of 156 /156
1 Boris Aronovič ČIŠĆENJE ORGANIZMA Sistem stvaranja i obnavljanja stanica

Boris Aronovič Čišćenje organizma

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Da li se mnogo suvremenih ljudi zamisli danas zašto dolaze bolesti, zašto nastaju životni problemi, nesretni slučajevi i druge neugodnosti u životu? Zašto neki ljudi imaju interesantan posao i relativno sretnu sudbinu, a neki su nezaposleni i ne mogu naći svoje mjesto u životu? Može li se upravljati svojim zdravljem,raspoloženjem, sudbinom?

Text of Boris Aronovič Čišćenje organizma

1

Boris Aronovi

IENJE ORGANIZMASistem stvaranja i obnavljanja stanica

O autoru

2 Boris Aranovi je osniva i direktor Univerziteta za bioenergetske probleme u Petrogradu (1989 - 1991), specijalista je u oblasti alternativne medicine. 1991. godine je pozvan da radi kao predava u Institutu za alternativnu medicinu u Stokholmu, vedska, gdje se i sada nalazi. Sa enom Ivonom je stvorio Centar ovjekovih skrivenih rezervi i s velikim uspjehom radi u tom smjeru. "Budi gospodar svog zdravlja otkrivajui unutranje rezerve organizma" je osnovna tema seminara i teajeva. Teajevi se ne dre samo u vedskoj, ve i u drugim zemljama (Finska, Norveka). Metode B. Aranovia su jedinstvene i zahvaljujui njima tisuama ljudi je uspjelo povratiti ili poboljati zdravlje. U posljednje vrijeme, interes za njegove metode raste, pozvan je da dri teajeve u Junoj Americi i Njemakoj. Obrazovanje: Elektrotehniki institut "Uljanov (Lenjin)". Kasnije je zavrio teajeve psihologije na Vojnomedicinskoj akademiji, kao i medicinski teaj na Institutu za pedijatriju. Vrio je mnoga istraivanja na katedri za fiziologiju Instituta za fiziku kulturu i rezultate je sa profesorom J. Sologubom izloio u radu "Psihofizioloka i funkcionalna karakteristika uticaja metode biokorekcije na ovjekov organizam". Knjige B. Aranovia: "Terapija pomou misli" - Stockholm, 1995. I "Budi gospodar svog zdravlja"- Stockholm, 1997. su izazvale ogromnozanimanje mnogobrojnih italaca. Napomena: Knjiga "Budi gospodar svog zdravlja" je prevedena na srpski, a izdalo ju je izdavako poduzee "Sfairos" iz Beograda.

3

UVOD

... Moda emo nai klju za savrenstvo koji se krije unutra. ri Aurobindo Gho

Da li se mnogo suvremenih ljudi zamisli danas zato dolaze bolesti, zato nastaju ivotni problemi, nesretni sluajevi i druge neugodnosti u ivotu? Zato neki ljudi imaju interesantan posao i relativno sretnu sudbinu, a neki su nezaposleni i ne mogu nai svoje mjesto u ivotu? Moe li se upravljati svojim zdravljem, raspoloenjem, sudbinom? Postoji mnotvo knjiga koje, u ovom ili onom stupnju, rasvjetljavaju ovu temu. Ono u emu se ova knjiga razlikuje od drugih je to to je u njoj materijal izloen u strogom redosljedu i to je dovoljno konkretan. Kome je namijenjena ova knjiga? Prvenstveno onima koji ele izmijeniti neto u svom ivotu, koji imaju ciljeve u ivotu, koji ele postati gospodari svoje sudbine. I najzad, onima koji ele poboljati ili povratiti svoje zdravlje. Ali to je to zdravlje? Mnogi taj pojam povezuju sa odsustvom bolesti. Ali to nije sasvim pravilno. Biti zdrav - to znai ustajati ujutru dobro raspoloen, ne biti umoran, namati straha i sumnji, biti spokojan i umjeti se radovati ivotu. Da li danas ima mnogo takvih ljudi? Mislim da nema. Da li se moda s vremenom uveava broj takvih ljudi? Takoe ne. Prije bi se moglo rei obrnuto. Sve ee itamo u novinama da raste broj alergijskih oboljenja, bolesti srca i krvotoka, rak produava svoje napredovanje, pojavljuju se nove bolesti koje su ranije bile nepoznate. Ortodoksna medicina nastoji nai uzroke tog porasta bolesti u zagaenju okoline, poveanju kemijskih materija u prehrambenim proizvodima, puenju, zloupotrebi alkohola. Sve je to, naravno, tono. Ipak, glavni uzrok je rast unutranjeg nespokojstva suvremenih ljudi. Na alost, ivjeti u razvijenom drutvu znai ivjeti pod djelovanjem stresnih faktora. Mnogi ljudi su zabrinuti zbog materijalnog blagostanja, brinu za porodicu, posao, poloaj u drutvu. Dosta ljudi se sudara sa nerjeenim problemima i nema povjerenja u sutranjicu. Socijalni uvjeti su osnova i pogodna podloga za razvoj psihoemocionalnih poremeaja i unutranjih napona, koji dovode do fizikih poremeaja i bolesti. Drugim rijeima, to su mentalni uzroci bolesti. A ti faktori, sa svoje strane, izazivaju zagaivanje organizma (podrobnije o zagaivanju organizma u slijedeim poglavljima). Organizam ovjeka je sistem sa samoregulacijom, koji prilikom djelovanja

4

neodgovarajuih faktora uklanja nastali debalans. U sluaju produenog djelovanja stresnih faktora i zagaenja organizma koje je posljedica toga, taj sistem, meutim, ne moe izvriti svoju funkciju i ovjek se razboljeva. Postoje dva puta ovjekovog izvlaenja iz bolesti: oslobaanje od negativnih programa i oienje organizma. I ba zahvaljujui tome, mi pomaemo sistemu samoregulacije da obnovi svoje funkcije. Najprije, nekoliko rijei o tome to znai termin "zagaenje organizma". To je, prije svega, loe stanje debelog crijeva, koje alje u krv mnogo otrovnih materija. To je poremeen rad jetre, koja je filter organizma i koja ne moe zadovoljavajue proistiti krv. To je nedovoljno dobar rad bubrega, koji, kao i jetra, trebaju istiti krv. To je poremeaj rada ivanog sistema, takozvanog neurovegetativnog sistema, koji regulira rad unutranjih organa. Osim toga, to su infekcije u raznim dijelovima organizma i to, po pravilu, najvie u ustima, zubima i nosnim putevima. Te infekcije dospijevaju, ta koe, u krv i raznose se po organizmu. Kao to je poznato, osnovni zadatak krvi je da prenosi hranlive materije i kisik u stanice i da izbacuje ugljeni dioksid i druge otpatke poslije prerade hranlivih materija, a, takoe, i da unitava strane mikroorganizme koji prodiru u tijelo. I zamislite sada da svi ti otrovi, infekcije, cirkuliraju u organizmu i zajedno sa hranlivim materijama prodiru u stanice Moe li poslije toga ovjek biti stvarno zdrav? Razumije se da ne moe! 1955. godine njemaki ljenik G. G. Rekeveg je formulirao teoriju zakreavanja ovjeka. Osnovne postavke te teorije su: bolesti su ispoljavanje zatitnih snaga organizma, koje upravljaju imunobiolokim sistemom, protiv vanjskih i unutranjih otrova; bolesti su pokuaji organizma da se kompenzira teta koja je nastala kao posljedica djelovanja otrova. U svom radu G. G. Rekeveg je odredio 6 stadija procesa koji se odvijaju u odgovarajuim oblicima tkiva. 1. Stadij luenja - fizioloko izluivanje svih vrsta otpadaka iz tkiva u procesu izmjene materije. To je stadij izbacivanja otpadaka koji organizam sam regulira. 2. Stadij reakcije ili odgovora na nakupljene otpatke - patoloki pojaano izbacivanje svih otpadaka iz tkiva. Pri tome je mogua temperatura, nazeb, kaalj, znojenje, proljev, izbacivanje gnoja, bolovi i dr. A takoe i reakcije pri izbacivanju i pretvaranju otrova u neotrovne materije kroz upale (crvenilo, zgruavanje, gnojenje, otvaranje rana). 3. Stadij nagomilavanja i preraspodjele velike koliine otpadaka u obliku masnoa i stupanj sa stvaranjem novih mijesta nagomilavanja: lipomi, fibromi, ateromi, polipi, hemeroidi itd. 4. Stadij zasienosti - izraava se kroz subjektivne simptome. Objektivnih simptoma ima malo i zato se postavljaju ope dijagnoze: vaskularna distonija, migrena, rani klimakterijum, poremeaj razmjene materija, osteohondroza kime, "sindrom zamora", a ponekad se takve bolesti registriraju i kao "simulanti". Zato se ovaj stadij zove i "tihi" ili "nijemi".

5

5. Stadij degeneracije, razaranja - i ovdje su objektivni znaci slabi, ali ve postoje pozitivni rezultati laboratorijskih ispitivanja. Na ovom stadiju se javljaju recidivi: atrofini rinitis, pareze, atrofija onog ivca, ciroze i dr. 6. Stadij zloudnosti - nastaju onkoloke bolesti i svi otpaci djeluju kompleksno. Zagaena krv ne dovodi samo do bolesti, nego i do stanja koje je svojstveno mnogim ljudima: loe raspoloenje, umor, lo san, razdraljivost, loe pamenje, slaba koncentracija i mo shvaanja. Poznato mi je da mnogi ljudi pokuavaju rijeiti zdravstvene probleme pomou raznih alternativnih metoda i esto ne dobivaju pomo zbog zagaenog organizma. I stvarno, zamislite da ovjek koristi neku alternativnu metodu za lijeenje, kojom se moe pojaati krvotok. to se deava u tom sluaju? Stanice koje poinju dobivati vie hranlivih materija, istovremeno dobivaju i vie otrova. Krajnji rezultat ove terapije je nitavan ili bolesniku moe biti i gore. Najnovija nauna istraivanja pokazuju da mnoge bolesti nastaju kao rezultat zagaenja debelog crijeva, jetre i bubrega. Veina istraivaa smatra da se u 90% sluajeva rak dojke kod ena razvija zbog jakog zagaenja debelog crijeva. Uzroci mnogih alergijskih oboljenja su zagaena jetra i debelo crijevo. Depresije i psihike poremeaje je, takoe, teko lijeiti bez ienja tijela. Oslanjajui se na svoj 25 - godinji rad u oblasti alternativne medicine, mogu s uvjerenjem rei da lijeenje bolesti ili nespokojstva, bez prethodnog ienja organizma, ima male efekte ili je sasvim neefikasno. Cilj ove knjige je da ispria kako ovjek moe sam, pomou pristupanih metoda, povratiti zdravlje, oistivi svoj organizam. Imam u vidu i psihiko i fiziko ienje. Metoda, koju predlaem je -ienje tijela na nivou stanica. Prema mojoj metodi, ienje svakog organa se sastoji iz dvije etape. Prva je - priprema za ienje, zasnovana na primjeni pomonih sredstava i ukljuuje najbolje elemente iz ranije poznatih ienja, koje sam preradio i dopunio na osnovu dugogodinje prakse. Druga - neposredno ienje - moja nova metoda, koju sam nedavno otkrio i koja nema sline u svijetu, a koja omoguava da se, radei samo mislima i rukama, izazovu vibracije stanica i da se, zahvaljujui tome, stvarno i efikasno oiste organi. Takvo ienje organa je jednostavnije i efikasnije od ranije poznatih, ne trai mnogo vremena i pomae ovjeku da nae blizak kontakt sa svojim tijelom, to je garancija fizikog i psihikog zdravlja. Tokom godina sam u svom radu dolazio u dodir s raznim metodama fizikog ienja. Sve su one imale svoje prednosti i svoje nedostatke. Pa, na primjer, neka materija dobro isti zidove debelog crijeva, ali moe povrijediti sluzokou. Ili drugo sredstvo - dobro isti crijevo, ali jako zagauje bubrege. Postoje metode ienja, duge, neugodne, esto sa nagonom na povraanje. o se tie psihikog ienja, ono je, takoe, neophodno, jer je konani rezultat negativnog miljenja zagaenje organizma. Takva su miljenja pakost, uvreda, osjeanje krivice, nedostatak ljubavi prema sebi i drugima, "kompleks manje

6

vrijednosti", trajno unutranje nespokojstvo, kritika sebe i drugih, agresivnost, mrnja i druge negativne misli, o kojima e, takoe, biti rijei u ovoj knjizi. Te misli, poslije izvjesnog vremena, izazivaju blokadu miia ili "greve" koji blokiraju dovod krvi u neke dijelove tijela i ograniavaju ishranu organai stanica u organizmu. Ne samo to se blokiraju miii nego se javljaju i tekoe sa cirkulacijom energije u tijelu, to dovodi do energetskog debalansa organizma. I energetske i miine blokade su uzrok fizikih poremeaja. Osim toga, nae duhovno stanje djeluje na na odnos s ljudima, na socijalni poloaj i nau sudbinu. Kao to je poznato, ortodoksna medicina lijei fiziko tijelo ili otklanja simptome, ne dirajui uzrok. Prirodno, to nije rjeenje problema. Bolest se vraa na isto mjesto i postaje kronina, ili samo mijenja mjesto u tijelu. Pomou lijekova se moe izlijeiti bolest crijeva, ali e se poslije izvjesnog vremena javiti problemi sa bubrezima, to ne udi. U tijelu je ostao energetski debalans, postoji unutranja i miina napetost, iji su izvor misli. Drugim rijeima, treba lijeiti ne ovjekovo tijelo nego ovjeka. Jer fiziko tijelo to jo nije ovjek. ovjek - to je, prije svega, dua, koja misli, raduje se, uzbuuje, voli. Samo ona moe uiniti ovjeka sretnim ili nesretnim, samo ona moe izlijeiti tijelo ili mu nauditi. Knjiga koju dri u rukama je, s jedne strane, praktina, ona e ti dati mogunost da pobolja ili povrati zdravlje, s druge strane, to je korak ka tvom razvoju, vaan korak. Jer ovjek koji zna kontrolirati svoje tijelo, zdravlje, lako moe izai na kraj s problemima u drugim oblastima ivota, popeti se na vii duhovni nivo.

