Saff [broj 318, 1.6.2012]

3

18

24

40

50

59

14

10

8

SAFF broj 318

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Konstruktivnim dijalogom do uspjeha i pozitivnih rezultata

Polumjesec

Boris Dežulović

Kolika ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogan jezik mora biti da radi stotinjak KM nekoga proglasiš budalom?

Društvo i humanizam

Apel Udruženja “Svjetlo” iz Sarajeva

Bošnjačkim povratnicima u istočnoj Bosni prijeko potrebne osnovne životne namirnice

Kolumna

Borba za opstanak

Može li opstati probušen narod

Društvo

Bosanski jezik u srbsko-hrvatskoj izvedbi

Tko je zbunjen, a ko koga pravi ludim

Islamske teme

Reagiranja

Još jedno lice ekstremizma - o šerijatskoj (ne)opravdanosti nikaba

Svijet medija

Evropska islamofobija

Novi križari

Islambosna

Islamske teme

Različite maske lijenosti (1.dio)

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Intervju koji je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić dao za tursku državnu press agenciju

Anadolija (poput jugoslovenskog Tanjuga), a u povodu raspisivanja izbora za novog reisu-l-ulemu i ozvaničenja kraja njegovog mandata 19. novembra - jedan je od najvažnijih programskih dokumenata koji bi morao u mišljenju i djelovanju obavezivati, inspirisati i upućivati pisce i govornike u Bošnjaka. I nakon ovog intervjua još jednom je jasno zašto je reis Cerić progonjen od dejtonske medijske mašinerije, kojoj remeti planove, razotkriva modele indoktrinacije te nudi činjenice koje se nemaju čime opovrgnuti. Čovjek ne može a da se

j p g

ne zapita - na šta bi ličilo naše viđenje stvarnosti da nismo imali ovakvog reisa, koji nam je otvarao oči i nadahnjivao percepciju? Tragom njegovih uputa uočavali smo mnogeopasnosti koje bi pored nas prolazile kao bezazlene, a možda i ispravne. Mnogi su već upali u zamke autodestrukcije. I, ne možemo a da se sa zebnjom ne zapitamo - a šta ako dobijemo reisa koji neće biti ovako hrabar, pametan, rječit, pa da ga ideologija laži i represije ne može ni obandžijati, ni preplašiti? Barem smo u poziciji da naspram djela i držanja reisa Cerića imamo kriterije za dobrog reisa, koji ne mora biti kao dr. Cerić, ali neka se barem trudi da bude poput njega, a uz Allahovu pomoć, i bolji od njega. A ta veličina reisa Cerića očigledna je i iz ovog, po mnogo čemu, njegovog najboljeg i najznačajnijeg intervjua, u kome alarmantno poručuje: “Nije isključeno da neko, negdje, mimo našeg znanja, priprema da nas ponovo istrijebi sa Balkana, odnosno, iz Bosne.” Ovo je ta programska misao koja mora živjeti u bošnjačkoj svakodnevnici, i kao oprez, i kao mogućnost, jer je upravo mimo našeg znanja pripreman genocid 1992. godine, dok smo mi mahali jugoslovenskim zastavama, vjerovali u JNA, komšiluk, bratstvo-jedinstvo. Pa i danas samo kroz ove krajeve sa bošnjačkom većinom (kao i Visokom, npr.) prolaze “Titove štafete mladosti”, polažu se vijenci

na Titov kip u Sarajevu, a sve tokao dokaz mentalne, moralne ipatriotske zaostalosti. Kakav je to,navodni, antifašizam koji se sakriva iza komunističkog bezumlja, a bježiod činjenica da su Bošnjaci bili, i da jesu, najveće žrtve aktuelnog fašizma?To je taj ateistički server zla, o komegovori reis Cerić kad kaže: “Živimo

j j

u nepredvidivom svijetu, gdje istina nije ono što je, zaista, istina, već onošto kažu moćnici”. A ko su moćnici unašoj zemlji? Nisu to ni reis Cerić nisamorazvlašteni bošnjački političari?Moćnici su beogradski i zagrebački

daljinski upravljači, koji komanduju Sarajevom. Baš kao što se onomad događalo na Kosovu, a kako se danas događa u Siriji, da jedna podivljala i bezobzirna manjina terorizira mirnu i civilizacijski opredijeljenu većinu. Kao što se predstavlja da su u Svijetu opasnost muslimani čije su zemlje okupirane sa Zapada, tako se predstavlja i da su

opasnost većinski Bošnjaci u Sarajevu,a čiji je grad okupiran od Srba i Hrvata,koji preko svojih figura sa bošnjačkimimenima teroriziraju Sarajevo,Zenicu, Tuzlu, Bihać, Mostar... A nama se predstavlja da Bošnjaci neštoremete, nekoga ugnjetavaju, nešto sekoprcaju. To je ta fabricirana istina po mjeri moćnika, o kojima govorireis Cerić! “Federalna tv preuzima ulogu sudstva, pa navečer umjestoinformacija imate presude” - kažereis Cerić, čime FTV stavlja uz bok Miloševićevog medijskog projekta skraja 80-tih, kada su mediji postalisudnice a sudnice tek mediji kojioglašavaju ideološke presude. Moćna turska agencija Anadolija ove odvažnestavove reisa Cerića neće prenijetisamo do velike turske nacije, već ido svih relevantnih međunarodnihfaktora, koji će saznati da duhovnilider Bošnjaka upozorava na prijetnjunovim genocidom, na ambijent ukome se bošnjačka žrtva medijskimterorom tjera da se “počne gaditisama sebi”, da pognute glave hoda kroz Srebrenicu, Sarajevo i ono što jepreostalo. Svi koji se ogluše na ovajapel reisa Cerića postali su saučesniciu genocidu nad Bošnjacima, onomjučer i ovom sutra.

Impressum

UvodnikUvodnik

Sirija u Bosni

1. juni - 11. redžeb

6

Hutba

Piše: Ismet Purdić

Hvala Allahu Uzvišenomkoji se putem obja-ve Kur’ana, preko po-

j p jp

sljednjeg poslanika Muhammeda,p pp p

alejehi-selam, obratio čovječan-j j g pj j g p

stvu, inperativno pozivajući sva-j j

kog pojedinca riječima:p pp

Ikre bismi jj

Rabbikke!g p jg p j

-! Uči (čitaj, istražuj) s jj

imenom Gospodara svoga!jj

, i salavat j

!!i selam iskreno izgovaramo i ša-

p g

ljemo našem Vjerovjesniku koji jegg

rekao: “Mudrost - znanje je izgu-j j j j j

bljena stvar muslimana, ma gdjej j gj j g

ga pronašao najpreči je da ga uzmej g j

(prihvati).”g pg p

Braćo u vjeri, danas smo pre-plavljeni informacijama, one nas

j p

guše, nekada zastrašuju i čestop j jj j

“terorišu” - mada toga nismog jg

ni svjesni. Izobilje, bogatstvogg

i dostupnost informacijama je blagodat, iskušenje, a nekada i

p j jp j

kazna. 17. maj je međunarodni g jg j

dan telekomunikacija i informa-j jj j

cijskog društva, a 21. maj je dan jj

kulturne raznolikosti za dijalog i j g j jj g j j

mir - što nas podsjeća na važnost j gj

informacije, znanosti i kulture. p jp j

Svi utvrđeni međunarodni datu-jj

mi za dane ovoga ili onoga u po-zadini imaju istu poruku: ista-

g g pg

ći značaj i vrijednost nečega ili j pj p

ukazati na ugroženost datih vri-j j gj j g

jednosti i vrlina. Kao muslimani gg

možemo biti ponosni da Kur’an j

ističe važnost znanja, temelji vje-pp

rovanje pojedinca i snagu imana j j j

na znanju i u prvim aje-tima objave obavezu-

j p jj p

je svakom muslimanu jj

da uči i istražuje. To je j

naš ponos, gledano na j jj

islam, ali i naša slabost p gp g

gledano na praksu i dje-lovanje muslimana. g pg p

Allaha se, istinskim strahom, boje učeni

,

Za muslimana je sva-ki dan dan znanja i in-

j

formacije, dan dijaloga jj

i afirmisanja kulture, j j gj j

dan dobročinstva i slu-jj

ženja zajednici, čovje-čanstvu i planeti. Tako

j j jj j j

treba da bude, to je pp

vjerska dužnost. Ako u j

tome posustajemo, onda j

moramo da se zapitamo p j

i odgovorimo na mnoga p

pitanja i riješimo brojne g g

dileme: da li smo zajed-p j j jp j j j

nica koja stiče znanje, j

njeguje nauku i promo-j j

više korisnu znanost i j g j pg j

tačne informacije, jer danas, nažalost, nauka

j jj j

i naučni rad, naučnici i istraživači su okrenuti samo jednom segmentu nauke - onom materijalnom, te se često

j gg

nauka i njena snaga koristi u ne-jj

humane i za civilizaciju i život j gj g

štetne svrhe? Drugo pitanje: da li mi kao

muslimani postupamo po onome g p j

što smo naučili, jer kako Kur’an p p pp p p

kaže: Doista se Allaha boje od ro-jj

bova Njegovih, samo učeni. - akosmo učeni, bogobojaznost mora

j gj g

biti primjetna u našoj praksi, akog jg j

izostaje dobra praksa i trag, onda p j j pj j p

nam fali istinsko znanje, a kaoj p gp g

posljedica falit će nam i bogobo-jj

jaznost - iz konteksta citiranog p j g

ajeta.Treće pitanje koje nam se

nameće: da li imamo čvrste ip j jp j j

odlučne institucije znanja udržavi, zajednici, u životnom i

j jj

radnom okruženju, jer pojedincijj

danas ne mogu puno bez insti-j j p jj j

tucije, one nas nadžive i stamenitog pp

pronose misiju znanja i dobra krozj

stoljeća i generacije?p j jj

Odgovore potražitej

kod sebe, u svomg pg

okruženju, pitajte učene,odgovorne, one koji nas

j p jj p j

predstavljaju, vode, kojig jj

nam se javno obraćaju ip j j j

slove za prvake, ugled-j jj j

nike i vršioce društvenihp gp g

funkcija.Na drugoj strani, u

jj

praksi, koliko smo neod-g jg j

govorni, neorganizovaniili nedovoljno okrenutig gg g

ka izvršenju inperativa j

“učenja u ime Boga”,j pj p

ukazuje samo jedanj gj g

podatak da na jednojj jj j

državnoj javnoj obra-p j jp j

zovnoj visokoškolskojj j jj

ustanovi, gdje sam bioj j

indirektni sudionik,g jg j

ima samo jedan laptop,projektor i grafoskop za

j p pj

potrebe fakulteta i stude-p j g pg p

nata, koji se za korištenjep

trebaju rezervisati dvijej jj

sedmice unaprijed.jj

Da li je to odraz zajed-p jp j

nice znanja i informaci-j j

ja, napretka i naučnog jj

prosperiteta, ako uzme-j p g

mo u obzir da u državip p

ima preko deset minis-tarstava i ministara nauke i obra-

p

zovanja, koji imaju urede, savjet-nike, luksuzne limuzine, planove i

j j j jj j j

programe, reformske projekte itd?pp

Problem je vidan i velik.p g pp g p

No, vratimo se sebi, šta mi os-jj

obno možemo uraditi po ovompitanju; kao muslimani, kao po-

pp

jedinci, kao zajednica vjernika,p j pj p

Kriza znanja i postupanja po znanju


Ulemi koja mora biti učena,

bogobojazna, mudra i

materijalno neopterećena,

na teret se stavljaju tri

stvari; da kazuju i prenose

korisno znanje, da ne škrtare

u tome, da upućuju i

savjetuju, zatim da postupaju po

znanju.

Za muslimana je svaki dan dan znanja i informacije, dan dijaloga i afirmisanja kulture, dan dobročinstva i služenja zajednici, čovječanstvu i planeti. Tako treba da bude, to je vjerska dužnost. Ako u tome posustajemo, onda moramo da se zapitamo i odgovorimo na mnoga pitanja i riješimo brojne dileme: da li smo zajednica koja stiče znanje, njeguje nauku i promoviše korisnu znanost i tačne informacije, jer danas, nažalost, nauka i naučni rad, naučnici i istraživači su okrenuti samo jednom segmentu nauke – onom materijalnom, te se često nauka i njena snaga koristi u nehumane i za civilizaciju i život štetne svrhe?

7

kao lica koja rade i služe sebi, za-jednici i domovini, angažovani

jj

na javnim poslovima, funkcijama j gg

ili kao lica koja rade u privatnom j p jj p

sektoru?

Obaveza slijeđenja uleme

Vjera nas duži da spram svo-jih mogućnosti, znanja, umijeća,

j p

vještina, u granicama nadležnosti j g j jg j

i odgovornosti, u svom djelok-j gg

rugu, izvršimo svoju obavezu g j

sticanja, afirmisanja i širenja g jj

znanja, primjenjujući naučeno i j j j

čuvajući njegova ostvarenja. Da j p j j jj p j j j

radimo, gradimo, poštujemo rad, j j g jj j g j

uvezujemo se u dobročinstvu, g p jj

štitimo interese dobra i zajednice, jj

uvažavamo se i poštujemo tuđi jj

rad, da se nadopunjujemo, a ne da p jp j

uvijek, i stalno, krećemo sa nule, p j jp j j

s početka, i da svi radimo jedan te j

isti posao.

