našeg Seoca. Time je postao jedini župljanin Kraljeve Sutjeske koji je bilo gdje predsjednik političke stranke. Oženjen je Bosankom i otac dvoje djece a već više od dvadeset godina živi u Rijeci. Zaposlen je u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi kao ravnatelj jedne od socijalnih ustanova u Rijeci.

U Nizozemskoj je završio trogodišnji strukovni studij i dobio licencu europskog menadžera u sustavu socijalne skrbi. Bivši je član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Kao i dobar dio naših iseljenika, redovito posjećuje stari kraj i prati sva zbivanja u njemu kroz obiteljske i prijateljske kontakte ali i zahvaljujući Sutješkom vjesniku i njegovom internetskom izdanju.

Našem narodu treba jasnoreći da ne prodaje zemlju!

Zemlja i ljudi su kapital za budućnost

Sutješkom vjesniku i njegovom internetskom izdanju.



9

Vaše konstatacije su točne. Posljedice tragične 1993.g. za Hrvate će se osjećati stoljećima. Nad Hrvatima u nekim selima su počinjeni klasični ratni zločini. Nije dobro za budućnost Bošnjaka i Hrvata ako zločini ostanu nekažnjeni. Što se pak političara iz našeg kraja tiče o njima nemam visoko mišljenje. Mnogi su školovani u komunističkom duhu bez osjećaja za opće dobro i odgovornost prema vremenu u kojem žive i rade. Jednom riječju dozvolili su da budu instrument u rukama drugih. Mislim da se tek školuju kadrovi koji će moći zaštititi elementarna prava svoga naroda.

SV: Gdje vidite rješenje i kakvu budućnost priželjkujte Hrvatima u općini Kakanj i sutješkom kraju?

Važno je istaknuti da budućnost Hrvata Kaknja i sutješkog kraja ne možemo gledati izdvojeno iz budućnosti zemlje u cjelini. Bosna i Hercegovina se opredijelila za demokraciju. Tu činjenicu moramo iskoristiti te zajedničkim snagama omogućiti preostalim ljudima život dostojan čovjeka. Mislim da preveliki strah od budućnosti nije opravdan. Zemlja i ljudi, kapital su za budućnost. Zato našem narodu treba jasno reći da ne prodaju zemlju. Prolaskom autoceste Kakanj će postati „predgrađem“ europskih metropola poput Zageba ili Ljubljane. Time će i zemlja dobiti na cijeni kao što se već dogodilo u Hrvatskoj kamo god je prošla autocesta.

SV: Poznato Vam je da su općinu u Kraljevoj Sutjesci dokinule komunističke vlasti poslije Drugog svjetskog rata iz jednog jedinog razloga da bi Hrvatima u ovom kraju oduzimanjem vlasti skresale krila što se i dogodilo. Kraljeva Sutjeska kao općina? Što mislite o toj ideji, makar i načelno?

Kraljeva Sutjeska kao općina za mene nije načelno nego konkretno političko pitanje u smislu političke zrelosti i jednog i drugog naroda. Većina europskih država temelje svoje državnosti i nacionalne svijesti formirali su u Srednjem vijeku. Kraljeva Sutjeska kao stolno mjesto bosanskih kraljeva u 15. stoljeću, danas treba postati izazov za uspostavu i oblikovanje državnosti. Ukoliko to Bošnjaci ne žele

prihvatiti nego povijest Bosne žele graditi na događajima iz 1463. ili 1993. mislim da će u budućnosti imati ozbiljnih problema s vlastitim identitetom europskog naroda. Zagovarati teokratsku državu u Europi 21. stoljeća nije prihvatljivo, zato je važno da se hrabro odluče i Hrvati i Bošnjaci svoje državotvorne korijene tražiti u srednjovjekovnoj Bosni. Kraljeva Sutjeska kao općina bila bi dokaz dobre volje.

SV: Kako Republika Hrvatska može pomoći i kako ona treba pomagati Hrvatima u BiH i u općini Kakanj? Je li obnova obiteljskih kuća jedini način kako Hrvatska ovdje treba biti prisutna?

Slično pitanje postavio sam kardinalu Vinku Puljiću u Sarajevu u lipnju 1996. kao politički tajnik moje stranke. Odgovorio mi je: «Izborite se za demokratsku i pravnu državu Hrvatsku u kojoj će dostojanstvo ljudske osobe biti svetinja. Na taj način najbolje će te pomoći nama u BiH» (citat po sjećanju). Hrvatska održava i sama ima ogromne probleme, ali ustavnu obavezu pomaganja Hrvatima u BiH. Druga je stvar raspodjele pomoći i inicijative koje dolaze od predstavnika iz našeg kraja.

Obični ljudi moraju shvatiti da je iznimno važno koga biraju za svoga predstavnika,

između ostalog i u smislu realizacije pomoći iz Hrvatske.

SV: Zašto ste se angažirali u politici i zašto baš u Hrvatskoj kršćanskoj demokratskoj uniji?Politika je za mene izazov jer ima instrumente promjene svijeta na bolje, ali i nagore. Kršćanske vrijednosti duboko su ukorijenjene u hrvatskom narodu. Ključno je pitanje kako te vrijednosti primjeniti u zakone i moduse političkog djelovanja. Važno je stalno isticati da će pred izazovima globalizma pojedinci i narodi koji su manje svjesni sebe, svoje kulture, religioznosti i uopće vlastitog identiteta biti u velikoj opasnosti.

Upravo ovaj strah od budućnosti izazov je za kršćansku nadu. Živimo u društvu rizika u kojem nitko nije siguran, što opasno ljulja gospodarske, nacionalne i socijalne temelje. Zato je za demokršćane humanizacija rada i cjelokupnih odnosa u društvu imperativ. Nova etika rada želi zaraditi što više i što brže.

Takvom mentalitetu želimo suprotstaviti nove heroje našeg vremena, ljude s vizijom, etički i stručno kompetentne i radikalno opredjeljenje za činiti dobro. Želimo dati svoj doprinos političkom identitetu Hrvatske u zajednici europskih naroda, jer bez identiteta nema ni prosperiteta.

Nastavak na str. 11.

Našem narodu treba jasnoreći da ne prodaje zemlju!

Opredjeljenje činiti dobro

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

10

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

Prvu rečenicu pripovijetke Prosanjane jeseni Z. Dizdarevića ‘’Jeseni moga djetinjstva imale su zlatnu boju’’ uvijek sam mijenjala u ‘’Sve moje jeseni imale su zlatnu boju’’. I stvarno, kako znam za sebe, volim jesen. Volim njene tople boje, šušanj opalog lišća i neki posebni mir u prirodi koja je donijela plodove i sad se polako spremala za zimski san… Uvijek sam osjećala posebnu radost kad bi se u našem Radovnjaku zacrvenjeli prvi grmovi ruja, a vrhovi topola na obali Trstionice dobili nježnu žutu boju. Znala sam da će sada biti sve kraći sunčani trenuci, ali zato vrijedniji od rasipnih ljetnih eksplozija svjetlosti i topline.Prolazile su godine, prolazile su jeseni; djeca se rasula po svijetu, a kad se rodila naša sedma djevojčica u dalekoj Kanadi (tri kćeri i četiri unuke, sada već pet) odlučili smo, moj muž i ja, otputovati tamo da je vidimo. Željeli smo vidjeti gdje nam djeca žive i kako su. Sjetila sam se kako je naš Luka govorio svom djedu: ‘’Dedo, sjedneš u mali avion, pa onda u veliki, zaspiš, i kad se probudiš, već si došao.’’ Nije bilo baš tako, ali nije bilo ni strašno. U prepunom avionu, visoko iznad oblaka, promatrala sam ljude oko sebe. Većinom su to bili stariji, babe i djedovi, baš kao i mi, koji su putovali djeci, neki već i više puta. Pitala sam se tko bi natjerao taj stari svijet na tako dalek put da nije bilo ovog rata i ljubavi prema djeci koja su otišla tako daleko. Strepili su kako će proći carinu i hoće li uspjeti prenijeti sve što su ponijeli: malo rakije, vina, domaćeg sira, brižljivo sakrivenog suhog mesa…malo

mirisa kuće i zavičaja.Bio je rujan, a ja sam se uz ostalo pitala i kakva li je tamo jesen.Sav umor od dugog puta nestao je u trenu i zamijenila ga je neizmjerna radost pri susretu s djecom i unučadima. Radost je bila i uzeti u naručje i ono tek rođeno.Fotografi je preko interneta su ništa u usporedbi kada držiš dijete u rukama. Radost je bila i voditi stariju djecu u školu i gledati ih kako su bili važni što su im došli baba i djed.Sve je bilo novo, veliko i drugačije. I ovdje je jesen bila prekrasna. Svuda su bili prostrani parkovi, ogromne šume i puno, puno drveća koje je upravo počelo mijenjati boju. Činilo mi se da se u toj velikoj i uređenoj zemlji i drveće sadili nekim redoslijedom pa sad izgleda kao vatromet najljepših boja - od najsvjetlije žute do tamno crvene.A onda jednog jutra, kao grom kad pogodi hrast, moždani udar je srušio mog muža. Sva radost zbog dolaska, sva očekivanja, sve se raspršilo. Slijedila je bolnica u tuđoj dalekoj zemlji i borba za život.Provodeći dane i noći u bolničkoj sobi, ne poznavajući jezik, mogla sam samo moliti i čekati. Tu su bila još tri teška bolesnika. Stari gospodin do nas je doslovce umirao. Disao je teško i po cijelu noć se čulo njegovo krkljanje. Svako jutro je dolazila stara gospođa i nešto mu dugo, dugo pričala, tihim i umilnim glasom. Nismo se razumjele, ali sklopljenim rukama i pogledom uprtim u nebo, pokazivala mi je da moli i za nas.

U krevetu preko puta ležao je stari Indus, koji također nije govorio engleski. Prvi dan sam se silno iznenadila kad je počeo izvoditi neku jednoličnu melodiju. Nisam znala moli li se, pjeva, ili zapomaže…To se ponavljalo svaki dan. Na glavi je nosio njihov tradicionalni turban koji je skidao samo ujutro kad bi mu dolazio sin i stavljao novi. U međuvremenu, otac bi češljao dugu, rijetku, sijedu kosu češljem koji je visio na kožnatoj uzici oko vrata. Vjerojatno je to bio njihov uobičajeni jutarnji ritual i toga se nije odricao ni u bolnici. Treći bolesnik bio je po mnogočemu najzanimljiviji. Zvala sam ga ‘profesor’. Ne samo da je disao preko aparata, nego je i ostale životne funkcije obavljao uz pomoć nekakvih uređaja. U intervalima kad nije bio priključen na njih, uporno je čitao, čitao. Razmišljala sam o životu na taj način, a onda videći ga kako strastveno čita knjigu za knjigom morala sam priznati da život ima smisla do samoga kraja. Jednog dana ga je posjetila mlađa žena i donijela neke zabilješke. Nisam razumjela o čemu govore, ali se činilo kako prava naučna rasprava. Poslije toga razgovora, ‘profesor’ je opet bio priključen na aparate.

Piše:Vjekoslava Tomić

PROSANJANA KANADSKA JESEN

Život ima smisla do samoga kraja



11

Nastavak s 9. str.

SV: Naša javnost zacijelo malo znao o HKDU pa nam kažite kakva je to stranka i kakva su joj programska načela. Po čemu se ta stranka razlikuje od drugih njoj sličnih stranaka? Što je čini različitom? Zašto bi birači trebali birati upravo HKDU?

Hrvatska kršćanska demokratska unija (HKDU) nastala je spajanjem Hrvatske demokršćanske stranke i Hrvatske kršćanske demokratske stranke u prosincu 1992. godine kao njihov pravni slijednik. Prethodne dvije stranke imale su značajno mjesto u Hrvatskom saboru, a HKDU je bio parlamentarna stranka od 1995. do 2003.godine. Danas djelujemo kao oporbena izvanparlamentarna stranka sa snažnim naglaskom na dostojanstvo ljudske osobe, zakonima koji počivaju na kršćanskoj etici i moralu, te načelima solidarnosti i subsidijarnosti socijalnog nauka crkve. Pro europska smo stranka sa snažnim osjećajem za nacionalne vrijednosti

SV: Nakon ljetošnjeg izbora za predsjednika stranke kazali ste da HKDU želi popuniti prazninu na hrvatskoj političkoj sceni koja je nastala nepostojanjem stranke s ozbiljnom demokršćanskom opcijom? Pojasnite našim čitateljima što ste time zapravo htjeli reći? Nije li naprimjer HDZ stranka koja po svome programu također promiče načela kršćanske demokracije?