7

1.

Poglavlje

UPOZNAJ SAMOG SEBESvaki organizam je melodija, koja sama sebe pjeva. Merlo Ponti

NEZNANJE I SUMNJIAVOST - "PRIJATELJI" BOLESTIPrije nego to prijeem na praktian dio, mora stei elementarnu predstavu o tome kako ovjek funkcionira kao bioloki objekt. Kako raditi na samom sebi ako se ne poznaje? Svima je znana jednostavna istina: ako eli biti specijalista u nekoj oblasti - mora prouiti i poznavati tu oblast. Ne moe biti dobar graevinar, ako ne poznaje materijale kojima se grade kue, graevine. Teko je biti dobar uitelj u koli, ako se ne zna djeja psihologija. Sjeam se takvog jednog sluaja. Dva moja poznanika su kupila nove automobile. Jedan od njih nije imao pojma o tome kako je auto napravljen, kako radi, znao ga je jedino voziti. Drugi je, osim vonje, znao i kako je automobil napravljen, koji su mu sastavni dijelovi, njihove funkcije i uzajamna djelovanja. Prolo je 15 godina od kupovine automobila. Moj drugi poznanik, koji je znao o automobilu, brinuo se u toku tih godina za auto, blagovremeno je obavljao preventivne radove, obnavljao je sve tekuine, na vrijeme je mijenjao istroene dijelove i zato je njegov auto i poslije 15 godina bio u dobrom stanju i sluio je svom gazdi. Prvi za tih 15 godina nije nita radio sam na automobilu, koristio je usluge radionice za popravke samo onda kada auto vie nije iao. Zato poslije 15 godina vie nije imalo smisla raditi bilo to i auto se morao baciti. Slino se deava i sa ljudima. Ako ovjek ne zna kako radi njegov organizam, ne zna od kojih organa se sastoji i kako su oni rasporeeni, ne pazi na svoje tijelo, ne moe biti rijei o dobrom zdravlju. I vie od toga: ak i kada se ovjek obrati za pomo terapeutu, i tada e efekt biti puno bolji kada ovjek zna na to je upravljeno djelovanje terapeuta i to se pri tome dogaa u organizmu. Uzmimo jednostavan sluaj sa masaom. Na primjer, Jedan ovjek za vrijeme masae misli kako mu se pojaava krvotok, kako mu se poboljava hranjenje organa, tj. on je aktivan za vrijeme seanse. Drugi pak nema pojma o tome ta se deava za vrijeme masae, prosto je uo da je to korisno, drugim rijeima - pasivan je.

8

Prirodno, efekt e biti bolji u prvom sluaju. Mnogi ljudi gube zdravlje zbog nepoznavanja svog organizma. Naroito sumnjiavi ljudi. Javio se bol u trbuhu ili slabinama, zavrtjelo se u glavi, ili se javio bol pri mokrenju - odmah panika, zamilja se bolest. A autosugestija djeluje veoma jako. I poslije nekog vremena bolest se stvarno javlja. A ako bi ti "uobraeni" bolesnici znali da se ljudski organizam prilagoava promjenama vanjske sredine, kao to su elektromagnetna zraenja, atmosferski tlak, zrak siromaan kisikom, prljavtina, hrana sa kemijom ili nitratima, nastojei ouvati postojanost unutranje sredine. Za vrijeme tog prilagoavanja moe se promijeniti krvni tlak, sastav krvi, mogu se pojaviti stezanja miia ili krvnih sudova, to je esto praeno raznim neugodnim simptomima, koji poslije izvjesnog vremena nestaju. Ako bi "uobraeni" bolesnici znali za to, mogli bi izbjei muenje. Paradoksalno je da danas, kada je ovjek izveo tehniku revoluciju, on, kao i ranije, najmanje panje obraa na svoje tijelo. I za to plaa zdravljem. Ja neu detaljno opisivati ovjekovu fiziologiju. Ali da bi se efikasno radilo sa programima za ienje koji su navedeni u ovoj knjizi, vrlo u saeto i jednostavno govoriti o funkcijama ovjekovog organizma.

SISTEMI, ORGANI, STANICELjudski organizam se sastoji od sistema - grupa organa koji funkcioniraju zajedno: kotani - sve kosti tijela, hrskavice, zglobovi i tetive koje ih povezuju; miini - miii tijela, oni koji se reguliraju svjesno (poprenoprugasti) i oni koji se reguliraju bez uea svijesti (glatki); nervni- mozak, organi ula (oi, ui, kvrice za okus, receptori za miris i dodir), ivci, kimena modina; endokrini (sistem lijezda sa unutranjim luenjem) - lijezde koje proizvode hormone: hipofiza, titna lijezda, paratitne lijezde, pankreas (guteraa), nadbubrene lijezde i spolne lijezde. za disanje - plua, bronhije (cjevice do plua), dunik, usta, grkljan, nos, dijafragma; srce i krvotok - srce, arterije, vene, kapilare, krv; limfni - strukture koje uestvuju u cirkulaciji limfe i u zatiti organizma od bolesti, ukljuujui limfne vorove, limfne sudove, slezenu, krajnike, timus; organi za varenje - usta, jezik, zubi, lijezde slinovnice, jednjak, eludac, tanko crijevo, jetra, uni mjehur, pancreas (guteraa); za izluivanje - organi i lijezde koje uestvuju u izbacivanju otpadaka iz organizma: znojne lijezde, debelo crijevo, urinarni sistem (bubrezi, mokrani kanali, mokrani mjehur, urinarni kanal - uretra); za reprodukciju - muki: testisi, penis, prostata, skrotum, mokrani kanal; enski: jajnici, jajovodi, maternica, vagina, vanjski spolni organi - vulva; muki i enski spolni hormoni;

9

Kao to se iz nabrojanog vidi, sistemi se sastoje od razliitih organa. Organi se, sa svoje strane, sastoje od stanica. Stanica je mikroskopska struktura, iji je prenik do stotog dijela milimetra. Stanice imaju razne oblike, veliinu i strukturu, prema funkcijama koje vre. Stanice jednog sistema su sline. Miine stanice su, na primjer, dugake i tanke, mogu se skupljati i rasti i na taj nain omoguavaju tijelu da se kree. Mnoge ivane stanice su takoe dugake i tanke, ali one su namjenjene prenoenju impulsa. Crvena krvna zrnca su okrugla, ona prenose kisik i ugljeni dioksid. Stanice pankreasa su sfernog oblika, one proizvode i obnavljaju hormon inzulin. Bez obzira na ove varijacije, sve stanice se sastoje od jezgre, opne, u kojoj se nalazi skoncentrirana elatinasta materija - citoplazma, i membrane kroz koju prolaze hranlive materije i otpaci. RAZMJENA MATERIJA Organizam funkcionira preko ivotnih aktivnosti stanica, a za to se stanice moraju hraniti. One se hrane iz hrane koja se prerauje kemijskim materijama - fermentima i hormonima. Fermenti djeluju na kemijsko pretvaranje hrane u elementarne hranjive materije, koje su neophodne stanicama. Sada je poznato vie od 3,5 tisua fermenata, koji razlau bjelanevine, masti i ugljikohidrate. Djelovanje fermenata kontroliraju hormoni. Bez hormona fermenti ne bi mogli obaviti svoj posao. Hormoni, koje stvaraju lijezde endokrinog sistema, mogu pojaati djelovanje nekih fermenata i usporiti djelovanje drugih. Zato je veoma vano sauvati hormonsku ravnoteu u krvi, ne dozvoliti ni viak ni manjak. Nije sluajno to je umjetnim unoenjem hormona teko kontrolirati ravnoteu. Pomou tih hormona se moe poboljati rad jednih organa i pogorati rad drugih. Recimo, ena, koja prima hormone za poboljanje rada spolne sfere, moe dobiti viak teine. Ili, koritenje hormona za poboljanje rada zglobova moe pogorati vid. Razmjena materija ima veze sa svim kemijskim procesima, koji se obavljaju u ljudskom tijelu, doprinosei da ono preivi. Razmjena materija se dijeli na katabolizam i anabolizam. Katabolizam obuhvaa razgradnju ugljikohidrata, masti i bjelanevina radi stvaranja energije. Energija, koja se oslobaa u procesu metabolizma, se pretvara u koristan rad radom miia, a izvjesna koliina se gubi u obliku topline. Anabolizam ukljuuje kemijske procese koji su usmjereni na stvaranje i obnavljanje dijelova strukturalnih dijelova i stanica tkiva. Pri tome se stvaraju rezerve energije koje se troe na rast, obnavljanje i zatitu organizma od infekcija i bolesti. Materije, koje su potrebne naem organizmu, mogu se podijeliti na est grupa: voda, minerali, bjelanevine, masti, ugljkohidrati i vitamini. Materije od kojih se

10

izgrauje organizam su bjelanevine, voda i minerali. Oni su neophodni za rast tijela, stvaranje novih stanica i tkiva. Bjelanevine - glavni materijal za gradnju - sastoje se najvie od ugljika, vodika, kisika i duika. Bjelanevine iz hrane se u organizmu razgrauju na aminokiseline koje slue kao "ciglice" za stvaranje mnogih kemijskih materija, meu njima hormona i fermenata. Organizmu je potrebno vie od dvadeset aminokiselina. Neke stvara organizam, druge se dobivaju iz bjelanevina iz hrane ivotinjskog porijekla, tree - od bjelanevina biljnog porijekla. Krajnji proizvod razmjene bjelanevina je mokrana kiselina - urea. Ona se stvara u tkivima i jetri, odakle ulazi u krvotok i kroz bubrege se izbacuje iz organizma. Masti, koje ulaze u hranu, djelomino idu na stvaranje rezervi masnoe, djelimino oksidiraju sa izdvajanjem energije i stvaranjem konanih proizvoda - ugljikooksida i vode. Masti su neophodne za asimilaciju kalcija, magnezija i vitamina, koji se rastvaraju u mastima (A, D i dr). Na primjer, karotin, iz koga se stvara vitamin A se u crijevima upija u neznatnoj koliini iz sirove mrkve, a iz mrkve koja je pripremljena sa vrhnjem ili biljnim uljem - 60-90%. Masti su veoma kalorine, ali treba znati da na stvaranje rezervi masti vie utiu ugljikohidrati (u obliku eera), ako se prekomjerno koriste, nego masti. Kada se narui razmjena masti, povezana s prejedanjem ili s upotrebom suvie masne hrane, dolazi do sniavanja ili ak gubitka sposobnosti krvi da se oslobodi tih materija prilikom ponovnog uzimanja takve hrane. Njihov stalni viak moe izazvati guenje i prestanak kapilarnog krvotoka. Pored toga, poviena masnoa u krvi izaziva "ljepljenje" eritrocita. U grupu masti ulaze neke materije sline mastima. Najinteresantnije meu njima su kolesterol i lecitin. Kolesterol uestvuje u stvaranju spolnih hormona i hormona koje stvaraju nadbubrene lijezde. Kolesterol koji je uao s hranom i onaj sintetiziran u organizmu spajaju se u crijevima sa masnim kiselinama i prelaze u krv. Viak kolesterola se razgrauje u jetri i izbacuje u crijeva sa ui u obliku unih kiselina. Lecitin povoljno utie na rad centralnog ivanog sistema i jetre, stimulira stvaranje krvi, poveava otpornost organizma prema infekcijama, otrovnim materijama, ometa razvitak ateroskleroze. Ugljikohidrati su vaan izvor energije. Ugljikohidrati se dijele na tri grupe. Prva grupa su jednostavni ugljikohidrati ili monosaharidi, koji sadre jednu molekulu ugljikohidrata: glukoza, fruktoza, galaktoza. U drugu grupu spadaju bisaharidi, koji sadre dvije molekule ugljikohidrata: saharoza (eer od repe i od trske), laktoza (mlijeni eer) i maltoza (eer od slada). U treoj grupi su polisaharidi, koji se sastoje iz nekoliko monosaharida: krob, glikogen, celuloza. Sa fizioloke toke gledanja, posebnu vanost imaju glukoza i glikogen, jer su glavni izvor energije, koju organizam koristi. Kada je neophodan iznenadni utroak energije emocionalna uzbuenja (bol, strah, bijes, ljutnja i drugo), intenzivan rad miia - oni se lako izvlae iz depoa i brzo sagorjevaju uz oslobaanje energije.

