Seminarski Rasmir

UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA MIKROEKONOMIJATEMA: Granični prihod i monopol

Predmetni profesor: Student:Dr.sc.Zijad Džafić vanr. prof Rasmir Jusić I-1839/07

Tuzla,maj 2011 godine

Granični prihod i Monopol

Sadržaj:

UVOD1. Pojam nesavršene konkurencije..............................................................................................32. Pojam i karakteristike monopola.............................................................................................5

2.1. Podjela monopola......................................................................................................8

2.2. Antimonopolska politika..........................................................................................8

2.3. Ponašanje velikih preduzeća na tržištu.....................................................................9

2.4. Diskriminacija cijena..............................................................................................10

2.4.1. Diskriminacija cijena prvog stepena.....................................................112.4.2. Diskriminacija cijena drugog stepena...................................................122.4.3. Diskriminacija cijena trećeg stepena.....................................................13

3. Prosječni, ukupni i granični prihod.....................................................................................143.1. Ukupni i prosječni

prihod......................................................................................143.2. Granični

prihod......................................................................................................164. Granični prihod i Monopol.................................................................................................18

4.1. Ostvarivanje maksimalnog profita..........................................................................20

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................23

LITERATURA .........................................................................................................................24


UVOD

Monopol dolazi od grč. riječi monos, što znači jedan i grč. polein, što znači prodavati.Monopol predstavlja trajnu tržišnu situaciju, gdje postoji samo jedan davatelj određene vrste proizvoda ili usluga. Najjednostavnije, monopol je tržište sa samo jednim prodavačem.

Monopol označava isključivo pravo, potpuno prisvajanje, tj. situaciju gdje jedno poduzeće ili grupa njih ima moć nad tržištem. Kao jedini proizvođač nekog proizvoda, monopolist ima jedinstvenu situaciju. U slučaju da odluči povisiti cijenu, monopolist ne treba brinuti o konkurentima, koji bi naplaćivanjem nižih cijena, mogli osvojiti veći udio na tržištu. Razlog tomu je što konkurenata nema. Pri postojanju monopola krajnji kupci su ti koji najviše trpe i to iz razloga jer takva poduzeća tijekom vremena postaju manje efikasna i inovativna. Krajnji korisnici ne mogu početi kupovati i koristiti neki drugi proizvod iz sasvim jednostavnog razloga- takav proizvod ne postoji.

Da bi smo utvrdili ravnotežu koja monopolisti donosi najveći profit,za to nam je potreban pojam granični prihod.Granični prihod je prirast u ukupnom prihodu do kojeg dolazi kad količina proizvodnje poraste za 1 jedinicu.Granični prihod može biti pozitivan i negativan. Granični prihod (MR – Marginal Revenue) – dodatni prihod koji bi poduzeće zaradilo kad bi prodalo dodatnu jedinicu proizvodnje.

U nastavku ovog seminarskog rada detaljnije ćemo razraditi pojmove: monopol granični prihod i veze između graničnog prihoda i monopola


1. POJAM NESAVRŠENE KONKURENCIJE

Konstatovali smo da tržište potpune (savršene) konkurencije u praksi ne postoji. U najvećem broju slučajeva na tržištima dominira nesavršena ili nepotpuna konkurencija. Tržište nesavršene konkurencije je ono gdje:

1. postoji mogućnost određivanja cijena od strane privrednih subjekata,kako na strani ponude tako i na strani potražnje. Pretpostavka te mogućnosti je ograničeni broj privrednih subjekata.

2. za razliku od privrednih subjekata u uvjetima savršene konkurencije koji su price takeri, ovi su price makeri. Oni ne odlučuju samo o obimu proizvodnje već i o tržišnim cijenama.

3. postoje ograničenja ulaska konkurentima u sektor.

Za razliku od savršeno konkurentnih preduzeća čija je krivulja potražnje horizontalna, krivulja potražnje nesavršeno konkurentnih preduzeća ima negativan nagib (grafikon br. 1 ).


Grafikon br. 1: Potražnja u uslovima svršene i nesavršene konkurencije

Nesavršena konkurencija, međutim, ne znači da njeni sudionici mogu ne smetano diktirati cijene. Njen intenzitet varira od sektora do sektora, odnosno od proizvoda do proizvoda. Nesavršena konkurencija preovladava u nekom privrednom sektoru kad god pojedini prodavaoci imaju neku mjeru kontrole nad cijenom proizvoda u tom sektoru.

dd

P

d

d

d’

d’

PP

o tp. ko nkur en.N

e potp. konk uren.


