68
UNIVERZITET U BEOGRADU FAKULTET ORGANIZACIONIH NAUKA Završni rad Tema: Simulacioni modeli u određivanju cena opcija Mentor: Prof.dr Aleksandar Markovid Student: Maša Rađenovid 357/09/M Beograd, Jul, 2014.

simulacionimodeli za vrednovanje opcija na akcije

Embed Size (px)

DESCRIPTION

economy

Citation preview

  • UNIVERZITET U BEOGRADU

    FAKULTET ORGANIZACIONIH NAUKA

    Zavrni rad

    Tema:

    Simulacioni modeli u odreivanju cena opcija

    Mentor: Prof.dr Aleksandar Markovid Student: Maa Raenovid 357/09/M

    Beograd, Jul, 2014.

  • 2

    SADRAJ

    SADRAJ ........................................................................................................................................................ 2

    UVOD............................................................................................................................................................. 4

    1. Modeliranje i simulacioni modeli .............................................................................................................. 6

    1.1. Raunarska simulacija ................................................................................................................... 6

    1.2. Potreba za simulacijom i mogudnosti primene ............................................................................. 6

    1.3. Prednosti i nedostaci simulacije .................................................................................................... 8

    2. Simulacioni modeli u finansijama ......................................................................................................... 9

    2.1. Modeliranje u spreadsheet programima .................................................................................... 10

    3. Pojam i vrste opcija ................................................................................................................................. 12

    3.1. Vrste opcija ...................................................................................................................................... 13

    4. Binomni model za odreivanje cene opcija ............................................................................................ 17

    4.1. Dva datuma Binomnog odreivanja cene........................................................................................ 17

    4.2. Koridenje Cena stanja za utvrivanje cena opcija .......................................................................... 19

    4.3. Koridenje Cena stanja ili Rizik neutralnih cena za utvrivanje cena opcija? ............................... 22

    4.4. Multiperiod Binomnog modela ........................................................................................................ 23

    4.5. 1. Proirenje Binomnog modela za utvrivanja cena za vie perioda ......................................... 26

    4.6. Odreivanje cena Amerikih opcija koridenjem Binomnog modela .............................................. 29

    4.7. Koridenje Binomnog modela za utvrivanje cena Nestandardnih opcija ...................................... 31

    5. Black Scholes model za utvrivanje cene opcija .................................................................................. 33

    5.1. Implementacija Black Scholes formule u Excel tabeli ................................................................... 34

    5.2. Izraunavanje podrazumevane nepredvidljivosti (nestabilnosti) .................................................... 35

    5.2.1. Sigma istorijskih prinosa ........................................................................................................... 35

    5.2.2. Podrazumevana nepredvidljivost ( nestabilnost) ..................................................................... 39

    5.3. Korekcija Black-Scholes modela za dividende.................................................................................. 40

    5.3.1. Poznata dividenda koja se plada pre isteka opcije (prestanka vaenja) ................................... 40

    5.3.2. Korekcije za kontinuirane isplate dividendi: Mertonov model ................................................. 42

    5.4. Koridenje Black-Scholes formule za utvrivanje cene Struktuiranih hartija .................................. 44

    5.4.1. Jednostavne struktuirane hartije: Zatita glavnice plus uede u pozitivnim trinim

    kretanjima ........................................................................................................................................... 44

  • 3

    5.4.2. Koridenje Black Scholes formule za komplikovanije struktiuirane hartije ............................ 46

    6. MONTE KARLO METOD ZA UTVRIVANJE CENA OPCIJA ........................................................................ 52

    6.1. Odreivanje cena Obinih-vanila, kupovnih opcija koridenjem Monte Karlo metoda .................. 52

    6.2. Utvrivanje cena Azijskih opcija ...................................................................................................... 56

    6.2.1. Poetni primer Azijskih opcija ................................................................................................... 57

    6.3. Utvrivanje cena Opcija sa barijerom Monte Karlo metodom ........................................................ 62

    6.3.1. Jednostavan primer za kupovne opcije sa barijerom ............................................................... 63

    6.3.2. Knockin kupovne opcije sa barijerom ....................................................................................... 64

    7. ZAKLJUAK .............................................................................................................................................. 67

    8. LITERATURA ............................................................................................................................................ 68

  • 4

    UVOD

    Izvedene ili derivativne hartije od vrednosti su ugovori izmeu dve strane kojima se predvia transfer

    odreenog sredstva ili novca na ili pre utvrenog datuma u bududnosti, po utvrenoj ceni. Vrednost

    izvedene hartije se menja sa promenom jedne ili vedeg broja trinih promenljivih, kao to je kamatna

    stopa ili devizni kurs.

    Jedan od razloga upotrebe izvedenih hartija od vrednosti je upravljanje rizikom, tj. mogudnost odvajanja

    i tanije kontrole rizika kroz promenu strane u ugovoru, ime se stvara osiguranje.

    Kod izvedenih hartija se javljaju slededa lica: hedersi (lica koja ele da snize, tj. hediraju rizik),

    pekulanti (lica koja zauzimaju suprotnu poziciju u odnosu na hederse i preuzimaju rizik u nadi da de

    ostvariti profit od promene cene u njihovu korist), i arbitraeri (koji trguju izvedenim hartijama i nastoje

    da ostvare zaradu na osnovu razlike u ceni izvedenih hartija na razliitim tritima izvedenih hartija ili po

    osnovu razlike u ceni izvedenih i osnovnih hartija).

    Prvobitno su se izvedene hartije odnosile na robu, dok se danas one osim na robu odnose i na dunike

    hartije, kamatne stope, berzanske indekse, valute, pa ak i druge izvedene hartije. Osnovnim izvedenim

    hartijama od vrednosti se smatraju:

    Forvard ugovori

    Fjuersi

    Svopovi

    Opcije

    Ovaj rad se pre svega bavi opcijama, zatim problemom utvrivanja cena opcija, kao i simulacionim

    modelima koji se koriste u tu svrhu. U prvom poglavlju dat je kratak pregled osnovnih pojmova vezanih

    za simulaciju i simulacione modele, potreba koje dovode do nastanka simulacionih modela uopte, kao i

    njenih prednosti i nedostataka . Drugo poglavlje predstavlja uvod u simulaciju u finansijama i proces

    modeliranja u spreadsheet programima. Ukazuje na koristi od njene primene, kao i na negativne strane i

    upozorava na najede greke koje korisnici mogu napraviti u ovom procesu. Trede poglavlje govori

    neto vie o samim opcijama, njihovim vrstama, cenama, i njihovim osnovnim karakteristikama.

    U naredna tri poglavlja koja predstavljaju sr ovog rada je detaljnije predstavljen svaki od simulacionih

    modela koji se koristi za utvrivanje cena opcija, pa je tako, u etvrtom poglavlju, obraen

    najrasprostranjeniji model za utvrivanje cena opcija, Binomni model. U nastavku ovog poglavlja je na

    primerima predstavljen nain primene Binomnog modela u odreivanju cena Amerikih, Evropskih i

    Nestandardnih opcija. Pored ovoga, obraeno je utvrivanje cena putem tzv. Cena stanja i Rizik-

    neutralnih cena.

    Peto poglavlje nam govori neto vie o Black-Scholes formuli za utvrivanje cena opcija, objanjava kako

    se vri njen razvoj i implementacija u Excelu. Takoe, daje objanjenje kako se utvruje kritian

    parametar ovog modela, a to je standardna devijacija prinosa na akcije osnovnih opcija, prikazuje kako

  • 5

    se vri korekcija modela za dividende, kao i kako se model koristi u odreivanju cena Struktuiranih

    hartija.

    U poslednjem poglavlju je obraen Monte Karlo metod, iji znaaj uoavamo kod odreivanja cene

    sredstava za koje ne postoji analitiko reenje. Predstavljen je nain odreivanja cena za Azijske, Knockin

    i Knockout opcija sa barijerom, koje su zavisne od putanje kojom se kredu.

  • 6

    1. Modeliranje i simulacioni modeli

    U najirem smislu, modeliranje predstavlja isplativo koridenje modela umesto realnog sistema, sa ciljem

    da se doe do odreenog saznanja. Rezultat modeliranja je model. (Markovid, Radenkovid, & Stanojevid,

    2009, str. 1) Model predtsavlja uprodenu sliku stvarnosti, odnosno apstrakciju realnog sistema, koji

    sadri sve njegove karakteristike koje su bitne za svrhu izuavanja. Znai, tokom procesa modeliranja

    neophodno je izvriti izbor izmeu karakteristika sistema, nama znaajnih, koje de na model sadrati i

    preostalih koji su za nae istraivanje irelevantni. Svaki model de ostaviti po strani itav niz detalja koji su

    u realnosti sastavni deo sistema ili analizirane pojave. Na validnost modela (uspenost predstavljanja

    realnog sistema modelom) de direktno uticati nivo apstrakcije u procesu modelovanja. Suvie sloeni ili

    skupi modeli, uprkos svojoj sposobnosti da proizvedu gotovo ili potpuno iste rezultate kao i realni

    sistemi, po pravilu su ili previe skupi ili neadekvatni za eksperimentisanje. S druge strane rezultati koji

    se dobijaju previe jednostavnim modelima (koji ne predstavljaju na pravi nain realni sistem) mogu da

    budu neadekvatni, te stoga dovesti do pogrenih zakljuaka.

    1.1. Raunarska simulacija

    Raunarska simulacija je proces reavanja problema koji se tie predvianja i odreivanja bududih stanja

    realnog sistema na osnovu prouavanja raunarskog modela tog sistema (Widman & K.A.Loparo, 1989) .

    Simulacijom se prouava ne samo ponaanje sistema koji simuliramo, ved i donoenje zakljuaka o tome

    kako bi se isti sistem ponaao kada bi na njega delovao neki drugi skup ulaznih veliina i parametara.

    Modeli prikupljaju podatke o promenama stanja sistema i izlaza, fokusirajudi se na ponaanje

    individualnih komponenti sistema. (Schmidt, Introduction to Simulation, 1984)

    Reenje problema ne dobija se primenom simulacionog modeliranja, ved vrenjem eksperimenata nad

    samim modelom. Raunarski model predstavlja skup algoritama i jednaina koji se koriste da bi se

    opisalo ponaanje sistema koji se modeluje. Nasuprot njemu, raunarska simulacija se odnosi na

    izvravanje programa koji sadre date algoritme ili jednaine. Simulacija se, dakle, odnosi na rezultate

    koji se dobijaju radom nad programom. Drugim reima, ne bismo imali izgradnju simulacije, ved

    izgradnju modela i sprovoenje simulacije .

