1

DUHOVNE VJEBE SV. IGNACIJA LOYOLSKOG

Ignacije Loyolski je, nakon sintetiziranja svog duhovnog iskustva u knjizi Duhovnih vjebi, i sumnji, zatvora i sasluavanja inkvizicije, dobio izriito odobrenje Crkve za Duhovne vjebe od pape Pavla III., 1548. godine. Papa Pio XI. ga je 1922. godine proglasio zatitnikom Duhovnih vjebi a svim lanovima klera po Crkvenom zakonu je nareeno da ih obave barem svake tree godine u najmanjem trajanju od tri dana u nekom od domova duhovnih vjebi. Duhovne vjebe su duhovna gimnastika kojoj je cilj oistiti se od grijeha i neurednih sklonosti, da se zatim u potpunoj slobodi moe traiti i prihvatiti volja Boja. Kompoziciono, Duhovne vjebe sastoje se od etiri dijela koji se nazivaju tjedni, jer njihovo obavljanje ili doivljavanje traje tjedan dana, pa tako itave Duhovne vjebe traju oko trideset dana. To su takozvane velike duhovne vjebe koje isusovci obavljaju barem dva puta u ivotu. Postoje i kondenzirani oblici koji traju po osam dana i isusovci ih obavljaju svake godine kao svoje godinje duhovne vjebe. Postoje i skraeniji oblici od est dana (to su uglavnom duhovne vjebe za ostale redovnike, sveenike i redovnice) ili tri dana (uglavnom za laike) i na njima se razmatra samo prvi tjedan. Taj se tjedan moe pretvoriti u masovne tzv. puke misije namijenjene svim upljanima ili pojedinim staleima. Po svojoj strukturi prvi tjedan odgovara duhovnom putu ienja, drugi razmatra Isusov ivot, trei Isusovu muku, a etvrti njegovo uskrsnue i uzaae. Uloga duhovnog voe je da bude duhovni otac i uitelj koji treba da pomogne da se sam Stvoritelj i Gospodin oituje svojoj odanoj dui privijajui je u naruje svoje ljubavi... da Stvoritelj neposredno saobraa sa svojim stvorenjem, a stvorenje sa svojim Stvoriteljem kako naglaava sv. Ignacije. A. G. Mato kae: ... u Duhovnim vjebama nalazimo najbolje djelo praktine psihologije i najbolju metodu za podizanje vlastite duevne energije, jer ta duhovna gimnastika nije sluila velikom svecu za sterilne ekstaze i kontemplacije, ve kao izvor svih energinih inova... (Holocaustum divini amoris, SD XI., Zagreb, 1973. str. 321.) Prema raspolauim podacima duhovne vjebe u duem ili kraem obliku, obavlja svake godine preko milijun osoba duhovnog i svjetovnog stalea.

2

UVOD Duo Kristova, posveti me. Tijelo Kristovo, spasi me. Krvi Kristova, napoji me. Vodo iz prsiju Kristovih, operi me. Muko Kristova, okrijepi me. O dobri Isuse, uslii me. Meu svoje rane sakrij me. Ne dopusti da se odijelim od Tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me. Na asu smrti moje zovni me. I zapovijedi mi da doem k Tebi. Da sa svetima tvojim hvalim Te U vijeke vjekova. Amen.