Izvori nesavršene konkurencije su:

pravna ograničenja - patenti, ograničenja ulaska u privredne sektore te carine i kvote u vanjskoj trgovini,

diferencijacija proizvoda - fragmentacija velikih tržišta na mala u kojima neće biti mjesta za veliki broj preduzeća, postojanje karakteristika koje čine slične proizvode manje savršenim supstitutima,

ekonomija razmjera - samo veća preduzeća mogu osigurati najefikasniji nivo proizvodnje.

Osnovne vrste nesavršene konkurencije su:

1. monopol (monopson),2. oligopol (oligopson) i3. monopolistička konkurencija.

2. POJAM I KARAKTERISTIKE MONOPOLA

Monopol je tržišno stanje u kome jedan prodavac ima potpunu kontrolu nad cijelim tržištem. Monopolist je jedini proizvođač u svom sektoru i nijedan drugi sektor ne proizvodi čak ni adekvatan supstitut ( izraz monopolist dolazi od grč. riječi mono = jedan i polis = prodavac, prve analize monopolskih situacija u privredi potiču od francuskog ekonomiste, matematičara i filozofa A. A. Cournot,1801. – 1877. , koga smatraju osnivačem matematičke ekonomije).


Monopoli nastaju kao rezultat visokog stepena koncentracije proizvodnje i kapitala, a često djeluju i kao sporazumi i savezi velikih proizvođača i trgovaca.

Svojom tržišnom snagom, monopoli su u stanjuda u potpunosti određuju cijene na tržištu. Tako formirana cijena je monopolska cijena, a ona, u pravilu premašuje normalne cijene koje se formiraju u odnosima potpune konkurencije. Osim naknade troškova i uobičajene zarade, monopolska cijena obuhvata još i monopolski ekstraprofit.

Da bi monopolist imao moć nad tržištem, moraju biti ostvareni određeni uvjeti na tržištu:

jedan prodavač, mnogo kupaca koji međusobno konkuriraju, nepostojanje konkurencije domaćih ili inozemnih proizvođača, nepostojanje bojazni od intervencije države (u pogledu poreza), neelastična potražnja, zasnovana na nezamjenjivosti proizvoda koji proizvodi

monopolist, uz dodatno nepostojanje supstituta ili alternative i upućenost monopolista u marginalne troškove i marginalni prihod, na temelju čega može postizati maksimalan profit.

Rekli smo da monopolist u potpunosti kontrolira količinu proizvoda koje nudi za prodaju. No,to ne znači da može naplaćivati cijenu koju želi ( ako mu je cilj maksimalan profit). Primjer za to je Školska knjiga. Ivo Perić izdao je 1993. godine udžbenik "Povijest za 8. razred osnovne škole". Tada, i sve do 1996. god., to je bio jedini udžbenik iz povijesti za 8. razred osnovne škole. No, Školska knjiga ipak nije prodavala spomenuti udžbenik po cijeni od 1000/2000 kn iz jednostavnog razloga, što bi tada potražnja bila veoma niska ili čak nikakva.

Pojava monopola vezana je za novi val pronalazaka i tehničkih i tehnoloških dostignuća, u 20. stoljeću. Za to su bile potrebne enormne količine kapitala, koje se pojavljuju stvaranjem velikih i ekonomski moćnih vlasnika kapitala. Proces koncentracije i centralizacije kapitala omogućio je stvaranje monopola. Koncentracija je proces povećanja kapitala putem akumulacije koji se ostvaruje pod kontrolom jednog ili više vlasnika kapitala. Uz sve veće bogaćenje putem akumulacije, krupni kapitali se uvećavaju na razne načine bilo da je riječ o nasilnom prisvajanju, kupovini ili otkupu slabije stojećih poduzeća, kao i dobrovoljnim spajanjem poduzeća.