    1.2. Potreba za simulacijom i mogudnosti primene

    Vie je razloga zbog kojih se uopte jedan sistem zamenjuje modelom i zatim simulira, od kojih su

    najvaniji slededi :

  • 7

    Eksperiment nad realnim sistemom moe da bude skup ili ak nemogud

    Analitiki model nema analitiko reenje

    Sistem moe da bude suvie sloen da bi se opisao analitiki (Naylor & all., 1966)

    Eksperimentisanje sa realnim sistemom uglavnom je neisplativo ili suvie sloeno. Modeliranje,

    sa druge strane moe da ukae na to da li je dalje ulaganje u eksperiment ekonomski opravdano

    ili ne

    Izgradnja modela i simulacija ponekad imaju za cilj da se shvati funkcionisanje postojedih

    sistema ija je struktura nepoznata i ne moe joj se pridi

    Prilikom iznalaenja optimalnog funkcionisanja nekog sistema, uobiajeno je da se menjaju razni

    parametri. esto je to neizvodljivo sa realnim sistemom,bilo zato to takvog sistema uopte

    nema (tek ga treba graditi) ili zato to bi takav eksperiment bio preskup i tada su gradnja modela

    i njegova simulacija mogude reenje

    Ponekad treba simulirati uslove pod kojima nastupa razaranje sistema

    Vreme moe da bude vrlo jak razlog da se pribegne simulaciji

    Pri simulaciji vreme se moe saeti, to je znaajno kod simulacije dugotrajnih procesa. U drugim

    sluajevima vreme se moe znatno produiti

    Kada se vri realni eksperiment, uvek postoji izvesna greka pri merenju usled nesavrenosti

    mernih ureaja. Pri simulaciji, ove greke nema

    Ponekad je poeljno zaustaviti dalje odvijanje eksperimenta kako bi se ispitale vrednosti svih

    promenljivih u tom trenutku (Markovid, Radenkovid, & Stanojevid, 2009)

    Neke od situacija u kojima se simulacija moe uspeno primeniti su sledede (Markovid, Radenkovid, &

    Stanojevid, 2009) :

    Simulacija omogudava prouavanje i eksperimentisanje koje uzima u obzir sveukupne interakcije

    sloenog sistema ili podsistema u okviru sloenog sistema

    Informacione i organizacione promene ili promene u okruenju mogu se simulirati, a ujedno se

    mogu posmatrati i efekti tih promena na ponaanje modela

    Znanje steeno u procesu izgradnje modela i simulacije moe biti od velikog znaaja prilikom

    poboljanja sistema koji se ispituje

    Menjanjem simulacionog ulaza i posmatranjem rezultujudih izlaza dolazimo do vanih saznanja o

    tome koje su promenljive sistema najvanije i kako te promenljive utiu jedna na drugu.

    Simulacija se moe koristiti i kao pedagoko sredstvo , sa ciljem da poboljava metodologije

    analitikih sistema

    Simulacija se moe koristiti za eksperimentisanje sa novim koncepcijama ili politikama pre nego

    to se izvri njihova implementacija.

    Simulacija se moe koristiti za verifikaciju analitikih reenja.

  • 8

    1.3. Prednosti i nedostaci simulacije

    Osnovne prednosti koridenja simulacije su sledede (Schmidt & Taylor, Simulation and Analysis of

    Industrial Systems, 1970):

    Jednom izgraeni model moe se viestruko koristiti za analizu predloenih planova i politika.

    Simulacione metode mogu se koristiti kao pomod kod analize ak i kada su ulazni podaci na neki

    nain nepotpuni.

    est je sluaj da se simulacioni podaci mogu mnogo jeftinije dobiti od slinih podataka iz realnog

    sistema.

    Simulacione metode lake je primeniti nego analitike metode. S toga je krug potencijalnih

    korisnika simulacionih metoda znatno iri.

    Analitiki modeli uglavnom zahtevaju mnogo vie pojednostavljujudih pretpostavki koje ih ine

    matematiki prilagodljivijim. Simulacioni modeli takva odranienja nemaju.

    U nekim sluajevima simulacija je jedino sredstvo za reavanje problema

    Mogude je opisati i reavati sloene dinamike modele sa sluajnim promenljivim koji su

    nedostupni matematikom modeliranju.

    U osnovne nedostatke koridenja simulacije ubrajaju se (Law & Kelton, 1982) (Schmidt & Taylor,

    Simulation and Analysis of Industrial Systems, 1970) :

    Simulacioni modeli za digitalne raunare mogu biti skupi i mogu zahtevati znaajno vreme za

    izgradnju i validaciju.

    Zbog statistikog karaktera simulacije potrebno je izvoenje vedeg broja simulacionih

    eksperimenata kako bi se dobio odgovarajudi uzorak rezultata simulacije, a ved i pojedinano

    izvoenje eksperimenta moe zahtevati dosta vremena i raunarske memorije

    Ne dobijaju se zavisnosti izlaznih promenljivih od ulaznih promenljivih modela, niti optimalna

    reenja.

    Za ispravno koridenje simulacionog modeliranja potrebno je poznavanje vie razliitih metoda i

    alata.

    Vrednovanje modela je dosta sloeno i zahteva dodatne eksperimente.

  • 9

    2. Simulacioni modeli u finansijama

    Predvianje kao polazna taka u procesu planiranja predstavlja jednu od kljunih funkcija finansijskog

    menadmenta. Ono predstavlja osnov za planiranje kapaciteta, proizvodnje,zalijha,ljudskih resursa,

    prodaje, budeta itd.

    Slika 1 : Finansijsko predvianje

    Postoje brojni razlozi za koridenje finansijskih modela, a kao najbitniji se izdvajaju :

    Ekonomska neizvesnost

    Nedostatak resursa

    Smanjivanje rasta produktivnosti

    Politiki problemi

    Problem u okruenju

    Pojava meunarodne konkurencije

    Nedostatak novca i inflacija

  • 10

    Finansijski model predstavlja sistem matematikih jednaina koje ukljuuju podatke i pravila, odnosno

    logiku i opisuju meusobne veze izmeu finansijksih varijabli, kao i veze sa drugim varijablama od

    znaaja. Karakreristike ovakvih modela su sledede :

    Postoji jedna ili vie finansijskih promenljivih (trokovi, prihod, investicije, cash flow, porezi itd.)

    Korisnik moe da postavi ili promeni vrednosti jedne ili vie finansijskih promenljivih

    Osnovna svrha je da donosiocu odluke predoi posledice alternativnih vrednosti finansijskih

    promenljivih i na taj nain utie na strateko finansijsko odluivanje

    Vrste finasijskih modela :

    1. Simulacioni ,koji omogudavaju dobijanje odgovora na razliite oblike scenarija tipa ta ako,

    uzimajudi u obzir alternativne politike. Oni imaju za cilj da simuliraju efekte razliitih

    menaderskih politika uzimajuzimajudi u obzir eksterno okruenje u kome egzistira preduzede.

    2. Optimizacioni , koji imaju za cilj maksimizaciju ili minimizaciju funkcija cilja, kao to je na primer

    sadanja vrednost profita ili trokova.

    2.1. Modeliranje u spreadsheet programima

    Spreadsheet program predstavljaju pogodno sredstvo za izradu finansijskih modela i izvoenje

    simulacionih eksperimenata. U svakom spreadsheet modelu jedan od najvanijih koraka je process

    ulanavanja. Prednosti modeliranja u ovim programima lee u njihovoj jednostavnosti male i srednje

    spreadsheet modele korisnici mogu da razvijaju i koriste samostalno jer ne zahtevaju napredna

    informatika znaja (samim tim nisu zavisni od programera). Dalje, vreme potrebno za izradu modela je

    znatno krade u odnosu na druge alate, jer korisnici ne moraju da prolaze kroz tradicionalan proces

    analize i dizajna. Oni takoe nude mogudnost programiranja dodatnih funkcija i opcija pomodu script

    jezika (VBA u Microsoft Excel-u), a danas postoje i brojni add-in programi koji daju nove funkcionalnosti

    ovim programima, inedi ih jos modnijim alatima za modeliranje i simulaciju.

    Meutim, javljaju se i odreeni nedostaci vezani za njihovu upotrebu. Ovde se pre svega misli na

    probleme pouzdanosti (stepen do koga spreadsheet model daje pouzdane izlaze zavisi od stepena

    pouzdanosti koji je ugraen u model) , problem revizije (sposobnost da se isprate koraci koji su korideni

    za dobijanje izlaza iz sistema) i problem lake izmene modela (mogudnost da se model lako menja i

    poboljava i na taj nain odgovori na promenjene potrebe korisnika), kao i na slabu fleksibilnost (sistem

    je obino opisan sa vie manjih spreadsheet modela pa nastale promene u sistemu treba uneti u sve

    modele), problem saradnje sa drugim modelima (veza izmeu vie spreadsheet modela je slaba),

    kontrola verzije modela (ne postoji mogudnost pradenja verzije modela), agregacija (spajanje vie manjih

    modela u jedan vedi - ne postoji provera validnosti i tanosti pojedinanih modela ili su podaci u

    pojedinim modelima drugaije formatirani) i problem modela u realnom vremenu (ukoliko postoji vedi

    br manjih spreadsheet modela, moe se desiti da se ne mogu dobiti svi pokazatelji dovoljno brzo,

    odnosno u realnom vremenu, da bi se donela odluka kao odgovor na promene uslova poslovanja.)

  • 11

    Slika 2 : ivotni ciklus razvoja spreadsheet modela

    Promenljive u spreadsheet modelu

    1. Unutranje promenljive su one na koje menadment moe da utie i ispolji odreeni stepen

    kontrole, ukljuuju sve one promenljive na koje se utie u okviru kompanije

    2. Spoljanje promeljive su one promenljive koje predstavljaju uticaj okruenja na kompaniju

    3. Izlazne promenljive mere ekonomske i finansijske performance preduzeda. Izlaz moe biti jedna

    deija modela ili skup delija - statistiki pokazatelji za odreene serije ili vremenska serija.

    Ukoliko su ulazni parametri u posmatranom modelu izlazne promenljive iz nekog drugog modela,

    njihove vrednosti moraju biti unapred odreene. Kada se radi o stohastiim modelima, kao to su

    modeli za analizu rizika, promenljive se modeliraju pomodu raspodele verovatnode, a njihove vrednosti

    se na sluajan nain uzorkuju iz date raspodele.

    Najede greke koje se javljaju u spreadsheet modelima su mehanike greke (pogreni tipovi podataka

    u delijama, pogreno ulanavanje delija, pogreno unesene formule), logike greke (koridenje

    pogrenog algoritma ili matematikog modela se odraava na ceo model, zbog ulanavanja delija) i

    izostavljanje (nisu unete sve promenljive).

  • 12

    3. Pojam i vrste opcija

    Opcije predstavljaju vrstu terminskog ugovora koji njegovom imaocu daje pravo da kupi (proda)

    odreenu robu, hartije od vrednosti ili fjuerse po odreenoj, unapred utvrenoj ceni u okviru

    odreenog vremenskog perioda. Opcija daje pravo ali ne i obavezu da imalac neto uradi. Kupac opcije

    de iskoristiti opciju samo ako je to rentabilno, u protivnom se opcija moe odbaciti, odnosno ne izvrava

    se. Opcije se mogu odnositi na robu, plemenite metale, valute, hartije od vrednosti (akcije i obveznice),

    fjuerse i indekse.

    Svaka opcija podrazumeva postojanje tri uesnika: prodavca opcije, kupca opcije i brokera hartije od

    vrenosti koji pronalazi kupca i prodavca i radi kao agent kako bi transakcija bila izvrena, dobija

    posredniku proviziju.

    Svaka opcija ima tri cene: cenu hartije koja je predmet opcije (fluktuirajuda cena hartije), opcionu

    premiju ili kupovnu cenu (cena koju kupac opcije plada prodavcu) koja fluktuira u zavisnosti od trinih

    uslova, izvrnu cenu (ugovorna cena koja predstavlja cenu po kojoj se od prodavca opcije moe legalno

    zahtevati izvrenje opcije) koja se ne menja tokom veka trajanja opcije.

    Izvrna cena opcije je predmet ugovaranja izmeu kupca i prodavca opcije. Po ovoj ceni prodavac opcije

    mora da proda osnovnu hartiju kupcu opcije, ako je ugovorena kupovna opcija, odnsno po ovoj ceni on

    mora da kupi hartiju od kupca opcije ako je ugovorena prodajna opcija, i to samo onda kada kupac

    opcije iskoristi pravo iz opcije.