Ulema - znanstvenicii institucije su dužni izra-diti programe i planove

j

opće edukacije, razvoja p g pp g

i napredovanja. Naprav-p j jj

iti studije naučno-p j pj p

društvenih potreba za jj

stručnim kadrom, da pp

ne učimo i izučavamosvi jednu te istu stvar,ili da naše ustanove

jj

ne proizvode kadar pomjeri naučnonastavnog

p p

osoblja tih ustanova,j g

već po mjeri potreba jj

zajednice i na osnovup j p

razvojnih planova i pro-j

grama.S druge strane, vjernicima se

stavlja u obavezu da slušaju i sli-g jg j

jede ulemu, a ulemi, koja mora j jj

biti učena, bogobojazna, mudra j jj j

i materijalno neopterećena, na g jg j

teret se stav ljaju tri stvari; da ka-j pp

zuju i prenose korisno znanje, da ne škrtare u

j p

tome, da upućuju i sav-j

jetuju, zatim da postu-p j

paju po znanju, po on-ome što govore i dugima p j p j pp j p

prenose, i treći emanet: g g

da mjere i sagledavaju pp

rezultate i, uz tevekkul j g jj g j

i dovu Allahu, planiraju za budućnost.

Na takav način ćeulema i oni koji ih sli-jede biti iz reda onih

jj

koji uče u ime Boga jj

i koji se Boga istin-j gj

ski boje. Postupimo li j gj g

drugačije, zapadat ćemo j pj p

u nove krize, slijedit će poraz za g j pj p

porazom, a u konačnici; grijeg j pj

za grijehom donosi samo kaznu. p g j g

Allahu Mlostivi, oprosti nam, g jg j

podari nam korisno znanje i p

snagu da po znanju postupap

mo.


Drugo pitanje: da li mi kao muslimani postupamo

po onome što smo naučili,

jer kako Kur’an kaže: “Doista se Allaha boje

od robova Njegovih, samo učeni.” – ako smo učeni,

bogobojaznost mora biti

primjetna u našoj praksi.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaEl-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Hatib: Dr. Sa’ud ŠurejmPreveo i sažeo: Amir Durmić

Baš kako ljudi umračnim noćima tragaju za nekom

svjetlošću koja će rastjera-ti tmine a u danima velikihvrućina traže hlad u kojemće se rashladiti i okrijepi-ti, isto tako, u vremenima velikih smutnji i nereda tesveopće anarhije i nemo-rala, pametan čovjek treba i mora tragati za svjetlomupute koja će mu osvijetlitistazu kojom korača i ukazatina univerzalni i jedini Praviput. U vremenu savremenetehnologije i nevjerovatnobrze razmjene informacija koje se šireputem savremenih mas medija, pame-tan i pronicljiv čovjek se prema svemutome treba postaviti na najobjektivnijii najmudriji način, ne pretjerujući ni ukom pogledu. U suštini, mi govorimoo, nazovimo je tako, revoluciji informa-cija čije posljedice, bile one pozitivne ilinegativne, osjećamo na vlastitoj koži. Usvoj toj buri informacija i vijesti koje nassvakodnevno zasipaju, vrlo često smo uprilici pratiti raznorazne dijaloge koji sevode među suprotstavljenim stranama, a koji se, na veliku žalost, vrlo često vodebez imalo zrelosti ili osnovnih pravila li-jepog ponašanja, te su oni vrlo daleko odriječi Uzvišenog: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! (En-Nahl,125.). Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam jekroz mnogobrojne primjere iz svoga ži-vota praktično pokazao kako se vodi lijepi konstruktivan dijalog. Jedne prilike, do-šao mu je Adijj b. Ebi Hatim koji je tada još uvijek bio kršćanin, te kada ga je čuoda uči kur’anski ajet: Oni, pored Allaha,

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Svaka hvala i zahvala pripada SSAllahu, Njega hvalimo, i od Njega SSpomoć i oprost tražimo, i Njemu SSse utječemo od zla naših duša i naših ružnih postupaka. Koga Allah uputi na Pravi put, niko ga u zabludu neće moći odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put neće moći izvesti. Svjedočim da je samo Allah Bog, Jedini, koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed, Allahov rob i Poslanik, neka je na njega, njegovu časnu porodicu i ashabe vječni mir i Božiji blagoslov. O ljudi, bojte se Allaha istinskombogobojaznošću, jer naš Uzvišeni Gospodar,od nas prima samo bogobojaznost i samo će bogobojaznima ukazati Svoju milost. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, je stvorio Adema (čovjeka) i nastanio ga u Džennetu, u kojem mu je ukazao sve počasti, i obasuo ga svim vrstama blagodati. Nije osjećao ni glad ni žeđ, ni hladnoću ni žegu. Sve džennetske ljepote i užici su mu bile na dohvat ruke, osim što mu je bilo zabranjeno da se približava jednom drvetu. Kada je šejtan vidio u kakvim blagodatima uživa Adem, počeo mu se umiljavati, dodvoravati, ali i zaklinjati da ukoliko proba plodove s tog drveta, neće biti protjeran iz Dženneta, nego, naprotiv, da će mu to donijeti vječni život. Iz samo Allahu znane mudrosti, Adem se ogriješio o Njegovu zabranu, otišao je do zabranjenog drveta i kušao njegove plodove, nakon čega su on i njegova druga istjerani iz Dženneta i spušteni na zemlju, gdje su, uskoro, džennetski rahatluk i užitke zamijenili dunjalučkim brigama i tegobama. U prilog tome govori sljedeći ajet: Mi čoveka stvaramo da se trudi (bori,savladava prepreke). (El-Beled, 4.). Hasanel-Basri, u pojašnjenju ovog ajeta, kaže: “Tj. da se hrabro nosi sa svim dunjalučkim teškoćama i uspješno savlada sve prepreke koje mu stoje na putu ka Džennetu.’’ Ovaj svijet nikoga ne mazi, i nema milosti prema bilo kome, on zapravo i jeste kuća iskušenja, njegovi užici su pomućeni, i rijetko se zadržava na jednom stanju, baš kao što Uzvišeni veli: Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i

bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju - nema boga osim Njega. (Et-Tevbe, 31.), rekao mu je: “Mi njih (monahe) nismo obožavali’’. Poslanik, s.a.v.s., ga upita: “A zar vam oni nisu dozvoljavali ono što vam je Allah zabranio i zar vam nisu zabranjivali ono što vam je Allah dozvolio?. “Da’’ odgovori Adijj. “Pa na taj na-čin ste ih obožavali’’, reče mu Poslanik s.a.v.s. (Ahmed). Di-jalog vođen na najljepši i naj-iskreniji način, uz Allahovu pomoć, dovodi do konkret-nih pozitivnih rezultata, dok

galama, ukoravanje i prijetnje većinom prouzrokuju potpuno suprotan efekat. Jednom prilikom, Muhammedu, s.a.v.s., došao je mladić tražeći od njega da mu dozvoli da počini blud, nakon čega su prisutni na njega sasuli mnoštvo pogrda i prijetnji, a Poslanik, s.a.v.s., ovom mla-diću reče: “Priđi ovamo’’, nakon čega ga upita da li bi želio da neko počini blud sa njegovom majkom, kćerkom ili sestrom, a mladić je svaki put odgovarao da ne bi. Tada mu Poslanik, s.a.v.s., reče: “Tako ni ostali ljudi ne žele niti vole da se blud čini sa njihovim majkama, sestrama ili kćerima.’’ Potom mu je proučio sljede-ću dovu: “Gospodaru moj, oprosti mu grijehe, očisti njegovo srce i (od bluda) sačuvaj njegov spolni organ.’’ (Ahmed). Ovakvim dijalogom Poslanik, s.a.v.s., je liječio bolesna srca, sprječavao druge da čine grijehe i ukazivao na Pravi put. Mi muslimani, koji se ponosimo time što smo njegovi sljedbenici, najpreči smo da ga i po ovom pitanju iskreno i dosljedno slijedimo. (Ostatak hutbe pogledati na www.alharamain.gov.sa)a

Konstruktivnim dijalogom do uspjeha i pozitivnih rezultataStrpljenje na nedaćama


Dijalog vođen na najljepši i najiskreniji

način, uz Allahovu

pomoć, dovodi do konkretnih

pozitivnih rezultata,

dok galama, ukoravanje i prijetnje većinom

prouzrokuju potpuno suprotan efekat.

9

El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)

Hatib: Ismail NevahidePreveo i sažeo: Esad Ma-hovac

Ovjernici, o čuvariSvetoga hrama,Allah Svoje ro-

bove doziva Njemu najdra-žim osobinama, pa kaže: O vjernici, budite strpljivi i iz-držljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste posti-gli ono što želite! (Ali Imran,!200.). Dakle, strpljivost je osobina koja je posebno važ-na za vjernika jer je dokazsnage njegove bogobojazno-sti i njegovog pouzdanja uAllaha. Ovo je osobina koju vjernik nikako ne smije zapostaviti u svom od-goju i svojoj vezi sa Allahom. Svakod-nevne lekcije stpljivosti koje doživlja-vamo možda su dokaz Allahove ljubaviprema nama i želje da nas odgoji. Zatomoramo ispravo naučiti šta to Allahželi od nas kada je u pitanju strpljivost.Želi da znamo da je to Allahov sunnet

j p j p j

koji se ne mijenja i koji će nas sigurnojednog dana zadesiti. Zatim trebamoznati da je to od Allaha i da smo dužnito prihvatiti sa zadovoljstvom i nadatise u Njegovu nagradu. Osim toga tre-

odabrao neke od vas kao šehide - a Allah ne voli nevjernike.(Prijevod značenja,Ali Imran, 140.).Najveća iskušenja,u ovozemaljskomživotu, su imaliposlanici a zatim oninajdosljedniji u vjeri,kao što se to navodiu jednom hadisu.Nuh je svoj narodpozivao 950 godina,i svo to vrijeme jetrpio njihove uvrede,uznemi r avan j a ,podlosti i spletke.O tome Ibn

Kesir navodi sljedeće: “Svjesno su ga uznemiravali, i jedni drugima oporučivali da mu se suprotstave i nikada ne prihvate ono u što ih on poziva, i tako su činili s generacije na generaciju, s pokoljenja na pokoljenje.’’ Nuh, alejhi selam, nije imao drugog izbora osim da se obrati svome Gospodaru za pomoć, a On je uslišio njegove molbe, i njegov narod kaznio općim potopom. Od potopa su spašeni Nuh i mala grupa ljudi koja je povjerovala u njega. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo, i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.(El-Enbija, 76., 77.). Ibrahim, alejhi selam, je od Allaha, dželle šanuhu, dobio naredbu, da, u znak odanosti i pokornosti Njemu, žtvuje svog sina Ismaila, i on je bio spreman, bespogovorno, izvršiti Njegovu naredbu, a njegov sin mu se u tome nije protivio, i kada je došao trenutak da to sprovedu u djelo, Allah, dželle šanuhu, je Ismailovu žrtvu iskupio velikim ovnom. Njegov narod ga je zbog poziva u vjerovanje u jednog Boga (tevhid), bacio u vatru, ali je ona, Božijim emrom, za njega bila hladna i spasonosna. (Ostatak hutbe pogledati na www.alharamain.gov.sa)aa

bamo znati da dobro kao i zlo može biti iskušenje.

Da je ovo jako draga osobina Allahu govori namAllahov opis Njegovih posla-nika za koje kaže: I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi. (El-Enbija, 85.). Poznat je divan primjer Ejjuba, alejhi selam, koji je bio jako strpljiv, pa mu jeAllah nadoknadio ono čimega je iskušao. Također i naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je jako strpljiv i njegov ummet, pogotovo u ovim teškim trenucima, tre-bao bi od njega naučiti ove

lekcije.Strpljivost je jedna od najboljih tr-

govina sa Allahom, jer Allah za strplji-vost daje nagradu bez obračuna, a Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nikome nije dat bolji i obilniji dar od strpljivosti.”

Međutim, nije svaka strpljivost po-hvalna. To je svako podnošenje poni-ženja i nepravde od svojih neprijatelja. Ovo stanje u kojem se nalazi islamski ummet nije ponos i slava, nego poni-ženje kojeg moramo odbaciti iz naših redova.

Strpljivost - put do uspjeha


Kada je šejtan vidio u kakvim blagodatima uživa Adem, počeo mu se umiljavati,

dodvoravati, ali i zaklinjati da ukoliko proba plodove s tog drveta, neće

biti protjeran iz Dženneta, nego, naprotiv, da će mu to donijeti vječni život. Strpljivost

je jedna od najboljih

trgovina sa Allahom,

jer Allah za strpljivost

daje nagradu bez obračuna,

a Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, kaže: “Nikome nije

dat bolji i obilniji dar od strpljivosti.”