Uistinu mislim da je za razvoj demokracije u Hrvatskoj nenadoknadivi gubitak nedostatak jedne autentične demokršćanske stranke. HDZ nije demokršćanska stranka. U njoj je još uvijek puno potrošenog komunističkog kadra koji je opstruirao usvajanje Zakona o lustraciji ali i skrivio neviđenu pljačku u pretvorbi. Mojoj stranci predstoji grčevita borba za nove kadrove u politici i oblikovanje novog identiteta stranke, ali i Hrvatske u cijelini.

SV: Za kakvu se onda Hrvatsku zalaže HKDU i za kakvu će se Hrvatsku zalagati

vaši budući saborski zastupnici? Kakve rezultate očekujete na izborima?

HKDU se zalaže za Hrvatsku kao pravnu državu u zajednici europskih naroda s prepoznatljivim vlastitim nacionalnim, gospodarskim, kulturnim, športskim i svakim drugim identitetom. Hrvatska koju će voditi ljudi inspirirani kršćanskom etikom i moralom. Teško mi je prognozirati rezultate na parlamentarnim izborima 25. studenog. Ove godine jer su nam strateški cilj lokalni izbori 2009.godine. No izaći ćemo i na parlamentarne izbore i nadam se vratiti stranci parlamentarni status.

SV: Kako bi HKDU riješio bh zagonetku? Kakvo rješenje vaša stranka zastupa kad su u pitanju ustavne promjene u BiH? Kako bi BiH trebalo urediti da vuk bude sit i i ovce na broju?

HKDU iz hrvatske neće rješavati BiH zagonetku. To moraju riješiti predstavnici naroda u institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini. Predsjednik HKDU-a BiH gospodin Ivan Musa predstavnik je u Parlamentu Federacije BiH. Podržavamo nastojanja da se čelnici šest hrvatskih stranaka u BiH, među kojima je i HKDU izbore za pravednije i kvalitetnije uređenje zemlje.

SV: Treba li i hoće li BiH dobiti i hrvatsku federalnu jedinicu?

Mislim da federalna jedinica nije nužna da bi Hrvati zaštitili svoje interese. Važno je inzistirati da građanskim pravima kao što su: nadoknada za izgubljenom imovinom, pravo na vlastiti jezik, školovanje na hrvatskom jeziku te kvalitetna izobrazba u duhu humanih vrijednosti.

SV: Možemo li Vas očekivati kao prvog Sutješčaka u Hrvatskom saboru?

Moje su ambicije svakako ući u Hrvatski sabor, ove ili za četiri godine. Mislim da je i Hrvatski širi interes imati u Hrvatskom saboru nekoga iz korpusa bosanskih Hrvata. Vjerujem da će to naši ljudi shvatiti i pomoći mi na tom putu. Očekujem potporu naših ljudi i glas za HKDU u 11 izbornoj jedinici na predstojećim parlamentarnim izborima. Hvala njima i Vama.

SV online

Slijedi borba za nove kadrove u politici

Mnogo toga smo željeli vidjeti u Kanadi - i Nijagaru i Toronto, sresti mnoge prijatelje i poznanike. Međutim, sve što sam tih dana vidjela, bila je bolnica i drveće u parku oko bolnice. Po boji lišća znala sam da vrijeme prolazi i da je jesen već poodmakla.

Malo sam vidjela, ali naučila mnogo o životu, ljudima, bolesti. Vidjela sam da se u teškim trenucima mogu osloniti u prvom redu na svoju djecu, rodbinu i prijatelje, i da nikakva udaljenost, granice, vize ne mogu spriječiti one koji žele pomoći kad je najteže, posebno u tuđini.Trebalo je još prebroditi dug i težak put nazad kući. I to je nekako prošlo, a kad sam iz aviona ugledala krov naše sutješke crkve i dimnjak termoelektrane, sve je nekako postalo lakše. Sarajevo nas je dočekalo tmurno, maglovito, depresivno, kakvo samo može biti u studenome. Nije bilo ni traga od zlatne jeseni koja nas je ispratila, ali sam znala da smo došli kući. Znala sam i da nas čeka duga borba za svaki novi pokret, za svaku novu riječ, ali kod kuće će to biti lakše.

Usprkos sveopćem sivilu, u glavi su mi odzvanjali nekad davno naučeni stihovi Desanke Maksimović

Ja ipak volim jesen i žive kišne niti, jer u njih utkam nadu da ću još jednom piti s proleća miris gloga i čuti dva, tri sloga šumskog pesnika nekog;

i skoro mrzim dane kada nastanu lepi, jer ih zagorčam plašnjom duše što bolno strepi: da se ne bliže magle, kiše otkud ne nagle, il’ ide sumoran dan.

..................................

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

12

Ugledni hrvatski novinar i publicist piše u jednoj svojoj priči da su nekada davno, u njegovom rodnom mjestu gastarbajteri pričali o tome „kako je u Njemačkoj, brajo moj, sve pod konac, od salame do prometne signalizacije, pa il’ se pokloni il’ se ukloni” a i nekadašnje prvo tamburaško grlo hrvatskog diplomatskog zbora u jednom svom pjesmuljku pripovijeda o tomu kako mu se, prilikom putovanja “u zemlju tulipana i Krojfa” kum divio zapadnjacima jer “ovi resurse koristit znadu, pogledaj, veli, sve je pod špagu”.

“Nekad bilo, sad se spominjalo”, rekla bi moja baba, pokoj joj duši.

Pratite li ozbiljne političke emisije na njemačkoj televiziji, moći ćete se bezbroj puta uvjeriti u ozakonjeni lopovluk prisutan u ovom društvu koji, ruku na srce, nije specifi kum Njemačke. Primjera radi, prije nekoliko godina prodan je veliki koncern Mannesmann engleskom Vodafone od kojeg su, navodno, četvorica Mannesmannovih menadžera primili šezdesetak milijuna eura kao proviziju, e da bi, naravno, podržali tu kupoprodaju. Informacija procurila, izbila afera, sudski

proces, bruje svi mediji, buka i bruka na sve strane...

Godišnja plaća nevjerojatnih 13 milijuna eura

I na kraju - ništa. Nema dokaza, rekli suci nedavno. Uzgred neka bude kazano, jedan od četvorice optuženih je i sadašnji glavni menadžer Deutsche Bank. Čovjek koji godišnje bere “samo” 13 milijuna eura!! Svake minute u godini, dakle, 48 KM. A sat ima 60 minuta. A dan ima...Pa ti sad računaj!

Ili, sin nekadašnjeg prvog čovjeka Bavarske, Straussa. Dok mu je otac bio živ, nisu mu ni čvoku smjeli opaliti. Čim je stari odapeo, ispostavilo se da je sinčina umiješan u trgovinu oružjem s Arapima, da je utajio porez, primao mito... Dvanaest godina je trajao sudski proces, evo, nedavno završen. Nema dokaza, rekli suci.

Veliki zagađivači zraka, a to su, prije svega, velike termocentrale koje koriste mrki ugljen, imaju pravo zagađivati zrak

- jer drugačije ne mogu raditi - ali to svoje pravo moraju platiti. Pa kad oni to plate, u saveznoj kasi skupi se lijepa suma, nekih 8 (slovima: osam) milijardi eura. Naravno, energetski koncerni te troškove uračunaju u cijenu energije pa na kraju sve plati potrošač.

Ali, ne lezi vraže, sad su oni oslobođeni tog plaćanja! U saveznom parlamentu nedavno je izglasan zakon po kojemu se zagađivači oslobađaju poreza na zagađivanje. Zamislite, parlamentarci se jednostavno odrekli osam milijardi eura godišnje zarade! Zašto? Zato što u saveznom parlamentu sjede isti ljudi koji su i na čelu velikih zagađivača. Mislite li da je zbog toga snižena cijena el. energije? Ma, hajte, molim vas!! Potrošači i dalje plaćaju porez na zagađivanje. Ja sam prošle godine potrošio manje el. energije nego pretprošle pa mi je elektrodistribucija vratila čitavih 4 (slovima: četiri ) eura jer sam, eto, preplatio! Ali me je u istom dopisu izvijestila da mi mjesečnu ratu za el. energiju podiže s 56 na 92 eura!Ne ide vam ovo u glavu, štovani štioci??!!

Piše: F. B.

Ozakonjena lopovština

EU s pravom pred

Hrvatsku i BiH postavlja

brojne zahtjeve za

prilagodbom zakona

i usvajanje europskih

standarda na području

sudstva, pravosuđa, školstva,

ljudskih prava, sloboda, slobodnog

tržišta dok je trajna zadaća svih

naših Vlada praćenje i kontrola

fi nancijskog poslovanja, javnih

trošenja, suzbijanje korupcije,

borba protiv monopola na tržištu,

transparentost... Zaviri li se malo u EU

dvorište kao što je učinio naš njemački

suradnik - nađe se svašta pa se i Europi

može preporučiti stara poslovica da prvo

pomete ispred svog praga

tko to od nas traži transparentnost i

suzbijanje korupcije?

Ozakonjena Ozakonjena Ozakonjena Ozakonjena lopovština

Ozakonjena Ozakonjena

EU s pravom pred

Hrvatsku i BiH postavlja

ISKUSTVO NAŠEG ČOVJEKA U TUĐINIPROTURJEČNOSTI ŽIVOTA U EU

- NALIČJA ŽIVOTA U NJEMAČKOJ



13

Trafostanica iz 1946. za 4,5 milijuna eura

Stvar je jednostavna. Dečki su u elektrodistribuciji izračunali koliko će struja poskupjeti u narednoj godini pa su mi, u skladu s tim, i odredili mjesečnu ratu.Jedan jedini čovjek, parlamentarac, koji je glasovao protiv ukidanja zakona o plaćanju poreza na zagađivanje, nazvao je stvari sasvim jednostavnim imenom: legalizirana korupcija! Četiri vodeća energetska koncerna koji imaju apsolutni monopol na energetsku opskrbu Njemačke su E.ON, EnBW, RWE i VATTENFALL. Mogu raditi što god hoće - i oni to s ljubavlju i čine. Primjera radi, količinska jedinica ruskog plina na ulazu u Njemačku košta 16 eura. Energetski koncerni, međutim, istu tu količinu prodaju potrošačima po 44 eura. Jedan megavat el. struje mogao bi koštati 10 eura. Energetski monopolisti prodaju ga krajnjem potrošaču po 55 eura.Mnogima je već “puna kapa” pa se pojedinci i grupe sve češće oglašavaju upozoravajući da sve ima svoje granice i da i potrošači mogu “okrenuti ćurak”.Koncerni, s druge strane, opravdavaju stalna povećanja cijena energije - između ostalog - i “modernizacijom postojećih kapaciteta”. Što to zapravo znači, pokazuje primjer jednog malog mjesta koje se 18 godina borilo da promjeni elektrodistribuciju i da el. energiju kupuje od nekog drugog ponuđača. Mještani su za 4,5 milijuna eura kupili trafostanicu i kad su ušli unutra, znate što su zatekli: postrojenja iz 1946. godine !!??

Struja jest skupa, ali je proizvodnja, očito, jeftina - kaže novinar koji se javljao s lica mjesta.

Siemensova milijarda eura za korupciju

Ili - glasoviti SIEMENS! Proteklih godina je na korupciju, prema zadnjim informacijama, potrošio oko jedne milijarde eura, makar dobri poznavatelji upozoravaju da je suma kojom se trenutno operira samo vrh ledene sante.

