Saff [broj 272, 30.7.2010]

Nikab - moj izbor, moje pravo na pokornost Allahu

broj 27230. juli 2010.18. ša’ban 1431.

cijena godišnjepretplate 60 KM

Hutba: Ko ubije jednog čovjeka, kao da je sve ljude poubijaow

ww

.saff

.ba

Razgovor sa Tadićem

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

1

51

2-

65

1X

Principi IZ u rješavanju problema na relaciji islamistički pokreti i IZ u BiH

Sandžački pogledi:Almir Mehonić

Reis Cerić: Argumenti Kur'ana i sunneta, a ne represija

Dr. Madžida Mulaosmanović-Zalihić:

3

Sadržaj

15

18

8

10

24

34

45

SAFF broj 272

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Kuds: Muhammed Selim

Neprijatelj je ispred vas, a iza vas su muslimani koji su vas ostavili na cjedilu

Polumjesec

Oružane snage Bosne i Hercegovine

I BiH postaje agresorska zemlja

Aktuelno

Principi Islamske zajednice u rješavanju problema na relaciji islamistički pokreti i IZ u BiH

Reis Cerić: Argumenti Kur’ana i sunneta,a ne represija

Kolumna

Borba za opstanak

Kosovski marketing

Feljton

Skrivena disertacija: Drugo poglavlje: Širenje islama kao neposredan uticaj turske vladavine (I dio)

Orgija antilogike

Islambosna

Evropa i islam

Švedska: Škola odbila upisati učenicuzbog arapskog imena

Zelena transferzala

Sandžački pogledi

Razgovor sa Tadićem 30. juli - 18. ša’ban

U PRODAJI JE

INFORMACIJE NA TELEFON

062/103-480

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Abdulmedžid Nezo

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEmanet Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

“Proces je pokrenut i iskori-šten u političke svrhe i kao takav ukazuje na zloupotre-

bu britanskog suda”, izjavio je jedan od najuglednijih britanskih sudija Timothy Workman. Na suđenju dr. Ganiću srbijanski tužioci bili su toliko izruženi i po-niženi da su sve vrijeme či-tanja obrazloženja presude posramljeni gledali ispod sebe. Suočavanje Srbije sa zločinima, pokrenuto je na-žalost 15 godina nakon uža-savajućih teritorijalnih agre-sija. Danas se možemo sjetiti presude na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) iz februara 2007. godine, kada je Be-ograd otvoreno slavio što je proglašen krivim “samo” za nesprečavanje geno-cida u Srebrenici i kada je od njega tra-ženo da “odmah uhapsi Mladića”. Tri i po godine poslije, zločinac Mladić je još uvijek bio na slobodi dok su srpski tužioci davali licemjerne izjave kako ga traže 24 časa dnevno i nemaju kad spa-vati. Konačno, prvo suočenje Srbije sa ratnim zločinima uslijedilo je sa potvr-dom neovisnosti Kosova, na tom istom Međunarodnom sudu pravde. Neka-dašnje slavlje zamijenilo je razočarenje i neviđena nacionalna deprimiranost. Redali su se političari u Beogradu i Banjoj Luci koji su presudu nazivali političkom i potvrdom mržnje prema Srbima. Masovni zločini srbijanskog režima, koji su u osnovi ove odluke o Kosovu, opet su svjesno zapostavljeni. Nakon te, uslijedila je oslobađajuća presuda dr. Ganiću kojom je stavlje-na tačka na stravičnu srpsku politiku negiranja genocida i sijanja laži pred svakom vrstom velikosrpskog zločina. Predsjednik Boris Tadić je pred Skup-štinom Srbije, 26. jula ove godine, pri-znao da je bio svjestan poraza pred Su-dom pravde i pobjede Kosova. Sudski slučaj dr. Ganića upravo je vješto raste-gnut da bi se, nakon izgubljene bitke sa Kosovom, umirile nacionalne rane

zatvaranjem u beogradskom kazama-tu, ni krivog ni dužnog, bivšeg bosan-skog predsjednika dr. Ejupa Ganića. Nad bošnjačkim narodom su srpske laži redovno palile i godinama bile pri-hvaćene od međunarodne zajednice, bez previše analiziranja i ispitivanja. Ovaj put, laži su pred sudom u Lon-donu nazvane pravim imenom, a usta

lažova začepljena. Nakon presude pred Sudom pravde, prije tri i po godine, sjećamo se kako su horski pokrenu-te srbijanske laži i negiranja genocida i zločina protiv čovječnosti nad Bošnjacima u BiH. Bilo je neizdržljivo slušati posljednje prevarante iz šinjela Milorada Dodika kako izmišljaju zločine nad Srbima i bosanskim patri-otima prijete sudskim pro-

cesima. Sjetimo se postavljanja onih silnih tabli po Sarajevu, na mjestima izmišljenih srpskih stratišta. Činjeno silnih tabli po Sarajevu, na mjestima izmišljenih srpskih stratišta. Činjeno silnih tabli po Sarajevu, na mjestima

je to u gradu koji je potpuno porušen u brutalnoj troipogodišnjoj opsadi, čiji su stanovnici kasapljeni i ubijani pred kamerama. Nema sumnje da je tobože tolerantni Tadić dobro isplanirao što-šta protiv BiH, pa i ovaj progon dr. Ga-nića. Sve bi to uspjelo da “smetnje na vezama” nije proizveo Tadićev dvorski ljubimac Dodik. Već godinama je ovaj neozbiljni i neartikulirani politički li-der RS najbrutalnije negirao zločine nad Bošnjacima. Dan uoči ovogodišnje dženaze u Srebrenici, Tadićev ljubimac je “sredio” dodjelu odlikovanja Ka-radžiću, a sam otkrio bistu osuđenom ratnom zločincu generalu Taliću. Užas je bio potpun, poniženje je bilo neiz-držljivo, ali su Bošnjaci ostali mirni. Nasuprot tome, nakon sudske odluke o Kosovu, Milorad Dodik više nije znao šta priča, dok se nakon odluke o Ganiću mentalno potpuno izgubio. Izgledao je kao neko potpuno svjestan da će jednog dana morati odgovarati za svaku izgovorenu riječ. On nije bio ni u kakvoj zabludi. On je znao da negi-ra zločin genocida. On je znao da time ponižava žrtve i kopa po nečijim du-šama i dubokim ranama. On je u tim lažima želio biti što brutalniji. Oni ko-jima su zločinci ubili voljene najbolje znaju ko je Dodik i šta ga ubrzo čeka.

ImpressumUvodnik

Suočavanje sa zločinom

30. juli - 18. ša’ban

6

Hutba

Hatib: Vehid ef. Arnaut, glavni imam Medžlisa Bugojno

Hvala neka je Uzvišenom Alla-hu, koji druga nema i kome niko i ništa nije slično. Nje-

mu dove upućujemo, od Njega po-moć i zaštitu tražimo, Njegovoj se milosti nadamo na Dan kada ništa neće biti dovoljno za spas, ako nam se On ne smiluje. Neka je salavat i selam na sve poslanike, odabrane Allahove robove i miljenike. Sala-vat i selam na posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe, kao i na sve sljedbenike koji su umirali sa šehadetom na usnama. Mahsus se-lam bosanskim šehidima s dovom

Prilikom posjete reisul-uleme porodici Tarika Ljubuškića, stameni otac i majka, kao i supruga i ostali članovi uže porodice nisu pozivali na osvetu ni kaznu. Njihove riječi bile su pune ljudske i vjerničke veličine: “Ako je pogibija našeg sina cijena da drugi žive sigurno, našim je srcima lakše”

da im bude kabul šehadet, a nama njihova žrtva opomena i sjećanje da ustrajemo na putu Istine i pravde.

Tri razloga za povrijeđenost

Draga braćo i sestre!Navršava se sedamnaest

godina od stravičnog zloči-na nad kojim se svake godi-ne iznova pitamo i tražimo odgovore na pitanje zašto? Zašto je u naselju Vrbanja ubijeno 45 civila od strane njihovih komšija? Prilika je ovo da ponovno upitamo, zašto pravdi nisu privede-ni počinioci ovog zločina, zašto je pravda tako spora, zašto porodice stradalih ne mogu dobiti makar mrvu ljudske pravde za smiraj??? Koliko će još trebati da se počinioci privedu, a nalo-godavci kazne?

I dok postavljamo pita-nja o zločinu koji već seda-mnaest godina opominje i pritišće ovaj grad, nedavni teroristički čin u Bugojnu, doveo nas je, nažalost, među top vi-jesti domaćih i svjetskih medija. Zatečeni, ranjeni, zbunjeni, uznemi-reni, okahreni do bola, postavljamo pitanje: zašto?

Dozvolite mi, draga braćo, da sa ovog časnog mjesta, danas podijelim sa vama neka razmišljanja o onome što nas je zadesilo.

Tri su razloga zbog kojih sam, kao i većina vas, duboko pogođen i povrijeđen.

Prvi razlog je da se dogodilo ono što smo gledali, i od čega smo strahovali da se i nama ne dogodi. Dogodio se strašni teroristički čin koji nas je podsjetio na sli-ke iz Iraka, Afganistana, Pakistana, gdje gledamo kako muslimani jedni druge

ubijaju i gdje vidimo prolijeva-nje nevine krvi. Ovdašnji mu-slimani nisu nikada u svojoj povijesti bilježili slične pojave. Da li se to ostvaruju crne slut-nje naših dušmana i njihove želje da nas, našu domovinu i našu vjeru predstave kao pri-jetnju svijetu i miru u njemu? Postajemo li poligon nesigur-nog življenja i međusobnog ubijanja?

Drugi razlog je da je neko ko je počinio zločin pravdao ili pravda to vjerom, i učenjem vjere dini islama. Zar vje-ra koja je izjednačila ubistvo jednog čovjeka sa ubistvom cijelog čovječanstva može biti motivom za ubijanje nevinih ljudi? Zar vjera koja uči da je dirnuti u čast čovjeka teži gri-jeh nego srušiti Kabu može biti opravdanje za ubijanje ne-vinih? U ime koje vjere i kojih učenja može biti urađen ova-kav nemilosrdni i užasni čin? U ime vjere kojoj mi pripada-

mo, u ime dini islama, nikako i nikada! Ne postoji način da se vjerom opravda ubijanje nevinih ljudi i uništavanje mate-rijalnih dobara, posebno ne islamom koji je čist od svega što mu pripisuju neznalice

“Onaj ko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio sve ljude”

Kao i u vrijeme najtežih ratnih

iskušenja, kojima je

odlijevao ovaj grad i njegovi

ponosni stanovnici, nije se vidjela želja

za osvetom, nego strpljivost i dostojanstvo.


7

i pokvarenjaci! Treći razlog zbog kojeg sam duboko potresen i uvrijeđen jeste da se u narodu koji je doživio deset genoci-da, pokopao 200.000 ubijenih, preživio genocid Srebrenice, može pojaviti osoba koja ubija druge na pravdi Boga. Umjesto pouke iz teškog preživljavanja svih holo-kausta našeg naroda, zar brinuti o me-đusobnom ubijanju. Nije li bilo i previše ubijanja, krvi i boli? Kako se teško uzima pouka i kako se brzo izlazi na stranputicu!

Tri razloga za ponos

Tri su me razloga, draga braćo, u svoj ovoj tuzi, učinila ponosnim i želim da ih podijelim sa vama danas, kao što smo ih svi, dijelili ovih dana. Prvi je ponos i dostojanstvo ovog grada i njegovih sta-novnika. To je na najbolji način potvrdila dženaza nastradalom policajcu, rahmetli Tariku Ljubuškiću. Na licima se osjetila tuga i nevjerica, žalost i šutnja. Kao da je grad tišinom pokazivao svu bol i žalost, kako za tim što se dogodilo, tako i za ne-vino stradalim sugrađaninom. Kao i u vrijeme najtežih ratnih iskušenja, kojima je odlijevao ovaj grad i njegovi ponosni stanovnici, nije se vidjela želja za osvetom, nego strpljivost i dostojanstvo. Tarik je ispraćen sa ovoga svijeta u skladu sa vi-šestoljetnom tradicijom ovdašnjih mu-slimana, u tišini i suzama u očima. Bio je to dan tuge i dostojanstva kojima je odisao grad. Drugi razlog koji me učinio ponosnim jeste držanje porodice rahme-tli Tarika Ljubuškića. Prilikom posjete reisul-uleme porodici Tarika Ljubuškića,

stameni otac i majka, kao i supruga i ostali članovi uže porodice nisu pozivali na osvetu ni kaznu. Njihove riječi bile su pune ljudske i vjerničke veličine: “Ako je pogibija našeg sina cijena da drugi žive si-gurno, našim je srcima lakše”. Pred tom ljudskom veličinom mora se stati i osje-ćati ponosnim, da imamo takve očeve i majke, supruge i rođake. Njihovo držanje potvrdilo je stamenost i vjerničko do-stojanstvo. Treći razlog je hrabrost i od-lučnost naših policajaca. Kako drugačije opisati pribranost da se uhvate počinioci, i zadrži hladna glava u trenutku u kome su mogli, skoro cijela smjena, izgubiti ži-vote. Strašno bi bilo i zamisliti šta bi se desilo da počinioci nisu uhvaćeni i prive-deni. Uprkos svim nedaćama koje prate njihov rad, dovoljno je razloga da bude-mo ponosni na njih.

Tri razloga za zabrinutost

Svakako postoje i razlozi zbog kojih sam zabrinut kao i svi vi, a ja bih danas naveo tri koja mene najviše brinu. Prvi je razlog šutnja ili nikakav od-govor na ono što se dogodilo. Kao da se krivica prebacuje sa jednih na druge smatrajući da će se tako problem riješi-ti. Kada se desio prvi ovakav teroristički čin u Saudijskoj Arabiji, ništa nije više bilo kao prije njega. Vrijedi na-pomenuti riječi predsjednika Amerike nakon 11. septembra kada je kazao da ništa više nije isto kao prije toga. Slična je situacija i u Engleskoj, Španiji, Turskoj... Šta se kod je situacija i u Engleskoj, Španiji, Turskoj... Šta se kod je situacija i u Engleskoj,

nas promijenilo? Tek neko-liko sjednica, novinskih stu-paca, saopćenja i mnogo međusobnih optuživanja i podsjećanja na to “nisam li ja o tome govorio i pisao, ali me niko nije ozbiljno shvatao”. Ovaj problem je mnogo više nego razlog za prozivanja ili potkusurivanja. Ova šutnja ne vodi dobru, a Bog najbolje zna! Drugi razlog je generaliziranje krivice. Kada se govo-ri o terorizmu i borbi protiv njega jasno se moraju imenovati počinioci i utvrditi nalogodavci. Prozivanja tipa, vehabi-je, selefije, tekfirlije, bradonje i sl., kao i mahanje spiskovima sa hiljadama imena vode u nove sumnje i sukobe. Nisu li se svi muslimani širom svijeta odjednom

“Onaj ko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio sve ljude”

osjetili nesigurnim kada su nakon 11. septembra bili stavljeni u kontekst sukri-vaca. Muslimani su ni krivi ni dužni u Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Kini, Americi i drugim zemljama gubili po-slove, prijatelje i poslovne kontakte samo zato jer su bili muslimani, a svi su mu-slimani bili potencijalni teroristi. Takav pristup nije nikome donio dobra. Stoga me brine i plaši ponašanje službenika, koji generalizirajući krivicu, proizvode strah i brigu kod ljudi koji nemaju ni-kakve veze sa terorizmom i teroristima. Na ovakav način se problem ne rješava, nego produbljuje i proširuje. Treći razlog je cijepanje zajednice muslimana i otva-ranje “novih džemata”. Teroristički akt u Bugojnu desio se na dan kada smo potvr-đivali svoju petstogodišnju opstojnost na ovim prostorima. Ovim činom napad-

nuta je država jer je napadnu-ta zgrada policije, napadnuta je naša vjera, jer se u njeno ime opravdavao ovakav nehu-mani čin, napadnuta je naša tradicija koja je taj dan obilje-žavala svoj jubilej, napadnuta je Zajednica muslimana jer su napadnuti njeni članovi i narušena njena sigurnost. Potpuno mora biti jasno da ko napadne ove vrijednosti: drža-vu, vjeru, tradiciju i zajednicu ne pripada nama. U zaštiti ovih vrijednosti, posebno ži-vota ljudi, svi moramo učiniti mnogo više. Teroristički čin što se dogodio u Bugojnu tre-bao bi sve zabrinuti i pozvati na odlučno djelovanje. Učeni bi trebali ukazati na devijan-tno tumačenje vjere i odlučno se tome suprotstaviti, organi države trebali bi kazniti poči-

nioce i nalogodavce te spriječiti moguće slične slučajeve, dok bi šira društvena zajednica trebala pružiti svaku vrstu po-drške na putu postizanja sigurnosti svih građana. Ono što se dogodilo u Bugojnu neka bude pouka da nam se nikada i nig-dje ne ponovi, a Allaha, dž.š., molim da nam dadne snage da pouku primimo.

Hvaljeni i Premilostivi Bože, pomo-zi nam i daj da živimo kao Tvoji iskreni robovi i umiremo u pokornosti Tebi, za-dovoljni Tobom kao Gospodarom, a Ti nama kao robovima! Amin!

(Hutba održana u džamiji Princeze Dževhere u Bugojnu 23. 7. 2010.godine)

Učeni bi trebali ukazati na devijantno

tumačenje vjere, organi države trebali

bi kazniti počinioce i

nalogodavce, dok bi šira društvena zajednica

trebala pružiti svaku vrstu

podrške na putu

postizanja sigurnosti svih

građana


8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Dr. Usama Hajjat Medina: Salah el-Budejr

Prijevod: Amir Durmić

Braćo muslimani, uistinu je čovjeko-va težnja za postizanjem visokih ste-

pena kao i njegova čežnja za stjecanjem onoga što je dobro, lijepo i pohvalno, najbolji pokazatelj da je njegova bit čista i neokrnjena, i da je njegova duša nei-skvarena. Isto tako, ukoliko osoba žudi za nečim što je ružno i loše, što je grijeh i zabranjeno, i što u osnovi čovjeku do-nosi samo poniženje na ovom i kaznu na budućem svijetu, to je najbolji poka-zatelj pokvarenosti dotične osobe. U to recimo spada i to da čovjek kod druge osobe vidi neke od Allahovih blagodati kojima je On do-tičnu osobu obasuo, i iz čiste zlobe i zavisti želi da te bla-godati kod nje nestanu jer ih on ne posjeduje. Još gore od toga je kada čovjek čeznut-ljivo gleda u one koji okre-ću glavu od Allahove vjere, koji Mu danonoćno griješe i upražnjavaju svakovrsne oblike griješenja, i želi se s njima poistovjetiti i griješiti kao oni. Uistinu, sve ono u čemu oni uživaju na ovom svijetu samo je kratkotrajna obmana i varka koja će uskoro nestati, a ono što je kod Allaha, vječno je. Obraćajući se Svome Poslani-ku, s.a.v.s., Uzvišeni Allah je rekao: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama ne-vjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Taha, 131) Vjernici se, bolja i vječna.” (Taha, 131) Vjernici se, bolja i vječna.”dakle, trebaju zaokupiti činjenjem djela koja će im uz Allahovu pomoć i milost osigurati vječno uživanje. Na tom putu se trebaju truditi, ulagati svoj maksi-mum, pa čak se i takmičiti. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: “Svako se okreće prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, preteknete!”(El-Bekare, 148) Međutim,

Prijevod: Semir Imamović

Allah Uzvišeni stvorio je ljude da Allah Uzvišeni stvorio je ljude da Abi Ga iskreno obožavali, pokazao Abi Ga iskreno obožavali, pokazao Aim dokaze Svoje veličine i uzvišenosti kako bi Ga se bojali, pojasnio žestinu kazne koju je pripremio za nevjernike ne bi li to udaljilo ljudsku dušu od zablude i zla i podstaklo je da u Nje-govoj uputi potraži spas i sreću. Zato, što dalje od onoga što nam je on za-branio i na čiju nas je štetnost upozo-rio, i opskrbimo se strahom od Vatre koju je spomenuo i opisao u Svojoj časnoj Knjizi, i o kojoj nas je izvjestio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Vatre za koju je Uzvišeni, u prijevodu značenja, rekao: “U Sekar ću Ja njega baciti – a znaš li ti šta je Sekar? Ništa on neće poštedjeti, kože će crnim učiniti, nad njim su devet-naestorica” (El-Muddessir, 26 – 30). naestorica” (El-Muddessir, 26 – 30). naestorica”Njen plamen niko ne može ugasiti, niti njenu žeravicu prigušiti. Vatra čiji će stanovnici biti udaljeni od sva-kog dobra, a blizu svakom zlu, nesre-ći i beznađu. “Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!” (Prijevod gorjeti; a grozne li postelje!” (Prijevod gorjeti; a grozne li postelje!”značenja, Sād, 56) Svaki spomen nje-nih vrata, slojeva i provalija iznova ulijeva strah u srca bogobojaznih, daje im pouku i nagnava ih na jauke i plač. U tom smislu su Poslaniko-ve, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da znate ono što ja znam, malo biste se smijali, a puno više plakali.” Upitan o onome što je vidio, rekao je: “Vidio sam Džennet i Vatru.” (Mu-slim) Nu’man ibn Bešir, radijallahu anhu, pripovijeda: “Čuo sam Posla-slim) Nu’man ibn Bešir, radijallahu anhu, pripovijeda: “Čuo sam Posla-slim) Nu’man ibn Bešir, radijallahu

nika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je, držeći hutbu, rekao: “Upozoravam vas na Vatru! Upozoravam vas na Va-tru!”, toliko ga je to ponijelo da mu je spao ogrtač sa ramena.” (Ahmed)

musliman nikada ne smije na putu stjecanja dobrih dje-la činiti ono što mu je Njegov Gospodar zabranio. Tako naprimjer, nikada ga ne smije obuzeti samodopadanje i za-divljenost samim sobom, niti sebi smije umisliti kako je on potpun i u ljudskom domenu savršen, a na druge gledati

okom potcjenjivanja i podozrenja. Re-kao je Poslanik, s.a.v.s.: “Dovoljno je zla čovjeku da prezire svoga brata muslima-na.” (Muslim) Isto tako, vjernika dobra djela koja čini nikada ne smiju učiniti obijesnim, niti se on zbog njih treba oholiti i uzdizati nad drugima. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Uistinu mi je Allah objavio da jedni prema drugima budete ponizni, da se jedni nad drugima ne uz-dižete i da jedni drugima nepravdu i zlo ne činite.” (Muslim) Zato, bojte se Alla-ha istinskom bogobojaznošću i trudite se da vaše natjecanje u činjenju dobrih i izbjegavanju loših djela bude iskreno, i ničim mimo traženja Allahovog zado-voljstva pomućeno. To je istinski put ka preporodu i konačnom trijumfu islam-skog ummeta.

Natjecanje u činjenju dobrih djela

Upozoravam vas na Vatru

Vjernika dobra djela koja

čini nikada ne smiju učiniti

obijesnim, niti se on zbog njih treba oholiti i uzdizati nad

drugima.


9

Medina: Salah el-Budejr Kuds: Muhammed Selim

Prijevod: Esad Mahovac

“O muslimani, neprijatelj je ispred “O muslimani, neprijatelj je ispred “O vas, more iza vas i ne preosta-“O vas, more iza vas i ne preosta-“O je vam ništa drugo, tako mi Allaha, do strpljivost.” Ovo su bile riječi koje je Ta-rik b. Zijad rekao svojim vojnicima u teškim trenucima. Ove riječi nisu dale-ko od onoga što mi ovdje doživljavamo: neprijatelj je ispred nas, a iza nas su muslimani koji su nas ostavili na cjedilu. Jedino što nam preostaje jeste da uzme-mo pouku iz grešaka drugih, a ne da služimo historiji kao pouka. Prije više vjekova na ovom tlu stajao je Sa’d b. Ebi Vekkas i čitao oporuku Ome-ra, radijallahu anhuma, dok se spremao za boj na Kadisi-jji. Stajao je licem okrenut ka neprijatelju ništa manje jakom od ovoga danas kojem mi gledamo u lice i čudimo se: Zašto su svi protiv nas?! Prva tačka Omerovog vasijjeta bila je bogobojaznost i obezbjeđe-nje materijalnih uzroka pobjede: “Opo-ručujem vam bogobojaznost u svakom stanju...” Prvi stepen bogobojaznosti jeste izvršavanje Allahovih naredbi i izbjegava-nje Njegovih zabrana, a da li muslimani u Bejtul-Makdisu pri sebi imaju ove stva-ri?! Mislim da odgovor na ovo pitanje predstavlja poniženje. Materijalni uzroci nam, također, nedostaju. Pripravnost (ri-bat) kojom smo zaduženi ne izvršavamo kako to Allah od nas zahtijeva. Koliko među nama ima onih koji prodaju svo-je nekretnine i imanja neprijatelju. Ovo je vakuf islama i niko nema pravo da ga izdaje neprijatelju. A oni koji od nas to čine, ne zaslužuju da sa njima govorimo, da slijedimo njihovu dženazu ili da moli-mo za milost. Jedan od najvećih uzroka jeste da oživimo muslimansko bratstvo među sobom, jer Allah kaže: “Jedino su vjernici braća.” (El-Hudžurat, 10). Od vjernici braća.” (El-Hudžurat, 10). Od vjernici braća.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako-đer je rekao: “Nikako ne smećite s uma dvije velike stvari: Džennet i Džehhennem.” Zatim je zaplakao toliko jako da su suze nakvasile krajeve njegove bra-de, i rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da znate o onom svijetu ono što ja

znam, otišli bi ste tamo gdje vas niko ne može vidjeti i svoju glavu posuli zemljom.” (Ebu Ja’la) Džennet je bli-ži čovjeku od sveza na njegovoj obući, a isto tako i Džehennem. Vatra koju potpaljujemo na ovome svijetu tek je sedamdeseti dio džehennemske vatre. Svaki od njenih 69 dijelova jednako je vruć i žestok. Zamislimo taj pri-zor: Džehennem će na Sudnjem danu biti “dovučen” sa sedamdeset hiljada povodaca, svaki povodac će držati i vući sedamdeset hiljada meleka, vrit će od bijesa i srdžbe. Kada ga zločinci ugledaju, postat će svjesni svoje pro-pasti. Od silne muke past će na kolje-na, i shvatiti da su bili u zabludi, ali čemu tada shvatanje i razumijevanje? Reći će: “Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!” Tog Dana niko neće kao On mučiti, i niko neće kao On u okove okivati!” (Prijevod značenja El-okove okivati!” (Prijevod značenja El-okove okivati!”Fedžr, 24 – 26).

pripravnosti je i to da se čuva-mo zavjera koje se kuju protiv naših sestara, supruga i kćeri. Svjedoci smo da se ovih dana među nama rasturaju papiri sa brojevima telefona na kojima se našim ženama nudi blud. O kćeri Omerove, čuvajte se šej-tanovih spletki i uništite svaki papir koji dođe u vaše ruke ili u ruke vaših kćeri. Druga tačka Omerovog vasijjeta jeste da se čuvamo grijeha: “Za vas više strahujem od grijeha nego

što strahujem od neprijateljskog oružja...”, jer grijesi sprečavaju dolazak Allahove po-moći i pobjede. Pa hoćemo li se pokajati ili ćemo i dalje Allahu griješiti. Navest ću samo jedan primjer našeg griješenja: Naše svadbe sadrže mnoštvo velikih grijeha. Tu je nezaobilazna muzika i razvratan govor, tu je razgolićavanje i miješanje muškaraca i žena. Rasipa se imetak i nerijetko kon-zumira alkohol, a sve to su grijesi. Allah Uzvišeni kaže: “A sve smo prema grijesima njihovim kaznili...” (El-’Ankebut, 40). O njihovim kaznili...” (El-’Ankebut, 40). O njihovim kaznili...”muslimani, nemojte da vas obmane otvo-reni kufr vaših neprijatelja i da mislite da ćete i pored grijeha biti potpomognuti. Omer, radijallahu anhu, preduhitrio vas je i rekao: “I nemojte reći: Naš neprijatelj je gori od nas i neće nas pobijediti, pa ma-kar mi i griješili, jer koliko je onih koje je Allah uništio drugim ljudima zbog njiho-vog griješenja...”

Upozoravam vas na Vatru

Neprijatelj je ispred vas, a iza vas su muslimani koji su vas ostavili na cjedilu

“I nemojte reći: Naš neprijatelj je gori od nas

i neće nas pobijediti, pa makar mi i griješili, jer

koliko je onih koje je Allah

uništio drugim ljudima zbog

njihovog griješenja...’’

Vatra koju potpaljujemo

na ovome svijetu tek je sedamdeseti

dio džehennemske

vatre. Svaki od njenih

69 dijelova jednako je vruć

i žestok.


10

PolumjesecCirkus Dodikovih klovnova

Mani zemlju koja “vehabija” nema

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine

Vlašić

Na posljednjoj sjednici Predstavnič-kog doma Parlamentarne skupšti-

ne Bosne i Hercegovine, pred odlazak na godišnje odmore, srpski predstav-nici iz Republike Srpske napravili su pravi cirkus. Za cirkusiranje u Parla-mentu srpski političari su se pravdali ulaskom Nađe Dizdarević u nikabu. Drago Kalabić i kolege mu iz Dodi-kovog SNSD-a iznijeli su niz sramnih kvalifikacija na račun Nađinog nika-ba. Dodikovim klovnovima u liku Kalabića i ostalih pridružio se i Vinko Zorić koji se javno izjasnio da ga je na-vodno strah biti u Parlamentu BiH jer, po njemu, nepoznata osoba sjedi u Par-lamentu, a za koju on nije siguran ima li oružje ili nešto drugo. Na sve pro-vokacije i besramno cirkusiranje Dodi-kovih klovnova i klovna Zorića, Nađa Dizdarević je odgovorila dostojanstve-no ističući da su spomenuti klovnovi svojim ponašanjem pokazali da nikada nisu poštivali ženu muslimanku.

Višednevno medijsko naklapanje o Višednevno medijsko naklapanje o Vnavodnom okupljanju vehabija Vnavodnom okupljanju vehabija Vna Vlašiću do kraja je ogolilo kome i zašto najviše treba priča o vehabija-ma. Zašto je to tako? Bh. mediji su danima izvještavali, nagađali i straš-ne priče ispisali i ispričali o jednom događaju koji se uopće nije dogodio niti se trebao dogoditi. Prema izvje-štavanjima spomenutih medija, ovo se naročito odnosi na medije iz Republi-ke Srpske, oni su željno očekivali da

se okupe, kako to oni kažu, vehabije na Vlašiću. Ta-kvim medijskim centrima ne bi smetalo da se njihove vehabije okupe na Vlašiću u skladu sa pozitivnim zakon-skim normama ove države, njima je bilo najvažnije da se taj skup desi pa da oni onda mogu izmišljati šta im je volja. Kako bi tek izvje-štavali da se taj skup stvarno desio, kad su se toliko nala-gali o nečemu što se uopće nije dogodilo. Ovaj slučaj je pokazao koliko pojedini medijski centri u BiH vole vehabije i vehabizam. Takvi mediji bi najviše voljeli da

je Bosna prepuna vehabija i da se sva-kodnevno okupljaju kako bi povećali svoje tiraže. Naravno, nisu problem samo mediji. I pojedinci iz sigurno-snih službi te društveno-političkih institucija ponijeli su se kao i domaći mediji. Širenje straha od vehabizma institucija ponijeli su se kao i domaći mediji. Širenje straha od vehabizma institucija ponijeli su se kao i domaći

trenutno im ide od ruke. Zato, veha-bije s Vlašića, okupite se više i ispuni-te puke želje novinara, obavještajaca i političara koji će uskoro početi pjevati – mani zemlju koja vehabija nema.

I BiH postaje agresorska zemlja

Oružane snage Bosne i Hercegovine

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine

potvrdio je Odluku Predsjedništva Bosne i Hercegovine o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u misiju Snaga među-narodne sigurnosne pomoći (ISAF) u Afganistan. U prvoj turi put Af-ganistana ide 45 vojnika. Ovom odlukom Bosna i Hercegovina će i zvanično postati dio agresorskih sna-ga u Afganistanu. Ako neko misli da NATO nije okupirao Afganistan, neka pročita 90 hiljada tajnih doku-menata američke vojske objavljenih na internetskoj stranici WikiLeaks. Pa ipak, bh. vojnici ovom misijom naj-više rizikuju. Oni koji prežive rat u Afganistanu, zaradit će velike novce. A oni koji ne uspiju preživjeti, njima novci neće ni trebati. Iako bosansko-hercegovačke vlasti vole reći da naši vojnici idu u Afganistan radi ugleda BiH i obezbjeđenja međunarodnog mira, naši vojnici će u Afganistanu samo predstavljati sebe i sebi obezbje-đivati finansijsku sigurnost. A kada je u pitanju ugled BiH, e baš nam je ugledna zemlja kad se taj ugled mora dokazivati kroz učešće u agresiji dru-ge zemlje.

Dodikovih eura spreman ići do kraja.


11

Tekfirske laži o muftiji Zukorliću

SNSD-ovkin dokaz da je Republika Srpska genocidna tvorevina

Ugonjenje u inovjerstvo

Dušanka Majkić

Proteklih dana je na YouTube ser-YouTube ser-YouTubevisu objavljen video uradak u

kojem se govori kako je muftija Mu-amer ef. Zukorlić pristalica i zagova-

rač satanizma. Autori ovog sramnog video zapisa su pripadnici tekfirske ideologije. Principom vađenja iz konteksta tekfirlije su izabrali neke muftijine izjave i stavili ih u poptuno drugi kontekst i na taj način proizve-li nekakav svoj argument da muftija Muamer ef. Zukorlić vjeruje u druga satanistička božanstva mimo Allaha, dželle šanuhu. Ko god je normalan gledao ovaj snimak ostao je šokiran količinom laži koje tekfirlije šire o muftiji. Primijetili smo mnoge ko-mentare ispod spomenutog snimka. Ljudi se pitaju kako ti tekfirovci smiju takvo nešto izmisliti o jednom muftiji. Naravno, odgovor tekfirlija je još besmisleniji nego sam video za-pis. Ovo je samo jedan od dokaza na šta su ti ljudi sve spremni. Laži i pre-vare, psovke i druge gadosti tekfirli-jama uopće nisu strane. U ostvarenju svojih ciljeva oni sebi izgleda ohala-ljuju sve. I kod njih cilj opravdava sredstvo.

Nakon presude Međuna-rodnog suda pravde u

Hagu da je nezavisnost Ko-sova valjana, odnosno da se nezavisnost Kosova ne kosi sa rezolucijama UN-a, u Re-publici Srpskoj su uslijedile brojne i žestoke reakcije. Za ovu priliku bilježimo reakci-ju Dušanke Majkić, predsje-davajuće Doma naroda Par-lamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i jednog od najglasnijih megafona Dodi-kove nacionalističke politi-ke. Komentirajući spomenutu presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu, Dušanka Majkić izjavila je “da Repu-blika Srpska ima teritoriju, stanovniš-tvo i vlast, odnosno sve elemente , da ukoliko odluči, krene sličnim putem kao Kosovo”. U ovoj reakciji Dušan-ke Majkić nalazi se jasan dokaz zašto su Srbi planirali i izveli genocid nad Bošnjacima. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, Republika Srpska nije ni postojala pa tako nije imala ni teri-torije. Agresijom na Bosnu i Hercego-

vinu stvorena je Republika Srpska, a do teritorije se došlo tako što su četnici etnički očistili svo bošnjačko stanov-ništvo. Nakon što su pobili i protjerali Bošnjake, Srbi su dali sve od sebe da se prognani Bošnjaci ne vrate jer će na taj način sačuvati teritoriju, apsolutnu na-cionalnu nadmoć srpskog stanovništva i vlast. Tako je Republika Srpska došla do potrebnih elemenata za nezavisnost. Da nije bilo planiranog genocida nad Bošnjacima, ne bi bilo ni Republike Srpske.


Iako mu niko nije prijetio, Tihić je dopustio da se šire laži o njegovoj ugroženosti

Nakon terorističkog napada u Bu-gojnu, bh. mediji su objavili ek-

skluzivnu informaciju da su vehabije uputili prijetnje Sulejmanu Tihiću i da je SIPA zbog toga pojačala osigu-ranje spomenutog gospodina. Dese-tak dana kasnije, Sulejman Tihiće u intervjuu za jedan ovdašnji medij priznaje da nije dobio nikakve prijet-nje. “Ja osobno nisam dobio nikakve prijetnje”. Iako nije dobio prijetnje od spomenute skupine, Sulejman Tihić nije htio demantirati navode medi-ja. Očito mu godi, odnosno očito je Tihić shvatio da mu se podiže rejting popularnosti ako se u javnosti pušta objavljivanje laži da mu neko zbog nečega prijeti. To bismo donekle mogli i razumjeti, međutim plasi-rana vijest da mu prijete vehabije u osnovi unosi nemir i nepovjerenje među bošnjački narod i zbog toga bi odgovoran političar morao reći isti-nu, a ne dopuštati da se šire ovakve laži. Nažalost, Sulejman Tihić očito nije taj tip odgovornog političara.

Sulejman Tihić

12

Novinarski kodeks medija u RS-u: Laži i krivo se kuni

Nezavisne novine

Prošle sedmice Dodikove Nezavi-sne novine objavile su ekskluzivnu

informaciju o otkrivanju velike koli-čine eksploziva u Donjem Vakufu i sav eksploziv doveli u vezi sa mo-gućim novim terorističkim napadom na policiju. “Više od 40 kilograma eksploziva velike razorne moći pro-nađeno je u napuštenoj kući u Do-njem Vakufu. Prema neslužbenim informacijama, u akciji su sudjelo-vali agenti obavještajno-sigurnosnih agencija iz BiH, a sve je odrađeno u strogoj tajnosti. Međutim, od nad-ležnih još nitko službeno nije želio potvrditi, ali ni opovrgnuti te aktiv-nosti. Prema neslužbenim informaci-jama, nakon pronalaska eksploziva, uhićen je i jedan policijski službenik MUP-a Federacije BiH, koji se dovo-di u vezu sa vehabitskim pokretom”, pišu Nezavisne novine. Samo dan ka-snije Ministarstvo unutrašnjih poslo-va SBK izdalo je saopćenje u kojem se jasno ističe da je vijest koju su plasira-le Nezavisne novine klasična medijska podvala. Niko se više nije osvrnuo na ovu medijsku podvalu Nezavisnih novina. Nezavisne novine su se samo ušutjele i sve je tek tako zaboravljeno. Željko Kopanja je stradao od pod-metnute mine. On najbolje zna šta znači biti žrtva i kako laži i prevare mogu nanijeti štetu drugim ljudima. Međutim, na ovom primjeru vidimo da Kopanja može sebi dozvoliti i gore stvari nego što mislimo. Kopanja je za šaku

Patrijarh Irinej: Veliki krstovi za sprečavanje saobraćajnih udesa

Daleko mu kuća bila

Ludi polumjesec

Raffi Gregorian

Srpska pravoslavna crkva počela je sa izgradnjom

velikih krstova po Srbiji. Prvi takav krst izgrađen je u Kragujevcu. “Đurdevdan-ski krst” autora Zorana Ilića visok je 18 metara, raspo-na 11 metara, a na prednjoj strani nalazi se “Raspeće” visine šest metara, dok je na drugoj strani ikona sve-tog Đorđa, zaštitnika grada, prečnika 2,6 metara. Nije problem u izgradnji krsto-va po Srbiji. To je njihova zemlja i neka rade šta im je volja. Međutim, nismo mogli a da ovaj put u ovu podrubriku ne uvrstimo objašnjenje patrijarha Irineja zašto Srpska pravo-slavna crkva gradi krstove po Srbiji. “To je danas tako potrebno nama i čitavome svetu, jer saobraćaj uzima veliki danak, zbog čega je jedna velika

pouka svima nama da bez blagoslova Božijeg nikud ne krećemo i ništa ne počinjemo u svom životu”, poručio je patrijarh. Patrijarhu Irineju moramo dodati još jednu titulu – saobraćajac godine u svijetu.

