Click here to load reader

Integracija svjetske privrede

  • View
    441

  • Download
    7

Embed Size (px)

Text of Integracija svjetske privrede

UNIVERZITET U TUZLI EKONOMSKI FAKULTET Redovan studij kolska 2009/10. godina

Seminarski rad iz nastavnog predmeta ME UNARODNA EKONOMIJA INTEGRACIJA SVJETSKE PRIVREDE

Predmetni nastavnik: Dr.sc. Senija Nuhanovi , docent

Kandidat: I-614/03 Hamzi Lejla

Tuzla, mart, 2010. god.

0

UvodTema ovog seminarskog rada je razvoj procesa integracije tr i ta, zna enje pojma kao i utjecaji globalizacije na svjetsku privredu, politiku i svjetsku zajednicu op enito. Integracija dovodi do stvaranja trgova kih blokova, globalnih kompanija i globalne ekonomije. Svijet na taj na in postaje jedinstveni sistem, a svjetsko tr i te dostupno svima. Sve ve a me uzavisnost svjetske privrede, intenzivnije povezivanje tr i ta i integracijski procesi su logi na i nu na posljedica tehnolo kog razvoja, izvozne orijentacije razvijenih zemalja svijeta, elje multinacionalnih kompanija za ostvarivanjem to ve eg profita, te porasta svijesti o neophodnosti rje avanja problema u cijelom svijetu. Naj e i motivi za stvaranje integracija su pove anje tr i ta, pove anje konkurencije, postizanje ekonomije obima, smanjivanje ili ukidanje ograni enja me unarodnoj trgovini, itd. Cirkulacijom ljudi, roba i informacija povezuju se regije i ostvaruje interakcija. Dolazi do procesa decentralizacije te ustupanja mo i i suverenosti dr ava nadnacionalnim tijelima. Integracija ubrzava te procese te oblikuje nove uslove kojima se moraju prilagoditi svi koji ele uspjeti. Najbolji primjer integracije u svijetu je Europska unija, koja predstavlja integraciju europskih dr ava, kroz koju lanice ostvaruju svoje zajedni ke ciljeve.

1

1. Razvoj i svrha svjetskih ekonomskih integracija 1.1. Pojam integracionog procesaEkonomska integracija predstavlja situaciju u kojoj nacionalne privrede vi e nisu razdvojene ekonomskim granicama ve djeluju zajedno kao cjelina. Ozna ava postupno ukidanje ekonomskih granica izme u dr ava lanica (odnosno, ukidanje nacionalne diskriminacije) , pri emu se prethodno odvojene nacionalne privrede postupno spajaju u ve u cjelinu. Rije integracija poti e od latinske rije i integer, to zna i spajanje nekih dijelova u cjelinu. Definicija me unarodne integracije obuhvata sljede e aspekte:j j j j j j j

Cilj integracije Subjekte integracije Oblik integracije Ekonomske odnose izme u subjekata koji se integriraju Poslove na koji se prenose na supranacionalni 1 nivo Rok povezivanja subjekata Odnos prema tre im subjektima itd.2

J. Tinnbergen definira ekonomsku integraciju kao: Ekonomske integracije jednog broja zemalja sastoji se u centralizaciji, na supranacionanalnom nivou, nekoliko instrumenata ekonomske politike, koje preferiraju takve instrumente koji pokazuju znatne eksterne efekte. Kao to se mo e vidjeti u ovoj definiciji naglasak joj je na centralizaciji, odnosno cesiji ovlasti s nacionalne na supranacionalni nivo. Me utim V. Mileta razlikuje ekonomsku integraciju od ekonomske zajednice: Pod ekonomskom integracijom podrazumijevamo razli ite oblike djelimi nog povezivanja nacionalnih privreda, kod ega zemlje lanice zadr avaju samostalnost djelovanja, kako prema unutra, tako i prema tre im zemljama. Pod ekonomskom zajednicom podrazumjevamo takvo me usobno povezivanje u kojem lanice postupno napu taju elemente nacionalnog ekonomskog suvereniteta, kako prema unutra, tako i prema tre im zemljama, te dijelove svoje ekonomske suverenosti prenose na

Pojam supranacionalno (supranational), i njegovi sinonimi nadnacionalno i naddr avno, u svom najosnovnijem zna enju obilje ava prostor preko, iznad i izvan dr ave. Naj e e se u svakodnevnom jeziku za njega vezuje zna enje vlasti koja je iznad vlasti nacionalne dr ave. Pojam supranacionalno se koristi kako bi se opisala vlast koja prevazilazi nacionalne granice, nacionalnu vlast i interese. Supranacionalna organizacija ima vi e zakonodavnih ovla tenja u odnosu prema dr avama lanicama, nego to je to slu aj kod tipi nih me unarodnih organizacija. 2 Baban M., Marijanovi G., Me unarodna ekonomija, 3 izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 1998. godine, strana 361.

1

2

nadnacionalna tijela s izvr nim ovla tenjima na cijelom prostoru zajednice, s krajnjim ciljem stvaranja jedinstvenog ekonomskog i politi kog podru ja. 3Ekonomskom se integracijom mo e podrazumjevati proces povezivanja tehnologija, preduze a, zemalja u cilju postizanja ve ih ekonomskih u inaka u odnosu na one koji bi se postizali bez integriranja.

Simboli ki prikaz globalizacije koja pu ta korijenje u svim dijelovima svijeta Izvor: www.staffs.ac.uk/.../environment

1.2. Teorije me unarodnih ekonomskih integracijaTeoreti ari me unarodnih ekonomskih integracija dijele se uglavnom na liberaliste i institucionaliste. Liberalisti smatraju da se pomo u tr i nih mehanizama uklanjaju umjetne (carinske i necarinske) barijere slobodnoj trgovini, u ekonomskom smislu eliminiraju nacionalne granice, uspostavljaju jedinstveni uslovi privre ivanja i ostvaruju uslovi za uspostavu ekonomskih integracija i za integraciju tr i ta i tr i nih cijena. Glavni predstavnici liberalisti ke kole su: J. Viner, J. E. Meade, R. G. Lipsey, G. Haberler, W. Roepke, B. Balassa i dr. Suprotna stajali ta od liberalista imaju institucionalisti koji smatraju da se reprodukcija ne mo e odvijati na bazi liberalisti kih na ela jer se tr i te ne mo e pro iriti liberalizacijom, ve planiranjem i programiranjem, a ciljevi se mogu posti i op tom politikom ekonomskog razvoja. Institucionalisti su nehomogena skupina teoreti ara koju jo ine: protekcionisti (P. Streeten, K. W. Rothschild, T. Scitovsky i J. Bhagwati), koji nagla avaju va nost regionalne za tite nacionalnih tr i ta, iMileta V., Uvod u me unarodne ekonomske odnose, Centar dru tvenih djelatnosti, Zagreb, 1980. godine, strana 156-157.3

3

diri isti (J. Tinbergen i G. Myrdal), koji u integracijama vide regionalno pro irenje uloge dr ave u me unarodnim ekonomskim odnosima. U novije vrijeme dolazi do pribli avanja stavova liberalista i institucionalista. Dok se liberalisti sve vi e okre u institucionaliziranim rje enjima regulacije tr i ta slobodne konkurencije putem uskla enih politika nacionalnih vlada u odre enim podru jima ekonomije, institucionalisti se sve vi e priklanjaju liberalnim stavovima o potrebi po tivanja tr i nih zakonitosti i zala u se za poimanje integracija kao slo enih sistema s brojnim elementima koji su predmet me usobnih interakcija dr ava.

