Click here to load reader

Svjetlotehnički priručnik

  • View
    272

  • Download
    14

Embed Size (px)

Text of Svjetlotehnički priručnik

  • Svjetlotehniki prirunik

    KAZALO 1 Predgovor .................................................................................................................................................................... 1

    2 Svjetlo ............................................................................................................................................................................ 2

    2.1 Opisivanje boja................................................................................................................................................. 3

    2.1.1 CIE sustav boje ....................................................................................................................................... 3

    2.1.2 Temperatura boje ................................................................................................................................. 4

    3 Osnovni svjetlotehniki parametri .................................................................................................................... 5

    3.1 Svjetlosni tok .................................................................................................................................................... 6

    3.2 Jakost svjetlosti ................................................................................................................................................ 6

    3.3 Rasvjetljenost ................................................................................................................................................... 6

    3.4 Sjajnost (luminancija) ................................................................................................................................... 8

    3.5 Svjetlosna iskoristivost ................................................................................................................................ 8

    3.6 Indeks uzvrata boje ........................................................................................................................................ 8

    3.7 ivotni vijek izvora svjetlosti ..................................................................................................................... 9

    3.8 Opisivanje karakteristika sijalica ............................................................................................................. 9

    3.8.1 Polarni dijagrami ................................................................................................................................... 9

    3.8.2 Izokandelni i izoluksni dijagram .................................................................................................. 11

    3.8.3 IP oznaka stupnja zatite ................................................................................................................ 11

    3.8.4 IK oznaka zatite................................................................................................................................. 12

    3.8.5 Korisnost svjetiljke ............................................................................................................................ 12

    4 Izvori svjetlosti u javnoj rasvjeti ..................................................................................................................... 13

    4.1 Izvori svjetlosti u javnoj rasvjeti ........................................................................................................... 13

    4.1.1 Fluorescentna sijalica ....................................................................................................................... 13

    4.1.2 Kompaktna fluorescentna sijalica ............................................................................................... 15

    4.1.3 Visokotlana ivina sijalica ............................................................................................................ 16

    4.1.4 Niskotlana natrijeva sijalica ........................................................................................................ 16

    4.1.5 Visokotlana natrijeva sijalica ...................................................................................................... 16

    4.1.6 Visokotlana metalna halogena sijalica .................................................................................... 18

    4.1.7 Svjetlee diode (LED sijalice) ........................................................................................................ 19

    4.1.8 Usporedba kljunih karakteristika svjetlosnih izvora ........................................................ 21

    4.2 Prigunice ....................................................................................................................................................... 22

    4.2.1 Elektromagnetske prigunice za fluorescentne sijalice ..................................................... 22

    4.2.2 Elektromagnetske prigunice za visokotlane sijalice ....................................................... 22

    4.2.3 Elektronske prigunice za fluorescentne sijalice .................................................................. 23

    4.2.4 Elektronske prigunice za visokotlane sijalice .................................................................... 23

    4.2.5 Napajanje za svjetlee diode .......................................................................................................... 23

    5 Svjetiljke u javnoj rasvjeti .................................................................................................................................. 24

    5.1 Opa obiljeja svjetiljki .............................................................................................................................. 24

    5.2 Svjetiljke za ulinu rasvjetu ..................................................................................................................... 25

    5.3 Svjetiljke za rasvjetu tunela ..................................................................................................................... 26

    5.4 Svjetiljke za rasvjetu pjeakih povrina ........................................................................................... 27

    5.5 Reflektori ......................................................................................................................................................... 29

    5.6 Ugradbene svjetiljke ................................................................................................................................... 30

    5.7 Svjetiljke za natkrivene povrine .......................................................................................................... 31

    5.8 Certificiranje svjetiljki................................................................................................................................ 32

  • Svjetlotehniki prirunik

    6 Regulacijski sustavi javne rasvjete ................................................................................................................. 33

    6.1 Programska oprema ................................................................................................................................... 34

    6.2 Regulatori ........................................................................................................................................................ 35

    6.3 Instalacija u pojedinim svjetlosnim tokama ................................................................................... 35

    6.3.1 1-10 V ...................................................................................................................................................... 36

    6.3.2 DALI standard ...................................................................................................................................... 36

    7 Projektiranje i izvoenje javne rasvjete ....................................................................................................... 37

    7.1 Projektna dokumentacija ......................................................................................................................... 37

    7.1.1 Elektrotehniki projekt javne rasvjete ...................................................................................... 38

    7.1.2 Elektroenergetska suglasnost ....................................................................................................... 38

    7.1.3 Financijska dokumentacija ............................................................................................................ 38

    7.2 Terminologija i izrazi ................................................................................................................................. 41

    7.3 Ulina rasvjeta - optiki imbenici ........................................................................................................ 44

    7.3.1 Prometne povrine za motorni promet - skupina razreda M .......................................... 44

    7.3.2 Prometne povrine konfliktnih podruja - skupina razreda M ....................................... 45

    7.3.3 Rasvjeta pjeakih povrina - skupina razreda P.................................................................. 47

    7.4 Ulina rasvjeta - planiranje i izvedba .................................................................................................. 49

    7.4.1 Izrauni uline rasvjete uz pomo raunalnih alata ............................................................ 50

    7.4.2 Rasporeivanje svjetiljki ................................................................................................................. 55

    7.4.3 Postavljanje svjetiljki ........................................................................................................................ 59

    7.5 Rasvjeta pjeakih prijelaza .................................................................................................................... 60

    7.5.1 Pjeaki prijelazi u urbanim podrujima.................................................................................. 60

    7.5.2 Pjeaki prijelazi na cestama s velikom gustoom i brzinom prometa ....................... 60

    7.6 Rasvjeta tunela .............................................................................................................................................. 62

    7.7 Rasvjeta natkrivenih povrina ............................................................................................................... 63

    7.8 Rasvjeta fasada i kulturnih spomenika ............................................................................................... 64

    7.8.1 Rasvjetljenje s poda ........................................................................................................................... 64

    7.8.2 Frontalna rasvjeta .............................................................................................................................. 66

    7.8.3 Rasvjetljenje odozgo ......................................................................................................................... 66

    7.8.4 Integracija svjetlosnih tijela s urbanom opremom .............................................................. 67

    8 Izvori financiranja projakata rekonstrukcije javne rasvjete ............................................................... 68

    8.1 Domai izvori financiranja ....................................................................................................................... 68

    8.1.1 Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost................................................................ 68

    8.1.2 Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR)............................................................................ 69

    8.2 Meunarodni izvori financiranja........................................................................................................... 70

    8.2.1 Instrument pretpristupne pomoi (IPA) .................................................................................. 71

    8.2.2 Europska investicijska banka (EIB) ............................................................................................ 72

    8.2.3 European Local Energy Assistance (ELENA) .......................................................................... 73

    8.2.4 Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) ........................................................................... 74

    8.2.5 Green for Growth Fund - Southeast Europe ............................................................................ 75

    9 Mjerenje svjetlotehnikih parametara javne rasvjete ............................................................................ 76

    9.1 Podaci koji se moraju uzeti u obzir kod mjerenja .......................................................................... 76

    9.2 Mjerenje svjetlosti uline rasvjete ........................................................................................................ 77

    9.2.1 Mjerne toke i poloaj promatraa ............................................................................................. 78

    9.3 Mjerenje rasvijetljenosti uline rasvjete ............................................................................................ 80

    9.3.1 Mjerenje vodoravne rasvijetljenosti .......................................................................................... 80

    9.3.2 Mjerenje okomite rasvijetljenosti ............................................................................................... 80

  • Svjetlotehniki prirunik

    9.3.3 Mjerenje polucilindarske osvijetljenosti .................................................................................. 81

    9.4 Mjerenje osvijetljenosti kulturnih spomenika i fasada ................................................................ 81

    10 Primjeri dobrih i loih praksi u javnoj rasvjeti ..................................................................................... 82

    10.1 Primjere dobre prakse ............................................................................................................................... 82

    10.1.1 Izgradnja nove javne rasvjete ....................................................................................................... 82

    10.1.2 Modernizacija postojee javne rasvjete .................................................................................... 82

    10.1.3 Rekonstrukcija rasvjete u Oslu, Norveka ............................................................................... 82

    10.1.4 Instalacija LED svjetiljki u Los Angelesu, SAD ........................................................................ 84

    10.1.5 Rekonstrukcija rasvjete u Kaunasu, Litva ................................................................................ 84

    10.1.6 Rekonstrukcija cestovne rasvjete u opini Krko, Slovenija ............................................ 84

    10.1.7 Rekonstrukcija rasvjete etnice u Zapreiu, Hrvatska ..................................................... 84

    10.1.8 Rekonstrukcija dekorativne rasvjete sakralnog objekta u Jastrebarskom, Hrvatska

    85

    10.2 Primjere loe prakse ................................................................................................................................... 86

  • 1

    1 PREDGOVOR Javne rasvjete je vaan imbenik kvalitete ivota. Zastarjele instalacije javne rasvjete predstavljaju prijetnju sigurnosti prometa, veliki su potroai elektrine energije te svjetlosno oneiuju nau ivotnu okolinu. Vlasnik i upravitelj javne rasvjete u Republici Hrvatskoj uglavnom je lokalna samouprava. Ovaj Svjetlotehniki prirunik izraen je u sklopu prekograninog projekta IPA CBC SI-HR 2007-2013 s ciljem da doprinese odrivom gospodarenju javnom rasvjetom, odnosno pomogne jedinicama lokalne samouprave (gradovima i opinama) da planiraju, projektiraju izvode i odravaju javnu rasvjetu po naelima odrivosti.

    U nastanku Prirunika svojim znanjem i praktinim iskustvom doprinjeli su partneri projekta IPA CBC SI-HR 2007-2013 naziva Sa tedljivom rasvjetom do uteda i ieg okolia (Varuj/tedi). Projekt se provodi u sklopu meugranine suradnje Hrvatske i Slovenije od travnja 2011. do travnja 2013. godine a ukljuuje sedam partnera - etiri sa slovenske i tri s hrvatske strane. Vodei partner u projektu je Opina Krko, a ostali partneri su Lokalna energetska agencija Dolenjska-Posavje-Bela Krajina, Lokalna energetska agencija Spodnje Podravje, Fakultet elektrotehnike Sveuilita u Ljubljani, Grad Jastrebarsko, Grad Zaprei te Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA).

    Ciljevi projekta: Smanjenje potronje elektrine energije u javnoj rasvjeti, svjetlooneienja i trokova za

    energiju Smanjenje emisije staklenikih plinova te doprinos ispunjavanju Kyoto protokola Smanjenje negativnih utjecaja javne rasvjete na zdravlje ljudi i ivotinja Nadogradnja postojee tehnologije upravljanja radom svjetiljki na podruju javne

    rasvjete Poticanje inovativnosti s ciljem smanjenja potronje elektrine energije Podjela iskustva, znanja, dobre prakse u pograninom podruju Uspostava dugorone suradnje izmeu slovenskih i hrvatskih javnih slubi, energetskih

    agencija, znanstvenih institucija i poduzea Podizanje ekoloke svijesti meu ciljnim skupinama unutar pograninog podruja

    Rezultati: Dvojezina broura o projektu Izrada nacrta Uredbe o graninim vrijednostima svjetlosnog oneienja u Hrvatskoj kao

    podzakonskog akta Zakona o zatiti od svjetlosnog oneienja (NN 114/11) Prijedlog za pripremu promjene slovenske Uredbe o graninim vrijednostima

    svjetlosnog oneienja Energetski pregledi postojee javne rasvjete gradova Jastrebarsko i Zaprei sa

    naglaskom na potencijale energetskih uteda Izvoenje demonstracijskih polja javne rasvjete s LED izvorima svjetlosti i regulacijom u

    gradovima Jastrebarsko i Zaprei te u opini Krko Tehniki prirunik/katalog energetski uinkovitih rasvjetnih tijela, izvora svjetlosti te

    regulacije s uputama za provedbu rekonstrukcije postojee javne rasvjete Sudjelovanje slovenskih i hrvatskih gradova i opina u Greenlight programu

    http://www.eu-greenlight.org Radionice na temu rekonstrukcije javne rasvjete

    Teme radionica i predavanja kao i svi ostali rezultati projekta dostupni su na slubenoj Internet stranici projekta www.varcuj-stedi.com

    http://www.varcuj-stedi.com/

  • 2

    2 SVJETLO Elektromagnetski valovi su oscilacije elektromagnetskog polja u prostoru, iji dio je i vidljivo

    svjetlo. Brzinu valova moemo opisati prema njegovoj frekvenciji ili valnoj duljini. Na temelju te

    dvije karakteristike elektromagnetske valove (EM) takoer dijelimo na nekoliko vrsta, na

    primjer radio valove ije valne duljine doseu raspon od 10 m na dalje, mikrovalove ije valne

    duljine doseu raspon od oko 1 cm do 1 m, i tako dalje. Vidljivo svjetlo ima valnu duljinu od oko

    380 nm do 780 nm. Bitna znaajka koja ga razlikuje od ostalih EM valova je, da ga na vizualni

    sustav moe prepoznati (Slika 2.1).