Prvi zamjenik visokog me-đunarodnog predstav-

nika u Bosni i Hercegovini, američki diplomat Raffi Gregorian, nakon dugogo-dišnje službe u BiH uskoro napušta poziciju u Uredu vi-sokog predstavnika (OHR) i seli se u Washington, gdje će raditi u Centru za među-narodne i strategijske studi-je. Gregorijan je u BiH do-šao kao pripadnik SFOR-a 1998. godine sa zadatkom da pomogne specijalnim snagama koje su radile na praćenju i hapšenju lica optuženih za ratne zločine. Ovaj viso-kopozicionirani američki obavještajac je u OHR-ovom odijelu izveo mnoge mutne radnje. Gregorian je osmislio i sproveo nelegalno oduzimanje držav-ljanstava BiH naturaliziranim licima arapskog porijekla. Na mjesto Komi-sije za reviziju državljanstva postavio je svog špijunčića Vjekoslava Vuko-vića koji je nedavno osuđen u Rijeci na zatvorsku kaznu zbog pomaganja u ubistvu jednog lica. Također, Raffi Gregorian je autor mnogih crnih listi

na kojima su Bošnjaci predstavljeni u najcrnjem svjetlu. Jedna od takvih listi objavljena je u izdanjima Dnevnog ava-za. Gregorian je uspješno manipulirao novinarima RTV Federacije BiH, naro-RTV Federacije BiH, naro-RTV Federacije BiHčito sa novinarima emisije 60 minuta. U spomenutoj emisiji objavljena je go-mila laži o postojanju islamskog tero-rizma u BiH. Ovo su samo neka od nedjela Raffija Gregorijana. Naravno, mnoga njegova nedjela ostat će sakri-vena velom tajne. Ne znamo kakav je njegov nasljednik, ali jedno je sigurno – gori od Raffija Gregorijana ne može biti.


13

Ubijanje protiv kojeg se niko ne bori

U posljednjih sedam dana na bh. cestama dogodile su se brojne

teške saobraćajne nesreće. U samo dva udesa poginulo je osam mladića. Ukupno za sedam dana u BiH je po-ginulo preko deset građana. Stravični prizori saobraćajnih udesa iz Donjeg Vakufa, Usore, Sarajeva opomena su svim građanima Bosne i Hercegovi-ne, a naročito učesnicima u saobra-ćaju, da je propisna vožnja najpreča nama, a ne nekim saobraćajnim po-licajcima koji naplaćuju kazne. Če-tvorica mladića koji su poginuli u Donjem Vakufu vozili su se u nere-gistriranom automobilu, a vozač je bio pod utjecajem alkohola. Stravični udes u Usori izazvala je neprilago-đena brzina, kao i udes u Sarajevu. Mladi ljudi vole brzo voziti, a uz to vole i popiti. Ne može sama policija da stane ukraj ovoj pošasti. Cijelo naše društvo je odgovorno za ovaj problem, jer se radi o životima svih nas. U terorističkom napadu u Bu-gojnu poginuo je samo jedan čovjek. S pravom se naša država, ali i cjelo-kupna javnost digla na noge da se za-ustavi to terorističko zlo. Međutim, na drugoj strani imamo situaciju da nam u razmaku od pet dana pogi-ne deset mladih ljudi i niko ne mrda prstom. Kao da se to nikoga ne tiče. Koliko budemo svjesni i odgovorni, toliko ćemo postići uspjeha na po-boljšanju saobraćaja u BiH. Do tada ćemo brojati mrtve.

Foto polumjesecaSarajevo: Mirni protesti pred zgradom Zajedničkih institucija BiH protiv donošenja zakona o zabrani nošenja nikaba.

Saobraćajna nekultura u Bosni i HercegoviniSkorojevićki bezobrazluk

Bakir Hadžiomerović

Senad Avdić, urednik Slobodne Bosne, u po-

sljednje vrijeme često oštri svoje novinarsko pero na nekadašnjem svom pajdašu Bakiru Hadžiomeroviću, uredniku emisije FTV 60 minuta. Ovaj put se ismija-va sa policijskom pratnjom koja čuva Bakira i njegovu porodicu. “Gledam jutros, iz koliko-toliko podnošljive hladovine kafanske bašte u blizini Pionirske doline, policajca na biciklu kako se bezuspješno pola sata po-kušava skloniti pred nepodnošljivom vrelinom. Kasnije vidim da je jadni policajac na specijalnom zadatku – osigurava suprugu, sina i punicu ne-ustrašivog novinara Bakira Hadžio-merovića koje se nalaze u službenoj posjeti životinjama u Pionirskoj doli-ni. Naslušao sam se sličnih tračeva i neprovjerenih informacija o zloupo-trebama višemjesečne policijske prat-nje od strane familije Hadžiomerović; pored ostalih i da policajci gospođi Hadžiomerović nose cekere i vrećice kada se asistentica Pravnog fakulteta vraća iz shoppinga. Nisam vjerovao – kako će iko nekoga zaštititi dok su mu

ruke pune cekera i kesa”. Bakir Had-žiomerović i njegova ekipa su izgleda opskrbljeni svim i svačim. Osim broj-nog osiguranja koje plaćaju građani BiH, Bakir i kolege mu imaju još do-sta privilegija. Ko je imao priliku da vidi tu ekipu kada se vraća sa terena pa usput zajedno sa gomilom policajaca svrati u neku kafanu gdje se ima dobro pojesti i popiti, mogao je vidjeti koliko se ti ljudi razbacuju novcima. Njihove kafanske račune mogu podnijeti samo naši nezasiti političari. Tako ti je to kada građani plaćaju. Jedi i pij koliko hoćeš, a ima i za kući ponijeti, a ima i policajaca za nosanje cekera.


14

Politika(Ne)naučene lekcije

Piše: Ezher Beganović

Odluka suda u Londonu, da oslo-bodi Ejupa Ganića, odnosno da odbije kao politički motiviran

zahtjev Srbije za njegovu ekstradiciju, u Bosni i Hercegovini je primljena sa odu-ševljenjem i osjećajem trijumfa pravde nad nepravdom. Dok gospodin Ejup Ga-nić djeluje onako kako je uvijek djelovao, potpuno smireno i racionalno, javnost u Bosni i Hercegovini sve ovo doživljava na sasvim drukčiji način. Mediji u Federaciji Bosne i Hercegovine, skoro svi odreda, na svojim naslovnicama i u udarnim termini-ma navode da je odluka suda u Londonu, da oslobodi Ejupa Ganića, trijumf Bosne i Hercegovine i da je Bosna i Hercegovina izvojevala još jednu pobjedu nad Srbijom, te da je ovom odlukom još jednom doka-zana agresija na Bosnu i Hercegovinu. Po-našanje bošnjačkih političara je očekivano i u skladu sa predizbornom kampanjom. Svi sada pokušavaju ovu pobjedu Ejupa Ganića iskoristiti za ličnu promociju.

Nema sumnje da odluka suda u Londonu, da oslobodi Ejupa Ganića od svih optužbi, ide u korist Bosne i Hercegovine, međutim u stvarnosti je-dini pobjednici u ovom slučaju su Ejup Ganić i njegova porodica. Ejup Ganić je

oslobođen, prije svega, zahva-ljujući činjenici da je dovoljno bogat čovjek i da je mogao sam finansirati ovaj skupi proces, a druga olakšavajuća okolnost za Ganića bila je činjenica da je slučaj “Dobrovoljačka ulica”Dobrovoljačka ulica”Dobrovoljačka ulicačist slučaj, da nema nijednog ozbiljnog dokaza da je na tom mjestu počinjen zločin. Također, u prilog mu je išlo i to što je srpska strana sklona fa-briciranju laži koje ovaj put nisu prošle na londonskom sudu. Međutim, šta smo mi Bošnjaci naučili iz ovog slučaja, hoće li nas ovaj slučaj imalo osvijestiti da popravimo sve slabosti koje razdiru naš narod? Iako su izgubili od Ejupa Ganića, Srbi mogu biti ponosni na sebe jer su svi bili jedin-stveni u pokušaju ostvarenja svojih ciljeva. I nakon gubitka su jedinstveni. Nakon oslobađanja Ejup Ganić je rekao da mu je jasno da je Bosna i Hercegovina, kao dejtonska tvorevina, komplicirana država zbog čega mu je razumljivo što nije imao nikakve pomoći od države. Međutim, šta je sa nama Bošnjacima? Ko je nama bra-nio da ujedinimo sve svoje resurse i po-mognemo Ejupu Ganiću? Nažalost, to se nije dogodilo, a zna se i zašto. U kakvom jadnom stanju se nalazi naš narod upra-vo je najbolje pokazao ovaj slučaj Ejupa

Ganića. Sjetimo se kako je Sulejman Tihić, lider najjače stranke u Bošnjaka, tokom čitavog procesa pred londonskim sudom protiv Ejupa Ganića, napadno i u inad svima nama izjavljivao da su Bošnjaci u Dobrovoljačkoj ulici počinili zločin nad srpskim vojnicima. Čak je i navodio da u Dobrovoljačkoj ulici počinili zločin nad srpskim vojnicima. Čak je i navodio da u Dobrovoljačkoj ulici počinili zločin nad

su tada ubijene desetine srpskih vojni-ka. Iako je bio svjestan da takve njegove izjave mogu utjecati na suđenje Ejupu Ganiću, Sulejman Tihić nije htio pre-stati davati izjave da je u Dobrovoljačkoj ulici počinjen zločin. Tihićeva prva izja-va nakon oslobađanja Ejupa Ganića gla-si: “Ovakvom odlukom potvrđeno je da za događaje u Dobrovoljačkoj ne postoji odgovornost ne samo prof. Ejupa Ganića, već ni vojnog i političkog vrha Republike Bosne i Hercegovine, kako je ranije utvr-

dio i Haški tribunal. Potvrđen je i stav koji je SDA od trenut-ka hapšenja prof. Ganića za-stupala, da je akcija Oružanih snaga RBiH u Dobrovoljačkoj ulici bila legitimna i opravda-na s ciljem oslobađanja neza-konito uhapšenog predsjed-nika državnog Predsjedništva Alije Izetbegovića.’’ Zar ovo nije dokaz licemjerne politi-ke ljudi kao što je Sulejman Tihić. Tihićevo ponašanje

koristimo kao ilustraciju kako smo se mi Bošnjaci ponašali dok je Ejup Ganić u Londonu vodio bitku za čitavu Bosnu i Hercegovinu. Umjesto da su Bošnjaci ujedinili sve snage da se pomogne Ejupu Ganiću, jedan dio Bošnjaka bio je potpu-no ravnodušan spram svega, drugi dio je radio za tuđe interese, u čemu se posebno iskazao Sulejman Tihić, tek treći dio se ne-što sekirao i pokušavao nešto uraditi. Iako su ga mnogi optužili da kroz pomaganje Ejupu Ganiću sakuplja predizborne poe-ne, Haris Silajdžić je uz reisa dr. Mustafu ef. Cerića dao solidan doprinos u ovom slučaju i donekle osvjetlao obraz svih nas. Ejup Ganić je, hvala Allahu, na slobodi, međutim mi Bošnjaci nismo ništa naučili iz ovog slučaja. Posebno je zabrinjavajuće stanje u bošnjačkoj politici. Izbori su pred nama, međutim, kada sagledamo sve op-cije i kako god okrenemo, izgleda da nam se i nakon oktobra isto piše.

Ganićeva pobjeda i poraz bošnjačke politike


U kakvom jadnom stanju se nalazi naš narod upravo

je najbolje pokazao ovaj slučaj Ejupa

Ganića

15

Principi Islamske zajednice u rješavanju problema na relaciji islamistički pokreti i IZ u BiH

Aktuelno

Islamska zajednica prema Ilmijji ne može biti inkvizitor, kako to neki od nje traže, ali ima obavezu da reagira kada uoči da se izlazi iz okvira učenja koja se temelje na Kur̀ anu, hadisu i šerijatu


Nakon terorističkog napada u Bugojnu pojedine snage u Bosni i Hercegovini vrše

konstantan pritisak na državne or-gane da poduzmu represivne mjere protiv hiljada Bošnjaka koje se sum-njiči da pripadaju raznim islamistič-kim pokretima, kao što su selefizam, vehabizam i slično. Istovremeno, iste snage vrše jak pritisak na Islamsku zajednicu da sa svoje strane dozvoli i učestvuje u represijama protiv spo-menutih pripadnika islamističkih pokreta. Naročit pritisak izražen je prema reisu Mustafi ef. Ceriću od kojeg neki očekuju da se u ovom pro-blemu postavi onako kako odgovara onima koji bi najviše voljeli da među nama Bošnjacima nastane unutarnji sukob. Političari i mediji iz Republi-ke Srpske ne prestaju da izmišljaju laži i plaše građane Bosne i Herce-govine. Stalna priča o ugroženosti sigurnosti Bosne i Hercegovine od žena koje nose nikab, zatim stalno li-citiranje o broju terorista u BiH itd., stvara tenzije u našem društvu. Na-žalost, kao po običaju, bošnjački po-litički predstavnici uopće se ne opiru vođenju lažnih kampanja protiv Boš-njaka. Na analizu medijskih stavova ne treba trošiti ni vrijeme ni prostor, jer bošnjački novinari ni sami ne znaju na koju bi se stranu svrstali.

Islamska zajednica je ključna institucija od koje zavisi hoćemo li mi Bošnjaci iznaći rješenje za ubačene smutnje. Cijeneći odgo-vornost i dobronamjernost našeg reisa dr. Mustafe ef. Cerića, uvjereni smo da će Islamska zajednica zajedno sa svima nama uspjeti iznaći kvalitetno rješenje ove fit-ne koja nas je zadesila na-kon terorističkog napada u Bugojnu. U tom kontekstu, ovih je dana na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu održana tribina “Islamistički pokre-ti i Islamska zajednica u BiH između anarhije i pluralizma” u organizaci-ji Glavnog odbora Udruženja ilmijje IZ u BiH. Na toj tribini mogla su se čuti jasna opredjeljenja Ilmijje u kojem pravcu je potrebno rješavati ovaj pro-blem. U Ilmijji smatraju veoma zna-čajnim potrebu preciziranja granice gdje prestaje pluralizam, a nastaje anar-hija. “Bošnjačka tradicija nije isključiva

prema različitim interpreta-cijama islama, ali je hanefij-ski mezheb oficijelni i mora ga se pridržavati, jer je to de-finirano i Ustavom Islamske zajednice u BiH.” Islamska zajednica prema Ilmijji ne može biti inkvizitor kako to neki od nje traže, ali ima obavezu da reagira kada uoči da se izlazi iz okvira učenja koja se temelje na Kur̀ anu, hadisu i šerijatu.

Učestvujući u raspra-vi na navedenoj tribini, reisul-ulema dr. Mustafa Cerić pohvalio je i podr-žao inicijativu Udruženja ilmijje na čelu s pred-sjednikom Muharemom Hasanbegovićem, i pozvao da se pozabave ovim procesi-ma koji će, prema njegovim riječima, duže potrajati. Reis dr. Mustafa ef. Cerić podr-žao je program Udruženja ilmijje u tom pogledu, a to je da se ovim problemima ne može prići propagandistički, već argumentima na osnovu Kur’ana i sunneta, da se ta pitanja ne mogu rješavati re-presijom, već razgovorom i argumentima akaidske dok-trine, artikuliranjem iden-titeta, razvijanjem osjećaja pripadnosti zajednici i ve-

ćim angažmanom mladih u Islamskoj zajednici. Reisul-ulema je pozvao ule-mu da se angažira upravo na ovim principima. Raduje nas što je Islamska zajednica pokazala zrelost i odlučnost da na principima islama zbije redove našeg naroda. Ovakva promišljanja uleme iz Udruženja ilmijje i reisa dr. Mustafe ef. Cerića garant su da naši neprijatelji neće imati priliku da se na-slađuju međubošnjačkim sukobom.

Reis Cerić: Argumenti Kur’ana i sunneta, a ne represija


Reis dr. Mustafa ef.

Cerić podržao je program Udruženja

ilmijje u tom pogledu, a to je da se ovim problemima

ne može prići propagandi-stički, već

argumentima na osnovu Kur’ana i

sunneta

16

Suđenje i ratni zločinci

Politika i društvo

Iako Kurtović nije ubio nikoga, od Suda BiH dobio je 11 godina zatvora, godinu dana više od Boškića koji je pobio skoro hiljadu ljudi. I drugi optuženi Bošnjaci nisu prošli ništa bolje nego Kurtović


Sud Bosne i Hercegovine je, na-kon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje

sklopljenog između Tužilaštva Bosne i Hercegovine i optuženog Marka Boš-kića, izrekao presudu kojom je optu-ženi Marko Boškić oglašen krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Marko Boškić je zločinac koji je kao pripadnik 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a, zajedno sa još sedam pripadnika 10. diverzant-skog odreda, 16. jula 1995. godine, u periodu od 10 do 15 sati, strijeljao više stotina zarobljenih muškaraca Bošnja-ka iz enklave Srebrenica, od kojih su neki imali poveze na očima, a koji su prethodno držani zarobljeni u osnov-noj školi u Pilici, odakle su dovoženi autobusima do mjesta pogubljenja na ekonomiji Branjevo. Ovo strijelja-nje preživjela su samo dva zarobljena Bošnjaka. Ko god pročita ovu vijest, u čudu će se zapitati kako je jedan ta-kav zločinac kakav je Marko Boškić za svjesno ubijanje više stotina ljudi do-bio samo 10 godina zatvora. U presu-di Suda BiH navodi se da je ovaj sud prihvatio sporazum o priznanju krivice koje je sa zločincem Boškićem sklopi-lo Tužilaštvo BiH. Ovakva lakrdija od sudskog sporazuma svojstvena je samo Sudu BiH. Ubijeđeni smo da bi Mar-ko Boškić, da mu je suđeno u Beogra-du, sigurno dobio više zatvora. Kakva je to sudska logika koja na ovaj način nagrađuje a ne kažnjava čovjeka koji pobio blizu hiljadu zarobljenih Bošnja-ka. Predstavljeno pravo i pravda Suda

BiH rezervirani su samo za Srbe i Hrvate kojima se sudi na ovom sudu. Nije Boškić jedini srpsko-hrvatski zlo-činac koji je nagrađen od Suda BiH sporazumom o krivici. Ima još takvih slu-čajeva. Zbog ograničenosti prostora predstavljamo slu-čaj Paška Ljubičića, zločinca koji stoji iza masakra Boš-njaka u Ahmićima i drugim okolnim mjestima. I Paško Ljubičić je nagrađen sporazumom o priznanju krivice nakon čega je dobio nagradu od 10 godina zatvora. Iako za sklapa-nje sporazuma sa Ljubičićem nije bilo nikakve logike, to se ipak dogodilo. Kao komandant Četvrte bojne vojne nikakve logike, to se ipak dogodilo. Kao komandant Četvrte bojne vojne nikakve logike, to se ipak dogodilo.

policije HVO-a, Paško Ljubičić je u ju-tarnjim satim 16. aprila 1993. godine, učestvovao u planiranju te naređivao pripadnicima Četvrte bojne vojne poli-učestvovao u planiranju te naređivao pripadnicima Četvrte bojne vojne poli-učestvovao u planiranju te naređivao

cije da napadnu sela Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće. Ovom prilikom nare-cije da napadnu sela Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće. Ovom prilikom nare-cije da napadnu sela Ahmiće, Nadioke,

đeno je da se pobije svo vojno sposobno bošnjačko stanovništvo, te da se istjera svo bošnjačko stanovništvo i njihove kuće unište. U optužnici stoji da je za vrijeme ovog napada ubijeno je oko 100 bošnjačkih civila, svo bošnjačko stanovništvo iz tih sela je protjerano, njihove kuće su uništene, mnogima su nanesene duševne i fizičke povrede, a u selu Ahmići dvije džamije su dignu-te u zrak. Za razliku od ovakvih pri-mjera, Sud BiH nimalo ne škrtari na ispoljavanju sudačke bahatosti nad op-

tuženim Bošnjacima. Svje-sno koristimo izraz sudačka bahatost, jer po kojoj logici i kako objasniti to da Marko Boškić, za strijeljanje skoro hiljadu ljudi, i Paško Ljubi-čić, za planiranje, naređiva-nje i učestvovanje u ubistvu više od 100 Bošnjaka i ruše-nja svega bošnjačkog, dobiju manju zatvorsku kaznu od Zijada Kurtovića iz Drežnice koji je za udaranje pendre-kom zarobljenih Hrvata i za gašenje cigareta na nekima od njih dobio ni manje ni više nego 11 godina. Zna-či, iako Kurtović nije ubio nikoga, od Suda BiH dobio je 11 godina zatvora, godinu dana više od Boškića koji je pobio skoro hiljadu ljudi. I drugi optuženi Bošnjaci nisu prošli ništa bolje nego Kur-tović. Tako je Suad Kapić iz Cazina za navodno ubistvo trojice srpskih vojnika dobio 17 godina zatvora. U ovom

slučaju dogodio se još jedan presedan u sudskoj praksi Suda BiH. Naime, Apelaciono vijeće Suda BiH je u više navrata poništilo prvostepene presude i oslobodilo više srpskih optuženika za ratni zločin. Bilo je tu i veoma čud-nih presuda. Međutim, samo u slučaju Suada Kapića, Apelaciono vijeće Suda BiH poništilo je oslobađajuću prvoste-penu presudu i Kapića osudilo na 17 godina zatvora. Slično je prošao i Suljo Karajić iz Velike Kladuše koji je tako-đer za ubistvo tri zarobljenika dobio 18 godina zatvora. I na kraju, pred Sudom BiH će uskoro početi suđenje Francu Kosu, Slovencu koji je zajedno sa Mar-kom Boškićem učestvovao u strijelja-nju oko hiljadu srebreničkih Bošnjaka. Već sada se špekulira da bi i on mogao dobiti nagodbu o priznanju krivice. Njegov advokat Duško Tomić ne vidi razloga zašto Franc Kos ne bi mogao dobiti sporazum o priznanju krivice. Na Sudu BiH najbolje funkcionira si-stem sporazumijevanja o krivici sa srp-sko-hrvatskim ratnim zločincima.

Pravo i pravda Suda BiH


Kakva je to sudska

logika koja na ovaj način nagrađuje, a ne kažnjava,

čovjeka koji pobio

blizu hiljadu zarobljenih Bošnjaka?

17

Godišnjica mučkog ubistva Magdija Dizdarevića u Mostaru

Društvo

Iako je prošla godina dana, iako se zna ko je ubio Magdija, još uvijek ni na jednom sudu u BiH nije podignuta optužnica za ovo ubistvo. Trenutno, prema našim saznanjima, uopće se ne zna kada će ta optužnica biti podignuta. Stječe se dojam upitnosti hoće li iko uopće odgovarati za ubistvo Magdija Dizdarevića


Prošle sedmice navršila se tačno godina dana od mučkog ubistva mostarskog mladića rahmetli

Magdija Dizdarevića. Podsjetimo, bila je srijeda 15. juli 2009. godine kada je Magdi Dizdarević zajedno sa bratom Edibom krenuo u džamiju da klanja jacija-namaz. O tom nesret-nom događaju govori nam Magdijev brat Edib: “Bio je proučen ezan za ja-cija-namaz, a Magdi i ja sjedili smo na sofama ispred samog ulaza u džamiju iščekujući ikamet za farz-namaz. Tada smo čuli dječiju galamu i viku ispred ulaza u harem Šarića džamije i ja sam smo čuli dječiju galamu i viku ispred ulaza u harem Šarića džamije i ja sam smo čuli dječiju galamu i viku ispred

ispred ugledao brata Harisa Dvizca. Moj rahmetli brat i ja smo izašli da vidimo šta se dešava. Tu ispred ha-remskih vrata zatekli sam Erola Bega-novića kako se raspravlja sa Harisom i pokušava da nasrne na njega. Među-tim, u tom pokušaju ga je sprečavao komšija Zukanović i smirivao situaci-ju. Mi smo pitali o čemu se radi, i od Dvizca saznajemo da ga je udario Erol na autobuskom stajalištu oko 20 me-tara udaljenom od ulaza u harem i da je on povrijedio ruku. Tu se situacija smirila i Erol i Zukanović odlaze na vrh jednog sokaka koji vodi na Hadži-ća liman. Auto Dvizca, u kojem su mu bili supruga i malo dijete, bilo je par-

kirano na autobuskom stajalištu od-mah preko puta tog sokaka. Mi smo krenuli sa Harisom do auta da vidimo kako ćemo da ga odvezemo u bolnicu. Magdi je zao-stajao za nama. Prišli smo Erolu i Zukanoviću koji su stajali odmah preko puta da vidimo zašto ga je uda-rio. Tu su se Erol i Dvizac opet sporječkali i Dvizac mu je uzvratio udarcem. Na to je Erol utrčao u sokak na Hadžića liman. Za nekoliko trenutaka na vrhu sokaka pojavila se grupa od otpri-like 15 mladića, pa možda i više. Za čas su napunili uli-cu. U trenu su se dvije skupine spor-ječkale i izbila je masovna tuča. Prema snimku, a i po sjećanju, mom rahme-tli bratu koji je stajao udaljen od mase na sredini ulice prilazi Igor Salčin i nekoliko sekundi nakon njegovog pri-laska moj rahmetli brat ostaje ležati nepomičan na asfaltu. Posljednji smr-tonosni udarac mom rahmetli bratu Magdiju nanio je Igor Salčin. Nedugo nakon toga ja mu prilazim i vidim da je u polusvjesnom stanju i da “krklja”. Pokušavao je progovoriti i očima mi je nešto išaretio, “gestikulirao” uka-zujući u pravcu Igora. Pokušavao je da ustane na stranu, ali nije mogao. Umivali smo ga vodom. Neko je po-zvao hitnu i odvezli smo ga u bolnicu, a kasnije je morao biti operisan. Ope-racija je trajala otprilike dva i po sata. U petak u jutarnjim satima dobio sam poziv na kućni broj. Bio je to doktor Vinković. Izjavio mi je saučešće i re-kao da mi je brat umro u 7 sati toga jutra. Ta vijest me jako pogodila, kao i moju porodicu.”

Dakle, prošla je godina dana od kada je ubica Igor Salčin mučki usmr-tio Magdija Dizdarevića. Iako je proš-la godina dana, iako se zna ko je ubio Magdija, još uvijek ni na jednom sudu u BiH nije podignuta optužnica za ovo ubistvo. Trenutno, prema našim saznanjima, uopće se ne zna kada će

ta optužnica biti podignuta. Zbog ovakvog ponašanja Kantonalnog tužilaštva u Mostaru stječe se do-

jam upitnosti hoće li iko uopće odgovarati za ubi-stvo Magdija Dizdarevića. Nemamo riječi kojom bi-smo opisali ponašanje bo-sanskohercegovačkog sud-stva prema ubistvu Magdija Dizdarevića. Sramnom odnosu našeg sudstva pre-ma Magdijevom ubistvu treba pridružiti još sramot-niju šutnju domaćih medi-ja. Za bh. medije ubistvo Magdija Dizdarevića nije zanimljivo jer je Magdi bio

iskreni musliman. Da je kojim sluča-jem neki musliman u Mostaru ubio Magdijevog ubicu Igora Salčina, e to bi bila vijest za naše medije. Sjetimo se kako je Asaf Bećirević, novinar sara-jevskog Oslobođenja, umjesto da traži odgovornost Magdijevog ubice, dani-ma pisao laži kako mostarske vehabije prijete Igoru Salčinu. Ubistvo rahme-tli Magdija Dizdarevića bit će trajna mrlja na obrazu svih onih mostarskih Bošnjaka koji su nasjeli na medijsku indoktrinaciju i koji su iz mržnje pre-ma iskrenim mladim muslimanima pomogli ubici Igoru Salčinu da prolije nevinu krv njihovog komšije Magdija. Od medija i domaćeg sudstva uzalud je očekivati pravedan odnos prema ovom slučaju. Magdi Dizdarević će, ako Bog da, okusiti najveću prav-du, pravdu koju Allah, dž.š., dodje-ljuje Svojim iskrenim robovima. Na kraju, ovaj tekst završavamo dovom Magdijevog brata Ediba: “Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da mom bratu oprosti grijehe, da ga sačuva od patnje u kabu-ru i džehennemske vatre i da ga uvede u Džennet, u društvo vjerovjesnika, iskrenih, šehida, a i dobrih Allahovih robova, a kako su samo oni divno društvo. I molim Uzvišenog da ubici moga brata podari kaznu na dunjalu-ku i ono što je zaslužio na ahiretu.”

Zaboravljeni zločinMagdi

Dizdarević će, ako Bog da,

okusiti najveću pravdu, pravdu

koju Allah, dž.š., dodjeljuje

Svojim iskrenim robovima.


18

Borba za opstanak

Kolumna

Albancima je svejedno šta mi mislimo o kosovskom suverenitetu, jer oni svoj posao tjeraju i bez nas. A naše antisrpsko mišljenje o kosovskom suverenitetu samo nam može produbiti nerazumijevanje sa Srbima, sa kojima smo sustanari u bosanskoj kući. Prema tome, svako izjašnjavanje za i protiv kosovskog suvereniteta za bošnjačke je prilike štetno, i nepotrebno. Mi u Bosni živimo sa Srbima, a ne živimo sa Albancima, a Albanci na Kosovu ne žive s nama i od nas im ništa ne zavisi. Nas bi Albanci mogli zanimati tek kao učitelji od kojih bismo se mogli učiti jedinstvu i istrajavanju na zacrtanom cilju. A šta je naš cilj?

P rije nego što je Međunarodni sud pravde dao mišljenje o le-galnosti neovisnosti Kosova,

hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić uzdrmao je balkan-hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić uzdrmao je balkan-hrvatski član Predsjedništva BiH

sku javnost izjavom da “priznaje Sr-biju, ali bez Kosova”. No, Komšić

Piše: Fatmir Alispahić

nema nikakve moći koja bi mogla utjecati na priznavanje ovoga ili onoga, pa je tim čudnije što su me-diji u regionu toliko zabru-jali o ovoj incidentnoj izja-vi. Mogla se ta lakrdija od izjave i prešutjeti. Naelek-trisana i ranjiva svesrpska javnost je kao so na ranu dočekala izjavu hrvatskog zvaničnika od kojega bi se u najmanju ruku očekivala neutralnost. Uistinu, a šta je Željka Komšića briga za Srbiju i za Kosovo? On je svojom neutralnošću tre-bao da ojača argumente po kojima kosovsko pitanje nema nikave veze sa Bo-snom i Hercegovinom i sa višegodišnjim računicama velikosrpskih secesionista u BiH da bi nezavisnost Kosova trebala zakono-mjerno voditi otcjepljenju Republike Srpske. Ovako, ako hrvatski član bosan-skog Predsjedništva rovari po regionalnim pitanjima, mogla bi i regionalna pi-tanja da se ref lektiraju na BiH. Bezumlje. Na prvi pogled.

Srpski “talibani’’

Otkad je otvoreno kosovsko pita-nje, pa možda još od 80-ih, postoji ira-cionalna, jednostrana i jednosmjerna solidarnost bošnjačkog naroda sa

kosovskim Albancima. Vrijedilo je suosjećati sa kosovskim Albancima u vrijeme tortura Miloševićevog

režima nad njima, jer to suosjećanje proizlazi iz općeg humanističkog i an-tifašističkog opredjeljenja, i ono je u normalnih lju-di jednako, da li se radilo o Palestincima, Kurdima, ili jučer o Albancima. Ali, prenošenje tog suosjećanja na teren političke logike, gdje se Bošnjaci raduju pre-sedanima koji njih same mogu doći glave – iracio-nalno je. Odakle proizla-zi bošnjačko radovanje otcjepljenju Kosova ako taj presedan, to cijepanje teritorija jedne suverene države može ojačati argu-mente velikosrpskih sece-sionista u BiH?! Svakome je drago kad se obistini da “sila Bogu nije mila”, pa kad silnici tresnu od ze-mlju, kao što su od zemlju potrehali velikosrpski naci-onalisti koji su s kraja 90-ih maltretirali Jugoslovene i natjerali Jugoslovene da sigurnost i dostojanstvo pronađu u svojim nacio-nalnim suverenitetima. Nikada se Jugoslavija ne

bi raspala da nije bilo velikosrpskog primitivizma i kolektivnog ludila o “nebeskom narodu” koji treba da gospodari drugima. Taman lijepo,

Kosovski marketing

Pametni ljudi bi se trudili da zaglade prošlost, da ako treba i prevale

preko jezika tu sintagmu “genocid u Srebrenici”,

da onoj šačici Bošnjaka što

se vratila na svoja

ognjišta pruže bezbjednost i dostojanstvo


19

Srbi su ostali da gospoda-re sami sebi, po Srbiji, bez Kosova. Ljepši se i praved-niji kraj ove balkanske tra-gedije nije mogao zamisli-ti. A Srbi su mogli, da su imali kulture i sposobnosti da poštuju druge, dovijeka biti šefovi cijele Jugoslavije, kao što su i bili sedam de-cenija. Ovako su se sveli na noćnu moru, na nešto što niko nije mogao zamisliti sredinom 80-ih. S obzi-rom na količinu zla i razaranja koja su počinili, kazna je pravedna, i lije-pa. Otcjepljenje Kosova krunisano je mišljenjem Suda u Hagu o legalnosti kosovske nezavisnosti, čime je Srbija doživjela stravičan međunarodni poraz, utoliko što je međunarodno pravo bačeno pod noge međunarod-nog konsenzusa da se iz srbijanskog državnog suvereniteta otpiše Kosovo. Sve ove godine velikosrpske osionosti moglo se čuti mišljenje kako se srp-stvo neće opametiti dok Beograd ne doživi sudbinu Berlina, dok srpski um ne osjeti pustoš zgarišta i spržene budućnosti, onako kako su to osje-tili Nijemci nakon slične historijske avanture. Na simboličkoj razini pad Berlina je ravan otimanju Kosova iz srbijanskog suvereniteta, jer su iza pada Berlina stajali saveznički zloči-ni, kakav je zločin nad Drezdenom, nad Hirošimom i Nagasakijem, kada su bez ikakve potrebe ubijani civili koji su živjeli, pa i bili žrtve naci-stičkih vlasti; iza tog zločina nad

njemačkim i japanskim civilima stajao je saveznič-ki konsenzus da je zločin dozvoljen i legalan kada ga čine jači. Napose, dece-nije cionističkog genocida nad Palestincima, i go-dine američkog genocida nad muslimanima u Iraku i Afganistanu, dokazuju kako pravda ima dva lica, u ovisnosti koji interesi iza nje stoje. Tako je i danas sa Srbijom, oko čijeg kažnja-

vanja postoji međunarodni konsen-zus, stariji od međunarodnog prava, koje bi trebalo da garantira teritori-jalni integritet Srbije i neotcjepljivost ma kojeg dijela srbijanskog teritori-ja. Evropa je puna sličnih priča, od Španije, Belgije, Irske, pa do Turske, ja. Evropa je puna sličnih priča, od Španije, Belgije, Irske, pa do Turske, ja. Evropa je puna sličnih priča, od

ali nikome ne pada na pamet da bi se secesionistički nastrojeni dijelovi ovih država mogli pretočiti u suve-rene države. Međunarodno pravo svima garantira ono što ovog časa ne garantira Srbiji. Otud je danas Srbija ono što je bila Njemačka na-kon Drugog svjetskog rata, država koja je skrivila genocid, i koja zbog toga treba biti dozvana pameti kroz konkretne gubitke. Njemačka je godinama živjela bez stvarnog su-vereniteta, njome su gospodarili sa-veznici, njenom teritorijom se šetali američki vojnici, a njemački čovjek se morao sviknuti na ponižavajuću cijenu užasa koji je u njegovo ime po-činjen. Tako će i Srbi morati lekciju o “kolijevci srpstva”, o Kosovu, uvijek

Čudno nam je kako barem ne

pokušaju da zakamufliraju tu genocidnu suštinu koja

im bježi iz ruku, iz

kontrole, pa i onda kada galame da

„Srpska nije genocidna“.


završavati sa spoznajom da Kosovo više nije srpsko, već je albansko, zato što je jedna generacija Srba počinila genocid nad jednim narodom, i što je razarala civilizacijske tekovine: ljudske živote, gradove i kulturno-historijske spomenike. Svijet se zgra-žavao nad talibanima u Afganistanu koji su srušili drevne kipove, ali taj čin je ništavan naspram zla koje su počinili srpski, pravoslavni taliba-ni, rušeći Dubrovnik i Vukovar, a potom sve one sakralne bisere po Bosni i Hercegovini. Takav pohod mora biti obilježen trajnom kaznom, za Srbe najbolnijom, kakav je gubi-tak Kosova. No, tu nije kraj srpskog poraza. Slijedi ukidanje Republike Srpske.