1.3. Ciljevi me unarodnih ekonomskih integracijaEkonomska integracija je u osnovi integracija tr i ta. Ekonomisti ine razliku izme u tr i ta dobrima i uslugama s jedne, i tr i ta faktora proizvodnje (rada, kapitala i poduzetni tva) s druge strane. Slobodno kretanje dobara i usluga je temeljno na elo ekonomske integracije. Kako je dobro poznato iz klasi ne teorije me unarodne trgovine, slobodna razmjena dobara obe ava pozitivni u inak na prosperitet svih na koje se ona odnosi. Ona dopu ta potro a ima da izaberu dobra najni e cijene, op enito iri mogu nost izbora, te stvara uslove za dodatnu dobit kroz ekonomiju obima. O iti porast dru tvenog bogatstva koji proizlazi iz liberalizacije tr i ta proizvodima je dobar ekonomski razlog da se s tim ciljem zapo ne integracija. Ipak, planovi integracije imaju sklonost radije slijediti politi ku nego ekonomsku logiku. Politi ki razlozi za zapo injanje integracije tr i ta dobara su: trajno savezni tvo izme u sektora koji tra e za titu i sektora i potro a a koji tra e jeftiniju uvoznu robu je te ko posti i; za intervenciju u ekonomski proces mogu se koristiti zamjenski instrumenti (poput industrijske politike, ne-carinskih barijera i administrativnih postupaka); vitalni politi ki interesi poput politike razvoja i redistribucije prihoda ostaju u nacionalnoj nadle nosti.

Slobodno kretanje faktora proizvodnje mo e se shvatiti kao drugi temeljni faktorekonomske integracije. Jedan argument za to je da on dopu ta optimalnu alokaciju rada i kapitala. Neki faktori proizvodnje ponekad nedostaju na mjestima gdje bi ina e proizvodnja bila najekonomi nija. Kako bi se rije io taj problem poduzetnici su spremni premjestiti svoj kapital s mjesta na kojima mogu ostvariti nisku dobit na mjesta koja obe avaju vi e. Isto vrijedi za radnu snagu: zaposlenici e migrirati u regije gdje je njihov rad potrebniji i stoga bolje nagra en. Drugi argument je da pro ireno tr i te faktora proizvodnje promi e nove mogu nosti proizvodnje to, zauzvrat, dopu ta modernije i efikasnije kori tenje faktora proizvodnje (nove kreditne linije, nova zanimanja, itd.). Izbor faktora proizvodnje za cilj druge faze procesa integracije djelomi no se temelji na ekonomskim prednostima koje proizlaze iz takve integracije. Ali i ovdje moramo razmotriti politi ku logiku. Integracija tr i ta rada izgleda kao o iti izbor u razdobljima op eg manjka radne snage. Skup nacionalnih propisa o nadnicama, socijalnoj sigurnosti, itd, ini se da je ostavio politi arima dovojno mogu nosti za prakti nu intervenciju na nacionalnom nivou, kako bi pristali prihvatiti op ta na ela na Europskom nivou. to se ti e integracije tr i ta kapitala, pitanje direktnog investiranja postaje jasno; mnogi politi ari mogu se nadati da e na taj na in privu i nove strane investicije. Za druge vrste kretanja kapitala elja za integracijom je manje o ita, stoga to integracija implicira odricanje od kontrole putem4

osjetljivih makro-ekonomskih instrumentata. Pribli avanje politika je sljede a faza ekonomske integracije. U privredi koja proizvodnju i distribuciju u potpunosti prepu ta tr i tu, ukidanje prepreka slobodi kretanja dobara i faktora proizvodnje izme u dr ava bilo bi dovoljno da se postigne puna ekonomska integracija. To nije tako u modernim privredama koja su, gotovo bez iznimke, mje ovitoga tipa, gdje vlada esto intervenira. U privredama mje ovitog tipa integracija se ne mo e ostvariti bez harmoniziranja politika koje vode vlade pojedinih dr ava. Stvaranje integrirane politike je u cjelini te e od integracije tr i ta dobrima, uslugama i faktorima p roizvodnje. to je vi e takvih (integracijskih) elemenata uklju eno u politiku zapo ljavanja ili prora unsku politiku (koja se odnosi na financiranje kola, dr avne subvencije, porezne prihode), politi ari e biti manje spremni odre i se svoje mo i intervencije. to vi e, nacionalni dr avni slu benici imaju sklonost podupirati postoje e intervencijske planove kao najefikasnije a, budu i da njihova egzistencija ovisi o kompliciranim pravilima, od njih se te ko mo e o ekivati da e imati sklonost, op enito, sura ivati na harmoniziranim politikama. Stoga, uvjeti za zajedni ku valutnu ili monetarnu integraciju ne mogu biti spremno do ekani. To je jedan od razloga za to valutna integracija dolazi na kraju postupka integracije. Jo kasnije dolazi integracija ta aka koje se odnose na samu bit nacionalne suverenosti, posebice prihvatanje zajedni ke obrambene politike.

1.4.

Pozitivna i negativna integracija

S obzirom na moderne mje ovite privrede, Tinbergen (1954) razlikuje negativnu integraciju (tj. ukidanje prepreka) od pozitivne integracije (tj. stvaranja jednakih uslova za funkcionirsanje integriranih dijelova privrede). Prvi zahtijeva jednostavne politi ke obaveze (deregulacija, liberalizacija), ali drugi uvijek uklju uje slo enije oblike dr avne politike (harmonizacija, koordinacija). Pogledajmo te razlike malo detaljnije. Mjere negativne integracije su esto jednostavne. Ne tipkaj. One se mogu jasno definirati, te kada su jednom dogovorene i propisane ugovorima, obvezuju dr ave, poduze a i privatne osobe. Ne postoji potreba za stalnom ma inerijom dono enja odluka. Kontrola po tivanja tih mjere spada u sudsku nadle nost, a pojednici im se mogu obratiti ukoliko povrede tete njihovim interesima. Pozitivna integracija zahtijeva ve i anga man. Ona esto ima oblik nejasno definiranih obaveza koje od javnih institucija tra e da ne to poduzmu. Takve obaveze ostavljaju dosta prostora za interpretaciju njihovog dosega i vremenskog okvira. One se, tovi e, mogu poni titi ukoliko se izmjeni politi ki okoli . Posljedi no, one sadr e mnogo neizvjesnosti za privatne ekonomske faktore koji iz njih ne mogu izvoditi nikakva subjektivna prava. Pozitivna integracija je u domeni politike i birokracije, a ne prava. Nije udo da pozitivna integracija ne sadr i ugra eni stimulans za napredak. Zato to politi ari radije izabiru pozitivnu nego negativnu integraciju, njen napredak e vjerovatno biti sporiji, to je vi a faza integracije, tj. to dalje integracija odmi e u smjeru potpune ekonomske unije.