    Slika 2.1: Prikaz elektromagnetskog zraenja

    Veinu pojava koje koristimo kod svjetlosne tehnike moemo objasniti kroz valnu teoriju. No,

    kod ponekih dogaaja, poput apsorpcije svjetlosti u materijalima, ta teorija nije uspjena. U tim

    sluajevima koristimo kvantnu teoriju svjetlosti koja svjetlo tumai kao tok estica svjetlosti ili

    fotona. Fotone moemo objasniti kao estice energije bez mase, a njihova energija je pritom

    proporcionalna njihovoj frekvenciji. Kvantna teorija se temelji na Bohrovom modelu atoma, koji

    opisuje atom kao jezgru koja se sastoji od neutrona i protona (s pozitivnim elektrinim nabojem,

    Slika 2.2), oko koje krue elektroni s negativnim elektrinog nabojem. Elektroni mogu kruiti

    samo na jednoj od orbita ili ljuska atoma i ne mogu se nalaziti na bilo kojoj udaljenosti od jezgre,

    ve je njihova udaljenost od jezgre tono odreena. Svaka orbita ili ljuska pak odreuje energiju

    elektrona, to znai da elektron ne dobiva ili gubi energiju na povezan nain, ve u skokovima

    (otud proizlazi naziv kvantna teorija). Ove razine razliitih vrsta energije elektrona u atomu

    nazivaju se energetskim razinama atoma, pri emu postoji tenja svih elektrona se da nalaze na

    im nioj energetskoj razini. Elektron se moe popeti na viu energetsku razinu ako dobije

    dovoljnu koliinu energije iz okoline, a tu energiju moe skupiti kroz interakcije s drugim

    elektronima ili kroz primljeni foton. Kada pak elektron skoi na niu energetsku razinu, on

    predaje foton s energijom, koja je jednaka razlici izmeu vie energetske razine i razine na koju

    je elektron skoio.

  • 3

    Slika 2.2: Pojednostavljen prikaz modela vodika. Vodik u svojoj jezgri ima samo jedan proton koji je okruen jednim elektronom. Valja napomenuti da elektroni oko jezgre ne cirkuliraju po tranici, ve se na sloen nain kreu po nekakvoj

    ljusci koja je napeta oko atomske jezgre.

    Kvantna teorija omoguuje vezu izmeu energije (kao na primjer elektromagnetsko zraenje) i

    mase. Preko kvantne teorije mogu se objasniti pojave kao to su apsorpcija svjetlosti u

    materijalu, fosforescencija i fluorescencija materijala te fotoelektrini efekt.

    2.1 OPISIVANJE BOJA Postoji nekoliko sustava za opisivanje boje svjetlosti. U svjetlotehnici se uglavnom koristi CIE

    sustav i sustav temperature boje.

    2.1.1 CIE SUSTAV BOJE Meunarodna organizacija za rasvjetu (CIE) je razvila sustav za identifikaciju boje na temelju

    osjetljivosti oka na odreene boje (Slika 2.3).

    Slika 2.3: CIE sustav boje

  • 4

    Budui da se sustav boja temelji na tome kako ljudsko oko percipira boju svjetlosti, nijanse boja

    definirane su samo uz pomo dva parametra, a to su boja i zasienost, dok je svjetlost ovisna o

    intenzitetu svjetla. CIE sustav boja je dominantan sustav boja u svjetlosnoj tehnici, a nijanse

    opisujemo uz pomo koordinata x i y.

    2.1.2 TEMPERATURA BOJE U proizvodnji svjetla uz pomo arenja metalaboja svjetla ovisi o temperaturi metala. Tako, na

    primjer, na temperaturi od oko 2000 K nastaje crvenkasta boja, a na 6000 K plavkasto bijela. Na

    toj osnovi se za odreivanje boje svjetlosti kod izvora svjetlosti koji sijevaju crvene, ute ili plave

    nijanse bijele svjetlosti, ustalio sustav koji odreuje boju svijetla na temelju temperature na koju

    se treba zagrijati idealno crno tijelo da bi dobilo svjetlo te boje. Zakrivljena crta koja prolazi kroz

    donji dijagram pokazuje kako bi se boja svjetla mijenjala s poveanjem temperature idealnog

    crnog tijela koje zrai. Ravne linije ili izoterme, koje sijeku zakrivljenu, pokazuju susjedne boje za

    koje se jo moe koristiti sustava temperature boja (Slika 2.4).

    Slika 2.4: Prikaz sustava na temelju temperature boje u CIE sustavu boja.

    Temperatura boje se takoer koristi za svjetlosne izvore koji se ne temelje na paljenju (arenju),

    kao to su fluorescentne i metal halogene svjetiljke i LED moduli. Meutim, morate takoer znati

    da se dva izvora svjetla s jednakom temperaturom boje mogu nalaziti na razliitim tokama iste

    izoterme, uslijed ega mogu imati razliitu boju svjetlosti.

  • 5

    3 OSNOVNI SVJETLOTEHNIKI PARAMETRI Svjetlo je dio elektromagnetskih valova. Elektromagnetski valovi se dijele prema njihovoj valnoj

    duljini, pri emu svijetlo svjetlo dosee raspone od oko 380 nm do oko 780 nm valne duljine.

    Mjerenjem svjetla se bavi fotometrija - znanost o mjerenju svjetla, koja kod mjerenja uzima u

    obzir osjetljivost ljudskog oka na odreene valne duljine svjetlosti. Osjetljivost ljudskog oka je

    naime najjaa u zeleno-utom dijelu te se postupno smanjuje prema ljubiastom i crvenom dijelu

    spektra (Slika 3.1).

    Slika 3.1 Krivulja spektralne osjetljivosti ljudskog oka. Pokazuje relativnu osjetljivost ljudskog oka prema valnoj duljini elektromagnetskog zraenja.

    Fotometrija se razlikuje od radiometrije, koja se bavi mjerenjem elektromagnetskih valova, u

    tome to pri mjerenju uzima u obzir relativnu osjetljivosti ljudskog oka na pojedine valne

    duljine. To primjerice znai da dva izvora svjetla, od kojih jedan zrai u plavom, a drugi u utom

    dijelu spektra, mogu imati razliiti intenziteta u fotometrijskom smislu, ak i ako imaju isti

    intenzitet u radiometrijskom smislu.

    Ovdje svakako treba napomenuti da gornja krivulja predstavlja statistiki prosjek osjetljivosti

    koji se pomalo razlikuje od pojedinca do pojedinca, a ovisi i o godinama.

  • 6

    3.1 SVJETLOSNI TOK Svjetlosni tok pokazuje koliku koliinu svjetla zrai odreeni svjetlosni izvor. Pritom se mjeri

    zraenje u svim smjerovima. Svjetlosni tok se oznauje jedinicom lumen i kraticom [lm].

    Svjetlosni tok je stoga mjera koliine energije koju zrai izvor svjetlosti u prostoru, pri emu je

    ta koliina prilagoena osjetljivosti oka. Intenziteti svjetlosnih tokova nekih poznatih izvora

    svjetlosti su kako slijedi:

    uobiajena sijalica sa arnom niti 100W 1300 lm,

    fluorescentna sijalica 58W 5200 lm,

    visokotlana natrijeva sijalica 100W 10.000 lm,

    niskotlana natrijeva sijalica 90W 13.500 lm,

    Usredotoimo se na usporedbu svjetlosnog toka, koji je fotometrijska varijabla, a mjeri se u

    lumenima, s toka zraenja koji je radiometrijska veliina, a mjeri se u wattima (watti oznaavaju

    snagu elektromagnetskog zraenja, a ne elektrinu snagu izvora svjetlosti). Svjetlosni tok je s

    tokom zraenja povezan jednadbom koja sadri podatke iz krivulje osjetljivosti oka na svjetlo

    (slika 2.1), ali sada je neemo spominjati. Navest emo samo rezultate te jednadbe koji

    pokazuju vrijednost svjetlosnog toka na razliitim valnim duljinama toka zraenja istog

    intenziteta (Tablica 1).

    Tok zraenja intenziteta 1 W pri valnoj duljini Snaga svjetlosnog toka

    400 nm 0,000 lm

    500 nm 220,609 lm

    600 nm 430,973 lm

    700 nm 2,732 lm

    800 nm 0,000 lm

    Tablica 1: Vrijednosti svjetlosnog toka pri toku zraenja 1W u ovisnosti o valnoj duljini zraenja

    3.2 JAKOST SVJETLOSTI Jakost izvora svjetla podrazumijeva svjetlosni tok u odreenom smjeru. Dakle, zbroj jakost

    svjetlosti u svim smjerovima u trodimenzionalnom prostoru oko izvora svjetlosti predstavlja

    svjetlosni tok. Jakost svjetlosti se mjeri u kandelama (cd), a prikazat emo je polarnim

    dijagramima koji su detaljno objanjeni u poglavlju 5. U nastavku se nalaze vrijednosti jakosti

    svjetlosti za neke poznate izvore svjetla:

    svijea od 0,6 cd do 1 cd,

    uobiajena sijalica sa arnom niti 100W 110 cd,

    visokotlana natrijeva sijalica 70W 500 cd,

    sunce (izvan atmosfere) 3 x 1027 cd.

    3.3 RASVJETLJENOST Rasvjetljenost je mjera za koliinu svjetlosnog toka koja pada na odabrane plohe. Mjeri se u

    luksima [lx] i predstavlja jednu je od najee mjerenih veliina u fotometriji, budui da se esto

    navodi u standardima i preporukama za rasvjetu.

    Rasvjetljenost neke povrine ovisi o udaljenosti od izvora svjetlosti i kutu pod kojim svjetlo pada

    na povrinu. Ako naime pretpostavimo da izmeu izvora svjetla i povrine nema estica koje bi

    apsorbirale svjetlost i time uzrokovale gubitke, ili povrina koje bi odbijale svjetlo prema

  • 7

    mjerenim povrinama, slijedi da je energija koju zrai izvor svjetlosti, konstantna bez obzira na

    udaljenost od izvora. Meutim, ako se povrina po kojoj se ta energija distribuira poveava s

    kvadratom udaljenosti, slijedi da je rasvjetljenost odabrane povrine obrnuto proporcionalno

    kvadratu udaljenosti od izvora svjetlosti (Slika 3.2).

    Slika 3.2: Zakon '1/r2' ili fotometrijski zakon udaljenosti

    Rasvjetljenost odabrane povrine takoer ovisi o kutu upada svjetlosti. Svjetlosni tok se naime

    rasporeuje po veoj povrini ako je kut upada vei. Iz tog razloga je rasvjetljenost odabrane

    povrine s istim izvorom svjetlosti najvee kada je upadni kut 0 (tj. kada svjetlost pada pod

    pravim kutom u odnosu na povrinu). Veza izmeu rasvjetljenosti i upadnog kuta svjetlosti zove

    se Lambertov kosinusni zakon (Slika 3.3).

