Click here to load reader

Huston Smith - Svjetske religije.pdf

  • View
    325

  • Download
    157

Embed Size (px)

Text of Huston Smith - Svjetske religije.pdf

  • BU&CW

    ~ 1 ~

  • BU&CW

    Huston Smith

    Svjetske religije S engleskoga prevela Marija Perii Znanje

    ~ 2 ~

  • BU&CW Naslov originala Huston Smith The Worlds Religions Copyright 1991. Huston Smith, 1958. Huston Smith, 1986. Huston Smith Published by arangement with HarperCollins Publishers

    ~ 3 ~

  • BU&CW

    Za Alice Longden Smith i

    Wesleyja Morelanda Smitha, misionare u Kini tijekom 42 godine

    Kad promatram sveti liao wo,1 misli mi se vraaju Onima koji su me zaeli, odgojili me i sad su umorni.

    Vratio bih dobrostivost koju su mi dali, Ali ona je poput neba: ne moe se dosegnuti.

    1 Vrsta trave koja simbolizira roditeljstvo.

    ~ 4 ~

  • BU&CW

    ivot religije u cjelini je najvanija funkcija ljudskoga roda. William James Sutina obrazovanja je da bude religijsko. Alfred North Whitehead Trebaju nam odvanost i namjera da bismo potraili savjet i profitirali od tradicija mudrosti ljudskoga roda. E. F. Schumacher Godine 1970. pisao sam o posttradicionalnom svijetu. Danas vjerujem da samo ivue tradicije ine moguim imati uope svijet. Robert N. Bellah

    ~ 5 ~

  • BU&CW

    Uvodna rije Ponovljeno izdanje ove knjige podudara se s etrdesetom

    obljetnicom prvog izdanja i dovodi me u posebno raspoloenje. Da se nalazim na pentekostalnom sastanku zajednikog svjedoenja na nekolicini kojih sam kao djeak bio u Missouriju i Arkansasu podigao bih se i svjedoio. Znamo kako najee izgledaju ta svjedoenja. Imaju tri dijela. Prvi dio: Nitko nije bio tako duboko u blatu poput mene. Drugi dio: Ali pogledajte me sad, izreeno sa irokim osmijehom i uspravna dranja koje zrai samopouzdanjem i samopotovanjem. Potom slijedi najvanija izjava: Ali ne mojom zaslugom! Sve je stiglo Odozgor. Ovaj dio Odozgor zadrat u za sebe, ali objeruke prihvaam priliku da obrazloim dio ne mojom zaslugom.

    Da me postaja televizijska mrea St. Louis, koja se razvila u Public Broadcasting System, nije u svojoj drugoj godini rada pitala da pripremim televizijsku seriju o svjetskim religijama, nisam siguran da bih ikada napisao knjigu o toj temi. Poduavao sam religije, ali imao sam druge prioritete za pisanje. Reakcija televizijske publike na tu seriju promijenila je moje prioritete. Dakle, nije bila moja inicijativa.

    ak i da sam ipak u nekom trenutku napisao knjigu o toj temi, to ne bi bila ova knjiga. Bila bi u standardnom obliku prirunika s uobiajenom itateljskom publikom i ivotnim vijekom tog anra. Meutim, prvi nacrt moje knjige predstavljen je televizijskoj publici, a redatelj serije nikad mi nije doputao da zaboravim tu publiku. Ovo nije uionica iz koje ti publika ne moe pobjei, stalno je ponavljao. Izgubi li njihovu pozornost na trideset sekundi, promijenit e program i nee ih dobiti natrag. Dakle, naznai injenice ako ba mora profesor si pa mora govoriti o injenicama. Ali odmah ih ilustriraj, nekim primjerom, anegdotom, komadiem poezije, neim to e tu injenicu povezati sa stvarima s kojima se publika moe

    ~ 6 ~

  • BU&CW poistovjetiti. Taj savjet koji se tada vie inio kao zapovijed odigrao je presudnu ulogu. Postoje brojne knjige o svjetskim religijama koje su na svoj nain bolje od moje. Ali ako nisu stekle publiku kakvu moja knjiga ima, to je zato to nisu izrasle iz televizijske serije s neizmjerno mudrim redateljem poput Maya Simona. Pravo je udo da smo nakon svih ovih godina ostali dobri prijatelji, budui da jo uvijek ne mogu izbaciti iz glave njegove zajedljive primjedbe na probama mojih emisija. Meni ne zvui pretjerano uzbudljivo, rekao bi Mayo, to je znailo povratak doraivanju teksta. Opet, ne mojom zaslugom.

    Da se feministiki pokret ne mojom zaslugom, unato otrim podbadanjima moje ene nije pojavio, ovjekove religije (kako je glasio izvorni naziv knjige) nikad ne bi bile preraene tako da ukljuuju oba roda, a rije ovjek ne bi bila izbrisana iz naslova. Vana posljedica tog preureivanja knjige bila je prilika da izvornom tekstu dodam stvari koje sam nauio u trideset godina dodatnog uenja. Posebno mi je drago to neu otii u grob a da sam iza sebe ostavio knjigu o religijama koja izostavlja njezine iskonske, usmene i plemenske lanove.

    Da direktori Labyrinth Publishinga iz Londona i Harper San Francisca nisu odluili kako je sazrelo vrijeme za knjigu o velikoj svjetskoj umjetnosti religioznosti i pitali me da skratim Svjetske religije kako bi posluile kao popratni tekst, Ilustrirane svjetske religije ne bi se nikad pojavile. Ponovno, ne mojom zaslugom.

    Naposljetku, bez HarperCollinsa koji je paljivo vodio knjigu na svakom koraku njezine odiseje, teko mi je uope zamisliti da bi se dogodila ova sretna prigoda etrdesete godinjice tiskanja prvog izdanja. Nedavno sam, pregledavajui stare papire, naiao na pismo koje mi je 1958. napisala prva urednica knjige Virginia Hilu kad je knjiga prvi put objavljena i najbolji nain kojeg se mogu dosjetiti, koji e doarati to brino vodstvo, jest citirati zavrni paragraf pisma:

    Tijekom ljeta ponovno sam nekoliko puta proitala vau knjigu. Kad budete star ovjek, sigurna sam da ete na njezina autora gledati s mnogo privrenosti, divljenja i potovanja.

    ~ 7 ~

  • BU&CW I gledam, pod uvjetom da je dio ne mojom zaslugom vrsto na mjestu. Huston Smith Berkeley, Kalifornija prosinac 1998.

    ~ 8 ~

  • BU&CW

    Predgovor

    drugom amerikom izdanju U godinama koje su prole od prvog izdanja ove knjige ljudi su postali osjetljiviji na rodnu pristranost u jeziku i zato sam izvorni naslov knjige ovjekove religije promijenio u Svjetske religije. Nijedna knjiga ne moe ukljuiti sve religije svijeta. Ovdje su one najvanije utvreno prema njihovoj dugovjenosti, povijesnom utjecaju i broju trenutanih sljedbenika obraene pojedinano, a manje, plemenske religije uvrtene su kao skupina. Osim prelaska na rodno-ukljuiv jezik, dodao sam i kratku biljeku o sikhizmu i ulomke o tibetanskom budizmu te sufizmu, mistinom pravcu islama. Umetnut je ulomak o konfucijanskom projektu, taoistiki materijali znaajno su preraeni, poglavlje o idovstvu sad ukljuuje ulomak o mesijanizmu, a povijesni je Isus detaljnije obraen.

    Dodao sam i kratko zakljuno poglavlje o usmenim tradicijama, djelomice kako bih naglasio da su povijesne religije kojima se knjiga bavi novijeg podrijetla jer je veinu ljudske povijesti religija postojala u plemenskom i gotovo bezvremenskom obliku. Meutim, drugi vaan razlog je omoguiti nam da potvrdimo svoju ljudsku prolost. Posljednjih desetljea oivljena je zabrinutost za enski rod i zemaljsku kuglu, zabrinutost koju su povijesne religije (s iznimkom taoizma) nerijetko gubile iz vida, ali koje su sauvane kod plemenskih religija.

    Donekle neformalan premda ne i neozbiljan ton knjige proizlazi iz injenice da je nastala iz televizijske serije na dananjoj mrei Public Broadcasting System. Kad ve spominjem seriju, ponovno u izraziti svoju zahvalnost producentu Mayu Simonu za uspjeh u komunikaciji koji knjiga ostvaruje. Cilj knjige ostao je isti kao i onaj

    ~ 9 ~

  • BU&CW koji smo odredili za seriju: odvesti inteligentne laike u srce velikih i trajnih svjetskih vjerovanja do toke u kojoj e moi vidjeti, ak i osjetiti, zato i kako ta vjerovanja usmjeravaju i motiviraju ivote onih koji ive u skladu s njima. Huston Smith Berkeley, Kalifornija svibanj 1991.

    ~ 10 ~

  • BU&CW

    I. Toka polaska Iako su mi pojedinci koje u njima spominjem sad samo uspomena, drugo izdanje ove knjige poinjem s etiri paragrafa objavljena u prvom izdanju. Ove poetne reenice piem na dan koji se diljem kranskoga

    svijeta slavi kao Nedjelja svjetske zajednice krana. Propovijed na misi na kojoj sam jutros bio govorila je o kranstvu kao svjetskoj pojavi. Od blatnih koliba u Africi do kanadske tundre, krani danas klee kako bi primili elemente svete euharistije. Doista dojmljiva slika.

    Ipak, dok sam napola sluao propovijed, misli su mi odlutale prema irem drutvu tragaa za Bogom. Pomislio sam na Jemenske idove koje sam gledao est mjeseci prije u sinagogi u Jeruzalemu: tamnoputi mukarci koji sjede bez cipela i prekrienih nogu na podu zaogrnuti molitvenim alovima kakve su njihovi preci nosili u pustinji. Oni su danas tamo, barem kvorum od deset mukaraca, ujutro i naveer, njiui se naprijed i natrag poput jahaa deva dok recitiraju Toru, slijedei obrazac koji su nesvjesno naslijedili iz stoljea kad je njihovim oevima bilo zabranjeno jahati pustinjske konje pa su kao kompenzaciju razvili ovo oponaanje. Yalcin, muslimanski arhitekt koji me proveo Plavom damijom u Istambulu, dovrio je svoj ramazanski post koji je zapoeo dok smo bili zajedno, ali i on se danas moli, pet puta na dan dok se prostire prema Meki. Swami Ramakrishna, u svojoj maloj kui pokraj Gangesa u podnoju Himalaje, danas nee govoriti. Nastavit e pobonu tiinu koje se, uz iznimku od tri dana svake godine, pridrava ve pet godina. U ovo doba dana U Nu vjerojatno odrauje izaslanstva, krize i sastanke u vladi koji su u opisu radnoga mjesta premijera, ali jutros od etiri do est sati, dok je svijet jo spavao, on je takoer bio sam s Vjenim u privatnosti budistikog hrama pokraj svoje kue u Rangoonu. Dai Jo i Lai San, zen-redovnici u Kyotu, bili su sat ispred njega. Budni su od tri sata ujutro i do jedanaest

    ~ 11 ~

  • BU&CW sati naveer veinu dana provest e sjedei nepomino u lotosovu poloaju dok intenzivnom zadubljenou pokuavaju uroniti u Budha-prirodu smjetenu u sreditu svojega bia.

    Rije je o vrlo neobinoj druini, tragai za Bogom u svakoj zemlji podiu svoje glasove prema Bogu cijeloga ivota na najrazliitije mogue naine. Kako to zvui odozgor? Poput zbrke ili se svi glasovi stapaju u neobinom, nadzemaljskom skladu? Predvodi li jedna vjera pjesmu ili svi dijelovi sudjeluju u kontrapunktu i antifoniji ako ve ne u zvunom zboru?

    Ne moemo znati. Sve to moemo jest pokuati pomno sluati i posvetiti punu pozornost svakom glasu dok se obraa boanskom.

    Takvo sluanje definira svrhu ove knjige. Moda emo se zapitati je li ta svrha preiroka. Religije o kojima namjeravamo govoriti zaokruuju svijet. Njihove povijesti seu tisuama godina unatrag i danas nadahnjuju vie ljudi nego ikada prije. Je li ih mogue sluati ozbiljno u okviru kompasa jedne knjige?

    Odgovor je potvrdan jer emo sluati dobro definirane teme. Moramo ih nabrojiti odmah na poetku jer bi inae slike koje izrone iz ovih stranica mogle biti iskrivljene.

    1. Ovo nije prirunik iz povijesti religija. To objanjava nestaicu imena, datuma i drutvenih utjecaja u tekstu koji slijedi. Postoje korisne knjige koje se usredotouju na takav materijal.1 I ova je mogla biti popunjena injenicama i brojkama, ali njezina namjera nije, uz svoju glavnu zadau, baviti se i zadaom nabrajanja. Povijesne su injenice ograniene na minimum potreban za smjetanje ideja na koje je knjiga usredotoena u odreeno mjesto i vrijeme. Uinio sam sve to je bilo mogue kako bih iskljuio enciklopedijsku uenost ona mora osigurati vrste temelje, ali ne smije zakloniti teme koje knjiga zapravo istrauje.

    2. ak i u podruju znaenja ideja, knjiga ne pokuava dati zaokrueni pogled obuhvaenih religija jer svaka od njih u sebi nosi previe razliitosti da bi sve bile predstavljene u jednom poglavlju.