1.5. Oblici me unarodnih integracijaZa podjelu oblika ekonomskih integracija postoje mnogobrojni kriteriji. i to: 1. Uticaj regulatora integracije: a) integracije koje su rezultat djelovanja svjetskog tr i ta b) integracije koje su rezultat djelovanja dr ave5

2. Obuhvat tr i nih faktora: a) robna integracija b) uslu na integracija c) monetarna integracija 3. Obuhvat privrednih djelatnosti: a) djelimi na b) potpuna integracija 4. Oblici integracije4 etvrti kriterijum je mo da i najva niji kriterijum. Prema ovom kriteriju raspon integracija se kre e od slabih do vrstih integracija. Tako je Querini G. u svojoj knjizi Ekonomski razvitak i nerazvijenost, objasnio oblike me unarodne integracije ovakvo:j Zona slobodne trgovine: ostvaruje se sni enje carinskih taksi i postepeno se ukidaju kvantitativna ograni enja s obzirom na razmjenu izme u zemalja lanica te zone. j Carinski savez: idu i dalje od mjera navedenih u prethodnoj fazi, uspostavljaju se jedna vanjska zajedni ka tarifa, koja se primjenjuje na sva dobra to se uvoze u zemlje ne lanice. j Zajedni ko tr i te: ostvaruje se slobodna cirkulacija proizvodnih faktora: finansijskih kapitala i radnika. j Ekonomski savez: ostvaruje se koordinacija monetarnih i fiskalnih politika. j Potpuna integracija: ujedinjuju se monetarni i fiskalni sistemi socijalnog osiguranja. Odluke se vi e ne donose jednoglasno, ve ve inom glasova, u okviru nadnacionalnih politi kih tijela.

Na osnovu navedenog razvrstavanja lako je zaklju iti da je podru je slobodne trgovine najlabaviji oblik me unarodne integracije, a potpuna integracija naj vr i oblik.

4 Mileta V., Uvod u me unarodne ekonomske odnose, Centar dru tvenih djelatnosti, Zagreb, 1980. godine, strana 156-157.

6

2. INTEGRATIVNI PROCESI U EUROPI 2.1 Povijest Europske unijePovijest Europske unije se e do 1952. godine, kada je osnovana Europska zajednica za ugalj i elik (eng. European Coal and Steel Community), koja je nastala na temelju Schumanova plana u sklopu kojeg je 1950. godine predlo eno stvaranje ovlasti nad industrijom uglja i elika poslijeratne Njema ke i Francuske, kao i drugih dr ava koje su im se htjele priklju iti. Potpisivanjem Ugovora o Europskoj zajednici za ugalj i elik 18. april 1951. u Parizu su Njema ka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg i Italija uspostavile zajedni ki okvir za dogovore o proizvodnji i distribuciji uglja i elika, te autonomni sustav institucija koje e time upravljati sljede ih 50 godina. Ugovor je stupio na snagu jula 1952. godine. Ministri vanjskih poslova ovih dr ava su na Sastanku u Messini, 1. i 2. juni 1955. godine, odlu ili pro iriti europsku integraciju na cjelokupnu privredu. 25. marta 1957. Europska zajednica za ugalj i elik u Rimu potpisuje Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju, koji je stupio na snagu prvim danom sljede e godine. Time je utemeljeno zajedni ko tr i te iroke palete proizvoda i usluga. Carine izme u ovih est dr ava su ukinute 1. srpnja 1968. godine. Kako je pothvat uspostavljanja zajedni ke politike bio izrazito uspje an, Europskoj ekonomskoj zajednici odlu ile su se priklju iti i Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Istovremeno, kada su te tri zemlje postale lanice zajednice 1973. godine, uvedena je i socijalna politika i politika za tite okoli a. U julu 1979. godine odr ani su prvi izbori za Europski parlament (European Parliament). To je institucija koja predstavlja gra ane dr ava lanica zajednice, a broj lanova parlamenta je razmjeran udjelu stanovnika pojedine dr ave u ukupnom broju stanovnika zajednice. 1981. godine EEZ-u se priklju uje Gr ka, a pet godina kasnije i panjolska i Portugal. Time je oja ana prisutnost zajednice na jugu Europe i potaknuta va nost pro irenja programa regionalne pomo i. Nakon pada berlinskog zida 1989. mijenja se politi ka slika Europe. Uspostavlja se demokracija u svim zemljama srednje i isto ne Europe, koje su dotad bile pod sovjetskom kontrolom. Sam Sovjetski savez prestaje postojati 1991. kada se raspada na 15 dr ava. U me uvremenu su dr ave lanice pregovarale o novom Ugovoru o Europskoj uniji, kojeg je Europsko vije e (European Council) prihvatilo 1991. godine u Maastrichtu. Ugovor je stupio na snagu 1. novembra 1993. Tim ugovorom je stvorena Europska unija. 1. januara 1995. Europske unija je pro irena na jo tri dr ave lanice: vedsku, Austriju i Finsku. Europska unija je ve tada uvelike po ela raditi na ostvarenju velikog pothvata uvo enju jedinstvene valute. Tako je 1999. godine uveden euro za financijske (negotovinske) transakcije, a tri godine poslije na le su su u optjecaju kovanice i nov anice Eura. Nedugo zatim dogodilo se najve e pro irenje Europske unije u povijesti. 1. maja 2004. lanicama je postalo novih 10 dr ava: e ka, Slova ka, Poljska, Malta, Cipar, Slovenija, Ma arska, Estonija, Latvija i Litva. To je peto pro irenje imalo i politi ku i moralnu dimenziju. Omogu ilo je svim europskim zemljama bez obzira na zemljopisni polo aj, kulturu, povijest i te nje pridru ivanje europskoj obitelji. Prvim danom 2007. godine, lanicama postaju Bugarska i Rumunjska.