    Opcijama se trguje na terminskim berzama efekata, od kojih je najpoznatija ikaka opciona berza.

    Opcije imaju i vrednost koja se rauna tako to se od tekude cene hartije odbije izvrna cena . Trina

    cena hartije moe biti via od vrednosti opcije i tada se govori o premiji. Ukoliko je cena hartije nia od

    izvrne cene, opcija de imati negativnu vrednost, odnosno ukoliko je cena hartije via od izvrne cene,

    opcija de imati pozitivnu vrednost. Shodno tome, kada je vrednost opcije negativna, premija je visoka.

    Ukoliko je vrednost opcije jedanaka nuli, premija je pozitivna i dalje, kada je vrednost opcije ne samo

    pozitivna nego i raste, premija se smanjuje.

    Do prodaje opcije iznad nejne vrednosti, odnosno do smanjenja premije sa porastom cene opcije dolazi

    zbog pekulativnog karaktera opcije, tj. injenice da opcija obezbeuje investitoru vedi stepen leverida

    kada kupuje hartije od vrednosti, pri emu leverid predstavlja finansijsku pekulaciju sredstvima uzetim

    u zajam po fiksnoj kamatnoj stopi, koja omogudava investitorima koji imaju mali iznos sredstava da

    ostvare veliki dobitak za vrlo kratko vreme. Meutim, leverid omogudava i investitorima sa velikim

    portfeljima da prodaju opcije na svoje hartije i zarade vrednost opcija i onda kada cene hartija ostanu

    nepromenjene. Smanjenje efekta leverida i zatita od rizika pri visokoj ceni akcije delimino

    objanjavaju zato se premija smanjuje sa rastom cene akcije.

    Osim visoke zarade, opcije omogudavaju i zatitu ulaganja na tritu akcija kroz tzv. vezanu, odosno

    branu pondu, to znai da se istovremeno kupuju akcije i prodajna opcija na iste akcije, tako da u

  • 13

    sluaju da cena akcije padne, vrednost prdajne opcije raste i deo gubitka se moe pokriti prodajom

    prodajne opcije.

    Na vrednost opcije, pored cene akcije i izvrne cene utiu i vreme do isteka vanosti opcije,

    promenljivost cene utvrene hartije i nerizina stopa.

    to je vreme do isteka vanosti opcije due, veda je i vrednost opcije i njena premija jer je trina cena

    opcije via od vrednosti opcije, i obrnuto. Veda promenljivost cene utie i na porast trine cene akcije, s

    obzirom da imaoci opcije ostvaruju dobitak ako cena hartije raste, ali imaju ogranieni gubitak ako cena

    hartija padne na nulu. Opcija de vredeti vie to je nerizina stopa via, odnosno njena vrednost de se

    smanjivati sa porastom ove stope i u tom sluaju izvrna cena predstavlja obavezu. Tekuda vrednost ove

    obaveze se smanjuje sa povedanjem diskontne stope.

    Jo jedan vaan element opcije je isplata, koja se razlikuje kod kupovnih u odnosu na prodajne opcije.

    U sluaju kupovne opcije, opcija nede vredeti nita i bide odbaena ako je cena hartija nia od utvrene

    izvrne cene, odnosno radide se o tzv. opciji na gubitku, s tim to de ukupan gubitak biti jednak iznosu

    koji je pladen za ugovor o opciji. Meutim, ukoliko je trina cena hartija iznad izvrne cene, opcija de biti

    iskoridena i radide se o tzv. opciji na dobitku, pri emu de veliina dobitka zavisiti od razlike izmeu

    trine cene hartije i izvrne cene po odbitku iznosa koji je pladen za ugovor. Meutim, u sluaju

    prodajne opcije, situacija je drugaija, s obzirom da kada je izvrna cena via od tekude cene hartije

    kupac prodajne opcije moe kupiti hartije po nioj ceni a zatim ih prodati po vioj izvrnoj ceni i tako

    ostvariti dobitak, koji je jednak razlici izmeu cene i iznosa koji je pladen za opciju. Ako bi trina cena

    hartije bila via od izvrne cene kupac opcije ovu ne bi iskoristio i imao bi izdatak u visini pladene cene

    opcionih ugovora. (Arsid, 2003)

    3.1. Vrste opcija

    Postoji veliki broj razliitih vrsta opcija. Takoe, postoje i razliiti kriterijumi za klasifikaciju opcija.

    Prema tome da li kupcu daje pravo na kupovinu ili na prodaju osnovne hartije od vrednosti, opcija moe

    biti:

    1. Kupovna

    2. Prodajna

    3. Kupovna i/ili prodajna

    Kupovna opcija je opcija koja kupcu daje pravo na kupovinu odreene koliine osnovne hartije od

    vrednosti po odreenoj ceni na odreeni dan ili do isteka utvrenog roka. Ovu opciju kupac kupuje onda

    kada oekuje rast cena. Sa druge strane, za prodavca opcije ovo znai obavezu da ako i kadankupac

    iskoristi opciju, ovome po ugovorenoj ceni isporui navedene hartije. Kupovna opcija moe biti:

    pokrivena i nepokrivena.

  • 14

    Pokrivena kupovna opcija postoji onda kada u trenutku prodaje opcije prodavac poseduje osnovnu

    hartiju (zauzima dugu poziciju). Meutim, mogude je da u trenutku prodaje kupovne opcije njen

    prodavac ne poseduje osnovnu hartiju, kad se radi o tzv. nepokrivenoj opciji. Ovde se radi o tzv. prodaji

    na prazno, odnosno o nepokrivenoj poziciji prodavca opcije koja postoji sve dok on ne kupi osnovne

    hartije ili dok ih ne vrati zajmodavcu od koga ih je uzeo na zajam.

    Prodajna opcija je opcija po kojoj kupac ima pravo da proda prodavcu opcije odreenu koliinu osnovnih

    hartija od vrednosti po utvrenoj izvrnoj ceni na utvreni dan ili do isteka utvrenog roka. Prodavac

    opcije je duan da preuzme osnovne hartije od kupca i da mu za njih plati izvrnu cenu. Ova opcija se

    obino kupuje kada se oekuje pad cena osnovne hartije.

    Prodajna i/ili kupovna opcija je opcija po kojoj kupac moe da kupi ili da proda osnovnu hartiju od

    vrednosti po izvrnoj ceni tokom perioda vanosti opcije pod uslovom da ukupna vrednost osnovnih

    hartija ne prelazi vrednost utvrenu ugovorom o opciji. Prodavac opcije je duan da kupi osnovne hartije

    ukoliko kupac iskoristi prodajnu opciju ili da proda osnovne hartije, ukoliko kupac iskoristi kupovnu

    opciju, i to po izvrnoj ceni u periodu vanosti opcje.

    Prema mogudnosti koridenja prava iz opcije, opcija moe biti:

    1. Amerika opcija

    2. Evropska opcija

    Amerika opcija je opcija koja se moe iskoristiti u bil kom trenutku do isteka rka vanosti opcije ili moe

    da ostane neiskoridena do tog roka. S obzirom da se ova opcija moe iskoristiti pre datuma isteka roa

    vanosti, ona je skuplja od evropske opcije. Amerika opcija se naziva jo i opcijom na hartije kojima se

    trguje na berzi, odnosno opcijom koja se nalazi na listingu berze opcija. Prenosive opcie imaju

    standardizovanu izvrnu cenu i datume isteka vanosti, s tim to je najdui rok vanosti devet meseci, a

    datumi isteka vanostgi su dati po kvartalima

    Evropska ocija je opcija koju kupac moe iskoristiti samo na dan isteka utvrenog roka. Prodavac se ovde

    ne izlae riziku da de opcija biti iskoridena u nekom trenutku pre datuma isteka vanosti opcije. Ove

    opcije su jeftinije od amerikih opcija.

    Prema odnosu izvrne i trine cene osnovne hartije, razlikuju se:

    1. Opcija na istom

    2. Opcija na dobitku

    3. Opcija na gubitku

    Opcja na istom je opcija ija je izvrna cena jednaka tekudoj trinoj ceni osnovne hartije od vrednosti.

    Opcija na dobitku predstavlja kupovnu opciju ija je izvrna cena nia od trine cene osnovne hartije

    od vrednosti ili prodajna opcija ija je izvrna cena via od trine cene osnovne hartije.

  • 15

    Opcija na gubitku je kupovna opcija ija je izvrna cena iznad trine cene osnovne hartije ili prodajna

    opcija ija je izvrna cena nia od trine cene osnovne hartije.

    Pored ovih postoje i restriktivne opcije koje se javljaju onda kada je trina cena osnovne hartije na

    zatvaranju prethodnog dana po kupovnoj (prodajnoj) opciji bila ispod (iznad) njene izvrne cene za vie

    od pet poena.

    Postoji i tzv. trostruka opcija koja daje vede pravo kupovine ili prodaje od dvostruke opcije.

    U praksi se javljaju i tzv. dugorone opcije na akcije sa rokom vanosti do tri godine, koje se zbog dugog

    roka smatraju manje rizinim od ostalih opcija jer je potrebno vie vremena da cene akcija ili indeksa na

    akcije dostignu oekivani nivo. Novac koji se nutedi kupovinom ovih opcija se moe investirati i u neto

    drugo, a njihov glavni nedostatak je to cena akcija mora da dostigne oekivani nivo.

    Danas se trguje opcijama na valute, kratkorone i dugorone dravne obveznice, indekse na akcije i

    obveznice, fjuerse i svopove.

    Kupovinom opcija na valute se tite oni koji su mnogo investirali u inostranstvu (vrednost njihovog

    ulaganja zavisi od odnosa domade i drugih valuta) jer im one omogudavaju neutralisanje naglih promena

    u deviznom kursu. Kupovinom opcija sa pravom kupovine strane valute moe se neutralisati gubitak na

    investiciji ukoliko cena strane valute padne. Najede se trguje opcijama na amerike dolare, kanadske

    dolare, britanske funte, evro, japanski jen i vajcarski franak.

    Opcije na kratkorone i dugorone dravne obveznice se nazivaju i opcijama na kamatne stope, a

    znaajne su zato to omogudavaju imaocima obveznica da zatite svoje investicije. Ovim opcijama se

    moe neutralisati gubitak na vrednosti obveznice izmeu datuma kupovine opcije i datuma dospeda

    obveznice. Ukoliko izvrna cena raste a datum isteka vanosti je dalji, i prodajna opcija na obveznice sa

    pravom prodaje po utvrenoj ceni de vredeti vie. Kupovna opcija sa pravom kupovine obveznice de,

    meutim vredeti vie to je izvrna cena nia i to je dali datum isteka vanosti opcije (jer kamatna stopa

    raste a cena obveznice pada).

    Opcije na indekse su prodajne i kupovne opcije ije premije su zasnovane na vrednosti trinog indeksa.

    Pojedini trini indeksi su zasnovani na veoma diversifikovanoj listi akcija (npr. S & P kompozitni indeks),

    dok su drugi indeksi zasnovani na malom broju homogenih hartija i nazivaju se subindeksima ili

    industrisjkim indeksima. Opcje na subindekse se nazivaju subindeksnim opcijama.