    ~ 12 ~

  • BU&CW Sjetimo se samo kranstva. Rimokatolici imaju ukraene katedrale dok kvekeri ak i tornjeve smatraju oskvrnuem. Postoje kranski mistici i krani koji odbacuju misticizam. Postoje kranski Jehovini svjedoci i kranski unitaristi. Kako je mogue u jednom poglavlju rei to kranstvo znai svim kranima?

    Odgovor je, naravno, da to nije mogue selekcija se ne moe izbjei. Pitanje s kojim se autor suoava nije treba li odabrati izmeu razliitih stajalita, pitanje je koliko stajalita predstaviti i koja. U ovoj je knjizi odgovor na prvo pitanje ekonomian: pokuao sam bolje prikazati nekoliko religijskih stajalita, a ne nabrajati sve postojee. U sluaju islama to je znailo zanemarivanje podjela na Sunite i iite te tradicionalnog i modernog, dok sam razliite stavove prema sufizmu ipak zabiljeio. Kod budizma sam razlikovao njegove hinayanske, mahayanske i vajrayanske tradicije, ali velike kole unutar mahayane su zaobiene. Navodio sam najvie tri podvrste kako drvee ne bi zaklonilo umu. Recimo to ovako: kad biste inteligentnom i zainteresiranom, ali zaposlenom Tajlananinu pokuali opisati kranstvo, koliko biste denominacija ukljuili u opis? Bilo bi teko zanemariti razlike izmeu rimokatolika, pravoslavaca i protestanata, ali vjerojatno ne biste ulazili u razliku izmeu baptista i prezbiterijanaca.

    Kad je rije o pitanju koje poglede predstaviti u knjizi, orijentirao sam se prema relevantnosti koju ti pogledi imaju za pretpostavljenog itatelja. Na utvrivanje te relevantnosti utjecale su tri okolnosti. Prva je pitanje brojki. Postoje vjere s kojima bi svaki ovjek trebao biti upoznat jednostavno zato to stotine milijuna ljudi ivi prema njima. Druga okolnost bila je relevantnost u odnosu na suvremeni um. Najvanija korist koja moe proizii iz ovakve knjige jest pomo u ureenju itateljeva vlastitog ivota i zato sam dao prednost onome to (s opreznom, ali i vrstom sigurnou) moemo smatrati suvremenim izrazima tih religija. Trea je okolnost univerzalnost. Svaka religija zdruuje univerzalna naela s lokalnim posebnostima. Univerzalnosti, kad se izdvoje i razjasne, govore o onome to je

    ~ 13 ~

  • BU&CW openito ljudsko u svima nama. Lokalne posebnosti, bogate mjeavine obreda i legendi, strancima je teko razumjeti. Jedna od obmana racionalizma je da su univerzalna naela religija vanija od obiaja i obreda koji ih hrane. Izjaviti takvo to je kao tvrditi da su grane i lie vaniji od korijenja iz kojeg stablo raste. Meutim, za ovu knjigu naela su vanija od konteksta, ako ni zbog kojeg razloga onda zato to je autor knjige proveo godine i godine radei s njima.

    Proitao sam knjige koje su oivile upravo kontekste: Karta treeg razreda Heather Wood za Indiju, Moja zemlja i moj narod Lin Yu-tanga za Kinu i Stara zemlja Shaloma Rabinowitza za idove iz istone Europe. Moda e jednoga dana netko napisati knjigu o velikim religijama koja e ih ukorijeniti u njihovu drutvenu okolinu. Meutim, to e biti knjiga koju u ja proitati, a ne napisati. Znam svoja ogranienja i bavim se podrujima iz kojih se mogu izvui ideje. 3. Ova knjiga nije uravnoteeni prikaz njezina predmeta. To je upozorenje vano. Bojim se i pomisliti na ok itatelja koji je upravo zatvorio poglavlje o hinduizmu i zakoraio izravno u hinduizam koji je Nehru opisao kao religiju koja te porobljava: Kali hram u Kalkuti, prokletstvo kastinskoga sustava, dva milijuna krava koje se tuju do stupnja neugodnosti, fakiri koji nude svoja tijela stjenicama kao rtvu. Ili, primjerice, kad bi itatelj bio prebaen na Bali gdje se kinodvorane zovu Vinu-Hollywood, a knjiare odlino zarauju na stripovima u kojima hinduistiki bogovi i boice pitoljima s kozmikim zrakama ubijaju gomilu nakaznih demona. Poznajem taj kontrast. Osjeam otru razliku izmeu onoga to sam napisao o taoizmu i taoizma koji me okruivao dok sam kao djeak ivio u Kini: njegova gotovo potpuna uronjenost u proricanje, nekromanciju i praznovjerje. To je poput oprenosti izmeu Tihog Krista i velikog inkvizitora ili izmeu tiine Betlehema i robnih kua u kojima gromoglasna Tiha no promovira boinu kupnju. Cijela pria o religiji nije ruiasto pozitivna nego esto i surova. Mudrost i milosre su isprekidani i konani je rezultat vieznaan. Uravnoteen pogled na religiju ukljuio bi ljudsku rtvu i prinoenje rtava, fanatizam i progone, kranske kriarske ratove i

    ~ 14 ~

  • BU&CW islamske svete ratove. Obuhvatio bi lov na vjetice u Massachusettsu, majmunsko suenje u Tennesseeju i tovanje zmija u Ozarksu. Popisu ne bi bilo kraja.

    Zato onda te stvari nisu ukljuene u stranice koje slijede? Moj je odgovor toliko jednostavan da moe djelovati bezazleno. Ovo je knjiga o vrijednostima. Tijekom ljudske povijesti vjerojatno je skladano onoliko loe glazbe koliko i dobre, ali od glazbenih teajeva ne oekujemo da im posvete jednaku pozornost. S obzirom na ogranieno vrijeme, pretpostavljamo da e se baviti samo najboljom glazbom i ja sam u svojemu pisanju o religijama prihvatio slinu strategiju. Nedavna knjiga o pravnoj znanosti donosi autorovo priznanje da je s ljubavlju pisao o pravu. Ako neto neosobno poput zakona moe oarati jednog pisca, onda nije nikakvo iznenaenje to je religija ponovno, u svojemu najboljem izdanju oarala drugoga. Neki e moda pokuati ustanoviti je li religija u cjelini bila blagoslov ili prokletstvo, ali mene to nije zanimalo. Nakon to sam rekao to me zanima svjetske religije u njihovu najboljem izdanju objasnit u kakvo je to najbolje izdanje poevi od onoga kakvo nije. Lincoln Steffens napisao je priu o ovjeku koji se popeo na vrh planine i, stojei na vrhovima prstiju, dosegnuo Istinu. Sotona je, sumnjajui na podvalu tog skorojevia, poslao jednoga od svojih podanika da ga uhodi. Ali kad je demon uzbueno prijavio ovjekov uspjeh da se doepao Istine Sotona je ostao hladnokrvan. Ne brini nita, rekao mu je. Dovest u ga u iskuenje da je institucionalizira.

    Ta nam pria pomae da ono najbolje iz religije odvojimo od ostatka. Ova je knjiga spremna tvrditi da su osnaujue teoloke i metafizike istine svjetskih religija nadahnute. Institucije su naravno, i religijske institucije druga pria. Sastavljene od ljudi s njihovim uroenim slabostima, institucije su izgraene od mana jednako kao i od vrlina. Kad se mane primjerice, odanost unutar skupine protiv odanosti izvan skupine pojaaju brojkama, rezultati mogu biti toliko uasavajui da se kae (kao to neki aljivac i jest

    ~ 15 ~

  • BU&CW rekao) da je najvea pogreka koju je religija ikad uinila bilo to to se povezala s ljudima. To zapravo nije tono jer da se religija drala podalje od ljudi, ne bi ostavila nikakav trag u povijesti. Suoena s izborom ostati izdvojena u obliku bestjelesnih uvida ili izgraditi povijesni utjecaj institucionalizacijom tih uvida religija je izabrala mudriji put. Ova knjiga potuje taj izbor bez detaljnijeg opisivanja njegova tijeka ve sam rekao da ovo nije knjiga o religijskoj povijesti. Ona prihvaa ono to je na neki nain laki put skupljanja laga s te povijesti: istine koje religijske institucije uvaju i koje zauzvrat osnauju te institucije. Kad su religije prosijane u potrazi za tim istinama, pojavljuje se njihova drukija, istija strana. One postaju svjetske tradicije mudrosti. (Gdje je znanje koje je izgubljeno u informaciji? Gdje je mudrost koja je izgubljena u znanju? T. S. Eliot.) Poinju nalikovati bankama podataka koje udomljuju izdvojenu mudrost ljudske vrste. Ova se knjiga usredotouje na taloge te mudrosti pa se mogla nazvati i Velike svjetske tradicije mudrosti.

    4. Konano, ovo nije knjiga o komparativnim religijama u smislu usporeivanja njihove vrijednosti. Usporedbe su uvijek neugodne, a usporedbe meu religijama posebno. Dakle, ovdje nema nagaanja da je jedna religija nadmona drugima ili da to nije. Danas ne postoji ovjek, zapazio je Arnold Toynbee, koji zna dovoljno da bi mogao sa sigurnou rei je li jedna religija vea od svih ostalih. Pokuao sam da ono najbolje iz svake vjere izie na vidjelo predstavljajui je na nain na koji je vide njezini najdojmljiviji sljedbenici. itatelji ih, ako ele, mogu meusobno usporeivati.

    Nabrajajui to ova knjiga nije, ve sam poeo govoriti o onome to ona jest, ali evo pojanjenja. 1. Ovo je knjiga koja eli zagrliti svijet. U jednom smislu, naravno,

    ta elja mora doivjeti neuspjeh. ak i kad se raire do maksimuma, par ruku prekratak je i stopalo se mora staviti negdje drugdje. Poet emo od oitog knjiga je pisana engleskim jezikom i to je sidro koje je vee za jedno mjesto. Potom su tu unakrsne referencije, iznesene

    ~ 16 ~

  • BU&CW kako bi olakale ulaz itatelja u strano dvorite. Tu su izreke iz Kine, prie iz Indije, paradoksi iz Japana, ali veina ilustracija je sa Zapada: Shakespeareov stih, pjesma iz Biblije, savjet iz psihoanalize primjerice, ve sam citirao Eliota i Toynbeeja. Meutim, osim naina izraavanja, knjiga je nepopravljivo zapadnjaka i po tome to je namijenjena suvremenom zapadnom umu. Budui da je to autorov um, nije imao drugog izbora, ali mora se priznati da bi knjiga sigurno bila drukija da ju je napisao zen-budist, muslimanski sufist ili poljski idov.

    Dakle, ova knjiga ima svoj dom dom ija vrata slobodno njiu naprijed i natrag, bazu iz koje putovanje poinje i u koju se vraa te ponovno kree na put prouavanja i zamiljanja. Ako je mogue biti nostalgian za svijetom, ak i za mjestima na kojima nikad nisi bio i vjerojatno nikad nee, ova je knjiga roena iz takve nostalgine enje.

    ivimo u fantastinom stoljeu. Ostavit u po strani nevjerojatna znanstvena otkria i tanku granicu izmeu propasti i ispunjenja do kojih su nas ta otkria dovela kako bih govorio o novoj situaciji meu narodima. Zemlje diljem planeta postaju nai susjedi, Kina s druge strane ulice, Bliski istok u stranjem dvoritu. Mladi ljudi s ruksacima su posvuda, a oni koji ostanu kod kue izloeni su beskrajnom nizu knjiga, dokumentarnih filmova i posjetitelja iz inozemstva. ujemo da se Istok i Zapad susreu, ali to je preblag izraz. Baeni su jedan na drugoga, snagom atoma, brzinom mlanjaka nemir umova nestrpljivih da naue sve o drugima. Kad povjesniari budu prouavali nae stoljee, moda e ga najvie pamtiti, ne po putovanju u svemir ili otputanju atomske energije, nego kao doba u kojem su narodi svijeta prvi put poeli jedni druge doivljavati ozbiljno. Promjena koju ta nova situacija zahtijeva od svih nas nas koji smo iznenada katapultirani iz grada i zemlje na svjetsku pozornicu golema je. Prije 2500 godina izvanredan ovjek imenom Diogen rekao je: Ja nisam Atenjanin ni Grk, nego graanin svijeta. Danas se svi moramo truditi uiniti te rijei svojima. Doli smo do trenutka u

    ~ 17 ~

  • BU&CW povijesti kad je netko tko je samo Japanac ili Amerikanac, samo zapadnjak ili istonjak, samo napola ovjek. Druga polovica koja kuca pulsom cijeloga ovjeanstva tek se treba roditi. Kad bismo posudili usporedbu od Nietzschea, rekli bismo da smo svi pozvani postati kozmike plesaice koje ne stoje vrsto na jednome mjestu, nego se lagano okreu i preskau s jednoga mjesta na drugo. Kao graanka svijeta, kozmika e plesaica biti autentino dijete kulture svojih roditelja i istodobno blisko povezana sa svim kulturama. Imat e duboko korijenje u svojoj obitelji i zajednici, ali u tim e dubinama doi do bazena zajednike ovjenosti. Zar i plesa nije samo ovjek? Kad bi mogao vidjeti ono to je zanimalo druge, zar ne bi zanimalo i njega? Rije je o zanimljivoj mogunosti. Ublaavanje podjela potaknut e posudbe koje katkad stvaraju hibride, ali u veini sluajeva jednostavno obogauju vrste i odravaju njihovu snagu.