Mogli bismo koju prozboriti i o Volkswagenovim menadžerima koji su milijune i milijune eura spiskali na putovanja, reprezentaciju, noćne barove, striptizete...a istovremeno donosili “revolucionarne” programe za suzbijanje nezaposlenosti u Njemačkoj ( koji su naravno, doživjeli totalni fi jasko); o građevinskoj branši u kojoj se 95 % ugovora sklapa uz primanje mita; o povećanju cijena goriva pred svake ferije (a to znači: Svi Sveti, Božić, Poklade, Uskrs, Duhovi, ljeto) da bi se, odmah nakon objavljivanja te vijesti koja više u Njemačkoj uopće nije neka vijest, na ekranu pojavio neki od vodećih političara, nerijetko i sam premijer oliti Kanzler, koji će otvoreno, ne trepnuvši okom a demonstrirajući vrhunski cinizam, u objektiv kamere izjaviti da “to više nema smisla”, da se “tomu mora stati ukraj”, da “to tako više ne ide”, da će “za ovo morati netko odgovarati”...

Naš Gerdi

Zašto cinizam? Zato što ćete na velikom broju tankstela, pored upozorenja da iz sigurnosnih razloga ne primaju novčanice od 500 eura, naći i informaciju da od cijene 1 litra goriva, 75 % ide državi. Koja, eto, nikako ne uspijeva opskrbljivače gorivom dotjerati u suru, pa oni, bezobraznici, pred svako ferije povećaju cijenu goriva.

Nećemo pogriješiti ako u kontekstu gore rečenog spomenemo i donedavno prvog čovjeka njemačke politike, Gerharda Schrödera, koji je, “služeći Njemačkoj”, uspostavio jako, jako, jako, jako, jako dobre privatne veze te, nakon sto je prošle godine na izborima prošao onako kako je prošao, telefonom nazvao svog prijatelja Putina...i eno ga, sad sjedi u Zürichu kao predstavnik ruskog GAZPROM-a.

I bere veću lovu nego kad je bio njemački Kanzler.Naš Gerdi!Naravno da su odmah, nakon što se to saznalo, mnogi delićevski uskliknuli: “Pa. ljudi, je li to moguće!” a nisu izostali ni komentari u stilu “kako ga nije stid”, “gdje mu je moral”. Čak su u saveznom parlamentu diskutirali o tome da se donese zakon koji bi onemogućio takve zlouporabe službenog položaja u privatne svrhe.Zakon, prirodom stvari, nije donesen jer su ga trebali donijeti ljudi koji bi, gotovo svi do jednog, uradili onako kako je uradio i njihov donedavni šef. Ali se, eto, nisu libili pričati o “Gerdijevu” moralu.Što ćemo, vojnik uvijek o skraćenju!

Žubore euri kao rijeka na ničije žiroračune

Ovakvih i sličnih primjera moglo bi se redati u nedogled. I, da ponovim, nije to slučaj samo u Njemačkoj. Nedavno je zastupnica u Europskom parlamentu, nakon više bezuspješnih pokušaja, uspjela postaviti pitanje žiroračuna na koje se doznačuje novac a da se uopće ne zna zašto, što se plaća, komu i tko diže novac?Ne vjerujete da je takvo nešto moguće?Nisam ni ja.Od dva ili tri slučajno otkrivena žiroračuna stiglo se do 38 !!!??? Toliko ih je bilo spomenuto prije nekoliko tjedana a lako je moguće da je u međuvremenu broj porastao. Teku euri kao rijeka, žubore poput potočića i donose nekomu radost. Komu?Eto ti, moj dragane, što bi rekao Pero Vrebac & co.

A čovjek, obični , mali, neiskvareni, iskreni pomislio bi: ma nije moguće, bolan, Europa je to, sve je tu transparentno, organizirano, nema tu muljanja, sve je “pod špagu”.Ma, jest vraga!E, sad, jesu li se oni predugo s nama družili, jesu li potpali pod naš utjecaj, jesu li tako labilne osobe, jesmo li mi baš tako uvjerljivi...Pitanja, samo pitanja, bezbrojna pitanja...!

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

14

Na početku ove reportaže htio bih vas podsjetiti na značenje hodočašćenja u Svetu zemlju onako kako je to učinio pokojni papa Ivan Pavao II. u svome pismu u kojem je najavio svoj put

‘’na svete prostore’’ povijesti spasenja. Crkva preporučuje vjernicima da hodočaste na sveta mjesta, ako je moguće, na ona sveta mjesta na kojima su izvori naše vjere: na kojima se ostvarivala priprava za utjelovljenje Riječi Božje, na kojima su živjeli i djelovali veliki proroci Staroga zavjeta, na kojima se ostvarivalo utjelovljenje Sina Božjega, po kojima je Isus stupao sa svoji apostolima i svetima ženama, uključujući Majku Mariju. Ti su prostori sveti jer ih je Bog izabrao da se na njima, među nama u Isusu iz Nazareta ‘’nastani’’ (Iv 1, 14; usp. Izl 40, 34-35), tako da omogući ljudskom biću izravniji susret sa sobom. Zbog toga je za nas kršćane Sveta zemlja prostor koji je na poseban način posvećen. Tu možemo intenzivnije doživjeti susret s Bogom, susret s Kristom i s njegovom Majkom i njegovim učenicima i s tolikim pravednicima koji su kroz povijest kršćanstva hodočastili u nju.

Dok Jeruzalem moli, Tel Aviv se zabavlja, Haifa radi

PO SVETOJ ZEMLJI - NA IZVORIMA KRŠĆANSTVA

Haifa – grad primjer suživota Židova i Arapa

reportaža Fra Bono Tomić, svećenik rodom iz Čatića, boravio je kao

hodočasnik prije mjesec dana u Svetoj zemlji. Tako se uvrstio među nekolicinu hodočasnika iz našeg kraja koji su imali povlasticu vidjeti Isusovu zemaljsku domovinu i pomoliti se na svetim mjestima iz povijesti spasenja. Fra Bono je za čitatelje Sutješkog vjesnika perom i kamerom bilježio dojmove sa svog hodočašća.

Moj osobni susret sa Svetom zemljom počeo je slijetanjem u zračnu luku Ben Gurion, u glavni grad Izraela, Tel Aviv. Tel Aviv na hrvatskom znači brežuljak proljeća a danas je to suvremeni grad izgrađen na

obali Sredozemnoga mora. Najveći je i najbogatiji izraelski grad u

kojemu se između ostaloga nalazi i burza dijamanata i koji s obližnjim

gradovima ima oko 700 tisuća stanovnika. Za razliku od Jeruzalema,

on je sekularan grad u kojem ima najmanje sinagoga. U njemu nema Arapa, to je potpuno židovski grad.

Sagradili su ga prije sto godina Židovi koji su se doselili u Palestinu bježeći pred progonima u zemljama srednje i

istočne Europe.

Od Tel Aviva putujemo prema Haifi , gradu udaljenom oko 100 km. Putuje se uz samo more po suvremenoj i tek izgrađenoj cesti. Haifa je treći po veličini grad u Izraelu, ima oko 300 tisuća stanovnika. Izgrađen je na gori Karmel. Grad je s miješanim stanovništvom. Većina stanovnika su Židovi, a od Arapa najveći dio njih su kršćani. Ovaj grad u Izraelu može biti kao primjer suživota između Židova i Arapa. U Izraelu ima jedna zanimljiva izreka: dok Jeruzalem moli, Tel Aviv se zabavlja, Haifa radi. Za razliku od ostalih krajeva u Izraelu, Haifa je vrlo čist grad, organiziran te se ne može vidjeti ni papirić na ulici. To i nije čudno jer su je sagradili njemački

Židovi, tako da je Haifa zadržala nešto od njemačke pedantnosti i organiziranosti. U karmelićanskom samostanu Stella maris slavimo Svetu Misu. Haifa je svjetski centar, središte bahajske vjere, posljednje monoteističke vjere. U Haifi se nalaze, tzv. bahajski viseći vrtovi, u kojima je podignut hram, parlament bahajske vjere. U svijetu ih ima oko 20 milijuna. U gradu pak prevladava mediteranska klima. Iz svetišta koje se nalazi u bogatom vrtu prekrasan je pogled na grad. Jedno od pet izraelskih sveučilišta nalazi se upravo u ovome gradu. Zanimljivo je da je ovo jedini grad koji ima podzemnu željeznicu u Izraelu.

Grad Tel Aviv

Crkva sv. Petra u Jaffi



15

Dok Jeruzalem moli, Tel Aviv se zabavlja, Haifa radi

Istoga dana, 18. rujna, putujemo do Kane Galilejske. Dok putujemo autobusom prema Kani, opažamo prostrana polja pamuka i plantaže južnog voća. Naš vodič nas upozorava da su sva polja na kojima se nešto uzgaja navodnjena i da je cijeli Izrael pod mrežom kanala i crpki koje odvode vodu do svake točke. Kana je mjesto prvog Isusovog čuda koje je učinio na svadbi (Vidi Evanđelje po Ivanu 2, 1-12). Odlazimo najprije do crkve Svadbe koju su 1879. sagradili franjevci. Uobičajeno je da tu bračni parovi obnove svoje bračne zavjete. U crkvi zatječemo i druge hodočasnike te nakon obnove njihovih bračnih zavjeta, fotografi ranja i kupovanja suvenira idemo prema Nazaretu.

Nazaret je grad od nekih 70 tisuća stanovnika. Od toga su većinom Arapi. Nazaret je poslije Jeruzalema, za nas kršćane najsvetiji grad. U njemu je svoje djetinjstvo i svoju mladost proveo naš Gospodin Isus Krist (Vidi Evanđelje po Mateju 1, 26-38; 2, 11-23; Luki 2, 39-41; 3. 23 i drugdje). U Nazaretu postoje dvije crkve Navještenja Gospodnjeg, pravoslavna i katolička. Biblija ne kaže gdje je točno mjesto Navještenja, pa su zato podignute dvije crkve. Pravoslavna crkva se zove ‘’crkva Blagovijesti’’. U njoj se nalazi izvor vode a pravoslavni vjeruju da je taj izvor mjesto Navještenja. Ovo je mjesto bilo jedino u Nazaretu gdje je bilo vode. Crkva ima prelijepi ikonostas, dar rumunjskog patrijarha. Na putu do katoličke crkve, bazilike Navještenja, nailazimo na statuu Marije s djetetom, dar gradu Franka Sinatre, poznatog američkog pjevača.

Bazilika navještenja je jedna od najljepših crkava na svijetu. To je crkva s dva kata i najveća je crkva na Bliskom Istoku. Podignuta je na mjestu jedne tipične židovske kućice, uklesane u pećinu, iz I. stoljeća kršćanske ere. Predaja od pamtivijeka drži da je to rodna kuća Marijina. U njoj se može vidjeti povijest kršćanstva u Svetoj zemlji. Crkva je dovršena i predstavlja remek-djelo suvremene arhitekture. Projektirana je u obliku razapetog šatora. Najprije ulazimo o donju crkvu. Iz nje se spuštamo pred kućicu Blažene Djevice Marije. To je obična udubina, uklesana u stijenu. Očigledno, ispred te kućice je bio izgrađen stambeni prostor u kojem je prebivala Marijina obitelj. Od tog prostora ostala je samo ta udubina uklesana u stijenu. Gornja crkva je posvećena Blaženoj Djevici Mariji, Majci Crkve. Nad crkvom se diže visoka kupola u obliku šatora a kroz otvor ispod nje može se vidjeti

donja crkva s kućicom Blažene Djevice Marije. U dvorištu bazilike, pored mnoštva mozaika, tražimo i nalazimo mozaik Gospe Bistričke. Mozaik je posvetio kardinal Franjo Kuharić 1976. godine prigodom hodočašća u Svetu zemlju. U neposrednoj blizini bazilike Navještenja jest crkva sv. Josipa. Prema tradiciji, ta je crkva sagrađena na mjestu Josipove kućice.

Na povratku do autobusa zapažamo muslimane kako se pripremaju za molitvu na otvorenom prostoru. Tu je bila planirana izgradnja velike džamije, ali nakon prosvjeda pape Ivana Pavla II, mjesne vlasti su zabranile njenu gradnju. Odsjedamo u hotelu sv. Gabrijela, bivšem samostanu, jednom skromnom zdanju koje krase tri zvjezdice.

Nastavlja se...