7

2.2. E

uni

(E )

Europska unija (krati a EU) j j inst na me uvladina i nadnacionalna zajednica europski dr ava, nastala kao rezultat procesa saradnje i integracije koji je zapo eo 1951. godine izme u est dr ava (Belgije, Francuske, Njema ke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. novembra 1993. godine, stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska unija danas broji 27 dr ava lanica. rostire se na 4.325.675km, a broji oko 496 milijuna stanovnika.

8

Europska unija od 1. januara 2007. godine ima 27 zemalja lanica:Austrija Bugarska e ka Estonija Francuska Irska Litva Luksemburg Dr ave lanice Europske unije i kandidati za lanstvo Malta Njema ka Portugal Slova ka panjolska Nizozemska Poljska Rumunjska Slovenija vedska Belgija Cipar Danska Finska Gr ka Italija Latvija Ma arska

Dr ave kandidatiHrvatska Makedonija Turska

Ujedinjeno Kraljevstvo

Dr ave potenci alni kandidatiAlbanija Bosna i Hercegovina Crna Gora Island Srbija

9

2.3 Kriteriji za lanstvoNa sastanku Europskog vije a u Kopenhagenu, odr anom u junu 1993. godine, postavljena su tri kriterija (tzv. kopenha ki kriteriji) koje svi budu i kandidati moraju ispunjavati u punopravno lanstvo. To su:y y y

Politi ki - stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, po tivanje ljudskih prava i prava manjina i prihva anje ciljeva Unije Ekonomski - postojanje djelotvornog tr i ta gospodarstva te sposobnost tr i nih imbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tr i nim zakonima unutar EU Pravni - usvajanje cjelokupne pravne ste evine EU (acquis communautaire).

Iako je prihva anje pravne ste evine EU va no, jo je va nije osigurati u inkovitu provedbu i primjenu kroz odgovaraju e administrativno ustrojstvo. Stoga je na sastanku Europskog vije a u Madridu 1995. godine postavljen etvrti kriterij kao preduvjet za lanstvo (tzv. madridski kriterij):y

Administrativni - prilagodba odgovaraju ih administrativnih struktura s ciljem osiguranja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju.

2.4. StrukturaUgovorom o Europskoj uniji uspostavljena trojaka struktura Europske unije, koja se esto opisuje pomo u pro elja anti kog gr kog hrama sa tri stuba, a stubovi se me usobno razlikuju po naravi saradnje u njihovom okviru me u dr avama lanicama:y

y y

Prvi stub tvore ve ranije osnovane Zajednice: Europska zajednica za ugalj i elik (skra eno EZU ), koja je prestala postojati 2002. godine, Europska ekonomska zajednica (skra eno EEZ) te Europska zajednica za atomsku energiju (skra eno EUROATOM). Drugi stub sastoji se od saradnje dr ava lanica u podru ju Zajedni ke vanjske i sigurnosne politike (engl. Common Foreign and Security Policy). Tre i stub sastoji se od saradnje dr ava lanica u podru ju u pravosu u i unutarnjim poslovima (engl. Justice and Home Affairs), kako je to izvorno definirano Ugovorom iz Maastrichta. On je preimenovan 1997. Ugovorom iz Amsterdama u Policijsku i pravosudnu suradnju u kaznenim predmetima (engl. Police and Judicial Cooperation in Criminal Matters), jer je dio poslova preba en u prvi stub (pravosudna suradnja u gra anskopravnim pitanjima i pitanja imigracije, viza i azila).

Samo je prvi stub nadnacionalni. To u prvom redu zna i da u procesu dono enja odluka dr ava mo e ostati preglasana, a da odluka ipak bude donesena i da obvezuje i dr avu koja se protivila njenom dono enju. S druge strane to zna i da su norme nastale na europskoj razini izravno postaju sastavnim dijelom unutra njih pravnih poredaka svake dr ave lanice, a mogu i izravno stvarati prava za pravne i fizi ke osobe. Osim toga, u internom pravu dr ve lanice zauzimaju hijerarhijski status vi i od nacionalnog prava. Ta obilje ja nadnacionalnosti u druga dva stuba nisu prisutna, odluke se donose jednoglasno, a njihovi u inci u internom pravu ovise o spremnosti dr ava lanica da ih provedu. Trojaka se struktura EU zadr ala do danas, usprkos kasnijim izmjenama Ugovora iz Maastrichta: Ugovorom iz Amsterdama 1999., i Ugovorom iz Nice 2003. Unija sastavljena10

od tri stuba nestat e kada stupi na snagu Ustavni ugovor EU. Ipak, zadr at e se razli it stupanj ograni enja nacionalnih ovlasti, jer e se, posebice u pitanjima sada njega d rugog stuba i dalje odlu ivati jednoglasno. Bitna promjena koja e se dogoditi stupanjem na snagu europskog Ustava je promijena nosilac pravnog subjektiviteta. Naime, danas Europska unija nije pravna osoba, a obje Zajednice jesu. Ustavni ugovor ukida subjektivitet Zajednicama i dodjeljuje ga Uniji to bi trebalo oja ati njezin identitet na me unarodnoj sceni.

2.5. InstitucijeEuropska unija ima vrlo slo en sistem institucija. Najva nije institucije Europske unije su:y y y y y

Vije e EU ili poznatije kao Vije e ministara EU. Vije u ministara poma e u radu Odbor stalnih predstavnika (COREPER). Europska komisija Europski parlament Europski sud pravde, koji uklju uje i Sud prvog stupnja Europsko vije e koje i nije tijelo (kvazi-institucija), ve sastanak na vrhu (summit) efova dr ava ili vlada dr ava lanica i predsjednika Europske komisije.

Postoje jo i druga tijela i ustanove, te velik broj specijaliziranih agencija.

2.6. Pravni sistemPravni sistem Europske unije specifi an je jer nema zna ajke pravnih sistema dr ava lanica, ali ni zna ajke sistema me unarodnih organizacija. Stoga ga se naj e e predstavlja kao pravni sistem sui generis, koji se razvija i prilago ava potrebama i specifi nostima europske integracije. Europsko pravo ini ukupnost svih propisa va e ih u okviru Europske unije, a obi ajeno se dijeli na primarno i sekundarno. U primarno pravo ubrajaju se osniva ki ugovori, zajedno sa svim sporazumima, ugovorima te odlukama koji mijenjaju i dopunju osniva ke ugovore, te op a na ela prava Zajednice. Sve ostale pravne norme temelje se i podre ene su normama primarnoga prava. Sekundarno pravo ine pravni akti koje na internom planu usvajaju institucije EU. Ti propisi obuhva aju: uredbe, direktive, odluke, mi ljenja, preporuke, zajedni ka stajali ta, zajedni ke akcije, okvirne odluke, sudsku praksu Europskoga suda. Me unarodni sporazumi kojima se ure uju me usobni odnosi EU i drugih me unarodnih organizacija ili tre ih dr ava obi no se svrstavaju izme u primarnog i sekundarnog prava. U europskom pravu djeluju dva na ela: na elo izravnog u inka (izravne primjenjivosti), to zna i da je ono izravno primjenjivo u dr avama lanicama, te na elo nadre enosti europskog prava nad nacionalnim (prvi put potvr eno poznatom presudom u slu aju Van Gend en Loos 1963.). Iako govorimo o pravnom sustavu EU, valja naglasiti da on nije jedinstven pravni sistem. Naime, sistem uspostavljen u okvirima Europskih zajednica razli it je od sistema u okviru ostalih dvaju stupova EU. Naime, dok sustav EZ-a obilje ava nadnacionalnost, kako u pogledu nastanka prava tako i u pogledu njegove primjene, pravni je sistem druga dva stuba sli niji klasi nom me unarodnom pravu. Autonomija dr ava lanica, i regulatorna i provedbena, bitno je ograni ena u nadnacionalnom stubu Unije, dok su u druga dva stuba dr ave lanice i dalje u mogu nosti kontrolirati dono enje i provo enje pravnih pravila.11