Pamćenje i neminovnost

Iako se ponekad činilo kako će se Bošnjaci utopiti u zaborav svoga stra-danja, kako će potpasti pod utjecaj sramotnih preporuka o deviktimiza-ciji (Šaćir Filandra), te da u konačnici sramotnih preporuka o deviktimiza-ciji (Šaćir Filandra), te da u konačnici sramotnih preporuka o deviktimiza-

neće prepoznati politički potencijal svoje žrtve, u ime čije čistote bi se morala izgraditi čestita politička re-alnost u BiH – posljednjih godinu-dvije postaje očito kako se okrupnja-va i omasovljuje bošnjačka svijest o onome što je najbitnije za bošnjački opstanak – svijest o žrtvi. Nisu za-lud toliki dejtonski napori uloženi u ubjeđivanje Bošnjaka da zabora-ve, i u klevetanje i kaljanje Bošnjaka tzv. islamskim terorizmom, jer oni koji su protiv Bosne i Bošnjaka jako dobro znaju da je demokratski i ZAVNOBiH-ski poredak u BiH u direktnoj vezi sa društvenim pri-sustvom svijesti o bošnjačkoj žrtvi. Negacija žrtve genocida je negacija demokratije i slobode, a priznavanje te žrtve je potvrđivanje antifašistič-kog i slobodarskog bitka ove zemlje. E, to su već procesi koji se ne mogu zaustaviti! Kod Bošnjaka se odlomi-lo pamćenje iz bezveznog stida da se svjedoči istina, i bjelodano je da će se taj proces razvijati dalje i dublje. Tako je bilo i sa Jevrejima nakon Drugog svjetskog rata. Tek oko 60-ih godina počeli su ozbiljniji projekti kulture pamćenja u Jevreja, a do tada je vladao šok od onoga što im se do-godilo. Petnaest godina od genocida u Srebrenici, u Bošnjaka sazrijeva na-cionalni konsenzus o važnosti pam-ćenja, a u čemu neizmjernu zaslugu imaju Islamska zajednica i reisul-ule-ma dr. Cerić, jer su uz masovne dže-naze uspijevali poslati poruke o civi-lizacijskoj superiornosti bošnjačkog

čovjeka, koji uprkos iskustvu ge-nocida gradi prostor razumijevanja i tolerancije, a u tom prostoru ne zaboravlja svoju žrtvu. Danas je to realnost, sve snažnija i usmjerenija, a na putu te realnosti ispriječila se Republika Srpska, koja ne može izdr-žati susret sa demokratskim standar-dima, pa joj neminovno prijeti gaše-nje. Za razliku od Kosova, koje ima svoju duboku povijest, čak i naučno obrađenu u studiji Noela Malkolma, Republika Srpska se sva svela na svog prvog predsjednika, utemeljitelja, oca i praoca, koji sad sjedi u Hagu i odgovara za zločine genocida – Radovana Karadžića. A svela se i na Radovanovog pobratima po zločinu, Ratka Mladića. Nema tu, u toj Republici Srpskoj, nikakve povijesti, osim po-vijesti genocida. To je to, i ništa više. Nastojanje da se porede Kosovo i Republika Srpska diskreditirano je u samom startu, jer jedno ima historiju, a drugo je svo ukorijenjeno u zloči-načke biografije Karadžića i Mladića. Tu se priča zavr-šava. Kakve kompenzacije i kakvi bakrači! Reakcije srpskih političara iz Banje Luke na mišljenje Suda u Hagu o legalnosti kosovske nezavisnosti irelevantne su, kao što je irelevantna i izjava Željka Komšića da su, kao što je irelevantna i izjava Željka Komšića da su, kao što je irelevantna

priznaje Srbiju bez Kosova. Te izjave tek su medijski atraktivne, kao što je atrak-tivno i kad Ivo Josipović padne sa bine u Subotici, pa se narod smije što je jedan predsjednik drža-ve pao kao što i običan svijet pada. Šta misli Dodik, i šta misli Komšić o ve pao kao što i običan svijet pada. Šta misli Dodik, i šta misli Komšić o ve pao kao što i običan svijet pada.

Srbiji i Kosovu, nema nikakve prav-ne i legalističke veze sa Bosnom i Hercegovinom. To je isto kao kad bi vodoinstalater došao u stomatološku ordinaciju da narodu popravlja zube. No, nas ne čudi Dodik i ostali sljed-benici Radovana Karadžića koji pri-čom o otcjepljenju Republike Srpske pokušavaju zaustaviti neminovan susret genocidne tvorevine sa demo-kratskim standardima. Nas čudi taj Željko Komšić koji bosanske interese kratskim standardima. Nas čudi taj Željko Komšić koji bosanske interese kratskim standardima. Nas čudi taj

nepotrebno stavlja u relaciju pristra-snosti oko kosovskog pitanja.

Dijalog, a ne konfrontacija

Hrvate u BiH sigurno ni po ko-jem osnovu ne zanima kosovsko pitanje. A Željko Komšić je njihov jem osnovu ne zanima kosovsko pitanje. A Željko Komšić je njihov jem osnovu ne zanima kosovsko

predstavnik, iako su ga izglasali Bošnjaci. Srbe u BiH zanima ko-sovsko pitanje kao i Srbe s onu stra-nu Drine, jer oni Kosovo doživlja-vaju kolijevkom svoga identiteta. Bošnjake, pak, kosovsko pitanje zanima kao mogućnost da se na-pakosti Srbiji i Srbima koji su toli-ko zla nanijeli Bosni i Bošnjacima, iako to nema veze sa racionalnim nazorima. Po tome ispada da Željko Komšić udovoljava Bošnjacima, kad veli da priznaje Srbiju bez Kosova. Kako i ne bi, kad Željko Komšić veli da priznaje Srbiju bez Kosova. Kako i ne bi, kad Željko Komšić veli da priznaje Srbiju bez Kosova.

ne može drukčije ponovo zasje-sti u Predsjedništvo BiH, ako za njega neće glasati Bošnjaci. Jer, Hrvati – neće. Bošnjaci bi trebali

razumjeti, prvo, da je ne-pošteno Hrvatima izgla-savati i nametati člana Predsjedništva BiH, a dru-go da je nepošteno što taj hrvatski član Predsjedništa Željko Komšić nastoji lo-hrvatski član Predsjedništa Željko Komšić nastoji lo-hrvatski član Predsjedništa

viti izborne poene preko nepotrebne konfrontaci-je oko kosovskog pitanja. Albancima je svejedno šta mi mislimo o kosovskom suverenitetu, jer oni svoj posao tjeraju i bez nas. A naše antisrpsko mišljenje o kosovskom suverenite-tu samo nam može pro-dubiti nerazumijevanje sa Srbima, sa kojima smo sustanari u bosanskoj kući. Prema tome, svako izjašnjavanje za i protiv kosovskog suvereniteta za bošnjačke je prilike štetno,

i nepotrebno. Mi u Bosni živimo sa Srbima, a ne živimo sa Albancima, a Albanci na Kosovu ne žive s nama i od nas im ništa ne zavisi. Nas bi Albanci mogli zanimati tek kao uči-telji od kojih bismo se mogli učiti jedinstvu i istrajavanju na zacrta-nom cilju. A šta je naš cilj? Mi mo-ramo pripremati svoje komšije Srbe na vrijeme kad neće biti Republike Srpske i kada se oni moraju osjetiti dovoljno sigurnim pod okriljem za-jedničkih institucija države Bosne i Hercegovine. Moramo ih navikavati na činjenicu da Bošnjaci neće zabo-ravljati svoje žrtve, čiju su smrt skri-vili Srbi, ali da zbog toga neće pre-kidati svoju ambiciju da sa Srbima grade društvo tolerancije i zajedniš-tva. Kao i sa Hrvatima, svakako. U toj racionalnoj ambiciji nema mjesta marketinškim glupostima Željka toj racionalnoj ambiciji nema mjesta marketinškim glupostima Željka toj racionalnoj ambiciji nema mjesta

Komšića. Bošnjacima konfrontacije ove vrste ne trebaju.

20

Za razliku od Kosova, koje ima

svoju duboku povijest,

Republika Srpska se

sva svela na svog prvog

predsjednika, utemeljitelja, oca i praoca,

koji sad sjedi u Hagu i odgovara za zločine genocida – Radovana Karadžića.


21

Pogledi

Društvo

Piše: Dr. Madžida Mulaosmanović-Zalihić

Da se historija zaista zna ponoviti, svjedoci smo i mi ovih dana slu-šajući kako se diže prašina oko

pokrivanja lica žene muslimanke. Prije samo nešto više od pola vijeka totalitarni komunistički režim zabranio je ženama muslimankama da pokrivenog lica hodaju svojim čaršijama i evo ponovo hoće, doju-čerašnji agresori na Bosnu i Hercegovinu da na mala vrata sprovedu isti, nehumani, zločinački čin, spajajući na taj način ugod-no sa korisnim. Prisjećam se ovih dana svoje rahmetli nane, hafize Fikrete Mula-osmanović i priče kako je to bilo u njen vakat po Sarajevu, kako su je komunisti prisilili da skine feredžu, i evo danas ja po-novo doživljavam istu sudbinu, samo što je to sada mnogo bolnije, jer se to dešava u mojoj Bosni i Hercegovini, zemlji u ko-joj je srbočetnički agresor izvršio genocid nad nama muslimanima, zemlji u čijim je temeljima utkano hiljade šehidskih života, u Bosni čije “demokratsko društvo’’ želi da ima sluha za sve ljudske potrebe, pa makar one bile i nastrane, samo se nema sluha za žene koje žele biti pokorne Uzvi-šenom Allahu. Bolno je doživjeti da ti se u tvom rodnom gradu osporava osnovno ljudsko pravo – pravo na prakticiranje vjerskih propisa, a u isto vrijeme se na sav glas priča o demokratizaciji društva i borbi za ljudska prava. Radeći kao ljekar u misiji humanizma i činjenja dobročinstva svim ljudima, pogotovo djeci, ne mogu shvatiti ljudsku potrebu da se drugima želi činiti nasilje, nametati propisi i zakoni koji jasno ugrožavaju osnovna ljudska prava i vjerska osjećanja.

“Eksperti’’ za islam

Ne mogu da shvatim i prihvatim činje-nicu da mi se zabrani način odijevanja za koji smatram da je moje pravo, moj lični izbor i ubjeđenje. Ne želim nikoga vrije-đati, pogotovu ugrožavati svojim izborom načina života i odijevanja, ali isto tako ne

dozvoljavam da se meni nasilu nameću propisi i zakoni kako ću da živim, kako ću da izgledam kad izađem vani vezujući to za pitanje sigurnosti bh. građa-na. Do jučer su pokušavali ra-zni “eksperti za islam’’, iznoseći neutemeljene tvrdnje, pokriva-nje lica proglasiti običajem koji nema nikakve veze sa vjerom. Kao da žene Poslanika, alejhis-selam, nisu pokrivale lice, kao da žene njegovih plemenitih drugova to nisu činile, kao da generacije i generacije musli-manki nakon njih to nisu či-nile, i napokon kao da to nisu prakticirale žene u Bosni preko pet stotina godina. No, danas su izgleda palicu borbe protiv čednosti žene muslimanke uzeli u svoje ruke “demokra-te’’ iz RS-a. Zaista sa gnušanjem se samo može slušati kako političari iz manjeg bh. entiteta žele ukidanje prava na prakticira-nje vjerskih propisa podvući pod pitanje sigurnosti bh. građana. Mislim da su oni koji su počinili zločin genocida i koji ga danas poriču, zadnji ljudi na ovoj planeti koji bi imali pravo da pričaju o nečijoj si-gurnosti. Koliko su oni zlonamjeni i lukavi u svojoj nakani, pokazuje i činjenica da fe-redžu, zar ili nikab, ne žele nazvati pravim imenom već smo svjedoci ovih dana nove zlobne sintagme – odjeća koja onemogu-ćava identifikaciju. Samo su nam zabora-vili reći kome je ona onemogućena. Znači li to da svaki puki prolaznik na ulici treba identificirati ženu muslimanku. Ili, da li je zabilježen ijedan slučaj odbijanja identifi-kacije žene sa pokrivenim licem službenim osobama. Naravno da nije. Znaju oni do-bro da su žene vjernice, muslimanke, za-dnje koje bi se bavile prevarom, jer je vjero-vanje u Allaha Uzvišenog inkompatibilno sa prevarama, ali se stručno, licemjerno kriju iza toga. Meni nikab nije smetao da završim medicinski fakultet, niti mi danas predstavlja poteškoću da radim kao lje-kar, i funkcioniram u svojoj zajednici kao koristan član, naravno kada ljudi pokažu

malo dobre volje prema ženama musli-mankama. Radim svoj posao pošteno, odgovorno i savjesno želeći biti na usluzi svima onima kojima moj poziv kao ljekara može koristiti, ne praveći nikakve razlike prema ljudima, vjerskom opredjeljenju, njihovom izgledu, načinu života, načinu odijevanja i sl. Pa kako onda mogu ja biti

prijetnja sigurnosti bh. građa-na, samo zato što pokrivam lice pred muškarcima. Kao drugi argument za zabranu nikaba RS-ovi parlamentarci navode odluke vlada pojedi-nih zemalja o zabrani nikaba, svjesno zanemarujući usvoje-nu rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope o tome kako se ne preporučuje zabrana nikaba. Zanemaruju također i činjenicu da smo mi ovdje u Bosni autohtoni muslimani koji su to vjeko-vima prakticirali i da je BiH jednostavno neuporediva sa, recimo, jednom Belgijom, koja

danas donese takav zakon, koji je u osno-vi diskriminirajući, ali donekle razumljiv, kada pokrivanje lica žena nije viševjekov-na praksa Belgijanki. Ali, eto, hoće nas oni koji su do juče topovskim granatama skidali minareta po Bosni, sada skidanjem zara sa lica muslimanki, kobajagi vodi-ti u Evropu. Zasigurno, ovo je još jedan razlog za dobronamjerne političare u BiH da počnu predano i kvalitetno raditi svoj posao, kao što to čine oni koji ne vole ovu državu. Moraju dobronamjerni političari u BiH pokazati da su na visini zadatka, definirajući zakon o sigurnosti građana, istovremeno vodeći računa o vjerskim osjećanjima pripadnika najbrojnijeg na-roda u BiH. U suprotnom, sutra može “demokratama” iz RS-a pasti napamet da nejedenje svinjskog mesa ugrožava prava životinja, jer recimo ova životinja ima pra-vo da se nađe na trpezi svakog čovjeka koji želi u Evropu. I na kraju, želim poručiti sestrama koje nose nikab, da se ne pre-daju, već da na dostojanstven i civiliziran način, kako nas i uči naša vjera, ustrajemo u borbi za svoja osnovna ljudska prava, oslanjajući se pri tome na Allaha dželle ša-nuhu, a Allah je zaista na strani iskrenih i pokornih.

Nikab - moj izbor, moje pravo na pokornost Allahu

Želim poručiti sestrama koje nose nikab, da se ne predaju,

već da na dostojanstven

i civiliziran način, kako nas i uči naša vjera,

ustrajemo u borbi za svoja

osnovna ljudska prava.


24

Skrivena disertacija: Drugo poglavlje: Širenje islama kao neposredan uticaj turske vladavine (I dio)

Feljton

Umjesto da poveže dvije logične stvari, užasna bogumilska stradanja od kršćanstva i tolerantnost Osmanlija i izvede jedini logičan zaključak o masovnom prelasku na islam u Bosni, prgavi, mrzovoljni i mrziteljski Andrić pravi vratolomni preokret, lišen svake historijske istine i logike pa piše da se ovakvo tolerantno ponašanje Osmanlija “ne sme pripisati nekakvoj trpeljivosti, na koju se kasnije nigde ne nailazi”

Piše: Kemal Zukić

Ako je neko pomislio da je An-Ako je neko pomislio da je An-Adrić u prvom poglavlju ispraznio Adrić u prvom poglavlju ispraznio Asvoj arsenal podvala i falsifikata Asvoj arsenal podvala i falsifikata Au cilju unakažavanja historije svoje do-movine Bosne i njenog nesretnog naro-da, prevario se. On će se tek u drugom poglavlju razmahati lažima i manipu-lacijama, sada već sasvim očigledno u cilju satanizacije bosanskih muslima-na. On se služi svim i svačim kad sebi postavi užasni cilj. Odmah na početku Andrić postavlja ogavnu dilemu “da li je u samostalnoj Bosni postojala kultu-ra, kakva je ona bila i na kom stupnju se nalazila pre nego što su je Turci po-tisli i uništili”, ali odmah pravi vrato-lomiju tvrdeći da to i nema značaja za duhovni život Bosne za turske vladavi-ne. Ma kako nekompetentni da su bili Andrićevi mentori za temu disertacije,

nevjerovatno je da ga nisu pokušali urazumiti i navesti da izbaci ovu su-ludu postavku po kojoj kultura pada negdje s neba, neovisno o plodnosti tog tla, o vrsti i ka-rakteru zatečenog naslijeđa i općem stanju duha. Nakon ove nevjerovatne postavke da prethodno stanje kulture jedne zemlje nema utjeca-ja na budući razvoj, Andrić iznosi ključni užas svoje sramne disertacije. Dolazi pasos koji je suštinska po-stavka, teza disertacije, koja se obično iznosi na samom početku naučnog djela, a onda se kroz djelo dokazuje argumentima. Svoju osnov-nu tezu Andrić iznosi tek u drugom poglavlju, ali ne kao tezu koju tek treba logično dokazivati, nego kao dogmu, kao presudu svojoj Bosni, bez dokaza i bez pogovora. Taj užasni pasos, kao gnojni iscjedak Andrićeva bolesnog duha, doslovno glasi: “Od odlučujućeg značaja je to da je Bosnu, u najkritičnijem trenutku njenog du-hovnog razvoja, u doba kada je previra-nje duhovnih snaga dostiglo vrhunac, osvojio jedan azijatski ratnički narod čije su društvene institucije i običaji značili negaciju svake hrišćanske kul-ture i čija je vera nastala pod drugim klimatskim i društvenim uslovima i nepodesna za svako prilagođavanje – prekinula duhovni život zemlje, izobli-čila ga i od tog života načinila nešto sa-svim osobeno”. Sada postaje jasno zašto je Andriću, da bi izveo ovakvu historij-sku vratolomiju, bilo potrebno ovakvo prvo poglavlje u kojem je prešutio sve što je najbitnije da bi se shvatilo stanje u Bosni pred dolazak Turaka. Pokušat

ćemo da nabrojimo samo neke ključne Andrićeve falsifikate historije Bosne do dolaska Turaka.

Krstaški mač

1. Andrić je prešutio, preskočio, nekoliko milenija razvoja civilizacije, kulture i umjetnosti na tlu Bosne o čemu postoje materijalni do-kazi. Andrić milenije razvoja prešućuje i svodi historiju Bosne na tek nekoliko sto-ljeća kada je Bosna razdi-rana do uništenja od strane susjeda. On to ne radi samo iz neznanja nego i iz zlona-mjere. Prikaz milenijske tra-dicije ove zemlje dokazao bi da Bosna nije zemlja “od ju-čer”, da je to jedna prastara kolijevka civilizacije, mno-go razvijenija od centralne i sjeverne Evrope koja je u to doba barbarska. Mogao je to Andrić u svom negatorstvu objasniti i blažom južnom

klimom kao i sretnim položajem na vezi sa prastarim civilizacijama koje su dolazile, sve bez izuzetka, sa Andriću bolesno mrskog Istoka. Amputirajući dugi i značajni višemilenijski dio histo-rije Bosne i stavljajući u prvi plan uža-sne laži svog “Nemca”, Morica Hernesa, Andrić svjesno pravi nakaradnu sliku Bosne još i prije Turaka kao tamnog vilajeta na kraj svijeta, što je omiljena tema njegovog bolesnog uma. Mogao je Andrić ići i na drugačiju prevaru, mo-gao je istinski predstaviti dugu historiju Bosne do dolaska Turaka, a onda preći na laž da tada sve umire. On se odlu-čio za podvalu u stilu one šale da “pre rata nismo imali ništa, a onda su doš-li Nemci i uništili nam sve”. Andrić se

Orgija antilogikeAndrić je

maestralan majstor jezika,

ali je najjači kad taj britki jezik treba

zloupotrijebiti i zamutiti

istinu.


25

Orgija antilogike


užasno žurio da “smlati” disertaciju iz karijerističkih razloga, a posjedovao je i vrlo slabo opće znanje, pa je disertacija ispala prava orgija antilogike i podvala.

2. Crkvu bosansku, koju Andrić uporno naziva samo bogumilstvom, pokazao je vrlo površno, koristeći nepri-jateljske izvore, ali i sa naglašenim nega-torstvom. Bez suštinske, bar djelimično naučne obrade ove teme, nemoguće je shvatiti i objasniti bilo šta u historiji srednjovjekovne Bosne. Andrić je pre-šutio brojne križarske ratove koje su, po naređenju papa, u Bosni vodili sjeverni i zapadni susjedi. On je to možda uradio špekulantski dodvoravajući se svojim au-strijskim mentorima, ali teško je vjero-vati da su ga oni prisiljavali da vrši takvo nasilje nad historijom što je u konačnici rezultiralo jednom potpuno nelogičnom i nenaučnom “raspravom”. Umjesto istinske analize te čudesne pojave Crkve bosanske i nepojmljive upornosti kojom se cijeli narod Bosne držao te vjere uz stravična stradanja, Andrić samo piše u drugom poglavlju da je “u zemlji be-snela strašna verska borba”. Andrić je maestralan majstor jezika, ali je najjači kad taj britki jezik treba zloupotrijebiti i zamutiti istinu. Tako on ističe “zamr-šene i nezdrave versko-političke prilike u Bosni u trenutku dolaska Turaka”. Ovim Andrić imputira narodu Bosne, pripadnicima tri vjere, da su se i prije islama međusobno bjesomučno klali i ubijali. On time amnestira strane nasrt-ljivce na posebnost i opstojnost Bosne, strance koji su bezdušno uništavali nje-no cjelokupno stanovništvo. Andrić se ne bavi fenomenom koji bi morao biti najinteresantniji jednom književniku, a to je da su pripadnici Crkve bosanske bili banovi, kraljevi, vlastela i običan narod. Andrić također prešućuje strašne papine instrukcije križarima kako vo-diti križarski rat u Bosni. “Ili pokrstiti

ili iz Bosne iseliti”, naređu-je jedan papa, a drugi kaže: “Neka ugarski kralj vojskom napadne Bosnu, bogumili-ma oduzme sav posed i bana protera zajedno sa njima”. Godine 1200. papa se obra-ća ugarskom kralju Emeriku “sa molbom da silom iskori-jeni herezu u Bosni”. Postoje svjedočanstva da je jedan katolički nadbiskup “hrabro pripasao krstaški mač ....da goni heretike u Bosni, Soli i Usori”. U križarskom ratu protiv Bosne 1235. g. anga-žirani su razbojnici i palikuće kojima je obećan oprost ako unište heretike i omoguće pripajanje Bosne Hrvatskoj. Otpor ovom križarskom pohodu pru-žalo je cijelo stanovništvo Bosne jer je svima i prijetilo uništenje. Andrić ne spominje da je 1363. g. kralj Ludovik lično vodio jedan križarski rat na Bosnu. Dotad neporaženi kralj doživio je strahovit debakl u Bosni i križarska

je vojska u rasulu pobjegla iz Bosne. Takav podvig bio je moguć samo ako je cijeli na-rod Bosne branio svoju drža-vu i vjeru. I u križarskom ratu protiv Bosne koji je 1408. g. vodio kralj Sigismund be-stidno se priznaje da je “po običaju mača, dao poubijati buntovnike oba spola, ljude, djecu i starce iz svih krajeva Bosne”. Umjesto da bilo šta napiše o strahotama nasrtaja izvana na Bosnu u vidu kri-žarskih ratova i o fizičkom uništavanju zemlje i naroda,

Andrić govori o “podjarmljivanju sa Zapada” i o “katoličkoj propagandi”. Zatim izvodi smiješan zaključak da su se ljudi Bosne međusobno ubijali zbog vjerskih razlika te da je konačno na islam prešlo plemstvo iz špekulantskih razloga očuvanja vlastitih posjeda i pri-vilegija, a ne masovno cijeli narod bježe-ći pred fatalnim fizičkim istrebljenjem. Zatim će, uprkos svim historijskim

Andrić citira i mrziteljske

izlive franjevca Ivana Jukića

koji za Bošnjake piše: “Oni su postali od zločestijeh

kristjanah, koji svoje

gospodstvo ne znajući drugčije uzčuvati,

poturčiše se”.

dokazima i negirajući Truhelku bez ijednog argumenta, ustvrditi da je pre-lazak na islam bio nasilan, a ne dobro-voljan. Andrić će izbjeći da objašnjava, zašto takav nasilan prelazak na islam nije bio u Srbiji. Upravo je narod Bosne pokazao prosto samoubilačku privrže-nost Crkvi bosanskoj, dok na takvim iskušenjima nisu bili ni Srbi ni Hrvati. Andrić izvodi sve ove historijske falsifi-kate kako ne bi došao do jedinog logič-nog zaključka o načinu masovnog prela-ska na islam u Bosni, a ne i u susjednim zemljama. Ne objašnjava da su istrajnost i tvrdoglavost, kao i višestoljetni nasrtaji izvana, logično rezultirali time da izmr-cvareni narod Bosne dobrovoljno priđe Osmanlijama gdje nije bilo ni prisile ni ubijanja. Andrić sistematski izbjegava da poređenjima sa Srbijom i Hrvatskom izloži osobenost Bosne u gotovo svim aspektima u odnosu na druge “bratske narode” Južnih Slovena. Bezočno nega-tivističko prikazivanje Crkve bosanske Andriću je omogućilo da se dodvori i Austrijancima i Srbima koji su tada upravo izašli iz međusobnog rata. Bio je to podvig ulizištva i karijerizma, ali je to i najveće nasilje nad historijskom istinom u našoj ionako nacionalistički obojenoj historiografiji.

Od ludo hrabrih heroja do ulizica

3. Mada je Andrićeva disertacija puna neistine i nelogičnih zaključaka, ona je dosljedna u jednoj autorovoj nakani, a ta je da ponizi svoju zemlju i njen narod poltronišući Austriji i Srbiji. To nije bio nimalo lagan posao s obzirom na dugoročno loše odnose ovih država. Andrić je to učinio na jedini mogući način trpajući bestidno pod noge neprijateljima dostojanstve-nu i stradalničku historiju Bosne. U sklopu ove nemoralne nakane Andrić je prešutio sistematski i brojne ve-like uspjehe bosanske vojske, njene herojske podvige protiv mnogo jačih neprijatelja, činjenicu da je bosanska vojska osvajala velike dijelove današ-nje Hrvatske i Srbije kao i to da su bo-sanski kraljevi u dva navrata vladali i Srbijom. Mada na prvi pogled izgleda nelogično, u istom cilju je i Andrićevo prešućivanje herojskog otpora Bosne Osmanlijama. Turcima je bilo po-trebno skoro 200 godina, dakle tri puta duži period, da potpuno pokore Bosnu nego što im je trebalo za de-finitivno osvajanje Srbije. Herojska historija Bosne do turskih osvajanja je kolateralna šteta u Andrićevom re-negatskom i karijerističkom putu ka mračnom cilju negiranja svega pozi-tivnog u njegovoj domovini. Konačni

cilj ovih historijskih falsifikata je da Bosance prikaže kao ljigave i kuka-vičke špekulante koji su odmah poju-rili pod skute sultana. U istom cilju Andrić će prešutjeti i herojsku bor-bu Bošnjaka pod Husein kapetanom Gradaščevićem upravo protiv turske vojske. On je izbjegao da napiše da je ta bosanska vojska porazila tursku re-gularnu vojsku na polju Kosovu, mje-stu tragedije države Srbije. Ne govori da Bosanci nisu pripucavali kukavički iz busija nego su se herojski isprsili na bojnom polju najvećoj sili u regionu, Turskoj. Kasnije će i srpski historičari i propaganda uporno prešućivati ovaj podvig bosanske vojske na Kosovu, a bilo je logično da to zdušno prihvate kao trijumf braće Slovena, Bosanaca, upravo na polju najtežeg poraza Srbije. Ovim nizom prešućivanja Andrić od svojih herojskih zemljaka, koji su gotovo samoubilački hrabri, pravi lji-gavce i ulizice koji se kriju pod skute prvog jačeg koji naiđe. A istina je da je u paćeničkoj i krvavoj historiji Bosne ovom zemljom haralo do danas osam najvećih armija u regionu i sve su ba-rem jednom poražene i sve su otišle.

4. U drugom poglavlju o islamiza-ciji Bosne Andrić iznosi dvije ključne tvrdnje, koje odgovaraju njegovoj na-kani satanizacije Bošnjaka, ali koje su sasvim izvan logike i zdrave pameti.

On s jedne strane tvrdi da je islamiza-cija bila prisilna, ali i govori o pokva-renom plemstvu, zemljoposjednicima, budućim begovima, koji prihvataju islam iz špekulantskih pobuda kako bi sačuvali posjed i privilegije. Andrić čitavu stranicu troši optužujući jedi-no bosansku vlastelu za borbu za po-sjede. Kao da to nije bilo u srednjem vijeku, pa i kasnije, u cijelom svijetu. Andrić naravno ne smatra da za bilo koju svoju tvrdnju mora podastrijeti historijske dokaze kao i da bi trebao da uspostavi neku logiku unutar svo-jih apsurdnih tvrdnji. Andrić prvo tvrdi da su Turci htjeli da se “prilago-de autohtonim kulturnim prilikama, s tim da asimilaciju prepuste vreme-nu”, a onda izvan svake logike skače u drugu suprotnost pa tvrdi da se to “ne sme pripisati nekom eventualno unapred smišljenom planu, ili nekoj trpeljivosti, na koju se kasnije nigde ne nailazi”. Da bi iznio ove kontradik-torne besmislice, Andrić propušta da kaže neke činjenice koje je morao zna-ti. Naime, Turska je bila država u us-ponu koja je striktno poštovala pravila koja nameće vjera islam. Po toj vjeri nasilno prevođenje u islam je grijeh i strogo je zabranjeno. U Kur’anu se jasno kaže: Kaži nevjernicima: “Vama vaša vjera, a meni moja”. Nigdje Turci vaša vjera, a meni moja”. Nigdje Turci vaša vjera, a meni moja”nisu nasilu prevodili u islam, jer

26 30. juli - 18. ša’ban

27

da jesu, sigurno bi sada i Grčka i Bugarska i Srbija i Crna Gora kao i Bosna bile islamske države. A masov-na islamizacija je upravo provedena u Bosni koja je uprkos užasnim pritiscima odolijevala i bila najtvrdo-kornija od svih u očuvanju svoje posebnosti. Mora se reći, ako nam je imalo sta-lo do istine, da su Turci bili manjinski narod u svojoj moćnoj imperiji na vrhun-cu moći. Da su tako nasil-no prevodili u islam, takva država ne bi mogla dugo opstati. Čak i bosanski kralj Stefan Tomašević, lju-ti neprijatelj i žrtva Turaka, čak i on objektivnije prikazuje tur-sku vlast od samog Andrića. Istina, i Andrić citira pismo ovog bosanskog kralja upućeno papi Piju II u kojem piše: “Turci su u mojoj kraljevini sa-zidali nekoliko tvrđava i ljubezni se prema seljakom pokazuju, obećavaju da će svaki od njih biti slobodan koji njima otpadne”. Andrić je znao i za sličan odnos sultana prema Srbiji gdje je Đurđu Brankoviću “ostavljao slo-bodu veroispovesti” nasuprot stalnih pokušaja prisilnog pokatoličavanja od strane ugarskih kraljeva. Andrić zna

za ovu istinu, navodi je usput, ali ne ide ni pedlja dalje kako bi došao do logičnih zaključaka da je upravo vjer-ska tolerancija Turaka pridobila ne-pojmljivo žilave i tvrdoglave Bosance koji su odolijevali svim strahotama krstaških ratova vođenih protiv njih, svim prijetnjama fizičkog uništenja i oduzimanja cijele imovine, ali su bez prisile slobodno birali za njih povolj-nije rješenje.

Carstvo nebesko i zemaljsko

Umjesto da poveže dvije logič-ne stvari, užasna bogumilska stra-danja od kršćanstva i tolerantnost Osmanlija i izvede jedini logičan zaključak o masovnom prelasku na islam u Bosni, prgavi, mrzovoljni i mrziteljski Andrić pravi vratolo-mni preokret, lišen svake historijske istine i logike pa piše da se ovakvo tolerantno ponašanje Osmanlija “ne sme pripisati nekakvoj trpeljivosti, na koju se kasnije nigde ne nailazi”. Andrić bezočno gazi preko historije i logike na svom mračnom cilju sa-

tanizacije Bošnjaka i ugro-žavanja njihovog opstanka “do u daleku budućnost”. Andrićeva objašnjavanja društvenih pojava i kreta-nja najčešće su krajnje in-fantilna, ali uvijek sa zlim namjerama. On očito zna da i oni koji će u buduć-nosti uzeti njegove podvale kao vlastiti bajrak i pokre-tač, da ni oni neće mariti za istinu i logiku. Tako Andrić čitav problem pre-laska na islam svodi na špe-kulantski odnos bosanskog plemstva kao posjedničke klase. On će detaljno opi-sati sveopću srednjovjekov-nu pomamu za zemljišnim posjedima, koja je vladala u cijeloj Evropi, a onda je jednostavno svaliti samo na leđa zemljoposjedni-

ka u Bosni. Presudit će prosto da su oni prelazili na islam da bi sačuva-li i ubuduće svoje posjede i privile-gije. On i ne pokušava objasniti šta je bilo sa ostalim dijelom stanovniš-tva Bosne, također islamiziranim. Zemljoposjednici su predstavljali ne-znatan procenat stanovništva. Osim toga, ni oni nisu mogli napredovati u Osmanskom carstvu preko tih ze-mljišnih posjeda nego svojim ličnim sposobnostima i zaslugama, naročito u stalnim ratnim pohodima u koji-ma se ginulo. Ali, Andrićeva mržnja

prema begovima posebno je duboka i slijepa. Andrić uopće i ne spomi-nje teški kmetski položaj seljaštva u srednjovjekovnoj Bosni kao i pobune kmetova, naročito pod vladavinom hercega Stefana Vukčića, upravo pred dolazak Turaka. Andrić pre-šućuje sve ovo, kao i činjenicu da je osmanski feudalizam donio socijalne olakšice seljacima, posebno u slučaju konverzije u islam. Kako se Andrić sistematski kloni istine i činjenica, to je njegovo objašnjenje svake historij-ske pojave u Bosni jedna orgija anti-logike. U cilju potkrepljivanja svojih nelogičnih i neodrživih teza, Andrić poziva u pomoć narodne pjesme u desetercu, Njegoša (pravoslavnog vladiku) i Ivana Franju Jukića, fratra franjevca. U zloupotrebi narodne pje-sme Andrić bulazni o “carstvu nebe-skom i carstvu zemaljskom” pa pod-meće svim Bosancima da su se listom odlučili za “carstvo zemaljsko”, špe-kulantski se brinući o ovozemaljskim dobrima. Andrić ne daje usporedbu i ne kaže kako su se upravo mnogi u Srbiji odlučili za “carstvo zemaljsko”, i to osmansko, i vjerno mu služili. Za sve su krivi samo Bošnjaci. Andrić prvo do neba veliča Njegoša kao pje-snika i kaže da on “slovi kao najverni-ji izraz načina mišljenja i shvatanja u narodu”, Andrić ne kaže da je Njegoš bio vjerski službenik, pravoslav-ni vladika, čija je dužnost bila širiti ljubav među narodima, a ne huškati na genocid kroz “istragu poturica”. Andrić ne spominje vladiku Danila, Njegoševog prethodnika, i njegovo učešće u genocidu nad muslimani-ma, “Poturicama” kako ih ovaj mrzi-telj naziva, a zatim njegove svjetovne poraze, špekulantsko skrivanje pod skute katolika Mlečana, odvratne afere u vezi njegovog otkupa iz zaro-bljeništva i još mnoge druge gadosti. Andrić citira i mrziteljske izlive fra-njevca Ivana Jukića koji za Bošnjake piše: “Oni su postali od zločestijeh kristjanah, koji svoje gospodstvo ne znajući drugčije uzčuvati, poturčiše se”. I još mnogo tih laži punih pa-tološke mržnje. A pri tome i Andrić i Jukić zaboravljaju da su upravo franjevci isposlovali “Ahdnamu” od Mehmeda Fatiha koja im garantira slobodu vjere i brigu o hrišćanima unutar Osmanskog carstva. Umjesto zahvalnosti za ovo dobro djelo, ka-kvo ne poznaje kršćanska Evropa, Jukić, iako fratar, ponaša se kao haj-duk i kabadahija, buni narod i stvara nered. Nikakvo čudo što ga Andrić u svojoj “raspravi” često i rado citira, ne osvrćući se na njegov moralni lik.


U zloupotrebi narodne

pjesme Andrić bulazni o “carstvu

nebeskom i carstvu

zemaljskom” pa podmeće

svim Bosancima da su se listom odlučili za “carstvo

zemaljsko”, špekulantski se brinući o

ovozemaljskim dobrima

28

Socijalno-patološki aspekti migracija stanovništva izazvanih agresijom na BiH (IX): Zaključna razmatranja

Društvo

Po Dejtonu, svi moraju živjeti prema Karadžićevoj koncepciji te države, u kojoj su kulturne razlike uzdignute na položaj razlika u vrsti i u kojoj se od “mačaka i pasa”, kako kaže Karadžić, više ne može očekivati da žive zajedno. Imajući ovo na umu, može se postaviti pitanje, može li se Bosna i Hercegovina održati kao država? Dejtonski sporazum o miru nije potpuno isključio nijednu od opcija za Bosnu i Hercegovinu – ni reintegraciju, ni podjelu. On je svim stranama ostavio dovoljno prostora za kockanje, što se očito vidi i u praksi

Piše: Doc. dr. crim. sc. Džemal Subašić

Prikupljanje materijala o vlasti-toj stvarnosti uvijek je težak posao, posebno ako je ta stvar-

nost ratna. Rat je uzdrmao mnoge te-melje, pogasio mnoga svjetla, tvrdnje pretvorio u pitanja. Naša haotična zbilja mijenjala se, a i sad se mijenja svakog trenutka i teško je, ako ne i nemoguće, pronaći temelj i metodo-loško uporište, s kojeg bi se, mirnog uma, mogla razjasniti zbivanja oko nas, a da pritom budemo sigurni da smo našli pravi ugao i pravo mjesto posmatranja. Osobni iskaz ljudi, koji su mjesecima, godinama umjesto vla-stitih života, živjeli rat, ostaje u tom

smislu jedino pouzdano svjetlo. Zato je ovaj rad dio priče za “ljudski” do-kument, neposredno svjedočanstvo, jer ovim je ratom materijal-na kultura, a njome i veći dio ličnog identiteta ljudi diljem Bosne i Hercegovi-ne, uglavnom posve uni-štena. Prognanici su osim dragih im osoba izgubili sve ili gotovo sve što su ika-da posjedovali, jer okrutni krvoloci nisu ratovali samo protiv naše vojske, oni su ratovali protiv čitavog na-šeg naroda i to pretežno protiv nenaoružanog na-roda, protiv civila, žena i djece. Oni nam nisu rušili samo domove, hramove, mostove, biblioteke, bolni-ce i druge objekte, potreb-ne za normalan život civi-liziranog naroda, nego su nam onemogućavali dotok vode i električne energije, dopremanje hrane, činili sve da patnja našeg naroda poprimi razmjere nepod-nošljivog, ali što su ga više pritiskali, narod u Sarajevu se hrabrije borio za život dostojan čovjeka, bez obzi-ra koliko su ubili onih koji su donosili vodu sa rijetkih izvorišta, po vodu se išlo i dalje, jer narod je nau-čio održavati higijenu i u najtežim uvjetima. Narod Sarajeva, kao poslanik dru-gog fronta, dao je doprinos opstanku Sarajeva, a za prvi front je iznjedrio u svojoj nevolji najbolju vojsku na svijetu. Ljekari, električa-ri, radnici vodovoda, radnici komu-nalne higijene, pekari, vatrogasci i mnogi drugi na raznim dužnostima padali su, ponovo se pridizali, bili stalno na meti okrutnih šumljaka,

njihovih granata i snajpera, bez obzi-ra na životnu opasnost vršili su svoju dužnost u najvećem getu na svijetu,

gdje i humanitarna pomoć u ratnim godinama pred-stavlja tek jednu petinu od onoga što se zove normal-nim i ne samo to: Sve ono što je dopremljeno mjereno je na grame “brojeći nam zalogaje”, pojedene hrane sumnjivog kvaliteta, koju je dopremao UNHCR zrač-nim i kopnenim putem uplićući se u sarajevsku tragediju zajedno sa UN-om, UNPROFOR-om, EVROPSKOM UNIJOM I NATOM. Redale su se brojne rezolucije, vezani su vojnici UNPROFOR-a, a Sarajevo je postajalo stjecište neimara duha, a njegova okolina stjecište neimara zločina. Agresi-ja koja se desila, masakri i etničko čišćenje, koji su počinjeni nad narodom Bosne i Hercegovine, nisu činjeni samo nad ovim na-rodom, već nad svim prin-cipima čovjeka i demokra-tije. Oni u svijetu koji drže do tih principa, požuruju osiromašenje Bosne, ra-znim pritiscima, uskraći-vanjima pomoći u razvoju pokušavajući da u Bosnu i Hercegovinu što više vrate neproduktivnih izbjeglica, zadržavajući pamet i ško-

lovane kadrove, to je ono što pora-žava 20. vijek, a pogotovo kada se zna da je Sarajevo bilo prijestolnica boli i patnje i time je čudo veće da je to istovremeno prijestolnica evrop-ske kulture, njenog duha i opstanka. Evropa kao takva morala bi osigurati nakon dvije godine dejtonskog mira

Nedovršeni mirDejtonska

formulacija o “paralelnim

odnosima”, od samog početka

potkopava državu Bosnu i Hercegovinu,

jer ubrzava proces

povezivanja Republike Srpske sa

Srbijom, što u budućnosti, ako ne budu zadovoljni Sarajevom

može značiti želju za

potpunom nezavisnošću


29

novčanu pomoć, ne uvjetujući je obavezama što su ih strane preuzele u Dejtonu. Prema Dejtonskom mirov-nom sporazumu, sve izbjeglice imaju pravo na povratak na svoja predratna prebivališta. Uprkos, tome, izbjegli-cama nije moguće preći entitetsku granicu Republike Srpske i neke di-jelove na području Federacije BiH. Ustvari, čini se da su nakon Dejto-na ostvareni ratni ciljevi, gomilaju se izbjeglice na području Federacije i Kantona Sarajevo, ne mogu na svoja prebivališta. Prema planu UNHCR-a za 1997. godinu, u Bosni i Herce-govinu vratilo se 88.000 izbjeglica, od toga polovina je ostala u Kantonu Sarajevo, a na području Republike Srpske, utočište u svojim predratnim domovima našlo je tek 0,2% izbjegli-ca-repatriraca.