Nazaret – posjet kući Svete obitelji

Statua Blažene Djevice Marije s djetetom u Nazaretu

Pogled na suvremeni grad Haifu s brda Karmela

Crkva sv. Petra u Jaffi Pravoslavna crkva Navještenja u Nazaretu

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

16

Nešto manje od dva kilometra od Čatića, tik uz rijeku Bosnu prostire se selo Poljice. Ne

znamo je li ime dobilo po poljima žita koje su se nekad tu sijala ili po prostranim livadama i pašnjacima na kojima su naši stari čuvali svoje blago. No danas je očito nešto sasvim drugo. Naime, iako je sasvim blizu novoplanirane auto ceste, koja će se iz Poljica moći vidjeti kao na dlanu, Poljice je sve do danas ostalo zaboravljeno od općine Kakanj i od ostatka svijeta s uništenim prilaznim putovima i s ratnom slikom porušenih i već u korov i trnje zaraslih kuća.Koračamo putom nasutim grubo nabacanim kamenjem koji je i takav sav ispran od kiša. Na porušenim kućama vidljiva je sva strahota samoće i nemira koje je rat ovdje ostavio. Napokon, uz glasni lavež pasa ulazimo u ono što je Poljice danas: nekoliko kuća obitelji Stjepić, jedinih koje su se ovdje vratile poslije 1993.Još nismo ni došli do prvih kuća a već smo osjetili toplu dobrodošlicu, onakvu pravu domaćinsku. Dočekala nas je Veseljka Stjepić zajedno s mlađom

kćerkom Martinom te svekrom Franjom, i svekrvom Anđom. Veseljkin suprug Mato već duže vrijeme radi u Hrvatskoj. Otišao je trbuhom za kruhom kao i njegovih još sedmoro braće i sestara. Uostalom kao i drugi mnogi naši ljudi - da bi prehranio svoju obitelj jer posla za njega i mnoge ostale povratnike nije više bilo. Prije rata radio je u Termoelektrani koja je doista samo preko rijeke Bosne.

Teško je ovdje živjeti

Zatekli smo ih u poslu: upravo su pripremali jabuke za rakiju. Zima se bliži pa treba obaviti pripreme, preostaje samo još zimnica. Iako ih je tek nekolicina, vrijedni su ljudi. Franjo, vitalni seda-mdesečetverogodišnjak čak vozi i traktor i s njime obrađuje svoje i sinovske zemlje. Nerijetko ga se može vidjeti kako se s traktorom zaputi kakvim poslom prema Kaknju ili prema Visokom.

Od prijeratnih 36 kuća u Poljicu, selu kojega uglavnom opisujemo kao „tamo preko puta Elektrane“, danas su stalno naseljene tek dvije kuće Stjepića u kojima tijekom cijele godine živi tek pet stanovnika. Osim ove neprebolne ratne rane, Poljicu je gorući problem katastrofalan put prema Čatićima, ako se makadamski izlokani nasip uopće može nazvati putom.


Pripremili: Iva Tomić, Dražen Filipović

NAŠI TALENTI

Prvakinja Matea

Obitelj Stjepić, jedini stanovnici sela Poljice

Prilaz do obiteljskih kuća Stjepića,jedino obnovljenih u selu

Baka Anđa i djed Franjo, ili poznatiji kao Okan i Okanovica



17

Dvije kuće Stjepića s ukupno pet odnosno nekad i šest članova su zapravo jedine dvije povratničke obitelji koje tu trajno žive. Još su dvije kuće Stjepići obnovili no stanovnici su su ipak u inozemstvu. Dok nam kroz nostalgiju djed Franjo, poznat u narodu po nadimku Okan, govori o trideset i šest domaćinstava koje su nekada tu prije rata živjela ostaje onaj isti gorak osjećaj u ustima kao i u svakom našem povratničkom selu: gdje su ostali, zašto se ne vraćaju i kako im je tamo gdje jesu? -Teško je ovdje živjeti. Nije potrebno ni reći kako je hodati i voziti se po ovakvom putu a nema ni ulične rasvjete.Zbog napora od svakodnevnih ispraćaja

djece u školu, jer mala Martina ide rano ujutro a Matea se kasno vraća, neizbježni su bolovi u nogama - govori nam brižna majka Veseljka.-Što je s putom? - upadamo u razgovor očekujući više svježih detalja o tome kako Termoelektrana namjerava na proljeće asfaltirati ovu doduše kratku ali značajnu dionicu puta za ove ljude. No priča tu i završava, nitko ustvari ne zna kada će se to dogoditi ili hoće li uopće obećano biti ispunjeno. Ono što smo doznali kasnije jest da se čeka dozvola Željeznica BiH za sanaciju puta budući da se put nalazi tik do pruge. Poslije dozvole radit će se projekt a ako

Bog dâ na proljeće bi trebao biti položen i asfalt.Radovat ćemo se tome zajedno sa Stjepićima pa ćemo ih tada moći češće i lakše posjetiti. Bilo je kratko ali slatko rekli bi, da nas na povratku ne čeka još jedan slalom po rupama koje ovi ljudi svakodnevno moraju vješto izbjegavati. A kada padne kiša, željeznička pruga postaje opasan pješački put zbog poplavljene ceste. Tako blizu a tako daleko od moderne civilizacije, e to može biti samo Poljice. Kao u nezaboravnoj pjesmi Novih fosila: uvijek blizu a ipak daleko, zašto nemaš vremena za mene...


Starijoj kćeri Mateji koja je ponos ne samo Poljica već i cijele općine, posvetit ćemo posebnu pažnju. Naime, ova osamnaestogodišnjakinja, maturantica Ekonomske škole u Kaknju, već se dvanaest godina uspješno bavi karateom. Svoj veliki talent potvrđuje svakodnevno na brojnim natjecanjima na kojima redovito osvaja prva mjesta. Tek nakon našeg upornog nagovaranja Matea je pristala fotografi rati se sa svojih pedesetak diploma i medalja, od zlatnih do brončanih. - Ne treniram ja da bih se hvalila, nego zato što se volim ovim baviti – govori skromna Matea.

No, priča i ne bi bila idealna da nema problema, zar ne? Naime, unatoč svim tim priznanjima i činjenici da je ova mlada Poljičanka stvorena za ovaj sport, fi nancijski problemi se javljaju pred svaki odlazak na natjecanje. Njezin klub je u mogućnosti plaćati samo dio troškova putovanja dok se za ostatak moraju pobrinuti sami sportaši što naravno dodatno opterećuje kućni proračun Stjepića. Naviknuti već na slične priče o (ne) postojanju sluha države kada je riječ o sportskim talentima, to nas posebno i ne iznenađuje. Ipak se nadamo da će Matea i njena obitelj iznaći način kako osigurati da ova djevojka nastavi ići pravim putom, a da država ili neki drugi mogući sponzori ipak neće dopustiti da ona u skorijoj budućnosti nastupa pod zastavom neke druge zemlje, one koja će prepoznati njenu vrijednost.Mi joj želimo još mnogo medalja i skori crni pojas, a njenom rodnom Poljicu buđenje i neko bolje vrijeme u kojem će Stjepićima praviti društvo još mnogo nasmijanih, dobrih i hrabrih ljudi.

NAŠI TALENTI

Prvakinja Matea

Na svakom koraku su i dalje tragovi rata

Stjepići se vraćaju starim, uobičajenim seoskim poslovima

Cesta prema Poljicu u jako lošem stanju, smještena tik uz prugu prestavlja

pravu opasnost za pješake

Prvakinja Matea i ponosne majka Veseljka i mlađa sestra Martina

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

18

Već godinama se u Hrvatskoj pokušava spasiti nedjelju kao vjersku, obiteljsku i socijalnu vrijednost, ali ne ide. Strani trgovački lanci i novopečeni kapitalisti kod kojih nedjeljom rade uglavnom siromašni radnici: domaćice, podstanari i mladi roditelji, još uvijek su jači od države i njenih zakona.

U Sloveniji, Austriji i Njemačkoj robne kuće zatvaraju vrata subotom poslije podne i otvaraju ih u ponedjeljak; no zato po Hrvatskoj rade ne samo nedjeljom nego neki i non-stop - 24 sata! Ako Crkva progovori o tom problemu, odmah je mediji, koji su također u rukama stranaca, „zalijepe“ sa stotinu etiketa i podvala. Sindikati i udruge koje mašu zastavama ljudskih prava i sloboda zavukli su se u mišje rupe bojeći se da ih ne nagazi strani kapital povezan s korumpiranim moćnicima u vlasti.

Kod nas u BiH nedjeljni odmor vlast je sačuvala samo za sebe i državnu administraciju. Oni petkom poslije podne odlaze na „zasluženi“ vikend. Gostujući političari koji rade u Sarajevu, petkom poslije podne se razlete svojim kućama u skupim automobilima, s pratnjom, sirenama i rotacijom i najbolje im se skloniti s puta jer voze po sred magistrala. Oni ne vide radnike koji rade i radnim

danom i nedjeljom. Po nepisanom pravilu – gazde vikendom odmaraju ili odlaze u skupa izletišta dok radnici rade po trgovinama, gradilištima i ugostiteljstvu, bez pauze i tjednog dana odmora. Štoviše, pojedini profesori na sarajevskom sveučilištu nedjeljom drže predavanja i ispite, pa čak i na sam katolički Božić.

Dok su federalne inspekcije ljetos kontrolirale zaposlene, tj. koliko ih radi i koliko sati, jesu li prijavljeni na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, tada su neke trgovine nedjeljom privremeno zatvorile vrata, a druge su radnike koji rade po cijeli dan prijavili na pola radnog vremena. S gradilišta su otpušteni ili poslani na „godišnji“ radnici koji su radili „na crno“. Danas, opet sve po starom. Radi se i petkom i svetkom i svi šute. Radnicima ne preostaje drugo nego čekati da se nađe netko u vlasti tko će pokrenuti pitanje zabrane rada nedjeljom. Ako se već mora raditi nedjeljom, onda to treba izvanredno dobro i platiti što je praksa svuda po Europi u kojoj sutra želimo biti.

Ljetos sam susreo mladog limara koji je desetak godina po Bosni radio svaki dan, bez godišnjeg odmora, blagdanima i nedjeljama. Pokrivao je proizvodne objekte, crkve i džamije…Plaća je bila sirotinjska, neredovita, bez osiguranja

i dana staža. Jedan mu je prijatelj rekao da je to glupost što radi i on je teška srca otišao u Zagreb. Zaposlio se kod dobrog privatnika koji ga je osigurao i počeo uredno plaćati. Radi od ponedjeljka do petka a sve su mu subote i nedjelje slobodne. Ove je godine prvi put nakon desetak godina osjetio ljepotu plaćenog godišnjeg odmora i kaže: - Bio sama budala. Trebao sam odmah poslije srednje škole otići iz Bosne. Mogao sam imati desetak godina staža, vjerojatno se oženiti i imati djecu, a evo sad sam praktično na početku kada mogu i o tome razmišljati.

Slobodna subota, a pogotovo slobodna nedjelja, gorući je problem koji je tu među nama i o njemu treba razgovarati. Odgovorni moraju naći pravedno rješenje. Mnogi Hrvati iz Bosne sele jer im je dodijao ovaj nered koji se vidi na svakom koraku. Neradna nedjelja i blagdani sigurno bi bili snažan razlog zadovoljnog opstanka u Bosni i Hercegovini.

Kad bi netko mogao natjerati političare, administraciju i gazde da i oni rade nedjeljom u uvjetima u kojima rade desetci tisuća obespravljenih siromašnih radnika, zakon o poštivanju nedjelje i blagdana bio bi brzo donesen i poštovan.

Ako političari i oni koji žive na proračunu ne rade nedjeljom, neka to omoguće i radnicima

Piše: Fra Drago Perković

UVIJEK AKTUALNO

Nedjeljom radi samo sirotinja

komentar



19

UVIJEK AKTUALNO

Nedjeljom radi samo sirotinja

Nakon punih šest godina naša župa Kraljeva Sutjeska je ponovno proslavila još jednu mladu Misu i to našeg don Ante Marića iz Bjelavića.Svečano misno slavlje u župnoj crkvi u 11,00 h predvodio je mladomisnik don Anto Marić uz suslavljenje preko dvadeset svećenika iz različitih krajeva BiH i RH.

U svojoj propovjedi don Vinko Sanader je naglasio važnost kršćanskih vrednota i njihovog življenja u svakodnevnom životu. -Nije lako biti kršćanin jer to od svakog od nas traži živo svjedočanstvo a ne samo naše izjašnjavanje, istaknuo je don Vinko u propovjedi poželjevši mladomisniku obilje Božjeg blagoslova u svećeničkom i kršćanskom življenju i djelovanju.

