U N I V E R Z I T E T U S A R A J E V U

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

ODSJEK: Saobraćaj

SMJER: Željeznički saobraćaj

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA ŠPEDITERSKO POSLOVANJE

TEMA: Pravni položaj špeditera i špedicije u svijetu i BiH

Predmetni nastavnik: Studenti:Van. Prof. dr. Alija Behmen Damir Dinar Šejla MašićAsistent: Mr. Azra Ferizović

Sarajevo, decembar 2010. Godine

SADRŽAJ

1. Uvod 3

2. Općenito o špediciji 4 2.1. Definicija špedicije 4

3. Zakonski propisi i pravni položaj špeditera 6 3.1. Europski pravni sistem 6 3.2. Anglosaksonski pravni sistem 7 3.3. Položaj špeditera u hrvatskom pravnom sistemu 7 3.4. Pravna regulativa u željezničkom i cestovnom prometu 10 3.4.1. Željeznički promet 10 3.4.2. Cestovni promet 10 3.5. Međunarodna regulativa 10

4. Položaj špeditera u pravnom sistemu Bosne i Hercegovime 11 4.1. Zakon o posebnim uslovima za obavljanje poslova međunarodne

špedicije11

4.2. Posebni uslovi za obavljanje poslova međunarodne špedicije 11 4.3. Špeditersko odobrenje - licenca 12 4.4. Stručni ispit 13 4.5. Kontrola i nadzor 13 4.6. Kaznene odredbe 14

5. Zaključak 15

6. Literatura 16

2

1. Uvod

Špedicija (latinski expedire, otpremiti) je privredna djelatnost koja se bavi organizacijom otpreme i dopreme robe te provozom robe kroz neku zemlju i ostalim poslovima koji su s tim u vezi. Špediter se još može definirati i kao privrednik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo i u obliku stalnog zanimanja bavi organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe svojih nalogodavatelja pomoću prijevoznika, te drugim poslovima koji su u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe.

Vanjsko – trgovinska djelatnost, a pogotovo izvoz je vrlo važan faktor za svaku firmu koja proizvodi odnosno izvozi vlastiti proizvod ili izvozi proizvode drugih proizvođača. Da bi se mogao realizirati uvoz potrebno je izvoziti.

Izvoz proizvoda od velike je važnosti za državu, a ne samo za proizvođača, odnosno izvoznika. Od izvoza država dobiva devizni priliv što je vrlo važno za:

- dobivanje ino kredita- razvoj industrije, tehnologije, znanosti, obrazovanja- promet i veze i dr.-

U svakom izvoznom i uvoznom poslu ključna osoba koja koordinira promet tj. prijevoz robe od krajnjeg proizvođača do krajnjeg korisnika je špediter. On omogućava da se premoste kilometarske barijere, pravilnim izborom prijevoznog sredstva, osiguranja te općenito brigom za robu dok ona ne dođe do svog krajnjeg cilja kojeg je nalogodavac odredio.

Ta zadaća nije niti jednostavna niti bez rizika. Zato je potrebno da špediter savršeno poznaje zakonske propise svoje zemlje i zemlje u koju se roba otprema, da poznaje klauzule, te da posjeduje dobre veze sa prijevozničkim preduzećima, osiguravateljskim kućama, brodarskim agentima, bankama, carinskim ispostavama i ostalim sudionicima izvozno – uvoznog posla.

U Bosni i Hercegovini danas postoji cijeli niz špediterskih kuća koje se bave organizacijom cjelokupnog transporta, ali postoje i manji špediteri koji organiziraju i specijalizirani su samo za određeni vid transporta.

3

2. Općenito o špediciji

2.1. Definicija špedicije

U znanstvenim i stručnim djelima stranih i domaćih autora pojam “špedicija” i “špediter” različito su definirani.

Naziv špediter, špedicija, ustaljen je i uobičajen u praksi. U praksi kao i u stručnoj literaturi pored izraza špediter koristi se i izraz otpremnik.

Izraz špediter odnosno špedicija (u engleskoj literaturi – forwarding agent; u talijanskoj – spedizioniere; u njemačkoj – spediteur), dolazi od latinske riječi “expedire” što u doslovnom prijevodu znači odriješiti ili urediti, dok se u praktičnoj primjeni prevodi s otposlati, otpremiti.