Mačke i psi

Početna konstatacija UNHCR-a u planu povratka izbjeglica u 1998. godini počinje “prema raspoloživim podacima oko 1,2 miliona građana Bosne i Hercegovine našlo je utočište u trećim zemljama. Od toga 399.572 migranata je našlo trajno rješenje, dobili su status u procesu stjecanja novog državljanstva, a preostalih

815.000 još uvijek se na-lazi u potrebi za trajnim rješenjem”. U skladu sa planom UNHCR-a, a na bazi projekcija od strane zemalja domaćina, plani-ran je u 1998. godini po-vratak 200.000 migranata, sa pretpostavkom da će 25% biti Srbi iz RS-a, koji će se vratiti u RS, a preo-stali su Bošnjaci i bosanski Hrvati, koji se vraćaju na prostore Federacije, očeku-je se da će najveći broj biti migranti Bošnjaci, koji će postati raseljenim licima, jer u planu nema govora o vraćanju u mjesta pre-dratnog prebivališta, koja su sada u srpskom entitetu. Očekuje se priliv u Sarajevski kanton 43.000 repatrira-ca, od toga 80% spontano, što će reći protjerano, s obzirom na konstataciju da mnoge izbjeglice neće biti pot-pomognute raznim stimulativnim paketima, bit će im potrebna velika pomoć. S obzirom na geopolitički položaj Kantona Sarajevo, on je tom povoljnom pozicijom stekao epitet glavnog grada Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno funkcijama koje u tom svojstvu obavlja, kao sjedištem

diplomatsko-konzularnih predstav-ništava, brojnim međunarodnim or-ganizacijama i institucijama, morat će taj povoljni potencijal od prije, sada koristiti na suženom prostoru u odnosu na 1991. godinu 1277,3 m2, iskorištavajući geoprometnu pozici-ju prema sjeveru sa rijekom Savom i srednjom Evropom i na jugu sa Jadranskim morem, za obnovu i ra-zvoj. Postoje potencijali da Kanton Sarajevo bude “zdrav grad”, ali je potrebno eliminirati ograničenje ob-nove i razvoja, nedostatak sredstava i nedostatak jasne vizije Kantona Sarajevo. Osnovni potencijal je sta-novništvo, kulturno-povijesno i pri-rodno naslijeđe, te mogućnost da se međunarodnoj zajednici i njenim in-stitucijama predstave projekti, ideje i da se obezbijedi njihova podrška, kao generator razvoja. U Kantonu Sarajevo gomila se ogromna socijal-na masa i već ograničava kapacitete, nedostatkom sredstava, s obzirom na značajno povećane potrebe stanov-nika Kantona Sarajevo, broj radnih mjesta treba povećavati, jer brojnost stanovništva Kantona Sarajevo po-

većavaju izbjeglice, žive žrtve ovoga rata, koje se vraćaju, čak uz osiguranje minimalnih uvjeta za ži-vot. U ovoj nejasnoj slici, nekoliko je stavki ipak ja-sno: Prvo, mora biti zaga-rantirano pravo na povra-tak, a vratit će se oni koje destimuliraju i protjeruju, ne dobrovoljno. Drugo, ve-liki broj stručnih kadrova i inteligencije, koji bi bili značajni za rekonstrukci-ju, neće biti moguće na-govoriti na povratak. Čak ju, neće biti moguće na-govoriti na povratak. Čak ju, neće biti moguće na-

i u okviru najoptimistič-nijih scenarija za povratak izbjeglica, najveći dio njih će ostati na Zapadu, a na

to ukazuju, preporuke zemljama Evropske unije da budu tolerantnije pri izdavanju stalnih viza izbjeglica-ma i njihovim obiteljima. Konačan izazov sastoji se i u tome da se stvori okvir koji će svim stranama omogu-ćiti u ostvarivanju Dejtonskog spora-zuma osjećaj da je žrtvovanjem nešto dobila. Bošnjaci su se suprotstavi-li agresiji, ali nisu pobjednici. Srbi su sa 70% zauzete teritorije Bosne i Hercegovine dobili 49%, koliko im je dodijelio Dejton, Sarajevo posta-je kanton, nepodijeljeno i u ruka-ma Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine, svi imaju pravo na njega, ali teritorij koji je


Da “entiteti” imaju srdačne odnose jedan

prema drugome ili da barem

spremno međusobno sarađuju –

jedan srpski, skoro stalno vrši blokadu – mogla bi se

izgraditi država koja može

opstati

dodijeljen Srbima je neprekinut, on graniči sa Srbijom i “očišćen” je od Bošnjaka i Hrvata u obliku slova “T”. Po Dejtonu, svi moraju živjeti u Bosni i Hercegovini, moraju živje-ti prema Karadžićevoj koncepciji te države, u kojoj su kulturne razlike uzdignute na položaj razlika u vrsti i u kojoj se od “mačaka i pasa”, kako kaže Karadžić, više ne može očeki-vati da žive zajedno. Imajući ovo na umu, može se postaviti pitanje, može li se Bosna i Hercegovina održati kao država? Dejtonski sporazum o miru nije potpuno isključio nijednu od opcija za Bosnu i Hercegovinu – ni reintegraciju, ni podjelu. On je svim stranama ostavio dovoljno prosto-ra za kockanje, što se očito vidi i u praksi. Dejtonski sporazum u teoriji doista je na političkoj sceni Bosne i Hercegovine omogućio nastup svim političkim snagama, koje podržavaju njenu reintegraciju, to je dobro, ako nije u pitanju ulazak u igru i četvrtog kockara.

Dejtonski krov

U Dejtonskom rješenju postoji izvjestan nesklad i prikriveno pro-turječje, koje s nekim izuzecima u osnovi prihvaća etničku podjelu Bosne i Hercegovine, koja je po-stignuta uz pomoć vojne sile. Ali, Dejton, također pokušava zaštititi i reintegrirati predratnu multietničku Bosnu i Hercegovinu. O tom pita-nju posebno govore mjere sadrža-ne u sporazumu, koje imaju za cilj ukloniti neke od etničkih podjela prouzrokovanih ratom i genocidom. Ali, Dejtonski sporazum o miru po-tvrdio je i rezultate postignute ra-tom. U teoriji, prema Dejtonskom sporazumu o miru, novonastala dr-žava Bosna i Hercegovina povezivat će Federaciju Bosne i Hercegovine, sa konstitutivnim narodima Bošnjacima, Hrvatima i ostalim i Republiku Srpsku. Međutim, taj novi “krov” Bosne i Hercegovine ima dosta suženu zakonsku mo-gućnost. Na nivou države Bosne i Hercegovine bit će predsjedništvo, parlament, ustavni sud i centralna banka. Predsjedništvo će se roti-rati prema nacionalnom ključu, a državni službenici će se imenova-ti po istom ključu. Sve u svemu, to u izvjesnom smislu podsjeća na Jugoslaviju u vrijeme Tita. Vlast države Bosne i Hercegovine odgo-varat će za vođenje vanjske politike, trgovine, monetarne politike, politi-ke komunikacija sa međunarodnom

zajednicom i useljavanje. Sva druga ovlaštenja, između ostalog, preno-se se na dva Dejtonskim sporazu-mom o miru stvorena “entiteta”. Teško je shvatiti kako će Bosna i Hercegovina, moći postojati kao dr-žava, sa toliko ovlaštenja u rukama “entiteta”. Da “entiteti” imaju srdač-ne odnose jedan prema drugome ili da barem spremno međusobno sara-đuju, jedan srpski, skoro stalno vrši blokadu, mogla bi se izgraditi drža-va, koja može opstati. Međutim, to nije tako, jer srpski entitet graniči sa Srbijom, a Hrvatska zajednica “Herceg-Bosna” sa Hrvatskom, i jedni i drugi ih smatraju svojim do-movinama. Bošnjaci jedini, među tri konstitutivne nacije, imaju život-ni interes da sačuvaju državu Bosnu i Hercegovinu, ali kako kad Dejtonski sporazum o miru garantira bosanskim Srbima i Hrvatima mo-gućnost gravitiranja pre-ma njihovim “domovina-ma”. Entiteti imaju pravo graditi “specijalne paralel-ne odnose” sa susjednim državama u skladu sa su-verenitetom i teritorijal-nim integritetom Bosne i Hercegovine. Dejtonska formulacija o “paralelnim odnosima”, od samog po-četka potkopava državu Bosnu i Hercegovinu, jer ubrzava proces poveziva-nja Republike Srpske sa Srbijom, što u budućnosti, ako ne budu zadovoljni Sarajevom, može značiti želju za potpunom neza-visnošću, Federacija Bosne i Hercegovine – hrvatski korpus teži Hrvatskoj. Sve u svemu, u državi Bosni i Hercegovini Dejtonski sporazum je donio NEDOVRŠENI MIR, jer, Hercegovini Dejtonski sporazum je donio NEDOVRŠENI MIR, jer, Hercegovini Dejtonski sporazum

kako reče nekadašnji potpredsjed-nik Federacije Bosne i Hercegovine Ejup Ganić, “Tuđman želi komad Bosne”, a i Miloševićevi apetiti nisu manji. Da bi suživot u miru triju zajednica unutar dvaju “entiteta” pod zajedničkim “krovom”, koji bi se sastojao od priznatog suvereniteta Bosne i Hercegovine, mogao obno-viti multietničnost Bosne, načelna politika treba zahtijevati sljedeće:

1. Čvrsto priklanjanje odred-politika treba zahtijevati sljedeće:

1. Čvrsto priklanjanje odred-politika treba zahtijevati sljedeće:

bama Dejtona, mada je on u sebi proturječan:

- s jedne strane prihvaća status QUO, etničkih teritorijalnih podje-la uz pomoć sile,

- s druge strane pokušava zaštititi i obnoviti multietnički značaj Bosne. Ovo drugo veoma je teško ostvariti, ali baš na toj osnovi moraju se u pot-punosti sprovoditi odredbe Dejtona na sljedećim načelima:

a) garantiranje trajne sigurnosti – garantiranje koje, prije svega, zahtije-va međunarodnu dugotrajniju vojnu prisutnost,

b) očuvanje i jačanje svih glavnih zajedničkih institucija,

c) nametanje obaveza potpisnici-ma u Dejtonu da se pridržavaju oba-veza koje su preuzeli,

d) izgrađivanje civilnog društva – nacionalno miješanih institucija i društvene infrastrukture razorene u ratu – uz pomoć zapadnih vlada, fondacija i nevladinih organizacija,

e) davanje prednosti ekonomskoj integraciji Bosne,

f ) donošenje ključnih zakona, koji će instru-mentima očuvati civilne komponente,

h) očuvanje prava izbje-glica na povratak, koje su najvažnije (žive žrtve rata, omogućavanjem i ohrabri-vanjem njihovog povratka, graditi pravedan mir),

i) obezbjeđenje finan-sijskih sredstava za zbri-njavanje izbjeglica na-kon povratka, od strane članica Evropske unije. Bosanskohercegovački na-rod zaslužio je da svoju tragičnu prošlost ostavi iza sebe. Nacije koje su to rani-je učinile moraju, zbog svo-je čovječnosti, dostojanstva i mirne savjesti pomoći krhkim nacijama da na

ovom području nadvladaju svoje po-teškoće i da tešku prošlost pretvore u perspektivnu budućnost. Da bi se na-vedeno postiglo, neophodno bi bilo izraditi elaborat sa planom povratka u fazama, počeši se identifikacijom područja gdje se planira povratak ili pripreme za povratak. Povratak u prazne stambene prostore može se odmah obaviti. Elaboraciju takvih planova treba uraditi u saradnji sa UNHCR-om i međunarodnim orga-nizacijama, te udruženjima izbjegli-ca i raseljenih lica. Za međunarodnu zajednicu centralno pitanje imple-mentacije mirovnog sporazuma je osiguravanje multietničkog Sarajeva, što podrazumijeva ohrabrivanje i olakšavanje sigurnog povratka bivših stanovnika.

30

Ali, Dejton, također

pokušava zaštititi i

reintegrirati predratnu

multietničku Bosnu i

Hercegovinu. O tom pitanju

posebno govore mjere sadržane u sporazumu, koje imaju za cilj ukloniti

neke od etničkih podjela

prouzrokovanih ratom i

genocidom.


U PRODAJI

INFORMACIJE NA TEL.:061/515-515 i 061/736-651

32

Loveparade, orgijanje uz seks i drogePiše: Eva Herman*

Loveparade u Duisburgu postala Loveparade u Duisburgu postala Lje Sodoma i Gomora sa katastro-Lje Sodoma i Gomora sa katastro-Lfalnim posljedicama: dvadeset Lfalnim posljedicama: dvadeset Lmrtvih i preko 500 povrijeđenih. U masovnoj panici, omladina je zgnječe-na, padali su sa visokih skela preko ko-jih su se htjeli spasiti. Padali su u nesvi-jest i stampedo podivljalih ljudi prešao je preko njih. S pravom se sada opla-kuju mnogobrojne žrtve; nesreća tih razmjera do sada se nikada nije desila. Novoizabrani njemački predsjednik Wulff je u nesporednoj reakciji “sa ža-ljenjem” izjavio da se užasna katastro-fa desila za vrijeme “mirnog festivala mladih ljudi iz cijelog svijeta”. Mirni festival vesele omladine? Oni koji po-znaju Loveparade i koji su pratili me-dijsko izvještavanje u subotu navečer doći će do sasvim drugog zaključka. Ovaj “mirni festival vesele omladine” ustvari je ogromno orgijanje uz droge, alkohol i seks, koje su planirali, odo-brili i djelimično finansirali grad i po-krajina Sjevernorajnska Vestfalija. Kao da se radi o kulturnoj manifestaciji na najvećem nivou, političari i mediji, a prije svega javni TV servis WDR mak-simalno je izvještavao o Loveparade. Najveća žurka godine, Loveparade je vrhunski događaj godine! Ponosno se najavljivalo: “Maksimalni učinak jači-ne zvuka je 750.000 vati. Radi se o jed-nom od najjačih zvučnih sistema koji su ikada upotrijebljeni u Evropi.” Ali o kakvom se “kulturnom događaju” uistinu radi? Ko pogleda slike Love-parade prošlih godina, ima osjećaj kao da gleda ekranizaciju scena pred Sudnji dan. Većina posjetilaca te manifestacije daju sliku kao da se njima upravlja sa daljine. Pijani ili drogirani, caklenih očiju, oskudno odjeveni, ljuljaju se kao

da su u transu. Zaglušujući zvuci rave ritmova, koji nemaju ništa zajedničko sa pojmom “muzika’’, uništava im bub-njiće i živce. Ali to ne smeta 1,4 mi-lionu posjetilaca Loveparade. Mnoge djevojke imaju naga prsa, neke su čak sasvim gole. Njišu se u ekstaznoj ushi-ćenosti u zaglušujućoj buci; pojmovi kao “moral” ili “pristojnost” istopili su se usred jakih udara basa.

Dnevne novine BILD su na inter-BILD su na inter-BILDnetu već odavno reklamirali “najuz-budljiviji dernek na svijetu”! Na inter-netu su osobe javnog života izvještavale sa manifestacije, intervjuirajući braću Kličko ili glumce njemačkih sapuni-ca, želeći ovoj Sodomi i Gomori dati atmosferu normalne manifestacije. Mnogi mediji ponavljaju moto ovogo-dišnje Loveparade: “The Art of Love”. Nakon što je dimenzija katastrofe bila vidljiva, zaprepašteno djelujući TV-moderatori neprestano ponavljaju da se omladina okupila pod motom lju-bavi. Ljubavi? Ili nagona? Ne morate biti posebno konzervativni da se sa zgražavanjem okrenete od ovakvih scena. Tamni oblaci razuzdanosti nad-vili su se nad festivalom. Omladina djeluje kao da je izgubila svaku sa-mokontrolu. Kao u ekstazi, stihijski slijede mračnog gospodara očigledne zavodljivosti. Pored toga, brzo se vidi da “mirni festival radosne omladine” u stvarnosti baštini veliki agresivni po-tencijal. Alkohol i droge djeluju brzo,

mnogi posjetioci već alkoholizirani i drogirani dolaze na Loveparade. Na instrukcije redara reagiraju nepredvi-divo. Raveri nisu htjeli da slušaju bilo čije instrukcije nego su brzo htjeli da se uključe u Loveparade zbog koje su i došli da bi se proveli. Pod utjecajem narkotika i alkohola psuju policajcima i redarima koji rade svoj posao. Ovo je druga strana medalje Loveparade, koja je po novom njemačkom predsjedni-ku Wulffu, bila “mirni festival vesele omladine”. Postavlja se pitanje o ka-kvoj manifestaciji on priča? S obzirom na 20 poginulih niko ne želi govoriti o nuspojavama “najuzbudljivije žurke na svijetu”, koja je samo simbol duhovnog i kulturološkog sunovrata cijelog druš-tva. Kritika ove manifestacije je i proš-lih godina uvijek bila nepoželjna.

Kao rijetko do sada, pojam “lju-bav” nije se tako intenzivno zloupo-trebljavao, kao što je to bio slučaj sa Loveparade. Očajno se pitam kakvoj

Aktuelno


*Eva Herman je bivša spike-rica njemačkog TV kanala ZDF. Jedna je od rijetkih

koja u njemačkom društvu danas zastupa konzervativne stavove.

33

Loveparade, orgijanje uz seks i droge

definiciji ljubavi se omladina danas podučava? Negativne nuspojave da-našnjice su rezultat kulturne revoluci-je generacije ‘68. godina, koji su htjeli “osloboditi” društvo od svih prisila i pravila koje “samo sputavaju indi-viduu”. Ko u pijanom i drogiranom stanju sa tijela skida odjeću i ko sla-veći ruši i zadnje norme morala i kada nosioci društva takvo nešto još i po-državaju, taj nije daleko od provalije. Kulturna revolucija uradila je dobar posao! Nesreća je mnoge otrijeznila i probudila iz njihovog pogrešnog svije-ta snova. Omladina će se dobro zapi-tati da li će sljedeći put prisustvovati sličnom “masovnom derneku”. Sućut upućujemo porodicama i prijateljima mrtvih, njih tek čekaju teška vreme-na. Sa tragedijom u Duisburgu zape-čaćena je sudbina i “najuzbudljivije žurke na svijetu”. Tragedija je da je prvo moralo doći do nesreće ovakvih razmjera.

IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaSrpski poslanici tražili da Nađa Dizdarević skine nikabNema preživjelih u padu pakistanskog aviona

Tekstovi Koristi od lijepog ahlakaZablude “sufija” (El-Gazali)

Nauka i zanimljivoZašto danas mnoge ruže ne mirišu?Prijateljstvo štiti od depresije

IB TVSrebrenicaThe Century of the Self – Happiness MachineIbnul-Hejsemova “camera obscura”Destilacija i industrija parfema u islamskoj civilizaciji


Švedska: Škola odbila upisati učenicu zbog arapskog imenaIslamBosna.ba

Trinaestogodišnja učenica uložila je Trinaestogodišnja učenica uložila je Tpritužbu Ombudsmenu za diskrimi-Tpritužbu Ombudsmenu za diskrimi-Tnaciju u Švedskoj, optužujući školu da je

pritužbu Ombudsmenu za diskrimi-naciju u Švedskoj, optužujući školu da je

pritužbu Ombudsmenu za diskrimi-

odbila da je upiše zbog njenog arapskog imena.

“Na dan početka školskog ras-pusta, 10. juna, aplicirala sam na Husbygårdsskolan u gradu Kista sjeve-rozapadno od Stockholma, upisujući se na naredni semestar”, napisala je ona u obavijesti od 2. jula. Naredni dan, nje-na majka, dobila je obavijest od školskog sekretara u kojem stoji da su popunjena mjesta u školi i da je zahtjev odbijen. Na upit sekretara škole da li treba pocijepa-ti aplikaciju, majka učenice, nesvjesna posljedica, izjavila je da to može uraditi. Sumnjičava, sedmicu dana kasnije – 18. juna – starija sestra djevojčice nazvala je direktora, predstavljajući se kao Šveđanka juna – starija sestra djevojčice nazvala je direktora, predstavljajući se kao Šveđanka juna – starija sestra djevojčice nazvala je

pod imenom Annelie, tražeći mjesto za svog sina Johana, koji je iste dobi kao i njena sestra.“Direktor je postao potpuno ljubazan i tražio je da Annelie uspostavi kontakt sa školskim sekretarom kako bi proces prijema bio što brzi”, navedeno je u pritužbi djevojčice. “Direktor je rekao da ima mjesta u školi i završio je razgo-vor rekavši: Vidimo se najesen.” Ovaj put

sestra je nazvala ponovo i pretvarala se da je Annelie, ali ovaj put sekretara, pozvavši se na razgovor s direktorom. “Sekretar je također bio veoma sretan zbog Annelinog i Johanovog interesovanja za upis u školu i uvjeravali su da ima mjesta prije jesenjeg raspusta, jer su reorganizirali školu kako bi stvorili jedno veliko odjeljenje osmog razreda od dva bivša dva odjeljenja sed-mog razreda.” Prema podnijetoj pritužbi sekretar je ponudio da ‘provede’ Annelie kroz školu i objekte. Dva minuta nakon što je sestra djevojčice obavila razgovor, majka djevojčice je nazvala školskog se-kretara upotrebljavajući svoje arapsko ime u predstavljanju i pitajući da li ima neko upražnjeno mjesto od njenog posljednjeg poziva. Sekretar je ljutito odgovorio da nema mjesta, da je sve puno, i da postoji nedostatak prostora. Majci je ponuđeno da ponovo nazove u jesen, ako se situaci-jia promijeni, ali do tada je sve puno.“Ja, moja majka i sestra, kao i cijela porodica duboko smo povrijeđeni ovakvim tretma-nom i želimo da Ombudsmen za diskri-minaciju reagira brzo i brani naša prava i pomogne nam da dobijemo obeštećenje”, stoji u pritužbi. Djevojka je uz optužbu priložila transkripte telefonskih poziva dodajući da Ured za ravnopravnost ima originalne audio datoteke.

Evropa i islam

34

Odabrao, preveo i prilagodio:Mr. Semir Imamović

Razvod na ženinu inicijativu

Kad žena može jednostrano pre-kinuti bračnu vezu?Evropsko vijeće za fetve i istraživanjaJednostrani prekid bračne veze je, u osnovi, pravo koje je islam dao mužu. Žena može jednostrano pre-u osnovi, pravo koje je islam dao mužu. Žena može jednostrano pre-u osnovi, pravo koje je islam dao

kinuti bračnu vezu ako je tu moguć-nost uvjetovala prilikom sklapanja bračnog ugovora, ili ako joj je to pravo muž povjerio nakon sklapanja bračnog ugovora. Žena ima moguć-pravo muž povjerio nakon sklapanja bračnog ugovora. Žena ima moguć-pravo muž povjerio nakon sklapanja

nost raskinuti bračnu vezu putem hul’a (sporazumnog raskida bračne veze), ako to želi, pred sudijom koji mora uložiti maksimalan trud da izgladi razmirice među njima. Ako u tome ne uspije, donijet će presu-du o sporazumnom razvodu braka. Žena ima mogućnost da sa mužem du o sporazumnom razvodu braka. Žena ima mogućnost da sa mužem du o sporazumnom razvodu braka.

postigne sporazum o razvodu u okviru bilo kojih zakonitih uvjeta o kojima postignu sporazum. Žena okviru bilo kojih zakonitih uvjeta o kojima postignu sporazum. Žena okviru bilo kojih zakonitih uvjeta

ima mogućnost zatražiti od sudije raskid bračne veze zbog šerijatski opravdane štete koju trpi u braku. Sudija može izreći presudu u tom pravcu ukoliko supruga dokaže svo-ju tvrdnju, a nakon ulaganja napora u cilju izglađivanja razmirica, kao što je Allah, dž.š., naredio, a poseb-no u pogledu odabira dvojice arbita-ra koji imaju zadaću da pomognu u njihovom mirenju.

Prisustvovanje vjenčanju na kojem se konzumira alkohol

Es-selamu alejkum! Pozvan sam da budem kum na vjenčanju jednom prijatelju (i on je musliman). Znajući da postoji mogućnost da će biti al-kohola, ja sam ga zamolio da toga ne bude. Međutim, on mi je odgovorio da neće biti točen za našim stolom, ali da drugima ne može zabraniti da piju. Pa vas stoga pitam, je li meni dozvoljeno da budem tamo?Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemus-selam. Musliman ne bi trebao prisustvovati svadbi na kojoj se služi i konzumira alkohol. Ako već ne može spriječiti da se to desi, može da ne prisustvuje tome. Nije tačno da mladoženja ne može spriječiti druge (prisutne) da konzumiraju alkohol. On to može, ako hoće, jer je to njegovo pravo (i obaveza). Ako pretpostavljate da će se tokom svadbe služiti i konzu-mirati alkohol, možete se izviniti mla-doženji i odbiti ponudu za kumstvo uz obrazloženje odbijanja. On se zbog toga ne bi trebao ljutiti. Tu je riječ o principu. Na svadbi, ili bilo kojoj dru-goj svečanosti, treba se čuvati bilo čega što je u suprotnosti s islamskim pro-pisima i moralom. To su, manje-više, poznate stvari. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)

Nošenje hamajlija

Es-selamu alejkum! Imam jedno pi-tanje koje me već neko vrijeme muči. Naime, ja sam jednom prilikom sta-vila neku hamajliju koju sam kupila u jednoj od onih prodavnica u kojoj se prodaju vjerske stvari. Nisam imala nikakvih problema, nego sam to sta-vila čisto onako, smatrajući da je to neki vid zaštite. Nisam bila upućena, čak sam mislila da je to od islama, ni-sam uopće ni znala da je to haram i

zabranjeno. Mene zanima, da li sam ja samim stavljanjem te hamajlije po-činila širk? Da vas Allah nagradi!Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemus-selam. Musliman/ka treba vjerovati da je Uzvišeni Allah Onaj koji štiti, daje izlječenje i da se sve dešava po Njegovoj volji i određenju, a ne bilo ko i bilo šta drugo, uključujući i razne hamajlije. Budući da vi niste imali na-mjeru da Bogu pripišete druga, ili da se oslonite na nešto drugo mimo Allaha, samim nošenjem hamajlije po nekoj inerciji niste počinili širk, ali Vam sa-vjetujemo da se klonite toga, posebno ako u hamajliji ima nekih drugih sadr-žaja mimo Kur’ana. A ako je riječ samo o kur’anskim ajetima, kako s tim ići u toalet, kupatilo itd. Kur’an treba učiti, ili slušati njegovo učenje i primjenjivati njegove odredbe u životu. To je najbo-lja zaštita od džinna i šejtana, bilo od onih u ljudskom suretu ili u njihovom izvornom liku. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)

Fetva Evropskog vijeća za fetve i istraživanja u vezi utvrđivanja početka i kraja lunarnog mjeseca

Evropsko vijeće za fetve i istraživanje (ECFR) donijelo je odluku o usvajanju astronomskih kalkulacija kao mjerodav-nog naučnog metoda za određivanje po-četka i kraja lunarnog mjeseca, naročito mjeseca ramazana, potvrđujući pri tome podršku procesu integracije muslima-na u evropska društva. “(Muslimani) u evropskim zemljama moraju prihvatiti ovaj metod u određivanju početka i kra-ja lunarnih mjeseci, a naročito ramazana i ševvala”, stav je ECFR. Naglašeno je da “datumi ova dva mjeseca moraju biti naznačeni ranije da bi se muslimanima olakšale pripreme svih vjerskih prazni-ka u okviru sredina u kojima borave.” Najviši vjerski autoritet muslimana na Zapadu apelirao je na imame i učenjake

FetveAktuelna pitanja i dileme

Muslimani u Evropi između asimilacije i izolacijeSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


35

islamskih zajednica da poštuju ovu odlu-ku i ne prihvataju svjedočenja o viđenju mlađaka kada astrološke kalkulacije to opovrgavaju. Viđenje mlađaka oduvijek je bilo predmet sporova muslimanskih zemalja, čak su i učenjaci po tom pita-nju podijeljeni. Dok je jedna grupa uče-njaka na stanovištu da muslimani regije jedne noći, odnosno dana istovremeno otpočinju post na osnovu viđenja mla-đaka iz bilo koje zemlje, drugi smatraju da je za sve muslimane mjerodavan je-dino lunarni kalendar Saudijske Arabije. Ova polemika unosi zabunu u islamske zajednice, naročito na Zapadu, prilikom označavanja početka i kraja ramazan-skog posta, odnosno Ramazanskog baj-rama. ECFR je također donio odluku o osnivanju komiteta za praćenje esenci-jalnih pitanja integracije sačinjenog od strane muslimana Evrope i zvaničnika evropskih civilnih institucija. “Zahtjevi za ostvarivanjem integracije muslimana u njihova evropska društva u kojima borave je zajednička odgovornost musli-mana i Evropske zajednice, pojedinačno i institucionalno”, rečeno je na konfe-renciji za novinare. 18 dokumenata i istraživačkih radova iz oblasti islamskog prava u tematskom okviru državljan-stva i integracije, evropska stvarnost kao pozornica integracije i perspektive naturalizacije kao predmet diskusija, jednoglasno su sugerirali koegzisten-ciju muslimana Evrope, integraciju u društvo uz očuvanje identiteta. Vijeće je istaklo da muslimani trebaju zauzeti srednji kurs djelovanja između izolacije na jednoj strani i asimilacije u društvo i gubitka vlastitog identiteta na drugoj. S tim na umu, muslimani se podstiču na

osnivanje da’vetskih, eduka-cijskih i socijalnih ustanova u svrhu realiziranja željene integracije.

Nelegalna sječa šume

Es-selamu alejkum! Zovemo se Samir i Himzo, i zanima nas odgovor na sljedeće. Da li je grijeh (ako jest zašto, a ako nije opet zašto) sjeći šumu (stabla radi zimnice, ali i radi pro-daje) u “srpskim šumama”? Naime, u mom selu posto-je određeni ljudi koji nigdje ne rade pa sijeku srpsku šumu i prodaju ta drva i na taj način izdržavaju poro-dicu. Da li se ta šuma može smatra-ti ratnim plijenom? To su uglavnom demobilizirani borci koji sijeku tuđu šumu (srpsku). Usput rečeno ta šuma se vodi pod miniranim područjem. Vlasnici tih šuma su se odselili i uop-će ne dolaze. Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemus-selam. Nije dozvoljeno sjeći i prodavati tuđu šumu, budući da je to jedna vrsta uzurpacije (ili se čak može kvalificirati kao vrsta krađe) privatne imovine, što je šerijatom zabranjeno, bez obzira da li je vlasnik privatne imovine musliman ili nemusliman. Ne mogu pojedinci proglašavati, prema vlastitim interesima, neku imovinu ratnim plije-nom. Rat je davno završen i prema mi-rovnom sporazumu, svako ima pravo na povrat privatne imovine i pravo povratka na svoje ognjište. Muslimani su dužni da poštuju ovaj princip kao što su dužni i

drugi da ga poštuju. To je u interesu svih naroda i sljedbenika svih vjera. Grijeh je koristiti tuđu imovinu bez pravnog osnova, odnosno bez saglasnosti vlasni-ka. Da li bi tim ljudima, koji postupaju kako je navedeno, bilo drago da neko si-ječe njihovu ili šumu drugih muslimana u nekom drugom kraju bez njihove do-zvole? Musliman treba postupati prema drugome onako kako bi volio da drugi postupa prema njemu. (Izvor: www.rija-set.ba, Pitanja i odgovori)

Vrijeđanje Poslanikovih supruga

Zanima me stav sunnijske uleme po pitanju šiija koji proklinju ashabe, r.a., i Aišu, r.a.? Ja radim sa jednom ženom koja mi je više puta rekla da je, recimo, Aiša, r.a., činila blud? Pa kako to komentirati?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminOni koji napadaju i vrijeđa-ju ashabe, posebno majku pravovjernih, Aišu, r.a., time napadaju i vrijeđaju islam, Poslanika, a.s., i sve muslima-ne, posebno sunnite, koji čine ogromnu većinu muslimana, a koji se time i sami osjećaju krajnje uvrijeđenim i povrije-đenim. Nažalost, takvih ima i među onima koji se svrstava-ju u muslimane i smatraju se pripadnicima ummeta. Lično smo pročitali na jednom ovdašnjem web sajtu (org. Ehlul-bejt) neprimjeren govor o hazreti Aiši i hazreti Talhi, r.a. Ne može se ljubav prema

ehlul-bejtu, koja je neupitna, graditi na sijanju mržnje i objeda prema ostalim ashabima. Takvim se postupcima odr-žavaju i produbljuju podjele među mu-slimanima, sprečava međusobno zbliža-vanje i miniraju pokušaji uspostavljanja međusobnog povjerenja. Čemu to stalno vanje i miniraju pokušaji uspostavljanja međusobnog povjerenja. Čemu to stalno vanje i miniraju pokušaji uspostavljanja

vraćanje u daleku historiju, na same po-četke islama, i građenje vlastite pozicije na napadanju, vrijeđanju i objedama drugih. Jasno je da takvi postupci unose još veći razdor i jaz među muslimanima, umjesto da se grade mostovi saradnje i razumijevanja. Zato se svaka priča i po-zivi na jedinstvo među muslimanima, uz spomenute postupke, mogu doimati samo kao obična propaganda i licemjer-je. Pitanje je ko je i šta je zapravo stvarna, pozadinska meta i cilj napada na asha-be i Poslanikove, a.s., supruge, posebno Aišu, r.a. Da li su to spomenute osobe ili su one samo medij i sredstvo napada na Poslanika, a.s., i islam? (www. http://www.preporod.com/forum/viewtopic.php?f=18&t=701).

18 dokumenata i istraživačkih

radova iz oblasti islamskog

prava jednoglasno su sugerirali

koegzistenciju muslimana

Evrope, integraciju u društvo

uz očuvanje identiteta.


36

RazmišljanjaSavremene muslimanske dileme

Piše: Nazif Horozović

Odgoj čovjeka je najveća i naj-humanija zadaća čovječanstva. Svjedoci smo da naše društvo,

pogotovo naše bošnjačko društvo, pro-lazi kroz opasnu tranzicijsku krizu u svim segmentima. Na političkom pla-nu, vjerskom, ekonomskom, a posebno na odgojnom planu. Mi smo naš odgoj sveli na ocjenu, ucjenu i prepuštanje drugima da odgajaju ono za što smo mi zaduženi.