UVODNE NAPOMENE

(1) Uvodne napomene da se dobije neka slika o duhovnim vjebama koje slijede te da se njima pomogne onaj tko ih daje i onaj tko ih obavlja. Prva napomena. Pod imenom duhovnih vjebi razumijevamo sve naine ispitivanja savjesti, razmiljanja, razmatranja, usmene i mislene molitve i drugih duhovnih ina, kako emo to kasnije rei. Kao to su, naime, hod, pjeaenje i tranje tjelesne vjebe, isto tako se duhovnim vjebama naziva svaki nain da se dua pripravi i skloni da odstranimo sve neuredne sklonosti te da, poto smo ih odstranili, traimo i naemo Boju volju, uredivi svoj ivot za spasenje due. (2) Druga napomena. Onaj tko drugome daje nain i raspored razmiljanja ili razmatranja treba da vjerno ispripovijedi povijesnu injenicu takva razmatranja ili razmiljanja, objanjavajui same toke kratkim ili saetim razjanjenjem. Ako, naime, onaj tko razmatra, drei se vrsto temelja povijesnog dogaaja, sam objanjava i umuje pa nae togod to daje da se malo bolje shvati i osjeti predmet, bilo to uslijed vlastita umovanja, bilo da mu razum prosvijetli Boje djelovanje, imat e vie uitaka i duhovnog ploda nego kad bi onaj tko vodi vjebe nadugo i nairoko tumaio i raspredao smisao povijesnog dogaaja. Ne zasiuje, naime, i ne zadovoljava duu o znanja, ve unutarnje kuanje i proivljavanje stvari. (3) Trea napomena. Kao to se u svim duhovnim vjebama koje slijede sluimo inima razuma, objanjavajui ih, te inima volje, osjeajui ih, moramo imati na umu da se u inima

3

volje, kad usmeno ili misleno razgovaramo s Bogom, naim Gospodinom, ili s njegovim svecima, zahtijeva od nas vee potovanje nego kad se sluimo razumom pri umovanju. (4) etvrta napomena. Iako su za ove vjebe odreena etiri tjedna, koji treba da odgovaraju etirima dijelovima na koje su podijeljene: prvi je, naime, razmiljanje i razmatranje grijeha, drugi ivot Krista, naega Gospodina, ukljuivo do Cvjetnice, trei muka Gospodina naega Isusa Krista, etvrti uskrsnue i uzaae, uz dodatak triju naina molitve, opet se to ne smije razumijeti tako da svaki tjedan mora sadravati tono sedam ili osam dana. Dogaa se, naime, da neki u prvom tjednu mnogo sporije nalaze ono to trae, naime skruenje, bol i suze poradi svojih grijeha; neki su opet marljiviji pa opet jedne jae od drugih napastuju ili kuaju razni duhovi, i tako e biti potrebno da se tjedan katkad skrati, a katkad produlji. To isto vrijedi i za sve ostale tjedne, idui za svrhom prema danim prilikama. No neka se itave duhovne vjebe dovre manje-vie za trideset dana. (5) Peta napomena. Onome komu se daju duhovne vjebe uvelike e koristiti ue li u njih s velikodunou i dareljivou prema svome Stvoritelju i Gospodinu, prikazujui mu sve svoje htijenje i svoju slobodu, da njegovo Boansko Velianstvo raspolae njegovom osobom, kao i sa svim to ima, prema svojoj presvetoj volji. (6) esta napomena. Opazi li voa duhovnih vjebi da se u dui egzercitanta ne javljaju nikakvi pokreti, bilo utjehe, bilo suhoe, a niti da ne osjea djelovanje ikojega duha, treba da ga pomno ispita u pogledu vjebi, da li ih obavlja u odreeno vrijeme i na koji nain. Isto e se tako uvjeriti i u pogledu dodatnih uputa da li ih s marom obdrava i o svemu tome neka ispita pojedinano. O utjehi i suhoi govori se pri kraju knjige, a o dodatnim uputama na kraju prvog tjedna (br. 313-324, 73-90). (7) Sedma napomena. Primijeti li voa duhovnih vjebi da je egzercitant u suhoi i u napastima, neka ne bude prema njemu tvrd i bezobziran, ve blag i prijazan, sokolei ga i hrabrei da ne klone, otkrivajui mu varke neprijatelja ovjeje prirode i potiui ga da se pripravi i raspoloi za utjehu koja e doi. (8) Osma napomena. Prema potrebi koju voa duhovnih vjebi opazi kod egzercitanta s obzirom na suhou i varke neprijateljeve, kao i s obzirom na utjehu, moe mu izloiti pravila prvog i drugog tjedna koja govore o tome kako se raspoznaju razni duhovi (br. 313-324, 328-336).