    Najtee je koristiti opcije na fjuerse na odreenu robu ili hartije jer je ovaj ugovor najudaljeniji od

    osnovnog predmeta ugovora. Ove opcije imaju karakteristike i opcija i fjuersa. Opcija na fjuerse je

    ugovor koji njegovom imaocu daje pravo, ali ne i obavezu da kupi ili proda fjuers po fiksnoj ceni

    (izvrnoj ceni) do nekog utvrenog isteka vanosti. Opcija za kupovinu fjuersa se naziva kupovnom, dok

    se opcija za prodaju naziva prodajnom ocijom. Njaede koridene opcije na fjuerse su opcije na

    fjuerse obveznica koje imaju standardizovane uslove, koji se odnose na osnovnu hartiju i veliinu

    ugovora, izvrnu cenu, datum isteka vanosti, stil, kotacije premije i pladanje margine. Ove opcije koriste

  • 16

    investitori koji nastoje da se zatite od rizika porasta ili pada kamatne stope kroz kupovinu ili prodaju

    kupovnih ili prodajnih opcija.

    Svop opcije ili opcije na svop predstavljaju ugovor koji kupcu daje pravo ali ne i obavezu da ue u svop

    kamatne stope (valutni ili robni) koji ima utvrenu fiksnu kamatnu stopu (devizni kurs, cenu) na neki

    datum u bududnosti. Kupac svop opcije za ovo pravo mora prodavcu platiti utvrenu premiju. Svop

    opcije su vanberzanski ugovori koje koriste trini uesnici koji nastoje da iskoriste predsnoti svopa

    kamatne stope, ali koji, takoe ele da ostvare korist i od povoljne promene kamatnih stopa. Korisnici

    svop opcija su banke i korporacije, i to u cilju zatite od rizika promene kamatne stope i ostvarenja

    profita od neutraliudih transakcijapekulacijama na tritu svopova.

    Svopcije mogu biti kupovne i prodajne. Kupovne svopcije se nazivaju i svpcijama dunika. One kupcu

    daju pravo da ue u svop pod prethodno utvrenim uslovima kao lice koje de isplatiti fiksnu stopu i primi

    varijabilnu stopu od imaoca osnovnog svopa. Prodavac ove svopcije je obavezan da primi fiksnu stopu na

    zahtev kupca. Imalac de ovu opciju izvriti ako je trina fiksna svop stopa koja preovladava o isteku

    vanosti opcije via od izvrne stope, to mu omogudava da plati niu fiksnu stopu od trine i primi,

    primera radi Libor. Na ovaj nain, kupac se titi od pada kamatnih stopa. Prodajne svopcije se nazivaju i

    svopcijama primaoca, daju kupcu pravo da primi fiksnu kamatnu stopu ppod prethodno utvrenim

    uslovima i plati varijabilnu stopu imaocu osnovnog svopa. Prodavac ove opcije de uz odgovarajudu

    premiju koju mu kupac unapred plada morati da ue u svop, odnosno isplati kupcu fiksnu kamatnu stopu

    na njegov zahtev. Kupac de ovu opciju izvriti samo ako je trina svop stopa nia od izvrne stope o

    isteku vanosti opcije, tj. ako moe dobiti fiksnu stopu koja je via od trine i platiti primera, Libor. Na

    ovaj nain se kupac titi od rasta kamatnih stopa. (Arsid, 2003)

  • 17

    4. Binomni model za odreivanje cene opcija

    Pored Black-Scholes modela, Binomni model za odreivanje cene opcije je najrasprostranjeniji model

    koji ima mnoge prednosti: jednostavan model, koji pored toga to daje uvid u cene opcija, lako se

    programira i adaptira, esto i u prilino komplikovanim cenovnim problemima opcija. Kada ga proirimo

    na vie perioda, Binomni model postaje jedan od najboljih naina vrednovanja hartija od vrednosti kao

    to su opcije ije su isplate kontigent trine cene ostalih sredstava. Binomni model zavisi od koridenja

    cena stanja za izraunavanje vrednosti rizine aktive. Binomni model je intuitivan i lak za

    implementaciju.

    4.1. Dva datuma Binomnog odreivanja cene

    Da bismo ilustrovali koridenje Binomnih modela, ponimo sa slededim, veoma jednostavnim primerom:

    Postoji jedan period i dva datuma; datum 0 - reprezentuje dananji datum, i datum 1 - koji reprezentuje

    godinu dana od sada.

    Postoje dva osnovna sredstva; akcije i obveznice. Takoe postoje i derivativna sredstva, Kupovne opcije

    na akcije.

    Cena akcije danas iznosi $50. Na datum 1 porade za 10% ili de pasti za 3%.

    Kamatna stopa iznosi 6%.

    Kupovna opcija dospeva na datum 1 i ima izvrnu cenu X = $50

    Na slededoj slici demo prikazati ovaj model.

  • 18

    Slika 3: Binomno odreivanje cene opcije u One-Period modelu

    elimo da odredimo cenu Kupovne opcije. Uradidemo to, pokazujudi da postoji kombinacija obveznica i

    akcija koje tano preslikavaju isplatu Kupovnih opcija. Da bi pokazali ovu injenicu, koristidemo neke

    osnovne linearne algebre; pretpostavimo da su A udeli u akcijama i B obveznice takve da

    55A + 1.06B = 5

    48.5A + 1.06B = 0

    Ovaj sistem jednaina reidemo tako da dobijemo:

    A = 5.4855

    5

    = 0.7692

    B = 06.1

    5.480 A= - 35.1959

    Tako kupovina 0.77 udela nekih akcija i zaduivanje od $35.20 uz 6% za jedan period de doneti $5 ako

    cena akcije poraste i $0 ako cena akcija padne isplata Kupovnih opcija. Dalje, sledi da cena opcije mora

    biti jednaka trokovima preslikavanja njene isplate, to jest,

    Cena Kupovne opcije = 0.7692$50 $35.1959 = $3.2656

    Ova logika se naziva Cena po arbitrai. Ako dva sredstva, ili dva seta sredstava (u naem sluaju

    Kupovna opcija i portfolio od 0.77 akcija i -$35.20 obveznica) imaju iste isplate, ona moraju imati istu

    trinu cenu.

  • 19

    Slika 4: Odreivanje cene opcije kombinacijom akcija i obveznica

    4.2. Korienje Cena stanja za utvrivanje cena opcija

    Postoji i jednostavniji (optiji) nain da se rei ovaj problem. Gledno od danas, postoje dve mogudnosti

    za slededi period: cena akcije ide ili gore ili dole. Razmislite o trinom odreivanju cene qU za $1 u

    stanju rasta i qD za $1 u sanju pada. Onda cene i obveznica i akcija treba da se odrede koridenjem ovih

    Cena stanja:

    qU * R + qD * R = 1

    Cene stanja su stoga ilustracija linearnog principa odreivanja cena:

    Ako cena akcije u jednom period moe da se krede ka gore sa faktorom U i ka dole sa faktorom R, i ako je

    1 + kamatna stopa za jedan period R, onda de se cena bilo kojeg drugog sredstva odrediti

    diskontovanjem njegove zarade(isplate) , u stanju rasta sa qU, a u stanju pada sa qD.

    Reavanjem prethodne dve jednaine dobijamo da:

    qU = )( DUR

    DR

    , qD =

    )( DUR

    RU

  • 20

    Slika 5: Izvoenje Cena stanja

    U redovima 11 i 12 utvrujemo da Cene stanja zaista vradaju kamatnu stopu i cenu akcija.

    Sada moemo Cene stanja da koristimo za odreivanje cena Kupovnih i Prodajnih opcija, i takoe da

    utvrdimo Prodajno Kupovnu jednakost. Kupovna i Prodajna opcije treba da budu po ceni:

    C = qU max (S*U X, 0) + qD max (S*D X, 0)

    P = qU max (X S*U, 0) + qD max (X S*D, 0)

    Ili, ako odreujemo cenu primenom prodajno kupovne jednakosti:

    P = C + PV(X) - S

    Ovo demo predstaviti na slededo slici:

  • 21

    Slika 6: Primena Binomnog modela za odreivanje cene opcija, pomodu Cena stanja, u modelu

    Jedan period-dva datuma

    Formule koje koristimo (sa S = 50, X = 50, U = 1.10, D = 0.97, R = 1.06) su

    C = qU max (S*U X, 0) + qD max (S*D X, 0) = 0.6531*5 + 0.2903*0 = 3.2656

    za kupovne opcije, i

    P = qU max (X S*U, 0) + qD max (X S*D, 0) = 0.6531*max (50 55,0) + 0.2903*max (50-48.5,0) =

    0.4354 za prodajne.

    Po teoriji prodajno kupovne jednakosti:

    P + S = 0.4354 + 50 = C + R

    X = 3.27 +

    06.1

    50.

  • 22

    4.3. Korienje Cena stanja ili Rizik neutralnih cena za utvrivanje cena

    opcija?

    Mnoenjem Cene stanja sa 1 + kamatna stopa R dobijamo Rizik-Neutralnu cenu: U = qUR,

    D = qDR. Rizik neutralne cene izgledaju kao verovatnoda distribucije stanja, jer je zbir 1:

    U + D = qUR + qDR = )( DUR

    DR

    R +

    )( DUR

    RU

    R = 1

    Osim toga, postoji bitna jednakost cena po Rizik neutralnim cenama i Cenama stanjama.

    Pretpostavimo da sredstvo ima zavisnu isplatu XU u stanju rasta i XD u stanju pada u okviru Modela Dva

    datuma. Cena sredstva u datumu 0, koristedi Cene stanja je qUXU + qDXD, a koristedi Rizik neutralne

    cene, cena sredstva je diskontovana oekivana isplata, gde se oekivanje obraunava koristedi Rizik

    neutralne cene, kao da su one stvarno stanje verovatnode:

    R

    XX DDUU = r

    ojcenikneutrastvaporizisplatasredoekivana

    1

    ln= qUXU + qDXD

    Ova dva prorauna su naravno jednaka. Neki autori preferiraju Cene stanja, ali postoje mnogi istraivai

    koji vie koriste pseudo vervatnode Rizik-neutralne cena, a onda diskontuju oekivane isplate.

    Ekvivalencija odreivanja cena po Cenama stanja i Rizik Neutralnim cenama

    XU

    Odreivanje cena po Cenama stanja qU*XU + qD*XD

    XD

    XU

    Odreivanje cena po Rizik-Neutralnim cenama (U*XU + D*XD)/R

    XD

    Odnos izmeu Rizik-Neutralnih i Cena stanja: U = qU * R, D = qD * R

  • 23

    Slika 7: Donoenje odluke o upotrebi Rizik-neutralne ili Cene stanja

    4.4. Multiperiod Binomnog modela

    Binomni model moemo da proirimo na vie od jednog perioda. Uzmimo, na primer, u dva perioda (tri

    datuma), binomni model koji de imati sledede karakteristike:

    U svakom periodu cena akcija raste za 10%, ili pada za 3% od one koja je bila u prethodnom periodu.

    Dakle, U = 1.10, a D = 0.97.

    U svakom periodu kamatna stopa je 6%, tako da R = 1.06.

    Poto su U, D i R isti u svakom periodu,

    qU = )( DUR

    DR

    = 0.6531, qD =

    )( DUR

    RU

    = 0.2903

    Sada moemo da koristimo Cene stanja da bi utvrdili cenu Kupovnih opcija na akcije nakon dva perioda.

    Kao i u prethodnom sluaju, jednog perioda, i ovde je poetna cena akcije $50, a izvrna cena Kupovne

    opcije je X = 50. Ove pretpostavke daju slededu sliku:

  • 24

    Cena akcija Cena obveznica

    60.5000 55.0000 50.0000 53.3500 48.5000 47.0450

    1.1236 1.0600 1.00 1.1236 1.0600 1.1236

    Datum 0 Datum 1 Datum 2

    Cena Kupovnih opcija

    10.5000 7.8302 5.7492 3.3500 2.1880 0.0000

    Kako je cena Kupovne opcije od 5.7492 utvrena? Da bi se ona utvrdila krenudemo od drugog perioda:

    Na datum 2: Na kraju dva perioda cena akcije je ili $60.50 (to odraava dva porasta cene), $53.35 (jedan

    rast i jedan pad cene), ili $47.05 (dva pada cene).