Teorija i praksa u odgoju moraju se unaprijediti

Prva teza koju ću pokušati razraditi u ovom tekstu jeste komparacija izme-đu dosadašnjeg i sadašnjeg odgoja, te na kakvom odgoju trebamo raditi za bu-dućnost. Sve teorije o odgoju baziraju se prije svega na vrijeme i mjesto u kojem se implementiraju. Ako imalo znamo o islamu, jasno nam je da je islam univer-zalna vjera za svako vrijeme i mjesto, i stoga je nedopustivo da se teorija o savre-menom odgoju djeteta i mladog čovjeka bazira na idžtihadu (intelektualni dopri-nos u rješavanju nekog pitanja) uleme

koja je živjela prije hiljadu i više godina. Islam ima svoje neiskrivljene i čiste izvo-re: Kur’an i sunnet, i to je nešto što ne može biti promijenjeno, a sve ostalo se može, a nekada i tre-ba mijenjati. Idžtihad savre-mene uleme u pitanju odgoja treba biti fokusiran na Kur’an i sunnet, te na situaciju i vri-jeme u kojem živimo i treba biti fokusiran na krucijalne potrebe društva, a ne na već odavno riješene stvari. Kada otvorimo biografiju jednog od najvećih pravnika islam-skog zakonodavstva imama Šafije, r.a., primijetit ćemo skog zakonodavstva imama Šafije, r.a., primijetit ćemo skog zakonodavstva imama

da je njegovo preseljenje iz Iraka u Egipat imalo za re-zultat da je promijenio kom-pletna pravna stajališta koja je imao u Iraku osim nekoliko pravnih pitanja. Ovaj nam podatak govori da je neop-hodan idžtihad u odgoju i da je neophodno da se islamski učenjaci i svi ostali pozabave ovim, jer za validan i uspje-šan odgoj mora postojati ista takva teorija koja će mu pret-hoditi. Nemojte razumjeti da na bilo koji način diskrediti-ram ogroman trud i veličinu uleme koji su živjeli u vre-menima iza nas, ali bi bilo previše kada bi istoj toj ulemi dali pravo da njihovo mišljenje utemeljeno na idžtihadu bude validno do Sudnjeg dana. Povijest može biti od pomoći, ali se teorija islamskog odgoja mora temeljiti na izvorima isla-ma i na temelju potreba današnjih mu-slimana. U jednom izvanrednom tekstu rahmetli Alije Izetbegovića koji je objav-ljen u Preporodu 1971., a možete ga pro-naći na web portalu www.IslamBosna.ba (http://www.islambosna.ba/index.php/islam/uvod-u-islam/12653-odgaja-mo-li-muslimane-ili-poltrone), on je na-pisao: “Psihologija, o kojoj je riječ, ima više aspekata. Jedan od njih je uvijek

ponovna priča o prošlosti. Našem mla-diću ne govore šta islam treba biti, nego šta je nekada bio. On zna za Alhambru

i davna osvajanja, za grad iz “hiljadu i jedne noći”, bi-blioteke u Samarkandu i Kordobi. Njegov duh stalno se okreće slavnoj prošlosti i on počinje živjeti od nje. Prošlost je, naravno, važna. Ali danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne džamije u svo-joj mahali, nego znati nabro-jati sve veleljepne džamije što ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti ih sagradiše naši davni preci.

svu tu slavnu historiju, ako ona postaje utočište za uzdi-sanje i život od uspomena. Bilo bi bolje porušiti sve te velebne spomenike, ako je to uslov da konačno shvati-mo da se ne može živjeti od prošlosti i da je potrebno da i sami nešto uradimo.” Ako pogledamo izazove današ-njeg mladog čovjeka, mora-mo se složiti da su ti izazovi zaista ozbiljni i veliki, ali ujedno i negativni. Različiti partiji, zabave, ekskurzije, druženja... mladog čovjeka jednostavno primoravaju da se druži sa ljudima koji veo-

ma negativno i zlonamjerno koriste spo-menute ceremonije i događaje. Dobro, neko želi da profitira uništavajući život mladih ljudi: prodaju drogu da bi zara-dili, prave partije da bi prodali alkohol i zaradili, izrađuju različite modne krea-cije neprimjerene odjeće da bi zaradili... i sve to je istina. Istina je isto tako da svjetska mafija i određeni svjetski po-kreti koji ne biraju sredstva da upravljaju ljudima, pa tako od mladih ljudi prave ovisnike o različitim glupostima kako bi lahko i jednostavno upravljali njiho-vim životima i bili sigurni da im od njih ne prijeti nikakva konkurencija. Ali, sa druge strane, isto tako je tačno da mi,

Bošnjački odgoj na vagiNaše institucije, od političkih, vjerskih i kulturnih, veoma primitivno i do kraja neorganizirano pristupaju problemu odgoja mladih ljudi. Većinu aktivnosti za mlade ljude organiziraju birtije, klubovi, kafane, udruženja i organizacije kojima je interes isključivo novac, zarada i zabava U velikoj

zabludi je svako onaj ko misli da savremeni

čovjek u sjaju materijalnih dostignuća

može funkcionirati normalno bez

duhovnog, vjerskog i

pravog ljudskog odgoja


37

koji se s pravom smatramo da smo na Pravom putu, nemamo adekvatne alter-native za te mlade ljude. Naše institucije, od političkih, vjerskih i kulturnih, veo-ma primitivno i do kraja neorganizira-no pristupaju problemu odgoja mladih ljudi. Većinu aktivnosti za mlade ljude organiziraju birtije, klubovi, kafane, udruženja i organizacije kojima je inte-res isključivo novac, zarada i zabava.

Islamski imperativ i potreba društva

Islam je pokazao da je u mogućno-sti da ponudi rješenja za sve probleme, samo ga treba konsultirati i slušati. Allah Uzvišeni hvali najbolju generaciju u povijesti čovječanstva, ashabe Božijeg Poslanika, kada ih zbog njihovog veli-čanstvenog odgoja i prekrasnog pristupa životu proglašava najboljom generaci-jom svih vremena: “Vi ste najbolja gene-racija koja se ikada pojavila. Tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraća-te, i u Allaha vjerujete.” I da se razumije-te, i u Allaha vjerujete.” I da se razumije-te, i u Allaha vjerujete.”mo, to što su oni bili najbolja generacija nama može biti stimulans ili propast. Stimulans da nas motivira da i mi po-stanemo uspješna generacija, ili propast tako što ćemo se hvaliti da imamo takve pretke, a da ni korak prema njima uči-nili nismo. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “O vjernici, čuvajte, zaštitite i pazite sebe i svoje porodice od Vatre čije će gorivo lju-di i kamenje biti.” Kur’anski imperativ di i kamenje biti.” Kur’anski imperativ di i kamenje biti.”kojim Allah, dž.š., direktno naređuje sljedbenicima vjere da odgajaju, a time da čuvaju sebe i svoje porodice od dje-la koja vode ka džehennemskoj vatri. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko odgoji dvije kćerke i brine se o njima sve dok se ne udaju, doći će na Sudnji dan i bit će blizu mene (u Džennetu) kao što su ova dva prsta (kažiprst i sred-nji prst), zatim ih je sastavio.” (Muslim) Naravno, kada bismo detaljno govorili koliko je u izvorima islama direktno i indirektno zastupljena ova tema, otišli bismo predaleko i za to postoje knjige i djela koja o tome govore. Osnovni cilj

islama je duhovni, vjerski i ljudski odgoj. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Uspio je onaj ko se očisti.” U velikoj zablu-di je svako onaj ko misli da savremeni čovjek u sjaju ma-terijalnih dostignuća može funkcionirati normalno bez duhovnog, vjerskog i pravog ljudskog odgoja. Čovjek je duhovnog, vjerskog i pravog ljudskog odgoja. Čovjek je duhovnog, vjerskog i pravog

napravio atomsku bombu u “mirovne svrhe” pa je taj isti neodgojeni čovjek iskoristio materijalni napredak atomske bombe i poubijao pola miliona ljudi. Iluzorno je očekivati bilo kakav ozbiljan napredak bez odgojenog i moralnog po-litičara, ekonomiste, imama, profesora, intelektualca itd. Jedini školski predmet koji se direktno bavi teorijom odgoja je-ste vjeronauka. Jedan mali broj ljudi koji se protivi postojanju vjeronauke u ško-lama nije ni svjestan koliko vjeronauka doprinosi formiranju jedne moralne lič-nosti. Ne ukradi, ne budi nepošten, ne budi neiskren, interes zajednice je ispred interesa pojedinca... sve to i mnogo dru-gih stvari, kroz različite metode, nastav-nici vjeronauke usađuju vrijednosti od općeg značaja za pojedince i zajednicu.

Rješenje je u odgoju

Bošnjaci trebaju poraditi na tome da reaktiviraju pitanje odgoja kroz sve svoje institucije i kroz sve programe, da odgoj bude na prvom mjestu, kroz raznolike i učinkovite metode. U idućem periodu neophodno je uraditi sljedeće:

1. Raditi na osiguranju što boljeg ambijenta za zdrav odgoj. Ne smijemo dozvoliti da se moralni, sposobni i od-govorni ljudi povlače iz javnog života i iz institucija koje odlučuju o bitnim stva-rima. Ako se to dogodi, desit će se da nam nemoralni, nesposobni i neodgo-vorni ljudi kreiraju ambijent u kojem će živjeti naš mladi čovjek. Tako da je da-nas sasvim normalno da neki od naših poglavica u pijanom stanju pozove našu omladinu da se opija, a nakon dva dana

Bošnjački odgoj na vagiode u džamiju i daje neke svoje priloge slikajući se i prezentirajući sebe kao nekog posebnog muslimana koji brine o njihovim interesima.

2. Biti dosljedan u odgo-ju: Mnogi roditelji danas ne mogu da se pomire sa činje-nicom da njihovo dijete kon-zumira alkohol, narkotike,

da se neprikladno oblači itd., a sa druge strane isti taj konzumira i alkohol, nar-kotike i potpuno ravnodušno gleda na neprikladno odijevanje. Allah Uzvišeni osuđuje ovakav pristup riječima: “O vjernici, nemojte govoriti ono što ne ra-dite. Kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!”

3. Pripremiti ozbiljne programe radi što boljeg angažiranja mladih lju-di. Naše obrazovne, kulturne, vjerske i druge institucije moraju napraviti i rea-lizirati takvo nešto, umjesto da se vrlo često bave trivijalnim i nepotrebnim sitnicama, da obrate pažnju na odgoj i da mladom čovjeku ponude adekvat-nu alternativu za zlo koje ga okružuje. Organizacija ozbiljnih i perfektno osmi-šljenih sportskih, kulturnih, zabavnih i naučnih manifestacija, programa i kon-tinuiranih aktivnosti.

4. Raditi na unapređenju vlastitog odgoja, jer odgoj je proces koji traje od bešike do motike (groba), kako naš narod kaže. Čuveni njemački pjesnik od bešike do motike (groba), kako naš narod kaže. Čuveni njemački pjesnik od bešike do motike (groba), kako naš

Goethe rekao je: “Mogla bi se roditi već odgojena djeca ako bi roditelji bili odgo-jeni”, pa je stoga iluzorno očekivati od-gojenu djecu od neodgojenih roditelja.

5. Moliti Uzvišenog Allaha, dž.š., da nam pomogne u vlastitom odgajanju i odgajanju drugih. Dova je neprocjenji-vo blago vjernika, koji to oružje iz svo-jih ruku ne bi trebao nikada ispuštati. “Molite me – Ja ću vam se odazvati”, po-“Molite me – Ja ću vam se odazvati”, po-“Molite me – Ja ću vam se odazvati”ruka je Uzvišenog Boga, pa kad molimo za sitnice, što je potpuno opravdano, molimo i za velike stvari, što je zasigur-no i jedan imperativ. Jedna od tih veli-kih stvari je i odgoj.


Čuveni njemački

pjesnik Goethe rekao je: “Mogla bi

se roditi već odgojena djeca ako bi roditelji bili odgojeni.”

38

Sura El-Asr

Tefsir

Smilujte se čovjeku čija se glavnica imetka topiPiše:Ahmed Muhammed eš-ŠerkaviPreveo i prilagodio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i Tgubi, samo ne oni koji vjeruju i Tdobra djela čine, i koji jedni dru-

gima istinu preporučuju i koji jedni dru-gima preporučuju strpljenje. (El-Asr)

Imam Taberani zabilježio je pre-daju od Abdullaha ibn Abdullaha ibn Husejna el-Ensarija, koji je rekao: “Praksa ashaba bila je da, prilikom su-sreta i rastanka, jedan drugom prouče suru El-Asr.’’ A o vrijednosti ove sure, imam Šafija je rekao: ‘’Kada bi ljudi suru El-Asr.’’ A o vrijednosti ove sure, imam Šafija je rekao: ‘’Kada bi ljudi suru El-Asr.’’ A o vrijednosti ove sure,

istinski razmišljali o ovoj suri bila bi im dosta kao putokaz i uputa.” Zapravo, sura El-Asr potvrđuje gorku stvarnost El-Asr potvrđuje gorku stvarnost El-Asri zbilju ljudskog života koja se ne mi-jenja bez obzira na protok vremena, smjene generacija i različitost stanja u kojima se ljudi nalaze. Potvrđujući tu stvarnost, Allah, dž.š., kune se vreme-nom i kaže: “Čovjek, doista, gubi!” No, “Čovjek, doista, gubi!” No, “Čovjek, doista, gubi!”time se sura ne završava i Allah nas ne ostavlja u očaju zbog te stvarnosti, već nas nakon toga podučava da postoji samo jedan put i jedan način da se spa-simo tog kobnog i strašnog gubitka, a to je iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š., činjenje dobrih djela i preporučivanje Istine i strpljivosti. Komentirajući ovu suru, Sejjid Kutb je rekao: “Ova sura ima samo tri ajeta, ali ona sadrži kom-pletan program ljudskog života kojem teži islam. Ona nudi islamski “ustav” čija je suština sadržana u nekoliko rije-či i opisuje islamski ummet i njegovu zemaljsku zadaću samo u jednom aje-tu, a to je njen treći ajet: “Koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni dru-gima preporučuju strpljenje.”Ona u

cijelosti svjedoči nadnaravnost koju ni u kom slučaju ne može ljudski genij smisliti i izreći, već je samo može Bog objaviti. Ta tri kratka ajeta su jasna poruka čovječanstvu da postoji samo jedan put koji vodi uspjehu, sreći i do-bitku. Granice tog Puta spasa omeđe-ne su i naznačene u suri El-Asr, a sve El-Asr, a sve El-Asrizvan tih granica je sigurna propast i očiti gubitak.”

Savršena povezanost kur’anske građevine

Smatramo da bismo napravili ve-liki propust ako u komentaru ove kur’anske sure ne bismo spomenuli njenu povezanost sa surama koje joj prethode kao i onima koje dolaze po-slije nje. Ta veza također svjedoči nad-naravnost Kur’ana kao Allahove obja-ve i savršenu povezanost veličanstvene kur’anske građevine. Osim toga, spo-minjanjem te veze, bit će nam još ja-snija poruka i značenje sure El-Asr. El-Asr. El-AsrNaime, nakon što je u suri Et-Tekasur, Et-Tekasur, Et-TekasurAllah, dž.š., zaprijetio nevjernicima džehennemskom vatrom koju će vidje-ti prije nego u nju uđu: “Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok grobove ne naselite. A ne valja tako, saznat ćete svakako! I još jednom, ne va-lja tako! Saznat ćete sigurno! Ne valja tako, nek znate pouzdano! Džehennem ćete vidjeti jasno! I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno! Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigur-no!” Odmah nakon toga, u suri no!” Odmah nakon toga, u suri no!” El-Asrspomenuo je put spasa od te propasti i od Džehennema koji čeka nevjerni-ke i ohole inadžije. Nema sumnje da je trošenje vremena i života u zgrtanju imetka, hvalisanju porijeklom i sino-vima i potpuna predanost prolaznim i kratkotrajnim užicima, a na račun

suštine života i ahireta, najveći gu-bitak. I ako čovjekov kraj bude dže-hennemska vatra, onda je to najveća propast, pa makar na dunjaluku bio najbogatiji i najugledniji. Čovjek će propast, pa makar na dunjaluku bio najbogatiji i najugledniji. Čovjek će propast, pa makar na dunjaluku bio

sve dunjalučke užitke zaboraviti onda kada ugleda kaznu koja mu je pripre-mljena i kada za svaki užitak bude po-lagao račun. Tada će shvatiti da je stra-dalnik, a stradalnik je onaj čija vaga dobrih djela na Sudnjem danu bude lahka, kako stoji u suri El-Karia, koja također dolazi prije sure El-Asr. U toj El-Asr. U toj El-Asrsuri stoji: “A onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravište će mu bez-dan biti. A znaš li ti šta će to biti? Vatra užarena!” Kako da ne propadne onaj užarena!” Kako da ne propadne onaj užarena!”koji je vrijeme potrošio daleko od vje-rovanja i zahvalnosti Allahu, dž.š., na blagodatima, onaj koji je okrenuo leđa dobrim djelima, a predao se grijehu i razvratu, onaj koji je život proveo kao klevetnik i podrugljivac, kako stoji u suri El-Humeze, koja dolazi poslije El-Asr, i koji Asr, i koji Asr “blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti! A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u Džehennem! A znaš li ti šta je Džehennem? Vatra Allahova raz-buktana” (El-Humeze). Takve je ljude buktana” (El-Humeze). Takve je ljude buktana”obmanula lažna nada, a davno je reče-no da je lažna nada saputnik svakom bankrotu i stradalniku. U svojoj knji-zi Tenasik ed-durer fi tenasib es-suver, Tenasik ed-durer fi tenasib es-suver, Tenasik ed-durer fi tenasib es-suvergovoreći o povezanosti (el-munasebat) spomenutih sura, imam Es-Sujuti, iz-među ostalog je rekao: “Kao da je, na-kon što je u suri El-Karia, rečeno za nevjernike da im je prebivalište džehe-nnemski bezdan, postavljeno pitanje: A zašto? Onda je uslijedio odgovor u suri Et-Tekasur: “Jer ste nastojali da što bogatiji budete i u tom nastojanju odali ste se grijesima, zaboravljajući na ahi-ret u potpunosti.” A onda je došla sura ret u potpunosti.” A onda je došla sura ret u potpunosti.”


39

Smilujte se čovjeku čija se glavnica imetka topi El-Asr u kojoj je upozorenje da je svaki El-Asr u kojoj je upozorenje da je svaki El-Asr

čovjek koji tako bude radio na gubitku i da će njegova i dunjalučka i ahiretska “trgovina” propasti. Da bi nakon sure El-Asr, uslijedila sura El-Asr, uslijedila sura El-Asr El-Humeze, ko-jom se još jedanput potvrđuje sigurna propast onima koji su imetak gomilali i mislili da će ih on ovjekovječiti i spa-siti kazne ahiretske.

Šta je to asr?

Allah, dž.š., počinje ovu suru zakle-tvom: “Tako mi vremena”, a Allahova “Tako mi vremena”, a Allahova “Tako mi vremena”zakletva u Kur’anu koristi se radi upot-punjavanja dokaza i izbijanja aduta iz ruku nevjernika kojima Kur’an prilazi na razne načine ne bi li ih ubijedio, sve dotle dok im ne ostane nikakva prili-ka i mogućnost za izgovor i ispriku na Sudnjem danu. Islamski učenjaci su se razišli po pitanju značenja riječi asr. asr. asrNeki kažu da se pod tom riječju misli na vrijeme općenito (ed-dehr), dok dru-ed-dehr), dok dru-ed-dehrgi, kako ćemo u nastavku vidjeti, tvrde da je asr samo dio vremena, odnosno tačno precizirani vremenski period. A govoreći o mudrosti u Allahovom zaklinjanju vremenom, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, u svom djelu Et-Tibjan fi aksami-l-Kur’an, rekao je: “Allah se za-klinje vremenom zbog važnosti, pouke i mnoštva znakova koji se kriju u vre-menu. Protok vremena, smjena dana i noći odvijaju se po odredbi Svemoćnog i Uzvišenog Allaha, i to je jedna u nizu savršenih zakonitosti koje vladaju u kosmosu. A u podjeli vremena na: stoljeća, godine, mjesece, sedmice, dane, sate itd., jasni su ajeti i znako-vi Allahove svemoći i mudrosti” (str. 114). Također je rečeno da Allahova zakletva asrom znači ikindijsko vrije-me i ona je slična Allahovoj zakletvi jutrom (ed-duha), večeri (el-lejl), zo-rom (el-fedžr). To je zapravo vrijeme kada se dan bliži svome kraju, kada ljudi završavaju svoje dnevne poslove i ono asocira na kraj čovjekovog života na dunjaluku i zatvaranje knjige nje-govih djela, te čekanje Dana obračuna i mučno iščekivanje trenutka odluke

o njegovom konačnom i vječnom boravištu, hoće li to biti džennetske bašče ili džehennemski bezdan. Komentirajući Allahovu zakletvu iz ove sure, Hasan Basri je rekao: “Allah se za-klinje asrom – ikindijskim vremenom, upozoravajući da se u to vrijeme tržnice i pi-jace zatvaraju i da više nema trgovine. Šta je ko zaradio, jace zatvaraju i da više nema trgovine. Šta je ko zaradio, jace zatvaraju i da više nema

zaradio. Kada se čovjek vrati sa tržnice kući, njegova žena i djeca ga odmah okruže i traže svoje pravo. I ukoliko se vrati praznih ruku, nema sumnje da će se osjećati jadno, izgubljeno i upropašteno. To također asocira na prolazak dunjaluka i pre-stanak svake mogućnosti zarade na njemu, te dolazak Sudnjeg dana kada će čovjek biti pitan za blagodati koje je koristio i uživao i kada će svi oni koji-ma je na dunjaluku zulum učinio, tra-žiti svoje pravo, pa će on zbog mnoštva zuluma koji je počinio, shvatiti da je

gubitnik i stradalnik. Allah se zaklinje vremenom jer je vrijeme veličanstvena stvar i Allahov dar čovjeku koji treba iskoristiti i provesti u ibadetu i dobrim djelima, a daleko od grijeha i nevjer-stva. U predaji stoji: “Ko se lažno zakune asrom, Allah neće sa njim govoriti niti će ga pogledati na Sudnjem danu.” I to je u skladu sa hadisom koji bilježi imam Buharija: “Allah, dž.š., tro-

jicu ljudi na Sudnjem danu neće pogle-dati, niti će ih očistiti od grijeha i njih čeka bolna kazna: čovjeka koji je višak vode uskraćivao putnicima namjerni-cima, čovjeka koji je nekom vladaru dao prisegu na vjernost samo radi ovo-svjetske koristi, pa ako od njega dobije tu korist zadovoljan je, a ako ne dobije, nezadovoljan je, i čovjeka koji poslije ikindija-namaza uzme svoju robu koju do tada nije mogao prodati, i kaže: ‘Tako mi Allaha, davali su mi za nju

A koji je to gubitak veći od toga da

čovjek proda svoj ahiret za dunjaluk, da

proda vječnost za prolaznost,

da proda rijetku i neprolaznu dragocjenost

za bezvrijednu stvar.


toliko i toliko, ali je ja nisam dao’, pa mu čovjek povjeru-je i kupi tu robu.” Rekao je imam Er-Razi: “Kao da se ovom zakletvom i ovom su-rom želi reći: “Čovječe, do kraja dana ipak je ostalo još malo vremena, pa to vrijeme iskoristi za pokajanje.” Neki naši dobri prethodnici su go-vorili: “Naučio sam značenje ove sure od čovjeka koji je prodavao snijeg. Svako jutro je govorio: “Ljudi, smilujte se čovjeku čija se glavnica imetka topi.” To je značenje riječi: “Zaista je svaki čovjek na gubitku”, jer, prodavcu snijega je prošao cijeli dan i nastupilo je ikindijsko vrije-me kada se pijace zatvaraju, a on nije snijeg prodao nego se on istopio, i nije ništa za-radio. Tako čovjeku prođe cijeli život i na kraju shvati da je gubitnik.” (Fahrudin Er-Razi, Mefatihul-gajbi).

Profesor Abdulkerim el-Hatib rekao je: “Zakletva vremenom – asrom je upo-zorenje svakom razumnom čovjeku da na kraju dana sviđa račun sam sa sobom i da vidi koliko je dobrih dje-la, a koliko grijeha uradio. To je vrijeme samoobračuna i prilika da se pokušaju ispraviti greške i da se uzme pouka kako se te greške sutra ne bi ponovile.” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, također je u mnogim svojim hadisima naglasio vrijednost ikindija-namaza. Tako u hadisu koji bilježi imam Muslim, stoji: “Ovaj namaz (ikindija) bio je naređen onima prije vas, pa su ga zapostavi-li. Ko čuva ovaj namaz, imat će dvi-je nagrade.” Kao što je podstakao na njegovo klanjanje i čuvanje, tako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio na njegovo ostavljanje i za-nemarivanje. Prenosi se od Ibn Omera da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koga prođe ikindi-ja-namaz, kao da je izgubio i imetak i porodicu.” (Tirmizi) A za onoga ko namjerno izostavi ikindija-namaz, rekao je: “Ko ostavi ikindija-namaz, propao mu je posao.” (Buharija) Zbog toga su neki komentatori Kur’ana skloni kazati da se pod riječju asr mi-sli upravo na ikindija-namaz, kojim se Allah, dž.š., zaklinje zbog veličine i značaja tog namaza, podstičući mu-slimane da ga klanjaju i upozoravajući one koji ga ostavljaju zbog zauzetosti dunjalučkim poslovima ili odmorom

nakon teškog cjelodnevnog rada. Neki su opet rekli da je ikindija-namaz pečat dnevnih ibadeta i pokor-nosti Allahu i ona je poput tevbe (pokajanja) koja je pečat ostalih ljudskih djela. I kako god Kur’an i sunnet oporučuju vjernicima tevbu, tako isto su ostavili oporuku

i za ikindija-namaz, jer djela se cijene prema završecima.

Allah se zaklinje vremenom u kojem je živio Muhammed, a.s.

Neki komentatori Kur’ana smatra-ju da se navedena zakletva vremenom odnosi na vrijeme u kojem je živio i djelovao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Oni tvrde da se Allah, dž.š., zaklinje vremenom u kojem je živio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se zaklinje mjestom u kojem je živio: “Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada (Mekke) ovog be-zbjednog” (Et-Tin, 1-3), i njegovim zbjednog” (Et-Tin, 1-3), i njegovim zbjednog”životom: “A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali” (El-Hidžr, 72). pijanstvu svome lutali” (El-Hidžr, 72). pijanstvu svome lutali”Imam Er-Razi je rekao: “Allah se za-klinje vremenom u kojem je živio Poslanik, a.s., kao i mjestom njegovog života, ali i njegovim životom, pa kao da kaže: “Tako mi vremena u kojem ti živiš, tako mi tvoga grada i tvoga živo-ta.’’ I kao da Allah, dž.š., kaže: “Ti si, Muhammede, bio prisutan među nji-ma, i ti si ih pozivao, a oni su se okreta-li od tebe i nisu te prihvatili. I oni koji su ti okrenuli leđa i nisu prihvatili tvoj

poziv, pa ima li veće propasti i nesreće od njihove.” (Mefatihul-gajb, 32/86) Ebu Su’ud je kazao: “Allah se zaklinje vremenom poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog nje-gove očite vrijednosti nad drugim vremenima.” A imam Alusi je rekao: “Rečeno je da se time misli na vrijeme poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je to najvrednije vrijeme uopće, zbog vrijednosti i veli-čine Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Također je rečeno da se to vrije-me računa od njegovog poslanstva do Sudnjeg dana, a u odnosu na vrijeme koje je prošlo, taj period iznosi koliko od ikindije do zalaska sunca. U tom smislu su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene njegovim ashabima: ’Od dunjaluka je ostalo u odnosu na ono što ga je prošlo, koliko je ostalo od ikindije do zalaska sunca’ (Buharija).” (Ruhul-me’ani, XVI/410)

Dakle, Allah se, u suri El-Asr, za-El-Asr, za-El-Asrklinje vremenom ili dijelom vreme-na zbog toga što je vrijeme glavnica ljudskog imetka i kada čovjek potroši glavnicu ili je uloži u ono što mu neće donijeti korist, sam sebe je osudio na propast i gubitak. A koji je to gubitak veći od toga da čovjek proda svoj ahi-ret za dunjaluk, da proda vječnost za prolaznost, da proda rijetku i neprola-znu dragocjenost za bezvrijednu stvar. No, ako čovjek uloži glavnicu imetka u ono što će mu donijeti sigurnu do-bit, a to je trošenje vremena u dobrim djelima koja su plod imana i vjere u Allaha, dž.š., onda je on sretni dobit-nik na oba svijeta.

40

“Granice Puta spasa omeđene su i naznačene u suri El-Asr, a sve izvan tih granica je sigurna

propast i očiti gubitak.”


41 30. juli - 18. ša’ban

Povratak prognanih Bošnjaka u okolinu Pljevalja

Pripremio: Ramiz Hodžić

Na sjeverozapad Crne Gore, u mje-Na sjeverozapad Crne Gore, u mje-Nsto Bukovica kod Pljevalja, vratili Nsto Bukovica kod Pljevalja, vratili Nsu se prvi prognanici, iseljeni sa tog Nsu se prvi prognanici, iseljeni sa tog Npodručja 1992. i 1993. godine, saopćilo je crnogorsko Ministarstvo socijalnog stara-nja. U saopćenju se navodi da se u avgustu očekuje povratak još 11 porodica. Gradnju i obnovu kuća finansirala je Vlada Crne Gore i za taj projekat izdvojila 4,5 miliona eura. Iz vlade je najavljeno da će do kraja godine biti izgrađeno još 30 kuća za pro-gnane Bošnjake iz Bukovice. Crnogorsko državno tužilaštvo je u aprilu ove godine optužilo sedmoricu bivših pripadnika Voj-ske Jugoslavije i Centra bezbjednosti Pljev-lja, za zločin protiv čovječnosti, zlostavljanje i nehumano postupanje prema civilima sa područja Bukovice. U Bukovici je tokom 1992. i 1993. godine ubijeno osam osoba,

protjerano je nekoliko stotina stanovnika bošnjačke nacionalnosti i spaljeno stotinu kuća.

U periodu juni 1992. – juni 1993. godine sprovođen je otvoren teror, vršeno neviđeno nasilje, primjenjivana brutalna sila i korištena sva sredstva za uništavanje ljudi, kuća, sto-ke, imanja i drugih dobara Bošnjaka u Sandžaku, i to u kompletnoj oblasti i srbijanskog i crnogorskog dijela Sandžaka. Navedeni progon sprovodile su regularne oružane formacije (vojne i policijske) Srbije, Crne Gore i Jugoslavije. U općini Pljevlja, na njenom zapadnom dijelu, nalazi se prostrano se-osko područje Bukovica, koje sačinjava 39 sela, u kojima je uglavnom živjelo bošnjačko stanovništvo. Prostor Bukovice sa tri strane graniči se sa BiH, a granica se prostire u dužini od 140 kilo-metara. Iako su Pljevlja općinski centar, sela Bukovice su od Pljevalja udaljena 70 – 85 kilometara, a od bosanskih gradova Čajniča 5 kilometara, Foče 15 – 20 kilo-– 85 kilometara, a od bosanskih gradova Čajniča 5 kilometara, Foče 15 – 20 kilo-– 85 kilometara, a od bosanskih gradova

metara, a vrlo blizu je i Goražde. U periodu juni 1992. – juni 1993. u Bukovici je ubije-no osam Bošnjaka, izvršene su dvije otmice u kojima je u prvoj oteto pet, a u drugoj sedam Bošnjaka, koji su kasnije razmije-njeni, pretučeno je 76 građana bošnjačke nacionalnosti od kojih je 31 zadobio teške tjelesne povrede sa trajnim posljedicama, spaljeno je pet kuća, osnovna škola u selu Krčevine, džamija u selu Planjsko, a ošte-ćena je džamija u selu Rosulje. Vršena su mnogobrojna zlostavljanja na javnom mje-stu, kao i pretresi koji su praćeni pljačkom imovine. Kao posljedica svega navedenog došlo je do iseljavanja građana bošnjačke nacionalnosti, tako da je Bukovica prak-tično etnički očišćena. Nakon iseljavanja Bošnjaka njihove kuće su opljačkane i de-molirane, sa kuća su poskidani krovovi, vrata i prozori, patos i ostalo pokućstvo je opljačkano.

Kao što smo rekli, crnogorsko državno tužilaštvo je u aprilu ove godine optu-žilo sedmoricu bivših pripadnika Vojske Jugoslavije i Centra bezbjednosti Pljevlja, za zločin protiv čovječnosti, zlostavljanje i nehumano postupanje prema civilima sa područja Bukovice. Optuženi su bivši

pripadnici Vojske Jugoslavije i Centra be-zbjednosti Pljevlja Radmilo i Radiša Đuković, Slobodan Cvetković, Đorđije

Gogić, Milorad Brković, Slaviša Svrkota i Radoman Šubarić. “Optužnica malo ka-sni, ali bolje ikad nego nikad”, rekao je Jakub Durgut, pred-sjednik Udruženja prognanih iz Bukovice. On je ocijenio da je za torture nad stanovništvom Bukovice u vrijeme rata kriv veći broj osoba. Boris Raonić, programski direktor Inicijative mladih za ljudska prava, nevla-dine organizacije koja se konti-nuirano bavi slučajem zločina u Bukovici, rekao je “da će odgo-varati oni koji su najnižeg hije-rarhijskog nivoa, iako se veoma

lako može utvrditi ko je izdavao naredbe, ko je inspirisao ove zločine”.

Jakub Durgut 44), iz sela Čerjenci, bi-ko je inspirisao ove zločine

Jakub Durgut 44), iz sela Čerjenci, bi-ko je inspirisao ove zločine

lježio je događaje u Bukovici koji su doveli do iseljavanja Muslimana. Jakub se sjeća da je policija u Pljevljima 19. maja 1992. godine uhapsila Muju Kororu iz sela Kava i predala ga Vojsci Republike Srpske u Čajniču, gdje je Mujo imao kuću. Znam i predala ga Vojsci Republike Srpske u Čajniču, gdje je Mujo imao kuću. Znam i predala ga Vojsci Republike Srpske u

da je kasnije Mujo ubijen. Dalje, u junu iste godine, a dana se ne sjeća, policija iz Pljevalja je prilikom pretresa kuće pretukla Ibru Močevića iz sela Močevići, starog oko 45 godina, a potom ga odvela u Pljevlja, gdje su ga i dalje maltretirali i tukli. Pustili su ga narednog dana i poslije toga se Ibro iselio u inostranstvo. Istog dana, isti policaj-ci tukli su i njegovog rođaka Nazifa, starog oko 75 godina. O sudbini starca Osmana Bungura (70) Fond za humanitarno pravo više je saznao od Jakuba Durguta: starca su pretukli rezervisti VJ Stevo Danilović, Mirko Srndić i Simo Barac iz sela Meljena. Od zadobijenih batina Osman je ogluhio. Kasnije, 16. februara 1993. godine, Osman Bungur bio je među kidnapovanim člano-vima svoje porodice, kada je sa suprugom Almasom i još devet članova porodice od-veden u Čajniče. Osman i Almasa Bungur Almasom i još devet članova porodice od-veden u Čajniče. Osman i Almasa Bungur Almasom i još devet članova porodice od-

kasnije su vraćeni, neko vrijeme bili su u Pljevljima, a onda ih je neka među-narodna humanitarna organizacija preba-cila u Olovo, u BiH, gdje su u kratkom vremenskom razmaku umrli. Ovo je samo dio onoga što su Bošnjaci iz Bukovice preživjeli.

Crnogorski četnici opustošili su Bukovicu

Boris Raonić rekao je “da će odgovarati oni

koji su najnižeg hijerarhijskog nivoa, iako se veoma lako

može utvrditi ko je izdavao naredbe, ko je inspirisao ove

zločine”.

U Bukovici je ubijeno osam Bošnjaka, izvršene su dvije otmice u kojima je u prvoj oteto 5, a u drugoj 7 Bošnjaka, koji su kasnije razmijenjeni, pretučeno je 76 građana bošnjačke nacionalnosti od kojih je 31 zadobio teške tjelesne povrede sa trajnim posljedicama, spaljeno je 5 kuća, osnovna škola u selu Krčevine, džamija u selu Planjsko, a oštećena je džamija u selu Rosulje. Vršena su mnogobrojna zlostavljanja na javnom mjestu, kao i pretresi koji su praćeni pljačkom imovine.

42

Zelena transferzala Hafiz Irfan ef. Malić, direktor Škole Kur’ana časnog u Novom Pazaru

Razgovarao: Nermin GicićRazgovarao: Nermin Gicić

Dugo se govorilo o otvaranju Škole Kur’ana, što se Dugo se govorilo o otvaranju Škole Kur’ana, što se napokon i desilo. Možete li nam reći od kada datira napokon i desilo. Možete li nam reći od kada datira

ta inicijativa i kako je došlo do samog otvaranja?ta inicijativa i kako je došlo do samog otvaranja?Malić: Inicijativa za otvaranje škole ovakvog tipa Inicijativa za otvaranje škole ovakvog tipa potječe još od nastanka prvih obrazovnih ustano-potječe još od nastanka prvih obrazovnih ustano-va Mešihata Islamske zajednice. Nekoliko puta su va Mešihata Islamske zajednice. Nekoliko puta su muderisi i profesori kroz vannastavne aktivnosti muderisi i profesori kroz vannastavne aktivnosti i kružoke pokušavali oživjeti instituciju hifza i kružoke pokušavali oživjeti instituciju hifza koja je bila zamrla u zadnjih nekoliko deceni-koja je bila zamrla u zadnjih nekoliko deceni-ja. Konačno, ozbiljniji razgovori i aktivnosti ja. Konačno, ozbiljniji razgovori i aktivnosti o školi Kur’ana počeli su 2007. godine kada o školi Kur’ana počeli su 2007. godine kada je Mešihat posjetio predstavnik Rabitine or-je Mešihat posjetio predstavnik Rabitine or-ganizacije za uspostavljanje škola Kur’ana u ganizacije za uspostavljanje škola Kur’ana u svijetu. Međutim, dalju saradnju sa organi-svijetu. Međutim, dalju saradnju sa organi-zacijom i konačno realizaciju dugogodiš-zacijom i konačno realizaciju dugogodiš-njeg sna svih muslimana da se otvori Škola njeg sna svih muslimana da se otvori Škola

zacijom i konačno realizaciju dugogodiš-njeg sna svih muslimana da se otvori Škola

zacijom i konačno realizaciju dugogodiš-zacijom i konačno realizaciju dugogodiš-njeg sna svih muslimana da se otvori Škola

zacijom i konačno realizaciju dugogodiš-

Kur’ana prekidaju inscenirani problemi i atak na Islamsku zajednicu. Konačno, 2009. godine, ponovo je pokrenuta

Školu Kur’ana aktivno pohađa 270 polaznika

Mešihat Islamske zajednice u Srbiji posljednjih je godina učinio mnogo na poboljšanju života muslimana u Srbiji. Jedna od aktivnosti Mešihat koja ovaj put zaslužuje našu pažnju jeste institucionaliziranje učenja Kur’ana časnog. Otvaranje Škole Kur’ana časnog u Novom Pazaru pravi je potez. O važnosti i dosadašnjem uspjehu Škole Kur’ana časnog govori njen direktor hafiz Irfan ef. Malić. Najvažnije dijelove intervjua preuzeli smo od “Glasa islama”


43

Hafiz Irfan ef. Malić, direktor Škole Kur’ana časnog u Novom Pazaru

inicijativa o otvaranju Škole Kur’ana. Turska fondacija “Ilmi yayma cemiye-ti”, posredstvom velikog sandžačkog dobrotvora Ridvana Sandžaklija, daje određena sredstva kojima je renoviran dobar dio zgrade. Početkom 2010. godine, Mešihat Islamske zajednice osniva Savjet za da’vu na čijem čelu postavlja Nedžada ef. Hasanovića, koji koristi bliske veze sa turskim fondacijama, tako da je zgrada pred-viđena za Školu Kur’ana za veoma fondacijama, tako da je zgrada pred-viđena za Školu Kur’ana za veoma fondacijama, tako da je zgrada pred-

kratak vremenski period osposobljena za normalno funkcioniranje i izvo-đenje nastave. Mešihat je osnovao i koordinaciono tijelo za uspostavljanje Škole Kur’ana koje su, osim Nedžada koordinaciono tijelo za uspostavljanje Škole Kur’ana koje su, osim Nedžada koordinaciono tijelo za uspostavljanje

ef. Hasanovića činili hafizi dr. Almir Pramenković, Abdurrahman Kujević i Irfan Malić. Kada je zgrada u pot-punosti urađena, izabran je nastav-no-naučni kolektiv od petnaestak visokostručnih profesora, profesorica i predavača. Svečano otvorenje Škole visokostručnih profesora, profesorica i predavača. Svečano otvorenje Škole visokostručnih profesora, profesorica

upriličeno je u petak, 9. 4. 2010. godi-ne, nakon džuma-namaza. Svečanosti je prisustvovao veliki broj vjernika, kao i službenika Islamske zajednice, a Školu je, nakon obraćanja, svečano kao i službenika Islamske zajednice, a Školu je, nakon obraćanja, svečano kao i službenika Islamske zajednice,

otvorio predsjednik Mešihata i glavni muftija Muamer ef. Zukorlić, simbo-ličnim skidanjem prekrivača sa natpi-sa Škole Kur’ana časnog.ličnim skidanjem prekrivača sa natpi-sa Škole Kur’ana časnog.ličnim skidanjem prekrivača sa natpi-

Institucija hifza, učenja Kur’ana napamet u Sandžaku u jednom pe-riodu bila je u zastoju. Šta će ova napamet u Sandžaku u jednom pe-riodu bila je u zastoju. Šta će ova napamet u Sandžaku u jednom pe-

Škola Kur’ana donijeti vjernicima riodu bila je u zastoju. Šta će ova Škola Kur’ana donijeti vjernicima riodu bila je u zastoju. Šta će ova

Sandžaka?