Misno slavlju su uveličali članovi brojne obitelji Marić, ponosni roditelji Mijo i Ana te sedmero braće i sestara kao i brojna rodbina. Mladomisnikova braća i sestre pročitali su misna čitanja, molitve vjernika te prinijeli darove na oltar. Bratići i sestrići novom su svećeniku čestitali prigodnim recitacijama. Pod Misom je pjevao vokalno-instrumentalni sastav mladih vjernika Apostoli mira iz Zagreba.

Na kraju misnog slavlja mladomisnik je nazočnim vjernicima udijelio blagoslov te ih pozvao na zajednički ručak u Bjelavićima pokraj obiteljske kuće Marića gdje će slavlje trajati dugo u noć.Želimo mu mnogo sreće i uspjeha u novoj službi i poslanju na radost i ponos cijeloj našoj župi.

MLADA MISA DON ANTE MARIĆA

Veliko slavlje za cijeli naš kraj Teks i snimci: Dražen Filipović

Roditelji blagoslivljaju mladomisnika

Mladu misu su suslavili brojni svećenici iz BiH i RH

Veselje u rodnom selu mladomisnika poslije Mlade mise

Mladomisnik don Anto Marić

Prinos darova za rijeme Mlade mise

Misno slavlje su uveličali brojni naši župljani

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

20

Piše: Milo Jukić

Mora da mu je često bilo dosadno, samom na svijetu, u kućici koja jedina u selu nije

imala struje: Stric je, one jeseni kad su to svi uradili, nije želio uvesti. Na zidovima njegove dnevne sobe bile su prikačene stalaže s mnogo knjiga: čitao je i čitao, neumorno. A kad bi mu dojadilo, povirio bi na prozor, bacio pogled tamo-amo i vratio se načas unutra, a onda se ponovno vratio na prozor, s komadom kruha u ruci – mrvio je i bacao mrve, a ptice, i golubovi i vrapci, pa i poneke druge kojim imena nisam znao, učas bi se skupile na svoj ručak. - Hranim svoju živinu! – samouvjereno bi odgovorio Stric kad bi ga netko od malog broja ljudi koji su prolazili sporednom ulicom u kojoj je živio, upitao ono klasično: Šta ima, šta se radi? Ne samo samouvjereno, nego i ponosno

bi zazvučao Stričev odgovor. Djeca su iz prikrajka, s bočne strane kuće, znala pljeskom dlanova preplašiti Stričevu živinu, ali ih je Stric jednom uhvatio na djelu, pa su smislili bolji način: nevidljivi komad čvrste žice ili još nevidljivija kuglica doletjela bi iz praćke, a živina bi se raspršila na sve strane. Stric je u takvim situacijama bio nemoćan. Imao je samo jedno odijelo, zeleno, pohabano od godina korištenja, ali uvijek uredno. Uvijek bi ga obukao nakon što mu čitanje dojadi i nakon što nahrani živinu. U šetnju nikad nije išao bez kišobrana, a kad bi se desilo da ga netko pita što će mu kišobran kad sunce sja, širokog osmijeha kazao bi: - Nikad se ne zna! A kad bi nenadani pljusak probio do malo prije vedro nebo, Stric bi nastavljao šetnju sav ozaren i dobacivao onima koji su bježali kako bi se sklonili od kiše:- A, sad me, sokole, pitaj što će mi kišobran, sad, ‘ajde!Naravno da je malo tko odgovarao, valjalo se što prije skloniti od kiše, a Stric – s kišobranom ili bez njega, to je jedan stari čiko, niti mu treba zamjerati, niti ga preozbiljno shvatiti. Jedino su djeca znala i pokisnuti pokušavajući Stricu dokazati da to što on ima kišobran kad kiša pada ne znači da ga treba nositi i kad kiše

nikako ne bi trebalo biti, a Stric bi dijete željno rasprave uvlačio pod kišobran, da ne kisne, i mirno raspravljao o tome kako kišobran uvijek treba biti nadohvat ruke.No, bilo je i zločeste djece: ne samo što su mu praćkom razgonili ptice, nego bi – kad bi prošao u svom zelenom odijelu – poizdalje, s mjesta na kojem ih ne vidi, znali doviknuti:-Zeleni, eeeej, zelembać!!!

Stricu to ispočetka nije smetalo, a mislio je i da će djecu proći potreba za dernjanjem ako ne bude obraćao pozornost. No, prevario se Stric: djeca su, osim povika na račun boje njegova odijela, počeli kriviti Strica i zbog njegovih ptica, pa je u njihovim glavicama Stric uskoro dobio još jedan nadimak – Ptičar.Tiho i bez gunđanja, osim onog u sebi („gdje baš da mi pod stare dane izdjevaju nadimak, kad ga nisam imao cijelog života!“), Stric je podnosio povike, ali je žarko želio doznati tko ga to prekrštava pod stare dane. Tako bi manju, pitomiju djecu dozvao pred kuću i propitivao ih, ali, očito je bilo da su ona bila premala za takve stvari – uzela bi bombone iz Stričevih ruku, pogledala ptice, koje se Strica nisu plašile, ali djece jesu, i odlazile.

ZELEM BAĆ

Stric se nikad nije ženio, niti je volio o tome pričati. Ako bi ga tko pitao što se ne ženi – a takvih je bilo, čak i onih koji su ga tim pitanjem htjeli bocnuti, pa čak i povrijediti – Stric bi uzvratio nejasnim mrmljanjem i gestikulacijom. Da, i pogledom koji nije ostavljao previše prostora za nova pitanja na tu temu.

umjetničko pero

ZELEM BAĆZELEM BAĆ



21

Mirno je živio Stric svoj događajima siromašni život. Mirovinu je zaradio kao portir na jednom fakultetu u gradu, pa je odatle potjecala i njegova želja za čitanjem. Upijao je stranice i poglavlja, kao da se i sam sprema jednog dana postati brucoš i jedino zbog čega bi satima mogao izbivati iz kuće, pa čak preskočiti i hranjenje svoje živine, bila je rasprava u seoskoj kavani, kad bi, preko ljeta, netko od viđenijih, školovanih ljudi svratio u rodno mjesto. Stric bi se, žarom ušteđenim na izbjegavanju svih besmislenih priča u koje ostatak ljudi protrati pola života, bacao u povijest, običaje, ratove, primirja i razne katastrofe; godine je pamtio bez greške, imena aktera također, čak i godine njihovih rođenja i smrti, ali često ipak nije mogao svoje sugovornike uvjeriti u ispravnost svojih stavova. No, i od tog je bilo gore: neki od tih školovanih s blagim bi osmijehom slušali Strica, ali se nisu željeli previše upuštati u raspravu. Stric bi se tada osjećao samim na svijetu – eto, mislio je, ja sam neškolovan, neće ni raspravljati sa mnom!

Povlačio se tada u svoju kućicu, a ptice se zadugo nisu morale brinuti nizašto osim – ako se ijedna ptica ikad za to zabrinula – za vlastitu liniju: Stric bi nakvasio kruh u toploj vodi, dodao još koješta, sve to smiješao i onda grudvice hrane bacao među ptice, pazeći da i one manje, koje nikad ništa ne ujagme tamo gdje treba snage i laktanja da bi se došlo do zalogaja, ne ostanu gladne.

Kako je živio, tako je i umro! Djeca koja su došla dovikivati Stricu primijetila su da ptice ulaze kroz prozor, pa se jedan mališan popeo na stablo preko puta, bacio pogled kroz prozor i… Sletio kao munja nebeska! Učas se selom pročulo da Stric, obučen u svoje zeleno odijelo, s kišobranom čvrsto stegnutim objema rukama (valjda se spremio za šetnju, šta li?!), leži nepomičan u ofucanoj fotelji, a uskoro se doznalo i da je njegova duša zauvijek napustila ovaj svijet.Ovdje sam napravio malu stanku, da se pomolim za Stričevu dušu; barem bi on, ako je na onom svijetu imalo više pravde nego na onom, trebao pravo u raj, i to da dobije apartman, a ne neki sobičak ili, ne daj Bože i sveti Petre, neki kolektivni smještaj, ali, ja volim izmoliti: što bi Stric rekao za kišobran – nikad se ne zna!I na kraju: tko će za pedeset ili sto godina uopće znati za Strica, pitam se?! Bit će kao da ga nikad nije ni bilo na ovom svijetu, pa, eto, šta ti je život! Ljudi zaborave i veće stvari i značajnije ljude, a kamo li neće Strica. Jedino ptice, ako one imaju dobro pamćenje i ako ono što dožive i znaju prenose svojim potomcima, one bi mogle ispričati mnoge priče i sve bi započinjale na isti način: „Eeeej, gdje su sad ona davna vremena kad je, eno tamo je nekad bila njegova kuća, živio Stric!!! Nikad više takvih vremena, djeco moja!“

ZELEM BAĆ Obitelj Franjković s Aljinića sredinom je rujna u dva svoja naraštaja obilježila 55. i 28. obljetnicu braka.

Luka Franjković i Marica r. Komšo ove godine obilježavaju 55. obljetnicu otkako su uzeli te daleke 1952. u Kraljevoj Sutjesci. Cijeli su život proveli u Aljinićima. Najprije u Starom selu a onda i ovdje u Naselju. Radili, kućili se i podizali djecu kao i toliki drugi oko njih. Djeca ko djeca, nalaze se na više strana: od Bosne, Hercegovine, Nizozemske do Australije. Umirovljeničke dane Luka i Marica upotpunjavaju brigom za kuću i imanje te sezonskim seoskim poslovima. Najljepši dan u tjednu im je nedjelja kada se neizostavno ide na misu u Sutjesku. Kao i sav svijet u trećoj životnoj dobi, najviše se raduju djeci i unucima.Godine 1952. kada su se Marica i Luka vjenčali, sve je dakako izgledalo bitno drugačije nego danas. Crno-bijela fotografi ja nastala kod fotografa Davida u Kraljevoj Sutjesci priča sama o tim davno prohujalim vremenima kad su današnji naši junaci bili mladenci.

Pavo Franjković i Ana r. Lukić vjenčali su se 16. rujna 1979. Točno 28 godina kasnije prigodno obilježavajući svoj vrijedni jubilej u obiteljskom domu na Aljinićima, rado su pristali slikati se za Sutješki vjesnik. Kao i djed Luka i baba Marica, i oni su sve svoje zajedničke godine proveli na Aljinićima. Njihovo dvoje djece Franco i Irena još uvijek su s njima. Franco je već završio fakultet a Irena ga također privodi kraju. I što drugo nego čestitati Franjkovićima s Aljinića uz želju da zajednički, i jedni i drugi, proslave još dosta obljetnica, okruženi djecom i unucima.

ALJINIĆI

166 godina braka u jednoj obitelji

SV online

Luka i Marica Franjković su 55 godina u braku

Franjo i Ana Lukić ,28 godina u braku

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

22

Ispod stočne tržnice, na lijevoj strani rijeke Trstionice, iznad puta koji je vodio u sutješki kvart

Varoš nalazila se kuća vlasništvo Filipa Aždajića koja je bila katnica šindrom pokrivena. Kuću je napravio Filipov otac Pero.U mladosti Filipov život nije se puno razlikovao u to vrijeme od njegovih vršnjaka u Kraljevoj Sutjesci. Kad je odrastao da bi već mogao raditi , otac Pero ga je htio zaposliti u Rudniku uglja u Kaknju.

Ovce u Zagreb, novce u džepMeđutim, Filip nezadovoljan rudarskim pozivom, odlazi na preporuku u Zagreb kod čovjeka porijeklom iz Kraljeve Sutjeske gdje završava ugostiteljski zanat. Po završetku zanata bavio se prodajom sitne stoke pa bi po čitavo stado ovaca znao utovariti u željezni vagon na željezničkoj stanici Čatići i prevesti ih potom vlakom do Zagreba gdje bi ih sve prodao. Ovakvom trgovinom se bavio sve dok se nije oženio.U prizemlju svoje kuće u Kraljevoj Sutjesci Filip Aždajić je držao gostionicu te je kao dobar gostioničar u to vrijeme, držao sve vrste alkoholnih pića. Gostionica je bila poznata po tome što je tu služen čaj od šipka s rumom i kava koju su sami pržili a zatim je u kamenoj stupi drobili željeznom motkom, zbog čega je imala posebnu aromu. U svoju gostionicu među prvim unosi novinu: nabavlja bilijar što je u to vrijeme bila prava rijetkost.