    Imajudi u vidu izvrnu cenu od X = 50, isplata opcije u drugom periodu de iznositi ili $10.50, $3.35, ili $0.

    Na datum 1: Postoje dve mogudnosti: ili smo postigli stanje rasta, u kom sluaju je cena akcije $55, a

    opcija de se u narednom periodu isplatiti $10.5 ili $3.35:

    10.5000

    ???

    3.3500

    Koristimo Cenu stanja od qU = 0.6531, qD = 0.2903 da bismo odredili cenu opcije u ovom stanju:

    Cena opcije u stanju rasta, na datum 1 = 0.653110.50 + 0.29033.35 = 7.8302

    Alternativna mogudnost je da smo u stanju pada u period 1:

    3.3500

    ???

    0.0000

    Koristedi iste Cene stanja ( koje izmeu ostalog zavise samo od kretanja cena akcija gore ili dole, i od

    kamatne stope), dobijamo:

    Cena opcije u stanju pada, na datum 1 = 0.65313.35 + 0.29030 = 2.1880

  • 25

    Na datum 0: Idudi unazad na ovaj nain dobijamo slededu sliku:

    10.5000

    7.8302

    ??? 3.3500

    2.1880

    0.0000

    Dakle, u periodu 0 kupac opcije ima sigurnost da de opcija da vredi $7.83, ukoliko cena osnovne akcije

    ostvari rast, i $2.19 ukoliko cena akcija ostvari pad. Ovde opet moemo da koristimo Cene stanja da

    bismo utvrdili cenu opcije:

    Cena opcije na datum 0 = 0.65317.830 + 0.29032.188 = 5.749

    Slika 8: Binomno odreivanje cene opcije pomodu Cena stanja, u sluaju modela Dva perioda-tri

    datuma

  • 26

    4.5. 1. Proirenje Binomnog modela za utvrivanja cena za vie perioda

    Logiku odreivanja cena koju smo gore primenili moemo proiriti i koristiti za vie perioda. U narednom

    primeru du pomodu Excel a grafiki prikazati Model pet datuma koristedi iste rastude i opadajude

    parametre kao u prethodnom primeru:

    Cena akcije

    73.2050

    60.5500

    60.5000 64.5535

    55.0000 58.6850

    50.0000 53.3500 56.9245

    48.5000 51.7495

    47.0450 50.1970

    45.6337

    44.2646

    Cena obveznice

    1.2625

    1.1910

    1.1236 1.2625

    1.0600 1.1910

    1.0000 1.1236 1.2625

    1.0600 1.1910

    1.1236 1.2625

    1.1910

    1.2625

  • 27

    Kupovna cena

    23.2050

    19.3802

    16.0002 14.5535

    13.0190 11.5152

    10.4360 8.8502 6.9245

    6.6593 4.5797

    3.0284 0.1970

    0.1287

    0.0000

    Datum 0 Datum 1 Datum 2 Datum 3 Datum 4

    Da li se stvarno mora idi unazad da bi se utvrdila cena opcija?

    Odgovor je ne. Nije neophodno da se cene Kupovnih opcija utvruju unazad, za svaki vor od

    poslednjeg datuma, sve dok su Kupovne opcije Evropske, dok je kod Amerikih opcija, koridenje

    principa unazad od izuzetnog znaaja. Kod Kupovnih opcija je dovoljno utvrditi vrednost isplate za

    svaki datum putem Cena stanja, pod uslovom da se pravilno izrauna broj putanja za svaki vor.

    Ovu tvrdnju du prikazati na slededoj slici:

  • 28

    Slika 9: Binomno odreivanje cene opcije pomodu Cene stanja, u sluaju modela etiri perioda-

    pet datuma

    Da bi objasnili gornju sliku razmotridemo slededa pitanja:

    1. Kako se krajnja isplata opcije ostvarila?

    2. Koliko rastudih koraka su akcije ostvarile, i kolko opadajudih?

    3. Kolika je cena isplate po dolaru u odreenom stanju?

    4. Koliko je putanja sa istom krajnjom isplatom?

    5. Koja je vrednost odreene krajnje isplate na datum 0?

    6. Kolika je vrednost opcije na datum 0?

    Odgovori:

    Cena stanja = qU#up stepsqD#down steps

    Odgovor je dao Binomni koeficijent (Broj perioda nad Broj rastudih koraka)

    Odgovor je proizvod isplate, cene i i broja putanja.

    Zbir vrednosti svake isplate.

    Da rezimiramo:

    Cena Evropskih Kupovnih opcija se u Binomnom modelu , sa n perioda dobija na slededi nain:

    Kupovna cena =

    q

    iUq

    nDmax (S * U

    i Dn-i X,0)

    Prodajna cena = {

    q

    iUq

    n-iDmax (X S * U

    iDn-i,0) Direktno odreivanje cene

  • 29

    Kupovna cena + nR

    X- S Koridenjem Prodajno-Kupovne jednakosti

    4.6. Odreivanje cena Amerikih opcija korienjem Binomnog modela

    Binomni model moemo da koristimo za odreivanje cena Amerikih opcija, isto kao i kod odreivanja

    cena Evropskih opcija. Ponovo demo razmotriti istu osnovu modela, u kojoj je Up = 1.10, Down = 0.97, R

    = 1.06, S = 50, X = 50. Ispitademo verziju modela Tri datuma. Obrazac isplate akcija i obveznica je

    prethodno dat, ostaje nam da razmotrimo obrazac isplate Prodajne opcija sa X = 50. Referencirademo

    moguda stanja koristedi sledede oznake:

    Oznake stanja

    UU

    U

    0 UD ili DU

    D

    DD

    Isplate Prodajnih opcija na datum 3

    Ovde su vredosti akcija i isplate Prodajnih opcija na datum 3:

    Cena akcije Isplate Amerikih Prodajnih opcija

    60.5000 55.0000 50.0000 53.3500 48.5000 47.0450

    0.0000 ???? ???? 0.0000 ???? 2.9550

    Na datum 2 imalac Amerike Prodajne opcije moe da izabere da li de da zadri ili izvri opciju. Sada

    imamo slededu funkciju vrednosti:

    Prodajna vrednost na datum 2, stanje U

    =max{

  • 30

    Slino vai i za vrednost Prodajnih opcija u stanju D, na datum 2. Kao rezultat dobijamo sledede drvo:

    Isplate Amerikih Prodajnih opcija

    0.0000

    0.0000

    ???? 0.0000

    1.5000

    2.9550

    U nastavku du dati objanjenje:

    U stanju U, Prodajna opcija je bezvredna. Kada je cena akcije $55,neisplativo je izvriti opciju pre

    roka dospeda obzirom da je max( X SU, 0 ) = max( 50 55, 0 ) = 0. Meutim, poto bududa

    vrednost isplata Prodajne opcije u stanju U je 0, zavisna od stanja, sadanja vrednost ovih

    bududih isplata je takoe 0.

    U stanju D, imalac Prodajne opcije dobija max( 50 48.5, 0 ) = 1.5, ako izvri Prodajnu opciju,

    meutim ukoliko je ne ostvari, njena trina vrednost je zavisna od stanja vrednost bududih

    isplata:

    qD 0 + qD 2.96 = 0.65310 + 0.29032.95 = 0.8578

    Jasno je da je bolje izvriti Prodajnu opciju u ovom stanju, nego je ostaviti u njemu.

    Na datum 0, funkcija vrednosti je slina:

    Prodajna vrednostna datum 0 =

    max{

    U nastavku je tabela:

  • 31

    Slika 10: Odreivanje cene Amerikih kupovnih opcija u modelu Dva-perioda

    4.7. Korienje Binomnog modela za utvrivanje cena Nestandardnih opcija

    Binomni model moemo da koristimo i za odreivanje cena Nestandardnih opcija. Razmotridemo slededi

    primer:

    Pretpostavidemo da posedujete opciju da kupite udele(akcije) kompanije. Opcija se moe ostvariti pre

    roka dospeda, ali cena izvrenja opcije varira u toku vremena u toku koga ste izabrali da ostvarite opciju.

    Opcija ima sledede uslove:

    Postoji n mogudih datuma izvrenja opcije (tj. Opcija se moe izvriti-iskoristiti samo na ove

    datume)

    Izvrenje opcije na datum t iskljuuje mogudnost izvrenja opcije na sve datume s > t. Meutim,

    ukoliko ne iskoristite opciju na datum s, i dalje je moete izvriti na datum t > s.

    Izvrna cena opcije na datum t je Xt. Drugim reima, izvrna cena opcije moe varirati tokom

    vremena.

  • 32

    elimo da vrednujemo ove opcije koristedi Binomni okvir. Da bismo to uradili, uoavamo da su u osnovi

    ovo u stvari Amerike opcije sa tri zasebne cene izvrenja. Ovaj problem demo predstaviti u narednoj

    tabeli, koristedi logiku vrednovanja Amerikih opcija koju sam prethodno objasnila u poglavlju 4.6. :

    Slika 11: Prikaz vremenski zavisne, izvrne cene opcije

    Delije od B15 do H21 u gornjoj tabeli opisuju cene akcija tokom vremena, koje prate Binomni proces sa

    Up = 1.10 i Down = 0.95 (delije B3 i B4).

    Kao to je i uobiajeno za Amerike opcije, u svakom voru stabla razmatramo da li je vrednije

    (isplatljivije) opciju izvriti ili zadrati. Imajte na umu da na ovoj slici izvrna cena varira vremenom, tako

    da izvrna cena na datum 3 je E5 = 112, na datum 2 je E4 = 105 i na datum 1 je E3 = 100. Kao to

    moemo videti, vrenost Amerike opcije je 8.368, delija B28. (PROCTOR, 2010)

  • 33

    5. Black Scholes model za utvrivanje cene opcija

    U lanku koji je objavljen 1973., Fisher Black i Myron Schols su predstavili formulu za izraunavanje cene

    Evropskih Kupovnih i Prodajnih opcija na akcije na koje se ne plada dividenda. Ovaj njihov model je

    izuzetno poznat u modernim finansijama. Black Scholes formula je relativno jednostavna za koridenje,

    a esto je najadekvatnija aproksimacija cene komplikovanijih opcija.

    U nastavku du vam predstaviti razvoj ovog modela; to zahteva poznavanje stohastikih procesa i

    znaajnih matematikih ulaganja. U nastavku du prikazati mehaniku modela i kako se sprovodi u Excelu.

    Takoe du prikazati nekoliko primera upotrebe Black Scholes modela u vrednovanju strukturirane

    imovine.

    Black Scholes formula za utvrivanje cena opcija je jedna od najmodnijih inovacija u oblasti finansija.

    Izuzetno je iroka upotreba ove formule, koristi se sa jedne strane za utvrivanje cena opcija, a sa druge

    strane kao konceptualni okvir za analizu kompleksnih hartija od vrednosti.