Predsjedavajući Predsjedništva BiH,Bakir Izetbegović danas poslije-

podne u naselju Biljevina, u Mjesnoj zajednici Željezno Polje, zajedno sa p j j j j

direktorom Turske agencije za razvoj i međunarodnu saradnju “TIKA” za Istočnu Evropu i Balkan Alijem Maskanom na svečan način otvorio je projekt “Organska proizvodnja meda - Pčelarstvo 2012”.Turska “TIKA” je za ovaj pro-jekt u sklopu kojeg je za 110 po-rodica Željeznog Polja donirano j p j g j p

po 15 košnica sa pčelama, kao i kompletna oprema za pčelar-stvo, osigurala milion KM. U sklopu donacije za željeznopolj-ske pčelare “TIKA” je osigurala i transportno vozilo, a opremlje-na je i otkupna stanica. Kako su istaknuli direktor Maskan i predsjednik Udruženja pčela-ra Željeznog Polja, Mujo Šišić, p j j pj j p

projekt bi trebao biti realiziran u naredne dvije godine. Turska

agencija za razvoj i međunarodnu sa-radnju “TIKA” je organizacija koja nesebično pomaže građanima Bosnei Hercegovine. “TIKA” je do danas unašoj zemlji realizirala brojne projekteiz raznih oblasti. Jasno se osjeti da iza djelovanja Tike u Bosni i Hercegovinistoje motivi velikog i iskrenog prijatelj-stva prema Bosni i Hercegovini.

10

Polumjesec

Veliki interes za biografiju premijera Erdoana u BiH

Recep Tayyip Erdogan: „Rađanje lidera“

U Bosni i Hercegovini posljed-njih mjeseci vlada veliki in-

teres za knjigu “Recep Tayyip Erdogan: Rađanje lidera”, autora Huseyina Beslija i Omera Ozbaya, a koju je, uz saglasnost autora, na bosanski jezik preveo Avdija Sal-ković iz Novog Pazara. Riječ je o knjizi koja se smatra jednom od najboljih biografija turskog pre-mijera Recepa Tayyipa Erdogana, a koja je početkom 2011. godine izašla u Republici Turskoj. Knji-gu je za područje BiH u februaru ove godine izdala Izdavačka kuća “Dobra knjiga” iz Sarajeva, a u Novom Pazaru se pojavila u izda-nju NVO “Svetionik”. Recenziju potpisuje sarajevski književnik Hadžem Hajdarević. Vlasnik Iz-davačke kuće “Dobra knjiga” Ize-din Šikalo potvrdio je za agenci-ju Anadolija da u Sarajevu i BiH postoji ogroman interes za knjigu “Recep Tayyip Erdogan: Rađa-nje lidera”. “To je zasigurno bila najprodavanija knjiga na nedavno održanom Međunarodnom sajmu knjige i učila u Sarajevu. Knjiga je izazvala oduševljenje. Interes je ogroman. Pored toga što smo je dobro prodavali, dobili smo veliki broj pohvala i čestitki. Drago mi je da smo ušli u ovaj projekt, jer reakcije su, zaista, više nego pozi-tivne”, izjavio je Šikalo. Autori knjige “Recep Tayyip Er-dogan: Rađanje lidera” su dugo-godišnji saradnici premijera Er-dogana, Huseyin Besli i Omer Ozbay. U njoj se obrađuju put i političko uzdizanje premijera Re-publike Turske, jednog od naju-tjecajnijih svjetskih lidera.


Iskreni prijatelji Bosne i Hercegovine

Turska agencija za razvoj i međunarodnu saradnju “TIKA“

Više je razloga zbog kojih SDP želi VVizbaciti SDA iz vlasti, a ne samo VVprotivljenje budžetu BiH, tvrdi li-der SDA Sulejman Tihić. “Jedan od razloga je zato što to od SDP-a traže Dodik i Bosić, uporno. Drugi razlog je-ste budžet i fiskalni okvir.Treći razlog je što se uodnosima između SDA i SDP-a nakupilo određenihrazlika”, rekao je Tihić uintervjuu za jedan ovdašnjimedij. Posljednjih mjesecitraje intezivan sukob izme-đu SDP-a i SDA. SDP sva-kodnevno napada SDA.Iako se u javnosti navodebrojni razlozi SDP-oveofanzive na SDA jasno je

da se iza svega krije SDP-ov cilj da uni-šti SDA i na taj način zavlada nad boš-njačkom političkom scenom. Zlatka Lagumdžiju i njegov SDP ne zanimajuRepublika Srpska, Hercegovina kojomvlada HDZ, za Lagumdžiju i SDP naj-

veći politički prioritet je borba protiv SDA i pot-puno osvajanje bošnjačkepolitičke scene. U SDA todobro znaju, međutim oniništa ne preduzimaju, jed-nostavno se puštaju SDP-voj struji da ih odnese u ambis. Dok je SulejmanTihić na čelu SDA Zlatko Lagumdžija će se poigrava-ti sa Strankom demokrat-ske akcije.

Najvažniji politički cilj SDP-a je uništenje SDA i ovladavanje bošnjačkom političkom scenom

SDP vs. SDA

Prvi Kermes festival u BiH odr-žan je krajem prošlog mjeseca

na Ilidži. Festival Kermes organizira FondacijaTurk-Bošnjak kulturni centar iz Sarajeva. Festival Kermes organiziran je na Ilidži s namjerom da s prikupe sredstva za pomoć šehidskim i socijal-no ugroženim porodicama. Sav priku-pljeni novac od ulaznica na festivalu bit će podijeljen najugroženijoj djeci i učenicima osnovnih i srednjih škola. Cilj organizatora je da se, nakon Ilidže, festival Kermes desi i na Baščaršiji u Sarajevu, u Visokom, Zenici i drugim gradovima. Prvom Kermes festivalu u Sarajevu prisustvovao je značajan broj građana koji su imali priliku da proba-ju raznovrsna jela iz bogate anadolskekuhinje.Kultura održavanja Kermes festivala je KKprilično nepoznata u BiH. Kermes sko-ro zaboravljen među ljudima u BiH, iako je za vrijeme Osmanlija kultura Kermesa bila vrlo rasprostranjena. Za vrijeme vladavine Osmanlija na pro-storu Balkana, Kermes je bio poznat kao djelo “činjenja dobra” drugima, a na taj način se čini dobro i sebi i svo-jim najbližim. Svima je poznata insti-tucija vakufa koja podrazumijeva po-klanjanje imetka u dobrotvorne svrhe, imetka koji se ne prodaje, nego ostaje

u trajnom vlasništvu cijelom narodu.Kermes je nešto slično, s tim da se tune radi o nekretninama nego o razno-vrsnoj trgovačkoj robi, hrani, odjeći ilikućnim potrepštinama koje se smijuprodavati, a čijim novcem se pomažerad internata, ili se pomažu siromašneporodice. Na primjer, neko želi da uči-ni dobro djelo, a nije dovoljno imućanda uvakufi neki imetak, može da uče-stvuje u dobrovoljnom radu na kerme-su, može napraviti kolače ili neko jeloi pokloniti ih organizatorima kerme-sa koji to prodaju na ulici. Može čak ilično učestvovati i prodavati hranu ili robu i zaraditi dvostruki sevap. Kermesje dio osmanske tradicije, festival “či-njenja dobra’’ drugima, a time i sebii svojim najbližima. To je jedna vrsta okupljanja naroda na ulici, ili kako ga Turci često nazivaju “hair - čaršija’’. UTurskoj, kermes traje mnogo duže, i domjesec dana.

11

Aferim, AidaCannes

Bosanskohercegovačka redateljica Aida Begić, sa svojim filmom “Djeca”

osvojila je vrijedno priznanje na festiva-lu u Cannesu - Posebno priznanje žirija (Special Distinction of the Jury). Za portal radiosarajevo.ba Aida Begić kaže: “Upravo se nalazim na festivalskoj terasi i razgova-ram sa članovima žirija. Desetak puta mi je predsjednik žirija Tim Roth ponovio da je film u cjelini genijalan. Kazao mi je da je to jak film i da je žiri odmah nakon projekcije znao da ‘Djeca’ zaslužuju jed-nu od nagrada.” Ovo je treći film Aide Begić prikazan u Cannesu, a drugi koji je osvojio priznanje. 2008. godine za svoj dugometražni film “Snijeg”, Aida Begić je osvojila Grand Prix na Sedmici kritike u sklopu Festivala u Cannesu. Aida Begić-Zubčević je rođena u Sarajevu 1976. godine. Diplomirala je 2000. filmsku i pozorišnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Trenutno je na Akademiji zaposlena kao docentica na predmetu režija. Njen prvi film “Prvo smrtno iskustvo” prikazan je na međuna-rodnim filmskim festivalima u 20 raznih zemalja. Za ovaj film je na festivalima do-bila 5 nagrada iz različitih oblasti. Osim snimanja filmova Aida Begić piše odlične kolumne o odnosu muslima-na prema islamu. U jednoj od kolumni Aida Begić piše: “U posljednje vrijeme često me pitaju o marami. Zašto sam pokrivena, šta za mene znači marama i da li imam problem jer je nosim. Za one koji znaju barem osnove vjere jasno je da je marama za ženu farz i u to nema nika-kve sumnje. Međutim ono što ljude koji mi postavljaju pomenuta pitanja suštin-ski zanima je kako je došlo do toga da se jedna osoba poput mene uopće odluči na takav korak. Suština njihovog problema je u onom ‘osoba poput mene’ - što najče-šće znači obrazovana, umjetnica, samo-stalna, uspješna, a to su sve atributi koji se ne povezuju s nekim ko nosi maramu... E, sad se ja pitam, ko normalan danas ne bi stavio maramu na glavu i pokušao pronaći smisao i smiraj izvan zvjerinjaka zvanog ‘moderni svijet’.”

Na web portalu radiosarajevo.ba, u rubrici “DNO DNA”

ovih dana objavljena je vijest o američkoj atletičarki Lolo Džons koja je odlučila da sačuva svoje dje-vičanstvo do braka. “Da, ja sam devica. Najveći razlog za to što sam sama jestešto muškarci odustanukada ne želim da spavamsa njima, ali ja želim da ispoštujem Boga i svog budućeg muža”, napi-sala je sportistkinja na Tviteru. Urednici webportala radiosarajevo.ba se ismijavaju sa atletičar-kom Lolo Džons, ona jeza njih DNO DNA, ne-što što je nazadno i po-grešno. Za moralni nivomozgova sa web portala

radiosarajevo.ba čuvanje djevojačkečednosti je neprihvatljiv društveničin. Lolo Džons je velika atletičar-ka i ponosna žena, a web portala radiosarajevo.ba je DNO DNA.

Web portal radiosarajevo.ba je DNO DNAMedijska slike i prilike u BiH

Prvi Kermes festival u BiH

Fondacija Turk-Bošnjak kulturni centar

držim u ladici i ne bi trebalo niko-me da smeta što je čitam. A trebalo bi da svima smeta što je vehabija kuhar u vojsci”, kaže Đurić. Đurić je vjerovatno shvatio, kad može četnički vojvoda biti predsjednik Srbije, pa može se i njemu da pro-movira četnike u po Travnika. A ve-habije, vehabije, po Đuriću, nikako ne smiju biti kuhari.

Slike Ismeta Rizvića (1933.-1992.), jednog od najpoznatijih bosan-

skohercegovačkih akvarelista, krase domove mnogih ljubitelja umjetno-sti i zidove umjetničkih galerija. Sada je aktivna i web stranica na kojoj se, pored biografskih podataka, nalaze i galerija slika iz svih perioda auto-rovog stvaralaštva, tekstovi poznatih likovnih kritičara, elektronska verzija monografije, poštanska markica, ra-zglednice te link na stalnu postavku Ismeta Rizvića u Bošnjačkom institu-tu u Sarajevu.