Gostionica je najbolje radila i imala najveći promet pazarnim danom i u vrijeme vjerskih blagdana.

Filip Aždajić je bio oženjen Anom Kamenčić iz sela Jelaške kod Olova, a prema pričanju njenog sina Jerka, bila je daljnja rodica uglednoga franjevca fra Matije Divkovića iz sela Jelaške. U braku s Anom Filip je imao osmero djece od kojih je četvero umrlo još pri rođenju dok su ostali: Slavica, Emica – Ema, Ana i Jerko.

FILIP AŽDAJIĆ, GOSTIONIČAR

Čovjek koji je donio

prvi biljar u Sutjesku

Od zemljišnih parcela imali su jedan dio njive više kuće i jedan dio Ježevice iznad Kraljeve Sutjeske na kojoj je Filip sagradio pomoćni objekt od drveta – pčelinjak gdje se u slobodno vrijeme bavio pčelarstvom. Pored pčelinjaka u neposrednoj blizini imao je ozidan bunar kojeg je sam napravio.Tijekom vremena a uslijed dotrajalosti, koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća, pčelinjak se srušio kao i bunar.

Vareška epizoda Godine 1939. Filip Aždajić sa obitelji odlazi u selo Potoci kod Vareša za boljom zaradom. Tamo iznajmljuje kuću više Šišića pilane. Tu otvara ugostiteljski objekt te po narudžbama radnika pilane peče janjad na ražnju. U Vareš Majdanu imao je ugostiteljski objekt špiceraj i kavanu. I u Vareš Majdanu i selu Potoci prodavao je pivo koje je dolazilo u drvenim buradima a pilo se iz staklenih krigli. U objektima je držao dnevni tisak koji se u to vrijeme čitao na posebnim okvirima od trstike. Pored ovoga, u objektima su se mogli nabaviti i razni slatkiši posebno pakirani u luksuzne omote a bili su izloženi u posebnim staklenim teglama na drvenoj stalaži.Pred kraj II. Svjetskog rata počinje pomalo obolijevati. Godine 1945. vraća se u Sutjesku te zbog pretrpljenih ratnih trauma tu ubrzo i umire.Poslije Filipove smrti rad u njegovoj gostionici nastavlja supruga Ana s obitelji. Međutim, nove vlasti su joj nacionalizirali sav inventar među kojima i bilijar. Na neke intervencije inventar joj je povraćen. Gostionica s bilijarom je radila sve do 1948. godine, kada se u to vrijeme u Rudniku Kakanj zapošljavaju Filipove kćeri Ana i Emica – Ema. Kako više nije bilo potrebe za radom gostionice, ona se i zatvara.

SJEĆANJA NA KRALJEVU SUTJESKU I NJEZINE VRIJEDNE LJUDE 20.

STOLJEĆA:

Piše:Mijo Šain

- SLAVICA se udala za Ivu Klarića u selo Potoci kod Vareša- EMICA – EMA se udala za Dragu Markova koji je u to vrijeme bio učitelj u OŠ Kraljeva Sutjeska, a zatim se odselili u Brezu- ANA se udala za Dragu Župančića zvanog Dragec i Župan iz Kaknja i- JERKO koji se oženio mještankom Elzom Rodić, kćeri Joze Agustinova.

niz sokak

Djeca Filipa i Ane Aždajićs lijeva na desno:Jerko, Ana, Emica i Slavica

Marija Čabrić rođ. Aždajić i Filip Aždajić

Slavica Aždajić - Klarić



23

Stručnjak u svojim poslovima

Filipova supruga Ana ostala je upamćena kao vrijedna žena koja je držala do svog izgleda a nosila je crne dimije i platnene košulje raznih boja. Umrla je u Kraljevoj Sutjesci 1968. godine u 74. godini života. Pokopana je na groblju Trgovišće.U Kraljevoj Sutjesci i danas postoji Filipova kuća u nešto izmijenjenom izgledu. U njoj barem povremeno borave Filipovi unuci Filip, Davor, Miro, Bruno, Bernard i Lina s obiteljima čuvajući uspomene na svoje pretke.

JOZO AŽDAJIĆ, RADNIK, ZEMLJORADNIK, TRGOVAC

Jozo Aždajić, mlađi brat Filipa Aždajića, imao je kuću na kat, odmah uz bratovu, samo ih je zid dijelio.

Kuća u prizemlju je bila ozidana kamenom dok je gornji kat bio od ćerpića. Bila je pokrivena sarajevskim crijepom još iz vremena Austro- ugarske monarhije. Poslije I. Svjetskog rata radio je u Ljubljani u nekoj mljekari. Nezadovoljan ovim poslom, napušta ga i zapošljava se u željezari Vareš gdje radi kao livac.Pred sami početak II. Svjetskog rata zapošljava se pri željeznici u glavnoj radionici u Sarajevu.

Bio je oženjen Katom Radić, kćeri Bone Radića iz Kraljeve Sutjeske. S njom je u braku imao sedmero djece:1. CECILIJU – CICA, udala se za Jozu Pogarčića u Vareš2. GABRIJELA, oženio se Ivanom Ćar iz Čatića3. VERONIKU – VERU, udala se za mještanina Kazimira Kvesića4. ANTU– DOLETA, oženjen Snježanom5. ANU, udala se za mještanina Miju Jurjevića 6. ELVIRU, udala se za mještanina Vitomira – Vitu Kvesića 7. PERICU, umro u prvim godinama života u tijeku II. Svj. rata

Na radnom mjestu bio je vrlo stručan i dobro zarađivao i za svog života kupio zemljišne parcele: Ježevicu iznad Sutjeske kao i zemljišnu parcelu Strmac ispod Kr. Sutjeske na lijevoj obali rijeke Trstionice na kojoj je sagradio pomoćni objekt – štalu. Štala je bila u donjem dijelu sagrađena od klesanog kamena. Gornji dio pak bio je od drveta zvanog nalog dok je sve pokrio crijepom. U vrijeme kada je sagrađena, prije II. Svjetskog rata, bila je bolja od osamdeset posto kuća na sutješkoj općiniDa bi prehranio mnogobrojnu obitelj držao je krave i ovce a bavio se zemljoradnjom i voćarstvom.

Po pričanju onih koji su ga poznavali znao je ispeći veću količinu rakije od šljiva, te po dvadeset litara ponijeti u ruksaku preko brda od Kr. Sutjeske u Vareš gdje bi sve prodao.

Kobno bombardiranje Sarajeva 1944. U Kr. Sutjesci ostao je u sjećanju kao Jozo Matića koji je uvijek nosio građansko odijelo s obaveznom kravatom. U društvenom domu bio je zapažen kao dobar plesač na igrankama.

U braku sa svojom ženom Katom je živio samo šesnaest godina. Poginuo je u 40. godini života prilikom jednog od savezničkih bombardiranja Sarajeva, u studenom 1944. Pokopan je na groblju na Stupu odakle je 2000. godine tijelo ekshumirano i preneseno u groblje Trgovišće u Kraljevoj Sutjesci.

Poslije smrti muža Joze svu brigu o djeci je preuzele supruga Kata koja se zajedno s djecom grčevito borila za koru kruha. Usprkos materijalnoj oskudici, svoj djeci je dala osnovno obrazovanje. Sin Gabrijel je završio stolarski zanat kod sutješkog stolara Nikole Janjića u Kraljevoj Sutjesci, sin Anto je išao na zanat u Željezaru Vareš dok je kći Cecilija završila gimnaziju.

Jozina supruga je poslije njegove smrti živjela još čitave 53 godine. U sjećanjima mještana ostala je upamćena kao karakterna osoba i uzorita kršćanka. Ostala mu je vjerna sve do svoje smrti. Umrla je 1997. godine i pokopana je u groblju Trgovišće u Kraljevoj Sutjesci.I danas u Kraljevoj Sutjesci u izvornom obliku postoji kuća Joze i Kate Aždajić a u Strmcu još uvijek stoji njihova štala, kao spomen na ove vrijedne ljude.

Marija Čabrić rođ. Aždajić i Filip Aždajić

Slavica Aždajić - Klarić

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

24

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

24

Piše: Fra Bernardin Matić

KugaVelike epidemije 18. i 19. stoljeća

feljton

Lipnica skupa s G. Turbićima

25. 06. - 06. 10. 1815

BABAJIĆ

JUSIĆ

MARJANOVIĆ

ARTINOVIĆ

MATUSOVIĆ

PAVLOVIĆ

PETROVIĆ

STIJEPIĆ

ŠIMIĆ

JANJIĆ

JURJEVIĆ

ŠAIN ŠUNDUL TRMEŠIĆ

Kata, žena Mate st.Mato, sin MateManda, žena Mate ml.lija, sin MateStjepan, sin MateMarko, sin MateTomaMijoJakovJosip, sin JakovaKrižanManda,žena KrižanaIvan, sin Križana Ana, kći KrižanaJosip, sin KrižanaMatoDomin, sin MateNikolaLucija, žena NikoleAna, kći TomeMato, sin PetraMarijaMarta, kći MarkaBožo (Natalis)Ana, kći StjepanaMarija, kći PetraAnto, sin PetraNikolaMarija, žena NikoleMijo, sin NikoleKata, kći NikoleStjepan, sin NikoleKata, žena MarkaFranjo, sin MarkaIvan, sin MarkaAnđelko, sin MarjanaAnđa, žena PetraMijo, sin PetraIvan, sin PetraKlara, kći PetraRuža, kći PetraStjepanAna, žena StjepanaMarija, kći StjepanaStjepan, sin StjepanaDominik Mijo

Anđa, žena IlijeLucija, kći IlijeLucija, žena AnteJanja, žena AugustinaAna, žena AndrijeAndrija, sin AndrijeLucija, žena IlijeAnđa, kći IlijeRuža, kći AnteAnđelko, sin MateMato iz Borovice

603028951

201840 20505018156

353

8055 181

508

70261

36 35 8 5 250206

33012872

5050129

5088

303 mj.

4026501030

1/21/2

170

Lučići25. 06. - 06. 10. 1815

Epidemija 1814. -1815. Miljačići25. 06. - 06. 10. 1815

Poljani25. 06. - 06. 10. 1815

Pope24. 07. 1814 - 02. 02. 1815.

Sutjeska25. 06 - 06. 10. 1815.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

24

Obrazac upisa je ovakav: “In pago Trnovci - 85. Obiit Maria fi lia Simonis Andriich, Annorum 14” Radi preglednosti, ovdje su prezimena stavljena naprijed, poredana po abecedi i razvrstana prema selima, koja su također abecednim redom.

Ova je epidemija bila pogubnija od prijašnjih. Lako je to razumijeti: Narod, ionako siromašan i neuhranjen, još je zapao u veću bijedu. Mnogi za rad sposobni pomrli su. Neki su pobjegli iz naselja zbog straha od ponovne kuge, te su se potucali kojekuda. U takvu je situaciju nadošla pošast i harala nemilice.

U Matici Umrlih nije moguće pratiti razvoj, odnosno smirivanje epidemije, budući da ovaj put pokojnici nisu bilježeni prema datumima, nego prema selima i obiteljima, i to u tri skupine. Prva je skupina od 24. srpnja 1814. do 2. veljače 1815. godine; druga skupina obuhvata mjesece veljaču, ožujak i travanj 1815. godine; treća je skupina od 25. lipnja do 6. listopada 1815. godine. Pretpostavlja se da su u Maticu ubilježavani naknadno: već kako je koji od svećenika, nakon dugotrajnog boravka na terenu, dragovoljno izoliran od samostanske zajednice, konačno se vraćao i donosio svoj popis.