Pod špedicijom treba podrazumjevati specijaliziranu privrednu djelatnost koja se bavi organizacijom otpreme robe i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Špediciju obavlja špediter, a to je privrednik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo i u obliku stalnog zanimanja bavi organizacijom otpreme robe svojih komitenata pomoću vozara i drugim poslovima koji su s tim u vezi.1

Špediter svojom djelatnošću štiti interes komitenta u prometnoj privredi. U pravilu, on ne obavlja prijevoz robe, no on angažira vozara i sva druga neophodna uslužna preduzeća u prometu radi realiziranja transporta komitentove robe u svoje ime i za račun komitenta, ali i on može obavljati prijevoz robe. Špediteri se mogu u vanjskotrgovinskom procesu, pa sukladno time i u carinskom postupku pojavljivati:

1. kao komisionari koji obavljaju poslove po nalogu, ali u svoje ime,2. kao agenti koji obavljaju poslove po nalogu nalogodavca i u njegovo ime,3. kao samostalna kategorija privrednika koji obavlja poslove u svoje ime i za svoj

račun.

Špedicija je uslužna djelatnost, koja se bavi organiziranjem i premještanjem (otpremom i dopremom) robe u prostoru i koordinacijom svih učesnika u premještanju robe.

Premještanjem robe podrazumijeva se cijeli sistem djelatnosti koje omogućavaju nesmetano kretanje robe. Bitno je u prvom redu poznavanje robe i njezinih bitnih obilježja, zatim pronalaženje najpovoljnijeg puta, zatim uskladištenje robe, kao i osiguranje carinskih formalnosti (ako se radi o kretanju robe preko granice), pa utovar, istovar, kvantitativna i kvalitativna kontrola robe, financiranje kao i neke druge djelatnosti.

Špedicija je jedan složen dinamički sistem međusobno povezanih raznih faktora. Špediter bi morao dobro poznavati Zakone zemalja kroz koje roba prolazi kao i tehnike međunarodne trgovine, međunarodne transportne propise, trgovačke propise, bankarske, osiguravajuće i carinske propise kao i sve nastale promjene i izmjene na tom planu kako bi omogućio svom komitentu što ekonomičniju otpremu odnosno dopremu robe od svog komitenta do određenog

1 Ratko Zelenika, Međunarodna Špedicija, Ekonomski Fakultet u Rijeci, Rijeka 1996 godine

4

mjesta preuzimanja i obratno. Osim toga, bitna je i njegova vještina snalaženja u prostoru za vrijeme razmjene robe.

Pod poslovima međunarodne špedicije podrazumijevaju se privredne usluge vanjskotrgovinskog prometa, odnosno poslovi: otpreme robe iz vlastite u strane zemlje (izvozna špedicija), dopreme robe iz stranih u vlastitu zemlju (uvozna špedicija), i provoza robe između stranih preko vlastite zemlje (provozna ili tranzitna špedicija) koje obavljaju međunarodni špediteri, te obavljanje drugih propisanih ili uobičajenih specijalnih (sporednih) poslova i radnji u vezi s otpremom, dopremom ili provozom (tranzitom) robe.2

Međunarodni špediter je privrednik, pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje poslova vanjskotrgovinskog prometa, koja isključivo i u obliku stalnog zanimanja zaključuje u svoje ime i za tuđi račun (kao komisionar), u tuđe ime i za tuđi račun (kao agent) i u svoje ime i za svoj račun (kao samostalna kategorija privrednika) ugovore potrebne pri organiziranju otpreme (izvoza), dopreme (uvoza) i provoza (tranzita) robe svojih nalogodavaca s pomoću vozara i obavlja druge propisane ili uobičajene specijalne (sporedne) poslove i radnje u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe.

2 Ratko Zelenika, Temelji Logističke Špedicije, Ekonomski Fakultet u Rijeci, Rijeka 2005 godine

5

3. Zakonski propisi i pravni položaj špeditera

U pogledu pravnog položaja špeditera u svijetu postoje dva sistema, a to su: europski anglosaksonski pravni sistem.