Kako je već ranije pomenuto,krivulja potražnje u uslovima monopola ima negativan nagib. Naime, prosječni prihod je veći od marginalnog (graničnog) prihoda i jednaki su cijeni. Ovaj odnos prikazan je sljedećim grafikonom:


P

P = AR > MR

Grafikon br. 2: Krivulja potražnje u uslovima monopola

Isključivi monopoli su danas rijetki. Samo u slučaju koncesija za lokalnu opskrbu uslugama – glavni primjer toga su mjesna telefonska mreža, plin, voda i struja – uistinu postoji jedan jedini prodavac jedne usluge. Međutim, čak i ti izolirani monopolisti moraju računati sa konkurencijom iz drugih privrednih sektora – kablovskim telefonima konkuriraju celularni, a struji i plinu goriva. Na dugi rok nijedan monopolist nije potpuno siguran od napada konkurenata.

Q

AC

MC

D

D

Naravni monopol


U našim prilikama najpoznatiji monopolisti iz javnog sektora ( koja još uvijek nisu privatizovana ) kao što su:

BH telecom, Elektroprivreda, Komnalno i sl.

Najčešći razlozi koji dovode do monopola su:

1. posjedovanje strateških sirovina ili isključivo poznavanje proizvodnih tehnika,2. patentna prava za proizvod ili proizvodni proces,3. posebne dozvole od strane države,4. veličina tržišta,5. postojeće preduzeće provodi politiku sprečavanja novih ulazaka.

Zavisno od načina nastanka, motivi monopola su različiti, ali je osnovni maksimiziranje profita, odnosno dobiti.

Grafikon br. 3: Maksimiziranje cijene i profita

MC = ACE

B

D

G

F A

DMR

Q

50

150

2 4 6 8

Monopolisti čine svojuproizvodnju oskudnomte time podižu cijenu ipovećavaju profit. Kodmonopolistove proizvodnjeu točki B društvena MUje iznad društvenih MCi potrošačev probitak jeizgubljen. Zbrajanjem svihizostanaka između Q=3 iQ=6 dolazimo do ukupnogekonomskog rasipanja(trokut ABE).


2.1. Podjela monopola

Monopol možemo podijeliti na:

prirodni monopol - nastaje iz limitiranosti proizvodnih činitelja i izvora ponude, zakonski monopol- nastaje kada se prodaja ili proizvodnja određenih roba, državnim

propisima monopolizira za samo neka preduzeća (npr. državni monopol u prodajiduhana, šibica, soli, šećera...),

ekonomski monopol- nastaje koncentracijom i centralizacijom kapitala oktopodski monopol- predstavlja kombinaciju prirodnih i ekonomskih, i kod njega

zbog veličine opreme nije povoljno postojanje više preduzeća.

Monopolizam se ostvaruje raznim oblicima monopolističkih organizacija, kao što su:

kartel (interesna zajednica sa monopolističkim pretenzijama), sindikat (prelazni stadij ka monopolističkoj fuziji), trust (objedinjavanje industrije), koncern (savremena verzija multikoncerna, potpun oblik monopola), dioničarsko društvo (transnacionalno preduzeće).

2.2. Antimonopolska politika

Antimonopolska (antitrustovska) politika usmjerena je u 2 pravca:

1. Zabranjuje određene vrste poslovnog ponašanja kao npr. dogovaranje o cijenama;2. Ograničava stvaranje i jačanje tržištnih struktura kao što su trustovi ili drugi oblici

monopola.

Dosadašnja iskustva u vođenju antitrustovske politike mogla bi se situirati kroz slijedeće pravce djelovanja:

Donošenje konkretnih zakona kojima se zabranjuju određene radnje na jačanju monopola, kao i donose odredbe o veličini preduzeća;

Razvoj običajnog prava u područjima strukture i poslovnog ponašanja;

Novi pristup antitrustovskoj politici nakon 1980.godine.


Suština nove antitrustovske politike u SAD, koja je svoje refleksije imala i na ostale tržišne privrede svijeta, sastoji se u davanju težišta na poboljšanju efikasnosti poslovanja, a manje na slamanju trustova. Radi se o tome da se podržava onaj ko je efikasan.

Prema ovim shvatanjima, treba ukinuti antitrustovske zakone, ali i zabraniti sve sporazume kojima se ograničava konkurencija.

Prema tome, proizilazi da je neophodno što manje uplitanje države u regulisanje tržišnih odnosa.

2.3. Ponašanje velikih preduzeća na tržištu

U velikim preduzećima razdvojena je funkcija upravljanja preduzećem (menadžeri) i vlasništva nad preduzećem (akcionari). I uprava i vlasnici preduzeća zainteresovani su za rast profita i dividendi.