Malić: Ranije je Sandžak brojao nekoliko desetina hafiza, čuvara Allahove Knjige. Kasnije, pod utje-cajem komunizma, taj se broj smanjivao sve dok nije potpuno iščezao. Učenje Kur’ana napamet bila je tradicija muslimana u Sandžaku koju oni nisu iz-gubili zato što nisu imali afiniteta i talenta u tom po-gledu. Naprotiv, institucija hifza bila u zastoju jer su drugi tako htjeli, odvraća-jući muslimane od njihove vjere i tradicije. Allahovom, dž.š., voljom tradicija se polahko po-čela vraćati, institucija hifza počela se oživljavati i svijest o učenju Kur’ana napamet počela je rasti, pa smo u zadnjih nekoliko godina ponovo po-čašćeni čuvarima Allahove Knjige. Sad imamo ljude koji su “probili led” i spremni su i drugima prenijeti svo-je znanje i iskustva. Zadatak Škole i spremni su i drugima prenijeti svo-je znanje i iskustva. Zadatak Škole i spremni su i drugima prenijeti svo-

Kur’ana je, između ostalog, iznjedriti plejadu tih posebnih Alahovih robo-va i time, u ovim teškim vremenima, ovom kraju obezbijediti Allahovu po-moć, milost i berićet. Želimo skrenuti ovom kraju obezbijediti Allahovu po-moć, milost i berićet. Želimo skrenuti ovom kraju obezbijediti Allahovu po-

tračak te svjetlosti i na nas, jer nam je mrak gust i još puno nam svjetla tre-ba. “Mi smo objavili Kur’an i Mi ćemo ga čuvati.” Nadati se da će Uzvišeni Allah čuvati ono mjesto u kojem lju-di čuvaju i poštuju Kur’an. Poslanik, a.s., rekao je: “Neće se ljudi sakupiti u

jednom mjestu radi učenja i izučavanja Kur’ana a da im Allah neće spustiti mir, si-gurnost i zadovoljstvo, da ih Allahova milost neće prekri-ti.” Škola će osposobiti veći Allahova milost neće prekri-ti.” Škola će osposobiti veći Allahova milost neće prekri-

broj ljudi za pravilno učenje Kur’ana. Želja nam je da ne broj ljudi za pravilno učenje Kur’ana. Želja nam je da ne broj ljudi za pravilno učenje

ostane muslimanska kuća u kojoj se ne uči barem nešto iz Kur’ana. Intencija Škole kojoj se ne uči barem nešto iz Kur’ana. Intencija Škole kojoj se ne uči barem nešto

je podići kod naroda svijest i izgraditi poštivanje prema Allahovoj Riječi, privolje-ti i omiliti ljudima Kur’an, kako sa aspekta učenja (čitanja) i razmišljanja o

kur’anskim porukama i poukama, tako i sa aspekta prakticiranja njegovih veličanstvenih propisa.Kakvi su uvjeti za rad i jeste li uspje-li nabaviti svu opremu koja Vam je potrebna da bi polaznici Škole po-li nabaviti svu opremu koja Vam je potrebna da bi polaznici Škole po-li nabaviti svu opremu koja Vam je

stizali dobre rezultate?Malić: Uspjeli smo, hvala Allahu, pri-baviti skoro sve što je potrebno Školi za

Uspjeli smo, hvala Allahu, pri-baviti skoro sve što je potrebno Školi za

Uspjeli smo, hvala Allahu, pri-

uspješan rad i nesmetano funkcionira-nje. Trenutno imamo četiri učionice. Tri su klasične sa klupama i tablom, opremljene savremenom opremom, kompjuterima, video-bimovima i ozvučenjem. Četvrta je tzv. hafizhana, kompjuterima, video-bimovima i ozvučenjem. Četvrta je tzv. hafizhana, kompjuterima, video-bimovima i

predviđena za polaznike četvrte kate-gorije, za učenje Kur’ana napamet. U njoj su šiltat i peštahte za mushafe, za-strta je tepisima i podsjeća na mesdžid.Koliko je polaznika do sada upisano u Školu?Koliko je polaznika do sada upisano u Školu?Koliko je polaznika do sada upisano

Školu Kur’ana aktivno pohađa 270 polaznika


Za dvadesetak dana, koliko

je trajao upis, upisano je

preko tri stotine kandidata. To nas čini ponosnima

jer govori da ljudi imaju povjerenja u odgojno-obrazovne ustanove Islamske

zajednice.

Malić: Za dvadesetak dana, koliko je trajao upis, upisano je preko tri stotine kandidata. To nas čini ponosnima jer go-vori da ljudi imaju povjerenja u odgojno-obrazovne ustanove Islamske zajednice. Jedan broj upisanih je odustao zbog pri-vatnih obaveza, tako da u ovom prvom mjesecu rada Škole Kur’ana nastavu ak-vatnih obaveza, tako da u ovom prvom mjesecu rada Škole Kur’ana nastavu ak-vatnih obaveza, tako da u ovom prvom

tivno prati 270 polaznika raspoređenih u svim nivoima.Kakav je program rada i nivoi znanja koje će polaznici steći?Malić: Nastava se izvodi u četiri nivoa. Prvi nivo podrazumijeva učenje arap-skog alfabeta i čitanje riječi. Kandidat u ovom stupnju ovladava vještinama pra-vilnog izgovora svakog harfa. Drugi nivo je učenje Kur’ana uz primjenu osnovnih tedžvidskih pravila. Kandidat se osposo-bljava da sam uči Kur’an pravilno i razgo-vijetno. Mislim da su ova prva dva nivoa dužni pohađati svi muslimani, vjernici, jer je pravilno učenje Kur’ana obligatna dužnost. Uzvišeni Allah u imperativnoj formi kaže: “Uči Kur’an polahko, pravil-no i razgovijetno.” Treći stupanj je učenje no i razgovijetno.” Treći stupanj je učenje no i razgovijetno.”Amme-džuza napamet, a to je dvadeset zadnjih stranica u Mushafu u kojima su uglavnom sabrane kraće sure. Četvrti zadnjih stranica u Mushafu u kojima su uglavnom sabrane kraće sure. Četvrti zadnjih stranica u Mushafu u kojima su

nivo je učenje napamet cijelog Kur’ana. Plan i program Škole predviđa da kan-nivo je učenje napamet cijelog Kur’ana. Plan i program Škole predviđa da kan-nivo je učenje napamet cijelog Kur’ana.

didat u roku od dvije, najviše tri godine nauči Kur’an. Do sada imamo nekoliko kandidata sa po nekoliko naučenih džu-zeva napamet.Imate li za sve nivoe Škole odgovara-zeva napamet.Imate li za sve nivoe Škole odgovara-zeva napamet.

jući nastavni kadar i ko su predavači u Školi?jući nastavni kadar i ko su predavači u Školi?jući nastavni kadar i ko su predavači

Malić: Sva četiri nivoa nastave pokri-vena su visokostručnim kadrom. Naši profesori su se već ranije dokazali zna-njem, iskustvom i uspješnim radom kao predavači u Medresi, imami ili muallimi. Među njima imamo jednog doktora nauka i tri hafiza. Ovakav tim može da podmiri potrebe Škole.Prošlo je više od mjesec dana rada Škole. Može li se već govoriti o po-Prošlo je više od mjesec dana rada Škole. Može li se već govoriti o po-Prošlo je više od mjesec dana rada

stignutim rezultatima?Malić: Najveći uspjeh je to što Škola, stignutim rezultatima?

Najveći uspjeh je to što Škola, stignutim rezultatima?

uz Allahovu pomoć, uspješno funkci-onira. S obzirom da je učenje Kur’ana proces koji zahtijeva brižnu pažnju i duži vremenski period, pravi rezultati će se, ako Bog da, vidjeti tek poslije završetka ovog tromjesečja. Naravno da i sada možemo spomenuti da su učenici prešli dobar dio nastavnog gradiva. Među mladim hafizima ima-mo onih koji već znaju napamet 5, 10, pa i do 20 džuzeva napamet. Prve veće rezultate ovakvog tipa očekuje-mo, inšallah, već u narednoj školskoj godini.Kakva je povratna informacija koju dobijate od polaznika Škole? Kako Kakva je povratna informacija koju dobijate od polaznika Škole? Kako Kakva je povratna informacija koju

su oni zadovoljni dosadašnjim radom?Malić: Naravno da su zadovoljni. Sama činjenica da već mjesec dana redovno prate nastavu upućuje na to. Mi ćemo se, ako Bog da, i dalje trudi-ti da stalno unapređujemo i poboljša-vamo kvalitet znanja koje im se nudi.Kakvi su planovi za budućnost i Vaši lični vezano za Školu Kur’ana?Kakvi su planovi za budućnost i Vaši lični vezano za Školu Kur’ana?Kakvi su planovi za budućnost i

Malić: S obzirom da ima dosta zaintere-sovanih roditelja da svoju djecu, koja su mlađa od 7 godina, šalju u Školu Kur’ana, sovanih roditelja da svoju djecu, koja su mlađa od 7 godina, šalju u Školu Kur’ana, sovanih roditelja da svoju djecu, koja su

osnivač je zamislio da se u perspektivi na trećem spratu škole, koji je bio pripremljen za internat, jedna prostorija opremi kao igraonica gdje bi djeca jedan dio vremena provodila učeći Kur’an, tj. pamteći ponav-ljanjem za svojim muhafizom, a drugi dio vremena igrajući se u savremenoj igrao-nici. U perspektivi je također zamišljeno da se u Školi Kur’ana ubace i prateći sa-nici. U perspektivi je također zamišljeno da se u Školi Kur’ana ubace i prateći sa-nici. U perspektivi je također zamišljeno

držaji, kao izučavanje arapskog i engle-skog jezika, tefsira, informatike i drugih predmeta koji su aktuelni i zanimljivi za kandidate, a koji su neophodniji za jed-nog muslimana u 21. stoljeću. Budući da dobar dio kandidata živi na periferiji gra-da i da to predstavlja objektivan problem dolaska i prisustvovanja nastavi, naročito u hladnim i kišnim danima, neophodno je nabaviti najmanje dva kombija kako bi se taj problem prevazišao. Obezbjeđivanje nagrada za marljive kandidate u vidu nov-čanih sredstava, knjiga, pohvala, levhi i dr. smatramo jako bitnim projektom za čiju realizaciju su potrebna dodatna novčana sredstva. Planirano je organiziranje izleta i ekskurzija. Zamisao je da se svaki kan-didat koji završi hifz nagradi umrom ili hadžom, u zavisnosti od finansijskih mo-gućnosti. U toku godine potrebno je orga-nizirati najmanje tri veće ekskurzije izvan zemlje, kada bi se namjenski posjetile škole Kur’ana s ciljem razmjene iskustava i ideja. Također je u planu organiziranje stručnih seminara za profesore i predavače škole Kur’ana.

44

Osim škole Kur’ana pod okriljem Mešihata Islam-

ske zajednice u Srbiji, u Novom Pazaru također postoji škola Kur’ana čiji je pokrovitelj Liga islamskog svijeta – RABITA i Svjetska organizacija za učenje Kur’ana napamet sa sjedištem u Džiddi u Saudijskoj Arabiji. Ova škola zove se Darul-Kur’an “Ismail Filibalić”. Osnovni cilj škole je, svakako, što veći broj onih koji čuvaju Allahovu Knji-gu u svojim prsima. Naravno, pored ovog primarnog cilja, tu je i islamski odgoj hafiza, jer potpuno ostvarenje cilja jeste da svaki učenik koji iz ove ško-le izađe kao hafiz Kur’ana bude primjer i ponos svih muslimana.

Darul-Kur’an “Ismail Filibalić’’


45 30. juli - 18. ša’ban

Sandžački putokazi

Piše: Almir Mehonić

Nedavno sam bio u prilici da u Ambasadi Srbije u Briselu razgovaram sa predsjednikom

Srbije Borisom Tadićem. Učtivo po-zdravim Borisa i kažem da se nadam da će Srbija riješiti probleme u San-džaku. Uz grč na licu, Tadić veli da u Sandžaku ima velikih problema koji su vještački izazvani. “Gospodine Ta-diću”, dodajem, “mislim da su proble-me napravile državne institucije, prije svega Ministarstvo za ljudska i ma-njinska prava i da je problem ustvari lahko rješiv.”

- Kako je rješiv?, pita me pomalo iznenađen predsjednik Srbije.

Kažem, vrlo lahko, država treba da prizna volju sandžačkih Bošnjaka.

- E, ali postoji drugi problem, ne može vjerski starješina da rukovodi Nacionalnim vijećem, imamo prigo-vore i iz EU zbog toga, a i to je protiv-no našem Ustavu, Tadić isuka srpski ključni argument.

A, zbog čega ste dozvolili da se taj vjerski starješina kandidira na izbori-ma ako je to protustavno, gospodine Tadiću?

Nekoliko sekundi šutnje i reče-nica “to nam je nametnuto”, bilo je dovoljno da potvrdi onu tezu da Beograd zapravo hoće one predstavnike Bošnjaka koje može da kontrolira. Sve ostalo što je Tadić pokušao objasniti, bilo je nevješto i kontradiktorno.

Nastavljam sa pitanji-ma. Gospodine Tadiću, znate li da je i na drugim li-stama bilo vjerskih službe-nika? Naprimjer na listama mađarske zajednice bilo je katoličkih svećenika.

- Pa i to je problem, i to ne može, kaže Tadić.

Može, jer je tamo for-miran savjet, a jedino kod Bošnjaka nije, kažem.

U razgovor se upliće ambasa-dor koji je sve vrijeme slušao raz-govor, kako bi nas učtivo upozorio

da “gospodin predsjed-nik” mora porazgovarati sa još zvanica. Ovako bi se ukratko mogao pre-pričati dvadesetominut-ni razgovor sa Tadićem o krizi u Sandžaku. Sve ovo ne bih ni pisao da je Boris Tadić dao neku izjavu ili objašnjenje po-vodom kršenja izborne volje Bošnjaka Sandžaka. Poslije razgovora sam još ubjeđeniji nego prije nje-

ga, da je cijela situacija kreirana od najvišeg državnog vrha, uključujući blagoslov Tadića, idejnu podlogu

Ljajića, izvršnu ulogu Čiplića i na-vijanje Ugljanina. Međutim, druga stvar me se posebno dojmila iz ovog razgovora sa predsjednikom Srbije. Pitam ga kako misli da riješi situaci-ju u Sandžaku?

- Ne znam, bio je jednostavan i mislim iskren odgovor.

Očito je da se Beograd upleo u sandžačku kučinu kao pile. Ne zna ni gdje mu je početak ni kraj. Na sandžačkim Bošnjacima je da ustra-ju na putu pravde i istine, da ne po-kleknu i ne povuku se. Vidio sam da je pobjeda blizu i rekoh: Došla je istina, a nestalo je laži. Laž zaista nestaje.

Razgovor sa Tadićem

Pitam ga kako misli riješiti situaciju u

Sandžaku? Ne znam, bio je

jednostavan i mislim iskren

odgovor. Očito je da se Beograd upleo u sandžačku kučinu kao

pile.

46

ZločinLogoraši imami i učenici Gazi Husrev-begove medrese sa područja Bosanske krajine (III dio)

Pripremio: Ramiz Hodžić

Ovo je stranica teške sudbine mu-slimana, islama i Bošnjaka u Bosanskoj krajini. Govor je o

ljudima, imamima, koji su slika i prili-ka svoga naroda od kojeg su potekli, sa kojim su radili, o ljudima koji su učili vjeri i dobroti. Sam tekst je više šutnja ili mukli jek i uzdah mučenih, ranjenih, poniženih i na grozan način ubijenih pravednika. Nije bilo odlučnog osuđi-vanja zločinaca koji su nad njima poči-nili najgore stvari, svjesno i bez povoda.

Imami i medreslije u koncentracionim logorima

Alagić Mehmed, imam u Bosanskom Novom, zatočenik srpskih zločinaca u koncentracionom logoru na gradskom stadionu u Bosanskom Novom.

Alemić Vahdet, imam iz Banje Luke, zatočenik srpskog koncentracionog logo-ra u Banjoj Luci. Zbog zauzimanja za Vahdeta efendiju, Srbi su priveli i mal-tretirali i banjalučkog muftiju Ibrahima Halilovića.

Alibegović Seid, učenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, za-točenik srpskog koncentracionog logora u Trnopolju kod Prijedora.

Aljović Ramiz, imam iz Bosanske Kostajnice, zatočenik srpskih koncentra-cionih logora u Omarskoj i na Manjači (zbog teške torture i mučenja ostao je trajni invalid).

U knjizi Rezaka Hukanovića “Deseta vrata pakla” koja govori o pola godine provedene u logorima smrti “Omarska” i “Manjača”, o Ramizu ef. Aljoviću piše:

“Džemi je, dok se oporavljao od uda-raca, mnogo pomogao neki hodža iz Bosanske Kostajnice, koji je spavao blizu njega. Ponudio mu je svoju deku, a sam je ležao na nekoj otrcanoj kožnoj jakni. Hodža je i sam bio bolestan. Imao je sao-braćajnu nesreću prije nekoliko mjeseci i polomio je nekoliko rebara i desnu nogu na nekoliko mjesta. Liječio se u prijedor-skoj bolnici. Kad je otpušten, pokupili su ga na ulici, u raciji, i doveli u logor Omarska. U polomljenoj nozi nosio je željeznu šipku i teško se oslanjao na tu nogu. Kada su bili kišni dani, efendija Ramiz je govorio: - Ovo je od Boga. Kiša mora sprati svu ljudsku krv sa zemlje. I ne prestati dok se ne pokopaju svi mrtvi. (...)”

“Tijelo mu je slomljeno, ali duša i glava nisu. Ostala su mu i sjećanja”, go-vorio je jedan logoraš svome prijatelju o Ramizu efendiji.

Avdić Faruk, imam u Trnopolju kod Prijedora, zatočenik srpskih koncentra-cionih logora u Trnopolju, Omarskoj, Keratermu i, na kraju, na Manjači (kod Banje Luke). Iz logora je oslobođen u ok-tobru 1992.

Began Sakib, imam kod Bosanskog Novog, logoraš sa mnogim Bošnjacima na fudbalskom stadionu u B. Novom. Izjava Sakiba ef. Begana. “Kao imam na području Bosanskog Novog radio sam nepunu godinu dana i od toga 40 dana proveo sam u logoru na tamoš-njem Stadionu. Inače, porodičan sam čovjek, sa ženom i troje djece. U doli-ni rijeke Japre šest je džemata. Najprije su njih počeli granatirati iz okolnih srpskih sela i to dojučerašnje naše ko-mšije. Naoružanje srpskih sela počelo je intenzivno još godinu dana ranije, kao i njihove pripreme za protjerivanje muslimana. Tako je npr. 24. maja 1992. došla policija u dolinu rijeke Japre, tač-nije u naše džemate, i saopćila nam da su se neke njihove ekstremne grupe otr-gle kontroli, te da mi u cilju naše sigur-nosti polahko napuštamo ovaj teritorij a oni će, tobože, osigurati bezbjednost izlaska.

Svim muslimanima koji su imali bilo kakvo oružje, oduzeli su ga, mada je jako mali broj ljudi nešto posjedo-vao, a onda su im glavna meta postale naše džamije. Prva među njima bila je u Agićima koju su tukli danima i tom prilikom je ranjen Sulejman ef. Herak. Potom su tukli jedan po jedan dže-mat, a ljude u jednoj koloni stjerali do željezničke pruge i naredili da ulaze u željezničke vagone odakle će biti otpre-mljeni u Zenicu. S obzirom da na to nismo pristali, smjestili su nas u džemat u Blagaju i rasporedili po kućama, gdje ostajemo 18 dana. Osamnaesti dan bo-ravka dolazi predjednik CK iz B. Novog i donosi papir u kome piše da muslima-ni treba da idu u Banju Luku, jer im se ne garantira sigurnost u Blagaju. S ob-zirom na ponovno odbijanje od strane naroda, već sutradan dolazi vojska, op-koljava Blagaj, izvodi goloruki narod na ulicu, ubija, kolje, pljačka, uzima novac, nakit i sl. Taj dan ubijeno je dvadesetak

Zatočeni imami i učenici Medrese u koncentracionim logorimaNastavljamo sa obrađivanjem ratnih zločina nad imamima i učenicima Gazi Husrev-begove medrese sa područja Bosanske krajine. Ovu temu obrađujemo na osnovu iscrpnog materijala koji nam je ustupio uvaženi Muharem ef. Omerdić, autor knjige “Imami šehidi” i najbolji poznavalac ove teme u BiH


47

muškaraca, a dvojica su ranjena. Uoči Kurban-bajrama, potrpali su nas u va-gone, odvojivši pritom žene s djecom i muškarce od 16 do 60 godina i odvezli prema Doboju. Na stanici prije Doboja iskrcavaju žene s djecom (sve su preš-le u Hrvatsku), a muškarce vraćaju na stadion u B. Novom, pri tome psujući nam balijsku majku, prijeteći da će nam sjeći uši, spolne organe i sl. To nam je bio najteži dan, kada smo u povratku iz Doboja dočekali prvi dan Kurban-bajrama na stanici u “hajvan vagonima” u B. Luci. Na stadionu u logoru ostaje-mo sve do dobijanja famoznog rješenja o “dobrovoljnom” odlasku. Na meti su bili čelnici SDA, imami, naši intelektu-alci i bogati muslimani. Sa obezglavlje-nim narodom bilo im je lahko: logor, silovanje i klanje. Poslije svakog mal-tretiranja i fizičkog zlostavljanja, smogli su snage četnici da se dodvoravaju lo-gorašima tražeći od njih da im prepišu traktor ili neku drugu skupu alatku pod obećanjem da će oni to njima sačuvati dok se ne vrate.”

Botić Muharem, glavni imam u Sanskome Mostu, zatočenik u konc-logoru u Sanskom Mostu i Manjači. Iz logora je oslobođen u oktobru 1992. Izjava Muharema ef. Botića: “Etnički čist muslimanski dio Sanskog Mosta, Mahala, bez ikakvog razloga Srbi poči-nju bombardovati 26. maja 1992., uve-čer. Za vrijeme bombardovanja preko Radija Sanski Most emituju se pjesme u kojima se izričito favorizuje srpska nacija, a za vrijeme pauze muslimani se pozivaju na predaju oružja dok se isto-vremeno dovoze veće količine naoruža-nja i dijele Srbima. Ujutro je emitovan proglas da se na džamiju i svaku kuću stavi bijela zastava. Muslimani koji su lojalni pozivaju se da izađu na poligon za auto-obuku. Dio izlazi, a dio ne izla-zi. Vojska ulazi u Mahalu i bez ikakvog povoda, kako smo kasnije saznali, ubija 70 osoba, muškarci se odvajaju i pritva-raju, a žene i djeca kao izbjeglice šalju u druge dijelove grada. Dio muškaraca (600) je pritvoren u sportskoj dvora-ni u S. Mostu, a dio, manji broj, gdje sam i ja bio, pošto za vrijeme napada nisam izašao iz skloništa na poligon, u “Betonirku”.

U to vrijeme na Radiju se emituje iskaz bivšeg predsjednika SDA koji je natjeran da kaže da je on ustaša, da je radio na formiranju NDH i NDBiH, da su zajedno sa njim na tom polju radili ti i ti ljudi, i druge banalnosti. Džamija je bombardovana, a poslije minirana i srušena pošto su na munaru stavili ame-ričku zastavu, izmislili da je gore snajpe-rista i da se u džamiji nalazi više stotina kilograma eksploziva i dr. Na TV B.

Luka, predsjednik Skupštine Nedeljko Rašula kazuje da su u Mahali pronađe-ne mudžahedinske sprave za mučenje i masakriranje Srba, a predsjednik SDS-a Vlado Vrkeš upućuje poruku Srbima da ne dozvole Muslimanima i Hrvatima da na njihovim (srpskim) grobljima grade svoje bogomolje, da je na tapetu džihad, borba za opstanak srpstva i dr.

U prvom pritvoru proveo sam dva dana. Naime, bio sam među prvima priveden u “Betonirku” u S. Mostu (tri garaže u koje je stalo oko 120 ljudi). Užasno mjesto. Bivam pušten nakon dva dana bez maltretiranja, mada su uslovi gotovo nemogući, a svakim da-nom sve više se pogoršavaju, tako da “Betonirka” postaje zloglasno mjesto. Vojni inspektor Šobot, grubo “Betonirka” postaje zloglasno mjesto. Vojni inspektor Šobot, grubo “Betonirka” postaje zloglasno mjesto.

i neumjesno optužuje IZ da radi pod direktivom SDA, dok je drugi, civilni inspek-tor, Mima, imao korektniji odnos. Opće stanje ljudi, i zatvorenih i onih u drugim dijelovima grada “na slobo-di”, jeste do kraja haotično i gotovo neopisivo. Drugi put bivam pritvoren jednu noć u “Dvoranu”, nakon čega sam opet pušten i po treći put zarobljen u masovnoj raciji, kada su sve muškarce iz Mahale koji nisu bili za-robljeni, zatvorili sa drugi-ma u “Dvoranu”, a njihove porodice prisilno odveli za Cazinsku krajinu, gdje je bila i moja žena. Muškarce nakon mjesec i po prebacuju na “Manjaču” iz “Dvorane”, a za vrijeme transporta umire 20 ljudi od gušenja zbog neuslovnosti transpor-ta, posljedica tuče i jake dehidracije i dr. To se desilo 7. jula 1992. Taj momenat donekle možete shvatiti ako znate da su pojedini čak i mokraću pili... Po dola-sku na “Manjaču” ljudi su pili mješavi-nu kišnice i ostatka životinjskog izmeta, jer je organizam jako dehidrirao, a nije bilo vode. Glavno pravilo za logoraše je “glava dole, ruke na leđa”. Ubrzo za nama dolaze inspektori iz S. Mosta i za vrijeme isljeđivanja zarobljenike tuku vojni policajci koji biraju vitalne organe, a po licu nikoga ne udaraju tako da se ništa ne primijeti, a ljudi imaju ogromne posljedice. Na takav način, iz grupe sa kojom sam i ja došao na “Manjaču”, biva ubijen Emir Mulalić, rezervni mi-licioner, a doktor koji je isto tako zaro-bljenik pod prisilom daje dijagnozu da Emir umire od infarkta.

Tada me po prvi put inspektor na “Manjači” poziva na razgovor i veoma grubo drži predavanje o pravnoj državi

srpskog naroda u BiH i zahtijeva da pot-pišem lojalnost takvoj tvorevini. Ne dvoumim se nego to na sljedećem razgo-voru potpisujem prethodno pripremljen, formulisan i otkucan tekst takvog tipa. Za vrijeme trećeg razgovora video-ka-mera je uključena i snima izjavu koja ka-zuje da nisam tučen i maltretiran zbog toga što sam vjerski službenik...

Ubrzo, na “Manjaču” dolazi MKCK, a svjetske novinske kuće snimaju situa-ciju (...) Preko prevoditeljke iz MKCK obavijestili smo muftiju hadži Ibrahima ef. Halilovića o imamima u logoru, a on poduzima gotovo sve da nas izbavi (...).

Da bi se situacija i stanje moglo pot-punije sagledati treba da se zna ovo: Naime, ljudi su pod prisilom bili pri-

morani da se krste, da pjeva-ju četničke pjesme, da daju neistinite iskaze, a najpri-mjereniji prikaz pune presije i terora jeste činjenica da su sve džamije, na području Odbora Islamske zajednice S. Most jedna za drugom porušene, namaz na Kurban-bajram nije klanjan iako se tog dana nije pucalo, nego je čak provedena i velika racija i zatvaranje, a dženaze ubijeni-ma nisu klanjane već su oni zajedno sa životinjama mu-slimane bacali u rupe za tu namjenu iskopane.”

Ćeho namjenu iskopane.”

Ćeho namjenu iskopane.”

(Ibrahima)Atif, imam u Gornjim Atif, imam u Gornjim AtifJakupovićima kod Kozarca, zatočenik srpskih konc-logora Omarska i Trnopolje.

Ćeman SabahudinOmarska i Trnopolje.

Ćeman SabahudinOmarska i Trnopolje.

, imam u Gornjoj Puharskoj kod Prijedora, zatočenik srpskih koncentracionih logo-ra Omarska i na Manjači; ostao invalid zbog posljedica torture. Oslobođen je iz logora u oktobru 1992.

Dedić Jusuf, rođen 28. oktobra 1938. Dedić Jusuf, rođen 28. oktobra 1938. Dedić Jusufu Skugrićima, Vlasenica; bio je imam u Alićima – Softićima kod Kozarca, Prijedor, krajem maja 1992. kada je de-portovan u konc-logor Trnopolje, a po-tom na Manjaču gdje je proveo tri mje-seca. Po izlasku iz konc-logora, ostao je u Banjoj Luci stavivši se na raspolaganje muftiji banjalučkom. Iako sa vidnim posljedicama po zdravlje od logorskog života, do kraja života bio je aktivan na imamsko-hatibskim i muallimskim po-slovima u Banjoj Luci i šire. Umro je 7. jula 1999. Godine, a pokopan je u hare-mu u Čejrecima kod Kozarca. jula 1999. Godine, a pokopan je u hare-mu u Čejrecima kod Kozarca. jula 1999. Godine, a pokopan je u hare-

Dervišević Derviš, imam u Sanskome Mostu, zatočenik srpskog koncentracionog logora na Manjači kod Banje Luke.

(Nastavit će se)

Poslije svakog maltretiranja

i fizičkog zlostavljanja,

četnici su smogli

snage da se dodvoravaju logorašima

tražeći od njih da im prepišu traktor ili neku drugu skupu alatku pod

obećanjem da će oni to njima sačuvati dok se

ne vrate


48

IslamnetDokumentirani zločin nad afganistanskim muslimanima

Katolički župnik Samuelson: Isus nije razapet na krstu!

Afganistan

Švedska

Za koji mjesec navršit će se punih devet go-

dina američkog ratovanja u Afganistanu. Ovaj dugi rat poharao je Afganistan. Najveće žrtve ovog nesret-nog rata su afganistanski civili. Prema do sada objav-ljenim informacijama, sva-kog mjeseca u Afganistanu ginu desetine civila. Među-tim, nakon što je internet-ska stranica WikiLeaks ovih WikiLeaks ovih WikiLeaksdana objavila 90 hiljada stranica tajnih američkih vojnih dokumenata o ratu u Afganistanu, odnosno o pogibijama afganistanskih civila u vojnim akcijama američke vojske i NATO-a za koje javnost uopće nije znala, istina o zločinima afganistanskih agresora nad civilima postaje potpunija. Izvještaji američke vojske o ubijanju afganistanskih ci-vila su zapanjujući. U dokumentima koje je objavila internetska stranica WikiLeaks, objavljeni su detalji 144 incidenta u kojima su međunarodne snage ubile ili ranile civile. Godine 2008. francuski vojnici su otvorili vatru na autobus pun djece. U slič-nom incidentu američki vojnici su ubili ili ranili 15 putnika. Poljski su vojnici 2007. iz osvete granatira-li selo u kojem se održavalo vjenča-nje, među mrtvima je bila i jedna trudnica. U objavljenim dokumen-tima otkriveni su još mnogi sluča-jevi sličnih stravičnih zločina nad afganistanskim civilima. Američka

vlada oštro je upozorila uredništvo internetske stranice WikiLeaks da bi objavljene informacije mogle ugroziti nacionalnu sigurnost SAD-a. Naža-lost, američka vlada nije progovorila nijedne riječi o lažiranju informaci-ja o ratu u Afganistanu, odnosno o sakrivanju informacija o kontinuira-nom činjenju zločina nad civilima. Iako je u objavljenim dokumentima tretirano samo 144 zločina nad afga-nistanskim civilima, ovi dokumenti nam otkrivaju pravu istinu ili priro-du američke okupacije Afganistana. Nema sumnje da su Pentagonove arhive pune raznih izvještaja o zvjer-stvima američkih, odnosno NATO snaga nad afganistanskim muslima-nima.

Katolički župnik Gunar Samuel-son iz Švedske uzburkao je kr-atolički župnik Gunar Samuel-son iz Švedske uzburkao je kr-atolički župnik Gunar Samuel-

šćansku javnost svojim stavom da ne postoji dokaz da Isus umro razapet na krstu. Naučnik tvrdi da se legen-da o Isusovom raspeću temelji na hrišćanskoj tradiciji i umjetničkim djelima, a ne na antičkim tekstovi-ma. Samuelson kaže da se Biblija pogrešno tumači i da se nigdje jasno ne spominje korištenje klinova i ras-peće. “U Bibliji se samo navodi da je Isus nosio ‘staurus’, što se može pre-vesti i kao stub, a ne krst”.

Da bi dobili useljeničku dozvolu, imigranti moraju gledati kako se ljube pederi

Holandija

Pojedine zemlje Evropske unije posljednjih godina donijele su

brojne zakonske mjere o useljava-nju i zapošljavanju imigranata, od-nosno o poznavanju i prihvaćanju liberalnih vrijednosti za imigran-te. Međutim, pojedini doneseni zakoni o imigrantima izlaze iz okvira normalnog poimanja druš-tvenih odnosa u jednoj zajednici. Tako se, naprimjer, u Danskoj or-ganiziraju kursevi vožnje bicikla za muslimanke te se uz pomoć dr-žave osnivaju asocijacije liberalnih muslimana. Pa ipak, Holanđani su svojim nenormalnim normama i prijemnim testovima otišli najda-lje. Prema usvojenim zakonskim mjerama iz 2006. godine, imi-grantima se, prije nego što dobiju odobrenje za useljenje u tu zemlju, prikazuju videosnimci pederskih parova koji se ljube, nudističke plaže i slično, pa ko izdrži i odgle-da sve prikazivane snimke, položio je “prijemni”.


49

Američki pop planira “međunarodni dan spaljivanja Kur’ana”

Govorili smo Blairu da Irak nema oružje, ali nije htio slušati

SAD

Velika Britanija

Američka kršćanska zajednica Američka kršćanska zajednica ADove World Outreach Center u ADove World Outreach Center u Aameričkoj saveznoj državi Floridi pla-nira “međunarodni dan spaljivanja Kur’ana” kako bi obilježili 11. septem-bar. Pop Terry Jones o islamu govori najgore riječi. Prije godinu dana on je na svojoj crkvi postavio znak “Islam je za vraga”, koji se podudara s naslovom njegove knjige, u kojemu se navodi de-set praktičnih razloga zašto je u redu paliti Kur’an. Ovakvi ljudi kao što je pop Terry Jones takmiče se u original-nosti vrijeđanja islama i muslimana. Kada bi neko mogao skupiti većinu ovakvih slučajeva, tek tada bi uvidjeli koliko je islamofobija danas zahvatila čitav svijet.

Pred komisijom britanskog parla-menta, koja istražuje rat u Iraku,

proteklih dana svjedočila je bivša šefica britanske obavještajne službe MI5 barunica Eliza Manningham Buller, koja je MI5 vodila od 2002. do 2007. Barunica Buller rekla je da se njen MI5 nije slagao s tadašnjim britanskim premijerom Blairom koji je kao opravdanje za rat navodio da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje: “Govorili smo Blairu da Irak nema oružje, ali nije htio sluša-

ti.” O obavještajnom izvje-štaju u čijem je predgovoru premijer Blair napisao da Irak može napasti u roku od 45 minuta, barunica Buller kaže: “Od nas se tra-žilo da u izvještaj stavimo neke loše obavještajne po-datke.” Također, barunica Buller istakla je da nije bilo nikakvih dokaza o pove-zanosti Sadama Huseina i Al-Kaide, niti o tome da je irački režim imao veze s terorističkim napadima na SAD 11. septembra 2001. “Nije bilo vjerodostojnih obavještajnih podataka koji bi ukazivali na tu poveza-nost, a to je bio zaključak, mogu reći, i CIA-e. Ali to nije bio zaključak koji se

sviđao nekim dijelovima američke mašine. Stoga su pojedinci u SAD-u počeli insistirati da takve veze posto-je, iako za to nisu postojali pouzda-ni obavještajni podaci.” Bivša šefica MI5 posebno je izdvojila tadašnjeg ministra obrane SAD-a Donalda Rumsfelda, za kojeg je rekla da je “pokrenuo alternativnu obavještajnu jedinicu u Pentagonu kako bi dobio alternativnu procjene”, procjene koje idu u prilog zagovaranja napada na Irak.

Fudbalski dres Srbije nepoželjan u Maleziji

Malezija

Visoki zvaničnik Islamske vjer-ske zajednice u Maleziji muftija

Nooh Gadot poručio je muslimani-ma u Maleziji da ne nose dresove na kojima su simboli drugih religija ili đavolji simboli. Muftija Nooh Ga-dot u svom obraćanju malezijskoj javnosti navodi kako je primjetno da se malezijska omladina u posljednje vrijeme sve više okreće fudbalu i naj-popularnijim fudbalskim klubovima u svijetu. Trenutno, najpopularniji klub u Maleziji je Manchester United. Mladi Malezijci svoju ljubav prema fudbalu najčešće iskazuju kroz noše-nje dresova svojih omiljenih klubova. U tom smislu muftija Nooh Gadot savjetuje omladinu da ne nose dre-sove fudbalskih klubova čiji amblemi imaju krst ili neki drugi simbol koji je suprotan islamskim vrijednostima. Muftiji Gadot posebno je problema-tičan grb u Maleziji sve popularnijeg engleskog fudbalskog premijerligaša Manchester United, koji sadrži sliku đavola sa trozupcem u ruci. Među simbolima na koje upozorava muftija Gadot je i grb Fudbalskog saveza Sr-bije, na kojem se nalazi krst, sa četiri “S”. Slični “krstovi” nalaze se na am-blemima nacionalnih saveza Brazila, Portugala, Norveške.


50

Milion obavještajaca prati teroriste

SAD

Ugledni američki list Washington Post objavio je rezultate dvogo-

dišnjeg istraživanja o nivou rasta oba-vještajnog aparata u SAD-u nakon 11. septembra 2001. godine. Nakon objavljivanja rezultata istraživanja Washington Posta, u Americi se digla velika prašina. O odbrani SAD-a od terorizma iz ostatka svijeta danas se brine 1.271 vladina te još 1.931 pri-vatna organizacija s brojem službeni-ka koji Washington Post procjenjuje na čak 854.000. Godišnji troškovi ovolikog obavještajnog aparata do-stižu vrtoglavih 75 milijardi dolara. Finansijske tokove terorističkih orga-nizacija prati 51 obavještajna agencija u 15 gradova. Nakon napada 2001., samo u Washingtonu sagrađena su 33 bloka zgrada za obavještajne agen-cije, a Kongres je odobravao desetine milijardi dolara izvan budžeta, što obavještajci nisu stizali potrošiti. To-liki broj obavještajnih agencija dnev-no prikupi 1,7 milijardi e-mailova i telefonskih razgovora koji nije mogu-će obraditi. Washington Post navodi anegdotu ministra odbrane Roberta Gatesa koji je svojedobno kao super-vizor odveden u malu prostoriju gdje su mu predočavani jedan za drugim brojni programi koji se ne bi dali pre-gledati tokom jednog života, dok nije zavikao: “Prestanite!” Borba protiv terorizma postaje veoma profitabilan biznis.