    Motivi koji nas tjeraju prema veem razumijevanju svijeta mogu biti razliiti. Jednom su me u bombarderu prevezli do baze ratnoga zrakoplovstva gdje sam asnicima odrao predavanje o vjerama drugih naroda. Zato? Zato to e se ti asnici jednoga dana moda susresti s tim narodima kao svojim saveznicima ili neprijateljima. To je jedan razlog. Taj je razlog potaknut nudom, ali nadamo se da postoje i drugi. ak je i cilj izbjegavanja vojnih sukoba diplomacijom privremen jer je instrumentalan. Posljednji razlog za razumijevanje drugih jest unutarnji uivati u irem pogledu koji nova vizija omoguuje. Naravno, govorim metaforiki o viziji i pogledu, ali usporedba s onim vidom savreno se uklapa. Bez dva oka binokularnoga vida nemamo svijest o treoj dimenziji prostora. Ako vid ne pritjee iz vie od jednoga kuta, svijet izgleda ravno poput razglednice. Imati dva oka vrlo je praktino, oni nam pomau da ne udaramo u stolce i da procijenimo brzinu automobila koji nam se pribliava. Ali posljednja je korist produbljeni pogled na svijet panorame koje se otvaraju pred nama, vidici koji se prostiru pred naim nogama. Isto je i s okom due, kako ga je Platon nazvao. to znaju o Engleskoj oni koji poznaju samo Englesku?

    ~ 18 ~

  • BU&CW Dakle, sposobnost gledanja na svijet kroz tue oi donosi nam

    velike praktine dobitke. Oni omoguuju korporacijama da posluju s Kinom, a diplomatima da manje posru. Ali najvei dobici ne trebaju oznaku. Otkriti to pripadanje znai Japancima, osjetiti s burmanskom bakom to je u ivotu prolazno, a to trajno, razumjeti kako hindusi mogu na svoje osobnosti gledati kao na maske koje prekrivaju Beskonano unutar njih, rijeiti paradoks zen-redovnika koji vas uvjerava da je sve sveto, ali se savjesno suzdrava od odreenih radnji unijeti takva iskustva u svoj pogled znai obogatiti vlastiti duh. To znai imati jo jedan svijet u kojemu ivimo. Jedina stvar koja je neogranieno dobra nije (kao to je Kant tvrdio) dobra volja, jer volja moe imati dobre namjere i u ogranienom obliku. Jedino to je neogranieno dobro jest proirena vizija, poveanje ovjekova razumijevanja prave prirode stvari. Te misli o razumijevanju svijeta vode nas izravno prema svjetskim religijama jer najsigurniji put do srca ljudi vodi preko njihove vjere, ako se ta vjera nije okamenila. Ta razlika izmeu ive i mrtve religije dovodi nas do druge konstruktivne svrhe ove knjige. 2. Ovo je knjiga koja religije shvaa vrlo ozbiljno. Ona nije turistiki vodi. U njoj nee biti podilaenja znatieljnim tragaima, protravanja kroz vjere raznih naroda u potrazi za okantnim stvarima, isposnika na krevetima od avala, raspela meu Penitentima u Meksiku, parsijskih kula tiine na kojima se ostavljaju mrtvaci da ih pojedu leinari, erotskih skulptura ili izleta u tantriki seks. Velike religije ukljuuju i takve stvari, ali usredotoiti se na njih bio bi najgrublji oblik vulgarnosti. Postoje i profinjeniji naini podcjenjivanja religije. Jedan od njih je priznati njezinu vanost, ali za druge ljude ljude iz prolosti, ljude iz drugih kultura, ljude iji ego treba dodatne poticaje. To takoer nee biti na pristup. Na dio govora bit e u treem licu. Govorit emo o hindusima, budistima, konfucijanistima, muslimanima sve vrijeme bit e oni i njih. Ali iza tih proelja, naa najdublja briga smo mi sami. Glavni razlog zbog kojeg sam se stalno vraao velikim svjetskim

    ~ 19 ~

  • BU&CW tradicijama mudrosti jest pomo oko pitanja koja nisam bio u stanju sam rijeiti. S obzirom na osnovnu slinost u ljudskoj prirodi svi smo vie ljudi nego to nismo pretpostavljam da ta pitanja zaokupljaju i itatelje ove knjige.

    Takoer, izbjegavat e se i najprofinjeniji nain zatiivanja religije, nain koji je potuje ne zbog nje same, nego zbog njezinih plodova doprinosa umjetnosti, mirnoi uma ili grupnoj koheziji. Ovo je knjiga o religiji koja postoji, u kontrastu Williama Jamesa, ne kao dosadna navika, nego kao akutna vruica. Knjiga je o ivoj religiji. A kad religija oivi, pokazuje iznenaujuu kvalitetu. Preuzima vlast. Sve drugo, iako nije utiano, postaje podreeno i baeno u sporednu ulogu.

    iva religija suoava pojedinca s najvanijim izborom koji ivot moe ponuditi. Poziva duu na najveu pustolovinu koje se moe latiti, ponueno putovanje kroz dungle, vrhove i pustinje ljudskoga duha. Poziva ovjeka na suoavanje sa stvarnou i na usavravanje samoga sebe. Oni koji se usude uti i slijediti taj tajni poziv uskoro upoznaju opasnosti i tekoe njegova samotnog putovanja.

    Naotreni rub ileta, teko ga je prijei, Teak je ovo put kau pjesnici!2

    Justice Holmes volio je rei da znanost daje velike doprinose malim potrebama, dodajui da religija, bez obzira koliko njezini uspjesi bili mali, uvijek djeluje na najvanijim stvarima. Kada se usamljeni duh uspije probiti do velikih ostvarenja, postaje vie od kralja ili kraljice. Postaje iskupitelj svijeta. Njegov utjecaj protee se u budunost, stoljeima ostavljajui trag na tijek povijesti. Tko su najvei dobroinitelji ivueg narataja ljudskog roda? pitao je Toynbee. Moram rei: Konfucije i Lao Tzu, Budha, proroci Izraela i Judeje, Zaratustra, Isus, Muhamed i Sokrat.3

    Njegov nas odgovor ne treba uditi jer je autentina religija najjasniji otvor kroz koji neiscrpne energije kozmosa ulaze u ljudski ivot. to moe konkurirati njezinoj snazi da nadahnjuje najdublja

    ~ 20 ~

  • BU&CW kreativna sredita ivota? irei se iz tih sredita prema van kroz mitove i obrede, ona daje simbole koji vode povijest prema naprijed sve dok naposljetku njezina snaga nije potroena i ivot eka novo iskupljenje. Taj ponavljajui obrazac navodi ak i one nepovjerljive poput Georgea Bernarda Shawa na zakljuak da je religija jedina prava motivirajua sila u svijetu. (Alfred North Whitehead dodao je znanost pa je broj povean na dvije.)4 Na predmet u ulomcima koji slijede bit e religija kao osnaivanje.

    3. Konano, ova knjiga ulae veliki trud u komunikaciju. O njoj razmiljam kao o djelu prevoenja, onom koje ne pokuava samo prodrijeti u svjetove hindusa, budista i muslimana, nego izgraditi mostove izmeu tih svjetova i itateljeva svijeta. Naravno, i prouavanje religije moe biti tehniko i akademsko, ali pokuao sam ne izgubiti iz vida vanost koju ovaj tekst ima za probleme s kojima se ljudska bia danas suoavaju. Ako ne moete dugorono svima rei to ste radili, napisao je veliki znanstvenik koji je bio i vrhunski komunikator, to to ste radili je bezvrijedno.5 Zanimanje za komuniciranje vraa nas na stav ove knjige prema povijesnoj uenosti o kojem smo ve govorili. Koliko sam ja svjestan, na ovim stranicama nema nita to je suprotno injenicama povijesnih dokaza, ali osim izbjegavanja netonosti, problem je neto sloeniji. Mnogo toga sam izbrisao i pojednostavljivao na mjestima gdje mi se inilo da povijesne pojedinosti usporavaju ritam i zamrauju ono bitno. Povremeno bih govorio o posljedicama na koje se ukazivalo i navodio primjere koji su se inili u skladu s temom, ali nisu bili u samim tekstovima. Moda e zbog takvog slobodnog ponaanja netko pomisliti da je knjiga slabo utemeljena na injenicama, ali povijesna tonost nije osnovni problem. Za religiju nisu najvanije injenice, nego znaenja. Pomoi e nam analogija iz biokemije. Unato znanju o strukturi molekule proteina sve do razmjetaja njezinih atoma u preciznom trodimenzionalnom prostoru, ne znamo ba nita o pravilima za njihovo slaganje u prirodan oblik.6 Religijska analogija

    ~ 21 ~

  • BU&CW biokemiarovim atomima su injenice o religiji koje daju povijest, sociologija, antropologija i tekstualne studije. Te injenice mogu biti jednako potpune kao biokemiarovo znanje o atomskoj strukturi molekule proteina, ali same po sebi jednako su beivotne. Implicitno, ne eksplicitno, pokuao sam u ovim poglavljima primijeniti pravila koja slau religijske injenice u njihov prirodni oblik. Pokuao sam postii da ive religijski.

    Ovdje poinjemo putovanje u prostor, vrijeme i vjenost. Mjesta e esto biti udaljena, vrijeme daleko, teme potpuno izvan prostora i vremena. Morat emo rabiti rijei koje su nam strane sanskrtske, kineske i arapske. Pokuat emo opisati stanja svijesti koje te rijei mogu samo nagovijestiti. Potrudit emo se logikom zahvatiti uvide koji odolijevaju naim pokuajima. I konano, doivjet emo neuspjeh: s obzirom da smo iz kulture drukije oblikovanog uma, nikad neemo potpuno razumjeti religije koje nisu nae. Ali ako ih shvatimo ozbiljno, ograniit emo taj neuspjeh. Kako bismo ih shvatili ozbiljno, moramo uiniti dvije stvari. Prvo, njihove sljedbenike vidjeti kao mukarce i ene koji su se suoavali s problemima slinim naima. I drugo, osloboditi svoje umove od svih preduvjerenja koja bi mogla oslabiti nau dostupnost ili pripravnost za svjee uvide. Ako svoja preduvjerenja o tim religijama ostavimo po strani i svaku gledamo kao da su je iskovali ljudi koji su se trudili vidjeti neto to e donijeti pomo i znaenje njihovim ivotima, ako nakon toga pokuamo bez predrasuda vidjeti sebe kako nas oni vide ako uinimo sve to, zastor koji nas odvaja od njih moe se pretvoriti u tanak veo. Veliki anatomist svoje je uvodno predavanje brucoima medicinskog fakulteta zavravao rijeima koje se mogu primijeniti i na na pothvat. Na ovom teaju, rekao bi on, radit emo s mesom i kostima, stanicama i tetivama i bit e trenutaka kad e se sve doimati iznimno hladnokrvnim. Ali nikad ne zaboravite: ivo je! Biljeke

    ~ 22 ~

  • BU&CW 1. Standardna je knjiga Johna B. Nossa Religije ovjeka (New York: Macmillian, 1984.). 2. Katha Upaniad I.iii.14. 3. Arnold Toynbee, Civilizacija na suenju (New York: Oxford University Press, 1948.), 156. 4. A. N. Whitehead, Znanost i moderan svijet (New York: Free Press, 1967.), 181. 5. Erwin Schrodinger, Znanost i humanizam (Cambridge: Cambridge University Press, 1952.), 9.

    6. R. C. Lewontin, u: The New York Review of Books (27. travnja 1989.): 18.

    ~ 23 ~

  • BU&CW

    II. Hinduizam

    Kad bi me pitali pod kojim je nebom ljudski um najvie razmiljao o velikim ivotnim pitanjima i za neke od njih pronaao rjeenja koja zasluuju pozornost ak i onih koji su prouavali Platona i Kanta pokazao bih na Indiju. A kad bih samoga sebe upitao u kojoj bismo knjievnosti mi koji smo odgajani gotovo iskljuivo na mislima Grka i Rimljana i jedne semitske rase, idova, mogli pronai toliko potreban korektiv kako bismo svoj unutarnji ivot uinili savrenijim, sveobuhvatnijim i univerzalnijim, zapravo ovjenijim ivotom ponovno bih pokazao na Indiju.