Međutim, do razilaženja njihovih interesa može doći u 2 situacije:

1. upravni odbori mogu sebi izglasati velike plate, obezbijediti određene dodatke, visoke račune za putne i druge troškove itd, što ide na teret profita preduzeća odnosno protiv interesa akcionara.

2. interes menadžera i uprave je da se više investira u razvoj i tako osigura stabilnost poslovanja, a interes akcionara je da se što više dobiti dijeli kroz dividende.

Monopolista može svoju cijenu podesiti ispod nivoa koja maksimizira profit, a da zbog toga ne propadne. Postoje 2 razloga za takvo ponašanje:

1. ograničena racionalnost i 2. alternativni ciljevi.


U poslovanju nema apsolutno racionalnih rješenja. Savršena racionalnost zahtijeva sve moguće informacije koje su potrebne da bi se donijele odluke koje obezbjeđuju maksimalan profit. Preskupa je, pa se ljudi u preduzećima moraju zadovoljavati srazmjerno dobrim, a ne idealnim odlukama.

ALTERNATIVNI CILJEVI sastoje se u tome da li više ulagati u razvoj i osiguravati stabilnost poslovanja korporacije koja će uvijek imati visok profit, ili je cilj više dijeliti kroz dividende i polahko gubiti ritam na tržištu ostvarujući sve manje profita.

Klasičan primjer odstupanja preduzeća od čistog maksimiziranja profita je kod određivanja cijena. Preduzeća ne izračunavaju cijene kroz pojedinačno utvrđivanje tačke presjeka graničnih prihoda i graničnih troškova jer bi to bilo preskupo, već se za određeno vrijeme proizvodnje utvrde prosječni troškovi proizvoda i njima doda određeni procenat marže u kojoj je sadržana zarada preduzeća.

Pri planiranju količine prodaje i troškova koriste se iskustva ranijih prodaja. Određivanje cijene putem dodavanja marže na prosječne troškove koristi se kao približno maksimiziranje profita.

2.4. Diskriminacija cijena

Jedan od načina ostvarenja monopolskog profita je diskriminacija cijena.

Diskriminacija cijena se događa kada se ista vrsta robe ili usluga pri istim graničnim troškovima prodaje po različitim cijenama.

Primjer: Hirurg za istu vrstu operacije različito naplaćuje svoje usluge. Cijena operacije bogatog pacijenta viša je od cijene operacije siromašnog pacijenta.

Pretpostavke diskriminacije cijena su:

mogućnost klasificiranja kupaca u različite grupe ovisno o njihovoj elastičnosti potražnje,

mogućnost identifikacije grupe i njihovog razdvajanja uz prihvatljive troškove,

nemogućnost preprodaje ili arbitraže takvog proizvoda.


Razlike u elastičnosti potražnje pojedinih grupa plod su razlika u:

visini dohotka, ukusa potrošača i postojanja supstituta.

Razlikujemo tri vrste diskriminacije cijena:1. diskriminacija cijena prvog stepena,2. diskriminacija cijena drugog stepena i 3. diskriminacija cijena trećeg stepena.

2.4.1. Diskriminacija cijena prvog stepena

Kod ove vrste diskriminacije cijena monopolist određuje maksimalnu cijenu za svaku jedinicu proizvoda koju je potrošač spreman platiti.

Kako krivulja potražnje pokazuje spremnost potrošača da kupi neki proizvod zbog njenog negativnog nagiba prvi potrošač je spreman platiti najvišu cijenu, drugi nižu i tako redom.

Nametnute cijene su takve da zahvaćaju cjelokupni višak potrošača.

Ova vrsta diskriminacije, diskriminacijom cijena “uzmi ili ostavi” (“take it or leave it”) jer pri pregovaranju sa svakim kupcem monopolista zaračunava najvišu cijenu koju je taj kupac voljan platiti pod prijetnjom da mu neće prodati ništa. Zato je za prodavača ovo idealna cijena jer je maksimalno visoka. U ovom slučaju krivulja potražnje postaje krivulja graničnog prihoda (MR) monopoliste.