Nakon što je Dnevni avaz obja-zvio šokantne vijesti o nared-

niku Oružanih snaga BiH Oliveru Đuriću iz Skender Vakufa, zapo-slenom u kasarni u Travniku, koji je optužen da u travničkoj kasarni promovira četništvo, Đurić je pu-tem medija iz Republike Srpske uzvratio kontraoptužbama. Đurić je u Glasu Srpske iznio informaci-ju da mu se svete jer je ranije ot-krio da je kuhar u travničkoj ka-sarni pripadnik vehabijskog po-kreta. “Ništa od toga nije istina. Svete mi se zbog ranije objavljene istine da je naš kuhar pripad-nik vehabijskog pokreta, i tako hoće da naprave neku ‘ravnotežu’. S vehabijama se i fotografisao na Igmanu“, kaže Đurić koji se u nastavku čudi i konstatira da nje-govo četništvo ne bi trebalo biti problem, da bi umjesto toga svi trebali biti zabri-nuti zbog kuhara vehabije. “Knjigu

12

Primjer tihog etničkog čišćenja malog broja bošnjačkih povratnika iz RS-a

Republika Srpska

Skandal koji je potresao bošnjačku djecu koja pohađaju školu u Blagaj

Japri, područnu školu koja pripada O.Š. u Svodnoj u Bosanskom Novom još jednom nas je podsjetio i tačno detekti-rao u kakvim uvjetima žive Bošnjaci u Republici Srpskoj. Prema informacijama iz spomenute škole, djeca koja pohađaju O.Š. u Svodnoj u Blagaju proteklih sed-mica su se intenzivno spremala za nastup u O.Š. Svodna, za subotu 26. maja 2012. godine, kada se trebala održati centralna školska manifestacija. Za pripreme djeca i roditelji, u dogovoru sa svojim učitelji-ma, su kupili platna te sašili tradicional-nu bosansku odjeću kako bi autentično predstavili svoju autohtonu kulturu te se predstavili onako kako najbolje znaju i umiju. U samu subotu, nakon što su se djeca okupila pred školom u Blagaju sa svojim učiteljima čekajući polazak, pojavio se v.d. direktor O.Š. Svodna te ih obavijestio da ne mogu ići u Svodnu i nastupati u tradicionalnoj bosanskoj odjeći iz sigurnosnih razloga nego da tre-baju odjenuti nešto neutralno. Špekulira se da su školskom odboru stizala anoni-mna pisma u kojima je stajalo da djeca iz Blagaja nisu poželjna da nastupe u bošnjačkoj nošnji te da iz tih razloga za njihovu sigurnost se ne može garanti-rati. Osim što su stalna meta napada, bošnjački povratnici diskriminirani su po svakom osnovu. Politika koja vlada Republikom Srpskom dobro je odgojila svoje srpsko stanovništvo da vrše kon-stantan pritisak na bošnjačke povratni-ke kako bi im otežali život u Republici Srpskoj i kako bi ih na taj način primora-li da se polahko iseljavaju sa svojih ognji-šta. Dakle, ovo je klasični primjer tihog etničkog čišćenja Bošnjaka iz RS-a.

Četnička posla, za sve su krive vehabije!

Oliver Đurić, narednik Oružanih snaga BiH koji širi četničku propagandu u Travniku

Akvareli čudesne ljepote

Web stranica o čuvenom slikaru Ismetu Rizviću (1933.-1992.)

13

Boris Dežulović, kolumnista lista Oslobođenje voli pisati kolumne u kojima

vrijeđa druge ljude i istovremeno pokušava biti duhovit. Dežulović se voli predstavljati kao pobornik svih vrsta sloboda, a naročito slobode mišljenja i govora. Međutim, zna on napraviti izuzetak i pretvoriti se u zagovarača ugnjetavanja svih vrsta sloboda. Tako se Boris Dežulović proteklih dana priključio kam-panji protiv Fatmira Alispahića i to na svoj originalno pokvaren način. Prvo je Fatmira proglasio budalom. “... magistar Fatmir Alispahić je budala. Ovdje, shvatili ste, nije ri-ječ ni o slobodi mišljenja - garantiranom, uo-stalom, Etičkim kodeksom Univerziteta. Za budale, naime, u Etičkom kodeksu ne piše ništa”. U nastavku svoje kolumne, pod ovom skandaloznom kvalifikacijom, Dežulović je nastavio dokazivati da Fatmir Alispahić ne zaslužuje ista prava koja uživaju on i njegovi istomišljenici. Očito je da za Dežulovića cilj opravdava sredstvo, a njegov cilj isključivo je zarada stotinjak KM, koje će dobiti od gazdarice Vildane Selimbegović. Dežulović je ovih dana napisao još jednu kolumnu, ali u splitskoj Slobodnoj Dalmaciji. U spo-menutoj kolumni Dežulović se obračunava sa protivnicima Gay Pridea u Splitu. On te protivnike naziva gnjidama. “Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogani jezik mora biti zao da preko njega prevališ kako je ‘Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja pa-rade na Rivi’”, pita se Boris Dežulović. A mi Dežulovića pitamo: Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogan jezik mora biti da radi stotinjak KM javno nekoga prozoveš budalom i to još pokušaš (ne)duhovito opravdati?Ne očekujemo iskren odgovor, zapravo vjerujemo da će Boris Dežulović i dalje na-staviti sa svojim gnjidolikim napadima na istaknute bošnjačke intelektualce.

Kolika ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogan jezik mora biti da radi stotinjak KM nekoga proglasiš budalom?

Boris Dežulović


Foto polumjesecaAdnan Ćatić, Allahov predani robU Sarajevu je ovih dana na ahiret preselio Adnan Ćatić, velikosportsko i ljudsko srce. Molimo Allaha da mu podari Džennet.

Kakav je stav Rusije prema pri-bližavanju BiH Europskoj

uniji, pita novinar banjalučkih Nezavisnih novina ambasadora Rusije u BiH Aleksandra Bocan-Harčenka. “Problem za Rusiju, i ja sam govorio nekoliko puta na tu temu, pokušaj jenametanja Ustava kada se koriste nekievropski zahtje-vi kao paravan za promjene bez kon-senzusa. To za nasnije prihvatljivo itu se potpuno sla-žemo sa rukovod-stvom RepublikeSrpske, koje tu ima odlučan stav. Tobih izdvojio kaoneku vrstu zabri-nutosti”, kaže am-basador Harčenko.Ruski ambasador

je ovom izjavom otkrio da Rusija ohrabruje Republiku Srpsku da koči put Bosne i Hercegovineka Europskoj uniji. AleksandarBocan-Harčenko se još jednomdokazao kao posvećeni neprijateljBosne i Hercegovine.

Rusija ohrabruje Republiku Srpsku da koči put Bosne i Hercegovine ka Europskoj uniji

Ambasada Rusije u BiH

14

Društvo i humanizam

P r e d s t a v n i c iudruženja “Svjetlo”su 19.05.2012. po li-

jepom sunčanom danu (po petiput u 2012. godini ) obišli našepovratnike u istočnoj Bosni ito u mjestima: Vlasenica i Sre-brenica, i tom prilikom povrat-nicima u Vlasenici uručili pak-

ete nove i polovne odjeće koja je prikupljena u Fahdovoj džamiji i prostorijama Udruženja “Sv-jetlo”, dok su hranu koja je također prikupljenja u Fahdo-voj džamiji i od pojedinaca koji su donirali veću količinu hrane za ovu akciju, podijelili našim povratnicima u naselju Pale,

Bošnjačkim pBošnjačkim povratnicimaovratnicimau istočnoj Bosni prijeko potrebne u istočnoj Bosni prijeko potrebne osnovne životne namirniceosnovne životne namirnice

Općina Srebrenica - udaljenomnekoliko stotina od Memorijal-nog centra Potočari.

Ovom prilikom se zahvalju-jemo svima onima koji su doni-rali hranu i odjeću kao i onima koji su na bilo koji način pomo-gli da se ova akcija realizira i da se pomoć dostavi našem, usitinu


Apel Udruženja “Svjetlo” iz Sarajeva

15

od svih, napuštenomnarodu u istočnoj Bosniuz dovu Allaha, dž.š.:“Gospodaru, uvećaj imimetak na dunjaluku iobilno ih nagradi na ahiretu.”

S obzirom na teškomatrijalno i financijskostanje naših povrat-nika u istočnoj Bosniodlučili smo na osnovuzahtjeva naših povrat-nika ponovo pokrenutiakciju sakupljanja hrane,aodjeće i obuće za djecu i odrasle.

Cilj nam je bio, ovim putem, upoznati širu javnost sa navedenom situacijom, i pozvati sve ljude do-


bre volje da zajednički, uzBožiji pomoć, a u okviruvlastitih mogućnosti i na bilo koji način učestvujuu ovoj hairli akciji koja ćetrajati tokom mjeseca juna 2012. godine

Mjesto prikupljanja hrane, odjeće i obuće ćebiti u Fahdovoj džamiji iliu prostorijama Udruženja “Svjetlo” - u ul. Ram-iza Salčina br. 110 na Vojničkom polju.

Sve dodatne infor-macije možete dobiti na kontakttelefone: 062 912-536, 062 812-118,

Uprava udruženja “Svjetlo”

Cilj nam je bio, ovim putem, upoznati širu

javnost sa navedenom situacijom, i pozvati sve ljude dobre

volje da zajednički, uz Božiji

pomoć, a u okviru vlastitih

mogućnosti i na bilo koji

način učestvuju u ovoj hairli

akciji koja će trajati tokom mjeseca juna 2012. godine.

16 1. juni - 11. redžeb

S obzirom na teško

materijalno i financijsko stanje naših povratnika u

istočnoj Bosni odlučili smo,

na osnovu zahtjeva naših

povratnika, ponovo

pokrenuti akciju

sakupljanja hrane, odjeće i obuće za djecu

i odrasle.

17

Udruženje za kulturu Novo Sarajevo posjetilo mr. Fatmira Alispahića

Društvo

Piše: Haris Brakmić

Delegacija Udruženja za kulturu Novo Sarajevo,koju su činili Ibrahim

Osmanbašić, predsjednik Udruže-nja, te pisci Mersida Sadiković, IdrizHodžić i Dino Porović, posjetila je ovog vikenda u Tuzli mr. Fatmi-ra Alispahića i uručila mu preko 50knjiga iz svoje biblioteke koje su na-pisali pisci iz dijaspore i koje se baveiseljeničkim iskustvom. Uručenjuje prisustvovao tuzlanski pisac mr.Emir Džambegović sa suprugomEminom.

- Ovo je konkretan doprinosUdruženja za kulturu NovoSarajevo doktorskoj diser-taciji mr. Fatmira Alispahi-ća o iseljeničkom iskustvuu bošnjačkoj književnosti,a kojom će po prvi putbiti obrađena ova stoljetna tema bošnjačkog egzila.Ujedno, ovom posjetommi iskazujemo protest pro-tiv diskriminacije Fatmira Alispahića na Filozofskomfakultetu u Sarajevu, tesramne odluke da mu sezabrani doktorat. Uvjerenismo da će doktorat Fatmira Alispahića osvijetliti jedannepoznati korpus u boš-njačkoj književnosti, a kojise direktno tiče genocida nad Bošnjacima - rekaoje predsjednik Udruženja za kulturu Novo SarajevoIbrahim Osmanbašić.

Fatmir Alispahić se za-hvalio sarajevskim piscima na konkretnoj podršci, te rekao da mu mnogo znači prikupljanje građe iinformacija o piscima koji su pisali oiseljeničkom iskustvu.

- Novosarajevski književni susreti,koje je pokrenuo kolega Osmanba-šić, prvi su se programski bavili eg-zilantskom književnošću, tako da mizbornici radova sa ove manifestacijepredstavljaju značajan izvor informa-cija - rekao je Alispahić i pozvao svekoji imaju volje i mogućnosti da mudostave knjige i radove o bošnjačkomiseljeništvu.

Poklonili knjigePoklonili knjige o po progonu Bošnjakrogonu Bošnjakaa


Ovo je konkretan doprinos

Udruženja za kulturu Novo

Sarajevo doktorskoj disertaciji

mr. Fatmira Alispahića o iseljeničkom

iskustvu u bošnjačkoj

književnosti, a kojom će po

prvi put biti obrađena ova stoljetna tema

bošnjačkog egzila.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Da smo znali sačuvati ono što smo odbranili u ratu, prije svega medije i obrazovne institucije, da nismo dopustili da nam pod opravdanjem reformi velikosrbi i velikohrvati preuzmu mehanizam kojim se čuva i odgaja patriotska svijest, danas na sarajevskim fakultetima i medijima ne bi gospodarili bosnomrsci i islamomrsci...