25



25

806030873

11 401

664

366250301

6020403554

301522321

174

40 40

42

401542

201

10

504015141255

2545

ŠOLA ŠOLIĆ

BRKIĆ FILIPOVIĆ

GABRIĆ JURIĆ MARJANOVIĆ NIKAČEVIĆ

TOPALOVIĆ

BJELAVČIĆ BRČINOVIĆ ČANANOVIĆ

KATIČIĆ KOVAČEVIĆ PAVIĆ RIJEŠNJAK

TOMIĆ

LOZANČIĆ

PERKOVIĆ POPOVIĆ

KRIŠKOVIĆ

PETROVIĆ

MARAČIĆ

ŠIMIĆ

JOSANOVIĆ

LAŽETIĆ

MARAČIĆ

RAVLIĆ

RUDELJ TOKMAKČIĆ TOMIĆ

JURJEVIĆ ŠUNDUL

TRGOVČEVIĆ

AntoIvka, kći AnteNikolaLucija, kći NikoleKaja, kći NikoleNikola, sin NikoleKata, žena IvanaToma, sin IvanaIvan, sin IvanaAna, kći IvanaIvanaIvanLucija žena IvanaIvan, sin IvanaKata, žena FranjeMarija, kći FranjeNikola, sin Franje

Ana, žena MartinaKata, kći MartinaJelena, žena FranjeAnto, sin FranjeKata, kći FranjeMarijan, sin Franje

Tomka, žena JosipaKata, kći JosipaMato, sin JosipaIvan, sin JosipaIvka, žena JureLucija, žena IvanaMatija, kći IvanaJuro, sin IvanaRuža, kći IvanaKata, kći IvanaManda, kći StjepanaMijoŠimo, sin MijePetar, sin MijeAnto, sin MijeAnđa, kći Mije Pavo, sin MarkaRuža, kći FilipaMarija, kći FilipaJosip, sin AnteNikola, sin AnteMarija, žena AndrijeMarija, kći TomeMijo, sin Andrije

Andrija, sin AndrijeAnđa, žena MatePetar, sin MateMarko, sin MateNikola, sin Mate IlijaMarta, žena IlijeAndrija, sin IlijeLucija, žena IvanaAnto, sin Marjana

581845 2082

55351918 1550602030107

4613403

106

4019122

603510532

284512 7 63

222012126

30203

1035753

40352

5016

JOVIĆ

MARTINOVIĆ TIKVIĆ

ZVONAR

BABIĆ

BRAVČEVIĆ

BUNOŽIĆ ĆURIĆ KOVAČ GRMAČIĆ

NIKAČEVIĆ

FILIPOVIĆ

KOVAČ

BAGAVAC

ĐONDRAŠ

JURIĆ

401510751

40251552

50353415107552

401060

50 25 13 415 5

1/24

603010 51025

353236111065

35 30 2

4510405013401510 4523201510451042

MatoKlara, kći MateNikola, sin MateKata, kći MateLucija, kći MateAna, kći Mate MarkoIvan, sin JakovaMarijan, sin JakovaRuža, kći JakovaIvka, kći JakovaRuža, punica JakovaAntoJelena, žena AnteMartin, sin AnteMarija, kći AnteMarta, kći AnteMatija, kći AnteRuža, kći AnteIvka, kći Ante

Šima, žena AnteAnto, sin AnteIlija, sin AnteStjepanMatija, žena AnteJeronim, sin AnteManda, kći AnteAna, kći AnteMarija, kći IvanaKata, kći MartinaAna, kći IvanaJosip, sin IlijeManda, žena IveMarija, žena JosipaLucija, kći JosipaIvan, sin JosipaRuža, kći StjepanaIlija

FranjoManda, žena FranjeLucija, žena JurePetar, sin JureKata, kći JureMarija, kći JureMijo, sin JureMatoMarija, žena MateLucija, kći Mate

NikolaDomin, sin NikoleManda, žena JureFranjoRuža, kći Franje AntoMijo, sin AnteMarijan, sin AnteManda, žena MarkaKata, kći MarkaAnđa, kći MarkaDominika, kći MarkaIvan, sin MarkaAna, žena IvanaFranjo, sin IvanaMijo

NikolaIlinka,žena NikoleIvka, žena IlijeKata, kći IlijeAnto, sin Ilije Ivana, kći Ilije

Franjo, sin TadijaFranjoKata, kći MatePetarAna, kći JosipaJosipNikolaMarija, žena NikoleMarta, žena MijeMarija, kći MijeAntoFranjo, sin AnteMarija, žena MijePavka, žena MarkaMario, sin MarkaKata, kći Marka

PetarFranjo, sin IvanaMarija, žena Franje? , Franjelija, sin FranjeMarija, kći FranjeAnto, sin IlijeAnđelko, sin JosipaAndrijaLucija, žena AndrijeMarija, kći AndrijeAnđa, kći AndrijeJosipAna, kći JosipaMarija, kći JosipaRuža, kći JosipaAnđa, žena MijeKata, kći MijeMijo, sin Ivana

PetarIvka, žena PetraAna, kći PetraIvan, sin PetraMato, sin PetraJosip, sin PetraKata, kći PetraIvanIlija

Lučići25. 06. - 06. 10. 1815

Miljačići25. 06. - 06. 10. 1815

Poljani25. 06. - 06. 10. 1815

Pope24. 07. 1814 - 02. 02. 1815.

RasnoII - IV mjesec 1815

Ričice24. 07. 1814 - 02. 02. 1815

Ričice25. 06 - 06. 10. 1815

Seoce25. 06 - 06. 10. 1815

Slagoščići25. 06. - 06. 10. 1815

Slapnica24. 07. 1814 - 02. 02. 1815

Slapnica25. 06. - 06. 10. 1815.

Sutjeska24. 07. 1814 - 02. 02. 1815



25

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

26

zdravlje

RAK PLUĆAI NAVIKA PUŠENJA UZROK RAKA PLUĆA

U više od 90% slučajeva, pojava plućnog raka povezana je sa navikom pušenja. Ova povezanost je dokazana u brojnim znanstvenim studijama. Relativni rizik od nastanka raka pluća kod pušača povećava se oko 13 puta. Dokazana je i povezanost pasivnog pušenja i povećanog rizika u odnosu na nepušače.

Prvi znanstveni dokazi o štetnim učincima pušenja pojavljuju se sredinom prošlog stoljeća. Engleski liječnici R. Doll i A.B. Hill 1952. godine dokazuju uzročnu povezanost pušenja i karcinoma bronha i pluća, infarkta miokarda i kronične opstruktivne bolesti pluća. Američka zdravstvena služba (Surgeon General’s Report on Smoking and Health) 1964. godine objavljuje izviješće o pušenju kao rizičnom faktoru koji znatno pridonosi morbiditetu i smrtnosti od niza bolesti. Godine 1975. pušenje duhana je uneseno u međunarodnu klasifi kaciju bolesti, ozljeda i uzroka smrtiDuhanski dim je plinovita smjesa oko 4.000 različitih kemijskih tvari koje nastaju nepotpunim izgaranjem duhana. Najštetnije među njima su nikotin, ugljični monoksid i katrani. Katrani u duhanskom dimu djeluju kancerogeno. Količina unesenog katrana raste sa brojem popušenih cigareta i duljinom pušačkog staža, a s njima i rizik od razvoja raka pluća. Rizik u muškaraca koji puše dvije kutije cigareta 20 godina povećava se 60 do 70 puta u odnosu na nepušače. Življenje u istom prostoru s pušačem i pasivno pušenje (izloženost duhanskom dimu) povećavaju za 30 % rizik u odnosu na nepušače. Veličinu ovog javnog zdravstvenog problema ilustrira podatak Svjetske zdravstvene organizacije da danas naviku pušenja ima 1.300.000.000 ljudi i

približno 5.000.000 godišnje umire od posljedica te navike. Pušenje je tako postalo najsmrtonosnija pandemija današnjice. Osim pušenja, karcinogeni učinak imaju i industrijski i drugi zagađivači okoliša (radon, azbest, radioaktivna prašina itd.).

ZNACI I SIMPTOMI RAKA PLUĆA

Znaci i simptomi su posljedica rasta primarnog ili metastatskog tumora u plućnom tkivu ili dišnim cijevima. U ranom stadiju rak obično ne uzrokuje simptome. Pojava simptoma upućuje na teži stupanj bolesti. Bolesnici se javljaju u službu zdravstvene zaštite tek nakon dužeg trajanja poteškoće ili nakon pojave krvi u iskašljaju. Najčešći simptomi su dugotrajan kašalj, nedostatak zraka, zviždanje u prsima, hripanje, bol u prsima, krvav ispljuvak, ponavljane upale pluća ili bronhitisi, gubitak apetita i tjelesne težinu i dr.

Dijagnostički postupci (radiološke, endoskopske, citološke, biopsijske i druge metode) i liječenje (kirurški zahvati, kemoterapija i radioterapija) u nadležnosti su multidisciplinarnog tima liječnika. Prognoza ovisi o kliničkom stupnju i tipu raka.

PREVENCIJA

Loša prognoza u većine bolesnika zahtijeva usmjeravanje napora prema uklanjanju rizičnih faktora i screening programima. Duhan je danas najrasprostranjeniji karcinogen, a rizik od pušenja duhana iznimno je visok u svim životnim dobima i zahtijeva velike napore u sprječavanju i odvikavanju od pušenja, posebice kod djece, jer se ovisnost o cigaretama pojavljuje u tinejdžerskoj dobi. Udisanjem duhanskog dima unosi se oko 4.000 različitih kemikalija koje djeluju podražajno, toksično, kancerogeno i psihoaktivno, što je imperativ za prestanak pušenja i izbjegavanje pasivnog pušenja. Potrebno je usvojiti rutinski screening pojedinca koji pripada visokorizičnoj skupini (muškarac stariji od 45 godina koji puši 40 ili više cigareta dnevno) u cilju ranog otkrivanja bolesti.

1. Samo jedna popušena cigareta skraćuje život za 10,7 minuta, više vremena nego je potrebno za njeno pušenje.2. Cijena jedne kutije cigareta iznosi 3,5 sati života manje.3. Pušenje cigareta je odgovorno za 90% karcinoma pluća.4. Prestankom pušenja, rizik od obolijevanja se dramatično smanjuje, a 10-15 godina nakon prestanka pušenja rizik je sličan riziku nepušača.

Piše: prim. dr. Željko Martinović kirurg



27

ČATIĆI U prvoj polovici veljače na čatićkom sportsko-rekreacijskom centru Čimen postavljena su nova rasvjetna tijela. U akciji poboljšanja elektrifi kacije sportskih terena za nogomet, košarku i odbojku postavljeno je osam novih rasvjetnih tijela koje je osigurao OO HDZ-a Kakanj, a pozdravili su je najviše stalni korisnici terena – sportski rekreativci. SV online

Obitelj utemeljena na braku između muškarca i žene istinska je i osnovna jezgra ljudskoga društva te svih ljudskih zajednica u prošlosti i u budućnosti.

Ne smijemo zaboraviti da je brak institucija koju je u trenutku stvaranja muškarca i žene ustanovio sam Stvoritelj: «Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: plodite se i množite i napunite zemlju…» (Post, 1, 27-28). S kršćanskog motrišta brak i obitelj su Božje ustanove. Bog je stvorio muškarca i ženu i namijenio im zajednički život u dvoje, da budu jedno tijelo i da stvaraju nove živote.

Izvor obitelji je, dakle, sam Bog. Kada je Bog iz ljubavi na svoju sliku stvorio čovječanstvo, u srce muškarca i žene upisao je poziv, a time i sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva. Taj se poziv ostvaruje na specifi čan način u braku. On je konkretizacija dublje istine o čovjeku, njegovu biti na sliku Božju. Brak je imperativ života civiliziranog čovjeka. Duboko je društveno, biološki, religijski, moralno i pravno utemeljen. Zato današnji papa upozorava da nitko nema pravo brak i obitelj smatrati jednostavnim ‘’proizvodom povijesnih okolnosti’’, ili pak nekom nadstrukturom koja je ljudskoj ljubavi nametnuta izvana.

Potaknut situacijom u kojoj se nalaze današnje obitelji, Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.), u dokumentu Radost i nada, o Crkvi u suvremenom svijetu, također je istaknuo, među mnogim pitanjima koja danas zabrinjavaju sve ljude, na poseban način potrebno je spomenuti brak i obitelj jer, prema riječima Sabora, «spas osobe te ljudskog i kršćanskog društva usko je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici» (br. 47). Sabor govori o braku i obitelji zajedno, jer su obadvije ustanove međusobno povezane i jedna na drugu usmjerene.