3.1. Europski pravni sistem

Iako europski sistem ima najdužu tradiciju od svih pravnih sistema, samo pravo Europske zajednice je relativno novo. Carinska unija EZ koja postoji od 1992. godine, zahtjevala je ujednačavanje zakona i pravnih propisa svih njezinih zemalja članica. U europskom pravu špediter se tretira kao komisionar tj. kao posrednik koji obavlja poslove u svoje ime, a za tuđi račun. To u stvari, znači da ako špediter zaključuje ugovor o prijevozu sa željeznicom i pojavljuje se kao pošiljalac u tovarnom listu, on ima pravo izmjene ugovora o prijevozu, pravo raspolaganja s robom, pravo reklamacije, i tome slično, a sve to radi za račun svog nalogodavca, od kojeg naplaćuje naknadu za izvršene usluge.3

U pogledu odgovornosti špeditera za rad trećih osoba koje sudjeluju pri otpremi – dopremi robe postojale su izvjesne razlike u zakonodavstvima pojedinih europskih država. Radi se o odgovornosti špeditera za rad vozara, podšpeditera i međušpeditera pa su se u tom pogledu razlikovala dva sistema u zakonodavstvima i to a) njemački sistem i b) francuski sistem. Prema njemačkom zakonodavstvu, na kojeg su se nadovezivale uglavno i zakonodavstva zemalja Srednje Europe, špediter nije odgovarao za rad vozara, već samo za njegov izbor. Špediter je bio dužan koristiti se uslugama solidnog međušpeditera. Odgovornost špeditera za rad podšpeditera je utvrđena i u njemačkom i u francuskom pravu. Ova odgovornost je otpadala ako je podšpeditera izabrao sam nalogodavac.

Prema francuskom zakonodavstvu, i onome koje se oslanjalo na njega, odgovornost špeditera je bila veća nego u njemačkom. Špediter je odgovarao i za rad vozara i za rad međušpeditera. Prema propisima zapadno europskih zemalja poslovima špedicije mogu se baviti ne samo pravna, nego i fizička lica, ako te poslove obavljaju u vidu zanimanja i ako ispunjavanju i druge uvjete predviđene za sticanje svojstava trgovca.

3.2. Anglosaksonski pravni sistem3 http://www.pks.rs/e-learning/fiata/osnove/pojam/prava.htm

6

Anglosaksonsko trgovačko pravo ubraja špeditere u agente, tj. osobe koje posluju za tuđe ime i za tuđi račun. Špediter zaključuje ugovore o prijevozu sa vozarima u ime svog nalogodavca i za njegov račun, ali on ne odgovara za njihov rad.

Špediteri za međunarodnu djelatnost u SAD-u imaju sjedišta u pomorskim lukama i oni se bave ugovaranjem brodskog prostora i poslovima oko pretovara željeznica/brod i obrnuto. U SAD-u, u špediterskoj djelatnosti nisu poznati kontinentalni špediteri u europskom smislu, osim što se neki bave sakupljanjem komadnih pošiljaka i organizacijom zbrojnog prometa.4

3.3. Položaj špeditera u hrvatskom pravnom sistemu

Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju obuhvaća vanjskotrgovinski promet i obavljanje privrednih djelatnosti u inozemstvu.

Stav 5. Člana 32. ovog Zakona kaže: “Usluge u vanjskotrgovačkom prometu može obavljati preduzeće koje je upisano u sudski registar za obavljanje tih usluga u vanjskotrgovinskom prometu, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Pod uslugama u vanjskotrgovinskom prometu podrazumijevaju se usluge međunarodnog transporta robe, usluge kontrole kvalitete i kvantitete u izvozu i uvozu robe, usluge pružanja i korištenja informacija, i druge usluge u svezi s međunarodnim transportom (međunarodno otpremništvo i dr. usluge).

Dalje Član 41. istog Zakona glasi: “Preduzeće upisano u sudski registar za poslove međunarodne špedicije može organizirati otpremu i dopremu robe u međunarodnom prometu u svoje ime i po nalogu i za račun komitenta te sklapati ugovore o prijevozu, utovaru, istovaru, pretovaru, sortiranju, pakiranju, uskladištenju i osiguranju robe, organizirati prijevoz različitih vrsta prijevoznih sredstava, zastupati i obavljati poslove u vezi s carinjenjem robe, osiguranjem povlastica i refakcija od vozara, ispostavljati i pribavljati transportne i druge dokumente te obavljati druge poslove u vezi s špediterskim uslugama u vanjskotrgovinskom prometu.”