Piše: Fatmir Alispahić

Prošle subote na Gradačačkimknjiževnim susretima prire-đen je “Omaž Nedžadu Ibri-

šimoviću“ (1940.-2011.), a o djelu našeg akademika govorili smo Atif Kujundžići ja. Omaž je, očekivano, otvoren reci-tovanjem Nedžadove pjesme “Bosna”.Tog istog dana, dva-tri sata prije, na www.bosnjaci.net objavljena je kolu-mna dr. Ibrahima Kajana u kojoj ima misao da je na književnom planu Ned-žad Ibrišimović bio žrtva progonitelja sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu. A ja sam upravo svoje izlaganje htio po-četi sljedećim citatom iz Nedžadovog posljednjeg, posthumno objavljenog intervjua (Behar, br. 101-102, prosinacrr2011.): “Nenad Veličković svojim stu-dentima književnosti na Filozofskomfakultetu u Sarajevu te stihove pjesme‘Bosna’, tumači kao nacionalističke irasističke. Iako je takvo tumačenje za mene nepojmljivo, ipak me dubokovrijeđa i boli.” Kajanov tekst nije imaoveze sa ovim događajem u Gradačcui prirodno se uklopio u moje uvodnoslovo, kao dokaz da je živo svjedočenjeo književnom progonstvu jednog odnaših najznačajnijih pisaca. Ilustriraosam to i podatkom da je u posljednjembroju lista Glas antifašista, kojeg izda-ju preodjeveni srbokomunisti i ateisti,Marko Vešović ponovo izvrijeđao aka-demike Nedžada Ibrišimovića i Mu-

hameda Filipovića. A šta je to mogao toliko zgriješiti Nedžad Ibrišimović da ga posljednih godina života, kada je već bio imenovan kao “živi klasik”, a evo i u smrti, tako javno mrze nekakvi Ve-ličkovići i Vešovići, i to sa adresa koje bi kao akademske (Filozofski fakultet) i antifašističke (SDP-SUBNOR) trebale biti zaštićene od nacionalističke naka-znosti? I gdje su to Bošnjaci zaostali u svome razvoju pa da Nedžad, u inter-vjuu koji je napisao dan-dva prije smrti, sam sebe brani, da se povjerava kako ga “du-boko vrijeđa i boli” fašizam na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a da u Bošnjaka nema niko, i nema išta da di-gne glas protiv blaćenja našeg velikana? Je li to nama sve-jedno kad se usred Sarajeva, usred naše nauke o književ-nosti, naša središnja domo-ljubna pjesma, Nedžadova “Bosna”, tumači kao “naci-onalistička i rasistička”?! Šta se promijenilo od vremena s kraja 60-tih i početka 70-tih kada su velikosrbi pred-vođeni Rajkom P. Nogom i listom Oslobođenje javno po eSarajevu čerečili Maka Diz-dara, koji je od siline vrijeđa-ja i boli presvisnuo?! A u toj beogradskoj bandi u Saraje-vu bio je i taj Marko Vešović, koji je s mrtvog Maka prešao na živog i mrtvog Nedžada. Bog zna koliko je Nedžada ubijala i odnosila ta spozna-ja da živi u društvu u kome su mjera vrijednosti oni što njegovu “Bosnu” – svu saz-danu od abdesta i ljubavi - tumače kao rasizam? S jed-ne strane je doživljavao pri-znanja umnih teoretičara i historičara književnosti, koji su pisali da je njegov “Vječnik” remek-djelo koje pomjera estetske granice, a s druge strane je bio progonjen po dejtonskim medijima u Sarajevu. Sjećamo se kada je dokazao da “Derviš i smrt” nije muslimanska knjiga, poglavito zbog toga što je Meša Selimović zloupotrijebio islam da nji-me ocrni komunističko jednoumlje. Kao da su islam i komunizam isto! Di-

gla se kuka i motika na Nedžada, jerse usudio braniti svoju vjeru od srpskihi ateističkih tumača islama. Pamtimo injegov antologijski tekst “Nacionalista zgnječenog naroda” u kome je ismijaopodvale ovih kompleksaša, tipa E. Ka-zaza, koji su uposleni da ugađaju Mar-kovim čarapama izmišljanjem entofaši-zacije i ćosizacije u Bošnjaka. NedžaduIbrišimoviću ne mogu oprostiti što jebio veći od propisane mjere, a time i

slobodan da govori šta osjeća i misli. ...A bio je musliman.

Ka bošnjačkim vrlinama

“Omaž Nedžadu Ibriši-moviću“ trebao je biti odr-žan u dvorištu Biblioteke,blizu Gradine, ali je zbog kišnog vremena održan u li-jepim prostorijama “Prepo-roda”, u centru Gradačca.Nekoliko hiljada ljudi došloje pred “Preporod”! Bezma-lo, svi muškarci imaju kra-vate, a žene su u prelijepimkostimima. Nešto mi čud-no, vidim stotine mladihdjevojaka u dugačkim, ra-znobojnim haljinama, kaošto ih nose srbijanske pje-valjke, sa dekolteima, da segrudi gledaju, i “bez leđa”,kako se ‘no kaže. A oko njihočevi i matere, ozareni, ra-zdragani, što im kćeri takokafanski izgledaju. Vidimi momke, dotjerane k’o za svadbu, zalizali kose kaoonaj fudbaler Bekam, met-nuli sunčane naočale, samošto ne zapjevaju k’o Fazli-ja. Šta fali, bolje i da takvi,

pj j

estradno srihtani, dođu na omaž našem velikom piscu,

nego da ih nikako nema. U Gradačcuvlada evropski red, posađeno cvijećeuz trotoare, obnovljen park, sve zate-gnuto, Gradačac je vjerovatno jedanod najuređenijih i najčistijih našihgradova, pa zašto u tom redu i poret-ku ne bi bilo očekivano i da omladina Gradačca dođe na jednu književnusvečanost?! Ipak su oni iz grada Zmaja od Bosne, a rahmetli Nedžad je plahovolio Gradačac i dugo pisao o velikom

Može li opstati Može li opstati pprobušerobušen narodn narod


Pred nama je borba da oslobodimo ono što nam

pripada – prije svega na

prevaru otete institucije

sistema – a bez čega nam

nema opstanka. ...Pa da naša

djeca, ako Bog da, umjesto maturskih haljina i

odijela, kupuju knjige za

studij i znaju za Nedžada

Ibrišimovića.

19

i tragičnom junaku Husein-kapetanu Gradaščeviću. Sve to mora da je izraz poštovanja prema Nedžadu. Bezbeli direktori škola naredili: Svi se dotje-rajte k’o pište i pravac na veče o na-šem Nedžadu! Ipak, malo mi čudno da se baš nekoliko hiljada ljudi, i to svadbeno i estradno dotjeranih ljudi, skupi na Nedžada. Gledam ja u njih, a poneko pogleda i u mene. Sve čekam da počnu ulaziti u “Preporod”, da ne bude baš da ja kao predavač uđem prvi i zasjednem. Gledat ću da uđem kad se sala dopola napuni, jer svakako ovoliki narod neće moći stati unutra. Trebao bih počasnom predsjedniku “Preporoda” Begi Gradaščeviću pred-ložiti da se jedan zvučnik iznese napo-lje, da oni što ostanu napolju, mogu čuti o čemu to mi govorimo. Utom ugledah Nedžadovog sina, doputovao iz Sarajeva da taj jedan sahat bude uz priču o svome babi. Ganulo me ne-što... Nije šala prevaliti četiri sahata do Gradačca, pa još četiri sahata na-trag, da se iskaže zahvalnost i odanost rahmetli babi. Prisjetismo se kako smo u Kalesiji, na manifestaciji “Ikre”, gdje je također održano jedno lijepo podsjećanje na rahmetli Nedžada, razgovarali o pokretanju jedne fon-dacije koja bi nosila Nedžadovo ime, a odakle bi se stipendirali nadareni pisci. Velimo, treba tu ideju razraditi i definirati do godišnjice, u septembru. Utom se onaj narod poče nešto gibati i komešati, a mi u toj priči uđosmo u prostorije “Preporoda”. Unutra neka tišina. Na pola stolica ima svijeta, a na pola nema svijeta. Umal’ ne rekoh domaćinima da odu pozvati narod da uđe, kad vidjeh da narod, kao da je probušen, ispuha nizbrdo. A mi osta-dosmo u toj tišini.

Ovu situaciju, naravno, malo ka-rikiram, ali s ciljem da pokažem kako je taj iscurjeli narod adresa kojoj je namijenjen značaj Nedžada Ibrišimo-vića, ali i značaj svakog drugog kul-turnog dobra, važnog za naš identitet i svijest o sebi. Ne može se očekivati da na jedan takav događaj dođe na-roda koliko na koncert Halida Beš-lića, jer prvo je duhovnost, a drugo zabava, ali se mora težiti ostvarenju nacionalne samosvijesti u Bošnjaka, e kako bi se u svakoj čaršiji, u svakom danu, našlo nekoliko stotina ljudi koji vole da iskazuju nacionalno je-dinstvo oko pojava bitnih za narod, a Nedžad nam je bitan. Zadivljen sam takvom disciplinom Hrvata u Tuzli, čije su kulturne manifestacije uvijek posjećenije nego one sa građanskim ili bošnjačkim predznakom. Hrvati u Tuzli izdaju dva-tri časopisa, a boš-

njaštvo se svelo na priču obajramskim baklavama. Nedolaze to Hrvati u tolikojmjeri zato što ih zanima neka izložba hrvatskog sli-kara, ili gostujuća predstava HNK Osijek, već dolaze da svojim prisustvom pokažuličnu i kolektivnu higije-nu. Takve sloge u Bošnjaka uviđao sam, recimo, kadje Nedžad dolazio u Čelićili Janju, pa pune sale bile,uviđao sam to u Prozoru,Stocu, Brčkom i u još ne-kim mjestima gdje je nevo-lja zbližavala Bošnjake. Tojedinstvo treba postati kon-stanta, kao što je konstanta stalna i očita prijetnja boš-njačkom opstanku, danas uSarajevu, kao jučer u Sto-cu. Kako bogobojaznost ne može bitipokuđena, tako ne postoji situacija ukojoj bi bošnjačko jedinstvo bilo viš-ka. Ali, nas počesto određuju zloba izavist. Valja nas mijenjati tamo gdjesmo hrđavi, zbog naše djece koja treba da odrastaju u narodu gdje je najveća vrlina institucija međusobnog pošto-vanja i davanja za zajedničke ciljeve.


Kulturu za maturu

Završio se “Omaž Nedža-du Ibrišimoviću”, ono malo publike ustade i krenu napo-lje, krenuh i ja, a onaj oblak naroda što je iscurio poče se vraćati natrag. Pored mene je Jasmin iz OKC Gradačac, nosi kameru i veli da mu dad-nem neku izjavu oko nečega za našu prvu web televiziju Zlatni ljiljan. Hajde da kaže-mo koju o pobjedi Tomislava Nikolića! Kako god namjesti-mo i mene i kameru, onaj na-rod prolazi okolo, cure sa de-kolteima i “bez leđa”, matere i tetke sa frizurama, sve k’o na svadbi, a ja pričam o pobjedi tog četnika čija će nam reto-rika bolje otvarati oči nego da

je ostao Boris Tadić. Pričamo, zar ne, za dobro ovog naroda, da narod bude spre-man ako ga opet zaskoči genocid, na šta je upozorio naš reisu-l-ulema dr. Cerić!? Mislim da se nije mogao strefiti istinitiji odnos riječi i slike, te priče o četničkoj prijetnji Bošnjacima, i slike u kojoj Boš-njaci paradiraju napirlitani, očito, bez ikakvog interesovanja za vlastitu sudbinu.

Sjećamo se kada je dokazao

da “Derviš i smrt” nije

muslimanska knjiga, poglavito zbog toga što je Meša Selimović zloupotrijebio

islam da njime ocrni

komunističko jednoumlje.

Digla se kuka i motika na

Nedžada, jer se usudio braniti

svoju vjeru od srpskih i ateističkih

tumača islama.

Neko ko je stradavao, poput Boš-njaka, morao bi iskazivati više intereso-vanja za nacionalne teme, namjesto štoBošnjaci danas, pod medijskim udarci-ma, bježe od sebe i svoje vjere, kao da smo mi – a ne oni! – razlog cijelog zla.Neko ko je najsiromašniji i najprogonje-niji (jedini opljačkani!) narod u Evropi,morao bi imati sluha za trošenje, pa neupadati u malograđanske zamke kakva je organizacija tih kičerajskih matur-skih parada i zabava. Dopadljiva je, kaoi svaki cirkus, bila ta maturska parada kiča u Gradačcu – maturanti defilujugradom u koloni i cijeli grad se okupioda ih gleda – ali, mi nismo narod kojimože izdržati taj besmisleni finansijskipritisak na kućne budžete. Saznao samda opremanje jednog maturanta/matu-rantice prosječno košta roditelje od 500do 700 KM. Tolika je plata bošnjačkog oca u ovom divljem kapitalizmu, plata teško stečena, razgođena, razvučena,koja se sad skrka u budalaštinu koja nema veze ni sa školom, ni sa obrazova-njem, već je izvikana kao stvar od častii obraza, pa glasi: Ne mogu ja gledat’da moje dijete ne bude k’o druga djeca,makar se zadužio! A mnogi se i zadužeda bi im dijete imalo tu haljinu, to odi-jelo, te jedne noći koja ništa pametno

ne znači. I prije su se doga-đale maturske večeri, pa su bile pristojne i normalne, a ne glupave i basnoslovne.

Znam da se sad mnogikritizeri oblizuju oko zamke u koju se doveo autor, u ne-mogućnosti da poveže Ne-džada, njegove progonitelje sa Filozofskog i ove grada-čačke haljine. A da smo mi znali sačuvati ono što smo odbranili u ratu, prije svega medije i obrazovne institu-cije, da nismo dopustili da nam pod opravdanjem refor-mi velikosrbi i velikohrvati preuzmu mehanizam kojim se čuva i odgaja patriotska svijest, da-nas na našim fakultetima ne bi preda-vali bosnomrsci i islamomrsci, niti bi ih bilo na medijima, naša bi omladina u skromnosti vidjela vrlinu, pa bi mature bile proslave znanja i učenja, namjesto što su postale proslave zatucanosti i iz-gubljenosti, a roditelji ne bi bili pljačka-ni od strane kolektivnog sljepila, već bi teško uščuvane pare namjesto u mature uložili u obrazovanje djece. Svaka od ovih ilustracija govori nam o nemanju sistema koji bi u Bošnjaka gradirao i

20

štitio vrijednosti, bilo da se radi o potrebi da Filozofski fakultet ne bude mjesto na kome se pred studentima psuje Kjaba i vrijeđa jedan od najvažnijih Bošnjaka, ili da se radi o potrebi da u na-šim sredinama bude makar stotinu ljudi zainteresiranih za neki bošnjački sadržaj, ili da se radi o potrebi da jav-nim prijekorom maturskog kiča zaštitimo roditelje od davanja para za nešto što nema nikakve svrhe, a to su trebala učiniti nadležna mi-nistarstva, koja su šutnjom postala saučesnici u jednoj

budalaštini. Sve su ovo simptomi unu-tarnjeg raspadanja bošnjačkog naroda, koji nije kriv zato što su bošnjački mu-dri lideri ispustili iz ruku mehanizme suvereniteta koji narod čine (održava-ju!) narodom. Pred nama je borba da oslobodimo ono što nam pripada – pri-je svega na prevaru otete institucije si-tema – a bez čega nam nema opstanka. ...Pa da naša djeca, ako Bog da, umje-sto maturskih haljina i odijela, kupu-ju knjige za studij i znaju za Nedžada Ibrišimovića.