QGrafikon br. 4: Diskriminacija cijena prvog stepena

P

0

D = MR


2.4.2. Diskriminacija cijena drugog stepena

Kod ove vrste diskriminacije cijena preduzeće nudi potrošačima cjenovni popust ovisno o količini kupljene robe.

Primjer: Cijena za jedinicu kupljenog kompjuterskog software-a ovisi o količini koja se kupuje. Ako se kupuje samo jedna jedinica cijena je 50$. Kupuje li se, međutim 10 jedinica za 400 $, tada je cijena jedne jedinice 40 $.

Tipičan primjer diskriminacije ove vrste je telefonska tarifa.

Primjer: HT svakom pretplatniku fiksnog telefona naplaćuje pretplatu od 60 kn mjesečno bez obzira da li on razgovarao ili ne. Cijena jednog impulsa razgovora je 0.23 kn. Ako korisnik ima samo jedan impuls razgovora mjesečno on ga košta 60.23 kn. Ako, međutim, ima 10 impulsa mjesečno jedan razgovor košta 6.23 kn. Telefonska pretplata je jedna cijena, dok je plaćanje razgovora po utrošenim impulsima druga.

Grafikon br. 5: Diskriminacija cijena drugog stepena

Q

P

p’

p’’

p’’’


2.4.3. Diskriminacija cijena trećeg stepena

Ova vrsta diskriminacije nastaje prilikom segmentiranja tržišta po pojedinim grupama.

Monopol pri tom nastoji odrediti cijenu pojedinačno za svaki sektor koja izjednačava granični prihod s graničnim troškom.

Tipičan primjer je određivanje cijena u zračnom prijevozu.

Grafikon br. 6: Diskriminacija cijena trećeg stepena

Q

P

P

Q


3. PROSJEČNI, UKUPNI I GRANIČNI PRIHOD

3.1. Ukupni i prosječni prihod

Prosječni prihod monopolista čini cijena koju monopolist dobiva po prodajnoj cijeni proizvoda. Kako bi odabrao nivo proizvodnje uz koju maksimalizira svoj profit, monopolist treba znati i koliki je njegov granični prihod. Granični prihod je promjena prihoda koja proizlazi iz promjene proizvodnje za jednu jedinicu proizvoda.

Tabela br. 1: Ukupni, granični i prosječni prihod:Cijena (P) Količina (Q) Ukupni prihod (nični Cijena(P) Količina(Q) Ukupni prihod(R) Granični

prihod(MR)Prosječni prihod(AR)

6KM 0 0 KM - -5 1 5 5KM 5 KM4 2 8 3 43 3 9 1 32 4 8 -1 21 5 5 -3 1

čni pri

Tabela br. 1 prikazuje kretanje ukupnog, prosječnog i graničnog prihoda. Prihod je nula pri cijeni od 6 dolara, pri toj cijeni ništa nije prodano. No, pri cijeni od 5 dolara prodan je jedan proizvod, tako da je i ukupni i granični prihod 5 dolara.

Povećanje prodane količine s 1 na 2 povećava prihod s 5 na 8 dolara. Granični prihod je 3 dolara. Kako se prodana količina povećava s 2 na 3, granični prihod pada na 1 dolar, a daljnjim povećanjem s 3 na 4, granični prihod postaje negativan. Dok je granični prihod pozitivan, prihod se povećava s povećanjem količine. No, kada je granični prihod negativan, prihod se smanjuje.

Za maksimalizaciju profita poduzeće treba odrediti količinu proizvodnje tako da je graničniprihod jednak graničnom trošku.


Ukupni prihod monopolista će dobiti kada pomnoži cijenu P i količinu outputa proizvodnje:

TR = P x Q

Grafikon br. 7: Krivulja ukupnog prihoda (TR)

Na grafikonu je prikazano kretanje ukupnog prihoda (TR) konveksnom (izbočenom) krivom. Naime, krivulja ukupnog prihoda raste sve dotle dok je stepen elastičnosti potražnje veći od 1. Na jediničnoj elastičnosti krivulja počinje oadati prema apscisi, gdje je elastičnost potražnje manja od 1.