Međunarodni špediteri u Hrvatskoj utvrdili su “Opće uslove poslovanja međunarodnog špeditera Hrvatske”. Opći uslovi sastoje se od 42. Člana, podijeljenih u 17 cjelina: valjanost uslova, ponuda, nalog (dispozicija), prihvat i predaja stvari, prijevozni i popratni dokumenti, prispjeće oštećene pošiljke i postupak, instradacija, rokovi, preglede pakovanja, utvrđivanje količine, vađenje uzoraka, carinjenje, naknada za usluge i naknada troškova, odgovornost špeditera, zadržavanje i zalog, prijelazne i završne odredbe.

4 http://www.pks.rs/e-learning/fiata/osnove/pojam/prava.htm

7

Opći uslovi određuju međusobne odnose između nalogodavca i špeditera. U njima su predviđene sve obveze špeditera u pogledu organiziranja prijevoza robe, carinskog zastupanja i ostalih poslova.

Uzor pri sastavljanju “Općih uslova poslovanja špeditera Hrvatske” bili su opći uslovi njemačkih špeditera “ADSpbg”. Uobičajen je način da se uslovi štampaju i daju strankama, te da je stranka pristala na opće uslove čim je špediteru poslala dispoziciju. Uobičajeno je da nalogodavac isplati špediteru određenu naknadu.

Opći uslovi vrijede za sve poslove špedicije, osim ako su ugovorne strane izričito isključile njihovu primjenu.

Špediter je osoba koja organizira dopremu odnosno, otpremu robe svim raspoloživim prijevoznim sredstvima i na svim prijevoznim putevima.

Nalogodavac mora na vrijeme dati špediteru sva potrebna uputstva, dokumente i poslati dispoziciju pismenim putem sa svim ovlaštenjima koja želi da špediter preuzme u njegovo ime. Špediter se ne smatra odgovornim za štetu koja može nastati ako ne dobije dokumente na vrijeme.5

Prilikom preuzimanja robe, špediter izdaje uobičajene popratne isprave. U slučaju vidljivog oštećenja robe, špediter, ako zastupa primaoca, dužan je bez odgađanja obavijestiti nalogodavca o oštećenju stvari i o svim događajima značajnim za nalogodavca te poduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja njegovih prava prema odgovornoj osobi.

Špediter odgovara za rok otpreme ili isporuke samo ako se na to izričito obvezao pa i onda u granicama odgovornosti vozara i drugih sudionika u prevozu stvari koje špediter angažira.

U slučaju da roba nije zapakirana onako kako je dogovoreno sa pošiljaocem, špediter je dužan o tome obavijestiti nalogodavca i špediter ne odgovara za moguće posljedice u propustu pakiranja robe.

Ovisno o uslovima u dispoziciji, špediter preuzima komadne stvari samo po broju komada, a rasute stvari prema navodima nalogodavca ili po prijevoznim dokumentima, i ne odgovara za sadržaj, težinu, odnosno prirodu stvari. Vaganje, mjerenje i brojanje stvari i koleta vrši samo po nalogu, ili po vidljivom oštećenju, uz naplatu troškova i dodatne naknade.

Špediter vadi i otprema uzorke prema dispoziciji nalogodavca. Davanjem naloga (dispozicije) za otpremu stvari dan je i nalog za carinjenje, osim ako nije izričito i pismeno drukčije ugovoreno. U postupku carunjenja robe špediter nastupa u ime i za račun nalogodavca. Špediter podnosi carinske dokumente na osnovi podataka nalogodavca i ne snosi odgovornost ako se podaci ne slažu sa stvarnim stanjem.

5 www.poslovniforum.hr

8

Nalogodavac je dužan špediteru tada nadoknaditi prouzrokovanu štetu. Špediteru pripada posebna naknada za obavljanje poslova carinskog zastupnika koja se ugovara ugovorom između komitenta – nalogodavca s jedne strane, i špeditera s druge strane.