    Slika 3.3: Prikaz Lamertovog kosinusnog zakona u fotometrija

  • 8

    Zahvaljujui Lambertovom kosinusnom zakonu razlikujemo nekoliko tipova rasvjetljenosti, od

    kojih se najee koriste horizontalna, vertikalna i cilindrina rasvjetljenost.

    Primjeri nekih tipinih rasvjetljenosti koje moemo nai u prirodi su:

    Suncem rasvjetljena povrina na otvorenom u sredini dana (kao to je travnjak) do

    100.000lx;

    povrina u sjeni na otvorenom (na primjer sjena stabala) do 10.000 lx;

    radna povrina u unutarnjoj prostoriji u blizini prozora od 300 do 500 lx;

    javnom rasvjetom rasvjetljena cesta od 2 do 10 lx;

    mjeseina 0,05 lx.

    3.4 SJAJNOST (LUMINANCIJA) Luminancija je mjera koliko nam se neka povrina ini svjetlom i to je jedina fotometrijska

    veliina koja se moe barem ugrubo procijeniti okom. Mjeri se u kandelama (cd) po kvadratnom

    metru (cd/m2). U sluaju izvora svjetlosti ovisi o jakosti svjetlosti, a u sluaju pasivnih povrina o

    rasvjetljenosti i povrinskoj refleksiji. Primjeri nekih tipinih vrijednosti luminancije su

    navedeni u nastavku:

    sunce 1.600.000 cd/m2,

    uobiajena sijalica sa arnom niti i prozirnim balonom 15.000cd/m2,

    fluorescentna sijalica 10 cd/m2,

    svijea 8 cd/m2,

    mjesec 2,5 cd/m2,

    zid sobe rasvjetljen elektrinom rasvjetom 0,04cd/m2.

    3.5 SVJETLOSNA ISKORISTIVOST Svjetlosna iskoristivost izvora svjetlosti je mjera koliine elektrine energije koju izvor svjetlosti

    pretvara u svjetlo. Izraava se u (lm/W), a neke vrijednosti karakteristinih izvora su navedene

    u nastavku:

    uobiajena sijalica sa arnom niti 12 lm/W,

    fluorescentna sijalica 80-100 lm/W,

    visokotlana metalna halogena sijalica 65-115 lm/W.

    visokotlana natrij sijalica 85-150 lm/W.

    Vie informacija o iskoristivosti modernih izvora svjetlosti navedeno je u poglavlju 4.

    3.6 INDEKS UZVRATA BOJE Indeks uzvrata boje izvora svjetlosti (Ra) pokazuje koliko vjerodostojno vidimo boju nekog

    objekta ako je ona rasvjetljena svjetlom tog izvora svjetlosti. Vrijednosti (Ra) se kreu u rasponu

    od 0 do 100, pri emu vrijednost 100 znai da se boje vide jednako dobro kao na suncu.

  • 9

    3.7 IVOTNI VIJEK IZVORA SVJETLOSTI Kod navoenja ivotnoga vijeka izvora svjetla se uglavnom koriste dva naina definiranja

    ivotnog vijeka - 50% i 75%. Nain 50% znai da e nakon perioda rada koji je naveden kao

    ivotni vijek izvora svjetlosti, zadovoljavajue raditi polovica svjetlosnih izvora od promatranog

    uzorka. Nain 75% prema tome znai da e nakon toga vremena zadovoljivo raditi ak 75%

    izvora svjetlosti od promatranog uzorka.

    3.8 OPISIVANJE KARAKTERISTIKA SIJALICA U optikom smislu prostorna je raspodjela jakosti svjetlosti sijalice vjerojatno najvanija

    znaajka koja se treba znati pri projektiranju javne rasvjete. Kako bismo opisali te

    karakteristike, koristimo uglavnom polarne dijagrame te izokandelne ili izoluksne dijagrame.

    3.8.1 POLARNI DIJAGRAMI

    Slika 3.4: Primjer polarnog dijagrama. Krugovi predstavljaju svjetlost, radijalne linije i kut zraenja.

    Polarni dijagrami predstavljaju ovisnost intenziteta jakosti izvora svjetlosti ili svjetiljke od kuta

    pod kojim gledamo izvor svjetlosti ili svjetiljku. Dijagram predstavlja presjek kroz prostornu

    raspodjelu svjetlosti na odreenoj ravnini, koja pak uvijek presijeca toku izvora svjetla ili

    svjetiljke. Obino ih crtamo u polarni koordinatni sustav (Slika 3.4), a za reflektore s uskim

    snopom ih esto takoer prikazujemo u Kartezijevom koordinatnom sustavu (Slika 3.5).

    Slika 3.5: Primjer Kartezijevog dijagrama distribucije svjetline.

  • 10

    Dijagrami prostorne raspodjela jakosti svjetlosti ovise, naravno, o orijentaciji ravnine koju

    prikazuju. U svjetlosnoj tehnici stoga koristimo tri standardna sustava, od kojih se pak najvie

    koristi sustav C (Slika 3.6, Slika 3.7, Slika 3.8).

    Slika 3.6: A-sustav ravnina, gdje su ravnine rasporeene paralelno prema poprenoj osi svjetiljke

    Slika 3.7: B-sustav ravnina, gdje su ravnine rasporeene paralelno prema uzdunoj osi svjetiljke

    Slika 3.8: C-sustav ravnina, gdje su ravnine rasporeene paralelno prema okomitoj osi svjetiljke

  • 11

    3.8.2 IZOKANDELNI I IZOLUKSNI DIJAGRAM Kako bi se opisala raspodjela intenziteta jakosti svjetiljki, esto se takoer koriste izokandelni

    dijagrami koji pokazuju podruja jednakog intenziteta i uglavnom se koriste kod svjetiljki za

    ulinu rasvjetu (Slika 3.9).

    Slika 3.9: Izokandelni dijagram. Krivulje pokazuju linije jednakog intenziteta. Slika prikazuje izokandelni dijagram svjetiljke za ulinu rasvjetu

    Vrlo rairenu su i izoluksni dijagrami koji pokazuju podruja jednake rasvjetljenosti (Slika 3.10).

    Slika 3.10: Izoluksni dijagram. Boje krivulje pokazuju linije jednake rasvjetljenosti

    3.8.3 IP OZNAKA STUPNJA ZATITE IP stupanj zatite oznaava stupanj zatite svjetiljke od prodora stranih tijela te od prodora vode

    ili vlage. Prvi broj u indeksu oznaava zatitu od prodora stranih tijela (praine), i to (Tablica 2):

    Stupanj Veliine estice od kojih je svjetiljka zatiena

    Primjer

    0 - Bez zatite

    1 >50mm Vei objekti i dijelovi ljudskog tijela, kao na primjer ruka ili slino.

    2 >12.5 mm Objekti veliine prsta i slino

    3 >2.6mm Alati, ice i slino 4 >1 mm Veina ica i malih alata

    5 Zatita od praine Svjetiljka nije u potpunosti zatiena od prodora praine, ali koliina prodora ne ometa rad svjetiljke

    6 Nepropusnost praine estice praine ne mogu prodrijeti u tijelo svjetiljke

    Tablica 2: Znaenje prvog broja u indeksu IP - zatita od tvrdih estica

  • 12

    Drugi broj u IP oznaci oznaava zatitu od prodora vode. Znaenja vrijednosti navedena su u

    sljedeoj tablici (Tablica 3):

    Stupanj Svjetiljka zatiena od

    0 -

    1 Kapljica vode iz okomitog smjera

    2 Kapljica vode kada je svjetiljka okrenuta za 15 3 Prskanja vode pod kutom do 60 iz vertikalnog smjera

    4 Pljuska vode iz bilo kojeg smjera

    5 Mlaza vode iz bilo kojeg smjera

    6 Snanog mlaza vode iz bilo kojeg smjera

    7 Uranjanja u vodu do dubine od 1 m 8 Trajnog uranjanja u vodu do dubine vee od 1 m

    Tablica 3: Objanjenje drugog broja u IP indeksu - zatita od vode

    3.8.4 IK OZNAKA ZATITE IK oznaka zatite oznaava stupanj zatite od mehanikih udara, kao to je prikazano u sljedeoj

    tablici (Tablica 4):

    Stupanj Zatita od

    00 Bez zatite

    01 udaraca vrstoe 0,15 dula (J)

    02 udaraca vrstoe 0,20 dula (J)

    03 udaraca vrstoe 0,35 dula (J)

    04 udaraca vrstoe 0,5 dula (J) 05 udaraca vrstoe 0,7 dula (J)

    06 udaraca vrstoe 1 dula (J)

    07 udaraca vrstoe 2 dula (J)

    08 udaraca vrstoe 5 dula (J)

    09 udaraca vrstoe 10 dula (J) 10 udaraca vrstoe 20 dula (J)

    Tablica 4: Objanjenje IK indeksa - zatita od mehanikih udaraca.

    3.8.5 KORISNOST SVJETILJKE Korisnost svjetiljke opisuje koliki udio svjetlosnog toka koji izvor svjetlosti u svjetiljci zrai,

    svjetiljka predaje u prostor. Pri tome moemo navoditi optiku korisnost svjetiljke koju daje

    omjer svjetlosnog toka koji proizlazi iz svjetiljke, i nominalnog svjetlosnog toka izvora svjetlosti.

    Ako pak koristimo radnu uinkovitost svjetiljke, umjesto nominalnog svjetlosnog toka izvora

    svjetlosti koristi se stvarni svjetlosni tok izvora svjetlosti, to moe ovisiti o temperaturi ili

    nainu postavljanja svjetiljke. Radna korisnost svjetiljke je stoga uvijek manja od optike.

  • 13

    4 IZVORI SVJETLOSTI U JAVNOJ RASVJETI U sustavima javne rasvjete kakvi se koriste u razvijenom svijetu, danas se uglavnom koriste

    izvori svjetla koji se temelje na elektroluminiscenciji - pretvaranje elektrine energije direktno u

    svjetlo, bez izboja u plinu. Tu spadaju:

    fluorescentna sijalica,

    kompaktna fluorescentna sijalica,

    visokotlana ivina sijalica,

    niskotlana natrijeva sijalica,

    visokotlana natrijeva sijalica,

    metalna halogena visokotlana sijalica.

    Sijalice na principu izboja u plinu dijelimo na niskotlane i visokotlane sijalice. U niskotlane

    spadaju fluorescentne, kompaktne fluorescentne i niskotlane natrijeve sijalice, a u visokotlane

    spadaju ivina, metal halogena i visokotlana natrijeva sijalica. Za sve sijalice je potrebna

    prigunica za ograniavanje elektrinog toka kroz arulju. Postoje magnetske i elektronske

    prigunice koje su moderne, imaju bolju uinkovitost i omoguavaju dui vijek trajanja sijalica.

    U posljednjih nekoliko godina sve je uestalija upotreba LE dioda koje svijetle zbog

    elektroluminiscencije kod prijelaza elektrona kroz p-n spoj diode.

    4.1 IZVORI SVJETLOSTI U JAVNOJ RASVJETI

    4.1.1 FLUORESCENTNA SIJALICA Postoji nekoliko obitelji fluorescentnih sijalica koje razlikujemo ovisno o promjeru cijevi.

    Razredi sijalica koje su danas u uporabi su T12, T8 i T5. Sijalice T12 su se poele koristiti na

    poetku 20. Stoljea, predstavljaju zastarjelu tehnologiju te se stoga ne ugrauju u moderne

    svjetiljke. U javnoj rasvjeti je danas najee koriste sijalice T8, a ponekad i sijalice T5 (Slika 4.1).