3.2. Granični prihod

Granični pihod(MR) je prirast ukupnog prihoda koji nastaje uslijed porasta ukupnog proizvoda za jednu jedinicu.Izračunava se kao odnos između promjene ukupnog prihoda i promjene ukupne količine,odnosno kao:

MR= ∆ TR / ∆Q

Krivulju graničnog prihoda možemo prikazati sljedećim grafikonom:

Grafikon br. 8: Krivulja graničnog prihoda


Na grafikonu imamo iskazanu krivu potražnje d i stepenasto iskazani pad graničnog prihoda (MR). Svaka stepenica pokazuje koliko pada granični prihod rastom jedne jedninice proizvodnje. Granični prihod pada ispod cijene već od samog početka, spuštajući se dvostruko brže nego kriva potražnje d. Granični prihod postaje negativan i prelazi ispod apscise onda kada elasticitet potražnje pada ispod 1 i potražnja postaje neelastična.

Po svojoj vrijednosti granični prihod može biti pozitivan,jednak nuli i negativan. Pozitivan je pri elastičnoj potražnji,nulti kada je potražnja jedinično elastična i negativan kada je potražnja neelastična. Kada je granični prihod jednak nuli,ostvaruje se maksimalni ukupni profit. Ako je granični prihod pozitivan, krivulja ukupnog prihoda kao i krivulja ukupnog profita nalazit će se u fazi progresije, dok će u slučaju negativnog graničnog prihoda obje krivulje biti u fazi degresije (tablica):

Tabela br. 2: Granični prihod i maksimalni profitQs

(000kom)TC

(000km)MC Qd

(000kom)Cijena u

kmTR

(000km)MR Profit

Gubitak

1 12 1 10 10 -22 14 2 2 9 18 8 43 17 3 3 8 24 6 74 21 4 4 7 28 4 75 26 5 5 6 30 2 46 32 6 6 5 30 0 -27 39 7 7 4 28 -2 -11

U tački maksimalnog profita nagibi krivulja ukupnog prihoda i ukupnog troška bit će paralelni, dok će nagib krivulje ukupnog profita biti jednak nuli i vodoravan.U uvjetima savršene konkurencije cijena je jednaka graničnom prihodu odnosno P = MRa krivulja potražnje za proizvodima savrćenog konkurenta se poklapa s krivuljom njegovoga graničnog prihoda i vodoravna je s apcisom.Uvjet ravnoteže u nepotpunoj konkurenciji MR = MC identičan je uvjetu ravnoteže u potpunoj konkurenciji P = MC ako se ima u vidu da je u njoj cijena jednaka graničnom prihodu.


4. GRANIČNI PRIHOD I MONOPOL

Monopol je u svojoj poslovnoj politici motiviran maksimiziranjem profita. Taj cilj se postiže na dva načina:

1. da se razlika izmežu ukupnog prihoda (TR) i ukupnog troška (TC) učini maksimalno velikom. Grafički će to biti tamo gdje su nagibi krivulja ukupnog prihoda i ukupnog troška jednaki.

2. da se odabere onaj obim proizvodnje i ona cijena pri kojima je granični prihod (MR) jednak graničnom trošku (MC), odnosno:

MR = MC

Kako bi maksimalizirao profit, monopolist mora najprije odrediti svoje troškove i karakteristike tržišne potražnje. Poznavanje potražnje i troška izuzetno je važno za donošenje ekonomskih odluka preduzeća. Na osnovu tih saznanja, monopolist mora odlučiti koliko da proizvede i proda. Cijena po jedinici dobra koju monopolist tada dobiva izravno proizlazi iz krivulje tržišne potražnje.

Da bi maksimiziralo profit preduzeće mora naći onu ravnotežnu cijenu i ravnotežnu količinu, koje donose najveći profit, najveću razliku između TR i TC.Maksimalan profit bit će ostvaren kad je količina proizvodnje na onoj razini kod koje je granični prihod preduzeća jednak njegovim graničnim troškovima.

Monopolist će maksimizirat profit podešavajući svoju količinu proizvodnje na onaj nivo kod koje su MC = MR. Budući da monopolist suočen s krivuljom potražnje opadajućeg nagiba, to znači da je P > MR. S obzirom da je monopolist koji maksimizira profit cijena iznad graničnih troškova,takav monopolist smanjuje proizvodnju ispod nivoa na koju bi naišlo u privrednom sektoru u kojem vlada potpuna konkurencija.


Grafikon br. 9: Maksimiziranje profita

Cijena i količina koje monopolistu donose maksimalan profit su tamo gdje je njegov granični prihod jednak njegovim graničnim troškovima.