Posebni uslovi za obavljanje poslova međunarodne špedicije u svezi s carinjenjem robe propisuju uslove koje, pored uslova utvrđenih Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju, mora ispunjavati špediter koji se bavi zastupanjem i obavljanjem poslova u svezi s carinjenjem robe (carinski špediter). Dozvolom od Ministarstva financija za obavljanje špediterskih usluga utvrđuje se da carinski špediter ispunjava uslove za obavljanje poslova carinske špedicije propisane Zakonom. Registracija novih, međunarodnih špeditera ne bi se mogla obaviti kod Okružnog privrednog suda bez prethodno dobivenog odobrenja – dozvole od Ministarstva financija. Dozvola se izdaje s rokom važenja od pet godina. Dozvola prestaje važiti i prije isteka roka od pet godina kad carinski špediter donese odluku o prestanku obavljanja poslova međunarodne špedicije, te ako je kažnjen za neke carinske prijestupe i prekršaje.6

Neki od posebnih uslova koje carinski špediter mora ispunjavati da bi mogao dobiti dozvolu za obavljanje špediterskih usluga su:

- stručnost špeditera, - provjera znanja,- prostor i oprema (špediter mora imati radni prostor u području carinarnice),- početni kapital,- tarifa usluga,- postupak izdavanja dozvole i- postupak oduzimanja dozvole.

Stručni ispit sastoji se od pismenog i usmenog dijela. Pismeni dio ispita polaže se iz carinskog postupka i carinske tarife. Za usmeni dio ispita izrađuje se grupa pitanja iz Programa za svaki predmet posebno ili za grupu predmeta.

O položenom ispitu izdaje se uvjerenje, koje potpisuje predsjednik i sekretar Komisije. Primjena navedenih propisa smanjit će nepravilnosti i nestručnosti u obavljanju poslova međunarodne špedicije, a protok robe na graničnim prelazima i carinjenje robe bi se trebalo obavljati brže.

Špediter mora poznavati i neke druge zakone i propise važne za njegovu djelatnost, kao npr. Konvencije CMR, Carinski zakon i slično, odnosno sve propise, zakone i uredbe vezane za nesmetano odvijanje carinskog poslovanja.

6 www.poslovniforum.hr

9

3.4. Pravna regulativa u željezničkom i cestovnom prometu

3.4.1. Željeznički promet

Najznačajniji dokument za uređivanje imovinsko-pravnih odnosa iz ugovora o prijevozu je Konvencija o međunarodnim prijevozima Željeznicama COTIF.

U domaćem prometu najznačajniji je Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu.

3.4.2. Cestovni promet

Međunarodni transport

Ugovorni odnosi između prijevoznika i korisnika uređeni su “Konvencijom o ugovoru za međunarodni prijevoz robe” (CMR, Ženeva, 1956.).

Odnosi iz ugovora o prijevozu putnika i prtljage uređeni su odredbama Konvencije o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage (CVR).

Domaći transport

Uređen je “Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu”. Ugovorni se odnosi uređuju i Općim uvjetima prijevoza koje donose pojedini prijevoznici ili njihova udruženja.

3.5. Međunarodna regulativa

U međunarodnom poslovanju špediterska djelatnost regulirana je međunarodnim konvencija-ma i sporazumima.7

Međunarodne konvencije koje reguliraju ovu djelatnost su:

- konvencija CIM – međunarodna konvencija o ugovorima u željezničkom prometu,- konvencija CMR – međunarodna konvencija o ugovorima u cestovnom prometu,- konvencija IATA – međunarodna konvencija o ugovorima u zračnom prometu,- konvencija AGCTN – međunarodna konvencija o ugovorima o prometu na unutrašnjim

plovnim putevima,- konvencija TIR – međunarodna konvencija o cestovnom prevozu i prevozu kontejnera,- međunarodna konvencija ATA - međunarodna konvencija o privremenom uvozu i

izvozu,- međunarodna konvencija o integralnom i intermodalnom transportu,- INCOTERM'S 2000,- niz drugih međunarodnih konvencija.

7 http://www.spedicija.net

10

4. Položaj špeditera u pravnom sistemu Bosne i Hercegovime

4.1. Zakon o posebnim uslovima za obavljanje poslova međunarodne špedicije

Ovim zakonom propisuju se posebni uslovi koje mora ispunjavati privredno društvo za obavljanje poslova međunarodne špedicije koji se odnose na zastupanje i obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe.8

Poslovima međunarodne špedicije u smislu ovog zakona smatraju se poslovi organiziranja, otpremanja i dopremanja robe u međunarodnom prometu, koje društvo obavlja u svoje ime i za račun nalogodavca (u daljnjem tekstu: komitenta), u ime i za račun komitenta, odnosno u svoje ime i za svoj račun, kao i obavljanje drugih uobičajenih poslova i radnji u vezi s međunarodnom špedicijom, uz naknadu.