    Fluorescentne sijalice se u javnoj rasvjeti koriste mnogo manje nego, na primjer, visokotlane

    natrijeve ili visokotlane metalne halogene sijalice, i to uglavnom zbog manjeg svjetlosnog toka i

    velikog podruja zraenja, to ugroava kontrolu nad rasporeivanju svjetla. Problem

    predstavlja takoer paljenje sijalica na niskim temperaturama u okolini, zbog ega je njihova

    upotreba uglavnom ograniena na zatvorene javne prostore, kao to su pothodnici te sporedne i

    ceste s manjim prometom.

    4.1.1.1 T8

    T8 je danas najrairenija obitelj fluorescentnih sijalica

    u javnoj rasvjeti. Prosjeni vijek trajanja sijalica T8 je

    oko 20.000 sati. Poput svih fluorescentnih sijalica i

    sijalica T8 takoer je osjetljiva na temperaturu, pri

    emu ima optimalno iskoritenje ako temperatura u

    njezinoj neposrednoj blizini iznosi 25 C. Proizvoai

    stoga esto koriste dodatnu izolaciju oko sijalice kako

    bi se poveala uinkovitost u hladnim uvjetima.

  • 14

    Postoji nekoliko standardnih duljina T8 sijalica, kao na primjer: 590 mm, 1200 mm i 1500 mm.

    Unutar svake duljine postoji nekoliko tipova sijalica koje se razlikuju prema elektrinoj snazi,

    indeksu uzvrata boje te prema slinoj temperaturi boje. Uinkovitosti sijalica T8 se kreu oko 90

    lm/W.

    4.1.1.2 T5

    T5 je najnovija tehnologija fluorescentnih cijevi.

    Sijalice T5 imaju bolju uinkovitost od sijalica obitelji

    T8 te usporedivi ivotni vijek (u rasponu od 20.000

    do 24.000, a ponekad i do 30.000 sati, ovisno o verziji.

    Prednost sijalica T5 u usporedbi sa sijalicama T8 je

    takoer manji promjer sijalica, to omoguava veu

    uinkovitosti svjetiljke te precizniju kontrolu nad

    svjetlosnoj distribuciji svjetiljke. Te prednosti

    posebno dolaze do izraaja u unutarnjoj rasvjeti.

    Osjetljivost sijalica T5 na temperaturu je vea od

    sijalica T8. Za uporabu u hladnim sobama postoje

    sijalice T5 s dodatkom amalgama koji uvelike

    smanjuje pad uinkovitosti T5 sijalica u hladnim

    okolinama. U javnoj rasvjeti se ova vrsta T5 sijalica

    rijetko koristi zbog viih cijena. Uinkovitosti sijalica T5 se kreu u rasponu od oko 90 lm/W do

    oko 100 lm/W.

    Slika 4.1: Relativna uinkovitost sijalica T8 i T5 na razliitim temperaturama

  • 15

    Slika 4.2: Relativna uinkovitost obinih sijalica T5 u usporedbi s T5 sijalicama s dodatkom amalgama

    Kao i kod sijalica T8 postoji nekoliko standardnih duljina T5 sijalica, koje pak nisu jednake

    duljine kao kod sijalica T8. Duljine koje se koriste u javnoj rasvjeti su: 549 mm, 849 mm, 1149

    mm i 1449 mm.

    4.1.2 KOMPAKTNA FLUORESCENTNA SIJALICA Kompaktne fluorescentne sijalice su

    fluorescentne sijalice koje imaju vie

    kompaktan oblik od tipinih cjevastih

    fluorescentnih sijalica koje su opisane u

    prethodnom poglavlju. Koriste se u

    instalacijama gdje su potrebne manje

    svjetiljke, kao na primjer prekriveni

    vanjski prostori.

    Kompaktne fluorescentne sijalice se u

    grubo mogu podijeliti na vrste s

    integriranom prigunicom i one kod kojih

    je prigunica odvojena. Vrste s

    integriranom prigunicom esto imaju

    standardni E27 ili E14 navoj, a poznajemo ih pod nazivom tedne sijalice. Ove vrste sijalica se

    rijetko koriste u javnoj rasvjeti te uglavnom samo kod retrofitne zamjene sijalica ili drugih

    sijalice s navojem E27 ili E14.

    Kompaktne fluorescentne sijalice s odvojenom prigunicom se dijele prema obliku, boji, svjetlu,

    snazi i vrsti okova. Uinkovitost se kree od 40 do 70 lm/W, a prosjeni ivotni vijek se kree u

    rasponu od 10.000 do 20.000 te ovisi o konkretnoj arulji kao i o uestalosti paljenja i gaenja.

  • 16

    4.1.3 VISOKOTLANA IVINA SIJALICA Visokotlana ivina sijalica je jedna od prvih sijalica koja

    radi na principu izboja u plinu i koja se poela primjenjivati

    u javnoj rasvjeti. Danas se ovaj tip sijalica koristi sve rjee

    jer su ga istisnule metal halogene i natrijeve sijalice. U

    svojoj najeoj varijanti ova sijalica daje neutralnu bijelu

    svjetlost, ali ima vrlo slab indeks uzvrata boja koji dosee

    samo od 23 do 50. Elektrina snaga dosee raspon od 50W

    do 1000W (ovisno o proizvoau), prikljuak je u veini

    sluajeva E27, a kod vee snage se koristi E40. Uinkovitost

    ovog tipa sijalice je oko 40 lm/W, a ivotni vijek je od oko

    8.000 do 10.000 sati.

    4.1.4 NISKOTLANA NATRIJEVA SIJALICA Niskotlana natrijeva sijalica je prema nainu rada slina ivinim

    sijalicama, ali se umjesto ive koristi natrij. Natrijev zrani spektar

    ima samo jednu spektralnu liniju valne duljine od 589 nm te stoga

    sijalica ima indeks uzvrata boje koji je jednak 0. Temperatura boje

    sijalice je 1750K, ivotni vijek je 16.000 sati, a elektrina energija

    dosee vrijednosti do 180W. Glavna prednost niskotlanih

    natrijevih sijalica je visoka svjetlosna uinkovitost, koja moe

    postii 180 lm/W. Dimenzije niskotlanih natrijevih sijalica su

    relativno velike, a to je, u kombinaciji s niskim indeksom uzvrata

    boje, razloga zbog kojeg se ove skoro pa uope vie ne koriste.

    4.1.5 VISOKOTLANA NATRIJEVA SIJALICA Visokotlana natrijeva sijalica ima vei indeks uzvrat boje od

    niskotlane. U isto vrijeme ovaj tip sijalice ima i neto manju

    svjetlosnu uinkovitost (95 do 150 lm/W). Stoga se ova sijalica

    danas najee koristi za ulinu rasvjetu. ivotni vijek sijalica

    moe dosegnuti 24.000 sati rada, elektrina energija do 1000 W, a

    temperatura boje oko 2.000 K.

    Postoji nekoliko razliitih tipova visokotlanih natrijevih sijalica, a

    svaki tip ima svoje prednosti i nedostatke. Neke tipove smo

    prikazali u donjoj tablici koja dakako ne obuhvaa sve vrste

    sijalica koje postoje na tritu. ivotni vijek pokazuje 50% radnih svjetiljki, osim ako je drugaije

    navedeno.

  • 17

    Philips Slika Oznaka Jakost ivotni vijek

    [sati] Posebnosti

    SON

    70-1000W 28.000

    SON-T Pia Eco

    130-360W 32.000 Poboljana uinkovitost i dui vijek trajanja od klasinih visokotlanih natrijevih sijalica

    Ceramalux ALTO Non-Cycling

    50-1000 W 30.000 (30%) Vie je otporna na promjene u naponu napajanja.

    MASTER SON APIA Plus Hg Free

    150-400W 38.000 Ne sadri ivu. Dulji vijek trajanja.

    Osram Slika Oznaka Jakost ivotni vijek

    [sati] Posebnosti

    Vialox NAV-E

    100-1000 W 16.000-24.000

    Vialox NAV-E SUPER 4Y

    50-400 W 24.000-28.000 Dulji vijek trajanja, vea uinkovitost

    Vialox NAV-T 4Y

    70-400W 28.000-32.000 Dulji vijek trajanja

    Vialox NAV-TS SUPER 4Y

    70-150W 24.000-28.000 Dulji vijek trajanja, vea uinkovitost.

  • 18

    4.1.6 VISOKOTLANA METALNA HALOGENA SIJALICA Nain rada visokotlanih metal halogenih sijalica je slian ivinom,

    pri emu se u plinu nalaze dodaci kao to su metalne soli, koje

    arulji daju bolji zajedniki svjetlosni spektar i time bolji indeks

    uzvrat boje. Inertni plin u metal halogenim sijalicama ima veinski

    spektar u vidljivom svjetlu, to premaz unutar fluorescentnih

    sijalica ini nepotrebnim. Vijek trajanja sijalice je oko 15.000 sati,

    temperatura boje ovisi o tonom sastavu inertnog plina i moe

    dosei rasponu od oko 3000K do 20.000 K (za veinu standardnih

    tipova sijalica je najvia temperatura boje od oko 4300 K), a

    efikasnost sijalice se kree se 67-95 lm/W. Zbog velikog raspona

    snage (do 1000 W), kompaktnog oblika te dobrog indeksa uzvrata boje (Ra do 95) se ovaj tip

    sijalice sve vie koristi u unutarnjoj javnoj rasvjeti. U javnoj rasvjeti se koristi uglavnom u

    urbanim sreditima, gdje je potrebna dobra reprodukcija boja.

    Philips Slika Oznaka Jakost ivotni vijek

    [sati] Posebnosti

    Master CosmoWhite CPO-TW

    45-140 W 15.000-30.000 Bijelo svjetlo, mala veliina

    Master CityWhite CDO-ET

    50-150 W 18.000 Mogua zamjena za visokotlane natrijeve sijalice, toplo bijelo svjetlo koje se moe regulirati

    Master Colour City CDM-TT

    250-400 W 10.000 (20%) Mogua zamjena za visokotlane natrijeve sijalice, hladno bijelo svjetlo

    Mastercolor CDM-ED37 Protected

    350-400W 24.000 Nizak sadraj ive, dobar reprodukcija boja (CRI> 90)

  • 19

    Osram Slika Oznaka Jakost ivotni vijek

    [sati] Posebnosti

    Powerball HCI-T

    35-150W 12.000

    Powerball HCI-TM

    250-400W 12.000 Moe se odmah ponovno upaliti

    Powerball HCI-TT

    50-250 W 12.000-18.000 Mogua zamjena za visokotlane natrijeve sijalice bez promjene prigunice

    Powerball HCI-E/P

    35-150W 12.000 Mogua uporaba u otvorenim svjetiljkama

    4.1.7 SVJETLEE DIODE (LED SIJALICE) Svjetlee diode su poluvodiki ureaji koji emitiraju

    svjetlo na temelju pojave elektroluminiscencije na

    podruju p-n spoja pri rekombinaciji pozitivnih i

    negativnih estica (protona i elektrona). 1962.

    godine su se u elektronici poele koristiti crvene LE

    diode, ali danas postoje svjetlee diode u razliitim

    bojama. Bijelo svjetlo moemo s LE diodama

    proizvesti na vie naina, a u javnoj rasvjeti se

    uglavnom koriste dva naina, i to koritenjem plave

    LE diode s fluorescentnim premazom, to je

    najei nain, i mijeanjem svijetla plave, crvene i

    zelene LE diode, a taj se nain uglavnom koristi u aplikacijama gdje se eli ostvariti mogunost

    mijenjanja boja svjetla.