Neko ko je najsiromašniji i najprogonjeniji

(jedini opljačkani!)

narod u Evropi, morao bi

imati sluha za trošenje, pa ne upadati u

malograđanske zamke kakva

je organizacija tih kičerajskih

maturskih parada i zabava.

21

Kalesijci nikad neće zaboraviti svog alima hafiza prof. dr. Fadila ef. Fazlića

Društvo

Velika praznina će sasvim sigurno ostati kod svih kojima je predavao i koje je učio. Nikada neće zaboraviti njegovu ljubav za rodnim krajem Piše: Fahrudin Sinanović

UKalesiji je sve ražalostila nedavna iznenadna smrthafiza prof. dr. Fadila ef.

Fazlića, kojeg su, iako je iz rodnog Prnjavora kod Kalesije odselio davnihdana, uvijek smatrali svojim. I ponosilise njime.

Dženazi hafiza Fadila ef. Fazlića u Sarajevu prisustvovao je i velikibroj Kalesijaca, koji nisu žalili ni vre-mena ni truda kako bi došli iz Kalesi-je da i na taj način iskažu poštovanjealimu iz njihovoga kraja. Svojevre-meno hafiz Fadil ef. Fazlić bio je igost u svome rodnom kraju prilikom“proklanjavanja” Čaršijske džamije ug j p

Kalesiji.

- MIZ Kalesija je rahmetli ha-f iza Fadila ef. Fazlića uvijek ubra-jao u plemenitu ulemu i ponosilismo se njime što je iz naše Ka-lesije otišao na službu imama unajreprezentativniju bosanskoher-cegovačku džamiju - Begovu dža-miju, u Sarajevu. Njegova smrt jesve iznenadila u Kalesiji, a i šire,i nećemo moći nikada zaboravitinjegovu ljubav za rodnim krajem ičestu pohvalu onih koji su ostali uKalesiji da tumače slovo kur’anskoi bore se za svakog pojedinca da ostane čvrst u svome islamskomuvjerenju, kazao nam je Enver ef.Alić, glavni imam Medžlisa IZ-eKalesija, o svom kolegi iz GaziHusrev-begove medrese Fadilu ef.Fazliću.

Hafiz je uvijek bio spreman pomoći mlađima

Dodao je i da je haf izuvijek bio spreman po-moći mlađima koji su do-lazili na školovanje u Sa-rajevo iz Kalesije, te da je volio svoje ljude iz svoga rodnog kraja, iz svoga Pr-njavora i iz svoje Kalesije.

Biranim riječima ohafizu Fadilu ef. Fazli-ću, govorio nam je i haf iz Husejn ef. Smajić, imam džamije na Međašu kod Kalesije.

- Uvijek je bio vedra lica, spreman za priču i šalu. Naravno i za svaku vrstu pomoći. Meni će

posebno ostati u sjećanjujer je bio i član Rijaseto-ve komisije pred kojomsam polagao hifz. Otišaoje jedan veliki čovjek.Ponosan sam što sam ga poznavao, što sam imaopriliku da se družim snjim, kazao nam je haf izHusejn ef. Smajić.

Omer ef. Zulić: “Taj danpred njim učim Kur’an, a navečer čujem danjega više nema”

Omer ef. Zulić, imamu sarajevskom džematuGrbavica 2, rođen je uTojšićima kod Kalesije.Njega je posebno izne-nadila, zatekla i ražalo-stila smrt haf iza Fadilef. Fazlića. Naime, Omer

Kur’an je bio HKur’an je bio Hafizov glavnafizov glavni ki kriteririterij j za formiranje stava o ljudimaza formiranje stava o ljudima


Kalesija

Cijela Kalesija, a pogotovo

naš džemat je ponosan da je imao velikana, velikog alima poput hafiza

Fadila ef. Fazlića. Ovaj

džemat je uvijek imao velike alime, ljude koji su

prenosili riječi Kur’ana, koji

su širili poruku islama na

najbolji način.

22

ef. Zulić je 15 dana pri-je Hafizovog preseljenja pred njim proučio napa-met cijeli Kur’an i zapo-čeo sa pripremama za po-laganje pred Rijasetovomkomisijom za hifz.

- Hafiz Fadil Fazlićje moj muhaff iz od pr-vih dana učenja hifza iz2. razreda Gazi Husrev-begove medrese 1998.godine. Zbog obaveza uškoli bio sam prestao uči-ti hifz pa sam bio zabora-vio i ono što sam naučio.Prije 3 godine ponovosam otišao kod hafiza irekao da želim nastavitis učenjem Kur’ana. To-liko radosti sam vidio u njegovim očima da je to neopisivo. To mi je potvrdio i riječima: “Toliko mi je, Omere, drago što si opet došao i što si odlučio nastaviti učiti hifz da ti ne mogu opisati.” U protekle 3 godine sam i učio pred njim. Vi-đali smo se dvaput sedmično i po-lagao sam po dvije stranice. Znao je za moje obaveze kao imama i da imam dosta posla i nije me mnogo opterećivao, ali je u onome što mi je zadao bio principijelan. Javljao se ako mu ne odem, pitao, što me nema. Jednostavno, bdio je nad

mojim učenjem, bodriome, hvalio, pričao nam jeOmer ef. Zulić, jedan odnajboljih učača Kur’ana uBiH.

Na dan smrti, u pone-djeljak, 26. marta, prijenego što će haf iz Fazlićkrenuti na tribinu u Lu-kavac, Omer ef. Zulićje pred Hafizom proučio15. džuz.

- Taj dan sam prednjim proučio 15. džuz;sjedio sam sa njim u nje-govom kabinetu, pričali iu momentu se vrlo slatko

nasmijao. Taj osmijeh neću nikadzaboraviti. Kad sam te noći saznaoda je preselio na ahiret, bio sam to-liko iznenađen i potrešen. Nevje-rovatno, tog dana pred njim učimKur’an, sasvim je normalno sjedio,slušao me, pomagao mi i onda na-večer čujem da ga više nema. Sva-ki naredni put kad budem učioKur’an, sjetit ću se haf iza Fadila.On je za mene, vjerujem i za svedruge koji su pred njim učili, haf izsa velikim H. Moja supruga, ko-joj je predavao u Medresi, i njeneprijateljice također su šokirane,


žao im je, pamte njegove upute i objašnjenja za učenja Kur’ana. Bio je svima kao roditelj. Velika pra-znina će sasvim sigurno ostati kod svih kojima je predavao i koje je učio Kur’an. Mnogo mu svi dugu-jemo. Ja mu posebno mnogo dugu-jem i u trenucima kad sam bio pri-stisnut obavezama, pomogao mi je i ohrabrio da nastavim i njegovim sebebom, hvala Allahu, evo okon-čao ono što je haf iz priželjkivao, a to je da završim hifz, kazao nam je Omer ef. Zulić ističući zadovolj-stvo što je ispunio i haf izovu želju da nauči Kur’an napamet, uz mo-lbu Allahu da ga nagradi za svaki harf kojeg sam pred njim proučio.

Nažalost, haf iz Fadil ef. Fa-zlić neće biti prisutan kada usko-ro njegov učenik Omer ef. Zulić pred Komisijom bude učio Kur’an napamet.

Hafiz Rijad ef. Đedović: “Njegova pojava sve nas je asocirala na Kur’an”

Hafiz Rijad Đedović, imam uKasindolskoj džamiji u Sarajevu, rođen je na Brdima kod Kalesije. I on biranim riječima priča o haf izu Fadilu ef. Fazliću.

Hfz. Fadil ef. Fazlić

MIZ Kalesija je rahmetli

hafiza Fadila ef. Fazlića

uvijek ubrajao u plemenitu

ulemu i ponosili smo se njime što je iz naše Kalesije

otišao na službu imama

u najrepre-zentativniju bosansko

hercegovačku džamiju

– Begovu džamiju, u Sarajevu.

- Hafiza Fazlića se sjećam odseptembra ili oktobra 1994. Kaoda ga sad gledam kako ulazi u mi-hrab u velikoj, hladnoj Begovojdžamiji koja mi je ostala upečat-ljiva po željeznoj skeli ispod kojesmo svi klanjali. Njegov glas mi jebio tužan kao i moje oči koje supo prvi put u životu bile odvoje-ne od roditelja u svijetu koji nisupoznavale. Upoznali smo se tek na maturi kada mi je bio u komi-siji za Kira’et. Sjećam se da mi jerekao: “Dobro učiš, Đedoviću!”Mislim da mu je bilo drago štosam iz njegove Kalesije. Od tada bi me redovno selamio sa speci-f ičnim naglaskom i neizostavnimdodatkom: Đedoviću. Znam da me zapamtio zbog Kur’ana i imaosam osjećaj da je to njegov glavnikriterij za formiranje stava o ljudi-ma. To mi je imponovalo, mada urelaciji profesor-student ničim nijepokazivao da se poznajemo. Pono-san sam što mi je na zadnjem ispi-tu kod njega dao najveću ocjenu.Njegova pojava sve nas je asoci-rala na Kur’an. Molim Uzvišenog da mu Kur’an bude zagovornik na Sudnjemu danu. Amin!, kazivao jehfz. Rijad ef. Đedović.

Mustafa Turić, doskorašnjipredsjednik Medžlisa Islamskezajednice Kalesija, rođen je u dže-matu Prnjavor, u istom džematugdje je rođen i prve harfove učioi rahmetli haf iz prof. dr Fadil ef.Fazlić.

- Cijela Kalesija, a pogotovo naš džemat je ponosan da je imao ve-likana, velikog alima poput haf iza Fadila ef. Fazlića. Ovaj džemat je uvijek imao velike alime, ljude koji su prenosili ri-ječi Kur’ana, koji su širili poruku islama na najbo-lji način. Naš ponos su i rahmetli Osmo ef. Gazi-begović i rahmetli haf iz prof. dr. Fadil Fazlić, isto kao što se po-nosimo činjenicom da je doc. dr.

23

Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka, iz ovog našeg dže-mata. Ovome džematu pripadao je i prve harfo-ve učio i prof. dr. Hazim ef. Fazlić, koji je danas u Engleskoj, kazivao nam je Mustafa Turić, dodaju-ći da je otac haf iza Fadila ef. Fazlića 40 godina bio imam u džematu Prnja-

vor, a da je haf izov sin Muamer ef. Fazlić, imam u kalesijskom dže-matu Kikači.

Hfz. Rijad ef. Đedović

Enver Alić Omer ef. Zulić

Na dan smrti, u ponedjeljak,

26. marta, prije nego

što će hafiz Fazlić krenuti na tribinu u

Lukavac, Omer ef. Zulić je

pred hafizom proučio 15.

džuz.