2.7. Politike i aktivnosti EUZajednica ima nadle nost u podru jima i u mjeri koju su joj dodijelile dr ave lanice prije svega osniva kim ugovorima. Sa svakom revizijom osniva kih ugovora dr ave lanice su sve vi e irile nadle nost Zajednice. To je naro ito uo ljivo kada se pobroje sva podru ja u kojima je Unija do sada donijela ogroman broj propisa, a koji ine dio pravne ste evine EU (tzv. acquis communautaire). Prema osniva kim ugovorima u prete nom broju slu ajeva nadle nost je podijeljena izme u Zajednice i dr ave lanica, me utim postoje i odre ena podru ja koja su u isklju ivoj nadle nosti Zajednice. Budu i europski Ustav taksativno nabraja podru ja isklju ive nadle nosti Unije: 1. carinska unija; 2. pravila o tr i nom natjecanju potrebna za funkcioniranje unutarnjeg tr i ta; 3. monetarna politka; 4. o uvanje morskih biolo kih resursa u sklopu ribarske politike; 5. zajedni ka trgovinska politika.

2.8. Carinska politikaCarinska politika jedan je od temelja Europske unije. Ona je odigrala klju nu ulogu u stvaranju integriranog unutarnjeg tr i ta i zajedni ke gospodarske politke. Carinska unija jedan je od stupnja povezivanja i integriranja ka jedinstvenom unutarnjem tr i tu. Pojam carinska unija podrazumijeva prostor na kojem ne postoje unutarnje prepreke kretanju robe ( to prvenstveno uklju uje zabranu carina i taksi), a na robu koja ulazi izvana primjenjuju se zajedni ka pravila, carine i kvote. Carinska unija uspostavljena je 1. juni 1968. godine, a stvaranjem unutarnjeg tr i ta 1993. godine uklonjena su preostala ograni enja slobodnom kretanju robe.

2.9. Ekonomska i monetarna unijaEkonomska i monetarna unija (eng. Economic and Monetary Union - EMU) naziv je procesa harmoniziranja ekonomskih i monetarnih politika dr ava lanica EU s ciljem uvo enja zajedni ke valute - eura. EMU je ure ena Ugovorom iz Mastrichta, koji ure uje harmonizaciju u tri faze: 1. Prva faza (od 1. juna 1990. do 31. decembar 1993.): slobodno kretanje kapitala me u dr avama lanicama, uskla ivanje ekonomskih politika i bli a saradnja ekonomskih politika i suradnja izme u sredi njih banaka. 2. Druga faza (od 1. januara 1994. do 31. decembra 1998.): konvergencija ekonomskih i monetarnih politika dr ava lanica (s ciljem osiguravanja stabilnosti cijena i javnih financija), osnivanje Europskoga monetarnog instituta (EMI) i osnivanje Europske sredi nje banke (ECB). 3. Tre a faza (od 1. januara 1999.): nepovratno fiksiranje te ajeva i uvo enje jedinstvene valute na devizna tr i ta i u elektroni ka pla anja, koja prate uvo enje nov anica i kovanica eura od 1. januara 2002. Tre a faza EMU-a uvedena je 1999. u 11 dr ava lanica, kojima su se kasnije pridru ile Gr ka i Slovenija. Euro do danas nisu uvele tri stare dr ave lanice - Velika Britanija i Danska, koje koriste opt-out klauzulu i vedska, koja je na referendumu u septembru 2003. godine odbila uvo enje eura, te deset novih dr ava lanica.12

2.10. Zajedni ka poljoprivredna politikaPoljoprivreda je od samog osnutka Europske zajednice bila jedna od glavnih tema kao i jedna od glavnih ta aka Rimskih ugovora 1957. godine. Poljoprivreda naime se razlikuje od drugih podru ja privrede, jer su, prije svega, cijene poljoprivrednih proiozvoda jako podlo ne promjenama, te je stoga bitna uloga vlada u odr avanju njihove stabilnosti. Rimski ugovori definirali su osnovne to ke Zajedni ke poljoprivredne politike (Common agricultural policy CAP). Na ela CAP-a uobli ena su na Konferenciji u Stresi 1958. godine. Tri su na ela (definirana jo 1962.), na kojima se temelji Zajedni ka poljoprivredna politika: 1. Jedinstveno tr i te poljoprivrednih proizvoda, odnosno zajedni ko ure enje tr i ta zajedni ko reguliranje cijena, ispla ivanja pomo i i pravila konkurencije, harmonizaciju propisa o zdravstvenom osiguranju i administrativnim postupcima, kao i zajedni ku vanjskotrgovinsku politiku; 2. Prednost proizvoda Unije pred uvoznim proizvodima i za tita unutarnjeg tr i ta od poreme aja izazvanih nekontroliranim uvozom poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama: 3. Financijska solidarnost: tro kovi koji proizlaze iz primjene Zajedni ke poljoprivredne politike moraju biti podijeljeni me u svim zemljama lanicama, bez obzira na njihov nacionalni interes. Od est proizvoda za koje su po etkom 1960-ih godina bile uspostavljene, CAP danas obuhva a gotovo sve poljoprivredne proizvode ili grupe proizvoda, osim krumpira, meda i nekih alkoholnih pi a. Time su postavljeni osnovni instrumenti zajedni kog tr i ta poljoprivrednih proizvoda, koji uklanjaju prepreke u unutarnjoj trgovini i odr avaju zajedni ku carinsku barijeru prema tre im zemljama. Zajedni ka poljoprivredna politika, unato mnogobrojnim poku ajima reformi, i dalje ostaje izuzetno skupa, neproduktivna i nekonkurentna, a cijena poljoprivrednih proizvoda koje pla aju gra ani EU znatno je vi a od onih na svjetskom tr i tu.