    Max Mller

    Dana 16. srpnja 1945., u privatnosti pustinje Novoga Meksika, zbilo se neto to bi se moglo pokazati najvanijim dogaajem 20. stoljea. Bila je to kulminacija lanane reakcije znanstvenih otkria koja su poela na Sveuilitu u Chicagu i smjestila se u Lokaciji Y u gradiu Los Alamosu. Prva atomska bomba bila je, kako kaemo, velik uspjeh. Nitko nije vie pridonio tom ostvarenju od Roberta Oppenheimera, direktora projekta Los Alamos. Promatra koji je tog jutra pozorno motrio Oppenheimera dao nam je ovaj iskaz: Kako su posljednje sekunde otkucavale, postajao je sve nervozniji. Jedva je disao. Drao se za stup kako bi ostao na nogama Kad je objavljiva povikao Sad! nakon ega je uslijedila strahovita erupcija svjetlosti i nakon toga duboki tresak eksplozije, lice mu se opustilo u izrazu potpunog olakanja. Tako je izgledalo izvana, ali ono to je u tim trenucima prolazilo Oppenheimerovom glavom bila su, kako je kasnije priznao, dva stiha iz Bhagavadgite u kojima progovara Bog:

    ~ 24 ~

  • BU&CW Postao sam smrt, razaratelj svjetova;

    ekajui sat kad e dozreti njihova propast. Ovaj e nam dogaaj posluiti kao simbol za otvaranje poglavlja,

    a ako mu dodamo ivot Mahatme Gandhija, postavili smo pozornicu za vjeru koju emo u ovom poglavlju istraiti. U doba u kojem su se nasilje i mir suoili jae nego ikada prije, Gandhijevo je ime polovinom naega stoljea postalo protutea Staljinovu i Hitlerovu. Tom je ovjeku (koji je teio manje od 45 kilograma i ija je zemaljska imovina, u trenutku njegove smrti, vrijedila manje od dva dolara) svijet pripisao zasluge za miroljubivo britansko povlaenje iz Indije, ali manje je poznato da je Gandhi unutar svojega naroda smanjio podjelu mnogo veu od problema rase u Americi. Indijske nedodirljive preimenovao je u harijane, Boje ljude i podigao ih do poloaja ljudi. Tim je inom nadahnuo pokret za graanska prava Martina Luthera Kinga Ml. u Sjedinjenim Amerikim Dravama i upoznao ga s metodom nenasilne strategije.

    Gandhijevo osobno nadahnue i strategija izravno nas uvode u temu ovog poglavlja jer je u svojoj Autobiografiji napisao: Tolika snaga koju imam za rad u podruju politike dolazi iz mojih eksperimenata u podruju duhovnosti. U tom duhovnom podruju, napisao je dalje, istina je vrhovno naelo, a Bhagavadgita knjiga bez premca za znanje o Istini.

    to ljudi ele Kad bismo obuhvatili hinduizam kao cjelinu njegovu obilnu knjievnost, sloene obrede, rairene narodne obiaje, raskonu umjetnost i saeli ga u samo jednu tvrdnju, ona bi glasila jednostavno: Moe imati to god eli.

    Zvui obeavajue, ali vraa problem natrag u nae ruke. Jer, to zapravo elimo? Lako je dati jednostavan odgovor, ali nije lako dati

    ~ 25 ~

  • BU&CW dobar odgovor. Indija je stoljeima ivjela s tim pitanjem i nudi nam svoje rjeenje. Ona tvrdi da ljudi ele etiri stvari.

    Poinju od toga da ele uitak. To je prirodno. Svi smo roeni s ugraenim reaktorima za ugodu i bol. Ako ih zanemarimo, primjerice stavimo ruku na uareni tednjak ili iskoraimo kroz prozor na drugom katu zgrade, brzo emo nastradati. to bi onda bilo razumljivije od toga da slijedimo nagon uitka i povjerimo mu svoje ivote?

    S obzirom da smo esto uli ponavljanu tvrdnju da je Indija isposniko mjesto koje negira ivot i zanima se za onostrano, moda emo oekivati da je njezin stav prema hedonizmu negativan, ali to nije tako. Naravno, Indija nije proglasila uitak svojim najveim dobrom, ali nije ni osudila uivanje. Osobi koja eli uitak, Indija e rei: Idi za njim u tome nema nita loe, to je jedna od etiriju legitimnih svrha ivota. Svijet je preplavljen ljepotom i obiljem ulnih naslada. tovie, iznad ovoga svijeta postoje drugi svjetovi gdje se uici svakim korakom naprijed sve vie poveavaju i te emo svjetove takoer iskusiti kad za to doe vrijeme. Poput svega drugoga, i hedonizam zahtijeva razboritost. Ne moe se svaka pobuda slijediti nekanjeno. Katkad se mali, neposredni ciljevi moraju rtvovati za dugorone dobitke, a nagoni koji bi natetili drugima moraju se zauzdati da bi se izbjegla neprijateljstva i kajanje. Samo e glupi ljudi podlei ovisnostima ili lagati, krasti i varati za neposredan profit. Ali sve dok pojedinac potuje osnovna pravila moralnosti, slobodan je traiti uitke koje eli. Hinduistiki tekstovi ne osuuju uitak, nego, ak naprotiv, savjetuju kako ga poveati. Jednostavnim ljudima koji tragaju za uicima hinduizam se predstavlja kao vodi za osiguravanje zdravlja i blagostanja, dok na drugom kraju spektra, namijenjenog profinjenijima, razvija senzualnu estetiku koja okira svojom eksplicitnou. Ako je uitak ono to trai, nemoj potiskivati udnju. Trai je na inteligentan nain.

    Indija to kae i eka. eka trenutak neizbjean kod svake osobe, premda ga nee svi doekati u sadanjem ivotu kad ovjek

    ~ 26 ~

  • BU&CW shvati da uitak nije sve to eli. Razlog zbog kojeg svatko, prije ili poslije, doe do tog otkria nije u tome da je uitak pokvaren, nego u tome to je previe trivijalan da bi zadovoljio ukupnu ovjekovu prirodu. Uitak je u osnovi privatan, a osoba je premalen objekt za vjeno ponavljanje oduevljenja. Sren Kierkegaard jedno je vrijeme ivio ivotom koji je nazvao estetskim, s uivanjem kao vodeim naelom, ali doivio je radikalni neuspjeh opisan u knjizi Bolest na smrti. U oceanu uitka bez dna, zapisao je u svojemu Dnevniku, uzalud sam traio mjesto gdje bih bacio sidro. Osjeao sam gotovo neodoljivu mo kojom jedan uitak za sobom povlai drugi, neku vrstu izopaenog oduevljenja koje je u stanju stvoriti, dosadu i muenje koje je slijedilo. ak su i plejboji vrsta ljudi koju rijetko krasi dubina dolazili do zakljuka koji je jedan nedavno opisao ovom reenicom: Jueranji glamur danas vidim kao lani sjaj. Prije ili poslije svi ele doivjeti neto vie od kaleidoskopa trenutnih uitaka, koliko god oni bili ugodni.

    Kada taj trenutak doe, zanimanje pojedinca obino se preusmjeri prema drugom velikom cilju u ivotu, a to je svjetovni uspjeh1 sa svoja tri stupa bogatstvom, slavom i moi. Takoer je rije o vrijednom cilju koji hinduizam ne omalovaava niti ga osuuje. Naprotiv, njegovo zadovoljstvo traje dulje jer je svjetovni uspjeh (za razliku od tjelesnog uitka) drutveno ostvarenje i kao takvo ukljuuje ivote drugih ljudi. Zato posjeduje opseg i vanost kojima se uitak ne moe pohvaliti.

    Suvremenoj zapadnjakoj publici ne moramo objanjavati ovu toku. Anglo-ameriki temperament nije razbludan. Strani posjetitelji ne misle da narodi engleskoga govornog podruja pretjerano uivaju u ivotu ili da su naglaeno skloni tome jednostavno nemaju vremena. Zapadnjaci su obuzeti uspjehom, a ne ulnostima pa ono to na Zapadu treba objanjavati nije injenica da nagrade uspjenosti nadmauju nagrade osjetila, nego da uspjeh takoer ima svoje granice da se pitanje: Koliko on vrijedi? ne svodi samo na: Koliko ima?

    Indija priznaje da su nagoni za moi, poloajem i imovinom vrlo ~ 27 ~

  • BU&CW duboki i ne treba ih same po sebi omalovaavati. Odreena koliina svjetovnog uspjeha neophodna je za odravanje domainstva i odgovorno izvravanje graanskih dunosti. Izvan tog minimuma, svjetovna postignua donose dostojanstvo i samopotovanje. Meutim, i te nagrade imaju rok trajanja. Jer sve imaju granice koje moemo odrediti.

    1. Bogatstvo, slava i mo su ekskluzivni stoga su i kompetitivni i neizvjesni. Za razliku od umnih i duhovnih vrijednosti, oni se ne umnaaju dijeljenjem, ne mogu se raspodijeliti a da se svaija osobna porcija ne smanji. Ako ja imam jedan dolar, taj dolar nije tvoj; dok ja sjedim na stolcu, ti ne moe na njega. Slino je i sa slavom i moi. Zamisao o dravi u kojoj bi svi bili poznati proturjena je sama po sebi, a kad bi se mo raspodijelila na jednake dijelove, nitko ne bi bio moan u smislu te rijei u kakvom je sad rabimo. Od kompetitivnosti tih vrijednosti do njihove nesigurnosti mali je korak. Budui da ih drugi ljudi takoer ele, tko zna kad e se kolo sree okrenuti? 2. Nagon za uspjehom je nezasitan. Potrebno je uvesti ogranienje jer ljudi doista mogu imati dovoljno novca, slave i moi. Tek u sluaju da te stvari uine svojom najvanijom ambicijom, njihova udnja ne moe biti zadovoljena. To nisu stvari koje ljudi doista ele, a ovjeku nikad ne moe biti dosta neega to zapravo ne eli. Hinduistika izreka kae: Pokuati iz bogataa istjerati nagon za novcem jednako je pokuaju da vatru ugasite dolijevanjem ulja na plamen.

    Zapad je takoer svjestan te injenice. Siromatvo se ne sastoji od smanjenja neije imovine, nego od poveanja njegove pohlepe, napisao je Platon, a teolog Grgur Nazijanski potvrdio: Kad bi pribavio sva bogatstva cijeloga svijeta, ostao bi mali dio koji ne bi posjedovao i to bi te inilo nesretnim. Uspjeh je cilj bez toke zasienja, nedavno je napisao jedan psiholog, a sociolozi koji su prouavali jedan zapadnjaki grad otkrili su da i poslovni ljudi i obini radnici oajniki jure u strci za stjecanjem to vie novca koji bi zadovoljio jo bri rast njihovih subjektivnih elja. Zapad je upravo iz Indije usvojio alegoriju

    ~ 28 ~

  • BU&CW o jahau magarca koji je ivotinju tjerao na hod tako to mu je za pojas zakaio tap, a na tap objesio mrkvu koja se klatila pred magarevom njukom.

    3. Trei problem sa svjetovnim uspjehom identian je problemu hedonizma. On takoer smjeta smisao u osobu, a osoba je premala za vjeno ponavljanje oduevljenja. Ni bogatstvo ni drutveni poloaj ne mogu ukloniti ovjekovu spoznaju da mu nedostaje jo puno toga drugoga. Naposljetku, svatko od ivota eli vie od velike kue, sportskog automobila i otmjenih putovanja.

    4. Posljednji razlog zato nas svjetovni uspjeh ne moe u potpunosti zadovoljiti jest kratkotrajnost njegovih postignua. Bogatstvo, slava i mo nee nadivjeti tjelesnu smrt. Ne moete ih ponijeti sa sobom, kako obino kaemo. Budui da ih ne moemo ponijeti, te nas stvari nee istinski ispuniti jer smo bia koja mogu zamisliti vjenost i moramo instinktivno aliti za kratkim komadiem vremena kojim svjetovni uspjeh raspolae.

    Prije nego to nastavimo sa sljedeim dvjema stvarima za koje hinduizam smatra da ih ljudi ele, ukratko emo saeti one koje smo do sada obradili. Uitak i uspjeh hinduisti smjetaju na Put udnje. Taj izraz rabe jer su osobne udnje nekog mukarca ili ene imale glavne uloge u oblikovanju ivota do te faze. Drugi ciljevi smjeteni su naprijed, ali to ne znai da bismo trebali omalovaavati prva dva cilja. Potpunim potiskivanjem udnji ne dobiva se nita, kao ni pretvaranjem da ih nemamo. Sve dok mislimo da su uitak i uspjeh ono to elimo, trebamo ih traiti. Naravno, ne zaboravivi na preduvjete razboritosti i potenja.

    Vodee naelo kae da ne odustajemo od udnje dok ona ne odustane od nas jer hinduizam objekte na Putu udnje smatra igrakama. Ako se zapitamo ima li neto loe u igrakama, na odgovor mora biti: Upravo suprotno, tuna je pomisao na djecu bez igraaka. Ali jo je tunija pomisao na odrasle koji nisu razvili zanimanje za nita vanije od lutki i vlakia. Za razliku od njih, pojedinci iji je razvoj tekao neometano proi e kroz zadovoljstva uspjeha i ulnosti te doi

    ~ 29 ~

  • BU&CW do toke u kojoj e jednostavno prerasti njihovu privlanost.

    Ali kakve vee privlanosti nudi ivot? Hindus kae dvije. Suprotno od Puta udnje, one ine Put odricanja.

    Rije odricanje ima negativan prizvuk, a esta uporaba te rijei u Indiji bila je jedan od imbenika koji su izgradili njezin ugled pojave koja drugima kvari zabavu i negira ivot. Ali odricanje ima dva lica. Ono moe proizlaziti iz razoaranja i oaja, osjeaja da proirivanje sebstva nije vrijedno truda, ali moe oznaavati i sumnju da ivot nudi vie od onoga to osoba trenutano doivljava. Tu pronalazimo ljude koji su se vratili prirodi koji se odriu obilja kako bi stekli slobodu od drutvenih skupina i zatrpanosti stvarima ali to je samo poetak. Ako odricanje uvijek znai rtvovanje trivijalne sadanjosti za budunost koja vie obeava, religijsko odricanje je poput odricanja kod sportaa koji odolijevaju ugodama koje bi ih odvratile od njihova najvanijega cilja. Potpuno suprotno razoaranju, odricanje u ovom drugom znaenju dokaz je snanoga djelovanja ivotne sile.