Uslugama zastupanja u međunarodnoj špediciji, u smislu ovoga zakona, smatra se preuzimanje robe u naznačenom mjestu, čuvanje, uskladištenje, utovar, istovar i odnošenje robe, pribavljanje potrebnih uvozno-izvoznih dokumenata, obrada carinskih i drugih dokumenata, plaćanje carine, taksi i drugih troškova sredstvima komitenta, ukoliko nije drugačije ugovoreno, provjera stanja robe i njene ambalaže, dostavljanje prijevozniku potrebnih podataka za izdavanje prijevoznih papira i dr.

4.2. Posebni uslovi za obavljanje poslova međunarodne špedicije

Na osnovu Člana 3. Zakona o posebnim uslovima za obavljanje poslova međunarodnog špeditera definisani su uslovi za obavljanje djelatnosti.

Posebni uslovi koje mora ispunjavati privredno društvo registrirano za obavljanje poslova međunarodne špedicije u vezi sa carinjenjem robe (u daljem tekstu: Društvo za špediciju) jesu:

1. da ima odgovarajući poslovni prostor, odnosno prostoriju u vlasništvu, pravo korištenja ili zakupa, koji se nalazi na području carinarnice, odnosno carinske ispostave;

2. da radnici zaposleni na poslovima moraju imati najmanje IV. stepen stručne spreme, položen stručni ispit i da poznaju jedan svjetski jezik;

3. da je osnivač, odnosno većinski vlasnik društva za špediciju državljanin Bosne i Hercegovine;

4. da ima odobrenje - licencu za obavljanje poslova međunarodne špedicije.

8 http://www.komorabih.ba

11

4.3. Špeditersko odobrenje - licenca

Za obavljanje poslova ovog zakona društvo za špediciju mora imati odobrenje - licencu. Licencu izdaje Federalno ministarstvo trgovine.

Zahtjev za izdavanje licence društvo za špediciju podnosi pismeno Ministarstvu i uključuje sljedeće podatke:

1. izvod iz sudskog registra privrednih društava;

2. spisak radnika sa odgovarajučom stručnom spremom i položenim stručnim ispitom;

3. dokaz o vlasništvu, pravu korištenja ili zakupu poslovnog prostora na području carinarnice, odnosno carinske ispostave.

Za izdavanje licence plaća se naknada. Federalni ministar trgovine će propisati iznos naknade.

Ministarstvo je dužno u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva sa potrebnom dokumentacijom izdati rješenje o licenci. Licenca se izdaje na neodređeno vrijeme.9

Rješenje Ministarstva je konačno u upravnom postupku i protiv njega se ne može izjaviti žalba, ali se može voditi upravni spor.

Društvo za špediciju može imati poslovne jedinice, odnosno ispostave. U svakoj poslovnoj jedinici, odnosno ispostavi mora biti uposlen najmanje jedan radnik koji ispunjava uslove iz ovog zakona.

Licenca prestaje važiti u sljedećim slučajevima:

1) na osnovu obavijesti društva za špediciju o prestanku rada;

2) ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da društvo za špediciju ne ispunjava, odnosno da je prestalo ispunjavati uslove ovog zakona;

3) ako je pravomoćnom odlukom suda izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova međunarodne špedicije zbog povrede carinskih, deviznih ili propisa o vanjskotrgovinskom poslovanju.

U slučajevima iz tačke 2 ovog rješenje o prestanku važenja licence donosi se ako društvo za špediciju u rješenjem određenom roku ne otkloni utvrđene nepravilnosti i nedostake. Licenca prestaje vaziti danom određenim u rješenju Ministarstva.

Rješenje o izdavanju, odnosno prestanku važenja licence objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" na trošak društva za špediciju.

Ministarstvo vodi Registar društava za špediciju. U Registru se evidentira naziv društva za špediciju, adresa glavnog sjedišta, i poslovne jedinice, broj i datum rješenja o izdavanju licence. Registar je javan.

9 http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni

12

4.4. Stručni ispit

Stručni ispit za radnike koji obavljaju poslove u vezi sa carinjenjem robe obuhvata poznavanje carinskih, vanjskotrgovinskih, deviznih i poreznih propisa, Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i upravnog postupka, te poznavanje jednog stranog jezika.

Program, uvjete i način polaganja sručnog ispita, kao i sadržaj i način vođenja Registra lica koja su položila stručni ispit, propisuje ministar po prethodno pribavljenom mišljenju Federalnog ministra finansija.