24

Bosanski jezik u srbsko-hrvatskoj izvedbi

Društvo

Slično je postupio u jednom prilogu novinar Aljazeere Sarajevo, Harun Karčić kada je upoznavao bosansku i svjetsku javnost o suspenziji pripadnice OSBiH Emele zbog nošenja mahrame, stalno upotrebljavajući nepravilan oblik marama. Da Bošnjaci imaju imalo upliva u ovoj skorašnjoj TV-stanici, ovaj novinar bi upotrebljavao pravilan oblik mahrama. Očito da Bošnjaci ne mogu zaštititi i spasiti ovo h u mahrama, a kamo li da mogu zaštititi nesretnu Emelu u OS zbog nošenja tog lijepog odjevnog predmeta, kojim civilizirane žene pokrivaju glavu kod mnogih naroda diljem dunjaluka

Piše: Safet Kadić

Funkcioniranje bosanskestandardnojezičke normeu javnom diskursu u Bosni

i Hercegovini najbolje bi se mogloizraziti onom poznatom bosanskomnarodnom uzrečicom, koju su inven-tivno parafrazirali autori kontrover-zne humorističke serije Federalne te-levizije Lud, zbunjen, normalan. Njen srbsko-hrvatski pandan je: Ne zna se ni tko pije ni ko plaća. Iako je serija koncepcijski postavljena po modelu“komedije zabune”, ovdi nema zabu-ne: svi piju (mjesto radnje je kafana),a narod redovno plaća predplatu. Kadizađu na svjetlo dana i kad dođu sebiiz svijeta iluzija, mahmurluk im popimozak. Standardojezička normativ-na konfuzija otvara dosta prostora za komedijašenje, pa i nezanemarljiva strukturna homonimija u bosanskomjeziku kao latentni izvor zabune, aliautori serije, izuzev sočnog psovačkog

vokabulara, ne insistiraju pretjerano na jezičkim sredstvima u proizvođe-nju zabune i stvaranju komičnih situ-acija. Pa i uličarske provokacije, poput “krmećije dženaze”, više su žalosne, kao izraz golog primitivizma, nego što su komične. Pokušaji takve vrste na oponiranju jezika neukog (seoskog) i učenog (gradskog) svijeta djeluju nategnuto i izvještačeno pa nisu dali očekivane učinke, jer je bosanski jezik dijalektski dosta ujednačen, a standar-dizacijski ima najizjednačeniji narod-ni (organski) i službeni (standardni) od svih južnoslavenskih idioma. Istina, ponekad us-pivaju, ali ne samo zabuniti nego i izbezumiti gledaoce upotrebom nekih riječi, kao što su u nekim epizodama “davili” sa mamur-čorbom,čorbom za mamurluk, ma-murlukom i mamuranjem. (Izet: Marijina mamur-čo-rba... Čim si uvela

j mamur-

čorbu... Drugi dan ma-muram, liječim se; Faruk: Čovjek kad je

jmamuran,

nema ništa bolje... Kad simamuran...; Marija: Ubila se za mamurluka; Restoran-ska oglasna ploča: Čorba za mamurluk) Od toga glavni kklik Izet čak pravi jednu za-gonetnu skraćenicu, objaš-njavajući svoje jadno stanje: TOM (t(( otalno obamrli ma-murluk!). Gledaoci su u ne-doumici radi li se o jezičkoj karakterizaciji likova, stil-skom valeru, sredstvu komedijaškog postupka, običnom egzibicionizmu ili nečemu petom. U svakom slučaju radi se o nepravilnim riječima, ali one nisu sasvim izvan bosanske konjunktivne (кoнjн унктивнa) standardnojezičke norme. Za bosanski jezik karakte-ristična je činjenica da pojedini nje-govi govornici jedan broj istih riječi iz zajedničkog slavenskog nasliđa ili posvojenice iz drugih jezika, osobito orijentalizama, u kojima fungira eti-mologijsko h, tradicionalno različito izgovaraju. Bošnjaci glas h dosljednoupotrebljavaju, bosanski pravoslavci (Srbi) ga u principu ne izgovaraju, a bosanski katolici (Hrvati) selektivno. To je razumljivo, jer bosanski jezik,

kao srednjojužnoslavenski štokavskidijasistem, predstavlja jezik naroda izemlje Bosne (prostor Tvrtkovog kra-ljevstva i kraljevanja). Odsustvo glasa h kod Srba (tzv. gluvizam) tumači seprisustvom vlaškog elementa u sr-bskom etnosu, jer su, kako smatra sr-bska historičarka D. Bojanić, “Vlasi uSrbiji, među kojima je bilo dosta herce-govačkih, praktički, vlahizirali Srbe, a u Bosni i Hercegovini su Srbi srbizirali Vlahe”, a prisutna je činjenica da Vlasikao Romani u svom vokabularu ne-maju glasa h. Slavenizirani Vlasi pri-

mali su slavenske riječi, kaošto su, primjerice: uho, gluh, hbuha, muha, proha, snaha,kuhati, kihati, mehko, beztoga etimologijskog glasa h, kao: u o, glu , bu a, mu a, proa, sna a, ku ati, ki ati, a po-slije su u tom zijehu razvijalisekundarne glasove v iliv j: uvo, gluv, buv va, muva, pro-ja, snajj ja a, kujj vati, kiji atijj ili suiga, jednostavno, izostavljali,kao u primjeru: meko.

Glas H kao amblem bo-sanskog jezika

Svakako je značajnoovom prilikom spomeni-ti status koji ovaj glas ima u referentnom djelu Mu-hameda Hevaije UskufijeBosnevije Bosansko-turski ričnik iz 1631. godine, jerkglas h je na simboličkoj ravni za Bošnjake jezički

amblem i nezaobilazni biljeg nji-hova jezičkog identiteta. Upravoo tome nepobitno svjedoči i zornodokumentuje ovo kapitalno djelo,koje se uzima ne samo kao početna tačka bosanske leksikografije nego ikamen-temeljac bosnistike obćenito.U njemu su sve gori spomenute riječinavedene sa etimologijskim h: uho(“Usta agiz, rame omuz, hem kula-ga uho di”); gluh (“Gluh oldi sagir, slip ne – kordur”; buha (“a Uš bitdur,pire buha, pire otı paprati”); muha(“Muha“ sinek, kelebege der lepir”);proha (“a Pšenica ne - bugday, yy prohadarıdur”); kihat (“Hem aksırmakdurur kihat, su’āl itmek dahi k pitat”); mehko (“Bilo akdur, dahi mehko

Tko je zbunjujen, a ko koga pravi ludim


Na kraju, serija Lud, zbunjen, normalan na FTV prava je paradigma

položaja i uloge standardno-

jezičke norme bosanskog jezi-ka u bosanskim

medijima.

25

jumusak”). Književna norma Vuka Karadžića zasnivala se na usmenoj epskoj tradiciji ruralnog stanovniš-tva dinarskog zaleđa, a ne pismenoj književnoj tradiciji, kakva je, pri-mjerice, postojala kod Bošnjaka ili predvukovskih vojvođanskih Srba, i zato je uzela princip “piši kao što govoriš”. Tako su osakaćene bezbroj-ne riječi i destruirani leksički korije-ni, odnosno semantička jezgra kao morfoložke osnove (korijenska mor-fema). Taj princip bio je poguban za bošnjački izraz, jer je takav standard nametnut i Bošnjacima.

Riječi mamurati, mamuran, ma-murluk, mamuranje, upotrijeblje-ne u seriji, u skladu su sa srbskom tradicijom i njihovom savremenom standardnojezičkom normom, a ne bosanskom. Ove riječi imaju isti oblik: mamuran, mamurluk, ma-murno, mamurnost i u referentnom tpredratnom Rečniku srpskoga ili hr-vatskog jezika (Rečnik) kao i u no-vosadskom Pravopisu sh. jezika, iz 1960. godine (Pravopis), koji, osim toga, izričito zabranjuje oblike ma-hana i mahrama i nalaže samo glu-vizme mana i marama. I u Rječni-ku hrvatskoga standardnog jezika V. Anića je mamuran, mana i marama,a hamajlija je amajlija. U srbskoj izvedbi i bošnjačko naselje Hamajlijekod Bijeljine, uzpostavom “genocid-nog entiteta”, dobilo je ime Amajlije, kao što je uzpostavom vlasti “velike Srbije” u Bosni 1918. godine bosan-sko mjesto Hreljevo preimenovano u Reljevo, Hodidid u Odiđed, kao i dranije Havala kod Biograda u Avalu. I za voditeljicu federalnog dnevni-

ka Aidu Mujan su Amaj-lije, kao što je za voditelja Darjana Babića sa iste te-levizije, koja je javni ser-vis FBiH, lokalitet Suha upredratnom nacionalnomparku Tjentište, postaloSuva: ...u rejonu Suve na Tjentištu, kaže Babić. Me-đutim, izpravan izgovorovoga lokaliteta Suha ima narator u dokumentarnomserijalu “Stvaranje TitoveJugoslavije”, koji se u tovrijeme emitirao na FTV.(U srednjoj Bosni, između ušća Lašve u Bosnu i Janjića prema Zeni-ci, također postoji lokalitet Suha, aliga domicilno stanovništvo izgovara prema starijoj bosanskoj akcentuacijiu obliku određenog pridjevskog vida ženskog roda: sùhā)

U bošnjačkoj tradiciji posvojeneriječi mahmurati, mahmuran, ma-hmurluk i mahmuranje imajue h, gdje mu je po etimologiji mjesto. Takosu i leksički normirane u Rječnikubosanskog jezika (Rbj) u izdanju sa-rajevskog Instituta za jezik, s tim da su u objašnjenju značenja navedeni ioblici bez etimologijskog h u skladu sa bosanskom konjunktivnom nor-mom. Tako ih navodi i orijentalista A. Škaljić u svom riječniku turciza-

j

ma, kao i S. Halilović u svom Pra-vopisu. Budući da bi se glavni liko-vi (Izet, Faruk...), bar po imenima,mogli vezati za bošnjačku tradiciju,očekivalo bi se da upotrebljavajuoblike sa h po zakonu haka. Ma-mur-čorbu ne bi nikako, jer leksič-ke osnove mamur i r mahmur imajur


različito značenje. Poznati srbsko-hrvatski etimolog Petar Skok navodi u svome Etimologijskom rječniku da je indeklinabilni pridjev mamur (ma’mur) turcizam rarabskog porijekla u zna-čenju: dotjeran, kultiviran, poboljšan i podsjeća da kod leksikografa Elezovića zna-či napredan. Dakle, takva je Marijina mamur-čorba, ako nije prema mađar-skom mamor. Za razliku od riječi mamur, pridjev r

mahmuran, pak, znači, koji se još nije raztrijeznio od pijanstva. Mahmuri od njega izvedeni oblici (bos. ma-hmurati, mahmuran, mahmurluk) je kkbalkanski turcizam arabskog pori-jekla iz osnove hamr (vino), a znači r“opijen” i imaju ga i drugi balkanski jezici, većina sa etimologijskim h: rum. mahmur (napola pijan), mađ. rmamor, bug. rr mahmuren, mahmurlǎll k, cinc. mahmur, srb. i hrv. rr mamuran, mamurluk. Nema dvojbe da glumciu seriji upotrebljavaju oba oblika kao sinonime: mamur-čorba – čorba za mamurluka. Svjesno ili ne?

Mahana u Rječniku bosanskog jezika

I druge riječi, u čijem glasovnomsastavu postoji etimoložko h likovi iz serije ih izgovaraju bez toga h. Naj-gore je prošla posvojenica iz arabskog mahàna, kojoj je, zahvaljujući Karad-žićevom gluvizmu, amputiran čitav slog i ostalo je samo mana. (Gubitak tog sloga kompenziran je akcentom

Riječi mamu-rati, mamuran,

mamurluk, mamuranje,

upotrijebljene u seriji, u skladu su sa srbskom

tradicijom i njihovom

savremenom standardno-

jezičkom normom, a ne bosanskom.

pa je od kratkouzlaznog akcenta na ana srednjem slogu (mahàna) postaodugouzlazni akcenat na a na prvom slogu mána. I baš taj oblik izključi-vo upotrebljavaju “zbunjeni” likoviu seriji, kao što u jednoj prilici rečeIzet: Žena bez mánē

j jj. Doduše, u ovoj

prilici autori serije imaju uporišćeu spominjanom Rječniku bosanskog jezika. Obrađivač te riječi naveo jeizvorni oblik mahàna, ali je cenzor(I. Čedić) dodao u objašnjenju zna-

j

čenja da je običnije mána (!?). Jasnoje za koga je običnije, jer su u gorispominjanom Rečniku i Pravopisunaloženi izključivo oblici mana. USkokovom riječniku je, međutim,izvoran oblik mahàna prema ara-bskom mähānä, bug. mahaná, alb. mahanë, mëhanë.

I onomatopejska bosanska riječbahnuti, nastala leksikalizacijomonomatopeje u skladu sa bošnjačkimzakonom haka, dehakirana je i sve-dena na gluvizam u seriji. Faruk jedosljedan u njenoj upotrebi: Ostavite malog kod Izeta pa za jedan sat-dva banite. Banite kad vam se ne nadae ... Ja u produkciji kad banu onaj... Mogaoje Kejt (Kat Richards, Rollingston-tsi, op.a) da bane. I tu imaju uporišćeu Rbj, gdje se navodi kao leksička odrednica bahnuti, ali se napominjeda je “običnije banuti”(I.Č.). Slično je

p j

u seriji prošla i riječ truhnuti, ali bezuporišća u Rbj. E sad truni u zatvo-ru... Svakako se motaš po stanu. Stru-lićeš, deklamuje Faruk, za razliku odššjednog postarijeg seljaka, koji u emi-siji “U ime naroda” na BHT, kaže:Kosti su struhle. Imaju uporišće i kodAnića, kod kojeg nema truhnuti,nego truljeti (truliti), truo, određeni vid truli, trulež. Slavenski etimolo-zi su utvrdili da je truhnuti tvoreno iz korijena truh (suglasnik h je na-stao od s poslije u) i starog formanta glagolske osnove -nu- (<non) i došlopriko sveslavenskog i praslavenskog pridjeva na -ъl (tip l topal) truhao (< truhal), truhla, kao i ostale riječi iz te porodice: truhlež, truhlost, truhlo-vina. U ukrajinskom je potruhnuti, a u starocrkvenoslavenskom natruhli-ti. Prosti denominal inhoativ na -i-:truhliti postoji u češkom: truchliti. Ikod pridjeva truhao postojalo je vari-ranje on:u: stcsl. tronhlъll , prema polj.truchlo, slov. trohnêti, sa samoglasomu bjeloruskom тpт ухлыйpp (truhlyj) iruskom тpт ухpp aвый (truhavyj).