    Razvoj svjetleih dioda je skokovit, a karakteristike kao to su indeks uzvrata boje i svjetlosna

    efikasnost znaajno se poboljavaju iz godine u godinu. Trenutno se efikasnosti LE dioda u

    uporabi u javnoj rasvjeti kreu u rasponu od 50 do 70 lm/W, a indeks uzvrat boja dosee raspon

    od oko 60 do 80. ivotni vijek LE diode je oko 50.000 sati, ali to uvelike ovisi o kvaliteti hlaenja

    svjetleih dioda. U sluaju loeg sustava hlaenja je znatno krai vijek trajanja. Temperatura

  • 20

    boje LE dioda je opcionalna, ali svjetlee diode koje imaju nie temperature boje, takoer imaju i

    manju efikasnost od LE dioda iste snage i vee temperature boja.

    Uporaba LED dioda u javnoj rasvjeti dovela je do velikih promjena u dizajnu svjetiljki.

    Kompaktan oblik i relativno nizak intenzitet svake LED diode naime zahtijevaju uporabu veeg

    broja LED dioda u svjetiljci te usmjeravanje svjetlosnog toka svake LED diode (ili manjeg broja

    LED dioda) zasebno. Kako bi osigurali bolje hlaenje LED dioda veina proizvoaa svjetiljki

    javne rasvjete proizvodi tzv. LED module koji kombiniraju LED diodu sa sustavom hlaenja u

    istom kuitu, a mogu se instalirati u njihove svjetiljke. Stoga kod prestanka rada pojedinih LED

    dioda ili LED modula je uglavnom mogua samo zamjena s istim proizvodom proizvoaa

    svjetiljke (Slika 4.3).

    Slika 4.3: Primjer tri LED modula za vanjsku rasvjetu. Na lijevoj strani su dva modula proizvoaa Osram, a na desnoj je modul proizvoaa Siteco

  • 21

    4.1.8 USPOREDBA KLJUNIH KARAKTERISTIKA SVJETLOSNIH IZVORA Tablica u nastavku sadri osnovne karakteristike izvora svjetla. Tablica je ograniena na

    proizvode koji se koriste u javnoj rasvjeti i ne daje karakteristike izvora svjetlosti za posebne

    namjene (Tablica 5). Vrijednosti u tablici su zbirni podaci nekoliko veih proizvoaa i ne

    predstavljaju nuno obiljeja tono odreenih izvora svjetlosti.

    Svjetlosni izvor

    Elektrina snaga [W]

    ivotni vijek 50 % [sati]

    Temperatura boje [K]

    Efikasnost [lm/W]

    Indeks uzvrata boja

    Fluorescentna sijalica T5

    14-80 24.000 2.700-6.500 90 80-95

    Fluorescentna sijalica T8

    14-70 20.000 2.700-6.500 90 60-93

    Kompaktna fluorescentna sijalica

    5-80 16.000 3.200-4.000

  • 22

    4.2 PRIGUNICE Prigunica je obvezna za sve izvore svjetla koji se temelje na principu izboja u plinu i

    elektroluminiscenciji, to znai da velika veina vanjskih svjetiljki zahtijevaju prigunice. Sve

    svjetiljke imaju zajedniko:

    kod paljenja trebaju vei napon od onog na koji im je potreban za normalan rad,

    trebaju ogranienje radnog toka snage, jer bi inae tok bio u stalnom porastu

    Fluorescentne sijalice takoer zahtijevaju mehanizam koji zagrijava elektrode u arulji i zove se

    starter. Prigunice dijelimo na elektromagnetske i elektronike.

    4.2.1 ELEKTROMAGNETSKE PRIGUNICE ZA FLUORESCENTNE SIJALICE Elektromagnetske prigunice za fluorescentne sijalice sadre priguiva i starter. Priguiva

    slui za ograniavanje protoka kroz arulju nakon to se upalila, a starter za grijanje elektroda i

    osiguranje odgovarajueg napona paljenja (Slika 4.4).

    Slika 4.4: Shematski prikaz elektromagnetskih prigunica. Na lijevoj strani je prikazan induktivni spoj, a na desnoj strani kapacitivni. Starter se na obje slike nalazi s donje strane

    Postoji nekoliko vrsta startera, ali je danas najee u uporabi tinjajui starteri. Sastoji se od

    staklene boce koja je ispunjena inertnim plinom (obino neon), unutar koje je bimetalna

    sklopka. Kada se na starteru pojavi napon, neon u staklenoj boci se ispust i pojavi se tok koji

    posljedino zagrijava bimetalnu sklopku. Sklopka se pak, kada postigne dovoljno visoku

    temperaturu, spoji te kroz starter i elektrode u arulju ue elektrina struja koja pak zagrijava

    elektrode, a bimetalna sklopka se u trenutku kada je spojena hladi, budui da u staklenoj boci

    vie nema pranjenja plina. Kada se bimetalna sklopka dovoljno ohladi, ugasi se i tom se

    trenutku na elektrodama u arulji zbog induciranog napona u prigunici pojavljuje visoki napon

    (od 500 V do 1200 V) koji upali arulju. Ako se sijalica ne ukljui, proces se ponavlja dok se ne

    upali. Potreban napon paljenja se poveava to je sijalica starija, tako da starije sijalice trebaju

    vei napon za ukljuivanje.

    4.2.2 ELEKTROMAGNETSKE PRIGUNICE ZA VISOKOTLANE SIJALICE Neke visokotlane sijalice ne paljenje ne zahtijevaju vii napon od mrenog pa stoga nije

    potreban ni starter. U tom sluaju je elektrina shema naravno jednostavnija. Veina modernih

    visokotlanih sijalica pak treba vei napon, to se postie kroz dodatne sklopove, ili sijalica sama

    ima dodane posebne elektrode paljenja (Slika 4.5).

  • 23

    Slika 4.5: Shematski prikaz elektromagnetske prigunice za visokotlane sijalice

    4.2.3 ELEKTRONSKE PRIGUNICE ZA FLUORESCENTNE SIJALICE Elektronske prigunice imaju nekoliko prednosti u usporedbi s elektromagnetskim. Glavna

    prednost je da na arulji generiraju veu frekvenciju napona, to omoguuje uinkovitiji rad

    sijalice. Na viim frekvencijama (obino se kod elektronskih prigunica ove frekvencije kreu u

    rasponu od 40 kHz do 100 kHz) se pri prijelazu napona preko nulu deionizira manje iona. Na

    viim frekvencijama rada sijalice se vie ne primjeuje stroboskopski efekt koji moe na

    mrenom naponu od 50Hz vrlo neugodan.

    Osim toga elektronske prigunice imaju i manju potronju energije, omoguavaju regulaciju

    napona paljenja na arulji te takoer mogu prepoznati blii li se sijalica kraju svog ivotnog

    vijeka i slino.

    Postoji nekoliko vrsta prigunica koje su specijalizirane za razliite vrste aplikacija, kao

    primjerice za esto ukljuivanje i iskljuivanje, stalno gorenje sijalice, a neke omoguavaju

    takoer regulaciju svjetlosnog toka i slino.

    No, u grubo sve elektronike prigunice za fluorescentne sijalice ukljuuju sljedee elemente na

    strani mrenog napona:

    1. EMC filtar koji uklanja harmonijska izoblienja napona koja generira ispravlja, a koja bi

    bez filtra ula u mreu;

    2. ispravlja koji pretvara izmjeninu struju u istosmjernu;

    3. sklop za korekciju faktora rada koji vodi brigu o stalnom naponu na svom izlazu;

    4. visokofrekventni generator s rezonantnim sklopom koji stvara napetost visoke

    frekvencije za napajanje sijalice.

    4.2.4 ELEKTRONSKE PRIGUNICE ZA VISOKOTLANE SIJALICE Elektronske prigunice za visokotlane sijalice su specifine za svaku vrstu sijalica. Osim toga,

    visokotlane sijalice ne postiu bitno veu efikasnost rada na viim frekvencijama. Iz tog je

    razloga razvoj elektronikih prigunica za visokotlane sijalice neto sporije napredovao.

    Prednosti elektronskih prigunica za visokotlane sijalice su uglavnom manja potronja energije,

    mogunost regulacije svjetlosnog toka, smanjenje fluktuacija (treperenja) svjetlosnog toka i

    slino.

    4.2.5 NAPAJANJE ZA SVJETLEE DIODE Svjetlee diode za svoj rad zahtijevaju stalan protok. Taj se protok uglavnom kree u rasponu od

    350 mA do 1 A, naravno, ovisno o pojedinim LE diodama. Postoji nekoliko vrsta napajanja za LE

    diode, od kojih neki takoer omoguavaju regulaciju svjetlosnog toka.

  • 24

    5 SVJETILJKE U JAVNOJ RASVJETI Svjetiljke u javnoj rasvjeti moemo u grubo podijeliti na est tipova: svjetiljke za ulinu rasvjetu,

    tunelske svjetiljke, svjetiljke za rasvjetu pjeakih povrina, reflektori, svjetiljke za unutarnje

    javne prostore i ugradbene svjetiljke. Svi imaju zajedniko to da moraju biti zatieni od

    vremenskih utjecaja i trebaju imati dovoljno robusnu strukturu.

    5.1 OPA OBILJEJA SVJETILJKI Komponente svih svjetiljki mogu se podijeliti u optike, elektrine i mehanike. Optiki elementi

    proizvode svjetlosni tok (tj. izvor ili izvore svjetlosti), oblikuju ga i mijenjaju (ovdje su ukljueni

    reflektori i lee, zasloni, titnici, itd.). Elektrini elementi ukljuuju prigunice, spojke, utinice za

    svjetlosne izvore, unutarnje oienje i slino. Mehaniki elementi su namijenjeni zatiti svjetiljke

    od okolnih utjecaja i njezinoj montai (Slika 5.1).

    Slika 5.1: Elementi svjetiljke

    Gornja slika prikazuje primjer svjetiljke za ulinu rasvjetu. Numerirani elementi svjetiljke su

    kako slijedi:

    1. Nosivi element

    2. Staklo kapa koja istodobno raspruje svjetlo (tj. ona je mehaniki i optiki element

    svjetiljke)

    3. Reflektor

    4. Prigunica

    5. Element kojim se svjetiljka moe otvoriti bez alata

    6. Brtva

    7. Pokrov

  • 25

    5.2 SVJETILJKE ZA ULINU RASVJETU Svjetiljke za ulinu rasvjetu su namijenjene rasvjetljavanju prometnih povrina. Obino su

    privrene na relativno visoke rasvjetne stupove koji se nalaze uz prometne povrine i

    rasporeeni su u pravilnim razmacima, a ponekad mogu biti privrene i na fasade zgrada uz

    cestu te na eline kabele koji su rastegnuti preko kolnika.

    Raspodjela rasvjetljenja ulinih svjetiljki je zbog navedenih razloga asimetrina, a namijenjena je

    rasvjeti im vee dionice ceste, kako bi se dobila to je vie mogue ravnomjerno rasvijetljena

    prometna povrina. Neke svjetiljke se takoer mogu prilagoditi tonom poloaju izvora

    svjetlosti ili reflektora unutar svjetiljke, ime se moe dodatno optimizirati raspodjela

    svjetlosnog toka. Sve svjetiljke za ulinu rasvjetu naravno moraju biti zatiene od vremenskih

    utjecaja. Svjetlosni izvori koji su danas najee koriste u svjetiljkama za ulinu rasvjetu su

    visokotlana natrijeva sijalica, metal halogena sijalica i svjetlee (LED) diode. Visokotlana ivina

    sijalica se esto moe pronai u starijim instalacijama, ali se u obnovljenim ili izmijenjenim

    instalacijama vie ne koristi.

    Na donjim slikama prikazana su tri primjera suvremenih svjetiljki za ulinu rasvjetu (Slika 5.2,

    Slika 5.3 i Slika 5.4). Bitna optika svojstva svjetiljki se mogu vidjeti iz priloenih polarnih

    dijagrama, na kojima se vidi iroka raspodjela svjetlosti koja ima oblik koji slii leptiru. Bitna

    znaajka takve raspodjele je da je intenzitet svjetlosnog toka manji u smjeru okomito prema

    dolje, nego svjetlina u smjeru 40 lijevo i desno od vertikale. Takva raspodjela omoguuje da je,

    unato fotometrinom zakonu udaljenosti, povrina neposredno ispod svjetiljke osvijetljena isto

    kao i povrina koja se nalazi malo dalje od svjetiljke. Time se poveava jednolika rasvjetljenost

    cestovne ili druge rasvjetljene povrine.