Izraelski jevreji od Al-Džezire traže 1,2 milijarde dolara odštete

Wilders osniva međunarodnu alijansu za borbu protiv islama

Katar

Holandija

Katarska televizija Al-Džezira je je-atarska televizija Al-Džezira je je-Katarska televizija Al-Džezira je je-Kdan od najutjecajnijih medija u dan od najutjecajnijih medija u Kdan od najutjecajnijih medija u Ksvijetu. Svojim izvještavanjem ova te-svijetu. Svojim izvještavanjem ova te-levizija je umnogome promijenila, od-levizija je umnogome promijenila, od-nosno uravnotežila svjetsku medijsku nosno uravnotežila svjetsku medijsku scenu. To je tako, naročito ako uzme-scenu. To je tako, naročito ako uzme-mo u obzir izvještavanje Al-Džezire sa mo u obzir izvještavanje Al-Džezire sa kriznih ratišta. Zahvaljujući Al-Džeziri kriznih ratišta. Zahvaljujući Al-Džeziri otkriveni su brojni zločini američkih, otkriveni su brojni zločini američkih, izraelskih, britanskih i drugih izraelskih, britanskih i drugih vojnika koji svih ovih godina vojnika koji svih ovih godina ubijaju muslimane od Afga-nistana, Pakistana do Pale-stine. Utjecaj koji je ostvarila Al-Džezira smeta svim onim zemljama koje na bilo koji način učestvuju u ratovima u muslimanskim zemljama. Ovo se posebno tiče cionistič-ki nastrojenih jevreja. Cionisti ki nastrojenih jevreja. Cionisti su ovih dana krenuli u otvorenu su ovih dana krenuli u otvorenu kampanju protiv Al-Džezire. Na-kampanju protiv Al-Džezire. Na-ime, grupa od 91 Izraelca pokrenula ime, grupa od 91 Izraelca pokrenula je parnicu u SAD-u protiv Al-Džezire je parnicu u SAD-u protiv Al-Džezire tvrdeći da je ova televizija tokom rata u Libanu 2006. između izraelske vojske i Hezbollaha pomagala Hezbollahu. Civili i njihovi rođaci iz Izraela, koji su navodno ranjeni raketama Hezbollaha, tvrde da bez izvještavanja Al-Džezire uživo, Hezbollah ne bi bio tako tačan u napadima te traže 1,2 milijarde dola-

ra odštete. Za glavni argument uzeli su to što je tokom 34-dnevnog rata Izrael provodio zakone o cenzuri. Ako je su-diti po nekim najavama da bi se uskoro moglo ponovo zaratiti između Hezbo-llaha i Izraela, ova tužba grupe Izraelaca veoma je znakovita.

Osokoljen uspjehom u Holandiji, Geert Wilders je odlučio poku-

šati postići međunarodni uspjeh. Na-ime, Geert Wilders je odlučio osnovati međunarodnu alijansu za borbu protiv islama. U intervjuu za Associated Press, Wilders je najavio da će svoju antii-slamsku alijansu za početak osnovati u SAD-u, Kanadi, Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. “Poruka ‘stop islamu, odbrana slobode’, je poruka koja nije važna samo za Holandiju nego za ci-jeli zapadni svijet”, kaže Wilders. Na-žalost, iako će mnogi reći da su osobe kao Geert Wilders nebitne, stvarno stanje na terenu daje nam sasvim dru-gu sliku. Ne treba smetnuti s uma da je Geert Wilders na tek završenim par-lamentarnim izborima u Holandiji za svoje antiislamske ideje dobio podršku od skoro milion i po Holanđana.


51

Jadranska ruta nadmenih arapskih šeika

Hrvatska

Ljeto je godišnje doba kada bo-gati arapski šeici i njihovi po-

tomci pohode svjetske turističke destinacije gdje nemilice troše de-setine miliona američkih dolara. Tako su arapski bogati šeici i ove godine sa svojim super luksuznim jahtama uplovili u Jadransko more gdje pokušavaju potrošiti svoje milione. Prema izvještajima hrvat-skih medija, u Hvaru se ovih dana usidrio sin šeika Abdullaha Saleha Kamela, predsjednika Islamske privredne i industrijske komore i generalnog savjeta islamskih ba-naka. Ono što privlači pažnju u ponašanju bogatog saudijskog še-ika Kamela svakako je oholost i razbacivanje. “Svugdje gdje dođe-mo potrošimo najmanje dva, tri miliona dolara. Ako nemamo gdje potrošiti makar milion, ni ne sila-zimo s broda”, objasnio je bogati i nadmeni Saudijac. Šeik Abdullah Saleh Kamel zauzima visoko 12. mjesto na listi najbogatijih Arapa. Vrijednost mu se procjenjuje na 5,3 milijardi dolara.

Udala se u 108. godiniMalezija

Vuk Kundor iz Male-Vuk Kundor iz Male-Vzije, koja je proslavila Vzije, koja je proslavila V108. rođendan, udala se za 70 godina mlađeg Mu-hameda Nur Musu, koji je ubrzo poslije vjenčanja otišao u bolnicu zbog pro-blema sa drogom. Mislila je da joj se muž neće vra-titi nakon što se izliječi, pa je već pronašla novog kandidata za mladoženju, ali je otkazala sve planove za novo venčanje kada je Musa po završenom lije-čenju stigao kući. “Mislila sam da ću morati i 23. put da se udajem, ali na sreću Musa se vratio. Srećna sam zbog toga, jer ga mnogo volim i bila sam pomalo nesigurna dok je bio na liječenju”, rekla je Vuk. “Nadam se da će mi Musa biti posljednji suprug. Nema

razloga da me ostavlja, jer sve bračne dužnosti obavljam kao svaka druga žena”, rekla je Vuk.

Foto islamnetaIrački Kurdi krijumčare naftu u Iran: Na fotografiji se vidi kolona od nekoliko stotina cisterni punih nafte kako se kreće preko planine Haj Omran na granici između Iraka i Irana. Uprkos sankcijama SAD, irački Kurdi skoro svakodnevno na ovaj način krijumčare, odnosno prodaju naftu Iranu.


52

Svijet medijaVladajuća imperijalna doktrina

Piše: Noam Chomsky*Prijevod: Sejfudin Dizdarević

Akutna opasnost od Irana je Akutna opasnost od Irana je Anajteža vanjskopolitička kriza Anajteža vanjskopolitička kriza AObamine administracije. Od AObamine administracije. Od Aovog polaze utjecajni politički kru-govi. Nedavno je američki Kongres pooštrio sankcije protiv Irana. Na

afričkom ostrvu Diego Garcia SAD pojačavaju svoje ofanzivne kapacitete. Stanovništvo je protjerano da bi SAD mogle da izgrade ogromnu vojnu bazu i tako bili u sta-nju izvršiti vojne operacije na Bliskom istoku i centralnoj Aziji. Kako izvještava ame-rička mornarica, ka Diego Garciji poslan je prateći brod podmornica koje se kreću na nuklearni pogon i koje kon-troliraju dalekosežne projek-tile. Škotske novine troliraju dalekosežne projek-tile. Škotske novine troliraju dalekosežne projek-

Sunday Herald posjeduju izvještaj u Herald posjeduju izvještaj u Heraldkojemu stoji da u najvažnije oružje koje je Obama tamo poslao spadaju tzv. “probijači bunkera” (“bunker busters”) koji se upotrebljavaju da unište podzemne građevine. Izuzimajući atomsko naoru-žanje, one su najjače oružje u arsenalu. Planovi za „ma-sivne i efektivne penetracije” pokrenuti su još za vrijeme Bushove administracije. Ali stvar se oduljila. Tek što je Obama postao predsjednik, ubrzao je njezinu implemen-taciju. Ovo oružje je nekoliko godina ranije nego što je planirano stacionira-no i upereno posebno protiv Irana.

Izraelski aspekt gledanja na događaje

Dan Plesch, direktor Center for International Studies and Diplomacy pri Univerzitetu u Londonu, kaže: “Naoružanje je maksimalno ubrzano da bi se uništio Iran. Već sada su američki bombarderi i dalekosežne rakete u stanju da u roku od nekoliko sati unište 10.000 ciljeva u Iranu. Od 2003. godine ame-rički arsenal oružja se učetverostručio.”

Obama je samo ubrzao ovaj proces. Arapska štampa izvještava da je američka flota (zajedno sa jednim izraelskim bro-

dom) prošla kroz Suecki ka-nal i da je na putu u Perzijski zaljev. Njihov zadatak je da “nadgledaju sankcije protiv Irana i da kontroliraju brodo-ve koji ulaze i izlaze iz Irana”. Britanski i izraelski mediji izvještavaju da je Saudijska Arabija otvorila zračni pro-stor za bombardere (što Rijad demantira). Predsjednik ame-ričkog generalštaba admiral Michael Mullen je na putu iz Afganistana posjetio Izrael gdje se susreo sa glavnoko-mandujućim izraelske vojske Gabi Ashkenazijem kao i izraelskom tajnom službom. Kako izvještavaju izraelske novine Haaretz, “u centru razgovora bile su pripreme koje moraju biti urađene kako od strane Izraela tako i od SAD-a u pogledu Irana koji vjerovatno posjeduje nuklear-ne kapacitete”. Mullen je tom prilikom podvukao: “Uvijek

pokušavam da izazove gledam sa izrael-skog aspekta.” Rastuće prijetnje vojnom intervencijom protiv Irana predstavlja-ju kršenje UN čarte. Posebno se kose sa UN-ovom Rezolucijom 1887 izgla-sanom u septembru 2009. godine. Ona apelira na sve zemlje članice da se nesu-glasice oko nuklearnog programa riješe diplomatski – shodno čarti Ujedinjenih nacija koja zabranjuje upotrebu sile, ali i PRIJETNJU silom. Nekoliko uglednih analitičara navodnu iransku prijetnju opisuju skoro apokaliptičnim rječnikom. Amitai Etzioni upozorava: “SAD se moraju suočiti sa Iranom ili odustati od

Iranska opasnost (The Iranian Threat)Iran, znači, ne predstavlja vojnu opasnost. Ali to ne znači da ga Washington može tolerirati. Sa svojim zastrašujućim potencijalom Iran predstavlja nelegalnu suverenost, koja smeta globalnim ciljevima SAD-a. Prije svega smeta nastojanjima Amerike da kontrolira energetske resurse Bliskog istoka, nešto čemu američki planeri od završetka Drugog svjetskog rata pridavaju posebnu pažnju jer se na ovaj način garantira “supstancijalna kontrola svijeta”, kako je to jednom izjavio A. A. Berle, jedan od najutjecajnijih ljudi američke doktrine

Terorističke aktivnosti za koje se

optužuje Hamas ili Hezbollah

su ništa u poređenju sa

američko-izraelskim terorom u regionu.


53

Bliskog istoka.” Etzioni podvlači da će se zemlje regiona okrenuti Iranu “kao vele-sili” ako iranski nuklearni program bude uspješan, među njima Turska i Saudijska Arabija. Nešto racionalnije ova bi se izja-va mogla ovako protumačiti: možda bi se mogao formirati regionalni savez koji bi bio neovisan od SAD-a. U američkom vojnom žurnalu Military Review Etzioni Military Review Etzioni Military Reviewpožuruje SAD na napad na Iran – ne samo na iranske nuklearke nego i na voj-ne kao i na infrastrukturne (znači civilne) ciljeve. “Vojni udar ove vrste bio bi isto kao i sankcije. On bi prouzrokovao ‘bol’ sa ciljem promjene ponašanja, ali sa ve-oma moćnijim sredstvima”, piše Etzioni.

Strategija “vojna ravnoteža’’

Ostavimo okrutni vokabular po stra-ni i upitajmo se: U čemu se uopće sa-stoji iranska prijetnja? Odgovor na ovo daje nam studija “International Institute of Strategic Studies’’ objavljena u apri-lu 2010. godine pod nazivom “Military Balance 2010’’. Bez sumnje, okrutni kle-rikalni režim Irana predstavlja opasnost za svoje građane. Ali, po ovom pitanju ne rangiraju više u odnosu na druge re-žime u regionu koji su američki saveznici. Međutim, to spomenuti institut ne intere-suje. Njihove brige su da li bi Iran mogao biti opasnost po regiju i po svijet. Studija dolazi do zaključka da Iran ne predstav-lja vojnu opasnost. Vojni izdaci Irana su “relativno niski – u poređenju sa onima u regiji” – i iznose samo 2% onoga šta Amerika u ovom pogledu troši. Iranska vojna doktrina je krajnje “defenzivna… i ima cilj da spriječi invaziju i da diplo-matskim putem riješi neprijateljstva.” Iran je tek “ograničeno u mogućnosti da van svojih granica primijeni silu”. Što se Iran je tek “ograničeno u mogućnosti da van svojih granica primijeni silu”. Što se Iran je tek “ograničeno u mogućnosti da

tiče nuklearnih mogućnosti spomenuta studija kaže: “Iranski nuklearni program i volja (Irana) da drži otvorenom opciju za proizvodnju nuklearnog oružja su sa-stavni dio iranske strategije zastrašivanja”. Iran, znači, ne predstavlja vojnu opasnost. Ali to ne znači da ga Washington može tolerirati. Sa svojim zastrašujućim poten-cijalom, Iran predstavlja nelegalnu suve-renost, koja smeta globalnim ciljevima SAD-a. Prije svega smeta nastojanjima Amerike da kontrolira energetske resur-se Bliskog istoka, nešto čemu američki planeri od završetka Drugog svjetskog rata pridaju posebnu pažnju jer se na ovaj način garantira “supstancijalna kontrola svijeta”, kako je to jednom izjavio A. A. Berle, jedan od najutjecajnijih ljudi ame-ričke doktrine. Ali iranska prijetnja nije samo u njegovom zastrašujućem potenci-jalu. Iran pokušava da proširi svoj utjecaj. U spomenutoj studiji to je ovako formu-lirano: Iran “destabilizira” region. Kada

SAD okupiraju iranske susjedne zemlje, tako nešto se zove “Stabilizacija”. Kada Iran pokušava da proširi svoj utjecaj na susjedne zemlje, onda je to “destabilizaci-ja” i jednostavno ilegalno. Da se na ovom mjestu prisjetimo da je odabir pojmova već postao rutina. Poznati vanjskopolitič-ki analitičar James Chace, nekadašnji no-vinar najvažnijeg glasila Establishmenta “Foreign Affairs”, koristi ovaj termin u smislu US doktrine kada je objasnio da se Chile mora “destabilizirati” (rušenjem demokratski izabrane vlade Allendea i instaliranjem diktature Pinočea), da bi se zemlja onda “stabilizirala”. Po pitanju “iranske krivice’’ studija navodi da Iran podržava terorizam kada najvažnijim političkim snagama u Libanu i Palestini, Hezbollahu i Hamasu, čuva leđa. Prilikom zadnjih izbora u Libanu (2009. godine) koalicija sa Hezbollahom je pobi-jedila. Hamas je 2006. godine pobijedio na izborima u Palestini. Kao odgovor na to, Amerika i Izrael odlučili su hermetič-ki zatvoriti Gazu da bi kaznili “kretene” koji su na slobodnim izborima pogrešno birali. Radilo se o jedinim relativno slo-bodnim izborima u arapskom svijetu. Ovo otkriva cijelo licemjerstvo Amerike koja izdašno podržava diktatore u regio-nu kao i Obamin hvalospjev za okrutnog egipatskog diktatora Mubaraka, za vri-jeme svoga poznatog govora islamskom svijetu u Kairu. Terorističke aktivnosti za koje se optužuje Hamas ili Hezbollah su ništa u poređenju sa američko-izraelskim terorom u regionu. Ipak se isplati baciti pogled na njih. 25. maja Liban slavi svoj nacionalni praznik – “dan oslobođenja”. Dan je znak sjećanja izraelskog povlače-nja iz južnog Libana koji je uslijedio na-kon 22 godine okupacije. Ovo povlačenje bila je posljedica Hezbollahovog otpora. U ovom kontekstu, izraelski zvaničnici, kao što je Ephraim Sneh, govore o “iran-skoj agresiji” protiv Izraela – u Libanu kojeg je okupirao Izrael. I ovo odgovara normalnom hegemonijskom vokabularu. Predsjednik John F. Kennedy osudio je “unutarnji napad, kojim manipulira sje-ver”. Mislio je na napad južnovijetnam-skog otpora na Kennedyjeve bombardere, protiv hemijskog oružja, protiv protjeri-vanja vijetnamskih seljaka u logoru, koji su de facto bili konc-logori, kao i druge dobronamjerne mjere ovakve vrste. Čak su de facto bili konc-logori, kao i druge dobronamjerne mjere ovakve vrste. Čak su de facto bili konc-logori, kao i druge

i Kennedyjev tadašnji UN ambasador Adlai Stevenson, junak liberalaca, kriti-zirao je“unutarnju agresiju”. Znači, kada su Sjeverovijetnamci pomagali svojim sugrađanima na jugu protiv okupacije njihove zemlje od strane SAD-a, to je bila “agresija” i kao takva se nije mogla toleri-rati jer je predstavljala miješanje u praved-nu misiju Washingtona. I Kennedyjevi savjetnici, Arthur Schlesinger i Theodore

Sorenson koji su slovili za umjerene, hva-lili su intervenciju Washingtona kojom je trebalo stati ukraj “agresiji” u Južnom Vijetnamu. Ovu tzv. “agresiju” vodio je domaći pokret otpora (što bi ova dvojica savjetnika trebali znati, jer su znali za iz-vještaje američke tajne službe). Američki generalštab je 1955. izdao nekoliko defi-nicija “agresije”, među kojima i za “agresi-ju bez oružja, kao što je političko vođenje rata ili subverzija”. Kada u jednoj zemlji dođe do pobune protiv SAD-u podobne policijske države, onda je to “agresija” - ili gore spomenuti izbori sa pogrešnim is-hodom. I u akademskim krugovima i u političkim komentarima ovakav je voka-bular normalan. Po njima je ovo sasvim normalno – jer ti ljudi polaze od toga da cijeli svijet pripada nama. Hamas pruža otpor izraelskoj vojnoj okupaciji kao i okrutnim i ilegalnim akcijama Izraelaca u okupiranim teritorijama. Hamas se optužuje da ne priznaje Izrael. Ali kako SAD tako i Izrael ne samo da ne prizna-ju Palestinu nego se decenijama brinu da palestinska država ne poprimi oblik i da nikako ne može ni opstati; partijski pro-gram vladajuće izraelske stranke iz 1999. godine isključuje mogućnost postojanja palestinske države.

Politika izlivenog olova

Hamas se optužuje da granatira izraelska pogranična naselja. To su bez sumnje kriminalni akti. Ali, oni su samo djelić sile koju Izrael primjenjuje naspram Palestine. Ovdje je važno imati na umu da SAD i Izrael veoma dobro znaju kako se može zaustaviti teror nad kojim se ne-prestano zgražavaju. Tako je Izrael pri-znao da Hamas 2008. godine nije ispa-lio nijednu granatu prema Izraelu, dokle god je Izrael poštovao, barem djelimično, sporazum o prekidu vatre. Izrael je odbio produžiti ovaj sporazum i izabrali su spro-vesti ubilačku akciju “izliveno olovo” pro-tiv Gaze. To je bilo u decembru 2008. go-dine. Amerika je bez pogovora stajala iza ove zločinačke agresije – za koju nije po-stojalo ni najmanje pravno niti moralno opravdanje. Uprkos ozbiljnim deficitima, Turska u islamskom svijetu predstavlja

*Noam Chomsky je profesor na lingvistike na Massachu-setts Institute of Techno-

logie (MIT) i 1960-ih godina svojim je tezama revolucioni-rao teorije o jeziku i mišljenju. Istovremeno je jedan od naj-poznatijih i najoštrijih kritiča-ra trenutnog svjetskog poretka američkog imperijalizma.


model demokratskog uređenja društva. Izbori u Turskoj su slobodni. Ali SAD masivno kritizira Tursku. Najočitije je to bilo u slučaju kada Turska nije htjela da učestvuje u inva-ziji na Irak – čemu se protivilo 95% turskih građana. Zbog ovoga su uslijedile britke kri-tike iz Washingtona: Turska nije shvatila kako treba da se ponaša jedna demokratska zemlja. Mi pod demokratijom podrazumijevamo da SAD odlučuje šta treba da bude ura-đeno, a ne šta narod skoro jed-noglasno želi. Turska je opet navukla gnjev Amerike, ovaj put pod Obaminom admini-stracijom, kada je zajedno sa Brazilom isposlovala dogovor s ciljem ograničavanja obogaći-vanja iranskog urana. Obama je u jednom pismu upućenom brazilskom predsjedniku Lula da Silvi pozdravio ovu inicija-tivu – vjerovatno misleći da je osuđena na propast i da će se to moći iskoristiti kao propagandno oružje proiv Irana. Kada se inicijativa pokazala uspješnom, SAD su bile van sebe od gnjeva i požurili su da potkopaju inicijativu izglasavajući pred UN-om rezoluciju u kojoj su bile nove sankcije protiv Irana. Po ko zna koji put Washington je reagirao ofanzivno – da osigura da se niko ne smije miješati u američku kontrolu u regionu. Nije bilo iznenađujuće da su Turska i Brazil glasali protiv američkih sankcija. Liban, zemlja iz regiona sa sjedištem u Vijeću sigurnosti, ostala je suzdržana. Ove akcije su dodat-no iritirale Washington. Philip Gordon, jedan od vrhovnih diplomata Obamine vlade za odnose sa Evropom, upozorio je Tursku da za njezino ponašanje neće biti razumijevanja u SAD-u. Kako ga citira AP, on je izjavio da Turska mora “pokaza-AP, on je izjavio da Turska mora “pokaza-APti da je u partnerstvu sa Zapadom.” Ovo je bio jedan od “rijetkih ukora na račun NATO partnera”, prenosi AP. AP. AP

I politička nomenklatura se jasno pozicionirala. Za Stevena A. Cooka, akademičara “Council on Foreign Relations”, pitanje glasi: “Kako možemo držati Tursku na uzdama?” Da bi ona – kao i sve dobre demokrate – slijedila naše direktive. Naslov u “New York Timesu’’ pokazao je rasprostranjeno raspoloženje: “Iran Deal Seen As Spot on Brazilian Leader’s Legacy’’ (Sporazum sa Iranom je mrlja na brazilskom predsjedničkom mandatu). Drugim riječima: Ili ćeš radi-ti kako ti mi kažemo, ili… Niko ne želi da Iran ima nuklearno naoružanje – niti bilo koja druga zemlja. Jedan od mogu-ćih puteva smanjivanja ili odstranjivanja

ove opasnosti je stvaranje zone bezatomskog naoruža-nja (Nuclear Weapons Free Zone (NWFZ)) na Srednjem i Bliskom istoku. Na kon-ferenciji o zabrani upotre-be nuklearnog oružja, koja je održana početkom maja 2010. godine, ovo je ponovo bilo tematizirano. Egipat tre-nutno predsjedava 118 nesvr-stanih zemalja i u toj funkciji su predložili da konferencija podrži plan o uspostavlja-nju pregovora o NWFZ na Srednjem i Bliskom istoku. Zapad je – uključujući i SAD – već 1995. godine dao svo-ju saglasnost o jednoj takvoj zoni. Washington se formalno drži svoje saglasnosti, ali traže da se Izrael izuzme iz ugovora. Na konferenciji o zabrani upotrebe nuklearnog oružja ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton izjavila je da vrijeme još nije zrelo za jednu takvu zonu. Istovremeno je Washington insi-stirao da se nijedan zahtjev koji traži da se Izrael stavi pod kontrolu Međunarodne agencije za atomsku energiju ne može prihvatiti. Kao što nije prihvatljivo da se na zemlje članice potpisnice apeli-ra da otkriju informacije o “izraelskim nuklearkama, nuklearnim aktivnosti-ma uključujući informacije o isporu-kama nuklearnog materijala Izraelu”. Obamina taktika izbjegavanja ovakvih stvari je da preuzme poziciju Izraela. A ona izgleda ovako: svi ovi prijedlozi za-vise od toga da li će doći do odlučuju-ćeg mirovnog sporazuma – nečega što

Amerika može blokirati do u beskrajnost – i što je uspješno i radila u zadnjih 35 godina (sa manjim, vremenski ograniče-nim izuzecima). Po izveštaju AP-a, Yukiya Amano, direk-AP-a, Yukiya Amano, direk-APtor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), pozvao je ministre vanjskih poslova 151 zemlje članice da daju prijedloge na koji način bi se mogla realizirati rezolu-cija koja bi natjerala Izrael da pristupi ugovoru o zabrani upotrebe nuklearnog oruž-ja i da otvori svoje postrojbe za IAEA. Malo se izvještava o tome da su SAD i Velika Britanija već potvrdile svoju volju da se stvori NWFZ. To je bilo prije okupacije Iraka u 2003. godini. Da bi invaziji dali bilo kakav pravni okvir, pozvali su se na rezoluciju 687 Vijeća sigurnosti iz 1991. godine kojom je Irak po-zvan da prekine sa razvojem oružja za masovno uništenje. Kasnije će obje zemlje tvrditi da to nisu uradile. Ali, ne daj-mo se omesti njihovim ispri-kama. Ta rezolucija na koju su se 2003. godine pozivali, obavezuje sve zemlje potpi-snice da se zauzmu za stva-ranje NWFZ-a na Srednjem i Bliskom istoku. Da spome-nem i to da Amerika stacio-niranjem nuklearnog oružja na ostrvu Diego Garcia sa-botira NWFZ. SAD tako-đer blokiraju uspostavljanje NWFZ-a u Pacifiku jer ne dozvoljava svojim “depen-dance” ostrvima da budu čla-

nice. Obamino retoričko obavezivanje nuklearnog razoružanja bilo je pohva-ljeno – čak je dobio i Nobelovu nagra-du za mir zbog toga. Praktični korak u ovom pravcu bilo bi uspostavljanje zona bezatomskog oružja. Jedna od opcija bila bi i ukidanje podrške za nuklearne programe zemljama koje nisu potpisale ugovor (Izrael, Indija i Pakistan). Ali kao i mnogo puta do sada – retorika je jed-no, konkretna djela su drugo. Umjesto da praktičnim koracima smanje realnu i veliku opasnost (razvoj nuklearnog na-oružanja), SAD poduzima velike korake da kontrolira regije Bliskog istoka koje posjeduju zalihe nafte. I ako nijedno drugo sredstvo ne pomaže, to će uraditi silom. Oni to moraju uraditi. To je ra-zumljivo pa čak i ima smisla – pod uvje-tom da vjerujete u vladajuću imperijalnu doktrinu.

54

Kada u jednoj zemlji dođe do pobune protiv

SAD-u podobne policijske

države, onda je to “agresija”. I u akademskim

krugovima i u političkim

komentarima ovakav je vokabular

normalan, jer ti ljudi polaze od toga da cijeli svijet pripada

nama.


55

Srpska diplomatija

FAZ završava članak da zbog ove “duple falinke” – muslimanskog i komunističkog porijekla – Vuk Jeremić je, da bi spriječio bilo kakvu sumnju u svoje srpstvo, primoran da bude veći Srbin od samog patrijarha. Ovaj mehanizam je vidljiv i kod kritičara muslimana koji su i sami muslimanskog porijekla

Pripremio: Sejfudin Dizdarević

Pod ovim motom dao bi se sažeti članak iz njemačkih dnevnih novi-na Frankfurter Allgemeine Zeitung

(FAZ) od 27. 7. 2010. koji se osvrće na za-griženost ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Jeremića po pitanju Kosova. Članak griženost ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Jeremića po pitanju Kosova. Članak griženost ministra vanjskih poslova Srbije

s naslovom “Besonders scharf” (Posebno oštro) polazi od konstatacije da se nijedan srpski političar takvim intenzitetom ne bori za povratak Kosova pod okrilje Beo-grada kao što to radi Jeremić. Povod ana-

lizi FAZ-a je njegova reakcija na odluku FAZ-a je njegova reakcija na odluku FAZMeđunarodnog suda pravde (MSP) do-nesenoj 22. 7. 2010. u kojoj se kaže da se proglašenje nezavisnosti Kosova ne kosi sa postojećim međunarodnim pravom. Jere-mić u odluci MSP-a vidi puko “tehničko mišljenje” i da mu je draže Kosovo od članstva Srbije u EU. Kao jedno od objaš-njenja za njegov tvrdolinijaški stav, članak navodi njegovu porodičnu pozadinu koja ga mnogima u Srbiji čini sumnjivim i da zbog nje mora da bude “veći Srbin od pa-trijarha”, kako piše FAZ.

S majčine strane Vuk Jeremić po-tječe iz poznate komunističke porodice Pozderac. Iako je vrijeme komunizma prošlo, klan je i dalje utjecajan te je u Bihaću na vlasti jedan od njihovih potomaka Hamdija Lipovača. Njihov zajednički predak pradjed Hakija Pozderac, u ratu se priključio partiza-nima te je Tito nakon rata njegov klan unaprijedio u jedan od najutjecajnijih u Jugoslaviji.

(Na ovom mjestu mala opaska; FAZ ni u ovakvom tekstu ne zaborav-lja spomenuti spregu muslimana i na-

cista u Drugom svjetskom ratu, iz kojeg se crpi današnji mit o “islamofašizmu” koji maksimalno generiraju rat-nohuškački krugovi SAD-a i Izraela, između ostalih i Stephen Schwarz, autor knji-ge “Dva lica islama”, preve-dene na bosanski (pogledati više na Wikipediji pod poj-mom “Islamofascism’’) te Hamdijino priključivanje partizanima naziva “rijet-kost” – implicirajući time da su se svi drugi borili na stra-ni Hitlera.)

Hakija Pozderac bio je ministar za ekonomiju, nje-gov brat Hamdija bio je član jugoslavenskog predsjedniš-tva. FAZ je 1986. izvještavao FAZ je 1986. izvještavao FAZda “u Sarajevu postoje dva

prokomunistička muslimanska klana koji međusobno dijele utjecaj: Pozderci i Dizdarevići”.

FAZ završava članak da zbog ove “duple falinke” – muslimanskog i ko-munističkog porijekla – Vuk Jeremić je, da bi spriječio bilo kakvu sumnju u svo-je srpstvo, primoran da bude veći Srbin od samog patrijarha. Ovaj mehanizam je vidljiv i kod kritičara muslimana koji su i sami muslimanskog porijekla; stva-ri koje zastupaju osobe kao što su Ayan Hirsi Ali, Mina Ahadi, Irshad Manji, Necla Kelek po pitanju “radikalnog rješenja pitanja islamizma” odavno su izašle iz legalnih okvira zemalja u koji-ma borave kao i prijedloga koje obični islamofobi zastupaju. Oni, slično kao i Jeremić, na ovaj način žele da odagnaju svaku sumnju – zbog porijekla koje im je u kolijevku stavljeno rođenjem – u njihovu posvećenost ideji koju zastu-paju. Ili što bi naš narod rekao: nema četnika dok ga muslimanka ne rodi.

Dupla falinka Jeremića Vuka


S majčine strane Vuk

Jeremić potječe iz poznate

komunističke porodice Pozderac.

Iako je vrijeme komunizma

prošlo, klan je i dalje utjecajan te je u Bihaću na vlasti jedan

od njihovih potomaka Hamdija Lipovača

56

Moralne i duhovne vrline prvih generacija muslimana (I): Iskrenost u znanju i djelima, i veliki strah od licemjerstva i pretvaranja!

Kutak za mlade

Iskren je onaj koji jednako skriva svoja dobra i loša djela“Tevhid” je ono što zdrav razum potvrđuje i prihvata. To je čisti monoteizam, i vjerovanje u jednoga Boga! Ako je Allah, dž.š., taj koji je stvorio nebesa i Zemlju, ako je Allah, dž.š., taj koji daje kišu i plodove, ako je Allah, dž.š., taj koji nam je dao rijeke i mora, Sunce i Mjesec, ako je Allah, dž.š., taj koji nam je dao noć i dan, ako je Allah, dž.š., taj koji nam je dao brda i bašče lijepe, ako je Allah, dž.š., taj koji se nevoljniku na molbu odaziva – pa kako da obožavamo nekog drugog mimo Njega!?

Pripremio: Sead ef. Jasavić

A llah, dž.š., kaže: “Iskreno is-povijedanje vjere dug je pre-Apovijedanje vjere dug je pre-Ama Allahu!’’ (Ez-Zumer, 3) ma Allahu!’’ (Ez-Zumer, 3) ma Allahu!’’

“Svako djelo koje čovjek čini, bilo ono vadžib/obavezno ili mustehabb/pohvalno, poput vjerovanja u Alla-ha, dž.š., i u Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ibadeta, kako onih tjelesnih tako i imovin-skih, ljubavi prema Allahu i Njego-vom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i raznih oblika dobročinstva

prema Allahovim stvorenjima –mora biti iskreno i samo u ime Alla-ha, dželle šanuhu, Gospodara svih svjetova, a nikako radi ljudi i njiho-ve pohvale, niti bilo čega drugog, izuzev njihove dove. Za takve stvari se ne traži ništa od ljudi!” (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 1/190)

Pokazatelj licemjerstva

Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, kaže: “Allah neće primiti/uka-buliti nijedno učinjeno djelo osim onoga koje je, iskreno, radi Njega učinjeno i kojim se želi Njegovo lice (gledanje u Njegovo lice na Sudnjem danu).” (Bilježi ga imam Nesai, 6/25, u poglavlju El-Džihad. Hafiz el-Iraki, u valorizaciji djela Ihjau‘ulumi-din, kaže: Lanac ove predaje je – hasen. Imam El-Munziri u dje-lu Et-Tergib ve-t-terhib, 1/24, kaže: Lanac ove predaje je – dobar. Šejh

Et-Tergib ve-t-terhibLanac ove predaje je – dobar. Šejh

Et-Tergib ve-t-terhib

Albani u djelu Es-Sahiha, br. 52, kaže: Lanac ove predaje je – hasen. U Sahihu-n-Nesai’, br. 2943, kaže: Sahihu-n-Nesai’, br. 2943, kaže: Sahihu-n-Nesai’Lanac ove predaje je – hasen sa-hih. U komentaru ovog hadisa sto-ji: “Ovaj hadis, kao i njemu slični, ukazuje nam na to da djelo koje nije učinjeno radi Allaha, neće biti pri-mljeno. U tom smislu su Allahove, dželle šanuhu, riječi: ‘Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanja-jući se Gospodaru svome, ne smatra Mu ravnim nikoga!’ (El-Kehf, 110) Iz Mu ravnim nikoga!’ (El-Kehf, 110) Iz Mu ravnim nikoga!’ovog razloga dobra djela nevjernici-ma neće biti od pomoći na Sudnjem danu. Allah, dž.š., kaže: ‘I Mi ćemo

pristupiti djelima njihovim koja su činili, i u prah i pepeo ih pretvoriti!’(El-Furkan, 23).” Ibrahim et-Tej-mi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Iskrena je ona osoba koja svoja do-bra djela krije kao što krije svoja loša djela!” Ša’abi, Allah mu se smilovao, bra djela krije kao što krije svoja loša djela!” Ša’abi, Allah mu se smilovao, bra djela krije kao što krije svoja loša

rekao je: “Praksa istinskih učenjaka je da postupaju u skladu sa onim što znaju, a kada tako učine, udalje se od običnog svijeta. Kada oni to pri-mijete, počnu ih tražiti, a ulema još više od njih počne bježati, bojeći se da ne zapadnu u iskušenje u vjeri!” Fudajl b. ‘Ijad, Allah mu se smilo-vao, znao je reći: “Ako primijetite da je nekom učenjaku ili pobožnjaku bilo drago da, kod vladara ili zalju-bljenika u ovaj svijet, bude spome-nut po dobru, znajte da je ta osoba licemjer!” Sve navedeno je zbog toga što iskrenost oslikava čovjekovu že-lju da, svojim znanjem i djelom, ste-kne ono što je kod Allaha, dželle ša-nuhu. U slučaju da ga neko vidi dok čini dobro djelo i bude mu drago zbog toga, on pri sebi ima skrivenog licemjerja, a skriveno licemjerje je, u očima prvih generacija muslimana, bio jedan od najvećih grijeha, zbog toga što ono spada u “mali širk” (koji je na stepenu najvećeg velikog grijeha), a svi znamo da je širk, u svim oblicima, najteži grijeh prema Allahu, dželle šanuhu! Stoga, dragi brate, dobro preispitaj svoje znanje i djelo, i slobodno zaplači ako u nji-ma otkriješ i trunku licemjerja, jer znaj da će se prema onome, ko se čineći dobra djela, pretvara i ko je licemjeran, Allah isto tako postaviti,


57

Moralne i duhovne vrline prvih generacija muslimana (I): Iskrenost u znanju i djelima, i veliki strah od licemjerstva i pretvaranja!