11

Posebno je velika uloga glikoze u ishrani popreno - prugastih miia i centralnog ivanog sistema. Vanost glikoze za normalno funkcioniranje organizma se potvruje time to se pri snienju nivoa eera u krvi (hipoglikemija) javlja otro izraena slabost miia, osjeaj umora, ubrzani rad srca, pojaano znojenje, bljedilo ili crvenilo koe itd. U teim sluajevima se sniava temperatura tijela, naruava se rad centralnog ivanog sistema (poinju grevi, buncanje, gubi se svijest). Sve ove pojave odmah nestaju poslije unoenja rastvora glikoze. U tankom crijevu se apsorbiraju i prenose u krv samo jednostavni- jednomolekularni eeri: glikoza, fruktoza, galaktoza, ksiloza i arabinoza. Sloeniji ugljikohidrati bisaharidi (saharoza, laktoza) i polisaharidi (glikogen i krob) mogu biti apsorbirani tek poto se razgrade na odgovarajue monosaharide. Kroz kapilare crijevnih resica monosaharidi dospijevaju u krvotok i preko krvi se prenose prvenstveno u jetru. Najvei dio prolazi kroz jetru nepromjenjen i krv ih raznosi po cijelom tijelu. to se vie troi hrana bogata ugljikohidratima vii je sadraj glikogena u krvi. Organi koriste razliite koliine glikoze iz krvi. Najvee koliine glikoze su potrebne mozgu i sranom miiu. Ouvanje stalne koncentracije eera u krvi (80-120 miligrama glikoze na 100 miligrama krvi) se odrava preko dva procesa: troenje glikoze u tkivima i njeno ulaenje u krv iz jetre. Glikogen se u jetri direktno razlae u glikozu bez meuproizvoda. Taj proces se zove "mobilizacija glikogena". Kada u hrani nema ugljikohidrata, glikogen se moe stvarati u jetri od bjelanevina i masti. Poremeaj u razmjeni ugljikohidrata je najee povezan sa oboljenjem jetre, pri emu jetra gubi sposobnost da pretvara glikozu koja dolazi iz crijeva u glikogen, sa oboljevanjem pankreasa. Najpoznatije oboljenje pankreasa je eerna bolest (dijabetes). Vitamini igraju vrlo vanu ulogu u procesima asimilacije hranjivih materija i u mnogim biokemijskim reakcijama organizma. Veliki dio vitamina ulazi u organizam s hranom, neki od njih se sintetiziraju pomou mikroflore crijeva i prelaze u krv i zato, ako tih vitamina nema u hrani, organizam ne osjea potrebu za njima. Nedostatak nekog vitamina u hrani (od onih koji se ne sintetiziraju u crijevima) izaziva bolesno stanje, koje se zove hipovitaminoza. U sluaju naruavanja procesa preuzimanja vitamina u crijevima, zbog neke bolesti, hipovitaminoza se moe javiti ak i pri dovoljnoj koliini vitamina u hrani. Razmjena mineralnih soli: osmotski pritisak krvi i meustanine tekuine je odreen koncentracijom soli natrija, kalcija, magnezija, kalija. Konstantnost osmotskog pritiska je vaan uvjet normalnog odvijanja svih procesa razmjene, uvjet koji osigurava otpornost organizma na razne utjecaje vanjske sredine. Koncentracija neorganskih sastavnih dijelova tkuina u organizmu se odrava s posebnom tonou i zato organizam reagira i na najmanja indivdualna kolebanja. Odnos iona u ljudskoj krvi i u krvi svih kimenjaka je veoma blizak ionskom sastavu vode oceana (za sve ione izuzev magnezija). Na osnovu te injenice, jo

12

krajem prolog vijeka, je izraena pretpostavka da je ivot ponikao u oceanu i da su suvremene ivotinje, kao i ovjek, naslijedili od svojih predaka iz oceana neorganski sastav krvi slian morskoj vodi. Ovo gledite je kasnije potvreno mnogobrojnim ispitivanjima, koja su pokazala da je ivot nesumnjivo ponikao u vodi, ali ne u slatkoj, nego u rastvoru soli natrija, kalija, kalcija i magnezija. Odluujuii znaaj u odravanju konstantnog odnosa osnovnih iona u krvi, koji uestvuju u mnogim ivotnim procesima, prije svega, iona natrija i kalija, ima rad bubrega. Ako u organizam ulazi malo natrija, u bubrenim kanalima se jako poveava njegova apsorpcija. Viak natrija u krvnoj plazmi koi njegovu apsorpciju u bubrenim kanalima, pri tome se poveava zadravanje kalija u krvi - odnos meu ionima se ponovo normalizira. Na isti nain se regulira sadraj drugih iona u krvi - kalcija, fosfora, klora itd. Naruavanje u stvaranju hormona je est uzrok naruavanja razmjene materija. Dijabetes, na primjer, nastaje uslijed smanjenog luenja hormona inzulina u pankreasu. Bez inzulina stanice ne mogu apsorbirati i razgradititi glikozu i krvni sudovi se poinju zakreavati.

SAMOREGULACIJA FUNKCIJA ORGANIZMADa bi ostao zdrav, ljudski organizam mora se regulirati tako da sauva konstantnu unutranju ravnoteu uz stalnu promjenu vanjskih uvjeta. Taj proces regulacije se zove homeostaza. U osnovi samoregulacije je princip "povratne sprege": svaka promjena funkcije organa ili sustava, koja izlazi izvan dozvoljenih granica, izaziva buenje odgovarajuih oblasti ivanog sustava, koje alju impulse - naredbe, koji dovode do normalizacije rada organa ili sustava. To izvrava takozvani vegetativni ili autonomni ivani sustav. Neurovegetativni sustav regulira rad krvnih sudova srca, organa za disanje, organa za varenje, organa za izluivanje mokrae, lijezda s unutranjim izluivanjem. Osim toga, on regulira ishranu centralnog ivanog sustava i popreno - prugastih miia. Rad neurovegetativnog sustava je potinjen centrima koji se nalaze u hipotalamusu, a njih kontrolira kora velikog mozga. Neurovegetativni sustav se uvjetno dijeli na simpatiki i parasimpatiki sustav. Simpatiki ivani sustav regulira resurse organizma u raznim situacijama, koje trae brze reakcije. Po pravilu, takve situacije nastaju prilikom opasnosti, jakog straha, razdraenosti. U to vrijeme se usporava rad organa za varenje i aktivira se rad srca, poveava se pritisak, ire se zjenice. Parasimpatiki ivani sustav se aktivira u uvjetima mirovanja, oputanja. U to vrijeme se pojaava rad organa za varenje, ire se sudovi unutranjih organa. U normalnim uvjetima kod zdravog ovjeka simpaticki i parasimpatiki sistemi su u stanju izbalansirane ravnotee. Naruavanje ove ravnotee izaziva razne bolesne simptome, na primjer: spazme eluca i crijeva, promjenu ritma rada srca, glavobolju, muninu, vrtoglavicu.

13

Psihiki procesi, koji se obavljaju u kori velikog mozga, mogu proizvesti aktivan utjecaj na rad unutranjih organa, a procesi u unutranjim organima se, sa svoje strane, odraavaju na psihike aktivnosti. Svima su poznate promjene u raspoloenju i sposobnosti za umni rad prije i poslije jela, utjecaj poveane i smanjene razmjene materija na psihu. Tako, kada se jako smanji razmjena materija, javlja se umna tromost, dok poviena razmjena materija, obino, ubrzava psihike reakcije. Kao to je ve reeno, cijeli neurovegetativni sustav se kontrolira dijelom mozga, koji se zove hipotalamus. On dobiva informacije o svakoj promjeni u kemijskoj ravnotei organizma i korigira vegetativni sustav da bi ga vratio u ravnoteu. Ako, na primjer, nivo kisika padne zbog fizikog optereenja, hipotalamus daje komandu neurovegetativnom sustavu da povea broj sranih otkucaja da bi se organizam snabdio krvlju bogatijom kisikom. ENDOKRINI SUSTAV Uporedo sa neurovegetativnim sustavom postoji i drugi sustav za razmjenu informacija meu organima - endokrini sustav. Isto kao i neurovegetativni sustav, on regulira i koordinira funkcije organa. Razlika ova dva sistema je u nainu i brzini prijenosa informacija. Dok ivani sustav alje signale, kodirane u obliku elektrinih impulsa, ivanim vlaknima do pojedinih organa, endokrini sustav koristi kemijski "jezik" da bi opio s organima. Posebnost ivanih impulsa je brzina, a kemijskog "jezika" je u tome to on, iako sporo djeluje, djeluje ravnomjerno i due. Kemijski proizvodi endokrinog sustava se zovu hormoni. Njih proizvode stanice lijezda sa unutranjim luenjem. U ovjekovom tijelu se proizvodi vie od 50 hormona. Oni reguliraju tlak, razmjenu materija, osiguravanje energije i minerala, sadraj kalcija i eera u krvi, funkciju spolnih organa. Hipofiza se nalazi u mozgu i upravlja cjelokupnim endokrinim sustavom, ali njome, u isto vrijeme, upravlja hipotaiamus. Pored toga, poto hipofiza lui razne hormone za stimuliranje i upravljanje drugim lijezdama, ona ima pretean utjecaj na rast, razvoj, procese razmjene, reguliranje rada lijezda sa unutranjim izluivanjem. titna lijezda se nalazi ispred i sa obje strane dunika. Hormoni titne lijezde reguliraju rast i procese razmjene materija. To su hormoni opeg djelovanja i njihovo se djelovanje odraava na skoro sve funkcije organizma. Paratitne lijezde su etiri organa veliine zrna graka na zadnjoj strani titne lijezde. Hormoni, koje one proizvode, reguliraju razmjenu kalcija i fosfora u organizmu. Pankreas (guteraa) se nalazi u trbunoj upljini iza eluca. Hormon, koji ona proizvodi, svima poznati inzulin, potpomae razmjenu ugljikohidrata i na taj nain sniava nivo eera u krvi.

14

Nadbubrene lijezde prijanjaju neposredno na vrh svakog bubrega i sastoje se od dva sloja: kore (vanjski sloj) i sri (unutranji dio). Kora nadbubrenih lijezda stvara nekoliko hormona, koji utiu na razmjenu minerala, na razmjenu ugljikohidrata, na obrambene reakcije organizma, sposobnost miia za rad; neki hormoni djeluju i na spolnost. U unutranjem tkivu nadbubrenih lijezda se stvara adrenalin i noradrenalin, koji djeluju nadraujui na simpatiki ivani sustav. Spolne lijezde (jajnici kod ena, testisi kod mukaraca) hormoni koji se u njima proizvode utiu na sekundarna spolna obiljeja (na primjer grudi i kukovi kod ena, brada kod mukaraca), na rad spolnih organa, na psihike procese. 0 endikrinom sustavu se moe rei mnogo interesantnih stvari, ali moj je zadatak da dam osnovne pojmove. Zato u sada prijei na vrlo vanu temu na kojoj u se zadrati malo due, jer ba poznavanje te teme omoguava bolje shvaanje moje metode ienja organizma.