    Slika 5.2: Svjetiljka SQ proizvoaa Siteco s odgovarajuim polarnim dijagramom

    Slika 5.3: Svjetiljka Civic proizvoaa Thorn s odgovarajuim polarnim dijagramom i tablicom vrijednosti

  • 26

    Slika 5.4: Svjetiljka Manta proizvoaa Philips s odgovarajuim polarnim dijagramom

    5.3 SVJETILJKE ZA RASVJETU TUNELA Svjetiljke za rasvjetu tunela mogu imati simetrinu ili asimetrinu distribuciju svjetla. U

    tunelima za motorni promet se uglavnom koriste asimetrine svjetiljke, kod kojih je svjetlosni

    tok usmjeren prema toku prometa. Na taj se nain naime postie vea svjetlina na kolniku, dok

    prednji dio prepreke (koju vidi voza) nije rasvijetljen. Time se stvara takozvani negativni

    kontrast koji omoguuje bolje otkrivanje prepreka, nego da je rasvijetljena prednja strana

    prepreke.

    Svjetiljke sa simetrinom raspodjelom svjetlosnog toka se ee koriste u tunelima za pjeake ili

    mijean promet te se stoga njihove karakteristike pribliavaju svjetiljkama za sve pokrivene

    vanjske povrine. Opisat emo ih u poglavlju 5.7.

    Na donjoj slici je prikazano nekoliko primjera svjetiljki za rasvjetu tunela (Slika 5.5, Slika 5.6 i

    Slika 5.7).

    Slika 5.5: Svjetiljka Tunlite proizvoaa Philips s odgovarajuim polarnim dijagramom.

  • 27

    Slika 5.6: Svjetiljka Gotthard proizvoaa Thorn s odgovarajuim polarnim dijagramom i tablicom vrijednosti

    Slika 5.7: Svjetiljka AF4 proizvoaa Schrder s odgovarajuim polarnim dijagramom

    5.4 SVJETILJKE ZA RASVJETU PJEAKIH POVRINA Svjetiljke za rasvjetljenje pjeakih povrina namijenjene su rasvjeti gradskih centara, trgova i

    parkova te drugih povrina na kojima su pjeaci glavni sudionici prometa. Obino se montiraju

    na niim rasvjetnim stupovima, zbog ega je njihova vizualna slika vanija nego npr. kod

    svjetiljki za ulinu rasvjetu. Svjetlosna distribucija moe biti simetrina ili asimetrina.

    Svjetlosni izvori, koji se uglavnom koriste u tim svjetiljkama su: kompaktna fluorescentna

    sijalica i metal halogena sijalica, visokotlana natrijeva sijalica se koristi rjee, a sve je ea

    uporaba svjetleih (LED) dioda. Posebno je traeno bijelo svjetlo i dobar indeks uzvrata boja .

    Raspored i oblik tih svjetiljki vie slijedi arhitektonskim okolnostima mnogo nego kod cestovne

    rasvjete (Slika 5.8, Slika 5.9 i ).

    Slika 5.8: Svjetiljka City Light Elegance proizvoaa Siteco s odgovarajuim polarnim dijagramom

  • 28

    Slika 5.9: Svjetiljka Modern proizvoaa Thorn s odgovarajuim polarnim dijagramom i tablicom vrijednosti

    Slika 5.10: Svjetiljka 7933 proizvoaa Bega s odgovarajuim izoluksnim dijagramom

  • 29

    5.5 REFLEKTORI Reflektori su svjetiljke koje su namijenjene rasvjeti fasada, spomenika ili drugih objekata u

    javnom prostoru te rasvjetljenju veih povrina, kao to su parkiralita. Postoji nekoliko tipova

    reflektora, a dijelimo ih prema svjetlosnoj distribuciji na: asimetrine, usko-snopne, srednje-

    snopne ili iroko-snopne reflektore. Intenzitet svjetlosnih izvora koji se koriste u reflektorima

    dosee od nekoliko vata pri uporabi modernih LED dioda do jednog kilovata ili vie pri uporabi

    visokotlanih sijalica. Svjetlosni izvori koji se danas koriste kod reflektora su: metal halogene

    sijalice, visokotlane natrijeve sijalice i LED diode. Bitne karakteristike reflektorskog svjetlosnog

    snopa su precizno usmjeravanje svjetlosti, mogunost razliitih nastavaka koji dodatno

    modificiraju tok i slino (Slika 5.11, Slika 5.12 i Slika 5.13).

    Slika 5.11: Svjetiljka SiCompact proizvoaa Siteco s odgovarajuim kartezijevim dijagramom distribucije svjetlosti

    Slika 5.12: Svjetiljka Contrast proizvoaa Thorn s odgovarajuim polarnim dijagramom i tablicom vrijednosti

    Slika 5.13: Svjetiljka Mini DecoFlood proizvoaa Philips s odgovarajuim kartezijevim dijagramom distribucije svjetlosti

  • 30

    5.6 UGRADBENE SVJETILJKE Ugradbene svjetiljke se koriste za rasvjetu pjeakih povrina kao to su parkovi, trgovi,

    pothodnici, stepenita i slino. Svjetiljke moraju imati odgovarajuu zatitu od udaraca i

    vremenskih utjecaja, a dijelimo ih na ugradbene podne i ugradbene zidne svjetiljke. Ugradbene

    podne svjetiljke su namijenjene oznaavanju puta - markiranju te ponekad rasvjetljenju fasada

    i drugih vertikalnih povrina ako to nije zakonski zabranjeno. Ugradbene zidne svjetiljke su

    namijenjene rasvjetljenju pjeakih povrina kao to su stepenice. Svjetlosni izvori koji se

    koriste u ovim svjetiljkama su kompaktne fluorescentne sijalice, LED diode te metal halogene

    sijalice (Slika 5.14, Slika 5.15 i Slika 5.16).

    Slika 5.14: Svjetiljka CW proizvoaa Siteco s odgovarajuim polarnim dijagramom

    Slika 5.15: Svjetiljka Mica proizvoaa Thorn s odgovarajuim polarnim dijagramom

    Slika 5.16: Svjetiljka 2233 proizvoaa Bega s odgovarajuim izoluksnim dijagramom

  • 31

    5.7 SVJETILJKE ZA NATKRIVENE POVRINE U svjetiljke za natkrivene povrine ubrajamo svjetiljke koje se privruju na strop ili na zid

    natkrivenih javnih prostora, kao to su pothodnici, nadstrenice, pokrivena stubita i slino.

    Karakterizira ih visok stupanj zatite od vremenskih utjecaja i esto od udaraca. Uglavnom su

    namijenjene homogenom rasvjetljavanju pjeakih povrina i kompletnog prostora. U ovim se

    svjetiljkama uglavnom koriste kompaktne fluorescentne sijalice, fluorescentne sijalice i metalne

    halogene sijalice (Slika 5.17, Slika 5.18 i Slika 5.19).

    Slika 5.17: Svjetiljka TV 10 proizvoaa Siteco s odgovarajuim polarnim dijagramom

    Slika 5.18: Svjetiljka Leopard proizvoaa Thorn s odgovarajuim polarnim dijagramom

    Slika 5.19: Svjetiljka FCC110 proizvoaa Philips s odgovarajuim polarnim dijagramom

  • 32

    5.8 CERTIFICIRANJE SVJETILJKI Svjetiljka mora biti u skladu sa svim obveznim standardima koji se primjenjuju za svjetiljke ili

    bilo koji element koji je ugraen u svjetiljku. Na podruju Europske unije postoji nekoliko

    standarda koji odreuju kvalitetu izgradnje i rada svjetiljke, prigunice, transformatora, startera,

    okova za izvore svjetlosti te samih svjetlosnih izvora.

    Proizvoa mora, ako prodaje svjetiljku u bilo kojoj europskoj dravi, na svjetiljku staviti oznaku

    sukladnosti (CE) kojom izjavljuje da je svjetiljka u skladu sa svim relevantnim standardima koji

    se odnose na nju. Postoji takoer znak ENEC, no on nije obvezan. ENEC znai da je neovisna

    organizacija testirala svjetiljku i potvrdila da je svjetiljka napravljena u skladu s vaeim

    standardima (Slika 5.20).

    Slika 5.20: Izgled CE in ENEC znaka

  • 33

    6 REGULACIJSKI SUSTAVI JAVNE RASVJETE Optiki parametri koje javna rasvjeta mora zadovoljiti, odreuju se prema najveem optereenju

    povrine koju rasvjetljava javna rasvjeta. Propisi i standardi odreuju optike parametre u

    ovisnosti o prometu, tako da se prometne povrine, u vremenu izvan najveih prometnih guvi,

    mogu osvijetliti manjim intenzitetom jer se optiki zahtjevi smanjuju kod slabijeg prometa.

    Uporaba regulacijskih sustava je stoga najkorisnija u podrujima gdje postoje velike oscilacije u

    optereenju cestovnih povrina, kao to su prilazne gradske ceste, raskrija i gradska sredita.

    Projektom rekonstrukcije postojee ili izgradnje nove javne rasvjete bitno je definirati najniu

    kategoriju prometnice (poglavlje 7) kako se smanjenjem rasvjetljenosti nebi ugrozila sigurnost u

    prometu definirana HRN EN 13 201.

    Postoje dva naina regulacije svjetlosnog toka sijalica. U sluaju starijih instalacija, kod kojih su

    svjetiljke opremljene elektromagnetskim prigunicama, u napojni vod se moe instalirati ureaj

    koji smanjuje napon, a time i svjetlosni tok te potronju elektrine energije sijalica.

    U novijim instalacijama se pak koriste elektronske prigunice koje ne omoguavaju takav nain

    regulacije. U tom sluaju se u svaku svjetiljku moe instalirati poseban kontrolni modul koji

    smanjuje svjetlosni tok sijalice u stupnjevima ili skupno. Kontrolni moduli veih svjetiljki su

    putem napojnih vodova, radiofrekvencijskih veza ili posebnog signalnog voda spojeni na

    kontrolnom jedinicom u rasklopnom ormaru koja moe istovremeno kontrolirati nekoliko

    svjetiljki (broj obino ne prelazi 150). Upravljake jedinice su kroz uporabu TCP / IP protokola,

    preko radijske komunikacije ili GSM modema povezane sa sredinjom jedinicom, preko koje se

    moe kontrolirati cijeli sustav javne rasvjete.

    Moderni regulacijski sustavi takoer omoguuju praenje stanja pojedinih svjetiljki i izdavanje

    obavijesti o pogrekama, ime se obino smanjuju i trokovi odravanja (Slika 6.1).

    Slika 6.1: Shema modernog regulacijskog sustava rasvjete.

  • 34

    6.1 PROGRAMSKA OPREMA Suvremena programska oprema regulacijskih sustava u kombinaciji s drugim komponentama

    sustava kod veina proizvoaa omoguava sljedee funkcije:

    postavljanje automatske regulacije pojedinih ili veeg broja svjetiljki prema vremenu i

    datumu

    postavljanje jakosti pojedinih ili veeg broja svjetiljki u stvarnom vremenu

    praenje potronje energije pojedinih svjetiljki

    praenje i izvjeivanje o pogrekama

    odreivanje vremena do isteka vijeka trajanja svjetiljki

    praenje i postavljanje programa preko pametnih telefona ili tablet raunala

    Veza izmeu programske opreme i regulatora izvodi se preko GSM modema, ADSL prikljuka

    (TCP / IP protokol) ili radio veze.