Obitelj je prva škola društvenih kreposti bez kojih društvo ne može opstati: slobode, odgovornosti, pravednosti, međusobnoga prihvaćanja, dijeljenja materijalnih dobara i solidarnosti. Sve one vrline koje društvo cijeni i želi promicati rađaju se i nadahnjuju ponajprije u obitelji. Već sama zdrava obitelj, stoga, samim svojim postojanjem, svojim vrednotama, nastojanjem i svjedočanstvom znači izuzetno važan doprinos obitelji društvu. Obitelj je tako ishodište i ideal obnove samoga društva koje često nagrizaju netolerancija, nasilništvo, ovisnosti. Kako ističe papa Ivan Pavao II. u pobudnici „Obiteljska zajednica’’ (22. studenoga 1981.), obitelj je «kolijevka i najdjelotvornije sredstvo za očovječenje i uosobljenje društva» (br. 43). Tako je obitelj ishodišna ljudska zajednica koja stoji u samim temeljima društva. Stoga presudnu važnost ima sam temelj obitelji, koji počiva na vjernoj i nerazrješivoj ljubavi, jer se odnosi u obitelji nužZa kršćane obitelj je ‘kućna Crkva’ ili Crkva u malom, to jest osnovna stanica Crkve. U tom smislu i obnova Crkve počinje s obnovom obitelji. Obitelj je, zajednica osoba, najmanja društvena stanica i kao takva temeljna ustanova za život svakog društva.

U ‘’Povelji o pravima obitelji’’ koju je Sveta stolica objavila g. 1983. a koja je i danas aktualna i suvremena, ističe se da je obitelj temelj ljudskoga društva. Ona ima svoj vlastiti društveni identitet i treba biti prihvaćena kao društveni subjekt (br.17). Odnos između obitelji i društvene zajednice je uzajaman. Kao zajednica ljubavi i života obitelj je društvena stvarnost, u društveni život čvrsto uklopljena kao «suvereno (samostalno) društvo» (br. 17). Prava obitelji tijesno su povezana s pravima čovjeka (br. 17). Zato, ne samo da obitelj služi društvu nego i društvo – organski i životno vezano uz obitelj – ima obvezu promicanja, zaštite i djelatne pomoći obitelji u ostvarenju njezina poslanja – za društvo.

Svijest društvene zajednice o važnosti obitelji pronalazi svoj izričaj u zakonima o braku i obitelji. Društvo je dužno osigurati takve ćudoredne, odgojne, zakonske, društvene i ekonomske uvjete koji će primjereno štititi i pomagati bračnu i obiteljsku zajednicu te podupirati osnovne vrednote obitelji. Zbog toga je veoma važno da društvena zajednica promiče zdravu obitelj utemeljenu na braku muškarca i žene.

Piše: fra Bono Tomić

KRŠĆANSKI POGLED NA ZNAČENJE OBITELJI ZA ZAJEDNICU

Brak – imperativ života civiliziranog čovjeka

Društvo ne može opstati bez obitelji

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

28

Pripremila: Marijana Šapina

PITA S BIJELIM MESOM

PripremaSkuhati krumpir u ljusci i propasirati. Umutiti maslac sa 3 žumanjca, dodati pasiran krumpir i 3 žlice brašna. Sve izmiješati, pa dodati u to 3 umućena bjelanca i posoliti.Na ulju propržiti sitno sjeckan crveni luk i na sitne komadiće isjeckanog bijelog mesa.Kada je meso uprženo dodati sol i papar.U vatrostalnu posudu namazanu s malo ulja ili maslaca lijevati pola smjese od krumpira. Preko politi s mesom, pa s drugom polovinom tijesta. Preliti sa umućenim vrhnjem i 2 jaja. Ispeći na 200 stupnjeva.Odozgor, kada je pečeno, naribati malo sira.

POTREBNO JE:400 gr.

bijelog pilećeg mesa,1 glavica

crvenog luka, sol, papar, ulje, 1 kg krumpira, 3 žlice brašna,

5 jaja, 20 gr maslaca,

vrhnja 200 gr i malo bijelog sira

sutješki kuhar

PARIŠKE BANANICE

Jesenje drveće

PripremaUmutiti: 3 bjelanjka s 300 gr šećera u prahu u čvrst snijeg,dodati 300 gr mljevenih oraha, 2-3 kapi octa ili soka od limuna i1 žlicu brašna. Špricom za tulumbe na podmazan i brašnom posut lim ili aluminijsku foliju istiskivati male štapiće.Peći oko 25 min na 150 stupnjeva da ne pregori.Krema: 3 žumanjka, 1 žlicu šećera i 120 gr brašna skuhati u 5 dcl mlijeka.Krema mora biti dosta gusta.Ohladiti i ohlađeno pomiješati s umućenim 1 margarinom i 150 gr šećera u prahu. Staviti u špricu i špricati preko pečenih štapića.Svaku poprskati s rastopljenom čokoladom.



29

Jesenje drveće



Jesenji pejzaž

Kada drveće s jeseni počne da mijenja boju pokušaj da ga nacrtaš pastelama. One

su dobre za crtanje pejzaža zato što su mekane i lako se međusobno stapaju.

Pastelama se najbolje crta na papiru u boji, a crtež će ti najbolje uspjeti ako upotrijebiš

debeli papir koji nije sasvim gladak.

4. Svaku od krošnji osjenči tamnijom bojom i pusti da se boje međusobno stapaju.

5. Nanesi pojaseve žute, narandžaste i zelene boje tako da djeluju kao polja u prvom planu slike.

6. Preko njih izvuci kose kratke crte narandžastom i smeđom bojom. U prvom planu kose crte treba da su duže.

7. Upotrijebi crnu pastelu da iscrtaš crtu u podnožju drveća, a potom nacrtaj debla i grane drveća.

1. Svijetloplavom pastelom nanesi osnovnu površinu neba. Ostavi nepopunjene prostore za drveće.

2. Nanesi male površine blijedoplave boje a potom ih pokrij potezima tamnoplave.

3. Nanesi površine za krošnje drveća žutom, narandžastom ili pastelom boje hrđe.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

30

Iako danas preovladava mišljenje kako je o ukusima bolje ne raspravljat, kako ukus nije zasebna kategorija o kojoj bi

estetika trebala voditi više računa, smatram da treba podvući crtu u razlikovanju ukusa i neukusa u različitim aspektima društvenog života.Tradiconalni nakit sutješkog kraja uistinu je prava umjetnost. Proizvod je to majstora kujundžija koji su s toliko volje, želje, strpljenja umjetnosti radili taj nakit vlastitim rukama. Svi mi, bar iz sutješkog kraja, imam taj nakit u starim sanducima kod svojih baka. Ipak za većinu je to nesto staromodno nesto što nije odraz ni kulture ni vremena u kojem živimo.

Ali zar toliko malo uskusa imamo?Zar ne znamo koliku povijesnu a sada i tržišnu vrijednost taj nakit danas ima? Zar ga ne bi trebali predstavljati s ponosom na svim mjestima i u svim prilikama? Nema potrebe da to bude nakit koji se isključivo nosi uz tradicionalnu narodnu nošnju. Potrebno je u njemu naći jednu dublju i višu vrijednost. Zato neka vas ne iznenadi podatak da jedan kovani križ u Sarajevu na Baščaršiji košta 1.500 KM! Uistinu fi na cifra! Uz to se odmah nadoveže i tumačenje: „ kako je to nakit od kraljice Katarine i kako ga je vrlo teško pa gotovo i nemoguće više igdje pronaći...“

Budimo svjesni onoga što imamo, što je dio naše kulturne baštine, kako se ne bi izgubili u bezvrijednom blještavilu masovne kulture a to je kič!I na kraju sve je to stvar izbora. Da li prepoznati pravu vrijednost koja je dugovječna ili se okrenuti proizvodima potrošačkog društva i kulturne industrije današnjice?! O izboru odlučujemo sami.

I.F.

SUTJEŠKIFRATAR I

SPISATELJ(NA SLICI)

SCENARIJ

ARG. TENORMARCELLO

I E

NOMENNESCIO

(skr.)

ADOLFODMILJA

AUTO-OZNAKA ZA NJEMAČKU

IZUDINODMILJA

JEDANINTERNET-SKI PRE-

TRAŽIVAČ

RASTAVNIVEZNIK

TVORNICAULJA

ČEPIN(skr.)

JARAMI

KORIST

SJAJILO

AZOT

DRŽAVNABLAGAJNA

MITSKILETAČ

TALIJANSKIGLUMACFRANCO

TELUR

NAPAD

PRODUKTRESPIRA-

CIJE

MI, ...,NAMA

KUMOVAŽENA

SUDIONIKREVOLUCIJE

RIMSKOMUŠKO IME

"NORD"

NOGOMETAŠBREITNER

TALIJANSKINOG. KLUB

STAVLJASE U JUHU

KISELJAČKIPATRON

KALORIJA(skr.)

POVREDA

POSLATI NASVE STRANE

RIJEKA NASJEVERU BiH

FOLKPJEVAČ

RASTAVNIVEZNIK

TRG. PODU-ZEĆE (skr.)

KISIK

FOSFOR

ISPOSNIK

DIO TENIS-KOG MEČA

STOJIISPRED R

MESOSRNE

TENISKIREKVIZIT

VRSTAPAPIGE

SVAKOME PO NJOJ

PROIZVO-ĐAČI

SLANINEALEKSANDAR

ODMILJAVRSTAVINA

PI, ...,SIGMA

KUĆNIPRITVOR

LIVADA(tur.)

VRSTATABLETE

PROŽDR-LJIVAC

BERINOVAIMENJAKINJA

NIJEMLAD

I DESNOI DOLJE JE

MILANO

KUHINJSKIREKVIZIT

NOGOMETNISTADIONI

PLAVETNILO

AUSTRIJA

UREDNIKTV KISS,MLADENS.V.

RJEŠENJE SKANDINAVKE, vodoravno: a, filmska priča, revolucionar, a, alaman, tit, berina, opera, tereni, star, n, rezanac, una, nn, razaslati, adi,rule, cal, respirat, ili, d, p, sjaj, izo, rana, nas, n, tp, msn, erar, ali, te, o, tuč, ikar, iga, nero, ćar, atak.

MERMER HALJINIĆI

IZRADA SPOMENIKA,

POPRAVKA I ODRŽAVANJE IZRADA STEPENIŠTA

SAMOSTALNA KAMENOREZAČKA RADNJA

Vjenčanje Manuele rođ. Lukić iz Ratnja i Marija Grgić iz Kaknja“Upoznali smo se u Švedskoj gdje sada živimo. Prošlog ljeta smo se odlučili vjenčati u Kraljevoj Sutjesci, a svoje predivne trenutke s tog događaja podijeliti s vama.”

FO

TOG

RA

FIJA

BR

OJA

O NAŠIM VRIJEDNOSTIMA

Naš tradicionalni nakit prava je umjetnost

zanimljivosti

AUTORNAŠEG

FELJTONA



31

MERMER HALJINIĆI

IZRADA SPOMENIKA,


MERMER HALJINIĆI

SAMOSTALNA KAMENOREZAČKA RADNJA

vl. Zvonko CrepuljaTel. 032 777 211

Mob. 061 755 377

IZRADA SPOMENIKA,


SAMOSTALNA TRGOVINSKA RADNJA

SAMOSTALNA TRGOVINSKA ČATIĆI

Telefon:032 775 301

PODUZEĆE ZA PROIZVODNJU PVC STOLARIJE

NJEMAČKI PROFIL petokomorni, šestokomorniSIGURNOSNI OKOV ključanje sa svih stranaIZO STAKLO sa ili bez argonaVIŠEGODIŠNJE ISKUSTVO stručnog kadra i radnika NAJPOVOLJNIJE CIJENE uvjerite se

IDEALd.o.o. Kakanj ZGOŠĆANSKA B.B.

TEL/FAX 00387 32 556 927 CENTRALA GSM 00387 61 262 069GSM 00387 61 361 797GSM 00387 63 899 288

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 21.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

32

Documents

SUTJESKI VJESNIK BROJ 21