    Razmotrimo akcije ija cena ima lognormalnu raspodelu. Black Scholes model koristi sldedu formulu za

    utvrivanje cene Evropskih Kupovnih opcija na akcije:

    C = SN(d1) XerTN(d2), gde d1 =

    T

    TrXS

    )2/()/ln( 2

    d2 = d1 T

    Ovde C oznaava cenu Kupovne opcije, S je cena osnovne akcije (hartije), X je izvrna cena Kupovne

    opcije, T je vreme do dospeda opcije, r je kamatna stopa, i je standardna devijacija logaritma prinosa

    na akcije. N () oznaava vrednost standardne normalne raspodele. Pretpostavlja se da se dividenda na

    akcije nede isplatiti pre datuma T. Prema Prodajnokupovnoj teoremi jednakosti, Prodajne opcije na

    iste akcije, sa istim datumom izvrenja T i cenom izvrenja X de imati cenu P = C S + Xe-rT. Zamenom C u

    ovoj jednaini i ukoliko uradimo neke algebra dobijamo Black Scholes formula za izraunavanje cene

    Evropskih Prodajnih opcija:

    P = Xe-rT N(d2) SN(- d1)

    Numeriki je dokazano u poglavlju o Binomnom modelu, da se Black Scholes formula poklapa sa

    formulom Binomnog modela za odreivanje cene opcija, kada se duina tipinog perioda pribliava nuli,

    rastuda i opadajuda kretanja u Binomnom modelu konvergiraju ka lognormalnom procesu cene i

    struktura kamatne stope je ravna.

  • 34

    5.1. Implementacija Black Scholes formule u Excel tabeli

    Black Scholes formulu za odreivanje cena Kupovnih i Prodajnih opcija je vrlo lako sprovesti u Excel

    tabeli. Slededi primer pokazuje kako da se izrauna cena Kupovnih opcija na akcije ija je trenutna cena S

    = 50, kada je izvrna cena opcije X = 45, kamatna stopa na godinjem nivou r = 4%, i = 30%. Opcija ima

    T = 0.75 godina do dospeda opcije. Pretpostavljamo da su sva tri parametra, T, r i na godinjem nivou.

    Slika 12: Odreivanje cene opcije pomodu Black-Scholes formule

    U tabeli je cena Prodajne opcije izraunata dva puta: u deliji B15 koridenjem Prodajna-Kupovna

    jednakosti, a u deliji B16 koridenjemdirektne Black-Scholes formule.

    Excel moemo da iskoristimo da bi sproveli i Analizu osetljivosti. Prikazadu kako sa promenom cene

    akcije S varira i Black-Scholes cena Kupovna opcije u poreenju sa sutinskom (osnovnom) vrednosti =

    Max (S X, 0).

  • 35

    Slika 13: Black-Scholes cena VS Sutinska vrednost opcije

    5.2. Izraunavanje podrazumevane nepredvidljivosti (nestabilnosti)

    Black-Scholes formula zavisi od pet parametara: Cene akcije S, cena izvrenja opcije X, vreme do dospeda

    opcije T, kamatne stope r, standardne devijacije prinosa na akcije osnovnih opcija (Sigma). etiri prva

    parametra su jasni, meutim, peti parameter je problematian. Postoje dva uobiajena naina za

    izraunavanje :

    moe da se izrauna na osnovu istorijskih prinosa na akcije

    moe da se izrauna na osnovu podrazumevane nepredvidljivosti akcija

    5.2.1. Sigma istorijskih prinosa

    Na narednoj slici su prikazane cene opcija na Nasdaq index QQQQ ,28. Jula 2006.

  • 36

    Slika 14: Cene opcija na Nasdaq index QQQQ

    Index cena opcija

    Istorijske cene i rezultati istorijskih nestabilnosti su prikazani u slededoj tabeli:

  • 37

    Slika 15: QQQQ istorijske cene

    Na osnovu dvomesenih dnevnih podataka, na godinjem nivou QQQQ sigma iznosi 21.51%. Imajte na

    umu da se rezultat zasniva na pretpostavci o 250 trgovakih dana godinje, mnogi koriste i 365 dana, to

    naravno daje vedu .

  • 38

    Slika 16: Odreivanje cena QQQQ opcija, koridenje istorijske nepredvidljivosti

    U poreenju sa stvarnim cenama, ova slika ukazuje na to, da Istorijske nepredvidljivosti(nestabilnosti)

    donekle deklariu nestabilnosti u kojoj opcije imaju stvarnu cenu. Meutim, nije jasno koji su korektni

    istorijski podaci. Ako, na primer, koristimo dnevne podatke za dve godine da bi utvrdli Istorijsku

    nestabilnost za QQQQ, dolazimo do mnogo nieg broja:

  • 39

    Slika 17: QQQQ Istorijske cene

    5.2.2. Podrazumevana nepredvidljivost ( nestabilnost)

    Nepredvidljivost (nestabilnost) koja implicira ignorie istoriju; umesgto toga ona odreuje opcije na

    osnovu stvarne cene opcije. Dok je istorijska nestabilnost u stvari unazad posmatrana nestabilnost,

    podrazumevana nepedvidljivost(nestabilnost) obuhvata dalekovidne procene.

    Da bi procenili podrazumevanu nepredvidljivost za Avgust 2006, QQQQ Kupovna opcija na istom,

    potrebno je reiti Black-Scholes formula za (Sigmu) koja daje trenutnu trinu cenu:

    Slika 18: Podrazumevana nepredvidljivost za Avgust 2006 QQQQ opcije

  • 40

    Podrazumevana nestabilnost je 17.96% . To daje trinu cenu Kupovne opcije od $0.75 (to moemo

    videti u deliji B15) i trinu cenu Prodajne opcije od $0.55 (delija B16). Problem je reen koridenjem

    Solvera:

    Slika 19: Koridenje Solvera u izraunavanja podrazumevane nepredvidljivosti

    5.3. Korekcija Black-Scholes modela za dividende

    Black-Scholes formula podrazumeva da je osnovna sigurnost za opcije da se ne ispladuje nikakva

    dividenda pre datuma izvrenja T. U nekim sluajevima je lako napraviti korekciju modela za dividende.

    U ovom delu du predstaviti takve dve korekcije: Prvo demo sagledati odreivanje cena opcija kada su

    budude dividende poznate sa sigurnodu, a onda ispitati odreivanje cena opcija kada je osnovna

    sigurnost kontinuirano ispladivanje dividendi.

    5.3.1. Poznata dividenda koja se plaa pre isteka opcije (prestanka vaenja)

    esto se deava da je bududa dividenda na akcije poznata u vreme kada se trguje opcijama. To je

    najedi slulaj onda kada je dividenda ved najavljena(saoptena), ali takoe moe da se desi jer se na

    mnoge akcije pladaju prilino redovne i relativno nefleksibilne dividende. U ovom sluaju, cena opcija ne

  • 41

    bi trebala da se zasniva na trenutnoj ceni akcije S, ved na ceni akcije umanjenoj za sadanju vrednost

    dividende ili oekivanih dividendi pre datuma isteka opcije T.

    U nastavku du prikazati primer:

    Coca-Cola (simbol za akcije KO) plada kvartalno dividende, u Martu, Junu, Septmbru i Novembru svake

    godine. Dividende izgledaju prilino stabilno na datum 28. Jul 2006., poslednje dve dividende su bile

    $0.31 po akciji.

    Izraunavanje podrazumevane nestabilnosti za Januar 2007. Kupovne i Prodajne opcije na Coca-Cola

    akcije pokazuje da uzimanje u obzir oekivanih dividendi dovodi do znaajne razlike u cenama. Takoe,

    moemo da zakljuimo na osnovu blizine cena koje uzimaju u obzir dividende nasuprot rastojanja

    izmeu cena koje ne uzimaju u obzir dividende, da su prve tane.

    Period 0 Period t, isplata

    dividende

    Period T, vreme

    isteka opcije

    Cena akcije = S Div max[ST-X,0]

    Cena akcije PV (div) = S

    Div*exp[-rt]

  • 42

    Slika 20: Odreivanju cena kupovnih i prodajnih opcija na Coca-Cola akcije

    5.3.2. Korekcije za kontinuirane isplate dividendi: Mertonov model

    U ovom poglavlju du predstaviti Merton model za odreivanje cena opcija na akcije na koje se

    kontinuirano pladaju dividende. Kontinuirane dividende mogu da izgledaju kao udna pretpostavka. Ali

    korpa akcija kao to je S & P 500 indeks ili Dow Jones 30 se najbolje moe aproksimirati pretpostavkom

    o kontinuiranoj isplati dividendi, obzirom da postoji mnogo akcija i obzirom da komponente indeksa

    manje ili vie ispladuju svoje dividende tokom godine.

    Pod pretpostavkom da imamo kontinuirani prinos od dividendi k, Merton je predstavio slededu formulu

    za izraunavanje cena Kupovnih opcija:

    C = SekTN(d1) XerTN(d2) gde,

    d1 = T

    TkrXS

    )2/()/ln( 2

    d2 = d1 - T

  • 43

    Ovaj model se koristi u narednoj tabeli za utvrivanje cene fonda kojim se trguje, koji prati S & P 500

    indeks:

    Slika 21: Mertonov model za utvrivanje cena opcija

    Mertonov model se esto koristi za utvrivanje cena Valutnih opcija. Pretpostavimo da uzmemo opciju

    na evro. Opcija odreuje kurs dolara za evro ( u slededem primeru Kupovna opcija nam omogudava da

    kupimo 10.000 evra u 0.0575 godina, po kursu $1.285 za evro). Osnovno sredstvo ove opcije je

    bezbednosna kamatna stopa koja se plada u evrima sa kamatnom stopom r.

    Slika 22: Odreivanje cene Valutnih opcija

  • 44

    5.4. Korienje Black-Scholes formule za utvrivanje cene Struktuiranih

    hartija

    Strukturirane hartija predstavlja argonski izraz za harije od vrednosti koje ukljuuju kombinaciju

    osobina akcija, opcija i obveznica.

    5.4.1. Jednostavne struktuirane hartije: Zatita glavnice plus uee u pozitivnim trinim

    kretanjima

    Jednostavne i popularne struktuirane ponude garantuju povradaj investitorove glavnice plus neka ueda

    u pozitivnim trinim kretanjima. Evo primera: Homside banka nudi svojim klijentima sledede Zatita

    glavnice, potencijal za rast hartije. (PPUP)

    Poetno ulaganje u hartiju je $1,000.

    Kamata se ne plada na ove hartije.

    Za pet godina PPUP hartija de obezbediti povradaj od $1,000, plus 50% od povedanja indeksa S &

    P 500. Oznaavanje cene indeksa kao S0 danas, i kao St za pet godina, povradaj na PPUP se moe

    prikazati kao:

    $1,000 [

    ]

    Da bismo analizirali PPUP, prvo demo da prepiemo isplatu o dospedu kao:

    $1,000 [

    ] = $1,000 + $1,000 *

    0

    %50

    S* max (St S0,0)

    Povradaj na bezkuponske obveznice Povradaj na Kupovne opcije na istom

    Ovo pokazuje da se povradaj na PPUP hartije sastoji od dva dela:

    1. $1,000 povradaja glavnice. Obzirom da ne postoji kamata koja se plada na ovu glavnicu, njena

    vrednost danas je sadanja vrednost povradaja isplate sa nerizinom kamatnom stopom, $1,000

    * e-rT, gde je r kamatna stopa i T = 5 je vreme dospeda PPUP.

    2. $1,000 * 0

    %50

    Sputa dananja vrednost Kupovne opcijena istom na S & P 500.

    Moemo da koristimo slededu tabelu da bismo odredili cenu ove hartije:

  • 45

    Slika 23: Analiza jednostavno struktuiranog proizvoda

    Vrednost struktuirane hartije je kao to vidimo iz tabele $941.32. Ova vrednost ima dve komponente:

    1. Sadanja vrednost dela obveznica na PPUP je $778.80.

    2. Vrednost od $1,000 * 950

    %50 Kupovna opcija na istom na S & P je $162.52.