KRVKrv ima veoma veliki znaaj za funkcioniranje organizma. Krv prenosi kisik i druge vane materije u tkiva i izbacuje ugljeni dioksid i druge otpatke, koji nastaju poslije prerade unijetih materija i koji mogu trovati organizam. Krv pomae, takoe, razaranje mikroorganizama, koji izazivaju bolesti. Krv se sastoji od bezbojne tekuine, koja se zove plazma i u kojoj plivaju crvena krvna zrnca ili eritrociti, bijela krvna zrnca ili leukociti i vrlo male stanice - trombociti. U plazmi se nalazi vrlo mnogo kemijskih materija, koje su neophodne za ivot organizma: bjelanevine, ugljikohidrati, masti, minerali, fermenti, hormoni, vitamini i dr. Sve te materije u kapilarima prelaze u tkiva, a u plazmu dolaze proizvodi, koji su stvoreni u procesu razmjene materija i koji se trebaju odstraniti iz organizma. To su amonijak, mokraa, mokrana kiselina (urea), preostali duik i dr. Bjelanevine su vaan sastojak plazme. One se dijele na dvije osnovne grupe: albumine i globuline. Albumin se u cirkulaciji krvi moe usporediti sa spuvom koja zadrava vodu u krvotoku i ne dozvoljava krvi da se pretvori u elatinoznu masu. Smanjenje albumina u krvi dovodi do toga da dio vode iz krvnih sudova prelazi u tkiva, to izaziva naticanje. Globulini imaju ulogu antitijela prilikom nastajanja infekcije. Nekada, kad postoji opasnost od infekcije, lijenici umjetno unose globulin u krv. Eritrociti (crvena krvna zrnca) su stanice krvi ivotinja i ljudi bez jezgre. Prenose kisik iz plua u tkiva i ugljeni dioksid iz tkiva u organe za disanje. U eritrocitima se nalazi hemoglobin, koji se lako spaja s kisikom. U kapilarima hemoglobin predaje kisik tkivima i uzima ugljeni dioksid. Ugljeni dioksid se iz plua disanjem izbacuje u atmosferski zrak. Eritrociti su stanice koje ive kratko, kroz 3-4 mjeseca one se unitavaju u krvnim sudovima, raspadaju se na dijelove bjelanevina - globine i

15

na crvenu materiju - hemoglobin. Iz molekula hemoglobina se odvaja uni pigment - bilirubin, koji se izbacuje iz organizma. Ostaci eritrocita se krvotokom prenose u kotanu sr i koriste se za stvaranje novih eritrocita. Eritrociti se stvaraju u kotanoj sri. Leukociti (bijela krvna zrnca) tite organizam od stranih estica - mikroba koji prouzrokuju bolesti. Leukociti su osjetljivi na materije koje stvaraju bakterije. Oni se aktivno ustremljuju na mikroorganizme, mogu prelaziti iz krvnih sudova u tkiva i gutati mikrobe, spreavajui dalje irenje infekcije. U sluaju povreda, uniteni leukociti se nagomilavaju u obliku gnoja. Leukociti slue za imunoloku zatitu organizma, oni stvaraju antitijela, koja su usmjerena na borbu sa stranim materijama - alergenima, virusima, otrovima, gljivicama, mikroorganizmima. Sve se te materija zovu antigeni. Kada antigeni dospiju u organizam, krv stvara antitijela ba za taj antigen i unitava ga. Poslije preleane bolesti ta antitijela ostaju dugo u organizmu, nekad i doivotno. Time se objanjava to ovjek ne obolijeva ponovo od nekih bolesti, od kojih je ve bolovao. U borbi antitijela sa antigenima oslobaa se kemijska materija - histamin, koji, irei se krvotokom, izaziva razne alergijske reakcije (kihanje, suze, nagli pad tlaka i dr). U tom sluaju krv stvara druge stanice eozinofile, koji skupljaju histamine iz organizma. Kod ljudi, koji imaju alergijske reakcije, krv lui nedovoljno eozinofila. Leukociti se stvaraju u kotanoj sri i njihov prosjeni vijek je 12 sati, a ako su uvueni u borbu sa bakterijama onda je to 2-3 sata. 25% bijelih krvnih zrnaca su limfociti, koji se stvaraju u limfnim vorovima. Limfociti igraju ivotno vanu ulogu u organizmu, jer osiguravaju prirodni imunitet prema bolestima. Oni proizvode protuotrove, koji djeluju kao protudjelovanje razornom djelovanju jakih toksina, ili kemijskih materija, koje proizvode bakterije. Limfociti proizvode i antitijela, koja ne dozvoljavaju da stanice organizma stradaju uslijed navale bakterija. Trombociti - Osnovna funkcija ovih stanica je stvaranje krvnih ugruaka, koji su neophodni za zaustavljanje krvarenja. Kada je prilikom traume povrijeen zid krvnog suda, trombociti se trenutno poinju razarati i stvaraju ugruke bjelanevina, koji se zovu fibrinomi, i koji zaepljuju krvni sud. Zgruavanje krvi se pojaava pod uticajem impulsa centralnog ivanog sustava. Kada se ovjek uzbuuje u krv dolazi vie adrenalina, koji neposredno ubrzava zgruavanje krvi. Ako se uzme u obzir da se adrenalin lui, po pravilu, prilikom straha, ljutnje, negodovanja, a takve su emocije tisuama godina nastajale prilikom nekih realnih opasnosti, postaje razumljivo zato je to bilo aktualno. I u nae vrijeme je ostala veza emocija sa luenjam adrenalina. I zato nije sluajno to je mnogo bolesti povezano sa stvaranjem tromba u krvi.KRVOTOK

16

Krvotok odrava stalnu cirkulaciju krvi i na taj nain osigurava da sve stanice dobiju hranjive materije i kisik i da se iz njih izbace konani proizvodi razmjene materija. Glavni naredbodavac u ovom sistemu je srce.

SRCESrce je veliki miini organ i nalazi se u sredini grudnog koa. esto se misli da je srce na lijevoj strani tijela. U stvari, ono se nalazi sa obe strane srednje linije, ali je vie nakrivljeno na lijevo. Rad srca se sastoji u pumpanju krvi kroz krvotok. Krvni sudovi, koji vode od srca ka organima, zovu se arterije, a oni koji vode od organa ka srcu zovu se vene. Cijeli sistem krvnih sudova ovjeka (krvotok) se uvjetno dijeli na veliki i mali krvotok. Veliki krvotok poinje od lijeve srane komore, koja svojim skupljanjem pumpa krv obogaenu kisikom - arterijsku krv u aortu i dalje u arterije koje polaze od nje, arteriole, kapilare mozga, bubrega, jetre, organa za varenje, miia, koe itd. Iz venola i vena se krv skuplja u dvije glavne vene iz kojih dolazi u desnu pretkomoru, gdje se zavrava veliki krvotok. Mali krvotok poinje od desne srane komore, odakle venska krv kroz plunu arteriju dolazi do plunih kapilara, u kojima ona predaje ugljeni dioksid i uzima kisik. Arterijska krv bogata kisikom sada iz plua dolazi u plune vene, a odatle u lijevu sranu pretkomoru. Kod zdravog ovjeka, uestalost i snaga sranih kontrakcija se mijenjaju u skladu s potrebama organizma. To regulira ivani i endokrini sustav. Uticaj ivanog sustava se obavlja preko impulsa, koji se prenose kroz simpatike i parasimpatike ivce. Utjecaj endokrinog sustava se obavlja preko krvi, koja prenosi hormone, na primjer adrenalin. Moda e ti biti pomalo dosadno da se upoznaje sa ljudskim organizmom i nainom njegovog funkcioniranja, ali treba shvatiti da put ka istinskom zdravlju i aktivnoj dugovjenosti poinje izuavanjem sebe. Osim toga, ja se trudim da piem maksimalno jednostavnim jezikom, stavljajui naglasak na glavne funkcije sustava i organa koje opisujem. Posebnu panju elim privui na krvotok, prije svega, na rad kapilara, jer je to kljuni momenat metode koju sam razradio.

ARTERIJEUdarni val krvi, koju srce izbacuje pri svakoj kontrakciji, prvo prima aorta, zatim vratna arterija, podkljuna arterija i druge velike arterije. Njihovi zidovi su prilino debeli i imaju mnogo elastinih vlakana, zahvaljujui kojima se osigurava neprekidna cirkulacija krvi kroz krvne sudove, iako ona iz srca dolazi u impulsima. Stvar je u tome to se prilikom skupljanja srca samo dio energije troi na

17

pumpanje krvi u krvne sudove, dok je drugi dio energije upravljen na rastezanje zidova aorte i velikih arterija (stvara se elektrini napon). Kada se kontrakcija srca zavri i dolazi do njegovog oputanja, dalje kretanje krvi, poslije prvobitnog impulsa, koji je dalo srce, se obavlja stezanjem elastinih zidova velikih krvnih sudova. Eto zbog ega normalna elastinost zidova arterija ima veliki znaaj za krvotok. im se ona umanji, rad srca je jako otean. U srednjim ili malim arterijama, koje su daleko od srca, snaga sranog impulsa i elektrinog napona zidova velikih arterija moe biti nedovoljna za dalju cirkulaciju krvi. Potrebna je kontrakcija krvnih sudova, a to osiguravaju miina vlakna zidova krvnih sudova. Takvi krvni sudovi se zovu arterije miinog tipa, za razliku od arterija elastinog tipa. Miino tkivo je posebno izraeno u zidovima arteriola pred njihovim ulaskom u kapilare. Miina vlakna u zidovima arteriola su rasporeena kruno i zato se mogu jako skupljati. Arteriole igraju ulogu ventila. Kada neki organ radi, njegove arteriole se ire i kapilare se pune krvlju; kada organ miruje, arteriole se skupljaju i mogu biti skoro sasvim zatvorene, kapilare se tada prazne.

VENEVene skupljaju krv iz kapilara i nose je prema srcu. Obrnuti smjer venske krvi onemoguavaju zalisci, koji proputaju krv samo ka srcu. Zidovi vena su puno tanji od zidova arterija i oni imaju manje miinih vlakana. Zbog toga se, ak i pri malom poveanju unutranjeg pritiska u venama, one jako razvlae i u njima se moe nagomilati vrlo mnogo krvi. S porastom slabljenja venskih zidova njhova zapremina se jako poveava, a to dovodi do zastoja krvi u kapilarama, venolama i venama. Kretanje krvi kroz vene uzrokuje prvenstveno razlika krvnog tlaka na poetku i kraju venskog sistema. Ipak, ta je razlika relativno mala, pa su za osiguranje normalne cirkulacije u venama potrebna dodatna djelovanja. Glavno je stezanje poprenoprugastih miia pri kretanju tijela i pomjeranje glatkih miia unutranjih organa u procesu njihovog funkcioniranja. Veliki utjecaj ima i usisavajue djelovanje grudnog koa koje nastaje pri udisaju i koje pojaava priliv venske krvi u desnu pretkomoru. Krv poinje svoj put izlazei iz lijeve srane komore kroz aortu. U ovoj etapi krv je bogata kisikom, hranom, koja se razgradila na molekule i drugim vanim materijama, kao to su hormoni. Dalje se krv grana u arterije koje vode u srednji, gornji i donji dio tijela. Iz arterija krv ide u arteriole, koje su manje i koje vode u sve organe i tkiva u organizmu, meu njima i u samo srce, a zatim se grana na iroku mreu kapilara. U kapilarima stanice krvi se postrojavaju u jedan red, predaju kisik i druge materije i uzimaju ugljeni dioksid i druge produkte razmjene materija. Poto proe kroz kapilare, krv dospjeva u venski sistem. Ona prvo ulazi u male krvne sudove koji se zovu venole i koje su ekvivalent arteriola.

18

Krv nastavlja put kroz male vene i vraa se u srce kroz vene koje su prilino velike i mogu se primjetiti ispod koe. Mali krvotok slui za komunikaciju sa pluima, da bi krv tamo ostavila ugljeni dioksid i uzela kisik. A sada prelazimo na kapilare i elim ovome posvetiti naroitu panju. KAPILARE- FUNKCIJA KAPILARA Kapilare su mali krvni sudovi, koji proimaju organe i tkiva ljudskog organizma. Krv u njima ostvaruje svoje osnovne funkcije: predaje tkivima kisik, hranjive materije, hormone i odnosi ugljeni dioksid i druge produkte razmjene materija, koji se trebaju izbaciti. Zahvaljujui razmjeni materija, koja se obavlja u kapilarama, odravaju se konstantne fiziko - kemijske osobine tekuina u tkivima, koja zapljuskuje stanice, te se odravaju konstantni uvjeti za njihove ivotne aktivnosti. Kapilare su kraj razgranatog arterijskog sistema i istovremeno poetak venskog. Zidovi kapilara su veoma tanki, oni se sastoje od jednog sloja stanica, koje se zovu endotelijalne; poslije ovih stanica koje pokrivaju otvore kapilara je smjetena osnovna membrana uz koju je prislonjen sloj spojnog tkiva, koji zadrava materije i bakterije, koje su tetne za organizam. Prijelaz materija iz krvi u meustanini prostor se obavlja kroz male pore, kao i kroz istanjene djele samih stanica. Skupljanje zidova stanica i smanjivanje broja kapilara, koje funkcioniraju, pogorava prehranu i disanje okolnog tkiva. Takvi poremeaji kapilarne propustljivosti su osnova mnogih patolokih stanja. Endotelijalne stanice imaju interesantne osobine. One mogu obavljati najrazliitije funkcije, na primjer, zadravati i preraivati ostarjela crvena krvna zrnca, pigmente, molekule holesterola i masnih materija. U zdravom organizmu endotelijalne stanice uestvuju u rastu i regeneraciji tkiva. Osim toga, one osiguravaju obranu organizma od infektivnih bolesti. Stanice endotela kapilara mogu se oslobaati i obavljati samostalne pokrete, razmnoavati se, apsorbirati bakterije i druge materije, koje su tetne za organizam. Kapilare, za razliku od arterija i vena, se mogu ponovo stvarati i iezavati. To su najmanji krvni sudovi i mogu se vidjeti samo pod mikroskopom. Prenik kapilara se moe promijeniti 2-3 puta. Kada su maksimalno skupljeni, oni ne proputaju krvna zrnca, u njima se nalazi samo tekui dio krvi - plazma. Kada je kapilara rairena, stanice krvi prolaze u njega sporo. To ima veliki fizioloki znaaj, jer sporo prolaenje krvi produava vrijeme njenog kontakta sa zidovima krvnog suda. To olakava prenoenje kisika i hranjivih materija iz krvi u tkiva. Nisu sve kapilare stalno otvorene. Prilikom mirovanja organa, funkcionira ih oko 10% - "deurne kapilare". Zahvaljujui tome to se krv u kapilarama nalazi pod pritiskom, u arterijskom dijelu kapilara voda i materije, koje su u njoj rastvorene, filtriraju se u meutkivnu tekuinu. U venskom dijelu, gdje se pritisak smanjuje, osmotski pritisak usisava meutkivnu rijenost nazad u kapilare.