    Slika 6.2: Neki prikazi prozora programske opreme proizvoaa StreetVision

  • 35

    6.2 REGULATORI

    Slika 6.3: Regulator proizvoaa Echelon. Za komunikaciju s pojedinim rasvjetnim tijelima regulator koristi LonWorks protokol, koji je napravila i patentirala ista tvrtka.

    Regulatori primaju upute programske opreme i alju ih dalje do odgovarajueg rasvjetnog tijela.

    Regulatori mogu pohraniti postavke automatske regulacije, tako da rasvjeta radi i u sluaju

    prekida veze izmeu programske opreme i regulatora (Slika 6.3).

    Veza izmeu regulatora i pojedinih svjetlosnih toaka se moe uspostaviti preko napojnih

    vodova, radio valova ili dodatnih signalnih kabela. Pri komunikaciji preko napojnih vodova je

    sve vie u uporabi LonWorks otvoren protokol (ISO / IEC 14908-1, ISO / IEC 14908-2, ISO / IEC

    14908-3 i ISO / IEC 14908-4) koji koristi relativno veliki broj proizvoaa regulacijskih sustava.

    Protokol se takoer koristi u drugim aplikacijama, kao to su pametne mree i slino. Neki

    proizvoai regulacijskih sustava razvili su vlastiti komunikacijski protokol preko napojnih

    vodova, no cijeli regulacijski sustav funkcionira na slian nain.

    6.3 INSTALACIJA U POJEDINIM SVJETLOSNIM TOKAMA

    Slika 6.4: Shematski prikaz instalacije na odreenom svjetlosnom mjestu koje omoguuje regulaciju

    U pojedinom svjetlosnom mjestu je kod regulacijskih sustava osim prigunice obino instalirana

    i jedinica za komunikaciju s regulatorom. Ta jedinica pretvara signale iz regulatora u standardne

    signale svjetlosne regulacijske tehnike, kao to su DALI ili 0-10V. Postoje i prigunice, koje imaju

    jedinicu za komunikaciju s regulatorom koja je integrirana u isto kuite (Slika 6.4 i Slika 6.5).

    Slika 6.5: Dva primjera jedinice za komunikaciju s regulatorom. Lijevi (proizvoa Philips) koristi signal 1-10 V za komunikaciju s prigunicom, a desni (proizvoa SELC) ima ve integriran prigunik.

  • 36

    6.3.1 1-10 V 1-10 V je jedan od najstarijih standarda u regulacijskoj tehnologiji rasvjete. Koristi analogni

    signal od 1 do 10V, a napona odgovara proporcionalno jakosti svjetla - stoga je mogu raspon

    regulacije od 10% do 100%. Ponekad se takoer koristi proireni nain od 0 do 10 V, to znai

    da snaga izvora svjetlosti moe biti smanjena do 0%. Standard 1- 10 V se esto koristi u javnoj

    rasvjeti.

    6.3.2 DALI STANDARD DALI je kratica za digitalni adresabilni protokol za rasvjetu (Digitally Adressable Lighting

    Interface). Prvenstveno se koristi u unutarnjoj rasvjeti jer omoguuje individualno adresiranje

    pojedinih svjetiljki, serijske veze izmeu pojedinih regulatora i svjetiljki (ime se smanjuje

    duljinu kabela) te otkrivanje pogreaka u svjetiljkama.

    Slika 6.6: Shema DALI veze

    DALI sustav se ponekad koristi samostalno, tako da se veza izmeu pojedinih svjetlosnih mjesta

    izvodi preko DALI veze, a ne preko napojnog voda ili radio frekvencije. Meutim, ova metoda je

    ograniena na manje instalacije, jer DALI veza ima ogranienje do maksimalne duljine od 300m.

    DALI sustav uz tri ice napajanja treba jo dvije dodatne ice napajanja kroz koje DALI prenosi

    signal (Slika 6.6). Napon signala DALI je 16V.

  • 37

    7 PROJEKTIRANJE I IZVOENJE JAVNE RASVJETE U ovom poglavlju dane su smjernice koje se uzimaju u obzir pri projektiranju javne rasvjete.

    Smjernice su prikazane zasebno prema vrsti rasvjete, a to su: ulina rasvjeta, rasvjeta tunela,

    rasvjeta natkrivenih povrina i rasvjeta fasada i spomenika.

    Pri projektiranju rasvjete povrina za motorni i pjeaki promet, koje ukljuuju ceste, ulice,

    trgove, parkove i slino, veliku nam pomo daju standardi i preporuke od organizacija koje se

    bave tim podrujem. Na globalnoj razini za ovu vrstu rasvjete posebno mjerodavna organizacija

    Meunarodne komisije za rasvjetljenje (CIE - Commision Internationale de lEclaraige). Hrvatsko

    drutvo za rasvjetu (HDR) lan je CIE grupacije te sudjeluje u preporukama temeljenih na

    standardima CIE organizacije. Mjerodavna pravila o minimalnim svjetlotehnikim uvjetima dana

    su u normi HRN EN 13 201. U Sloveniji su mjerodavne preporuke Slovenskog drutva za rasvjetu

    koji se temelje na standardima organizacije CIE.

    Organizacija CIE je 2010. godine izdala izmijenjeno tehniko izvjee o rasvjeti povrina za

    motorni i pjeaki promet (Lighting of roads for motor and pedestrian traffic). Izvjee prometne

    povrine se dijeli na tri razreda, i to:

    M - prostori koji su prvenstveno namijenjeni za motorni promet

    C - povrine na kojima se susreu razliite vrste korisnika ili se susreu razliiti

    prometni tokovi

    P - povrine koje su prvenstveno namijenjeni pjeacima i sporom prometu

    Neke drave (kao npr. Hrvatska i Slovenija) imaju, osim standarda i preporuka, posebne zakone i

    propise s podruja ograniavanja svjetlosnog zagaenja. U Hrvatskoj je donesen Zakon o zatiti

    od svjetlosnog oneienja sa dva podzakonska akta U Sloveniji je donesena Uredba o graninim

    vrijednostima svjetlosnog zagaenja.

    7.1 PROJEKTNA DOKUMENTACIJA Nema projekta bez potpune, pregledne i dobro izraene projektne dokumentacije. Projektna

    dokumentacija je irok pojam koji obuhvaa sve to se na papiru mora pripremiti kako bi se

    projekt osmislio, razradio i opisao te za njega dobile potrebne dozvole. Rije je o neobino

    znaajnom, ali i esto zanemarenom ili podcijenjenom dijelu pripreme i provedbe projekata. U

    praksi smo esto svjedoci da se i dobri projekti ne uspiju provesti upravo zbog manjkave,

    neuredne ili pogreno pripremljene dokumentacije.

    Kvalitetna dokumentacija klju je i za osiguranje financiranja projekta iz razliitih domaih i

    europskih fondova bez obzira radi li se o nepovratnim sredstvima ili kreditima poslovnih

    banaka. Ovdje ukratko donosimo pregled tehnike dokumentacije koja se za razliite projekte

    moe ili treba pripremiti.

    Obvezu ishoenja pojedine dokumentacije, odnosno termini koji se koriste u ovom poglavlju

    sukladni su sljedeim zakonima (vaeim u trenutku pripreme Prirunika):

    Zakon o prostornom ureenju i gradnji, NN 76/07 i 38/09; 55/11, 90/11, 50/12, 55/12;

    Zakon o energiji, NN 120/12;

    Zakon o tritu elektrine energije, NN 22/13:

    Zakon o smanjenju svjetlosnog oneienja , NN 114/11.

  • 38

    U projektima koji ukljuuju modernizaciju, rekonstrukciju ili proirenje javne rasvjete potrebna

    je sljedea dokumentacija:

    7.1.1 ELEKTROTEHNIKI PROJEKT JAVNE RASVJETE Kljuan dokument koji sadrava snimku postojeeg stanja, detaljan pregled i trokovnik svih

    radova i opreme potrebnih za provedbu projekta uz koritenje izvora svijetlosti i regulacije u

    svrhu poveanja energetske uinkovitosti i smanjenje svjetlosnog oneienja.

    7.1.2 ELEKTROENERGETSKA SUGLASNOST Elektroenergetska suglasnost temeljni je dokument koji sadri energetske, tehnike uvjete i

    ekonomske obveze za prikljuenje. Ako se gradi nova instalacija javne rasvjete ili ako je zbog

    rekonstrukcije postojee potrebno poveati angairanu snagu, elektroenergetsku suglasnost ili

    prethodnu elektroenergetsku suglasnost pribavlja se u postupku utvrivanja uvjeta ureenja

    prostora. Prethodna elektroenergetska suglasnost za izgradnju novog i rekonstrukciju

    postojeeg objekta sadri energetske i tehnike uvjete i rok za podnoenje zahtjeva za davanje

    konane suglasnosti za prikljuenje objekta, a izrauje se radi sagledavanja mogunosti

    osiguranja elektrine energije i projektiranja. Zahtjev za izdavanje dozvole podnosi investitor

    nadlenom pogonu HEP ODS-a. Zahtjevu se prilae Elektrotehniki projekt i Elektroenergetska

    suglasnost koja prestaje vrijediti ako se ne iskoristi, odnosno ne ostvari prikljuenje na mreu

    isporuitelja, u roku od tri godine od dana izdavanja.

    U sluaju da se radi samo o zamjeni postojeih stupova novima, prije izvoenja modernizacije

    javne rasvjete potrebno je zatraiti graevinsku dozvolu ili miljenje nadlenog ureda za

    graditeljstvo da ista nije potrebna za predmetne radove opisane u projektnoj dokumentaciji.

    7.1.3 FINANCIJSKA DOKUMENTACIJA

    Poslovni plan

    Temeljni dokument koji sadri cjelovito i potanko razraeno obrazloenje o ulaganjima u

    projekt s ocjenom oekivanih uinaka i rjeenja za razliite situacije. U pravilu se izrauju za

    projekte do 200 000 kuna predraunske vrijednosti ulaganja i to za potrebe poslovnih banaka

    radi izdavanja kredita, u cilju kvalitetne provjere izvedivosti i isplativosti projekta.

    Preporueni sadraj Poslovnog plana (prema Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj -HBOR):

    1. Podaci o nositelju projekta

    Opi podaci

    Procjena kreditne/poduzetnike sposobnosti

    2. Polazite

    Nastanak projektne ideje

    Razlozi pokretanja projekta

    Vizija i zadaa projekta/poduzetnikog pothvata

    3. Predmet poslovanja (proizvod, usluga, utede)

    4. Trina opravdanost

    5. Tehnoloko-tehniki elementi pothvata

    Opis tehnologije

  • 39

    Struktura trokova

    Struktura i broj zaposlenih

    6. Lokacija

    7. Zatita okolia

    8. Financijski elementi projekta

    Investicije u osnovna sredstva

    Proraun amortizacije

    Kalkulacija cijena

    Trokovi poslovanja

    Investicije u obrtna sredstva

    Izvori financiranja

    Raun dobiti

    Pokazatelji uinkovitosti

    Financijski tok (primici i izdaci)

    9. Zakljuak

    Investicijska studija

    Poznata i pod nazivom investicijski program, studija isplativosti, studija izvedivosti (eng.

    Feasibility study). U pravilu se izrauju za projekte preko 200 000 kuna predraunske

    vrijednosti ulaganja i to za ishoenje bankovnih kredita, nepovratnih sredstava pojedinih EU

    fondova ili poticaja pojedinih ministarstava, a najbitniji rezultati su izraun oekivane

    profitabilnosti projekta kroz niz uobiajenih tzv. statikih i dinamikih pokazatelja projekta te

    financijskih izvjetaja.