Q* je nivo proizvodnje pri kojoj je MR = MC. Ako preduzeće proizvodi manje proizvoda, npr Q1 žrtvuje se određena količina profita budući da dodatni prihod koji bi se mogao zaraditi proizvodnjom i prodajom jedinica između Q1 i Q* premašuje trošak njihove proizvodnje. Isto tako, povećanje proizvodnje od Q* na Q2 smanjilo bi profit jer bi dodatni trošak bio veći od dodatnog prihoda.

4.1. Ostvarivanje maksimalnog profita


Ostvarivanje maksimalnog profita monopoliste možemo prikazati i na osnovu sljedeće tabele:

Tabela br. 3: Ostvarivanje maksimalnog profitaMaksimalni profit monopoliste

količina

Q

cijena

C

ukupni prihodi

TR

ukupni troškovi

TC

ukupni profit granični troškovi

MC

granični prihodi

MR

01234567

400360320280240200160120

03606408409601000960840

290350400440500600740920

-29010240400460400220-80

-60504060100140180

0360280200120-40-40-120

U našem primjeru, proizvode se različite količine robe ( od 0 do 7 ) po različitim cijenama (od 400 do 120 novčanih jedinica). Gdje je tačka gdje će monopolist stati sa proizvodnjom i odrediti monopolsku cijenu?Svaki monopolist želi svoju robu prodavati po najvećoj mogućoj cijeni. Međutim, bez obzira što nema konkurencije, on će, ipak, odrediti onu cijenu koju tržište realno može prihvatiti, a po kojoj će prodati svu svoju robu i ostvariti maksimalan profit. Koja je to cijena i koje su to količine?U našoj tabeli imamo kolonu proizvodnje i kolonu cijena. To je naša uobičajena kriva potražnje koja pokazuje da padom cijena potražnja za robama raste i obrnuto. Međutim, monopolist želi da vidi kako se ponaša ukupan prihod koji se ostvaruje prodajom robe, pri različitim cijenama i količinama. Prvo je pitanje kako raste prihod, tj. koliki je granični prihod koji se ostvaruje porastom proizvodnje?Mi smo u tabeli ukupan prihod dobili tako što smo pomnožili proizvedene količine robe s cijenama. Naprimjer, ako preduzeće proizvodi tri jedinice, njegov je ukupan prihod 840 novčanih jedinica (3 x 280 = 840).Ako preduzeće želi da proda četiri jedinice proizvoda, onda će ono nešto sniziti cijenu, i to sa 280 na 240 novčanih jedinica. Šta time dobiva? Prvo, dobiva onih 840 novčanih jedinica za proizvodnju 3 jedinice proizvoda i za dodatnu novu jedinicu proizvoda dobiva prihod od 120 novčanih jedinica, što čini ukupan prihod od 960 novčanih jedinica ( ili 4 x 240 = 960).

Nakon ovih saznanja, u mogućnosti smo naći ravnotežnu tačku koja monopolistu donosi maksimalan profit. U tabeli imamo kolonu profita koji se dobije tako što se od ukupnog prihoda TR oduzmu ukupni troškovi TC.

UP = TR – TC

U našem primjeru, maksimalni profit ostvaren je pri proizvodnji od 4 količinske jedinice. Na tom nivou proizvodnje ostvaren je maksimalan profit od 460 novčanih jedinica. To je upravo


ona tačka gdje su granični prihodi MR veći od graničnih troškova MC. Prema tome, monopolist će se odlučiti za onaj obim proizvodnje i za onu cijenu koji mu donose maksimalan profit tamo gdje je njihov granični prihod veći ili jednak graničnim troškovima. To se sasvim jasno vidi i na samom grafikonu.

Grafikon br. 10: Krivulje potražnje d, graničnih troškova MC i graničnih prihoda MR

Na grafikonu smo prikazali krivu potražnje d, krivu graničnih troškova MC, krivu graničnih prihoda MR. Šta vidimo?Presjek krivih MR i MC je u tački proizvodnje od 4 količinske jedinice. Označimo tu tačku sa E. Od te tačke povucimo okomitu liniju prema gore do krive potražnje d i očitajmo, horizontalno na ordinati, koji je to nivo cijena.

Ista stvar se može ilustrirati i pomoću krivulja ukupnog prihoda (TR), ukupnih troškova (TC) i profita (UP).