19

Na taj nain, voda i materije, koje su u njoj rastvorene, u poetnom dijelu kapilara izlaze, a u krajnjem dijelu ulaze. Osim procesa filtriranja, dolazi do kretanja molekula od mjesta visoke koncentracije ka mjestima gdje je ona nia. Glikoza, aminokiseline, prelaze iz krvi u tkiva, a amonijak, mokraa idu u suprotnom smjeru. Kapilarni sistem ima veliku duinu - duina svih kapilara je reda 60-100 tisua kilometara. Kapilare proimaju iva tkiva i nalaze se na veoma malom rastojanju izmeu sebe. Tako, u mozgu svaka kapilara osigurava priliv hranjivih materija u stanice mozga u radijusu od 25 mikrona. Ukupna povrina svih kapilara je oko 6500 kvadratnih metara. Na toj prostranoj povrini se obavljaju procesi razmjene materija - prelaz molekula kisika, aminokiselina, hormona, fermenata, vitamina i drugih hranjivih materija iz krvi u meutkivnu tekuinu, koja neposredno zapljuskuje stanice. Dio krajnjeg proizvoda meustanine razmjene materija iz meustaninog prostora prenosi se u kapilare krvotoka, a iz njih u vene. Drugi dio otpadaka prelazi u limfne kapilare, u kojima se nalazi tkivna tekuina (limfa), a ne krv, te kapilare polaze od specijalnih voria, koji se nalaze u meutkivnim pukotinama. Zidovi limfnih kapilara su, za razliku od kapilara krvotoka, jednosmjerno propusni, tj. proputaju materije samo od van ka unutra. Spajajui se te kapilare formiraju specijalni limfni sistem sa tokovima, mreom sudova, magistralnim putevima i oni se ulivaju u venski sistem. STANJE KAPILARNOG SISTEMA KOD BOLESNIH U organizmu nema nijednog organa, nijednog tkiva, ije dobro stanje ne ovisi najneposrednije o stanju kapilarnog krvnog sistema. Danas je poznato da praktino nema bolesti koja ne uvlai u patoloki proces neke dijelove kapilarnog toka. Tako se, na primjer, prilikom upale plua prve promjene opaaju na zidovima kapilara. Kod bolesti bubrega (akutnih i kronicnih) pate ne samo kapilare bubrenog tkiva, nego i kapilare cijelog organizma. Bilo kakav psihiki napor, najobiniji fiziki napor, popraeni su pojaavanjem kapilarnog krvotoka. I ba se pomou raznih procesa reakcije mikrocirkulacije ostvaruju procesi adaptacije organizma na promjene unutranje i vanjske sredine. Prilikom fizikih napora, popreno-prugasti miii osjeaju potrebu za poveanjem dotoka glikoze i kisika. U njima se stvara mnogo mlijene kiseline, koja izaziva irenje krvnih sudova. To omoguava otvaranje kapilara i irenje veih krvnih sudova. Koliina krvi koja cirkulira se poveava na raun zaliha i poveanjem brzine. Kao rezultat poveanog dotoka krvi je priliv vie hranjivih materija i kisika u miie. U isto vrijeme, ubrzani krvotok brzo oslobaa miie, koji rade, vika mlijene kiseline, ugljenog dioksida i drugih otpadaka.

20

SISTEM ORGANA ZA VARENJEVarenje hrane je sloen kompleks fiziko - kemijskih procesa asimilacije hrane. Zahvaljujui njima, hranjive materije, koje su ule u usnu upljinu i eluano -crijevni trakt, razgrauju se na jednostavne spojeve, rastvorljive u vodi, usisavaju se u krv i prenose u stanice tkiva. Procesi varenja bjelanevina se, uglavnom, obavljaju u zoni kontakata zidova eluca s hranom.

ELUDACMasti, koje ulaze u eludac, koe luenje eluanih sokova i njihovo se nepovoljno djelovanje osjea i u sluaju da one dolaze kao dodatak drugim hranjivim materijama i to ako je njihova koliina vea od 15%. Ako dolazak masti prethodi ostaloj hrani za 10-15 minuta, njihovo usporavajue djelovanje e se osjetiti veoma jako. Ako masnoa dolazi u eludac zajedno sa ostalom hranom usporavanje luenja eluanih sokova je slabije izraeno. Ako masnoa ulazi u eludac u toku luenja, mogue je da i ne doe do usporavanja. U elucu se lako vare samo masti koje se nalaze u mlijeku i sirovom umanjku. Masti koje ulaze u sastav drugih hranljivlh materija se u elucu praktino ne vare, to se deava tek u dvanaestopalanom crijevu. Ugljikohidrati slabo izazivaju luenje eluanih lijezda. Po izlasku iz eluca hranjiva kaa se podvrgava djelovanju fermenata pankreasa, ui i crijevnog soka, koji stvaraju lijezde dvanaestopalanog i tankog crijeva.

PANKREAS (GUTERAA)Sok za varenje koji lui pankreas je bogat fermentima, koji osiguravaju varenje bjelanevina, masti i ugljikohidrata. Pankreas poinje raditi 1-3 minute poslije poetka jela. Za razliku od luenja eluanih sokova, najvei dio soka pankreasa se stvara kada se jede kruh, neto manje kada se jede meso. Na mlijeko, meutim, pankreas reagira minimalnim luenjem. Voni sokovi i razne organske kiseline (limunska, jabuna, octena) jako djeluju na pobuivanje luenja pankreasa. Pankreas je istovremeno i lijezda endokrinog sistema, koja lui hormon inzulin, koji regulira koncentraciju eera u krvi. Na luenje pankreasa utiu hormoni hipofize, titne lijezde, nadbubrenih lijezda i kore velikog mozga. Tako, kada je ovjek uzbuen smanjuju se fermentativne aktivnosti sokova pankreasa, a kada je miran poveavaju se.

JETRAJetra ima posebno mjesto meu organima za varenje. U jetru, kroz portalnu venu (jedna od najveih vena) dolazi sva krv koja ide iz eluca, slezene, pankreasa, tankog i debelog crijeva. Na taj nain krv koja je zasiena proizvodima varenja

21

hrane iz eluca i crijeva dolazi prvo u jetru - glavnu kemijsku laboratoriju organizma i tu se ona podvrgava vrlo sloenoj obradi, a zatim jetrenom venom prelazi u donju uplju venu. U jetri se obavlja obrada otrovnih produkata rastvaranja bjelanevina, materija koje stvaraju mikrobi koji se nalaze u debelom crijevu. Proizvod luenja jetre - u aktivno uestvuje u procesu varenja hrane. U sastav ui ulaze una i masne kiseline, holesterol, pigmenti, voda i razne mineralne materije. u ulazi u dvanaestopalano crijevo 5-10 minuta poslije hrane. Glavna uloga ui je da pomae prijelaz sa eluanog na crijevno varenje, ponitavajui djelovanje pepsina, koji je opasan za fermente sokova pankreasa. u pojaava djelovanje fermenata sokova pankreasa a takoe, emulgira masti i time omoguava njihovo rastvaranje i resorpciju. u igra vanu ulogu u procesu resorpcije karotina, mnogih vitamina i aminokiselina. Ona poveava tonus i pojaava peristaltiku crijeva, uglavnom dvanaestopalanog i debelog crijeva, djeluje razorno na crijevnu mikrofloru i time spreava razvoj procesa truljenja. Jetra uestvuje praktino u svim procesima razmjene materija: bjelanevina, masti, ugljikohidrata, pigmenata, vode. Njeno uee u razmjeni bjelanevina se oituje u sintezi albumina ( zadrava vodu u krvi) i odravanju njegovog konstantnog sadraja u krvi. U jetri se stvara urea krajnji proizvod razmjene bjelanevina - koja se zatim izbacuje iz organizma preko bubrega. Jetra je glavno mjesto u kome se stvara glikogen. Ona zajedno sa pankreasom odrava i regulira koncentraciju glikoze u krvi. DVANAESTOPALANO CRIJEVO Hrana iz eluca prelazi u dvanaestopalano crijevo. Ono je poetni dio tankog crijeva. U dvanaestopalanom crijevu se nastavljaju osnovni procesi varenja bjelanevina, masti i ugljiko hidrata. Ovde se apsorbiraju skoro svi proizvodi dobijeni rastvaranjem hranljivih materija i vitamina, vei dio vode i soli. TANKO CRIJEVO U tankom crijevu se obavlja konano rastvaranje hranjivih materija. Kaa, u koju je pretvorena hrana, prerauje se djelovanjem sokova pankreasa i ui, koji je natapaju u dvanaestopalanom crijevu, a takoe i djelovanjem mnogobrojnih fermenata, koje proizvode lijezde tankog crijeva. Proces apsorpcije se deava na vrlo velikoj povrini, jer sluzava obloga tankog crijeva formira mnogo nabora i, osim toga, gusto je zasijana resicama. Kod odraslog ovjeka broj resica dostie 4 miliona. Sve to poveava apsorpcionu povrinu tankog crijeva stotinama puta. Iz tankog crijeva hranljive materije prelaze u krv portalne vene i ulaze u jetru, gdje se prerauju i postaju nekodljive. Poslije toga se dio prenosi krvlju u cijeli

22

organizam, prolazi kroz zidove kapilara u meustanini prostor i dalje u stanice. Drugi dio ( na primjer glikogen) ostaje u jetri.

DEBELO CRIJEVOU debelom crijevu se zavrava apsorpcija vode i stvara se izmet. Sok debelog crijeva karakterizira postojanje sluzi u kojoj se nalaze fermenti. Debelo crijevo je mjesto na kome se masovno razmnoavaju mikroorganizmi. U jednom gramu izmeta ima nekoliko milijardi stanica mikroba. Crijevna mikroflora uestvuje u konanom rastvaranju komponenti sokova za varenje hrane i ostataka nesvarene hrane, sintetizira fermente, vitamine i druge fizioloke materije, koje se apsorbiraju u debelom crijevu. Osim toga, crijevna mikroflora stvara branu za mikrobe koji izazivaju bolesti i uvaju domaina od njihovog ukorjenjavanja i razmnoavanja.

ZADNJE CRIJEVO (REKTUM)U zadnjem crijevu kaa od hrane se i dalje vari. Ovdje se, pod uticajem fermenata, koje proizvode mikrobi, razlae celuloza i apsorbira voda, poslije ega se masa hrane postepeno pretvara u izmet. To potpomae kretanje debelog crijeva, koje mijea masu i podstie apsorpciju vode. Izbacivanje izmeta iz crijeva osigurava aktivna peristaltika, koja nastaje kada masa izmeta nadrai receptore na zidovima crijeva.

ORGANI ZA IZLUIVANJE MOKRAE (URINARNI SISTEM)BUBREZI

Najvaniju ulogu u ienju organizma i izbacivanju proizvoda razmjene materije imaju bubrezi. U kemijskim procesima, koji se vre u veini stanica ljudskog organizma, uestvuju proteini. Prilikom rastvaranja proteina nastaje duik. Bubrezi su odgovorni za izbacivanje spojeva koja sadre duik iz krvi. Njihov osnovni proizvod je mokraa. Bubrezi obavljaju i druge sloene funkcije: reguliraju razmjenu vode i soli, meu njima natrija, kalija, klora, fosfata; sintetiziraju bioloki aktivne materije, jako utiu na nivo arterijskog tlaka, na zgruavanje krvi, na obrambene snage organizma i osiguravaju konstantnost unutranjosti organizma. Bubrezi su smjeteni s obe strane kime iza trbune maramice. Bubrezi imaju vrlo razvijenu mreu krvnih sudova. Sva krv koja cirkulira u arterijama i venama prolazi kroz bubrege svakih 5-10 minuta. Svakog minuta bubrezi dobivaju oko jedne litre krvi. Konano, ta krv stie do filtera na kraju jednog od bubrenih kanala (filtera ima 2 miliona u svakom bubregu) i na taj nain se razdvaja, tako da

23

tekui dio krvi (plazma) ide u kanal, dok ostatak ostaje u krvotoku. Filtrirana tekuina prolazi kroz dugaak bubreni kanal i u njemu se veliki dio vode, soli i drugih materija koje su potrebne organizmu apsorbira ponovo u krv. Izvjestan dio vode, urea i drugi otpaci izlaze, u obliku mokrae, kroz dva mokrana kanala (izlazni tokovi) u mokrani mjehur. Bubrezi stvaraju mokrau neprekidno i danju i nou. U toku 24 sata se izlui oko 1,5 litra mokrae. Kontrola za odravanje balansa vode u organizmu se ostvaruje u bubrenim kanalima, u kojima se moe apsorbira vie ili manje filtrirane tekuine, koja prolazi kroz njih. Signal da se apsorbira vie vode, ako organizam ostaje bez vode, dolazi od hormona koji stvara hipofiza. Ukupna koliina izdvojene uree ostaje ista, ali se ona rastvara u, vie ili manje, tekuine i na taj nain dovodi do obrazovanja, vie ili manje, koncentrirane mokrae. Vrlo slian proces se odvija u odravanju balansa soli. U bubrenim kanalima hormon, koji se stvara u nadbubrenim lijezdama (aldosteron), osigurava apsorpciju soli u koliinama koje su neophodne organizmu.MOKRANI MJEHUR

Mokraa, koja je stvorena u bubrezima, ide u mokrane kanale, koji je, peristaltikim kretanjem u kapima prenose u mokrani mjehur. Mokrani mjehur, u kojoj nema mokrae, je veoma smanjen. Kako se puni on se rastee, ali mokraa ne prelazi u kanal za izbacivanje mokrae, poto se na tom putu nalaze dva sfingtera. Kada se nakupi 250-300 mililitara mokrae, poveava se pritisak na zidove mokranog mehura i receptori u zidovima alju impulse u centar za isputanje mokrae u kimenoj modini i nastaje nadraaj za mokrenje.