2.11. Pravosu e i unutarnji posloviSaradnja u pravosu u i unutarnjim poslovima uspostavljena je stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 1993., gdje je ozna ena kao tre i stup na kojemu se temelji Unija. Ugovorom iz Amsterdama reorganizirana je suradnja u podru ju pravosu a i unutarnjih poslova. Schengenski sporazum usvojen izvan pravnog okvira EU uklju en je u Ugovore o EU i EZ. Odre ena podru ja, poput azila, imigracije, viza i drugih politika povezanih sa slobodnim kretanjem osoba, podvedena su pod prvi stup, odnosno nadle nost Zajednice, to je omogu ilo kori tenje uobi ajenih zakonodavnih instrumenata kao to su uredbe ili direktive. S druge strane, policijska i sudska saradnja u kaznenim pitanjima ostala je u sklopu tre eg stupa i za nju se koriste sljede i instrumenti: zajedni ka stajali ta (common positions), okvirne odluke (framework decisions) i odluke, konvencije te rezolucije, preporuke, deklaracije, zaklju ci itd.

13

2.12. Zajedni ka vanjska i sigurnosna politikaZajedni ka vanjska i sigurnosna politika tako er je utemeljena stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 1993. godine. Pet je glavnih ciljeva zajedni ke vanjske i sigurnosne politike:y y y y y

tititi zajedni ke vrijednosti i temeljne interese Unije, oja ati sigurnost EU, o uvati mir i oja ati me unarodnu sigurnost, promicati me unarodnu suradnju i razvijati demokraciju i vladavinu prava, uklju uju i ljudska prava.

Osim toga, jedan je od ciljeva EU osna iti svoj identitet na me unarodnoj sceni, posebno putem provedbe zajedni ke vanjske i sigurnosne politike, uklju uju i progresivno stvaranje zajedni ke obrambene politike to bi moglo voditi zajedni koj obrani.

2.13. Prora unProra un je financijski okvir djelovanja Unije u kojem se iskazuju sve vrste prihoda i rashoda Europske zajednice, uklju uju i Europski socijalni fond, kao i administrativne tro kove zajedni ke vanjske i sigurnosne politike te saradnje u podru ju pravosu a i unutarnjih poslova. EU donosi prora une na razdoblje od est godina.

BDP po stanovniku (2004), EU prosjek = 100

Ukupna sredstva kojima raspola e EU ograni ena su na 1,24% BDP-a Unije i predstavljaju tek oko 2,5% sume nacionalnih prora una dr ava lanica. Sredstva u prora un EU pritje u iz tzv. vlastitih izvora, u koje se ubrajaju:y y y y

uvozne poljoprivredne pristojbe, carine, udio u prihodima to ih dr ave lanice ostvaruju od poreza na dodanu vrijednost i uplate dr ava lanica koje su razmjerne njihovu BDP-u - ine polovicu ukupnih sredstava kojima raspola e prora un EU.

14

2.14. BDP Europske Unije i dr ava lanicaBDP (PPP BDP (PPP BDP (nominal Postotak od u milijunima per capita per capita prosjeka EU-BDP-a int. dolara u int. dolarima u int. dolarima (PPP per capita 100% 13,840,833 27,894 30,937 35,194 76,025 91,927 273% 191,694 45,135 57,163 162% 203,502 37,399 54,474 134% 298,683 36,189 41,266 130% 179,141 34,162 41,542 122% 353,326 33,908 39,331 122% 549,674 33,079 42,763 119% 2,004,461 32,949 41,960 118% 2,698,694 32,684 36,779 117% 296,715 32,548 44,454 117% 2,088,171 31,377 37,417 112% 1,791,006 30,383 33,078 109% 1,203,404 28,810 31,727 103% 274,493 24,733 24,030 89% 49,062 24,459 18,346 88% 19,692 23,419 22,046 84% 8,447 21,081 14,598 76% 217,892 20,673 19,000 74% 210,418 20,539 15,186 74% 25,796 19,243 12,933 69% 190,343 18,922 10,914 68% 101,220 18,705 11,307 67% 56,985 16,756 9,620 60% 34,426 15,061 10,074 54% 556,933 14,609 9,214 52% 82,533 10,844 4,075 39% 218,926 10,152 6,338 36%61,804 653,298 17,902 25,505 18,329 51,162 2,412 Podaci se odnose na 13,923 8,839 8,738 6,884 6,259 6,112 3,800 10,559 5,417 3,040 2,774 3,175 3,700 1,784 Procjeni BDP-a Za 2007. godinu 50% 32% 31% 25% 22% 22% 15%

Dr ave lanice Europska Unija Luksemburg Irska Danska Austrija Finska Belgija Nizozemska Ujedinjeno Kraljevstvo Njema ka vedska Francuska Italija panjolska Gr ka Slovenija Cipar Malta Portugal e ka Estonija Ma arska Slova ka Litva Latvija Poljska Bugarska Rumunjska Zemlje kandidati: Hrvatska Turska Makedonija Potencijalni kandidati: Bosna i Hercegovina Albanija Srbija Crna GoraIzvor: CIA World Factbook

15

3.

Ekonomske integracije u svijetu

Razli ite ideje i oblici saradnje, povezivanje i integracije prisutni su tokom cijele istorije formiranja dr ava i prava. Kada razmi ljamo o integracijama, onda mislimo prije svega na savremene procese me unarodnog povezivanja i organizovanja na sve brojnije me unarodne ekonomske grupacije u raznim delovima svijeta. Ekonomska integracija je povezivanje zemalja u jednu cjelinu prvenstveno s ciljem ukidanja ograni enja u me unarodnoj razmjeni, a dalji razvoj ovisi o te njama zemalja lanica, a naj e i motivi za stvaranje integracija su pove anje tr i ta, pove anje konkurencije, postizanje ekonomije obujma, smanjivanje ili ukidanje ograni enja me unarodnoj trgovini, itd. U svijetu postoji velik broj ekonomskih integracija, a najzna ajnije na koje emo se osvrnuti su u nastavku ovog seminarskog rada.