    Imajudi u vidu parametre u delijama od B2 do B7, PPUP je precenjena prodaje se za $1,000, dok bi

    njena trina vrednost trebala da bude $941.32. Drugi nain razmiljanja o struktuiranim hartijama je da

    se izrauna njihova podrazumevana nestabilnost: Koja vrednost sp de dati trinu vrednost PPUP od

    $1,000? GoalSek ili Solver mogu da ree ovaj problem:

    Slika 24: Analiza jednostavno stuktuiranog proizvoda

  • 46

    5.4.2. Korienje Black Scholes formule za komplikovanije struktiuirane hartije

    Pretpostavimo da elite da kreirate hartiju sa slededim modelom isplate:

    Strategija isplate

    X1

    X1 X2 St

    Model isplate se povedava (dolar po dolar) kao to se cena o roku dospeda osnovnih sredstava povedava

    izmeu 0 ST X1. Izmeu X1 i X2, model isplate je ravan, za vrednosti kada je X2 ST, isplata se ponovo

    povedava dolar po dolar sa cenom osnovnih sredstava. Matematika formula za ovaj model isplate:

    X1 max(X1 ST, 0) +max(ST X2, 0)

    Da bi dokazali da ova formula stvara grafik,

    X1 max(X1 ST, 0) +max(ST X2, 0) =

    {

    1 1 T T T 1

    1 1 T 2

    1 T 2 2 T

    Isplata na Prodajne opcije Isplata Kupovnih opcija

  • 47

    Dalje du predstaviti malo komplikovaniji model isplate:

    Y

    X1 X2

    Poetni deo isplate ima nagib Y/X1, drugi vedi deo modela isplate ima nagib Y/X2. Ovaj model isplate je

    kreiran pomodu sledede formule:

    Y - 1X

    Y max (X1 ST, 0) +

    2X

    Y max (ST X2, 0)

    Isplata 1X

    Y Prodajnih opcija Ispalata

    2X

    YKupovnih opcija

    Da bi dokazali da je ovo zaista isplata opcija,

    Y - 1X

    Y max (X1 ST, 0) +

    2X

    Y max (ST X2, 0) =

    Isplata 1X

    Y Prodajnih opcija Ispalata

    2X

    YKupovnih opcija =

    =

    {

    1X

    Y( 1 T ) TS

    X

    Y

    1

    T 1

    1 T 2

    2X

    Y( T 2 )

    2X

    Y T 2 T

  • 48

    Kao primer za ovu vrstu isplate struktuiranih hartija, naredna slika prikazuje tabelu za struktuirane

    hartije izdate od strane ABN-AMRO banke . Isplata na ove Airbag hartije zavisi od vrednosti StoXX50

    indeksa Evropskih akcija. Dalje demo predstaviti detalje:

    Datum izdavanja: 24. Mart 2003

    Datum dospeda: 24. Mart 2008

    Cena: 1,020

    Isplata na datum dospeda:

    Isplata o roku dospeda:

    =

    {

    (

    pocetnaStoxx

    odospecuStoxx

    50

    50)

    (pocetnaStoxx

    odospecuStoxx

    50

    50)

    Prepoznajemo da je ova hartija kao hartija iju smo isplatu prethodno objasnili i koja izgleda kao :

    Y - 1X

    Y max (X1 ST, 0) +

    2X

    Y max (ST X2, 0)

    Isplata obveznice 1X

    YProdajne opcije sa

    2X

    Ykupljena Kupovna opcija sa cenom izvrenja X2

    cenom izvrenja X1

    gde je X1 = 1,618.50, X2 = 2,158, i Y = 1,000.

    U nastavku demo Excel-u prikazati isplatu. Delija B7 prikazuje definiciju isplate datu od strane Airbag

    akcionara(izdavaoca) , i delija C8 prikazuje isplatu opcije o dospedu definisanu u prethodnim formulama.

    Podaci u delijama od A13 do B29 pokazuju da su ove dve definicije jednake:

  • 49

    Slika 25: ABN-AMRO list za njegov Euro Stoxx50 Airbag hartija

  • 50

    Slika 26: ABN-AMRO AIRBAG

    Da bi videli kako se odreuju cene Airbag hartija, koristidemo Black-Scholes model i utvrditi Stoxx50 nestabilnost koja proizilazi iz Airbag cena:

  • 51

    Slika 27: Odreivanje cene ABN-AIRBAG hartija, utvrivanje podrazumevane nestabilnosti

    Airbag hartiju su prilino stabilne, njihova cena ne varira vise od 10% za irok spektar . (PROCTOR, 2010)

  • 52

    6. MONTE KARLO METOD ZA UTVRIVANJE CENA OPCIJA

    Monte Karlo metode su eksperimentalne tehnike za utvrivanje numerike vrednosti funkcije.

    Monte Karlo metode predstavljaju spektar sluajnih (nasuminih) simulacija,koje se koriste za

    utvrivanje vrednosti parametara. Monte Karlo metoda ima svoje korene u fizici, gde se esto koristi za

    utvrivanje vrednosti modela za koje ne postoji analitiko reenje. Upotreba Monte Karlo metode u

    finansijama je slina: Monte Karlo koristi simulaciju da utvrdi cenu sredstava ije cene ne moemo lako

    utvrditi analitikim putem. Ukratko ukoliko ne postoji formula za utvrivanje vrednosti imovine, moda

    moemo utvrditi njenu vrednost simulacijom.

    Jasno je da kategorija opcija za koje ne postoj analitiko reenje ne ukljuuje obine - vanila evropske

    kupovne i prodajne opcije, iju cenu moemo utvrditi koridenjem Black Scholes metode. Ipak, mnoge

    opcije su komplikovanije od ovih.

    Generalno, ovu metodu treba izbegavati kada postoji jo jedan, zatvoren oblik, nain utvrivanja

    vrednosti. U sluajevima kada ne postoji takva metoda moete koristiti Monte Karlo za aproksimaciju

    vrednosti.

    U ovom poglavlju du prikazati kako se utvruje cena Azijskih opcija i Opcije sa barijerom. Azijske opcije

    imaju isplatu koja zavisi od prosene cene osnovng sredstva za period pre roka dospeda opcije, a isplata

    Opcije sa barijerom zavisi od osnovne cene koja dostie odreeni nivo u nekom trenutku pre roka

    dospeda.

    Obe, i Azijske i Barrier opcije su opcije zavisne od putanje opcije ija cena ne zavisi samo od

    terminalne (krajnje) cene sredstava, ved i od putanje cena kojom je dostignuta krajnja cena. Generalno,

    opcije zavisne od putanje nemaju analitiko reenje za utvrivanje cena. Monte Karlo nam obezbeuje

    zgodan, numeriki alat za utvrivanje cena ovakvih opcija.

    Utvrivanje cena Monte Karlo metodom zavisi od simulacije cenovne putanje osnovnog sredstva.

    6.1. Odreivanje cena Obinih-vanila, kupovnih opcija korienjem Monte

    Karlo metoda

    Sa jedne strane, koridenje Monte Karlo metode za ove oopcije bi predstavljao veliki gubitak vremena,

    obzirom da Black Scholes formula daje sjajno reenje za utvrivanje cena Evropskih kupovnih i

    prodajnih opcija, a sa druge strane odreivaje cene obinih-vanila, kupovnih opcija koridenjem Monte

    Karlo metode nam daje uvid u znaajnu primenu ove metode.

  • 53

    Primer:

    Poinjemo sa veoma jednostavnim primerom. Koristimo Monte Karlo da bi utvrdili cenu Evropskih

    kupovnih opcija za dva perioda, u kojima se cena akcije ili raste ili opada, u svakom periodu. U slededoj

    tabeli koristimo Monte Karlo metode da bi utvrdili cenu opcije na istom na akcije ija je dananja cena

    S0 = 50. Postoje dva perioda, i u svakom periodu cena akcije ili raste ili opada, a kamatna stopa je R =

    1.05.

    Up = 1.4

    Down = 0.9

    SUU = 98 = 50 * 1.42

    SU = 70

    S0 = 50 SUD = SDU = 63 = 50 * 1.4 * 0.9

    SD = 45

    SDD = 40.5 = 50 * 0.92

    Datum 0 Datum 1 Datum 2

    Slika: Drvo cene akcije u standardnom kombinujudem Binomnom modelu

    U narednoj tabeli du prikazati dve nasumine putanje cene i nain njihvog utvrivanja:

  • 54

    Slika 28: Jednostavna simulacija: Dve putanje u modelu dva datuma

    Cene stanja i rizik-neutralne verovatnode su izraunate u delijama od B10 i B11, i B14 i B15. Delije od B18

    do B19 i delije od C18 do C19 pokazuju dve nasumine putanje cena. U svakom periodu koristimo

    nasumino izabran br. putem Excel funkcije Rand. Ako je Rand() > D, onda cena akcije raste, i ako je

    Rand() D, onda cena akcije opada.

    U prvoj cenovnoj putanji (delije B18 i B19), cena akcije opada u oba perioda. Krajnja cena akcije je 40.5, i

    isplata opcije je 0.

    U drugoj putanji (delije C18 i C19), cena akcije opada u prvom periodu, dok u drugom raste. Krajnja cena

    akcije je 63 i isplata opcije je 13.

    Ako su ovo bile dve nasumino izabrane putanje cena, Monte Karlo cena opcije bi bila diskontovani

    prosek 5.8957. Izraunali smo i stvarnu cenu kupovne opcije koristedi Cene stanja, i ta cena iznosi

    8.8707.

  • 55

    Moramo obratiti panju na vanost rizik-neutralne verovatnode u Monte Karlo simulaciji. Putanja cene je

    odreena, ne na osnovu stvarnih verovatnoda ved putem rizik-neutralne verovatnde U i D. Stvarne

    verovatnode nemaju znaaja kod Monte Karlo metode utvrivanja cena opcija.

    Proirenje modela Dva-perioda

    Monte Karlo simulacije ne moe da se pokrene koristedi samo dve putanje cene. U slededoj tabeli su

    proirene cenovne putanje.

    Slika 29: Jednostavna simulacija u modelu dva datuma

    Prosena diskontovana isplata je 8.3900. Ova vrednost je nasumina, to znai da de se promeniti svaki

    put kada pritisnemo taster F9 na tastaturi koji proizvodi novi set sluajnih staza. Monte Karlo metode

    podrazumevaju da bi za jo vie putanja pribliavali se ka stvarnoj ceni od 8.8707.

  • 56

    6.2. Utvrivanje cena Azijskih opcija

    Azijska opcija je opcija ija isplata zavisi na neki nain od prosene cene sredstva tokom odreenog

    vremenskog perioda koji prethodi trenutku isteka opcije. Azijske opcije se ponekad nazivaju Opcije

    prosene cene. Postoje dve osnovne vrste Azijskih opcija:

    Kod prve vrste Azijskih opcija, isplata opcije je zasnovana na razlici izmeu prosene cene

    osnovnog sredstva i izvrne cene: max *Prosena cena osnovnog sredstva Izvrna cena, 0+.

    Primeri na Slikama 30 i 31 koje predstavljaju ugovore o trgovini naftom na NYMEX-u, i prosena

    cena opcija kojima se trguje (TAPO) na Londonskoj berzi metala su ovakve opcije.