4

(9) Deveta napomena. Ako egzercitant jo nije vjet duhovnim stvarima pa, dok je jo u prvom tjednu, bude jae i oitije napastovan, susreui npr. pri acanju od napora, u lanom stidu i u strahu zbog svjetske asti itd. zapreke u slubi Boga, naega Gospodina, tada neka voa duhovnih vjebi pazi da mu ne bi tumaio pravila drugog tjedna o raznim duhovima. Koliko e mu god, naime, dobro doi pravila prvoga tjedna, toliko e mu opet koditi ona drugoga, budui da su to odvie tanane i visoke stvari a da bi ih mogao shvatiti. (10) Deseta napomena. Kada voa duhovnih vjebi opazi da je egzercitant opsjedan i napastovan pod izlikom dobra, tada je as da ga upozna s pravilima ve spomenutog drugog tjedna. Neprijatelj ovjeje prirode, naime, redovito vie napastuje pod izlikom dobra, onda kad se ovjek nalazi na putu rasvjetljenja, to odgovara vjebama drugog tjedna, a ne toliko kad je tek na putu ienja, to odgovara prvom tjednu. (11) Jedanaesta napomena. Korisno je za onoga tko obavlja vjebe prvog tjedna da ne zna nita o tome to bi trebao da uini u drugom, nego neka se tako trudi u prvom tjednu da postigne to eli kao da u drugom nee nita dobro nai. (12) Dvanaesta napomena. Budui da je za svaku od pet vjebi i za razmatranja koja se dnevno obavljaju odreen po jedan sat, neka voa duhovnih vjebi vrlo pomno upozori egzercitanta da svaki put ozbiljno nastoji da mu savjest bude mirna kad se sjeti kako je doista cijeli sat proboravio u svakoj vjebi, pa ak radije vie nego manje. Neprijatelj se, naime, obiava ne malo upinjati da nas skloni da skratimo sat promatranja, razmiljanja ili molitve. (13) Trinaesta napomena. Isto tako valja imati na umu: kao to je za vrijeme utjehe vrlo lako cio sat ostati u razmatranju, tako ga je opet u vrijeme suhoe vrlo muno ispuniti. Treba, stoga, da egzercitant uvijek ustraje u molitvi i neto vie od sata ako hoe da se bori protiv suhoe te da nadvlada napast. Tako e se priuiti ne samo da se opre protivniku nego da ga i obori. (14) etrnaesta napomena. Vidi li voa duhovnih vjebi da je egzercitant pun utjehe i gorljivosti, neka ga upozori da nita ne obeaje i da ne pravi nikakvih zavjeta nepromiljeno i na brzu ruku. I u tom treba da ga to prije predusretne i to ozbiljnije opomene to se vie bude uvjerio da je po prirodi nestalan. Premda, naime, netko moe sasvim ispravno poticati drugoga na redovniki stale, u kojem se polau zavjeti poslunosti, siromatva i istoe, i premda je svako dobro djelo uinjeno pod zavjetom zaslunije od onoga koje se ini bez njega, ipak valja i

5

tu mnogo gledati i na posebne okolnosti i na osobu egzercitanta te koliko e kasnije nai pomoi ili zapreke pri ispunjenju onoga to bi htio obeati. (15) Petnaesta napomena. Onaj tko daje vjebe ne smije nagovarati egzercitanta vie na siromatvo i na zavjete negoli na protivno, niti vie na jedan stale ili nain ivota negoli na drugi. Premda, naime, izvan duhovnih vjebi moemo slobodno i zasluno poticati svakoga tko se ini za to sposobnim da odabere uzdrljivost, djevianstvo i redovniki stale, kao i svaki drugi nain evaneoske savrenosti, ipak je u takvim duhovnim vjebama, gdje se ide za upoznavanjem Boje volje, prikladnije i bolje da se sam Stvoritelj i Gospodin oituje svojoj odanoj dui, privijajui je u naruaj svoje ljubavi i hvale, i vodei je onim putem na kojem e mu odsada moi bolje sluiti. Stoga neka voa duhovnih vjebi ne utjee niti se p