    Preporueni sadraj Investicijske studije (prema HBOR-u):

    1. Uvod

    2. Saetak ulaganja

    3. Informacije o investitoru

    4. Predmet poslovanja investitora

    5. Postojea imovina investitora

    6. Analiza dosadanjeg financijskog poslovanja

    7. Ocjena razvojnih mogunosti ulagatelja

    8. Analiza trita

    Trite nabave

    Trite prodaje

    Saetak analize trita i procjena ostvarenja prihoda

    9. Dinamika i struktura zaposlenih

    Analiza potrebnih kadrova

    Proraun godinjih bruto plaa

    10. Tehniki elementi ulaganja

    Opis tehniko-tehnolokog procesa

    Utroak sirovina, materijala i energenata

    Tehnika struktura ulaganja

    Karakteristike graevinskog objekta (poslovni prostor)

    11. Lokacija

    12. Zatita ovjekove okoline

    13. Dinamika realizacije ulaganja

  • 40

    14. Ekonomsko-financijska analiza

    Ulaganje u osnovna sredstva

    Ulaganje u obrtna sredstva

    Struktura ulaganja u osnovna i obrtna sredstva

    Izvori financiranja i kreditni uvjeti

    Izvori financiranja

    Obraun kreditnih obveza

    Proraun amortizacije

    Proraun trokova i kalkulacija cijena

    Projekcija rauna dobiti i gubitka

    Financijski tok

    Ekonomski tok

    Projekcija bilance

    15. Ekonomsko-trina ocjena

    Statika ocjena efikasnosti investicijskog projekta

    Dinamika ocjena projekta

    Metoda razdoblja povrata investicijskog ulaganja

    Metoda neto sadanje vrijednosti

    Metoda relativne sadanje vrijednosti

    Metoda interne stope rentabilnosti

    16. Analiza osjetljivosti

    17. Zakljuna ocjena projekta

  • 41

    7.2 TERMINOLOGIJA I IZRAZI U svjetlotehnikim preporukama i propisima se koriste razliiti pojmovi koji opisuju potrebne

    optike karakteristike, a od njih je za razumijevanje potrebno znati sljedee:

    Prosjena sjajnost povrine Lav: Prosjena sjajnost povrine odreuje minimalno

    odravanu prosjenu sjajnost vrednovane povrine. To znai da se pri projektiranju i

    mjerenu javne rasvjete trebaju razmotriti faktori odravanja izvora svjetlosti i svjetiljki.

    Faktor odravanja: svjetlosni tok svjetiljke se vremenom mijenja. Glavni razlog za to je

    polagano smanjenje svjetlosnog toka izvora svjetlosti te skupljanje estica praine i

    drugih estica na optikim povrinama svjetiljke (reflektor i staklo). Faktor odravanja

    predstavlja omjer izmeu odravanog svjetlosnog toka svjetiljke i nazivnog, pri emu

    odravani svjetlosni tok oznaava minimalni svjetlosni tok svjetiljke u oekivanom

    reima odravanja (ienje i zamjena svjetiljke te zamjena izvora svjetlosti). U javnoj

    rasvjeti se faktori odravanja kreu u rasponu od oko 0,6 (podne ugradbene svjetiljke)

    do oko 0,8 (uline svjetiljke koje su montirane na rasvjetne stupove) (Slika 7.1).

    Slika 7.1: Tumaenje faktora odravanja. Kod svakog ienja svjetiljke se malo popravi svjetlosni tok. Najvei napredak svjetlosnog toka pak predstavlja zamjena svjetlosnog izvora uz istovremeno ienje svjetiljke.

    Opa ujednaenost rasvjetljenja U0: Ujednaenost rasvjetljenja uline povrine

    predstavlja omjer izmeu minimalne rasvjetljenosti u bilo kojoj toki na mjerenoj

    povrini i prosjene rasvjetljenosti te povrine. Visoka ujednaenost rasvjetljenja

    sprjeava previsoke razlike izmeu najslabije i najbolje osvijetljenih dijelova ceste, to bi

    vozau onemoguilo dobro prepoznavanje prepreka na slabije osvijetljenim dijelovima

    ceste.

    Uzduna ujednaenost rasvjetljenja U1: Uzduna ujednaenost rasvjetljenja

    predstavlja omjer izmeu minimalne i maksimalne rasvjetljenosti na liniji paralelno s

    kolnikom. Ona je vana za odreivanje razmaka i visine postavljanja uline rasvjete te

    osigurava dovoljne male razlike kod rasvjetljenja ceste izmeu pojedinih svjetiljki i

    direktno ispod njih.

    Relativni porast praga detekcije TI: Relativni porast praga detekcije je kriterij za

    smanjenje vidne sposobnosti zbog uznemirujueg blijeska (odsjaja) zbog svjetiljki uline

  • 42

    rasvjete, to ugroava vizualnu sposobnost oka. Iskazuje se kao postotak i predstavlja

    minimalnu vrijednost za koju se treba poveati srednje rasvjetljenje kolnika kako bi se

    osigurala jednaka vidljivost objekta, kao kada odsjaja ne bi bilo. TI se rauna za najgori

    mogui sluaj, odnosno za primjer istih svjetiljki i za poetni svjetlosni tok sijalica.

    Kvocijent rasvjetljenja okoline Ko: Kod uline rasvjete prepreke uglavnom vidimo u

    negativnom kontrastu - silueti (tamna prepreka na osvijetljenoj pozadini). Ako se

    prepreka nalazi se na rubu ceste, njezinu vizualnu pozadinu esto predstavlja okolica

    ceste, a ne samo cesta (kolnik). Zbog toga se treba osigurati odgovarajue rasvjetljenje

    okoline. Dovoljno rasvjetljenje neposredne okoline omoguuje vozau da brzo otkrije

    prepreku koja se nalazi u neposrednoj blizini ceste (kao to su primjerice biciklisti koji se

    ukljuuju u promet). Kvocijent rasvjetljenja okoline predstavlja odnos izmeu

    rasvijetljenosti povrine 5 m od ruba ceste i rasvjetljenja 5 m irokog podruja ceste od

    ruba ceste prema sredini ili predstavlja irinu jedne vozne trake. Izraun uzima u obzir

    niu vrijednost.

    Prosjena rasvijetljenost povrine E: Slino kao prosjena sjsjnost povrine, prosjena

    rasvijetljenost povrina oznaava prosjenu vrijednost vodoravnog rasvjetljenja mjerene

    povrine.

    Opa ujednaenost rasvijetljenosti U0(E): Opa ujednaenost rasvijetljenosti oznaava

    odnos minimalne rasvijetljenosti mjerene povrine i prosjene rasvijetljenosti te

    povrine. Slino kao i prosjena rasvijetljenost povrine se koristi pri rasvjetni

    konfliktnih zona i povrina pjeakog prometa.

    Okomita rasvijetljenost Ev: Okomita rasvijetljenost predstavlja rasvijetljenost okomite

    ravnine u prostoru.

    Polucilindarska rasvijetljenost Esc: Kao to rasvijetljenost ravne povrine oznaava

    omjer izmeu upadajueg svjetlosnog toka na infinitezimalno mali dio te povrine i

    podruja te povrine, tako i polucilindarsko rasvjetljenje oznaava omjer upadajueg

    svjetlosnog toka na beskonano mali polucilindar te povrine tog polucilindara (Slika

    7.2).

    Slika 7.2: Prikaz polucilindarske osvijetljenosti

    Polucilindarska rasvijetljenost predstavlja alat kojim moemo procijeniti sposobnost

    raspoznavanja lica ljudi koji nam se pribliavaju. Dobra vidljivost osoba je, osim

  • 43

    ambijentalne rasvjete i estetski usklaene rasvjete pjeakih povrina, jedan je od

    najvanijih imbenika koji utjeu na osjeaj sigurnosti korisnika u prostoru.

    Konfliktne zone: Konfliktne zone u prometu oznaavaju podruja na kojima se susreu

    razliiti prometni tokovi i/ili razliite vrste sudionika u prometu. Primjeri ukljuuju:

    krianja, krune tokove, suenja, prijelaze iz dvije trake u jednu, pjeake prijelaze,

    izvoze, prikljuke, itd.

    Udio svjetlosnog toka koji zrai prema gore (ULOR): Udio svjetlosnog toka koji zrai

    prema gore predstavlja odnos izmeu svjetlosnog toka koji sijeva prema gore i ukupnog

    svjetlosnog toka svjetiljke. Izraava se u postocima.

  • 44

    7.3 ULINA RASVJETA - OPTIKI IMBENICI

    7.3.1 PROMETNE POVRINE ZA MOTORNI PROMET - SKUPINA RAZREDA M Prometne povrine za motorni promet pripadaju klasi M. Za njih je znaajno da motorna vozila

    predstavljaju veinu sudionika u prometu te da je brzina prometa relativno visoka, a povrine

    koje spadaju u tu skupinu, ne ukljuuje vee konfliktne zone. Unutar ove skupine postoje est

    razliitih razreda koje se oznaavaju rednim brojem koji se stavlja iza slova M. Kao pomo kod

    odabira odgovarajueg razreda je organizacija CIA pripremila donju tablicu koja omoguuje

    odabir na temelju prometnih karakteristika prometne povrine. Odgovarajui stupanj unutar

    skupine razreda M klasa se potom odreuje uz pomo jednadbe

    Broj razreda M = 6-Vws

    gdje Vws oznaava zbroj svih odabranih Vw koje pak odabiremo uz pomo donje tablice (Tablica

    6).

    Svojstvo ceste Vrijednost Parametar Vw Odabrani Vw

    Brzina prometa

    Vrlo visoka 1

    Visoka 0,5

    Srednja 0

    Gustoa prometa

    Vrlo visoka 1

    Visoka 0,5 Srednja 0

    Niska -0,5

    Vrlo niska -1

    Sastav prometa

    Mijeani promet s visokim udjelom biciklista i pjeaka

    2

    Mijeani 1

    Samo motorna vozila 0

    Odvojene vozne trake Ne 1

    Da 0

    Gustoa krianja Visoka 1

    Srednja 0

    Parkirana vozila Prisutna 0,5

    Nisu prisutna 0

    Osvijetljenost okoline Visoka 1 Srednja 0

    Niska -1

    Vidljivo upravljanje / kontrola prometa

    Slabo 0,5

    Srednje ili dobro 0

    Zbroj odabranih Vw

    Tablica 6: Tablica uz pomo koje se odreuje razred unutar skupine razreda M.

    Nakon to na temelju poznavanja prometnih i drugih karakteristika prometne povrine

    utvrdimo iznos odabranih Vw, dobivamo prema gornjoj jednadbi jedan od razreda M1-M6. Ako

    rezultat jednadbe nije cijeli broj, uzimamo najblii nii broj (na primjer od M2,5 dobivamo M2).

  • 45

    Optike karakteristike za svake razred potom odreujemo pomou tablice u nastavku (Tablica

    7).

    Optiki razred

    Ulina povrina Relativni porast praga detekcije

    Kvocijent rasvjetljenja okoline

    Veinom suha Veinom mokra

    Lav [cd/m2]

    Uo Ul U0 TI [%] Ko

    M1 2,0 0,40 0,70 0,15 10 0,5

    M2 1,5 0,40 0,70 0,15 10 0,5

    M3 1,0 0,40 0,60 0,15 15 0,5

    M4 0,75 0,40 0,60 0,15 15 0,5

    M5 0,50 0,35 0,40 0,15 15 0,5

    M6 0,30 0,35 0,40 0,15 20 0,5

    Tablica 7: Optiki zahtjevi za pojedini razred unutar skupine razreda M.

    Zahtjevi za opu ujednaenost sjajnosti se razlikuju za povrine koje su veim dijelom godine

    suhe od onih, koje se smatraju veim dijelom godine mokrima (kao na primjer na podrujima

    velikih oborina).

    7.3.2 PROMETNE POVRINE KONFLIKTNIH PODRUJA - SKUPINA RAZREDA M Optika svojstva konfliktnih podruja se razlikuju od prometnih povrina za motorni promet.

    Zbog poveanog rizika od sudara izmeu sudionika u prometu, rasvjeta mora osigurati dovoljno

    rasvjetljenje da v