    Kod druge vrtse Azijskih opcija, opciona izvrna cena je prosena cena osnovnog sredstva tokom

    perioda koji prethodi dospedu opcije: max *Krajnja cena osnovnog sredstva - Prosena cena

    osnvnog sredstva, 0]. Ovakve, proseno izvrene opcije su uobiajene na tritu elektrine

    energije. One pomau hedersima iji se primarni rizici odnose na prosenu cenu osnovnog

    sredstva.

    Azijske opcije su naroito korisne kada korisnik prodaje osnovno sredstvo(predmet opcije) tokom

    perioda i zbog toga je izloen prosenoj ceni i kada postoji opasnost od manipulacije cenom osnovnog

    sredstva. Azijske opcije ublaavaju ovaj efekat manipulacije, bududi da se one ne zasnivaju na jednoj

    ceni, ved na itavom nizu cena.

    Slika 30: Prosena cena opcija na naftne derivate kojima se trguje na NYMEX-u.

  • 57

    Slika 31: Azijske opcije na bakar kojima se trguje na Londonskoj berzi metala (LME)

    6.2.1. Poetni primer Azijskih opcija

    U nastavku du razmotriti Azijsku opciju na akcije ija se cena ili povedava za 40% ili smanjuje za 20% u

    svakom periodu. Posmatramo pet datuma, poev od datuma 0:

  • 58

    Slika 32: Azijske opcije

    Da bismo izraunali vrednost opcije prvo raunamo svaku cenovnu putanju. Postoji takvih 16 putanja.

    Slededa tabela pokazuje svaki put, prosenu cenu akcije tokom putanje, isplatu opcije, i rizik-neutralnu

    verovatnodu tokom putanje:

  • 59

    Slika 33: Odreivanje cene Azijskih opcija

    Putanje su odreene po broju i redosledu kretanjaakcija ka gore i dole. Za objanjenje du izdvojiti dve

    putanje cene:

    Du putanje ,up, down, up, up- krajnja cena akcije je 65.86, prosena cena je 43.70, isplata

    opcije je 13.70, i diskontovana oekivana vrednost koristedi rizik-neutralne cene je 0.5461.

  • 60

    Slika 34: Primer putanje cene {UP, DOWN, UP, UP}

    Prosena cena akcije tokom putanje je 43.699, tak da je isplata opcije = max[43.699 30,0] = 13.699.

    Du putanje ,up, up, down, up- krajnja cena akcije je ista kao i pre: 65.86. Meutim, prosena

    cena i na taj nain isplata i vrednost opcije su razliite:

  • 61

    Slika 35: Primer putanje cene {UP, UP, DOWN, UP}

    Ove dve putanje prikazuju na ta se misli kada se kae da je cena Azijskih opcija zavisna od putanje: Dve

    putanje obe kredu sa poetnom cenom akcije od 30 i zavrava sa 65.856 ove putanje imaju razliite

    isplate opcije jer prosena cena akcije tokom putanja razliita.

    Ovaj primer nam takoe, ilustruje i tekode u odreivanju cena Azijskih opcija Svaka pojedinana

    putanja se mora reiti(baviti se njom), a postoji 16 pojedinanih putanja. Ova linjenica razlikuje Azijske

    opcije od obinih opcija (obinih-vanila opcija).

    Da bismo utvrdili cenu Azijske opcije, priloili smo rizik-neutralnu verovatnodu svakoj putanji cene:

  • 62

    Slika 36: Rizik-neutralna verovatnoda na svaku putanju cene

    Cena opcije je vrednost oekivane diskontovane isplate, gde se oekivanja obraunavaju sa rizik-

    neutralnim verovatnodama:

    n

    japujeSvepu

    R

    jiijenapuIsplataopc tan*tantan

    = 5.3756

    Cena svake putanje je utvrena na osnovu njene diskontovane rizik neutralne verovatnode, koja je

    funkcija rasta (Up),pada (Down) i kamatne stope (R). Stvarne, State verovatnode ovde nisu relevantne.

    6.3. Utvrivanje cena Opcija sa barijerom Monte Karlo metodom

    Utvrivanje cena opcija sa barijerom putem Monte Karlo metode i nije nuno dobra ideja.

    Isplata Opcija sa barijerama zavisi od toga da li cena dostie odreeni nivo u toku veka trajanja opcije:

    Knockin kupovne opcije sa barijerom imaju isplatu max (ST X, 0), jedino ukoliko u nekom

    periodu vai t < T, ST > K. Knockin prodajne opcije imaju iste uslove, ali isplata je max(X ST, 0).

  • 63

    Knockout kupovne ili prodajne opcije sa barijerom imaju ove isplate pod uslovom da u jednom

    trenutku pre T cena akcije dostigne barijeru.

    Nametanje barijera oteava mogudnost za opcije da budu opcije na dobitku o isteku roka dospeda;

    stoga opcije sa barijerom imaju manju vrednost od redovnih opcija.

    6.3.1. Jednostavan primer za kupovne opcije sa barijerom

    U nastavku du predstaviti primer za knockout opcije sa barijerom, koji je slian primeru za Azijske opcije

    koji sam gore prikazala u poglavlju....

    Slika 37: Utvrivanje cene Knockout opcija sa barijerom

    U ovom primeru smo modelirali kupovne opcije sa pet datuma, etiri perioda. Barijera je 50. Knock

    out opcija se isplati samo ukoliko cena nikada ne pree barijeru. U jednaini

    Isplata Barrier knockin kupovne opcije =

    ={ [ T ] T

  • 64

    Isplata Barier knockout kupovne opcije

    ={ [ T ] T

    Knockout kupovne opcije sa barijerom koje su ovde predstavljene se isplate samo kada se dve stvari

    dogode simultano:

    Cena akcije ne prelazi barijeru. Ovaj rezultat se javlja za sve putanje oznaene sa TRUE u koloni

    M. Da bismo proverili ovaj uslov u deliji M17, koristi se Bulova funkcija ( = MAX (G17:K17) <

    $B$7). Ova funkcija ima vrednost TRUE ili FALSE, u zavisnosti od toga da li je uslov ispunjen.

    Ostale delije u koloni M koriste slian uslov. Kada se koristi u formuli kao u taki 2, Bulova

    funkcija ima vrednost 1, ukoliko je TRUE i 0 ako je FALSE.

    Krajnaj cena akcije ST je veda od izvrne cene opcije od 30. U deliji O17 koristimo uslov M17 *

    MAX (K17 - $B$6,0) za procenu isplate opcije.

    a) Ako je M17 jednako nuli (to znai da je ST > 50 negde tokom putanje, i opcija je knocked out

    izbaena), i onda se opcija ne ispati.

    b) Ukoliko je M17 jednako 1 (to znai da je ST < 50 tokom putanje), tada opcija ima standardnu

    kupovnu isplatu od max( ST X, 0).

    Kao i u prethodnim sluajevima koe sam gore predstavila, vrednost kupovnih opcija sa barijerom je

    oekivana diskontovana isplata opcija, gde su verovatnode rizik neutralne verovatnode:

    Vrednost opcije = 4

    tan

    R

    Isplata jjjasvas

    =1.7375

    6.3.2. Knockin kupovne opcije sa barijerom

    Promenom uslova u kloni O moemo utvrditi cenu Knockin kupovne opcije sa barijerom. Ovog puta

    demo pisati (u deiji O17 na primer) funkciju = (1 M17) * MAX (K17 - $B$6, 0). Vrednost u deliji M17

    utvruje da li barijera nije nikada prevaziena(proena); ako je ovo FASE netano (tj. ima vrednost

    0), onda je opcija knocked in-oborena i isplata je kao kod regularnih kupovnih opcija. Ukoliko je M17

    TRUE tano, to znai da barijera nije preena i opcija se ne isplati:

  • 65

    Slika 38: Utvrivanje cene Knockin opcija sa barijerom

    U tabeli za knockout i knocin opcije sa barijerom predstavljen je drugi princip za utvrivanje cena opcija

    sa barijerom: cena knockin plus konckout kupovne opcije jednaka je ceni regularnih obinih vanila

    kupovnih opcija:

  • 66

    Slika 39: Utvrivanje cene obinih vanila opcija putem Knocin i Knockout opcija

    Monte Karlo simulacione metode za utvrivanje cene opcije putem iznalaenja mnogih putanja cena

    akcija je drugi najbolji nain za utvrivanje cena opcija, ali u sluajevima gde nema dostupnih analitikih

    formula. U ovom poglavlju sam predstavila Monte Karlo metode za obine vanila opcije, Azijske opcije,

    i opcije sa barijerama. (PROCTOR, 2010)

  • 67

    7. ZAKLJUAK

    Hartije od vrednosti i njihovo trite imaju veliki znaaj u drutvu svake zemlje u kojoj je razvijeno robno

    novano trite. U svetu postoji tendencija porasta znaaja hartija od vrednosti iz razloga sve sloenijih

    odnosa zbog stalnog porasta vrednosti koje se nalaze u robno novaanoj funkciji. Hartijama od vrednosti

    se zadovoljavaju razne potrebe privrede, a derivativne (izvedene) hartije od vrednosti igraju znaajnu

    ulogu u kontrolisanju rizika, tzv. hedingu portfolia, kao znaajnom delu upravljanja investicijama u

    hartijama od vrednosti.

    Takoe, ovo trite karakterie ogromna kompleksnost: promene koje nastaju su rapidne, a transakcije

    koje se na njima zakljuuju su velike po vrednosti. Njihova globalizacija, odnostno stvaranje globalnog

    meunarodnog finansijskog trita iji su delovi meusobno telekomunikaciono povezani , dovelo je do

    stvaranja takvog sistema u kome se informacije prenose gotovo trenutno, a iji je uticaj na trite i cene

    na njima direktan i momentalan.

    Znaaj finansijksih simulacionih modela u procesu finansijksog odluivanja je mnogostruk. Oni

    omogudavaju da se kompleksni finansijski prorauni smeste u neke jednostavnije modele za iju de

    upotrebu korisnicima biti dovoljna neka osnovna znanja. Takoe, korisnici ne moraju posedovati

    napredna informatika znanja da bi ove modele svakodnevno koristili za obradu velike koliine

    informacija i podataka i sprovoenje razliitih analiza.

    Tri modela za utvrivanje cena opcija obraena u ovom radu, kao i njihova implementacija u program

    Excel, pristupaju problemu utvrivanja cene iz razliitih perspektiva i na razliite naine. Takoe, iz gore

    navedenih primera moemo da zakljuimo da Excel umnogome doprinosi ovoj oblasti, kao vrlo efikasan

    u raznim proraunima. Sam rad u Excelu je jednostavan i dostupan svima, a rezultati se bre dobijaju i

    smanjuje se verovatnoda greke.

    Na kraju, iz gore prikazanog moemo da zakljuimo da su Binomni model, kao i Black-Scholes formula

    pogodniji i jednostavniji u ovoj oblasti, dok Monte Karlo metod treba koristiti za utvrivanje cena kada ni

    jedna od gore navedenih nije ostvariva, i treba je izbegavati kad god postoji neki drugi nain utvrvanja

    vrednosti.

  • 68

    8. LITERATURA

    Arsid, d. V. (2003). Trite hartija od vrednosti. Beograd: Fakultet organizacionih nauka, Jove Ilida 154,

    Beograd.

    Law, A. M., & Kelton, J. S. (1982). Simulation modeling and Analysis. New York: McGraw-Hill.

    Markovid, A., Radenkovid, B., & Stanojevid, M. (2009). Raunarska simulacija (T. IV). Beograd: Univerzitet

    u Beogradu, Saobradajni fakultet i Fakultet organizacio