ORGANI ZA DISANJEZahvaljujui disanju, organizam dobiva kisik i oslobaa se vika ugljenog dioksida, koji se formira kao rezultat razmjene materija. Disanje i krvotok omoguuju da svi organi i tkiva naeg tijela dobiju energiju koja je neophodna za ivot. Kao to benzin sagorjeva u motoru automobila, kao to su za zagrijavanje prostorija neophodni ugalj i kisik, na isti nain stanice organizma koriste kisik: one sagorjevaju svoje gorivo (eer) zajedno sa kisikom i proizvode energiju. Oslobaanje energije, koja je neophodna za ivotne aktivnosti organizma, se deava na nivou stanica i tkiva kao rezultat bioloke oksidacije. Proces disanja sadri nekoliko etapa: 1. punjenje plua atmosferskim zrakom; 2. prelaz kisika iz plunih alveola u krv, o se obavlja kroz plune kapilare; 3. izdvajanje ugljenog dioksida iz krvi u alveole, a zatim izbacivanje u atmosferu; 4. dopremanje kisika u stanice i tkiva preko krvi;

24

5. dovoenje ugljenog dioksida iz tkiva u plua preko krvi; 6. stanice troe kisik - stanino disanje. Zrak pri udisanju ulazi u dunik - cijev koja se sastoji od 16-20 hrskaviavih prstenova obloenih sluzokoom. Ta cijev se na ulazu u plua grana na dva dijela i u plua ulaze bronhiji - dvije grane "drveta" ije se velike grane dijele na manje granice - bronhiole. Zrak koji je proao dunik, bronhije i bronhiole zavrava svoj put u plunim mjehuriima - alveolama. Plua imaju nekoliko stotina miliona tih mjehuria. Alveole su opletene mreom kapilara. Zidovi alveola i kapilara su toliko tanki da kisik iz zraka lako prelazi iz alveola u krv, gdje ga prihvaaju crvena krvna zrnca i prenose u stanice. Stanice predaju otpatke od prerade ugljeni dioksid - krvi i on se kroz vene istim prenosiocima - crvenim krvnim zrncima prenosi nazad u plua. Tamo alveole prihvaaju taj preraeni plin, a zatim se on izdie u atmosferu. Kada ovjek die, veliki dio posla obavlja dijafragma, koja se sastoji od miia i vlaknastog tkiva. Ona formira horizintalnu pregradu izmeu grudne i trbune upljine. Prilikom udisanja, miina vlakna dijafragme se skrauju i izravnavaju kupolu dijafragme povlaei centralni dio nadolje, ka trbunoj upljini. To poveava zapreminu plua i omoguava prolaz zraka u njih kroz dunik, nosnu i usnu upljinu. Izdisanje se obavlja jednostavnim oputanjem miia. Pri tome, zrak izlazi, kao da ga isputamo iz lopte.

IVANI SUSTAVivani sustav igra vanu ulogu u prihvaanju osjeaja koji su opaeni ulima, u osjeaju bola, osjeanju zadovoljstva, kontroli pokreta i mnogim drugim funkcijama organizma. To je najsloeniji sistem ljudskog organizma i on takoe igra vanu ulogu u razvoju govora, miljenja i pamenja. ivani sustav se dijeli na centralni i periferni ivani sustav.CENTRALNI IVANI SUSTAV

Centralni ivani sustav ine mozak i kimena modina, koji u potpunosti kontroliraju sva ivana tkiva u tijelu. Najvanije funkcije mozga su: reguliranje rada unutranjih organa, koordinacija svih fiziolokih i biokemijskih procesa, koji se obavljaju u naem tijelu, i adaptacija organizma na vanjsku sredinu. Nadraaje, koji dolaze iz vanjskog svijeta (zvuni, svjetlosni, taktilni, okusa i dr), primaju specijalni ivani zavreci - receptori. Receptori su "prozori" ivanog sistema. Oni su posrednik izmeu vanjske sredine i mozga. Receptori imaju specifinu osjetljivost na promjene temperature, osvjetljenosti, nivoa zvunih uestalosti i drugih stimulatora. Ali mozak mora biti informiran i o tome to se dogaa u organizmu. Zato su receptori razmjeteni u

25

sve dijelove tijela, u svaki organ. Signali iz vanjskog i unutranjeg svijeta su raznovrsni: mogu biti mehaniki, kemijski i dr. Ti se signali u receptorima pretvaraju u impulse i preko ivaca prenose u mozak ili kimenu modinu. Na taj nain mozak stalno dobija opirne informacije o promjenama u okolini i o stanju organizma. Te se informacije podvrgavaju sloenoj obradi i u obliku ivanih impulsa idu, takoe, u organe za izvravanje, regulirajui fizioloke procese, biokemijske reakcije i rad miia. Kimena modina, koja se prostire kroz kimu od mozga do donjeg dijela lea, je stup ivanog tkiva. Kimena modina ima dvije osnovne funkcije. Prvo, ona je dvosmjerni provodni sistem mozga i perifernog ivanog sistema. Drugo, ona ostvaruje kontrolu prostog refleksnog djelovanja. Ako, na primjer, ovjek sluajno stavi ruku na vrelu plou, receptori za bol u koi e poslati impulse preko ivanih vlakana u kimenu modinu i ovjek e automatski brzo povui ruku. Elementi ivanog sistema koji funkcioniraju su milioni meusobno povezanih ivanih stanica, koje se zovu neuroni. Njihova je funkcija vrlo slina funkciji provodnika u sloenom elektromehanizmu; oni primaju signale u jednom dijelu ivanog sistema i predaju ih drugom, gdje ti signali mogu, sa svoje strane, biti poslani dalje, ka drugim neuronima, ili mogu izazvati neko djelovanje (na primjer: skraivanje miinih vlakana). U skladu sa svojim funkcijama, neuroni se dijele na tri tipa: osjeajni (senzorni) neuroni, koji prenose informacije od ula do centralnog ivanog sistema; interoneuroni, koji obrauju dobijene informacije; pokretaki neuroni, koji pobuuju voljne i nevoljne pokrete.PERIFERNI IVANI SISTEM

Glavne komponente perifernog ivanog sistema su ivci, koji spajaju centralni ivani sistem s drugim dijelovima tijela i ganglije - grupe ivanih stanica, koje su razmjetene na raznim tokama ivanog sistema. Periferni ivani sistem se dijeli na dva glavna dijela: somatski ivani sistem, koji se nalazi pod stalnom kontrolom ovjeka i vegetativni, koji se nalazi pod njegovom nesvjesnom kontrolom. Somatski sistem ima dvojni zadatak. Prvo, on prikuplja informacije o okolini od ula, u kojima se nalaze posebne receptorske stanice. Signali se od tih receptora prenose u centralni ivani sistem vlaknima osjeaja. Drugo, somatski sistem prenosi signale vlaknima pokreta od centralnog sistema do miia, izazivajui na taj nain pokrete. Neurovegetativni sistem je odgovoran za podrku automatskih funkcija (funkcija koje se obavljaju bez umnih ili drugih poticaja ovjeka) organa kao to su srce, plua, eludac, crijeva, mokrani mjehur, krvotok. Ovim zavravam opis osnovnih anatomsko - fiziolokih pojmova o organizmu. Ovdje se nisam dotakao limfnog sistema, miia, kostiju. Ali o limfi i miiima u, u svakom sluaju, morati govoriti u vezi sa ienjem organizma

26

OVJEKOV ELEKTRINI, ELEKTROMAGNETNI I ENERGOINFORMACIONI SISTEM Predstava o funkcijama ovjekovog organizma ne bi bila potpuna bez razmatranja ovjeka kao elektrinog sistema. Ogromna koliina materije koja cirkulira u ovjekovom organizmu nalazi se u ionima ili u naelektriziranom stanju. Nadam se da je svima poznato da se sve materijalne stvari u prirodi sastoje od molekula, a molekule od atoma. U atomu postoji jezgra oko koje krue elektroni po svojim putanjama. Atom je neutralan ako su pozitivno naelektrizirana jezgra i negativno naelektrizirani elektroni u ravnotei. Ako se u atom ubaci dodatni elektron on se odmah pretvara u negativan ion, jer elektrona ima vie nego to je pozitivno naelektriziranje jezgre. I obrnuto, ako elektron napusti putanju pozitivno naelektriziranje preovladava i atom postaje pozitivan ion. Ioni uestvuju praktino u svim kemijskim procesima. Na primjer, proces pretvaranja glikoze u ugljeni dioksid u stanicama, pri kome se oslobaa energija, odvija se uz uee naelektriziranih estica - iona i elektrona. Taj proces se zove bioloka oksidacija. Stanice se granie membranama, koje imaju pozitivno naelektriziranje izvana i negativno iznutra i to omoguava prijelaz materije u stanicu i obrnuto. Naelektriziranje membrane se dogaa na raun iona kalija i natrija, koji se nalaze s obe strane membrane - kalij iznutra, natrij izvana. Ioni kalcija trajno odravaju to naelektriziranje i omoguavaju selektivnu propustljivost za ione natrija i kalija: oni zatvaraju pore u membrani za ione natrija, dok istovremeno mali ioni kalija mogu prodrijeti u stanicu. Nedostatak bilo kojih iona od nabrojanih dovodi do naruavanja potencijala membrane, bolesti stanice i njenog umiranja. Jo vee uee u kemijskim reakcijama u organizmu imaju slobodni elektroni. Najnovija nauna istraivanja pokazuju da svi procesi oksidacije i obnavljanja u organizmu ovise, bez izuzetka, o koliini slobodnih elektrona.ENERGETSKI MERIDIJANI

Vi ste verojatno uli za akupunkturne toke na ljudskom tijelu, koje su otkrili jo drevni Kinezi. I tako, one su ba lovci kozmike energije. Naunici su danas dokazali da te toke imaju najmanji elektrini otpor, a poto kozmicka energija sadri veliki postotak elektrinih komponenti, ona se, kao to je poznato, upravlja tamo gdje je otpor najmanji. Akupunkturne toke su objedinjene u odreene linije koje se zovu elektrini meridijani. Akupunkturne toke predstavljaju ulazna "vrata" za energiju, koja dolazi iz okruenja, i sastoji se od raznih vibracija: elektromagnetnih, infracrvenih, ultrazvunih, gravitacionih. Osnovni sastojak ovih vibracija su elektroni. Prolazei kroz akupunkturne toke u meridijane, elektroni dobivaju ogromne brzine. A poto meridijani prolaze kroz cijelo tijelo i granaju se i u unutranje organe, elektroni se kroz njih kreu ka stanicama organa, da bi se pokrenule sve

27

kemijske reakcije. Zato akupunkturni sistem u organizmu igra ulogu elektrine pumpe, prepumpavajui elektrone od akupunkturnih toaka tamo gdje su potrebni - u unutranje organe. Na taj nain se ivotna aktivnost organizma omoguava elektrinim procesima, koji se stalno dogaaju kroz kretanje elektrona i iona. A kretanje elektrona i iona izaziva struje ili biostruje. BlOSTRUJE to organizam aktivnije radi, to je vie sumarnih biostruja. Postoji jednostavan aparat, koji se sastoji od dvije ploe (elektrode) od cinka i bakra i mikroampermetra. Kada se ruke stave na elektrode, mogu se registrirati struje organizma. Jaina struje je, po pravilu, od 20 do 500 mikroampera, ovisno o uzrastu, fiziolokom stanju i utreniranosti organizma. Na primjer, poto se popije alkoholno pie, kada je ovjek izmoden, jaina struje se smanjuje. To govori da se fizioloki procesi usporavaju. I obrnuto: poslije razgibavanja ili masae struja raste, to oigledno potvruje da su korisni. Razlika potencijala tijela je vaan elektrini parametar organizma. ovjekova glava je pozitivno naelektrizirana, tijelo - negativno. Povrinski slojevi koe imaju pozitivan potencijal, a unutranji - negativan. "Minus" ovjek dobija od zemlje (zemlja ima negativno naelektriziranje), a "plus" od atmosfere. Osim toga, kretanje struja kroz organizam utie, takoe, na naelektriziranje ovjeka. Razlika potencijala zdravog ovjeka se mijenja u malim granicama, ovisno o fizikom stanju i stanju atmosfere. Ali, odstupanje naelektriziranja esto moe biti veliko. To je, po pravilu, povezano sa sve veim udaljavanjem ovjeka od prirode, to dovodi do nedostatka "minusa". S druge strane, rad sa elektrinim aparatima, posebno sa kompjuterima, noenje sintetike odjee, poveava "plus" komponentu. Oba faktora mogu postati uzrok elektrinog debalansa organizma, a tome slijedi pogoranje zdravlja. Prvi znak vika nakupljenog "plusa" u organizmu je iskrienje izmeu ruku i metalnih predmeta koje ovjek dodiruje. Dakle, razjasnm sao da se ivotne funkcije organizma uvijek obavljaju kretanjem naelektriziranih estica, tj. kemijska energija u organizmu je tijesno povezana s elektrinom. A da kretanje naelektriziranih estica ili struja kroz provodnik formira oko provodnika elektromagnetsko polje. I poto se elktrini procesi deavaju praktino u svakoj toci tijela, elektromagnetna energija, postoji, takoe, u svakoj toci. Najvei izvor elektromagnetne energije su akupunkturni kanali, poto je ba u njima najvee nagomilavanje elektrona, koji se kreu ogromnim brzinama. Bioenergija, koja cirkulira u ovjekom tijelu, se ne sastoji samo od elektromagnetne energije. Ona u sebe ukljuuje i druge oblike energija, kao to je akustika energija, toplotna energija, svjetlosna, ultrazvuna itd. Ruski naunici