    Ne smijemo nikad zaboraviti da hinduistiki Put odricanja slijedi nakon Puta udnje. Kad bi ljudi mogli biti zadovoljeni samo slijeenjem svojih nagona, misao o odricanju ne bi se nikad pojavila. A nije tono ni da se pojavljuje samo kod onih koji su podbacili na prethodnom putu primjerice kod razoaranoga ljubavnika koji se povlai u samostan. Moemo se sloiti s kritiarima da je za takve osobe odricanje in spaavanja pokuaj da iz osobnog poraza izvuku najvie to mogu. Ali ono to nas tjera na pozorno sluanje hinduistike hipoteze svjedoanstva su pojedinaca koji uspjeno hodaju Putem udnje, no ipak osjeaju elju za neim viim od onoga to taj put nudi. Te osobe ne one koje se odriu, nego one koje ne vide nita zbog ega bi se odricale pravi su pesimisti. Jer, da bi ivjeli, ljudi moraju vjerovati u neto zbog ega ive. Ako netko ne osjea ispraznost u uitku i uspjehu, slobodan je vjerovati da je za njih vrijedno ivjeti. Ali ako, kao to Tolstoj kae u svojim Ispovijedima, ne moe vie vjerovati u konano, vjerovat e u beskonano ili e umrijeti.

    Razjasnimo tu tvrdnju. Hinduizam ne tvrdi da e svaka osoba u ~ 30 ~

  • BU&CW svojemu sadanjem ivotu Put udnje smatrati poeljnim. Hinduizam ve dugo naglaava razliku s kojom je i Zapad dobro upoznat razliku izmeu kronoloke i psiholoke dobi. Dvije osobe, obje u 46. godini ivota, kronoloki su iste dobi, ali psiholoki jedna od njih moe jo uvijek biti dijete, a druga odrasla osoba. Hindusi proiruju tu razliku kako bi pokrila nekoliko ivotnih vjekova to emo gledite jasnije prouiti kada doemo do ideje o reinkarnaciji. Zato je mogue pronai mukarce i ene koji igru udnje igraju s oduevljenjem devetogodinjih policajaca i lopova i, premda znaju malo to drugoga, umrijet e s osjeajem da su ivjeli punim pluima i uvjereni u ljepotu ivota. Ali bit e i onih koji tu igru igraju jednako spretno, ali njezine nagrade smatraju bezvrijednima. U emu je razlika? Entuzijasti su, tvrde hindusi, zahvaeni uzbuenjem novotarije, dok oni drugi, nakon to su bezbroj puta odigrali istu igru, trae druge svjetove za osvajanje.

    Otprilike ovako izgleda tipino iskustvo drugoga tipa. Vidljive svjetovne nagrade i dalje ih snano privlae. Preputaju se uivanju, poveavaju imovinu i unapreuju drutveni poloaj. Ali ni provoenje ni ostvarenje ne donose im istinsku sreu. Ne uspijevaju dobiti ba sve stvari koje ele i to ih ini nesretnima. Neke dobiju i posjeduju neko vrijeme, ali kad iznenada ostanu bez njih, ponovno su oajni. Neke dobiju i uspiju zadrati, ali kasnije otkriju da im ne donose oekivano zadovoljstvo (primjerice, adolescenti razoarani Boiem). Mnoga iskustva koja ih pri prvom susretu odueve, pri stotom vie nemaju nikakvu vrijednost. Uvijek iznova, ini se da svaki novi dobitak raspiruje plamen nove udnje, ali nijedan ne donosi potpuno ispunjenje i postaje oito da svi s vremenom izblijede. Naposljetku, u tim se osobama raa sumnja da su uhvaeni na traci za tranje, moraju trati sve bre i bre za nagradama koje im znae sve manje i manje.

    Kad ta sumnja svane, a oni zavape: Tatina, tatina, sve je tatina! moda e shvatiti da problem izvire iz premale veliine njihova jastva koje su urili posluiti. Ali to bi bilo kad bi se arite njihova zanimanja promijenilo? Kad bi postali dio vee i vanije cjeline, bi li se njihov ivot oslobodio trivijalnosti?

    ~ 31 ~

  • BU&CW To pitanje oznaava roenje religije. Iako u nekom slabijem

    smislu moe postojati i religija oboavanja samoga sebe, prava religija poinje potragom za znaenjem i vrijednostima izvan osobe. Ona odbija egove zahtjeve za konanou.

    Ali emu slui to odricanje? Pitanje nas dovodi do dvaju putokaza na Putu odricanja. Na prvom pie zajednica kao oigledan primjer neega to je vee od nas samih. Istodobno podravajui na vlastiti ivot i ivote drugih, zajednica ima vanost kojom nijedan pojedinani ivot ne moe raspolagati. Prebacimo onda nau odanost prema njoj dajui njezinim zahtjevima prednost ispred naih osobnih.

    Ovaj prijelaz oznaava prvi veliki korak u religiji. On proizvodi religiju dunosti, nakon uitka i uspjeha treu veliku ivotnu svrhu u hinduistikom svjetonazoru. Njegova mo nad zrelim osobama je nevjerojatna. Mnotvo ljudi preobrazilo je volju za stjecanjem u volju za davanjem, volju za pobjedom u volju za sluenjem. Njihova elja nije trijumfirati, nego ostvariti najvie to mogu odgovorno ponaanje, bez obzira na zadau pred njima, postalo je njihov glavni cilj.

    Ljudima koji su se spremni energino upregnuti u drutvena kola hinduizam daje mnotvo smjernica. Nabraja detalje dunosti prilagoenih ivotnoj dobi, osobnosti i drutvenom statusu. Njih emo poblie opisati u kasnijim poglavljima. Ovdje trebamo ponoviti ono to je ve reeno u vezi s uitkom i uspjehom. Dunost takoer donosi vrijedne nagrade, ali i ona ostavlja ovjekov duh neispunjenim. Njezine nagrade zahtijevaju zrelost kako bi bile cijenjene, ali zajedno sa zrelou postaju neophodne. Pouzdano izvravanje dunosti donosi potovanje i zahvalnost drugih pojedinaca. Jo je vanije samopotovanje koje dolazi iz izvravanja svoje uloge. Naposljetku se ak i te nagrade pokazuju nedovoljnima. Jer ak i kad vrijeme pretvori zajednicu u povijest, povijest je, gledana sama za sebe, konana i zato bespogovorno tragina. Tragina je ne samo zato to ima svoj kraj povijest e na kraju takoer umrijeti nego zbog svojega odbijanja da se usavrava. Nada i povijest uvijek su odvojene svjetlosnim godinama. Posljednja ivotna svrha mora se kriti negdje drugdje.

    ~ 32 ~

  • BU&CW

    to ljudi doista ele Uvijek doe trenutak, zapisao je Aldous Huxley, kad se ovjek

    zapita, ak i za Shakespearea ili Beethovena, je li to sve? Teko se sjetiti reenice koja bi preciznije opisala hinduistiki

    stav prema svijetu. Svjetovni darovi nisu loi. Najee su dobri. Neki od njih dovoljno su dobri da zarobe nae oduevljenje tijekom nekoliko ivota. Ali svako ljudsko bie naposljetku shvati, ba kao i Simone Weil, da ovdje dolje nema pravoga dobra, sve to se u ovom svijetu ini dobrim je konano, ogranieno, potrono i jednom kad se potroi, otkriva neminovnost izloenu u njezinoj ogoljenosti. 2 Kada doe do toga, ovjek se ak i za ono najbolje to ovaj svijet nudi zapita: Je li to sve?

    To je trenutak koji je hinduizam ekao. Sve dok su ljudi zadovoljni nagradama od uitka, uspjeha ili dunosti, hinduski ih mudrac nee pretjerano ometati osim to e im ponuditi nekoliko prijedloga kako to uinkovitije nastaviti tim putem. Kritina toka u ivotu dolazi kad te stvari izgube svoj poetni arm i ovjek poeli ivot koji nudi neto vie. Nudi li ivot vie ili ne, pitanje je koje dijeli ljude i to vjerojatno otrije od bilo kojega drugog.

    Hinduistiki odgovor na to pitanje je jasan. ivot nudi i druge mogunosti. Da bismo otkrili koje, moramo se vratiti na pitanje to ljudi ele. Hinduizam bi rekao da smo do sada na to pitanje odgovarali previe povrno jer uitak, uspjeh i dunost nisu krajnji ciljevi humaniteta. Oni su, u najboljem sluaju, sredstva za koja pretpostavljamo da e nas odvesti prema onome to doista elimo, a to su stvari koje se nalaze negdje dublje.

    Prvo to elimo jest biti. Svi vie ele biti nego ne biti naravno, nitko ne eli umrijeti. Dopisnik iz Drugoga svjetskog rata jednom je opisao atmosferu u prostoriji u kojoj se nalazilo 35 mukaraca izabranih za misiju bombardiranja iz koje bi se u prosjeku vratila samo

    ~ 33 ~

  • BU&CW jedna etvrtina vojnika. Ono to je osjetio u njima, dopisnik je primijetio, nije bio toliko strah koliko istinsko odbijanje da odustanu od budunosti. Taj osjeaj vrijedi za sve nas, rekao bi hindus. Nitko od nas ne razmilja s veseljem o budunosti u kojoj nas vie nee biti.

    Drugo, elimo znati. Bilo da je rije o znanstvenicima koji istrauju tajne prirode, tipinoj obitelji koja gleda veernje vijesti ili susjedima zaokupljenima traanjem, svi smo nezasitno znatieljni. Eksperimenti su pokazali da e ak i majmuni raditi dulje i napornije kako bi otkrili to je s druge strane podnih vrata nego to e se potruditi za hranu ili seks.

    Trea stvar koju ljudi trae jest radost, osjeajna nota potpuno suprotna frustraciji, ispraznosti i dosadi. To su stvari koje ljudi doista ele. Kako bismo dovrili

    hinduistiki odgovor, dodat emo i da te stvari ele neogranieno. Posebnost ljudske prirode njezina je sposobnost da razmilja o neemu to nema granica: o beskonanosti. Ta sposobnost utjee na cijeli ljudski ivot, na to pronicljivo upuuje i de Chiricova slika Nostalgija za beskonanim. Spomenimo bilo koje dobro i moemo zamisliti da ga je jo vie a zamiljanjem vee koliine, sve ga vie elimo. Razvoj medicine udvostruio je prosjeno trajanje ivota, ali je li dvostruko dulji ivot uinio ljude spremnijima na smrt? Potpuna istina otkrila bi nam da ono to bi ljudi doista htjeli imati jest neogranieno postojanje, neogranieno znanje i neogranieno blaenstvo. Vjerojatno e se morati zadovoljiti s manjim, ali to je ono to doista ele. Saimajui sve elje u jednu rije, ono to ljudi doista ele jest osloboenje (moka) osloboenje od ogranienosti koja nas sputava od neogranienog postojanja, svijesti, i blaenstvo za kojima naa srca ude.

    Uitak, uspjeh, odgovorno izvravanje dunosti i osloboenje dovrili smo krug elja koje ljudi misle da imaju i onoga to zapravo ele. To nas vraa natrag do zapanjujueg zakljuka s kojim je nae istraivanje hinduizma i poelo. to ljudi najvie ele od onoga to mogu imati. Neogranieno postojanje, neogranienu svjesnost i

    ~ 34 ~

  • BU&CW neogranieno blaenstvo u njihovu su dosegu. Ali, najokantnija tvrdnja tek slijedi. Ne samo da su ta dobra u dosegu ljudi, kae hinduizam, nego ih ljudi ve posjeduju.

    to je ljudsko bie? Tijelo? Naravno, ali je li jo neto? Osobnost koja ukljuuje um, uspomene i sklonosti nastale iz jedinstvene putanje ivotnih iskustava? I to takoer, ali jo neto? Neki kau ne, ali hinduizam se ne slae. U podlozi ljudskoga bia njegov je pokreta spremnik postojanja koji nikad ne umire, nikad nije iscrpljen i neogranien je u svijesti i blaenstvu. Ovo neogranieno sredite svakoga ivota, ovo skriveno jastvo ili atman nije manje od brahmana, vrhovnoga boga. Tijelo, osobnost i atman-brahman ljudsko bie nije u potpunosti objanjeno dok nisu opisana sva tri njegova dijela. Ali ako je to tono i ako smo doista neogranieni u svojemu postojanju, zato to nije oito? Zato se ne ponaamo u skladu s tim? Netko e se moda osjetiti ponukanim primijetiti: Danas se ne osjeam ba neogranienim. A moj susjed nisam ba primijetio da mu ponaanje nalikuje boanskom. Kako se hinduistika hipoteza moe oduprijeti dokazima dnevnih novina?