Stručni ispit za ovlaštenog carinskog agenta može polagati osoba koja:

ima najmanje srednju stručnu spremu (IV stepen),

ima najmanje godinu dana pripremnog iskustva na poslovima carinskog posredovanja ili zastupanja,

posjeduje relevantno uvjerenje o aktivnom poznavanju najmanje jednog svjetskog jezika.

Nadležni ministar detaljnije utvrđuje program stručnog ispita za ovlaštene carinske agente, postupak provođenja stručnog ispita, te iznos naknade za troškove obuke, polaganje ispita i izdavanje uvjerenja.

4.5. Kontrola i nadzor

Kontrolu postupanja ovlaštenog carinskog posrednika u vezi sa primjenom i zakonitim provođenjem carinskih, vanjskotrgovinskih propisa i odredbi ovog zakona, kao i propisa donesenih na osnovu ovog zakona vrše:

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,

Ministarstvo finansija i trezora i

Uprava za indirektno oporezivanje, svako iz svoje nadležnosti.

Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, te pojedinačnih akata, uslova i načina rada carinskog posrednika i carinskog agenata, obavljaju svako iz svoje nadležnosti; tržišna inspekcija, inspekcija rada i Uprava za indirektno oporezivanje.

4.6. Kaznene odredbe

13

Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj društvo za špediciju:

1. ako bez licence obavlja poslove iz ovog zakona;

2. ako kod društva za špediciju poslove u vezi sa carinjenjem robe obavlja radnik koji ne ispunjava uslove iz zakona;

3. ako radno vrijeme ne uskladi s radnim vremenom nadležne carinarnice.

Za prekrsaj iz stava 1. kaznit će se i odgovorno lice u društvu za špediciju novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 2.000,00 KM.

Za ponovljene prekršaje iz stava 1. može se društvu za špediciju uz novčanu kaznu izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova međunarodne špedicije u vezi sa carinjenjem robe u trajanju do pet godina.

O izrećenoj zaštitnoj mjeri obavještavaju se Ministarstvo, Federalno ministarstvo finansija i Carinska uprava Federacije BiH.10

5. Zaključak

10 http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni

14

Špediterska preduzeća su složeni sistemi, bave se svim poslovima, a ne samo prevozom. Sama politika špediterskih preduzeća bavi se obezbjeđivanjem posla, nabavkom kapitala, planiranjem razvoja preduzeća u budućnosti, finansijskim poslovima, ali i bitnim činjenicama koje će unaprijediti preduzeće, a koje se prirodno ili na neki drugi način mogu postići.

Posao špeditera je vrlo složen što se kao zaključak samo nameće, jer pored osnovnog zadtka špediter mora obaviti niz tzv. specijalnih poslova. Taj niz, uslovno rečeno, ponajviše zavisi od želja i potreba nalogodavca a obavljajući specijalne poslove špediter omogućava nalogodavcu da svu svu pažnju usmjeri na svoju osnovnu djelatnost.

Glavni zadatak međunarodnog špeditera je da svog komitenta oslobodi cjelokupne brige oko otpreme robe, kako bi on svu svoju pažnju mogao usmjeriti na svoj osnovni posao.

Kako je špedicija jedan složen dinamički sistem međusobno povezanih raznih faktora, špediter bi morao dobro poznavati Zakone zemalja kroz koje roba prolazi kao i tehnike međunarodne trgovine, međunarodne transportne propise, trgovačke propise, bankarske, osiguravajuće i carinske propise.

Osim toga, bitna je i njegova vještina snalaženja u prostoru za vrijeme razmjene robe.

Na osnovu svega izloženog možemo zaključiti kako je poznavanje zakona, pravila, propisa, normi i konvencija podjednako važno kao i kvalitetno obavljanje osnovnih zadataka špedicije uvoza izvoza i provoza robe.

6. Literatura

15

1. Ratko Zelenika, Međunarodna Špedicija, Ekonomski Fakultet u Rijeci, Rijeka 1996 godine

2. Ratko Zelenika, Temelji Logističke Špedicije, Ekonomski Fakultet u Rijeci, Rijeka 2005 godine

3. www.poslovniforum.hr

4. http://www.komorabih.ba

5. http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni

6. http://www.spedicija.net

7. http://hr.wikipedia.org

8. http://www.pks.rs/e-learning/fiata/osnove/pojam/prava.htm

16