28

akademici J. Guljajev i E. Godik su se bavili ispitivanjem svih tih polja, mjerili su njihove veliine i potvrdili njihovo postojanje.ENERGIJA MISLI

U dananje vrijeme medicina koristi razna ovjekova zraenja u dijagnostici, meu njima i elektromagnetno, toplotno, svjetlosno. Samo se jedna vana komponenta ope bioenergije, koja cirkulira u ovjekovom tijelu, danas ne mjeri instrumentima - to je energija misli. Tako tananih i sloenih instrumenata zasada jo nema. Postoji masa posrednih dokaza, koji ne ostavljaju nimalo sumnje, o materijalizaciji misli. Pa, na primjer, zamiljanje topline u nekom dijelu tijela moe tamo izazvati toplinu, u nekim sluajevima ak i opekotine. Prilikom vizualizacije limuna u ustima se lui slina. To misao izaziva fizioloke promjene u navedenim sluajevima pojavu topline i sline. Mogu se navesti tisue takvih primjera. Ili drugi primjer, koji esto demonstriram svojim uenicima. Toim vodu u au i mjerim PH te vode specijalnim instrumentom. Zatim u toku 5 minuta mislima aljem energiju na tu vodu i ponovo mjerim PH. Po pravilu, PH vode se mijenja za 0,15-0,2 jedinice: recimo, na poetku je bilo 7,8, a poslije "punjenja" 7,6. To su velike promjene. Dakle, zbirna bioenergija, koja se sastoji od mnogo razliitih zraenja, meu kojima su dominantne elektromagnetna energija i energija misli, se kree u organizmu i uestvuje u svim fiziolokim procesima. Sa svoje strane, ove biokemijske reakcije pomau u odravanju kretanja energije, poto se te reakcije obavljaju kroz proces proizvoenja i raspodjele bioenergije. Prirodno, veliki uticaj na kretanje energije imaju misli, naroito emocionalno obojene misli. Sjetite se kako je energija kljuala u vama kada ste bili radosni i kako ste bili potiteni u sluaju neuspjeha. Kakav posao obavlja energija u stanici? Stanica je "tvornica" za preradu hranjivih materija. U stanici se nalazi jezgra u koju je smjeten upravljaki aparat, prije svega poznati DNK, u kome se uvaju informacije o namjeni stanice, o njenoj funkciji i nainima prijenosa informacija. Stanica je okruena membranom kroz koju prolaze hranjive materije i kroz koju se izbacuju "otpaci". Membrana se nalazi pod elektrinim naponom: minus iznutra, plus izvana. To naelektriziranje membrane omoguava prolaz hranjivih materija kroz nju. Ako je, recimo, naelektriziranje nedovoljno, sve preraene materije ne mogu izai i tada se stanica zagui i moe stradati. Ili, recimo, viak naelektriziranja oznaava viak hranjivih materija, stanica e takoe biti bolesna i nee moi dugo ivjeti. Eto energija, koja se kree u organizmu, omoguava, prije svega, to naelektriziranje. Nedostatak ili viak energije na odreenom mjestu tijela mijenja naelektriziranje stanica na tom mjestu i dovodi do bolesti. To je jedna od vanih namjena energije. Osim toga, energija obavlja veliki posao u stanici u omoguavanju procesa

29

oksidacije i obnavljanja. Stalno kretanje energije u tijelu stvara biopolje oko njega i ono nosi informaciju o tijelu. To je prirodno, jer se svaka promjena fiziolokog procesa trenutno odraava na bioenergiju, koja je tijesno povezana s tim procesom.OVJEKOVO BIOPOLJE

Ope ovekovo polje se obrazuje od biopolja svakog organa, svakog dijela tijela, svake stanice. I tako, svaki organ, svaki dio tijela, svaka stanica imaju svoje biopolje - energetski omota, koje je i nosilac informacija o svom fizikom stvaraocu. Bilo kakve promjene u organu, dijelu tijela, odmah se "upisuju" u lokalni bioomota i u ope cijelog tijela. Ja se sada neu zadravati na opisu naina na koji se ta informacija moe skinuti. 0 tome sam pisao u svojim prethodnim knjigama, a postoji i mnogo druge literature na tu temu. Rei u samo da ovjek, pored posjedovanja poznatih organa ula - vid, sluh, miris, dodir, ima i takozvane senzitivne sposobnosti, koje omoguavaju da se osjete vibracije energije. Samo to ovjek ne koristi te sposobnosti, za razliku od ivotnih, zato to ne mogu svi ljudi dospjeti do takve informacije. Uostalom, kada pon koristiti moju metodu ienja, dolazit e utomatski u kontakt s informacionim poljem organa. Biopolje, koje obavija ovjeka i koje ponavlja konture fizikog tijela, zove se na drugi nain eterino tijelo ili energoinformaciono tijelo. Eterino tijelo se stvara zbog cirkulacije energije du meridijana. Kada se pojavi patologija ili poremeaj funkcije nekog organa mijenja se i energetsko tijelo tog organa i cijelog tijela na mjestu koje odgovara bolesnom organu. Deformacija eterinog tijela jetre oznaava promjenu uestalosti energije na mjestu patologije. A sada se elim zaustaviti na vrlo vanoj stvari, koja e ti pomoi da bolje shvati svoj organizam. ENERGOINFORMACIONA VEZA ORGANAINFORMACIJA O BOLESTI

Informacija biopolja svakog organa, svakog djelia tijela, prenosi se stalno drugim organima, posebno organima koji ulaze u jedan sistem - endokrini, organi za varenje, urogenitalni trakt itd. Drugim rijeima, u organizmu se stalno obavlja energoinformaciona razmjena. Osim toga, svaki organ ili djeli tijela svake sekunde alju informaciju o svom energetskom stanju u mozak. Na taj nain mozak odrava energetsku kontrolu cijelog tijela, pri emu svaki element tijela ima svoju energoinformacionu stanicu u mozgu. Informacija biopolja svakog organa, svakog djelia tijela, prenosi se stalno drugim organima, posebno

30

organima koji ulaze u jedan sistem - endokrini, organi za varenje, urogenitalni trakt itd. Drugim rijeima, u organizmu se stalno obavlja energoinformaciona razmjena. Osim toga, svaki organ ili djeli tijela svake sekunde alju informaciju o svom energetskom stanju u mozak. Na taj nain mozak odrava energetsku kontrolu cijelog tijela, pri emu svaki element tijela ima svoju energoinformacionu stanicu u mozgu. Sada zamisli da se u organu pojavio upalni proces, recimo u jetri, ta upala e se trenutno odraziti na biopolju jetre i ta informacija ulazi u stanicu jetre u mozgu. ovjek je poeo uzimati lijekove, priguio je upalu, moe se rei da je ozdravio. Ali informacija o upali u biopolju nije sasvim "izbrisana", dio je sauvan. Isto je tako ostalo i sjeanje u stanici jetre u mozgu. Zato se to dogodilo? Zato to se jetra ne moe razboljeti sama od sebe, uzrok su bile potekoe u cijelom organizmu. Pokazalo se da je jetra slaba karika u tom energoinformacionom lancu i zato je ona stradala. Poto je upala priguena lijekovima, energoinformaciona veza sa drugim organima je ostala kao i ranije i zato se dio informacija u biopolju jetre sauvao. Informacije o bolesti ostaju samo u sluaju ako su simptomi prigueni lijekovima ili operacijom. Dokaz zaostale informacije u biopolju organa su fantomski bolovi. Kada je amputirana noga, bolovi na mjestu gde je bila noga se mogu javljati godinama. To je dokaz da su u eterinom tijelu noge ostale informacije o bolesti. Druga injenica, koja dokazuje ostatak sjeanja na bolest: moji uenici, koji su zavrili teaj samoregulacije organizma i rade poslije toga kod kue po mojoj metodi, imaju esto simptome bolesti od kojih su bolovali prije mnogo godina. Simptomi traju kratko - nekoliko dana, ali to, oigledno, potvruje injenicu o ouvanju sjeanja na bolest. Radi se o bolestima koje su izljeene lijekovima, koji su uklonili simptome ili operacijama. Ako je organizam sam pobijedio bolest, aktivirajui unutranje resurse, u tom sluaju se prekida bioenergetski lanac i u polju ne ostaju tragovi. U zakljuku elim rei da je ljeenje ovjeka, bez uzimanja u obzir njegove bioenergoinformacione strukture, neefikasno i ima malu perspektivu. Uklanjanje simptoma nije uklanjanje uzroka bolesti, informacija o bolesti ostaje i potom se moe prenijeti na druge organe i psihu. Napredni ljenici koji to razumiju poinju koristiti metode koje utiu na cijeli organizam, uzimajui u obzir bioenergoinformaciona polja. Zaeci takve "informacione" medicine poeli su se javljati u Rusiji, SAD, Njemakoj. Ali, u veini sluajeva medicina, koja je sada izvanredno tehniki ojaana, i dalje se dri simptomatskog ljeenja. I ta da radi ovjek koji eli biti stvarno zdrav i voditi aktivan ivot? Izlaz je samo jedan - uzeti odgovornost za svoje zdravlje u svoje ruke i koristiti napredne metode samoregulacije organizma. Izdvajati za to svakog dana najmanje jedan sat. Da, da, najmanje jedan sat, naroito za ljude sa vie od 40 godina. U ivotu se sve mora zaraditi, pa i zdravlje. Ljudski organizam raspolae ogromnim resursima za svoje obnavljanje.

31

Sve fizioloke funkcije organizma se obavljaju preko elektrinih pojava. Kretanje elektrona i iona u meustaninoj i staninoj tekuini stvara biostruje, koje pokreu kemijske reakcije. Bilo kakvi pokreti tijela iIi pomicanje tkiva (razni oblici masae) stvaraju, takoe, biostruje, to povoljno utie na ivotne aktivnosti organizma. Due prisustvo vika pozitivnog naelektriziranja u tijelu moe uticati na kretanje struje u tekuim sredinama i krajnji rezultat je poremeaj odvijanja fiziolokih reakcija. Svi organi, dijelovi tijela, stanice - Imaju biopolje kao omota i ono sadri informaciju o fizikom stanju. Osim toga, svi omotai biopolja su povezani s mozgom, u kome imaju stanice koje odgovaraju tim omotaima i sadre istu informaciju. Zahvaljujui tome se obavlja stalna razmjena informacija izmeu organa i dijelova tijela. Drugim rijeima, otvor sa zadnje strane (mar). U organizmu postoji energoinformacioni lanac. Ako patologiju, koja je nastala u nekom organu ili dijelu tijela ne otkloni sam organizam, ve se to uini otklanjanjem simptoma, energoinformaciona memorija o bolesti e se sauvati i moe kasnije negativno uticati na organizam. Energoinformaciono stanje organizma ima ogroman znaaj za zdravlje.

32

2. PoglavljeUZROCI ZAGAENJA ORGANIZMAivot - to je neprestano kretanje tekuine Izmeu stanica i u stanicama. Prestanak tog kretanja je - smrt. A.S. ZalmanovSada, kada ima predstavu o funkcioniranju organizma, mogu govoriti na koji nain se organizam zagauje. Jasno je da je sistem za varenje osnovni izvor spremanja otpadaka u organizam. To nije nimalo udno, jer sistem organa za varenje prerauje hranu da bi proizveo ovjekovu ivotnu energiju, a otpaci su pri tome neminovni. Organizam izbacuje otpatke pomou drenanog sistema, koji se sastoji od venskog dijela kapilara i limfnog sistema, koji apsorbira proizvode razmjene materija i prenose ih na dalju preradu u jetri, bubrezima i limfnim vorovima. A sada, zamisli da se nalazi u umi i da treba zapaliti vatru da bi skuhao hranu. Drugim rijeima, pomou vatre treba proizvesti energiju, koja je neophodna za kuhanje. Iz vlastitog iskustva, zna da je vatru lako zapaliti, ako postoji dobar dovod kisika iz zraka i benzin ili neki drugi zapaljivi materijal. Ali, pretpostavi da vatra ve gori i najednom se poinje gasiti. to e uraditi? Puhat e u plamen da bi osigurao vei dovod kisika i dodati benzin. U tom sluaju vatra nastavlja gorjeti, na kraju sagorjevanja otpaci su minimalni - mrvice pepela. Ako to ne uradi, vatra e se ugasiti i otpadaka e biti puno - pugljenisani komadi drva. Slino se dogaa i u organizmu. Ako sistem organa za varenje ne prerauje hranu do kraja, ne sagorjeva je, ostaje puno otpadaka, koje je teko izbaciti pomou drenanog sistema. A zato se hrana loe prerauje? Pa, prvo, nadostatak kisika kao kod vatre. A to ovisi o radu sistema za disanje. Drugo, nedostatak hormona u krvi, koji su benzin koji pomae da se razgori vatra i odrava plamen do kraja. Zapamti fermente, koji uestvuju u preradi hrane do najmanjih estica. Fermenti ne mogu raditi bez hormona, jer ba oni na kraju aktiviraju varenje. Koliko hormona proizvodi endokrini sistem jako ovisi o psihoemocionalnom stanju.