    Hindusi kau da odgovor lei u dubini na kojoj je pokopano Vjeno, ispod gotovo neprobojne gomile rastresenosti, lanih pretpostavki i egoistinih nagona koji obuhvaaju nae povrinsko bie. Svjetiljka moe na sebi imati debeo sloj praine i prljavtine koji potpuno zaklanja njezino svjetlo. Zadaa koju ivot stavlja pred ovjeka jest oistiti neistou sa svojega bia tako da njegovo beskonano sredite konano zasvijetli punim sjajem.

    Dalje od unutra Cilj ivota je, govorio je Justice Holmes, udaljiti se to je vie

    mogue od nesavrenosti. Hinduizam kae da je njegova svrha potpuno prevladavanje nesavrenosti. Kad bismo sastavljali katalog posebnih nesavrenosti koje ~ 35 ~

  • BU&CW ograuju nae ivote, taj popis ne bi imao kraja. Nedostaje nam snage i mate da ostvarimo svoje snove, lako se umaramo, obolijevamo i glupavi smo. Podbacimo i to nas obeshrabri, ostarimo i umremo. Takav bismo popis mogli proirivati bez kraja, ali nema potrebe jer se sva pojedinana ogranienja mogu svesti na tri osnovna oblika. Ogranieni smo u radosti, znanju i postojanju trima stvarima koje najvie elimo.

    Je li mogue prijei preko prepreka koje nas odvajaju od tih stvari? Je li mogue pokuati ostvariti kvalitetu ivota koja bi, zato to je manje ograniena, bila pravi ivot?

    Ponimo od prepreka naoj radosti koje spadaju u tri podskupine: tjelesna bol, frustracija koja raste iz ometanja udnje i dosada u odnosu na cijeli ivot. Tjelesna bol je najmanje problematina od triju skupina smetnji. Intenzitet boli djelomice ovisi i o strahu koji dolazi zajedno s njom pa obuzdavanje straha moe smanjiti bol. Kad ima neku svrhu, bol ak moemo i prihvatiti, primjerice kod bolesnika koji pozdravlja povratak ivota i osjeta, ak i osjeta boli, u smrznutu ruku. Takoer, bol moe biti nadvladana nekom drugom hitnom potrebom, primjerice tijekom nogometne utakmice. U ekstremnim sluajevima uzaludne boli mogue ju je lijeiti lijekovima ili kontrolom osjetilima. Ramakrina, najvei hinduistiki svetac 19. stoljea, umro je od karcinoma grla. Lijenik koji ga je pregledavao u posljednjim fazama bolesti opipao je njegovo oboljelo tkivo i Ramakrina je ustuknuo od boli. Priekajte malo, rekao je i ubrzo nakon toga doda: Sad moe, nakon ega ga je lijenik mogao pregledavati bez ikakva otpora. Bolesnik je svoju pozornost usmjerio na toku do koje su ivani impulsi jedva dolazili. ini se moguim da se nekim nainom moe doi do toke u kojoj tjelesna bol prestaje biti veliki problem. Puno je ozbiljnija psiholoka bol koja proizlazi iz ometanja pojedinih udnji. elimo pobijediti u nekom natjecanju, ali izgubimo. elimo profitirati, ali posao nam propadne. Promoviraju naega suparnika. Htjeli bismo biti pozvani, ali nas izostave. ivot je toliko

    ~ 36 ~

  • BU&CW ispunjen razoaranjima da nije teko pomisliti kako su ona ugraena u stanje ovjenosti. Meutim, njihovim detaljnijim pregledima otkrivamo da sva ta razoaranja imaju neto zajedniko. Svako od njih ometa oekivanje pojedinanog ega. Kad ego ne bi imao nikakva oekivanja, ne bi se imao oko ega razoarati.

    Ako ovo zvui kao okonavanje bolesti tako da ubijemo bolesnika, ista tvrdnja moe se izrei i na pozitivan nain. to kad bi se ovjekovi interesi proirili do toke pribliavanja bojem pogledu na ovjeanstvo? Pogled na sve stvari iz aspekta vjenosti uinio bi pojedinca nepristranim prema samome sebi prihvaajui poraz zajedno s uspjehom u udesnoj ljudskoj drami sastavljenoj od da i ne, pozitivnog i negativnog, privlaenja i odbijanja. Osobni poraz bio bi premalen razlog za zabrinutost, poput igranja uloge gubitnika u amaterskoj kazalinoj predstavi. Zato bi se ovjek osjeao razoaranim vlastitim neuspjehom kad je pobjednikovu radost doivio kao da je njegova vlastita, zato bi nas neostvareno promaknue zaboljelo ako jednako uivamo i u uspjehu naega suparnika? Umjesto da poviknemo nemogue, moda bismo trebali razmisliti koliko bi se takav osjeaj razlikovao od ivota kakav obino ivimo jer izvjetaji o najveim duhovnim genijima upuuju na to da su oni stekli otprilike takav pogled. to ste uinili jednom od moje najmanje brae, meni ste uinili. trebamo li pretpostaviti da je Isus pretjerivao kad je izgovarao te rijei? Reeno nam je da je Sri Ramakrina jednom urlao od boli kad je vidio dvojicu veslaa kako se ljutito svaaju. Poistovjeivao se s tugama cijeloga svijeta, bez obzira koliko bludne i ubilake bile, sve dok mu srce nisu prekrili oiljci. Ali znao je da mora voljeti boga u svim ljudskim oblicima i situacijama, bez obzira koliko bili neprijateljski i agresivni, i u svim oblicima misli koje nadziru njihovo postojanje i esto ih stavljaju u oprenost jednoga spram drugome.3

    Odvajanje od ogranienog jastva ili spajanje za ukupnost svih stvari istu pojavu moemo izrei na pozitivan ili negativan nain.

    Kad se to dogodi, ivot je uzdignut iznad mogunosti frustracije i iznad ~ 37 ~

  • BU&CW dosade tree prijetnje radosti jer je kozmika drama previe spektakularna da bi dopustila dosadu pokraj tako ivopisne identifikacije.

    Drugo veliko ogranienje ovjekova ivota jest neznanje. Ali hindusi tvrde da se i ta prepreka moe ukloniti. Upaniade govore o poznavanju Onoga znanja koje donosi znanje o svemu. Malo je vjerojatno da ovdje sve podrazumijeva doslovno neogranieno znanje. Vjerojatnije je rije o uvidu koji ogoljuje smisao svega. Nakon tog saetog uvida, potraga za pojedinostima bila bi nevana kao pitanje o broju atoma u vrhunskoj slici. Kada dohvatimo bit, tko mari za pojedinosti?

    Ali je li transcendentno znanje, ak i u tom ogranienijem smislu, mogue? Naravno, mistici tvrde da jest. Akademska psihologija ne slae se potpuno s njima, ali je takoer uvjerena da um krije puno vie od onoga to se vidi na povrini. Psiholozi usporeuju um s ledenom santom iji je vei dio nevidljiv. to se nalazi u golemom, potopljenom dijelu uma? Neki misle da sadri svaku proivljenu uspomenu i iskustvo i da u velikom umu koji nikad ne spava nikad nita nije zaboravljeno. Drugi, poput Carla Junga, tvrde da ukljuuje kolektivne uspomene koje saimaju iskustvo cijeloga ljudskog roda. Psihoanaliza osvjetljava nekoliko toaka u toj umnoj tmini. Tko moe rei koliko se daleko tmina moe rastjerati? Kad je rije o treem ogranienju ivota, njegovu ogranienu postojanju, da bismo uspjeno razmotrili to pitanje prvo se moramo upitati kako se definira granica jastva. Sigurno ne koliinom fizikoga prostora koji naa tijela zauzimaju ili koliinom vode koju istisnemo iz kade. ini nam se loginijim mjeriti nae jastvo veliinom njegova duha, rasponom stvarnosti s kojom se poistovjeuje. ovjek koji se poistovjeuje sa svojom obitelji i svoju radost pronalazi u njihovoj imao bi toliku stvarnost, ena koja se poistovjeuje s ljudskom vrstom bila bi toliko vea. Po tom kriteriju, ljudi koji se mogu poistovjetiti s postojanjem kao cjelinom bili bi neogranieni. Ali to se ne ini vjerojatnim jer na kraju ipak svi umiru. Predmet njihova zanimanja bi

    ~ 38 ~

  • BU&CW se nastavio, ali njih vie ne bi bilo. Zato pitanju postojanja ne smijemo pristupiti samo, da tako kaem, prostorno, nego i vremenski. Nae svakodnevno iskustvo daje nam sredstvo za to. Strogo uzevi, svaki je trenutak naega ivota umiranje Ja iz tog trenutka umire i nee se ponovno roditi. Ali unato injenici da se, gledano tako, moj ivot sastoji samo od mnotva pogreba, ja ne razmiljam o sebi kao da umirem svakoga trenutka jer ne izjednaavam sebe sa svojim pojedinanim trenucima. Prolazim kroz njih doivljavam ih, ali nisam izjednaen ni s jednim od njih pojedinano. Hinduizam nosi tu misao korak dalje. On govori o prostranom biu koje ivi uzastopne ivote na nain na koji pojedinani ivot ivi uzastopne trenutke.

    Nezgoda koja se nama ini beznaajnom, djetetu moe slomiti srce. Dijete se potpuno poistovjeuje sa svakim dogaajem i ne vidi ga kao samo jednu postaju u promjenjivom ivotnom vijeku. Potrebno je puno vremena prije nego to se dijete naui prestati poistovjeivati sa svakim pojedinanim trenutkom i prijee u odraslu dob. U usporedbi s djecom, mi smo zreli, ali u usporedbi sa svecima, mi smo djeca. Nismo nita sposobniji vidjeti cijelo nae postojanje u perspektivi kao to ga takvim ne vidi ni trogodinjak kojem je sladoled pao na pod. Pozornost nam je prilijepljena za trenutanu ivotnu fazu. Kad bismo potpuno sazreli, vidjeli bismo da je ivotni vijek puno dulji, zapravo, beskrajan.

    Ovo je osnovna toka u hinduistikoj procjeni ovjekova poloaja. Vidjeli smo da nas je psihologija priviknula na injenicu da u nama postoji vie od onoga to mislimo. Poput europskoga pogleda na Zemlju iz 18. stoljea, nai umovi imaju svoje tamne Afrike, neistraene Bornee, amazonske bazene. Njihova veliina i dalje iekuje istraivanje. Skrivene kontinente uma hinduizam vidi kako se prostiru do beskonanosti. Beskonani u postojanju, beskonani u svjesnosti, ne postoji nita izvan njih to ostaje nepoznato. Beskonani i u radosti, jer im nije strano nita to bi pokvarilo njihovu vrhovnu sreu.

    Hinduistika knjievnost bogata je metaforama i parabolama ~ 39 ~

  • BU&CW oblikovanima da nam osvijeste kraljevstva zlata skrivena u dubinama naega bia. Mi smo poput kraljeva koji, oboljeli od amnezije, lutaju svojim kraljevstvom u dronjcima ne znajui svoj pravi identitet. Ili poput mladuneta lava kojeg, nakon to ga odvoje od majke, odgaja ovca pa mladi lav pone pasti travu i blejati pretpostavljajui da je i on ovca. Mi smo poput ljubavnika koji u snu luta svijetom u oajnikoj potrazi za voljenom osobom nesvjestan injenice da ona lei pokraj njega u krevetu.

    Kako izgleda spoznaja naega ukupnog bia jednako je teko opisati kao i predoiti zalazak sunca nekom tko je roen slijep ona se mora iskusiti. Ali biografije ljudi koji su ostvarili tu spoznaju pomau nam naslutiti. Ti su ljudi mudriji, imaju vie snage i veselja. Doimlju se slobodnijima, ne u smislu da idu naokolo krei zakone prirode (premda im se esto pripisuje mo injenja nevjerojatnih svari), nego u smislu da prirodni red ne doivljavaju ograniavajuim. ine se spokojnima, ak i ozarenima. Prirodni mirotvorci, njihova ljubav izlazi prema van, jednako prema svim ljudima. Kontakt s njima osnauje i proiava.

    etiri puta do cilja Svi ivimo na rubu beskonanog oceana kreativne ivotne moi.

    Nosimo je u sebi: golemu snagu, punou mudrosti, neutaivu radost. Ona nikada nije niim ometena i ne moe se unititi. Ali skrivena je duboko, a to ivot ini problematinim. Beskonanost se nalazi u najmranijem, najudaljenijem trezoru naega bia, u zaboravljenom skladitu, dubokom bunaru. to bi bilo kad bismo je mogli iznijeti na svjetlo i neprestano crpiti iz nje?

    To je pitanje postalo indijska opsesija. Indijci su traili religijsku istinu ne samo kako bi stekli vie openitih informacija nego kao mapu koja e ih odvesti do viega stupnja postojanja. Religiozni ljudi bili su oni koji su traili nain da promijene svoju prirodu, preoblikuju je u nadljudski uzorak kroz koji bi, sa to manje zapreka, sijala

    ~ 40 ~

  • BU&CW beskonanost. U metafori koju hinduistiki tekstovi esto navode moe se osjetiti koliko tu potragu smatraju hitnom. Kao to bi ovjek koji na glavi nosi zapaljeno drvo urio do jezera ugasiti plamen, isto ini i traga za istinom, opeen plamenima ivota roenjem, smru, samozavaravajuom ispraznou kad uri uitelju upuenom u najvanije stvari.