Umre enost trgovine (Izvor: www.t21ca/internat/tp.htm )

3.1. EFTA i CEFTAEFTA Europska slobodna trgovinska zona osnovana je 1960. godine i reakcija je na osnivanje EEZa, kako bi se sprije ila opasnost o ekonomskoj diskriminaciji. EFTA je izgubila na zna enju kroz pristupanje dr ava lanica ovoj zajednici (Velika Britanija, Irska i Danska 1973., a Portugal 1986.). Europska zajednica je 1973. godine s EFTA-om zaklju ila Ugovor o slobodnoj trgovini. Od 1994. na snazi je europski ekonomski prostor izme u dr ava Europske Zajednice i dr ava16

EFTA-e. Nakon pristupanja Finske, vedske i Austrije EU 1995. godine, EFTA obuhva a samo jo Lihten tajn, Norve ku, Island i vicarsku. Dr avljani EFTA-e, po principu reciprociteta, imaju pravo raditi u Europskoj Uniji. CEFTA CEFTA (eng: Central European Free Trade Agreement) je ekonomska organizacija, odnosno Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini. lanice su joj Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Srbija i UNMIK/Kosovo. Prije ulaska u Europsku uniju, lanice su bile i e ka, Ma arska, Poljska, Slova ka i Slovenija. Ugovor o osnivanju CEFTA-e potpisale su 21. decembra 1992. Poljska, Ma arska i ehoslova ka u Krakovu u Poljskoj. Slovenija se pridu ila u januaru 1996., Rumunjska u julu 1997., Bugarska u januaru 1999., Hrvatska 6. decembra 2002. i Makedonija 2006. Rumunjska i Bugarska istupile su pridru enjem Europskoj uniji u januaru 2007. CEFTA je obuhva ala prostore od Balti kog mora do Jadranskog i Crnog mora, te je imala tr i te od pribli no 90 milijuna ljudi. Sve lanice CEFTE-e su u dobrim odnosima i mogu nostima za ulazak u EU, jer su pri potpisivanju ugovora o CEFTA-i potpisale i pristanak za suradnju s EU. Nakon cjelodnevnih konsultacija, u Bruxellesu je 10. loktobra 2006. osam od deset zemalja sudionica pregovora parafiralo je Ugovor o izmjeni i dopuni pristupanja CEFTA-i, kojim se omogu uje lanstvo u ovoj organizaciji i zemljama koje nemaju status kandidata za lanstvo u Europskoj uniji. Albanija, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Rumunjska i UNMIK/Kosovo parafirale su ugovor. Srbija i BiH odbile su parafiranje jer su tra ile povoljnije uvjete, BiH je htjela bolje uvjete, po pitanju nekoliko poljodjelskih proizvoda, nego to ih ima u dvostranim ugovorima sa Hrvatskom i Srbijom. Srbija je tra ila povoljnije uvjete za svoju duhansku industriju, nego to ih ima u dvostranim ugovorima sa ostalim dr avama lanicama. Ugovor je ipak 19. decembra 2006. u Bukure tu potpisalo svih deset zemalja. 3.2. NAFTA NAFTA ili Sjevernoameri ki sporazum o slobodnoj trgovini (eng. North American Free Trade Agreement) je uz Europsku uniju najzna ajnija kontinentalna integracija. Djeluje od 1994. godine, a ine je SAD, Kanada i Meksiko. Cilj integracije jest uspostava najve e zone slobodne trgovine u svijetu koja bi dugoro no trebala obuhvatiti cijelu zapadnu hemisferu. lanice NAFTA-e zala u se za postupno ukudanje carina i svih ograni enja za slobodan protok kapitala i usluga, uskla ivanje radnog zakonodavstva i ekolo kih standarda te za za titu intelektualnog vlasni tva. lanstvom u integraciji Kanada i Meksiko dobili su pristup ameri kom tr i tu, a kompanije iz SAD-a slobodu djelovanja.

17

3.3. Ostale me unarodne integracije1.3.1 LAFTA LAFTA (Latin American Free Trade Association) je osnovana 1960. godine. Zemlje lanice LAFTA-e su Argentina, Brazil, Bolivija, ile, Ekvador, Kolumbija, Meksiko, Paragvaj, Peru, Urugvaj,Venezuela. 1980. Osnovni cilj je stvaranje zone slobodne trgovine na podru ju Latinske Amerike, pove anje trgovine izme u zemalja lanica te trgovine sa SAD-om i EU. LAFTA se odnosi samo na trgovinu robama, a ne i uslugama i ne podrazumijeva potpunu integraciju sa uskla ivanjem politike zemalja lanica. Pozitivni efekti: pove ava ponudu dobara na podru ju na kojem djeluje, smanjuje tro kove proizvodnje, utje e na privla enje novih investicija. 1.3.2. CACM CACM (Central American Common Market), ekonomska integracija pet zemalja Srednje Amerike osnovana 13. decembra 1960. Zemlje lanice CACM-a su Guatemala, Salvador, Honduras, Nikaragva i Kostarika. 1969. organizacija je propala, ali je 1991. ponovno uspostavljena. CACM je uticao na pove anje trgovine izme u zemalja lanica zbog smanjivanja carina izme u tih zemalja, a prema ostatku svijet ove zemlje uspostavile su a zajedni ke carinske stope. Me utim, osnivanjem ove organizacije nije postignuta velika politi ka i ekonomska ujedna enost zemalja lanica iako je to bila elja osniva a. 1.3.3. MERCOSUR MERCOSUR (Southern Common Market), Regionalni trgovinski sporazum utemeljen 1991. godine. Zemlje lanice MERCOSUR-a koje imaju puno lanstvo su Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj, a zemlje koje e dobiti puno lanstvo su Venezuela i Bolvija, dok ile, Kolumbija, Ekvador i Peru imaju status kandidata. Namjera ove integracije je poticati slobodnu trgovinu, te slobodno kretanje roba, ljudi i kapitala Od 1991. do danas smanjene su carine izme u zemalja lanica i pove ala se trgovina. 1.3.4. ASEAN ASEAN (The Association of South East Asian Nations), je ekonomska integracija jugoisto ne Azije osnovana 08. augusta 1967. godine u Bangkoku, Tajland, gdje je deklaraciju potpisalo 5 zemalja lanica, a to su : Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur i Tajland. Danas ona broji deset zemalja lanica. Osim ve nabrojenih to su i Brunej Darussalam, Vijetnam, Laos (Narodna demokratska Republika), Mijanmar (Mijanmarska unija) i Kambod a. Va an polo aj Aseana u Azijsko-pacifi koj regiji, njena posve enost miru i stabilnosti te va an ekonomski utjecaj u regiji, u inili su Asean va nim partnerom Europske unije u Aziji. Zna ajan razvoj za ASEAN dogodio se na sastanku u Baliu u oktobru 2003. godine gdje su vo e ASEAN-a dogovorile njegovo osnivanje kao ekonomske, sigurnosne i dru tvenokulturne zajednice. Ciljevi Aseana: akceleracija ekonomskog, dru tvenog i kulturnog razvoja lanica te poticanje regionalnog mira. AFTA (Asean Free Trade Area) je sporazum potpisan 28. januara 1992.