Iskren je onaj koji jednako skriva svoja dobra i loša djela

a ko bude želio da se za njegovo dje-lo čuje, Allah će učiniti da za nje-gov jad svi čuju. Tražimo od Allaha spasa na dunjaluku i ahiretu! Allah, dž.š., kaže: “O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili; koji vam je Zemlju učinio poste-ljom, a nebo zdanjem; koji s neba spu-šta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!” (El-Bekare, druge Allahu ravnim!” (El-Bekare, druge Allahu ravnim!”21-22.) Ovo su ajeti koji na najbo-lji mogući način pojašnjavaju sve osnove i principe vjere, od potvrde postojanja Vrhovnog Stvoritelja i Njegovih savršenih svojstava: moći, znanja, volje, života, mudrosti, i svih ostalih djela i postupka. Oni su potvrda da je ovaj svijet nastao i da je stvoren, i da ga nekada nije bilo. Oni su potvrda dviju vrsta tev-hida (Božije jednoće): “Tevhidur-r-rububijjeh” – vjerovanje da je Allah, dželle šanuhu, Vrhovni Gospodar svega, Stvoritelj i Vlasnik, i “tev-hidul-uluhijjeh” – vjerovanje da je samo Allah, dž.š., istinski Bog, koji ima pravo da se obožava, i da, u to ime, bude voljen, samo se Njemu čini ibadet, upućuje dova, pred Njim pada na sedždu, samo Njemu se izražava pokornost i poniznost, iskazuje ljubav. Allah, dž.š., kaže: “O ljudi” – ovim se obraća cijelom “O ljudi” – ovim se obraća cijelom “O ljudi”čovječanstvu, svoj djeci Ademovoj/Adamovoj – svi ste vi Moja stvo-renja, pa vam se zato i obraćam! “Klanjajte se Gospodaru svome’’ – “Klanjajte se Gospodaru svome’’ – “Klanjajte se Gospodaru svome’’ovim riječima Allah, dž.š., naređuje cijelom čovječanstvu, svim ljudima,

da samo Njega obožava-ju, i da mimo Njega svoja srca ne poklanjaju nikome! Riječi “Gospodaru svome” – rabbekum – eksplicite nam ukazuju na to da je svakome čovjeku obaveza robovati Stvoritelju i obo-žavati Ga, jer ako je On taj koji nas je stvorio, i obasipa nas raznim blago-datima, ako su u Njegovoj ruci naše duše i naša tijela, i svaka ćelija našeg orga-nizma potpuno Njegova i samo Njemu pokorna – onda je naša obaveza da Mu budemo zahvalni na svemu tome, i da Mu bu-demo iskreno odani, samo Njegovi robovi, pa nam zbog toga i poručuje: “Klanjajte se Gospodaru svome” – a nije rekao: “Klanjajte svome” – a nije rekao: “Klanjajte svome”se Bogu svome” – jer je “Rabb” Vrhovni Vladar, Stvoritelj svega, Onoga koji blagodati daje, koji se brine... Zdrav razum i neiskvarena duša odvest će nas do zaključka da samo takvo Biće zaslužuje da Mu se robuje, i polaže pravo na obožava-nje, i niko drugi mimo Njega! “Koji je stvorio vas” – ovim nas podsjeća je stvorio vas” – ovim nas podsjeća je stvorio vas”na to zbog čega traži od nas da Mu robujemo i da Mu ibadetimo, samo Njemu Jedinom – zbog toga što nas je izveo iz nepostojanja, i što nas je iz ničega stvorio! Ljudi, sami po sebi, većinom ovo i potvrđuju, jer nas o tome obavještava i sljedeći kur’anski ajet, koji glasi: “A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’,

pa kuda se onda odmeću?”(Zuhruf, 87) Stoga, ako je samo Allah, dželle šanuhu, taj koji stvara, onda je On taj koji se smije obožavati! Otuda se nameće pitanje: Po kojem osnovu onda čo-vjek sebi opravdava upući-vanje dove/molitve ili po-klanjanje nekome/nečemu što apsolutno ne zaslužuje da bude obožavano!?

Mudrosti stvaranja

Ako smo svjesni toga da samo Allah, dželle ša-nuhu, stvara, i da niko drugi mimo Njega nema moć stvaranja; ako smo

svjesni činjenice da je naš Stvoritelj Allah, kako da moje i tvoje srce bude rob nekome drugom, mimo Njega!? Ovo je kur’anska metoda dokazi-vanja: isticanje u prvi plan Božijeg rububijjeta – stvaranja, upravljanja i vladanja – ljude bi trebalo navesti na ispravan zaključak, ko je taj ko je dostojan obožavanja i za koga je dozvoljeno vezati svoje srce! “I one prije vas” – Allah, dž.š., naglašava i prije vas” – Allah, dž.š., naglašava i prije vas”to da je osim tebe stvorio i one pri-je tebe: tvoje roditelje i sve prijašnje ljude! Niko nije učestvovao s Njime u njihovom niti u tvom stvaranju. On je Jedinstven u stvaranju, pa prema tome treba biti Jedinstven i u obožavanju! “Da biste bogobojazni/muttekije bili” – ovo je svrha ljud-muttekije bili” – ovo je svrha ljud-muttekije bili”skog postojanja i stvaranja! Da biste bili muttekije, vjernici, kako biste


Ako je samo Allah, dželle šanuhu, taj koji stvara,

onda je On taj koji se smije obožavati! Po kojem osnovu, onda, čovjek

sebi opravdava upućivanje

dove/molitve ili poklanjanje

nekome/nečemu što apsolutno

ne zaslužuje da bude

obožavano!?

Mu se pokoravali i kako biste Mu bili poslušni, kako biste Ga se sjećali i spominjali, a ne zaboravljali, kako biste Mu zahvaljivali, a ne nezahval-ni bili! U ovome je pohranjena sva suština takvaluka! Allah, dž.š., kaže: “Džinne i ljude stvorio sam samo zato da bi Mi se klanjali!” (Ez-Zarijat, da bi Mi se klanjali!” (Ez-Zarijat, da bi Mi se klanjali!”56) “Koji vam je Zemlju učinio po-steljom, a nebo zdanjem, koji s neba spušta kišu, i čini da s njom rastu plo-dovi, hrana za vas.” – Allah, dželle dovi, hrana za vas.” – Allah, dželle dovi, hrana za vas.”šanuhu, spominje još jedan dokaz mudrosti Svoga stvaranja. Prvi je sadržan u osnovi stvaranja i naziva se “dokazom inovacije i stvaranja”, dok drugi sadrži mudrosti (svrsis-hodnosti) svega stvorenog što se na-ziva “dokazom pažnje i mudrosti”. Ova dva dokaza često se spominju u Kur’ani-kerimu, kao npr.: “Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje, On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje ra-đaju plodovi kojima se hranite, i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite, i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom.” (Ibrahim, koristite noći i danom.” (Ibrahim, koristite noći i danom.”32-33) Allah, dželle šanuhu, prvo spominje stvaranje nebesa i Zemlje, a potom spominje i mudrost njihova stvaranja i koristi koje u sebi nose. U istom svjetlu možemo posmatrati

i sljedeći ajet: “Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće nji-hovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepo-mična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u ne-znanju živi; Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namje-snicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! Onaj koji vam u tmi-nama, na kopnu i na moru, put poka-zuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu rav-nim smatraju! Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: “Dokažite, ako isti-nu govorite!” (En-Neml, nu govorite!” (En-Neml, nu govorite!”60-64) Na drugom mje-stu Allah, dželle šanuhu,

kaže: “Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – do-ista su dokazi za one koji imaju pa-meti.” (El-Bekare, 164) meti.” (El-Bekare, 164) meti.”

Logičan zaključak

Allah, dželle šanuhu, stvorio je čvrsto tlo pod nogama ljudima i ostalim bićima – Zemlju, koju je natkrio visokim krovom – nebesi-ma; osnovu nastanka i razvoja čo-vječanstva i ostalih bića spustio je sa nebesa – vodu. Zemlju je učinio prikladnom za život, kretanje po njoj i privređivanje. Nebo je učinio

omotačem i zaštitnikom stvorenjima na zemlji od raznoraznih spoljašnjih utjecaja – i u svemu tome nikakve mahane ne mo-žemo naći! Allah, dželle šanuhu, kaže: “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci sva vlast – On sve može! Onaj koji je dao smrt i život – da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva ne-

sklada, pa ponovo pogledaj – vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran (od traže-nja mahane).” (Mulk, 1-4) “Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!”– razmisli samo o ovom zaključku koji je proizašao iz onakvih uvod-nih pojašnjenja. Razuman i logi-čan zaključak! “Tevhid” je ono što zdrav razum potvrđuje i prihvata. To je čisti monoteizam, i vjerovanje u jednog Boga! Ako je Allah, dž.š., taj koji je stvorio nebesa i Zemlju, ako je Allah, dž.š., taj koji daje kišu i plodove, ako je Allah, dž.š., taj koji nam je dao rijeke i mora, Sunce i Mjesec, ako je Allah, dž.š., taj koji nam je dao noć i dan, ako je Allah, dž.š., taj koji nam je dao brda i bašče lijepe, ako je Allah, dž.š., taj koji se nevoljniku na molbu odaziva – pa kako da obožavamo nekog drugog mimo Njega!? Kako da pripisujemo Božanske osobine onima koji ih ne zaslužuju? Kako da stvorenja izdi-žemo na stepen Stvoritelja!?

58 30. juli - 18. ša’ban

Niko nije učestvovao s Njime u njihovom

niti u tvom stvaranju. On je Jedinstven u stvaranju,

pa prema tome treba biti Jedinstven i u obožavanju!

Uživaj u životuOdgoj djece

Autor: Dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-ArifiUvez: tvrdi Broj stranica: 331Cijena: 30 KM

Za sve informacije obratiti se na sljedeće kontakte: Za BiH: Tel./fax: 00 387 33 538 456 GSM: 00 387 62 157 180 00 387 61 765 765 [email protected] www.islamskaknjizara.com

Za Švicarsku, Njemačku i Austriju: 00 41 792 753 [email protected] www.islamski-ducan.ch

Život je jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Al-lah podario čovjeku i stoga čovjek mora voditi računa kako će se prema njoj odnositi, kako će proživjeti život. Istaknuti učenjak dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi u svom best-selleru "Uživaj u životu" nudi nam niz savjeta koji će nam pomoći da ostvarimo istinski uspjeh u životu na ovome svijetu, kao i uspjeh na ahiretu. Prožeta nizom primjera iz života, ova knjiga će poslužiti kao praktičan vodič roditeljima u odgoju djece, učiteljima u podučavanju učenika, imamima u odnosu prema džematlijama, kao i svakom muslimanu i muslimanki koji žele svoj život proživjeti na najljepši mogući način.

Odgoj djeceUSKORO

POSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEMjesto: KURŠUMLIJA MEDRESA (preko puta Begove džamije), SarajevoVrijeme: 15.12.2009. – 15.01.2010. godine

POPUST OD 20 DO 50%

60

Dio iz knjige “Snagom vjere do savršenstva duše”: Allahovo svjetlo

Iz arhiva

Doseg pobjede, u borbi za savršenstvo duše, ovisi o snazi čovjekovih htijenja i nastojanja. Treba samo snažno htjeti, jer Islam lahko nalazi put do ljudske duše. Islam dobro poznaje njene sposobnosti i narav. Prilazi joj onako kako Allah, dž.š., određuje. A to je pravi put – Allahov put

Piše: Munir Gavrankapetanović

Dragi mladiću, djevojko, čo-vječe, ti koji vjeruješ, tebi go-vorim... Nalaziš se u svijetu

koji te okružuje u svoj svojoj čude-snoj raznolikosti. Na svakom koraku susrećeš život koji nastaje, traje i gasi se. Smrt, nijemi svjedok čuda, sva-kodnevno, u svim mogućim oblici-ma prolazi, bliže ili dalje, pored tebe. Kao da te želi upozoriti na ozbiljnost svih događaja koji se zbivaju. Zastaje ti dah pred sitnim bićima, koja otkri-vaš mikroskopom, diviš se letu pti-ce, neumornom i plodonosnom radu pčele. Nemaš dovoljno riječi kojima iskazuješ svoje čuđenje pred slože-nošću mozga ili neshvatljivom gra-đom ljudskog oka. Razmišljaš u noći o beskrajnim nebeskim prostorima, kad se pred tobom na vedrom nebu ukaže bezbroj zvijezda. Razmišljaš o ogromnim nebeskim tijelima, koja nepogrešivo i tačno plove kroz svemir u začuđujućoj tajnovitoj harmoniji. Vjerovatno, bar mišlju, pokušavaš da se upustiš u prostore vremena, svemi-ra i svega onog što se nalazi iza toga.

Posigurno se pitaš: šta je to vrijeme? Otkada i dokada je sve ovo, sav ovaj život koji nas okružuje? Pitaš se ot-kuda dolaziš i kuda ideš. Pokušavaš prodrijeti u bit i smisao beskonačnog. Ali zastaješ, zastaješ, kao što su bezbrojni mnogi prije tebe zastajali umom i mi-šlju svojom. Zastaješ, kao što će ubuduće bezbrojni zastajati. Um čovječiji za-stao pred zastorom koji se ne može proći. Iza njega je tajna, vječni nijemi zid, ne-prekidna šutnja. Osjećaš, sigurno, usamljenost, na-puštenost, možda izgublje-nost u bespuću neznanja i nerazjašnjivih tajni. Možda te hvata strah pred neizvje-snošću života, pred čudom smrti i nezaobilaznim gro-bom koji sve ljude, pa i tebe očekuje... Međutim, znaj, sigurno znaj: niko nije na-pušten, niko nije sâm, niko nije izgubljen... Davno, vrlo davno, od prvog čovjeka Adema, a.s., pa kroz čitavu povijest Zemlje, Milostivi Allah, dž.š., Tvorac svega, u neizmjernoj Svojoj dobro-ti darivao je ljudskom rodu Svoju Veliku Poruku, Veli-ku Nauku, u kojoj obznanjuje tajnu i svrhu života, put vječne sreće i spasa. Objava nauke je dolazila preko niza časnih i odabranih ljudi, Božijih po-slanika, sve do posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s. On prenese Kur’an, koji će kao svjetlo Allahovo do konca svijeta obasjavati ljudski rod. Ta Ve-lika Vijest bi objavljena u Mekki, u Arabiji, pustinjskoj i tajnovitoj zemlji, u VII stoljeću po Isau, a.s. Tada Ara-bijom vladahu bezobzirni bogataši,

robovlasnici, oholi i nadmeni silnici. Živjeli su u raskoši i obilju, a veći-na naroda tavorila je u neimaštini.

Nemoral, orgije i ludačko pijančenje, bijaše osnov nji-hovog življenja. Služili su ih robovi i ropkinje, svedeni na položaj poslušnih živo-tinja. Novac je gospodario dušama i tijelima. Zlato je postalo predmet obožava-nja i jedina vrijednost. Laži, prevare, krađa, ogovaranja, potvaranja, razvrat – ca-revali su u tom bolesnom društvu. Bijeda, glad i za-raze uništavali su siromašni svijet. Zakopavana su tek rođena živa ženska djeca. Sve čovječno, sve plemenito što krasi čovjeka kao biće osobitog položaja na Ze-mlji, bijaše gotovo potpuno prekriveno velom zaborava. Stanovnici Arabije pali su na najniže stepenice ljud-skog dostojanstva. Kameni kumiri vladali su dušama idolopoklonika. Tmasti tmurni oblaci nadvili su se nad horizontima ljudskih dobrih nastojanja, vrlina i plemenitih pobuda. I u ta-kvom crnom i teškom dobu rodio se u Mekki Muham-

med, sin Abdullahov, od roda Haši-mova iz plemena Kurejš. U moru zla i poroka, kao rijetka luča svjetla, ra-stao je i razvijao se. Nasuprot silnoj premoći snaga mraka, živješe Mu-hammed, plemenit, skroman, dobar, hrabar, krepostan i blag. Prozvaše ga Emin, to jest Vjerni, Pouzdani, Po-šteni, zbog odlika njegovog karakte-ra. Oženi se, isto tako, dobrom i ple-menitom ženom, časnom i poštenom Hatidžom. Kad se Muhammed, a.s.,

Velika vijestAllah, dž.š., hoće da se

ljudi uzdignu do maksimalno

mogućeg savršenstva,

svojom borbom, svojim radom, svojom strpljivošću,

svojom sposobnošću u otklanjanju zla iz svog tijela, iz svoje duše, iz svog života.


61

približio četrdesetim godinama ži-vota, poče se osamljivati u pećini na brdu Hira, u blizini Mekke. Muham-meda, a.s., mučilo je zlo koje je vlada-lo Mekkom i čitavom Arabijom. Bo-ljele su ga opačine i zloća koji vladahu svud. On je na brdu Hira, u tišini pe-ćine, u punoj osami nalazio svoj mir. Satima je gledao daleke horizonte, plavetnilo neba danju i sjaj zvijezda u noćnim tminama. Ponirao je u dušu prirode kroz travu i cvijet, kroz hod mrava, kroz pauka i njegovu mrežu, kroz pticu u letu. Muhammed, a.s., postepeno je počeo da se bliži istini, koju još nije mogao shvatiti. Njego-va duša, plemenita i velika, spremala se da primi Veliku Spoznaju, Sigur-no Znanje, Otkrov zastora sa Velike Tajne. To bijaše volja Allahova, dž.š. I jedne noći, pred Muhammedom, a.s., zamišljenim i utonulim u duboke misli, odjednom bljesnu Svjetlo, zasja pećina... Muhammed, a.s., uzdrhta, podiže ruku, da zakloni oči. Svjetlost se pretvaraše u lik. Muhammed, a.s., začu jasno riječi: “O Muhammede, sine Abdullahov! Ja, melek Džibril donosim ti od Allaha, Gospodara svjetova, Radosnu Vijest. Odabran si za Allahovog poslanika.” Potom ga pozva da uči, a kad Muhammed, a.s., odgovori da ne zna učiti, Džibril po-ziv ponovi, a Muhammed odgovaraše da ne zna. To se ponovi tri puta. Za-tim Džibril poče govoriti:U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

Stvara čovjeka od zakvačka!Uči, plemenit je Gospodar tvoj,

Koji poučava peru,Koji poučava čovjeka onom što ne zna.

(Kur’an, 96: 1-5) Svjetlo Džibrilovo poče pola-

hko da gasne, a lik tiho nestajaše. Muhammed, a.s., sav u drhtanju, u

čudnoj groznici, iz pećine požuri kući da sa Hatidžom, vjernom ženom, podijeli uzbudljivu Veliku Vijest. Hatidža se u prvi mah uplaši vidjevši uzbuđenog i zadihanog supruga. Ali, kad joj Muhammed, a.s., ispriča što je vidio i čuo, Hatidža se obradova, ra-dosna zbog velike milosti koja obasja plemenitog i dobrog Muhammeda, a.s. Ni trena ne posumnja u istini-tost Velike Vijesti. Znala je Hatidža dobro kako divno i veliko srce ima Muhammed, a.s., i kakve ga sjajne vr-line krase. Muhammed, a.s., imao je zaista sva svojstva da bude nagrađen poslanstvom. I zato Hatidža obradova Muhammeda, a.s., svojim iskrenim vjerovanjem: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ja sam potpuno si-gurna da si ti, uistinu, dobio Objavu i da si postao Božiji poslanik.” I tako Muhammed, a.s., u Hatidži dobi pr-vog odanog pristašu, prvu musliman-ku novog doba. Događaj u pećini Hira potpuno obuze Muhammeda, a.s. Sav je bio u plamenu uznositom. “Uči, u ime Allaha... Uči u ime Allaha...”, zvonilo je u Muhammedovim, a.s., ušima. Allahova Riječ obuzela je ci-jelo njegovo biće. Muhammed, a.s., predavao je svoj život velikoj misiji. Veliku Vijest, Radosnu Vijest, primio je u svoje vjerničko srce s plemenitim ciljem da je objavi ljudskom rodu. Allahova riječ i poruka poče se pre-nositi iz srca Muhammedova, a.s., u srca dobrih ljudi: čestitog Alije, do-brog Ebu Bekra, plemenitog Bilala... Vjera u Allaha kao divno svjetlo poče otklanjati tminu idolopoklonstva. Islam se poče širiti, ali tajno, skrive-no, gotovo šapatom. Narednih dana i noći, narednih sedmica i mjeseci pre-nesena je Velika Poruka po izbama, po trgovima, po pustinjama i oazama. “O Zejde, sine Harisov, o Osmane, o Zubejre, o Hamza, čuli su se povici...

Došla je Velika Vijest, radost za svakog čovjeka. Muhammed, sin Abdullahov (neka je Allahova milost na njemu), obdaren je Allahovim poslanstvom, sa svetom misijom da islam objavi ljudskom rodu.” A šapat, tihe rije-či su išle, pitale: “A što propovijeda Muhammed, sin Abdullahov, kakvu poruku nam on donosi od Tvorca sve-ga živog i neživog?” Iz srca u srce, kao bistri potok proticahu Velike Riječi. Muhammed, a.s., propovijeda čistu vjeru u Jednog Boga. Poručuje da nema drugog božanstva osim Allaha, dž.š., poručuje ljudima da budu bra-ća, da budu dobri prema roditeljima, bližnjima, da budu kreposni, čestiti, plemeniti, skromni, hrabri i ponosni. Muhammed, a.s., poručuje ljudima da višak imetka dijele siromašnim, poziva na pravedan postupak, prepo-ručuje oslobađanje robova, poziva da se cijeni čovjek i ljudsko dostojanstvo, da se poruše kumiri, da Kaba postane čista, da se uspostave Allahovi zakoni među ljudima. Muhammed poziva na preporod ljudskog roda, na veliki po-hod ka Miru, Ljubavi i Spasu na oba svijeta. On otkriva tajne života, objaš-njava sve što je bilo neznano, pokazu-je što je smisao življenja. Muhammed resulullah poručuje da je Allah povje-rio čovjeku veliku misiju na zemlji: da čovjek postane čovjek, da čovjek dosegne najveće duhovne visine, da čovjek postigne najveću moguću sre-ću. I zato Muhammed resulullah po-ziva na put ka svjetlu i savršenstvu duše, da čovjek jednog dana, kada smrtni čas dođe, smireno može stati pred Stvoritelja i reći mu: “Bože moj dragi, sve što jesam jedino Tebi za-hvaljuljem. Bože Veliki, Tebi i samo Tebi se sav potpuno predajem. Dajem Ti svoju dušu, svoje misli, svoje srce. Nastojim da sav moj život, sva moja snaga, sve moje riječi i djela, budu na Tvome putu. Podari mi Svoju Milost na Danu konačnog suda.” A Allah, potpuno predanim, pred smrtni čas govori:

“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna,

a i On s tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje,

i uđi u Džennet Moj!”(Kur’an, 89: 27-30)

I tako se čovjeku rasvijetli zora Allahove Nauke, Sigurne Spoznaje. Istina Allahovih riječi dopre do ljud-skih srca. Allahovo svjetlo osvijetli ljudske duše. Kroz Kur’an, Allah go-vori, poziva ljude na Spas. Da li lju-di čuju glas Sigurne Istine? Islamska Nauka pita, meleki pitaju, pa i sva priroda pita: Hoćeš li, čovječe, pružiti


svoje ruke ka Miru, Sreći i Spasu? Hoćeš li pokušati da budeš potpuni, pravi čovjek? Hoćeš li ispuniti svoj život smislom i svrhom, koje prelaze granice smrti i sežu u vječnost? Hoćeš li da dosežeš najveće stepene duhov-nog savršenstva? O čovječe, ti kojeg je Allah, dž.š., stvorio u najljepšem obliku, kojem je podvrgao sve što je na nebesima i Zemlji, kojem je udah-nuo od Svog Duha, kojem je poklonio veliko povjerenje, odgovori: Hoćeš li se pozivu Božijem odazvati? O čovje-če, Allahovo Svjetlo ti otkriva smisao postojanja, upućuje te na Sigurno Saznanje, rasvjetljava Veliku Tajnu, uči te da budeš vječno sretan! A da bi bio vječno sretan, da bi postigao apso-lutni mir, moraš se truditi da usavršiš svoju dušu, da je uzdigneš na najveće duhovne stepene.

Kako dostići te vrijednosti, uči nas Islam: “Tako mi duše i Onoga koji ju je upot-

punio, pa je osposobio za njeno griješenje i njezinu

bogobojaznostonaj će naći spas koji dušu očisti, a

štetiće onaj koji dušu pokvari i zavede. “

(Kur’an, 91: 7-10) Resulullah Muhammed, a.s., rekao

je: “Poslat sam da usavršim plemenite ćudi.”

Preko trnja ka svjetlu duše

Ja znam da je nemoguće da svi ljudi budu veliki liječnici, vrsne zana-tlije, odlični inžinjeri. I svaki čovjek to zna. Ali, postoji istina, a ta je: svi ljudi, zaista svi, ukoliko žele, mogu postići najveći životni cilj – savršen-stvo duše. Svima je pružena prilika da uistinu postanu savršeni ljudi. Postepeno hrabro i uporno osvajati carstvo svoje duše, za velika pleme-nita načela, istinski je smisao živo-ta. Svijetla duša vodi spasu i sreći na obadva svijeta. Boriti se za njenu svje-tlost, od toga ljepšeg, svrsishodnijeg i plemenitijeg cilja nema. Život onog, tlost, od toga ljepšeg, svrsishodnijeg i plemenitijeg cilja nema. Život onog, tlost, od toga ljepšeg, svrsishodnijeg i

koji od najranijih dana svoga postoja-nja svjetlom istine osvaja prostranstva duše, prepun je istinske sreće, jer sa-vršenu dušu čeka Allahova nagrada. Ebu Hamid Muhammed el-Gazali rekao je: “Mladiću, nastoj da ti duša bude velika i plemenita. Ne daj da ti strast ostvari pobjedu, nego neka ona uvijek bude pobijeđena, a tijelo nastoj učiniti mrtvim. Tvoj dom je tvoj grob. Tamo te svakog časa oče-kuju. Čuvaj se da tamo ne bi došao tvoj grob. Tamo te svakog časa oče-kuju. Čuvaj se da tamo ne bi došao tvoj grob. Tamo te svakog časa oče-

bez opskrbe”. Ništa se veliko u životu nije postiglo na lahak način. Pobjeda

koja dolazi iza napornog rada, sto-struko je draža i slađa od one, koja bi, eventualno, došla bez napora. Mi vidimo svaki dan ljude kako se bore za novac. Naporno i predano rade od jutra do večeri, ne samo za osnovne potrebe svoga života, nego često i za luksuz. Odriču se toliko lijepog u ži-votu. Zašto? Za zlato, srebro, novac – vrijednosti kratkotrajne i prolazne, potpuno ovozemaljske. A kakav bi tek trebao da bude rad za vječne vrijed-nosti kao što je oplemenjena, čista, svijetla duša? Takav rad ne bi trebao da zna za umor, za zastoj, prekide i granice. Često, u novinama, čita-da zna za umor, za zastoj, prekide i granice. Često, u novinama, čita-da zna za umor, za zastoj, prekide i

mo o sportašima kako se pripremaju za razna takmičenja. To su naporni treninzi koji zahtijevaju maksimum volje. Mladići i djevojke ne žale snage i truda da postignu uspjeh i da ukrase svoje grudi brončanom, srebrenom, ili zlatnom medaljom. To su plemeniti i časni napori. Pitamo se: Zašto ne uložiti mnogostruko veće napore i biti spreman na najveće kušnje, za najveći podvig života – oplemenjenje vla-stite duše? Nagradu za taj podvig daje Veličanstveni Stvaralac, Dragi Allah, dž.š., a nagra-da je vječni mir i sreća. Nepobitna, čista i jasna istina je da Allah, dž.š., može ljudske duše učiniti onakvim kakvim On želi. Ali, Allahovom vo-ljom, čovjek je stvoren upravo ova-kvim. Allah, dž.š., ukazao je vjerni-cima pravi put, a za hod na tom putu On daje kao nagradu Svoju pomoć. U Kur’anu je rečeno: “One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode, uputiti; a Allah je zaista na strani onih koji do-bra djela čine!” (Kur’an, 29:69)

Allah traži od vjernika njegov trud, njegovo nastojanje za doseg najviših ciljeva. On traži od čovjeka ostvarenje Allahove moći i volje u čo-vjekovom srcu. Allah želi da životni put vjernika bude ispunjen ljubavlju prema Islamu i prema svemu što je dobro i plemenito. Trudom, napo-rom i nastojanjem na Allahovom putu, osigurava se ispravno vjero-vanje. Istina je poučna i nepobitna: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Kur’an, dok on sam sebe ne izmijeni.” (Kur’an, dok on sam sebe ne izmijeni.”13:11). Allah, dž.š., hoće da se ljudi uzdignu do maksimalno mogućeg savršenstva, svojom borbom, svojim radom, svojom strpljivošću, svojom sposobnošću u otklanjanju zla iz svog tijela, iz svoje duše, iz svog života.

Allah, dž.š., je na tom putu najavio kušnju, ispit vjere. “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: - Mi vjerujemo! i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih da bi Allah, sigurno, ukazao na one koji govore isti-nu i na one koji lažu” (Kur’an, 29:2-nu i na one koji lažu” (Kur’an, 29:2-nu i na one koji lažu”3). Allahov put, Allahov nauk, neće se ostvariti u čovjeku i oko čovjeka samo Objavom. Neće se ostvariti ni samim tim ako se pročita ili nauči taj nauk. Allah, dž.š., također neće htjeti Svojom Moći da promijeni unutarnje ljudsko biće ako sam čovjek ne teži ostvarenju Allahova nauka i njego-voj pobjedi. Toj težnji vjernik treba da se preda svim svojim bićem, svom

svojom snagom, voljom i znanjem. Čovjek osigurava svojom snagom, voljom i znanjem. Čovjek osigurava svojom snagom, voljom i

pobjedu Islama u sebi bor-bom protiv svojih negativ-nih strasti i zala koja su u suprotnosti sa Allahovom naukom. Doseg pobjede, u borbi za savršenstvom duše, ovisi o snazi čovje-kovih htijenja i nastojanja. Treba samo snažno htje-ti, jer Islam lahko nalazi put do ljudske duše. Islam dobro poznaje njene spo-sobnosti i narav. Prilazi joj

onako kako Allah, dž.š., određuje. A to je pravi put – Allahov put. Put ka savršenstvu duše je širok, osvijetljen, ali i posut trnjem i zakrčen prepreka-ma. Čovjeka na njemu čekaju teški ali i posut trnjem i zakrčen prepreka-ma. Čovjeka na njemu čekaju teški ali i posut trnjem i zakrčen prepreka-

unutarnji sukobi, sukobi dobra i zla. Tu treba mnogo snage i strpljenja. Ta borba za pobjedu dobra u duši, za snažnu stazu života, uz Allahovu pomoć, urodiće divnim plodovima: jačanjem duhovne snage, upornosti i nepokolebljivosti. Put ka savršenstvu duše kroz stalan plemeniti napor, otvara široke vidike vjere, kakve čo-vjek ni slutiti ne može. Ti horizonti vjere, prave spoznaje i sigurnog sazna-nja, dati iskrenim i upornim vjernici-ma, nikada neće biti ukazani onima koji u mrtvilu svoje volje sjede nepo-mično i ne iskazuju nastojanja za bor-bu u svojoj duši. Spoznaja jasne čiste vjere, ostavlja smisao života, ozaruje ljudsku dušu, do najviših svjetlosnih granica. Divno je i časno kroz život ići velikom cilju. Kao što stablo, puno behara, širi svoj miris, tako islamski način života širi miris svoje ljepote u ljudskim dušama. Islamski život je u znaku Allahove Ljubavi i Milosti. Stari Rimljani su govorili: “Preko tr-nja ka zvijezdama”, a mu’mini će reći: “Preko trnja ka svjetlu duše, ka nje-nom savršenstvu!”

62

Svijetla duša vodi spasu i

sreći na obadva svijeta. Boriti se za njenu svjetlost, od toga ljepšeg,

svrsishodnijeg i plemenitijeg

cilja nema.


64

No commentFazlić: Iscijepamo 10 metara drva za dnevnicu od 25 marakaFazlić: Iscijepamo 10 metara drva za dnevnicu od 25 marakaFazlić: Iscijepamo 10 metara drva za

Ibraga Pećanin i Rasim Fazlić iz Bihaća ne znaju za drugi posao osim za fizički, najteži.San, 23.juli 2010.

Prelazni rok: Vehabije prelaze u Ravnogorski četnički pokret!?Prelazni rok: Vehabije prelaze u Ravnogorski četnički pokret!?Prelazni rok: Vehabije prelaze u

Naslov na internet portalu www.24sata.info, 21.juli 2010.

Partizani umiru u bijedi

Tridesetak partizana iz Drugog svjetskog rata koji žive u Kneževu više su gladni nego siti i sve više umiru u teškoj bijedi.San, 22.juli 2010.

Partizani umiru u bijedi

Tridesetak partizana iz Drugog svjetskog rata koji žive u Kneževu više su gladni nego siti i sve više umiru u teškoj bijedi.San, 22.juli 2010.

Dodik: Borac neće igrati u Sarajevu jer je to inostranstvoDodik: Borac neće igrati u Sarajevu jer je to inostranstvoDodik: Borac neće igrati u Sarajevu jer je to

Da nismo izvršili rekonstrukciju Gradskog stadiona, to bi značilo da Borac mora igrati ili u Širokom Gradskog stadiona, to bi značilo da Borac mora igrati ili u Širokom Gradskog stadiona, to bi značilo

Brijegu ili u Sarajevu što bi bilo veli-ko poniženje i srpskog sporta i našeg kluba. Da smo morali da idemo u Sarajevo, tamo bi nas dočekala ino-strana publika, pa bi bilo svejedno da li igramo tamo ili negdje vani.San, 21.juli 2010.

Šuti, balijo, imam pravo šest sati te na granici držati bez ikakvog razlogaŠuti, balijo, imam pravo šest sati te na granici držati bez ikakvog razlogaŠuti, balijo, imam pravo šest sati te na

Crnogorski carinici se iživljavali nad Semirom Demirovićem, tride-setogodišnjim Trebinjcem. Carinik koji se nalazio desetak metara na-prijed, zaustavlja me, traži da parki-ram automobil ustranu i pokažem putne isprave. Nakon što se malo udaljio od auta, čujem kako raz-govara s nekim na telefon i govo-ri: Evo, došao je ovaj tvoj. U autu sjedim dvadesetak minuta, nakon čega izlazim i pitam: “Što se ovdje sjedim dvadesetak minuta, nakon čega izlazim i pitam: “Što se ovdje sjedim dvadesetak minuta, nakon

događa?” Odgovor koji sam dobio sledio mi je krv u žilama, jer cari-nik je povikao: “Šuti, balijo, imam sledio mi je krv u žilama, jer cari-nik je povikao: “Šuti, balijo, imam sledio mi je krv u žilama, jer cari-

pravo šest sati te na granici držati bez ikakvog razloga”.Dnevni avaz, 27.juli 2010.

Srebrenica:Psi raznose kosti iz partizanske spomen-kosturnice

Srajevo-x.com, 25.juli 2010.Sluga, seljak i gatara iz dlana na spisku zanimanja u BiHSluga, seljak i gatara iz dlana na spisku zanimanja u BiHSluga, seljak i gatara iz dlana na spisku

U našoj zemlji u pripremi je nova klasifikacija zanimanja koja bi slje-deće godine trebala zamijeniti onu iz 1988. koja je još na snazi.Dnevni avaz, 23.juli 2010.

Moguć je rat u BiH

Rajko Vasić, portparol Saveza neza-visnih socijaldemokrata: Moguć je rat i u BiH. Izgledniji nego na ne-kim drugim okolnim bujadištima. Lijek protiv toga je da se podijeli sve što se može podijeliti.Depo.ba, 23.juli 2010.

U UKC-u Tuzla se godišnje porodi 100 maloljetnica!U UKC-u Tuzla se godišnje porodi 100 maloljetnica!U UKC-u Tuzla se godišnje porodi 100

Rtvtk, 23.juli 2010.

U Beču rođen “super Srbin”

XXL beba Marko Nikolić rodio se u Beču 30. lipnja dugačak nevero-vatnih 60 centimetara, zbog čega je postao medijska zvijezda Austrije!Dnevnik.ba, 21.juli 2010.

Poziv Srbima: “Hrvatska - Letujte tamo gde su vam roditelji ratovali”Poziv Srbima: “Hrvatska - Letujte tamo gde su vam roditelji ratovali”Poziv Srbima: “Hrvatska - Letujte tamo

Vijesti.ba, 21.juli 2010.


65

NaukaPlombama i zubarskoj bušilici odzvonilo? Fizičkim vježbanjem se,

pored tijela, jača i mozak

Od položaja pupka zavisi uspjeh takmičara?

Brojni blagotvorni efekti lubenice po organizam

Otkriven centar za kontrolu straha

Francuski naučnici napravili su gel koji podstiče ćelije oboljelog zuba

da se počnu umnožavati. Laboratorij-ski testovi pokazuju da oštećenja od karijesa relativno brzo zamjenjuje zdra-vo zubno tkivo, što plombe i zubarske bušilice može učiniti dijelom prošlosti. Gel podstiče ćelije zuba da se počnu umnožavati. Zatim se formira novo, zdravo zubno tkivo koje postepeno za-mjenjuje dio zuba koji je oštećen kari-jesom. Francuski istraživači navode da su laboratorijski testovi potvrdili da su neophodne samo četiri sedmice za pot-punu ponovnu ‘’izgradnju” oštećenog dijela zuba. Žustra fizička aktivnost podiže

nivo proteina nazvanog “nog-gin”, koji poboljšava funkcije moz-ga, ustanovili su britanski naučnici. Zanimljivo je da u engleskom slengu riječ “noggin” znači “glavurda”. Istra-živači su ustanovili da žustro vježba-nje podstiče proizvodnju tog proteina koji pomaže dijeljenje matičnih ćelija mozga i stvaranje “baby neurona”. Rezultati ovog istraživanja potvrdili su teoriju da fizička aktivnost može zaštititi od oboljenja nerava koje su u vezi sa starenjem, kao što je Alzhei-merova bolest. Vježbanje ne proizvodi nikakve negativne efekte u tom po-gledu, odnosno, noggin stvoren to-kom pojačane fizičke aktivnosti ima isključivo pozitivno dejstvo na mož-dane funkcije.

Najnovija istraživanja pokazala su da od položaja pupka zavisi u

kojem će sportu takmičar imati više uspjeha. Američki istraživači izazva-li su polemike tvrdeći da su upravo zbog razlike u položaju pupka bijelci uspješniji u plivanju, a crnci u atleti-ci. U studiji se objašnjava da kompa-rativno, crnci i bijelci fiziološki imaju veću sposobnost za atletiku, odnosno plivanje, ne zbog svoje visine, već zbog položaja pupka. U fiziologi-ji trkača zapadnoafričkog porijekla težište tijela nalazi na višoj poziciji nego kod onog evropskog porijekla, što predstavlja veliku prednost u ta-kmičenjima. Kada je riječ o plivanju, duži torzo bijelaca i niže smješten pu-pak omogućava sportistima da lakše plivaju kroz vodu.

Nijedno drugo voće ne asocira na ljeto kao lubenica. Utoli žeđ za

tren oka, osvježi i, prema riječima nutricionista i ljekara, ima brojne blagotvorne efekte po organizam. Krvni sudovi, bubrezi, vid, koža, ak-tivirat će se, a prvi efekti vidjet će se već poslije nekoliko dana intenzivni-jeg zaslađivanja lubenicom. Prepuna vitamina i nekih od najvažnijih an-tioksidantnih materija, lubenica je odličan izvor vitamina C i A, a sa-drži i znatne količine betakarotena. Crveno meso lubenice prosto “vrvi” od moćnog antioksidansa likopena. Na listi namirnica prema sadržaju vi-tamina B6 lubenica je pozicionirana veoma visoko, a odličan je izvor i vi-tamina B1, magnezija i kalija.

Proučavajući reakciju mozga na uzrok fobije ispitanika, tim izrael-

skih stručnjaka utvrdio je koji centar u mozgu kontrolira osjećanja straha. To otkriće moglo bi omogućiti razvoj lijekova protiv fobija, ali naučnici strahuju od eventualne zloupotre-be. Istraživači su proučavali reakciju mozga na ofidiofobiju, odnosno strah od zmija. Ustanovili su da je dio moz-ga, odnosno cingularni korteks koji kontrolira emocije, postajao svjetliji na skeneru kada su volonteri koji pate od ofidiofobije bili dovoljno hrabri da zmiju približe sebi.

Pripremio: Saladin Kovačević


Kantarion

Kopriva / Metvica

Neven

Lavanda

Propolis

e oiv lilO 0%01

Da li volite sebe?

Natural Handmade Soap

e oiv lilO 0%01

Natural Handmade Soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

Documents

Saff [broj 272, 30.7.2010]