    Posebne hinduistike upute za ostvarivanje ljudskoga potencijala skupljene su pod zajednikom rubrikom joge. Nekad je ta rije evocirala slike upavih mukaraca u kratkim haljinama kako izvijaju tijela dok mau okultnim silama. Sad kad je Zapad prisvojio pojam i navikao se na njega, vjerojatnije emo pomisliti na vitke ene koje vjebaju kako bi zadrale kondicijsku gipkost. Nijedna od tih dviju slika nije potpuno odvojena od pravoga predmeta, ali obje se odnose samo na tjelesne vidove joge. Rije joga dolazi iz istog korijena kao i engleska rije yoke, a yoke ima dvostruko znaenje: spojiti (yoke together) i podvrgnuti discipliniranom treningu (to bring under the yoke, ili take my yoke upon you). Oba znaenja prisutna su u sanskrtskoj rijei. Uobiajena definicija kae da je joga metoda vjebanja s ciljem postizanja integracije ili sjedinjenja. Ali integracije ega? Neke ljude najvie zanimaju njihova tijela. Naravno, takvih je ljudi i u Indiji osobe kojima su njihova tijela glavni predmet zanimanja i truda. Za takve je ljude Indija, nakon nekoliko stoljea eksperimentiranja, razvila najfascinantniju kolu tjelesne kulture koju je svijet ikad vidio.4 Nije rije o tome da se Indija vie zanimala za tijelo u odnosu na Zapad, nego je njezin interes otiao u drugom smjeru. Dok je Zapad traio snagu i ljepotu, Indija se zanimala za tonost i kontrolu, u idealnom sluaju potpunu kontrolu nad svim tjelesnim funkcijama. Koliko njezinih izvanrednih tvrdnji iz tog podruja moe biti i znanstveno potkrijepljeno, tek se treba vidjeti.5 Ovdje je dovoljno spomenuti da njezine opsene upute o toj temi obuhvaaju autentinu jogu, hatha jogu. Izvorno se prakticirala kao priprema za duhovnu jogu, ali je velikim dijelom izgubila tu

    ~ 41 ~

  • BU&CW povezanost pa se ovdje njome neemo baviti. Ali sloit emo se sa sudom hinduistikih mudraca o ovoj temi. S tijelom se mogu uiniti nevjerojatne stvari ako ste spremni posvetiti ivot projektu, ali te stvari nemaju puno veze s prosvjetljenjem. Ako rad na njima proizlazi iz elje za pokazivanjem, one ak mogu zaustaviti duhovni rast.

    Joge koje nas zanimaju su one oblikovane za ujedinjenje ljudskoga duha s bogom skrivenim u njegovim najdubljim niama. Budui da su sve indijske duhovne vjebe (za razliku od tjelesnih) ozbiljno posveene tom praktinom cilju ne samo matovitoj kontemplaciji ili razgovoru o uzvienim i dubokim idejama moemo ih smatrati onima koje predstavljaju jedan od najrealistinijih, sutinskih, praktinijih sustava misli i vjebi koje je ljudski um ikad proizveo. Kako doi k Brahmanu (bog na sanskrtu) i ostati u kontaktu s Brahmanom, kako se poistovjetiti s Brahmanom ivei izvan njega, kako postati boanski dok si jo na Zemlji promijenjen, ponovno roen, neunitiv dok si na zemaljskoj plohi to je potraga koja je nadahnjivala i uzvisila ljudski duh u Indiji tijekom mnogih stoljea.6

    etiri su duhovne putanje koje su hindusi odredili prema tom cilju. Na prvi pogled to moe djelovati iznenaujue. Ako je jedan cilj, zar ne bi trebao postojati i jedan put prema njemu? To bi moda bilo tako kad bismo svi kretali iz iste toke, iako bi i tada drukiji naini prijevoza hod, vonja, let savjetovali alternativne rute. Istina je takva da ljudi prilaze cilju iz razliitih smjerova i zato mora postojati nekoliko putanja do zajednikoga odredita.

    Odakle netko poinje ovisi o tome kakva je osoba. Ta je toka utjecala i na zapadne duhovne voe. Primjerice, jedan od najpoznatijih meu njima, otac Surin, kritizirao je voe koji u svojim glavama smisle plan koji potom primjenjuju na sve due pokuavajui ih uskladiti s planom, poput ovjeka koji bi elio da svi ljudi nose istu odjeu. Sveti Ivan od Kria usmjerio je pozornost na istu opasnost kad je u knjizi ivi plamen napisao da cilj duhovnih voa ne bi smio biti voditi due putem koji odgovara njima samima, nego otkriti put na koji im Bog ukazuje. Ono to je doista posebno u hinduizmu jest

    ~ 42 ~

  • BU&CW pozornost koju posveuje prepoznavanju osnovnih duhovnih tipova osobnosti i disciplina koje e tim tipovima najvjerojatnije odgovarati. Rezultat je priznanje, koje proima cijelu religiju, postojanja brojnih puteva do boga, a svaki od njih zahtijeva poseban oblik prijevoza.

    Hinduizam tvrdi da postoje etiri osnovna tipa duhovne osobnosti. (Carl Jung svoju je tipologiju izgradio na indijskom modelu modificirajui je u nekim pogledima.) Neki su ljudi ponajprije skloni razmiljanju. Drugi su u osnovi emocionalni. Neki su jednostavno aktivni. A neki su skloni eksperimentiranju. Za svaki od tih tipova osobnosti hinduizam propisuje posebnu jogu iji je cilj iskoristiti posebnu snagu svakoga tipa. Tipovi nisu zapeaeni u nepropusnim odjeljcima, jer svako ljudsko bie u odreenoj mjeri posjeduje sva etiri talenta, kao to veina ruku s kartama sadri sve etiri serije. Ali ima smisla voditi s najjaom serijom.

    Sve etiri putanje poinju moralnim pripremama. Cilj svih joga jest uiniti povrinsko jastvo prozirnim za boanski sloj ispod njega i zato se prvo mora oistiti od loih neistoa. Religija je uvijek vie od moralnosti, ali nee opstati ako joj nedostaje moralna baza. Sebini postupci uvruju ogranieno jastvo umjesto da ga rastope, a zlonamjernost remeti tijek svijesti. Zato prvi korak svake joge obuhvaa njegovanje navika poput neozljeivanja, istinoljubivosti, nekrae, samokontrole, istoe, zadovoljstva, samodiscipline i nesavladive elje da se dosegne cilj.

    Imajui na umu ove zajednike pripreme, spremni smo za posebne smjernice svih tipova joge.

    Put do boga kroz znanje Jnana joga, namijenjena duhovnim pripravnicima snane sklonosti razmiljanju, put je prema jedinstvu s vrhovnim bogom preko znanja. Takvo znanje grki gnosis i sophia nema nikakve

    veze s injeninim informacijama, ono nije enciklopedijsko. Prije je

    ~ 43 ~

  • BU&CW rije o intuitivnom rasuivanju koje preobraava, s vremenom pretvarajui spoznavateljicu u ono to zna. (Ovdje je primjereno uporabiti zamjenicu ona zato to su u najvanijim zapadnim jezicima hebrejskom, latinskom i grkom rijei za znanje u ovom obliku uglavnom enskoga roda.) Takvim je ljudima vano razmiljanje. Oni ive u svojim glavama jer im ideje imaju gotovo opipljivu ivotnost, pleu i pjevaju za njih. Ako se takve pojedince ismijava kao filozofske glave u oblacima, to je zato to osjeaju Platonovo Sunce koje sja iza tih oblaka. Takvim ljudima misli imaju posljedice, njihovi umovi pokreu njihove ivote. Malo je onih koji su uvjereni u Sokratovu tvrdnju da treba znati to je dobro da bismo inili dobro, ali u njegovu osobnom sluaju, vjerojatno je samo iznio jasnu injenicu.

    Za ljude koji su na takav nain posveeni uenju, hinduizam predlae niz prikaza oblikovanih da uvjere misliteljicu kako posjeduje vie od ogranienog sebstva. Logika je podloga jasna. Jednom kad jnana joga dosegne tu toku, njezin osjeaj sebe prebacit e se na dublju razinu.

    Klju ovoga plana jest diskriminacija, mo razlikovanja povrinskog sebstva koje privlai najvei dio pozornosti i veeg sebstva koje se ne vidi. Njegovanje te moi prolazi kroz tri faze, a prva je od njih uenje. Sluajui mudrace, itajui tekstove i rasprave o redu Tome Akvinskog Summa Theologiae, kandidatkinja se suoava s mogunou da je njezino sutinsko postojanje zapravo jednako samom Postojanju.

    Drugi je korak razmiljanje. Dugotrajnom, intenzivnom refleksijom, onaj kojeg je prvi korak predstavio kao hipotezu mora preuzeti ivot. Atman (unutarnji bog) mora se promijeniti od koncepta do realizacije. Za ovaj je plan propisan broj linija refleksije. Primjerice, uenik bi mogao dobiti savjet da preispita svakodnevni jezik i razmisli o njegovim implikacijama. Rije moj uvijek podrazumijeva razliku izmeu vlasnika i onoga to posjeduje: kad govorimo moja knjiga ili moja jakna, ne pretpostavljamo da smo mi te stvari. Ali govorimo i

    ~ 44 ~

  • BU&CW moj um, moje tijelo ili moja osobnost otkrivajui da se na neki nain takoer smatramo posebnim od njih. to je to ja koje posjeduje moje tijelo i moj um, ali im nije istovjetno? Znanost mi ponovno govori da u mojemu tijelu ne postoji nita to je ondje bilo prije sedam godina, a moj um i moja osobnost takoer su doivjeli velike promjene. Ipak, unato njihovim mnogobrojnim izmjenama, na neki sam nain ostao ista osoba, osoba koja je vjerovala u ovo i ono, koja je nekad bila mlada, a sad je stara. to je to u meni to je stalnije od tijela ili uma i izdralo je sve promjene? Ako se o njemu ozbiljno razmilja, ovo pitanje moe osloboditi ovjekovo Ja od manje vanih identifikacija.

    Naa rije osobnost dolazi od latinske rijei persona koja se izvorno odnosila na masku to ju je glumac nosio kad bi stupio na pozornicu i zaigrao ulogu, maska kroz (per) koju je izgovarao (sonare) svoju ulogu. Maska je izraavala ulogu, a glumac bi iza nje ostao skriven i anoniman, izdvojen od prikazanih emocija. Hindusi kau da je to savreno jer su uloge isto to i nae osobnosti, uloge u kojima smo angairani na trenutak u ovoj najveoj od svih tragikomedija, drami ivota u kojoj smo istodobno suautori i glumci. Kao to dobra glumica daje sve od sebe u ulozi, i mi bismo svoje uloge trebali potpuno proivjeti. Ono u emu grijeimo jest da za trenutano dodijeljene uloge mislimo da je to ono to doista jesmo. Opinjeni smo svojim replikama, ne moemo se sjetiti prethodnih uloga i slijepi smo za one koje e doi u budunosti. Zadaa praktikantice joge jest ispraviti ovu lanu identifikaciju. Okreui svjesnost prema unutra, ona mora prodrijeti kroz bezbrojne slojeve svoje osobnosti dok, nakon to je prola kroz sve njih, ne dosegne anonimnu, veselo bezbrinu glumicu skrivenu ispod njih. Razlikovanju izmeu sebe i Sebe moe pomoi jo jedan primjer. Mukarac igra ah. ahovska ploa predstavlja njegov svijet. Figure se moraju pomicati, kule osvajati i gubiti, cilj ostvariti. Igra se moe dobiti ili izgubiti, ali ne i sam igra. Ako je radio naporno, unaprijedio je svoju igru i sposobnosti to se dogaa kako u porazu tako i u pobjedi. Igra

    ~ 45 ~

  • BU&CW je povezan sa svojom cjelokupnom osobom, a tako je i ogranieno bie svakoga posebnog ljudskog vijeka povezano s inherentnim atmanom. Metafore se nastavljaju. Jedna od najljepih nalazi se u Upaniadama kao i kod (zanimljivom podudarnou) Platona. Govori o jahau koji spokojno i nepomino sjedi u dvokolici. Prebacivi odgovornost za putovanje na vozaa dvokolice, slobodno moe sjediti i posvetiti punu pozornost prirodi oko sebe. U toj slici krije se metafora ivota. Tijelo je dvokolica. Cesta kojom putuje su osjetilni objekti. Konji koji vuku dvokolicu cestom su osjetila. Um koji nadzire osjetila kad su disciplinirana predstavljen je uzdama. Sposobnost uma da donosi odluke je voza, a gospodar dvokolice iji je autoritet neupitan, ali ne mora ni prstom mrdnuti jest Sveznajue sebstvo.