33 PSIHOEMOCIONALNO STANJE

Hipofiza, koja je ef endokrinog sistema, koordinira rad svih lijezda koje proizvode hormone. Ali hipofiza je potinjena drugom efu - hipotalamusu, iji je rad tijesno povezan s psihoemocionalnim stanjem. Na taj nain negativne emocije, naroito one koje dugo traju, kao to su zloba, strah, agresivnost, alost i druge vrste uznemirenosti, preko hipotalamusa usporavaju rad lijezda endokrinog sistema, a zajedno s tim i proces varenja hrane. Negativne emocije preko hipotalamusa utiu, ne samo na endokrini, nego, i na ivani sistem, izazivajui obino uzbuenje simpatikog dijela i koenje parasimpatikog. Kao posljedica toga, dolazi do naglog opadanja svih funkcija eluano-crijevnog trakta. Nije sluajno to ljudi esto osjeaju teinu u elucu, jer je to uvjetovano nastajanjem sadraja eluca, a to su izazvale negativne emocije. Ja bih poremeaje psihoemocionalne sfere nazvao glavnim uzrokom zagaenja organizma.PROMJENE KISELO-LUNATE RAVNOTEE

Nimalo nevanu ulogu u zagaivanju organizma igraju promjene kiselo - lunate ravnotee svih tekuina. Isto tako veliki znaaj ima PH. Kada preovladavaju ioni vodika sredina postaje kisela, rastvor u kome ima vie hidroksida (OH grupa) je lunat. Kada je PH rastvora 7 on je neutralan; kada je manje od 7 - kiseo, vie od 7 - lunat. PH ima veliki znaaj za organizam, jer kiselo- lunata ravnotea utie na odvijanje svih kemijskih reakcija. Razliite tekuine imaju razliite PH. PH krvi i tekuine izvan stanica mora imati najvee lunate vrijednosti i on je otprilike 7,35. Tekuine u stanicama su kisele i PH je oko 5. Tekui sadraj eluca je kiseo, dvanaestopalanog crijeva lunat, debelog crijeva slabo kiseo. Sve te PH vrijednosti se moraju odravati bez promjena i to u organizmu obavljaju tzv. tamponski sistemi, meu njima bubrezi, plua. Odstupanje PH od normalnih vrijednosti dovodi do zagaenja organizma. Fermenti vrlo ovise o promjenama PH. Prilikom odstupanja PH od normale, fermenti prestaju raditi i posljedica je da se hrana ne prerauje do kraja. Odstupanje PH u elucu dovodi do greva, gastritisa i rezultat toga je loa prerada hrane. Promjene slabo kisele sredine debelog crijeva dovodi do procesa truljenja i skupljanja toksina u krvi. Moe se nastaviti ovo nabrajanje. Vano je znati da je za organizam vrlo znaajna kiselo - lunata ravnotea njegovih tekuina. Zato se remeti PH? Glavni uzroci su - nestabilan ivani sistem, preveliko psihoemocionalno naprezanje, malo kretanja i promjena razlike potencijala tijela. I najzad, na promjene PH utie i jednolina prehrana, zloupotreba alkohola i puenje. I kozmiko zraenje igra znaajnu ulogu u zagaenju organizma, prvenstveno magnetne bure

34

KOZMIKO ZRAENJE

Stanine membrane se stalno nalaze pod elektrinim naponom. Reguliranje ulaza i izlaza mikroelemenata u i iz stanica se, takoe, rijeava na elektrinoj osnovi, a to znai da tu postoje i elektromagnetna zraenja, pa na svaku promjenu u propusnom sistemu biolokih membrana moe utjecati kozmiko zraenje. U vrijeme magnetnih bura propusna mo staninih membrana se poveava, pa e stanica djelomino gubiti materije koje su joj potrebne. Rad stanice se pogorava i to izaziva njeno zagaenje. Nije nimalo sluajno to se za vrijeme magnetnih bura pogoravaju kone bolesti i pojaavaju alergijske reakcije. Kad sam ve poeo govoriti o magnetnom burama, nee biti suvie da zna da su one esto uzrok pogoranja mikroregulaclje krvi u mozgu, a posljedica toga je modani udar. Ba se modani udari najee dogaaju za vrijeme magnetnih bura. Magnetne bure utiu i na arterijski pritisak.USPORAVANJE RAZMJENE U MEUSTANINOM PROSTORU

Najvanija karika u sistemu ivotnog osiguranja stanica su kapilare i mikrocirkulacija krvi. Ba kroz kapilare eritrociti nose kisik stanicama i ba tu krvna plazma im donosi bjelanevine, ugljikohidrate, soli, vitamine i druge sastojke. Ovdje krv po zakonu osmoze i difuzije predaje hranjive materije i kisik i uzima otpatke - metabolite. Kompletna razmjena se dogaa u tekuini izvan stanica. U naem tijelu ima vrlo mnogo ovih tekuina. Usporavanje razmjene izmeu stanica i kapilara se u veini sluajeva obavlja u meustaninom prostoru. Usporavanje ulaska hranljivih materija, kisika, hormona, fermenata u stanice naruava rad stanica i organa i smanjuje ivotnu energiju. Usporavanje izdvajanja otpadaka - uree, kalcija, natrijklorida, ui itd. dovodi do trovanja organizma proizvodima vlastite votne djelatnosti. Isto, kao krvne kapilare, prolaze i limfne kapilare. Poto su zidovi limfnih kapilara veoma tanki i jako provodni, oni uzimaju velike molekule i estice, meu njima i bakterije, koje ne mogu da prodru u krvne kapilare, pa se prenose limfom da bi se uinile nekodljivim u limfnim vorovima. U ljudskom organizmu u svakom trenutku umire mnogo miliona stanica. Te male mikroestice se moraju ukloniti i uiniti nekodljivim i nikako se ne smiju nagomilavajti, jer se prilikom njihove razgradnje stvaraju toksine materije. Zato nastaju zastojni procesi u meustaninoj tekuini i stanicama, to onemoguava drenani sitem da u cijelosti izbacuje otpatke?

35 ZASTOJNI PROCESI

U procesu ovjekove evolucije priroda je usavrila nae unutranje organe u uvjetima velike fizike aktivnosti - tranja, kontrakcija miia, neprekidnih potresa u toku mnogo sati. Poto nije nala drugo, efikasnije rjeenje, priroda je ba te inercione, gravitacione sile potresa i sile miinih kontrakcija iskoristila za ienje stanica i meustaninog prostora od otpadaka. Ali, naalost, suvremeni ovjek se nedovoljno kree da bi se u potpunosti izbacili otpaci. to je manje kretanja, potresa, vie je zastojnih procesa, vie se zagauje organizam. To je prvi uzrok zastoja. Drugi, ne manje vaan uzrok je nagomilavanje unutranjih napetosti u tkivima i miiima, organima i dijelovlma tijela. Poznato je da, zbog negativnih psihoemocionalnih reakcija u raznim dijelovlma tijela, mogu nastati naprezanja. Pa, na primjer, ovjek se zbog neega brine i u isto vrijeme, neprimjetno za njega, skupljaju se i napreu miii eljusti. Ili, od straha moe doi do napetosti u nonim miiima, stezanja aka, naprezanja donjeg dijela lea itd. Na isti nain psihoemocionalne reakcije, kroz neurovegetatlvni sistem, izazivaju napetost u tkivima i miiima unutranjih organa. Prilikom estih ponavljanja slinih psihoemocionalnih reakcija, napetost prelazi u kroninu i ograniava prijenos raznih materija i iona u meustaninu tekuinu, izazivajui zastoj. A ba dugi zastojni procesi u meu staninom prostoru dovode do brzog starenja organizma. Dakle. Koji su glavni uzroci zagaivanja organizma? 1. Psihoemoclonalni poremeaji, koji dovode do hormonalne neravnotee, to, sa svoje strane, slabi aktivnost fermenata; oni dovode do poremeaja ivanog sistema, odnosno do smanjenja funkcija cijelog eluano-crijevnog trakta. 2. Poremeaj kiselo- lunate ravnotee, koji, takoe, utie na aktivnost fermenata i na preradu hrane u elucu i crijevima. 3. Uticaj kozmikog zraenja, prvenstveno magnetnih bura, na membrane stanica. Rad sistema za disanje, povezan sa dovoenjem kisika u stanice. Nisam naveo, kao vaan uzrok, poremeaje rada elektrinog i energetskog sistema, ali to se razumije samo po sebi, jer su slini poremeaji posljedica fiziolokih poremeaja. Svi proizvodi metabolizma, koje drenani sistem ne moe izbaciti kroz venski dio kapilara i limfo-kapilara, ostaju u meustaninoj tekuini, zbog zastojnih procesa u njima. I to je jedan od glavnih uzroka bolesti. Pored navedenih, postoje i drugi, po meni drugostupanjski, uzroci zagaenja. To su: loe vakanje, prejedanje, prevelika upotreba mesa, slatkia. Tekoe s preradom hrane nastaju i pri mijeanoj prehrani, kada se bjelanevine i ugljikohidrati koriste zajedno. Poznato je da su za preradu bjelanevina potrebni jedni fermenti, a za preradu ugljikohidrata drugi. Prilikom mijeanja dolazi do djelimine blokade jednih

36

fermenata drugima, a rezultat je da hrana nije preraena do kraja. Postoji teorija podjeljene prehrane, koja preporuuje da se meso jede s povrem, isto je i sa ugljikohidratima. I to stvarno dovodi do znatnog poboljanja zdravlja. Ali povratak na prethodnu prehranu jo vie pogorava zdravlje, jer je za vrijeme podjeljene prehrane organizam skinuo sa sebe dio optereenja i nije utreniran za povratak. Zato se samo moe preporuiti da se hrani podijeljeno. Ovim zavravam prvi dio knjige, u kome si dobio koncentrat neophodnih znanja da bi mogao svjesno raditi. Rad sa samim sobom pretpostavlja kontakt sa svojim tijelom. A kako se moe uspostaviti kontakt sa tijelom ako ga ne poznajemo?

37

3. PoglavljeUTJECAJ MISLI NA ORGANIZAMEvo to ja, na primjer, ne razumijem: Dua i tijelo su nerazdvojno spojeni, zato ih onda njihova bliskost nije zatitila od smrtnog neprijateljstva? GoetheDanas je jasno da se misli mogu prenositi od jednog ovjeka drugom slino radiovalovima, koji se prenose od jedne stanice do druge. Eksperimenti sa ljudima, koji su se odvijali pod upravljanjem i kontrolom u toku ivota dva pokoljenja, potkrepljeni su neobinom demonstracijom K. Bakstera nad biljkama: dokazano je da energija misli lako prolazi kroz prepreke koje zadravaju sve druge poznate oblike zraenja (debele table olova, betona i sl.). Ali najneobinija osobina misli - to je ta strana stvaralaka i razorna snaga koju one posjeduju. Nijedna kua nije sagraena ako prethodno nije zamiljena i ako nije postojala kao zamiljen projekat. Nijedna bomba nije baena iz aviona, ako prethodno nije razraena u kemijskoj laboratoriji i na ploama za crtanje oruara. Nijednog lijenika, pjesnika, naunika, opernog pjevaa nije stvorila priroda, svi se oni raaju kao djeaci i djevojice koji mnogo i dugo razmiljaju o svojoj buduoj ulozi, a zatim sebe pretvaraju u ono to su zamislili - koliko mogu, naravno. Snaga zamiljanja je snaga stvaranja - loeg ili dobrog. Ako zagaujemo okolinu - to je rezultat zagaenosti naeg zamiljanja. Mi smo isto tako mogli zamisliti svijet koji nam je potreban kao svijet dobra i ljepote - i stvoriti za sve nas okruenje prijateljstva i ljepote.FIZIOLOKE OSNOVE

Ovdje se neu detaljno zadravati na fiziolokim procesima koji se odvijaju u organizmu prilikom procesa miljenja. Moj zadatak je da shematski prikaem put misli da bi mogao razumjeti zato misli izazivaju tako snane promjene u tijelu.PUT MISLI

Ako zamisli kriku limuna, poslije nekog vremena, u ustima e se pojaviti slina. Kao to vidi, misli su izazvale fizioloke promjene u obliku stvaranja sline.

38

Ili, naprimjer, dok se sjea nekog znaajnog dogaaja iz svog ivota, sretnog ili nes