Grafikon br. 11: Krivulje ukupnog prihoda TR, ukupnih troškova TC i ukupnog profita UP

Kao što vidimo, krivulja ukupnog prihoda je u obliku kupole (konveksan izgled), krivulja ukupnih troškova je na cijeloj svojoj putanji uzlazna. Razlika između ove dvije krivulje je ukupan profit čija linija, također, ima kupolast izgled. Uočavamo najveća razlika između krive UP i krive TC je na nivou od 4 količinske jedinice.

Na kraju da još jednom naglasimo da će monopolist maksimizirati svoj profit tako što će podešavati količinu proizvodnje na onaj nivo cijena na kome su granični troškovi niži ili jednaki s graničnim prihodima.

ZAKLJUČAK


Na osnovu izloženog seminarskog rada na temu Granični prihod i monopol možemo zaključiti sljedeće:

Ako neko preduzeće utvrdi da ima potpuni monopol nad svojim privrednim sektorom, koju će cijenu takav monopolist zaračunati, želi li maksimizirati profit i koji bi nivo proizvodnjeb trebao ostvariti. Da bismo odgovorili na ta pitanja, potrebno je uporediti troškove proizvodnje s prihodima od proizvodnje. Dakle, moramo izračunati promjenu profita do koje dolazi kad se povećava prizvodnja.

Da bi utvrdili ravnotežu koja monopolisti donosi najveći profit, potreban nam je granični prihod. Granični prihod (MR) je prirast u ukupnom prihodu do kojeg dolazi kad količina proizvodnje poraste za 1 jedinicu.

MR može biti pozitivan i negativan.Granični prihod je pozitivan kad je potrežnja elastična, nulti kad je potražnja jedinično elastična i negativan kad je potrežnja neelastična.

Da bi maksimiziralo profit preduzeće mora naći onu ravnotežnu cijenu i ravnotežnu količinu, koje donose najveći profit – najveću razliku između TR i TC. Maksimalan profit bit će ostvarenkad je količina proizvodnje na onom nivou kod kojeg je granični prihod preduzeća jednak njegovim graničnim troškovima.

Monopolist će maksimizirati profit podešavajući svoju količinu proizvodnje na onaj nivo kod koje su MC = MR. Budući da monopolst suočen s krivuljom potražnje opadajućeg nagiba, to znači da je P > MR. S obzirom da je monopolistu koji maksimizira profit cijena iznad graničnih troškova, takav monopolist smanjuje proizvodnju ispod nivoa na koju bi se naišlo u privrednom sektoru u kojem vlada potpuna konkurencija.

Na kraju možemo naglasiti da:

Cijena i količina koje monopolistu donose maksimalan profit su tamo gdje je njegov granični prihod jednak njegovim graničnim troškovima.

MR = MC

LITERATURA

Knjige:


1. Bakalar, J. – Mikroekonomija, Sveučilište u Mostaru i Napredak Sarajevo, 1997.2. Bakalar, J. – Politika cijena, HDK Napredak Sarajevo, 2001.3. Golić, B. – Principi Ekonomije I : Uvod u ekonomske kategorije, principe i zakone,

Sarajevo, 2002.4. Hodžić, K. & Mahmutović, H. – Uvod u ekonomiju, Zenica, 2005.5. Kapić, R. – Mikroekonomija, Econ, Tuzla, 2003.6. Polovina, S. & Medić, Đ. Š. – Osnove ekonomije, Medinek, Zagreb, 2002.7. Pyndick, R. & Rubinfeld, D. – Mikroekonomija, 5. izdanje, Mate, Zagreb, 2005.8. Samuelson, P. & Nordhaus, W. – Ekonomija, 14. izdanje, Zagreb: Mate, 1992.

Internet stranice:

1. www.oliver.efpu.hr/~mskare/ppt/predavanje7.ppt 2. www.43s.org/.../09%20NESAVRSENA%20KONKURENCIJA.ppt 3. www.100megsfree.com/memo/2007/amy_ekonomijaaa.doc

http://www.100megsfree.com/memo/2007/amy_ekonomijaaa.doc

http://www.43s.org/.../09%20NESAVRSENA%20KONKURENCIJA.ppt

http://www.oliver.efpu.hr/~mskare/ppt/predavanje7.ppt

Documents

Seminarski Rasmir