    Ako je praktikantica sposobna i ustrajna, takve e refleksije s vremenom izazvati vrlo iv osjeaj beskonanog Sebstva u pozadini prolaznog, ogranienog sebstva. U ovjekovu umu oni e postati potpuno razdvojeni i zasebni, odvojeni poput ulja i vode, dok su se prije mijeali kao voda i mlijeko. Vjebaica je tada spremna za trei korak na putu znanja koji se sastoji od prebacivanja njezina samoidentificiranja do njezina trajnoga dijela. Izravan put do ostvarenja tog cilja jest razmiljati o sebi kao o Duhu, ne samo tijekom meditiranja rezerviranih u tu svrhu nego, to je vie mogue, i tijekom obavljanja svakodnevnih zadaa. Ali ova posljednja vjeba nije nimalo laka. Ona mora unijeti raskol izmeu njezina tijelom zatvorenog ega i njezina atmana, a u tome e joj pomoi ako o prethodnom bude razmiljala u treem licu. Umjesto: Ja hodam ulicom, ona misli: Sybil hoda Petom avenijom, i pokuava uvrstiti tu tvrdnju vizualizirajui samu sebe iz daljine. Ni izvritelj ni pacijent, njezin pristup onome to se zbiva jest: Ja sam svjedok. Svoju nestvarnu prolost promatra s takvim odmakom kao da puta kosu da se osui na vjetru. Poput svjetiljke koja osvjetljava prostoriju neoptereena onime to se u prostoriji dogaa, tekstovi nam govore da tako i jogi gleda to se dogaa u njegovoj kui od protoplazme. ak je i Sunce, sa svom svojom toplinom, arobno izdvojeno., glasi natpis pronaen na

    ~ 46 ~

  • BU&CW jednom zatvorskom zidu. ivotni dogaaji jednostavno mogu nastaviti dalje. Dok sjedi u zubarskoj stolici, Sybil razmilja: Jadna Sybil. Ubrzo e zavriti. Ali mora biti potena i isti takav stav zauzeti i kad je posjeti srea te ne bude eljela nita drugo nego uivati u slavi koju dobiva.

    Razmiljanje o sebi u treem licu istodobno ini dvije stvari. Unosi razdor izmeu ovjekove samoidentifikacije i povrinskoga jastva i istodobno tu samoidentifikaciju tjera na dublju razinu dok, naposljetku, kroz znanje identino s postojanjem, ovjek u potpunosti ne postane ono to je zapravo oduvijek bio. To si ti, osim kojeg nema nijednoga drugog proroka, sluaa, mislioca ili initelja.7

    Put do boga kroz ljubav Joga znanja smatra se najkraim putem do boanske realizacije. Ali ona je i najstrmiji put. Zahtijeva rijetku kombinaciju racionalnosti i duhovnosti pa je namijenjena samo nekolicini odabranih. ivot je veim dijelom pokretan emocijama, a manje razumom.

    Od mnogih emocija koje ispunjavaju ljudsko srce, najsnanija je ljubav. ak se i mrnja moe protumaiti kao povratna reakcija od ometanja nagona ljubavi. tovie, ljudi esto postaju nalik onome koga vole s njegovim imenom ispisanim na elu. Cilj bhakti joge jest usmjeriti ljubav koja lei u temelju svakoga srca prema bogu. Kao to vode Gangesa neprekidno teku prema oceanu, kae bog u Bhagavata Purani, tako se i umovi bhakti stalno kreu prema Meni, Vrhovnoj Osobi smjetenoj u svakom srcu, im uju o Mojim kvalitetama. Suprotno putu znanja, bhakti joga ima bezbroj sljedbenika i zasigurno je najpopularnija od etiriju joga. Iako potjee jo iz antikoga doba, jedan od njezinih najpoznatijih zagovornika bio je mistini pjesnik iz 16. stoljea imenom Tulsidas. Poetkom svojega branog ivota Tulsidas je bio neizmjerno zaljubljen u svoju enu, ak toliko da nije mogao biti bez nje ni jedan dan. Jednom je prigodom ona

    ~ 47 ~

  • BU&CW otila posjetiti roditelje. Prije podneva Tulsidas je poao za njom, a kad ga je vidjela, ena je rekla: Tako si jako vezan za mene! Kad bi barem mogao prebaciti svoju vezanost na boga, odmah bi ga dosegnuo. Sigurno bih, pomislio je Tulsidas. Probao je i uspjelo mu je.

    Sva osnovna naela bhakti joge bogato su prikazana u kranstvu. I doista, s hinduistikoga stajalita, kranstvo je veliki, briljantno osvijetljen bhakti put prema bogu. Drugi putevi nisu zanemareni, ali su manje jasno oznaeni. Na tom se putu bog shvaa drukije nego u jnani. U jnana jogi slika vodilja bilo je neogranieno more postojanja ispod valova naega ogranienog sebstva. To je more predstavljalo sveproimajuega Sebe koje je u nama i izvan nas i s kojim bismo se trebali poistovjetiti. Tako zamiljen, bog je neosoban ili, bolje reeno, nadosoban, jer se osobnost budui da je odreena ini ogranienom, dok je jnanski vrhovni bog neogranien. Prema bhakti, za koju su osjeaji stvarniji od misli, bog se ini drukijim po svim navedenim stavkama.

    Prvo, budui da je zdrava ljubav ljubav prema van, bhakta e odbaciti sve prijedloge da je bog kojeg ovjek voli on sam, ak i najdublji dio njega, i ustraje na odvojenosti boga od ovjekove osobnosti. Kao to hinduistiki religiozni klasik kae: elim okusiti eer, ne elim biti eer. Moe li voda ispiti samu sebe? Mogu li stabla okusiti plodove koje daju? Onaj koji tuje Boga mora stajati odvojen od Njega, Jedino e tako znati radosnu ljubav Boju; Jer ako kae da su on i Bog jedno, Ta radost i ta ljubav odmah e nestati.

    Ne molite se vie za potpuno jedinstvo s Bogom: Gdje bi bila ljepota kad bi dragulj i okolina bili jedno? Vruina i hlad su dvoje, Da nisu, gdje bi bila ugodnost hlada?

    ~ 48 ~

  • BU&CW Majka i dijete su dvoje, Da nisu, gdje bi bila ljubav? Kad se susretnu nakon razdvojenosti, Kako su samo radosni, majka i dijete! Gdje bi bila radost kad bi dvoje bili jedno? Zato se ne molite vie za potpuno jedinstvo s Bogom.8

    Drugo, zbog uvjerenja u odvojenost boga od ovjeka, bhaktin se

    cilj takoer razlikuje od jnanina. Bhakta nee teiti poistovjeivanju s bogom, nego e oboavati boga svakim dijelom svojega bia. Rijei Bedea Frosta, premda napisane u drugoj tradiciji, izravno su primjenjive na ovu stranu hinduizma: Sjedinjenje nije panteistiko upijanje ovjeka u jedinstvo, nego je zasebnog karaktera. Usto, budui da je to ponajprije sjedinjenje ljubavi, vrsta potrebnog znanja jest znanje o prijateljstvu u najviem smislu te rijei.9 Konano, u takvom kontekstu boja osobnost nikako nije ogranienje, nego je zapravo nuna. Filozofi su moda u stanju voljeti isto postojanje, neodreeno izvan svih obiljeja, ali oni su iznimke. Uobiajeni je objekt ljudske ljubavi osoba koja posjeduje neka obiljeja.

    Sve to moramo initi u ovoj jogi jest iskreno voljeti boga ne samo govoriti da ga volimo nego ga doista voljeti, voljeti jedino boga (druge stvari volimo u odnosu na boga) i voljeti ga bez skrivenoga razloga (ak ni zbog elje za osloboenjem ili da bi on volio nas), zbog same ljubavi. U onoj mjeri u kojoj uspijemo u tome, doivjet emo radost jer se nijedno iskustvo ne moe usporediti s iskustvom potpune i iskrene ljubavi. tovie, svako jaanje nae privrenosti bogu oslabit e svjetovni utjecaj. Sveci mogu, i doista hoe, voljeti svijet vie od laika, ali oni ga vole na drukiji nain gledajui ga u sjaju koji se odraava od oboavanoga boga.

    Kako izazvati takvu ljubav? Jasno je da zadaa nije nimalo jednostavna. Svjetovne stvari stalno odvlae nau naklonost pa se moe initi udom da Bie koje se ne moe ni vidjeti ni uti ikada postane njihov suparnik.

    ~ 49 ~

  • BU&CW Uimo u hinduistike mitove, njihove velianstvene simbole,

    nekoliko stotina prikaza boga, obrede koji stalno okreu no i dan poput molitvenoga kotaa koji nikada ne staje. Cijenjeni kao sami sebi svrha, oni, naravno, mogu prisvojiti boje mjesto, ali to im nije namjera. Oni su posrednici iji je poziv upoznati ljudsko srce s onom to oni predstavljaju, a ne oni sami. Zabluda je pobrkati hinduistike slike s idolatrijom i mnotvo njihovih bogova s politeizmom. Oni su uzletita s kojih razumom natovaren ljudski duh moe krenuti u svoj let samoga prema Samome. ak e i seoski sveenici sveanosti u svojim hramovima esto poeti ovom invokacijom: O Gospodine, oprosti mi tri grijeha zbog mojih ljudskih ogranienja: Ti si svugdje, ali tujem te ovdje; Ti si bez oblika, ali ja te tujem u ovim oblicima; Ti ne treba hvale, ali ja ti ipak nudim ove molitve i pozdrave. Gospodine, oprosti mi tri grijeha zbog mojih ljudskih ogranienja.

    Simbol poput mnogorukog stvorenja, koji slikovito prikazuje boju zaprepaujuu mnogostranost i nadljudsku snagu, moe ukratko predstaviti cijelu teologiju. Mitovi ulaze u dubine koje intelekt moe samo naslutiti. Alegorije i legende na takav nain predouju ideale da ih sluatelj poeli oiviti jasna potvrda tvrdnje Irwina Edmana da e ljude dirnuti mit i bajka, a ne pravni dokumenti i logika. Njihova vrijednost lei u snazi da povuku nae misli od svjetovnih stvari na misao o bogu i bojoj ljubavi. Svoju naklonost stalno okreemo u smjeru boga hvalei ga, molei mu se predanou cijeloga srca, razmiljajui o njegovoj velianstvenosti i slavi, itajui o bogu u tekstovima, drei cijeli svemir njegovim djelom. Oni koji razmiljaju o Meni i tuju Mene bez ikakve povezanosti s neim drugim, kae Gospodin Krina u Bhagavadgiti, takve brzo vadim iz

    ~ 50 ~

  • BU&CW oceana smrti. Valja spomenuti tri obiljeja bhakta pristupa: japam, ljubav

    predstavljenu na razliite naine i tovanje izabranog ideala. Japam je postupak ponavljanja bojega imena. U kranstvu se

    moe usporediti s jednim od klasinih djela ruske duhovnosti Ispovijesti ruskog hodoasnika. To je pria o neimenovanom seljaku ija je osnovna briga bila ispuniti biblijsku naredbu moliti se bez prestanka. U potrazi za nekim tko e mu objasniti kako to initi, lutao je Rusijom i Sibirom s naprtnjaom u kojoj je bio suh kruh i spavao kod lokalnoga stanovnitva. Seljak je razgovarao s mnogim autoritetima, ali nailazio je na razoaranja sve dok naposljetku nije susreo starca koji ga je poduio neprekidnom, trajnom zazivanju boanskog imena Isusovog usnama, duhom, srcem, tijekom svakoga rada, u svakom trenutku, na svim mjestima, ak i tijekom sna. Starac ga je poduavao sve dok nije mogao ponoviti Isusovo ime 12 000 puta na dan bez ikakva napora. Takva uestala sluba usana neprimjetno postaje iskreni proglas srca. Molitva postane stalna, ugodna prisutnost u ovjeku koja donosi golemu radost. Ponavljaj ime Gospodinovo tijekom svih svojih aktivnosti, hinduska je izreka istog znaenja. Tijekom pranja ili tkanja, dok sadi ili kupuje, neprimjetno, ali neizbrisivo te verbalne kapljice tenje upiju se u podsvijest punei je boanskim.

    Ljubav predstavljena na razliite naine stavlja u religijsku uporabu injenicu da ljubav preuzima razliite nijanse ovisno o kakvoj je vrsti odnosa rije. Ljubav roditelja prema djetetu ima prizvuk zatitnikog osjeaja dok djetetova ljubav ukljuuje ovisnost o roditelju. Ljubav izmeu prijatelja drukija je od brane ljubavi ene i mukarca. Drukija je i ljubav odanog sluge prema njegovu gospodaru. Hinduizam smatra da sve te vrste ljubavi imaju svoju ulogu u osnaivanju boje ljubavi i potie bhakte da ih iskoriste. Kranstvo u praksi ini isto. Najee prikazuje boga kao dobronamjernog zatitnika simboliziranog kao gospodar ili roditelj, ali drugi oblici nisu iskljueni. Kakvog prijatelja imamo u Isusu, poznata je kranska

    ~ 51 ~

  • BU&CW crkvena pjesma, a stih moj Gospodar i moj Prijatelj posebno se istie u drugoj pjesmi. U Pjesmi nad pjesmama bog je predstavljen kao suprunik kao i u kranskim mistinim zapisima u kojima je ustaljena metafora braka due s Kristom. Stav kojim se boga doivljava kao neije dijete zvui pomalo udno zapadnjakim uima, ali magija Boia uvelike poiva na injenici da je to jedino doba godine kada bog u ljudska srca ulazi kao dijete i u njima pobuuje njenost roditeljskog nagona. Naposljetku dolazimo do tovanja boga u obliku odabranog ideala. Hindusi su prikazali boga u bezbroj oblika i tvrde da je to primjereno. Svaki od njih simbol je koji ukazuje na neto dalje i budui da nijedan ob