18

izme u zemalja lanica Aseana koji se ti e doma e proizvodnje u zemljama lanicama, a odnosio se na smanjenje ograni enja me usobne trgovine. 1.3.5 APEC APEC (Asia Pacific Economic Cooperation) je forum 21 zemlje ili regije (Member Economies) osnovane 1989. godine. Zemlje lanice su: Australija, Brunej, Kanada, Indonezija, Japan, Malezija, Filipini, Novi Zeland, Singapur, Republika Koreja, Tajland, Sjedinjene Ameri ke Dr ave, Narodna Republika Kina, Hong Kong (Kina), Meksiko, Papua Nova Gvineja, ile, Peru, Rusija i Vijetnam. Dvadeset i jedna lanica APEC-a ini pribli no 41% svjetske populacije, pribli no 56% svjetskog BDP-a, te oko 49% svjetske trgovine. Ciljevi APEC-a: smanjenje carina i ostalih ograni enja slobodnoj trgovini du azijskopacifi ke regije, zatim kreiranje efikasne doma e ekonomije, te sna no pove anje izvoza. Radi na stvaranju okru enja za sigurnu i efikasnu pokretljivost ljudi, dobara i usluga preko granica regija kroz politike regulacije te me usobne ekonomske i tehni ke suradnje. Od samog osnivanja, regija APEC-a je konstantno bila ekonomski najdinami niji dio svijeta. U prvih deset godina, lanice APEC-a generirale su pribli no 70 % svjetskog ekonomskog rasta, pri emu su nadma ile ostatak svijeta ak i za vrijeme Azijske financijeske krize. Zbog sna nog smanjena carina i ostalih oblika ograni enja trgovini, zemlje su postale puno efikasnije te je izvoz znatno porastao. 1.3.6 OPEC Organizacija zemalja izvoznica nafte (Organization of the Petroleum Exporting Countries (OPEC)) je me unarodna organizacija koju tvore Al ir, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela. Od godine 1965. sjedi te joj se nalazi u Be u. Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujedna enje naftne politike zemalja lanica i ustanovljavanje najboljih na ina da se o uvaju njihovi interesi, pojedina ni i kolektivni; smi ljanje na ina i sredstava za stabilizaciju cijena na me unarodnim naftnim tr i tima s ciljem uklanjanja tetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvo a a i nu nost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvo a a, te efikasno, ekonomi no i stalno snabdijevanje naftom zemalja potro a a, te pravi ni povrat ulo enog kapitala onima koji ula u u naftnu industriju.5 Formiran 1960-tih prije svega da bi proizvo a i nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile ameri ke, britanske ili holandske. U po etku su se lanice zalagale za preraspodjelu profita od nafte izme u naftnih kompanija i zemalja proizvo a a, me utim po etkom 1970-tih OPEC je pokazao svoju snagu. Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida kartela u oblik organizacije sa politi kom snagom. Nakon estodnevnog rata 1967. godine, arapske lanice5

OPEC online enciklopedija Wikipedia, Internet izvor (http://bs.wikipedia.org)

19

OPEC-a su se izdvojile formiraju i Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvr e pritisak na zapadne zemlje koje su pru ale podr ku Izraelu. Egipat i Sirija, koje nisu proizvo a i nafte, pridru ili su se tako er organizaciji da bi joj pomogle artikulirati politi ke ciljeve. Jom Kippurski rat 1973. godine jo je vi e ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvo a i nafte uvedu embargo Sjedinjenim Dr avama, zemljama zapadne Evrope i Japanu. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i itavog svijeta uop e, po to je energija odjednom postala skupa, to je poznato i kao naftna kriza 1970-tih godina. 1.3.7. ECOWAS, MAGREB i MA REK ECOWAS (Economic Community of West African States je ekonomska integracija 15 zapadno-afri kih zemalja, osnovana 28. maja 1975. godine. Cilj je posti i ekonomsku integraciju i zajedni ki razvoj kreiraju i jedinstvenu ekonomsku zonu u Zapadnoj Africi. Djelokrug je pro iren dru tveno-politi ke utjecaje te uzajamni razvoj u povezanim podru jima rada. MAGREB (Arab Maghreb Union je ekonomska integracija pet sjeverno-afri kih zemalja: Al ir, Libija, Mauritanija, Maroko i Tunis. 1989. potpisan je sporazum, a odnosi se na pitanja zajedni ke politike prema vojsci te ekonomska, internacionalna i kulturna pitanja. MA REK (The Arab Common Market je integracija nastala 1964. godine, a osigurava ukidanje carinskih dad bina na poljoprivredne proizvode i ostalih ograni enja izme u zemalja lanica (Egipat, Irak, Jordan, Libija, Mauritanija, Sirija i Jemen) te slobodno kretanje rada i kapitala.

20

ZakljucakPrivredne integracije jednog broja zemalja sastoji se u centralizaciji, na supranacionanalnom nivou, gdje vlast prevazilazi nacionalne granice, nacionalnu vlast i interese. Postoje razli ite vrste ciljeva koje proisti u iz integracije, te svaki od tih ciljeva, ili samo jedan, uti e na prihvatanje te integracije. Oblici integracije se pru aju od zone slobodne trgovine do potpune integracije, lako je zaklju iti da je podru je slobodne trgovine najlabaviji oblik me unarodne integracije, a potpuna integracija naj vr i oblik, primjer potpune integracije predstavlja Europska unija. Europska unija pre la je zna ajan put integracije od ukidanja me usobnih carina i uvo enja zajedni ke carinske tarife prema tre im zemljama, slobode u kretanju tehnologije, radne snage i kapitala, uvo enja monetarne saradnje, pa do kompleksne ekonomske, monetarne i politi ke integracije, uklju uju i i socijalnu politiku, unutra nju bezbjednosti i spoljnu politiku. Ja anjem Europske unije na prostoru Europe sve je manji uticaj ostalih integracija u Europi, neke su skoro ppred nestajanjem dok su neke potpuno i nestale. Pou eni iskustvom Europske unije u svijetu je sve vi e integracija koje imaju za cilj da to vi e osna uju odre ene regione svijeta. Globalizacijom i svjetskim privrednim integracijama multinacionalne kompanije postale su najmo nije ekonomske institucije, a ujedno i sredi nji sudionici me unarodnog poslovanja i temeljni nosioci svjetske privrede. Iako su brojni negativni faktori koji proizilaze iz multinacionalnih kompanija, ali ne bi trebalo da se zaboravi injenica da za razvoj nerazvijenih zemalja upravo je zaslu na saradnja tih zemalja sa multinacionalnim kompanijama.

21

LITERATURABaban M., Marijanovi G., Me unarodna ekonomija, 3 izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 1998. Godine Mileta V., Uvod u me unarodne ekonomske odnose, Centar dru tvenih djelatnosti, Zagreb, 1980. godine

-

-

INTERNET IZVORIEuropska i monetarna unija www.entereurope.hr OPEC, online enciklopedija Wikipedia http://bs.wikipedia.org Pojmovnik www.vlada.hr Poljoprivredna politika www.entereurope.hr Re nik globalizacije www.nin.co.yu to je Europska unija www.entereurope.hr Trgovinska politika www.entereurope.hr

22