Zanimljivo je spomeniti da glu-mac V. Kerošević, u liku Atifa useriji, u jednoj situaciji upotrebljava jednu riječ u skladu sa svojim organ-skim idiomom, a ne kako bi ga izgo-

vorio Bošnjak Atif: Poslije, nek umire ko ‘oće‘ , kaže Atif u “napetom” razgovoru za šankom sa Izetom. A u Uskufijinom ričniku stoji stih: Hem yemek yir mi-sin oldi hoć(eš) li jist. U posmatranoj seriji nema ni promahe, nego je promaja.Od ove promajja e tačno će me krsta ufatit, jada se glavnilik Izet. Ali to je ništa pre-ma jednom gotovo nevje-rovatnom verbalnom inci-dentu, koji je izazvala prof. dr. Amira Dedić, na času Oralne medicine, kada je jednog studenta prekorila što je upo-trijebio pravilan oblik i uputila ga na nepravilan! Evo kratkog skeča: Stu-dent: Profesorice, možemo li zatvoriti vrata, promahap je. Profesorica: Kole-ga, ne kaže se promahap , nego promajap j .

Postoje još brojni slučajevi boš-njačke jezičke samomržnje, od kojih ćemo uzgred spomeniti samo neke,

26

zabilježene u ad hoc iztra-živanju metodom slučaj-nog uzorka. Ko je devetog oktobarskog jutra prošle godine uključio veoma slušan zenički BM radio (bosansko-muslimanski) i poslušao emisiju “Dar prirode”, pomislio je da se nalazi u nekoj srbijanskoj mjestnoj zajednici i tala-sima tamošnjeg lokalnog radija. Gost u emisiji kod voditelja Begzada Kubata bio je neki agronom, koji se u svom jednosatnom educiranju Zeničana i

ostalih Bošnjaka, striktno držao sr-bskog standardnog izraza u pogledu upotrebe glasa h, govoreći o prerani pilića, umjesto prehrani, o zdravoj rani, umjesto hrani, naraniti, mje-sto nahraniti, suvi mjesto suhi, tru-nuti mjesto truhnuti itd. Ili, u jed-nom broju Dnevni avaz donosi tekst pod naslovom U Vitezu mi nisu dali


U jednom, pak, podlistku

rečenih no-vina mogao se pročitati naziv

prevedenog filma Gluva

svadba koji će se emitirati

na BHT. Jasno je ko uređuje te novine, ko uređuje BHT i

ko prevodi film-ove.


da radim jer nosim maramu, citiraju-ći, zapravo, Sabihu Tirić, koja upo-trebljava pravilan oblik mahrama: “Ne mogu više trpiti ono što do-življavam na poslu. Ljetos sam, kao ispomoć, zajedno sa drugim radni-cama travničkog Konzuma poslana u Vitez na ispomoć. Šefica viteškog Konzuma Mirela me odmah, dru-gi dan, vratila u Travnik. Ništa mi nije rekla. Međutim, kada sam doš-la u Travnik, otišla sam direktoru i pitala ga zašto sam samo ja vraće-na iz Viteza. Direktor mi je rekao da sam vraćena zbog svoje mahra-me, jer se, navodno, u Vitezu boje da svojom maramom ne izazovem incident. Rekla sam direktoru da je to velika uvreda i nacionalistički na-pad na mene i moju ličnost. On je samo slegao ramenima. Upitala sam ga, a kako je moguće da u Konzumu smeta moja mahrama, a ne smetaju marame i nikabi drugih Bošnjakinja koje su kupci u Konzumu. Ni na to pitanje nisam dobila odgovor.” Slič-no je postupio u jednom prilogu novinar Aljazeere Sarajevo, Harun Karčić kada je upoznavao bosan-sku i svjetsku javnost o suspenziji pripadnice OSBiH Emele zbog no-šenja mahrame, stalno upotrebalja-vajući nepravilan oblik marama. Da Bošnjaci imaju imalo upliva u ovoj skorašnjoj TV-stanici, ovaj novinar bi upotrebljavao pravilan oblik ma-hrama. Očito da Bošnjaci ne mogu zaštititi i spasiti ovo h u mahrama, a kamo li da mogu zaštititi nesretnu Emelu u OS zbog nošenja tog lije-pog odjevnog predmeta, kojim ci-vilizirane žene pokrivaju glavu kod mnogih naroda diljem dunjaluka. U jednom, pak, podlistku rečenih novina mogao se pročitati naziv prevedenog filma Gluva svadba koji

će se emitirati na BHT. Jasno je ko uređuje te novine, ko uređuje BHT i ko prevodi filmove. Nije to isto kao naslov filma Gluvi barut, koji je prid samu srbsko-hrvatsku agre-siju na BiH snimio sarajevski redi-telj Nenad Dizdarević, jer je film snimljen prema istoimenom romanu Gluvi barut Branka Ćopića, a pra-vopisno pravilo bosanskog jezika je da se imena i nazivi, pogotovo topo-nimi, ne mogu prilagođavati indivi-dualnom jezičkom osjećanju, nego se izvorno koriste.

Na kraju, serija Lud, zbunjen, normalan na FTV prava je paradi-gma položaja i uloge standardno-jezičke norme bosanskog jezika u bosanskim medijima. Zapravo, radi se o medijima u Federaciji, jer se u “u entitetu masovnih grobnica” RS

striktno provodi srbska jezička nor-ma, kao što je i ukupni javni prostor srbizovan, a na prostorima prošire-ne Herceg-Bosne, koja se službeno imenuje Federacijom, u obticaju je “hercegbosanski turbohrvatski”. Nije problem i nije ništa novo ni ne-obično što sh. osovina u ekstremnoj varijanti udruženo (kao i u ratu) javno razvaljuje državu BiH, koja je uslov obstanka Bošnjaka, nego što Bošnjaci ne umiju i ne smiju da je brane, iz kukavičluka, samoživosti i korupcije. Tako su antibosanski ele-menti postigli željeni cilj, jer se više, doista, ne zna tko koga pravi ludim, a tko koga zbunjuje. U komentaru jednog anketnog pitanja u budućem popisu stanovništva, gdje se od ispi-tanika traži da odgovori na pitanje koji mu je maternji jezik (bosanski – hrvatski – srbski – ostali), portal radiosarajevo.ba navodi: Pitanje ve-zano uz jezik ne omogućava više od-govora, a u posebno teškoj dilemi naći će se npr. djeca iz miješanih brako-va koja, npr. pričaju malo bosanski, malo hrvatski, malo srpski jezik… S druge strane, beogradsko Vreme u aktuelnoj razpravi o neponovljivoj ličnosti turskog sultana Sulejmana Prvog Veličanstvenog Zakonodavca, uz obilje njegovih biografskih poda-taka navodi da je “govorio pet jezi-ka, uključujući i srpski te je pisao sti-hove koji ga svrstavaju u red velikih pesnika”. Ovaj sultan zaista pripada najužem krugu velikih svjetskih hi-storijskih ličnosti, ali od slavenskih jezika je mogao govoriti samo ukra-jinski radi svoje ukrajinske žene-miljenice Ruselane ili bosanski radi velikog broja uticajnih Bošnjaka na njegovom dvoru, a bosanski je i bli-zak ukrajinskom po svom ikavskom izgovoru.

Bosansko-turski rječnik - Muhamed Hevaju Uskufi

Bosanski sužanj u kutu

U prvom samostalnom, rukopisnom, dvojezičnom, u stihovima i štokavskim dijalektom pisanom

rječniku bosanskoga jezika u Evropi”, što ga je napisao Tuzlak Muhamed Hevai Uskufi 1631. godine, nalazimo bosansku leksiku: tko, svatko, nitko, kut, sužanj, u slijedećem kontekstu: “Ev issi hem domaćindur, daḫi tko dimek kimdur”; “I tko godi dobro čini, naći će”, (tur. “Hem kisi kim yleuk ider, ol bulur”; “Svatko ne ostavlja krivih izraza u tekstu”; “Nije nitko kano ti”; “Ognjište ocak (čitaj: odžak), hem kut bucakdur (čit. budžak)”; “Hem dilenci oldi prosjak, hem sužanj bil esīrdur, bir sehir adi Lužan”; rob (“Tebi rob bit’ mlogo dobra dočekat” – tur. Kulun olmak nice lutfa irilur. Ova leksika je od normativnih djela u 19. stoljeću

sve do danas pripisivana hrvatskoj tradiciji i hrvatskoj (zapadnoj, zagrebačkoj) varijanti zajedničkog s-h jezika, kao varijantski polarizirane prema srbskoj (istočnoj, beogradskoj) varijanti: ko, svako, niko, ugao, rob. (Prvi srbski i hrvatski riječnici pojavili su se tek dvjestotinjak godina nakon Uskufi je) U bosanskim srednjevjekovnim poveljama i drugim spomeničkim kodeksima također je prisutno t u tim riječima, ali u izvornom obliku, bez metateze k-t, npr. kto. Ova metateza, pa i (češće) podpuno gubljenje toga t, vršila se samo u govoru pa imamo današnji izgovor: ko, svako, niko prema “fonetskom” principu Vuka Karadžića. Shodno tom nakaradnom Karadžićevom principu pisanja, tako su ih normirali i bosanski normativci iako bi ih primjerenije bilo normirati prema izvornim morfoložkim oblicima: tko, svatko, nitko, bez obaveze da se to t izgovara i pored “uzlazeće zvučne sukcesije” ili “zakona uzlazeće zvučnosti”.

28

Pobjeda Tomislava Nikolića je najveća historijska pobjeda četnika

Aktuelno

Ustoličenjem četničkog vojvode Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Srbije čet-nici su izvojevali najveću historijsku pobjedu. Iako većina Srbijanaca poštuje i njegujetradiciju četništva, četnici nikada nisu uspjeli zvanično postati vladari Srbije. Dolazakčetnika Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Republike Srbije, za četnike, došlo jeu najbolje vrijeme, u vrijeme kada se u Srbiji vodi proces rehabilitacije Draže Mihailo-vića i četništva, u vrijeme kada se četništvo kod Srba pokušava nametnuti kao antifaši-stička vrijednost, nešto što je pohvalno i što bi svaki Srbin trebao biti. Tomislav Nikolićće sada taj proces ubrzati i omogućiti procvat četništva u Srbiji i drugim dijelovimaregiona gdje Srbi žive

Četnički vojvodaČetnički vojvoda ppredsjedniredsjednik Srbijek Srbije


29

Piše: Ezher Beganović

Tomislav Nikolić položio jedanas zakletvu na posebnojsjednici Skupštine Srbije i

postao predsjednik Republike Srbije, izvijestile su beogradske Večernje novo-sti. “Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i cjeline teritorije Republike Srbije, uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni dio, kao i ostvarivanju ljudskih i ma-njinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih građana Repu-blike Srbije i da ću savjesno i odgo-vorno ispunjavati sve svoje dužnosti”, rekao je novi predsjednik Republike Srbije, četnik Tomislav Nikolić. Prije devetnaest godina, 13. maja 1993. go-dine, na Romaniji u Bosni i Hercegovi-ni, Tomislav Nikolić je položio prvu, za njega vjerovatno najvažniju, zakletvu u životu. Tog dana Tomislav Nikolić je proglašen četničkim vojvodom. Pre-ma svjedočenju Vojislava Šešelja pred p g j

Haškim tribunalom Tomislav Nikolić je promoviran u četničkog vojvodu za iskazanu hrabrost u predvođenju čet-nika u borbama. “Nikolić je predvodio dobrovoljce i hrabro se borio i zato je proglašen za vojvodu”. Dakle, spome-nutog 13. maja 1993.godine, na cere-moniji proglašenja četničkih vojvoda pročitana je Naredba Vojislava Šešelja

j p g j jj

sljedećeg sadržaja: “Naredba 124, kao jedini srpski četnički vojvoda, koji jeneposredno angažovan u sadašnjoj oslobodilačkoj borbi srpskoga naroda a slijedeći tradiciju srpskih četnika za izvanredne zasluge u ovome ratu, veli-ko junaštvo i pokazanu ratnu vještinu najistaknutijih četničkih komandanata proglašavam četničkim vojvodama...”. Nakon pročitane naredbe vojvode su izrekle zakletvu: “Zaklinjem se kao srp-ski četnički vojvoda, zaklinjem se Bo-gom i Svetim Savom, da ću se svim svo-jim snagama boriti za slobodu srpskog naroda i obnovu jedinstvene srpske dr-žave na Balkanu koja će obuhvatati sve srpske zemlje. Tako mi Bog pomogao”.

Ustoličenjem četničkog vojvode Tomislava Nikolića na mjesto pred-sjednika Srbije četnici su izvojevali naj-veću historijsku pobjedu. Iako većina Srbijanaca poštuje i njeguje tradiciju četništva, četnici nikada nisu uspjelizvanično postati vladari Srbije. Do-lazak četnika Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Republike Srbije, za četnike, došlo je u najbolje vrijeme, u vrijeme kada se u Srbiji vodi proces rehabilitacije Draže Mihailovića i čet-ništva, u vrijeme kada se četništvo kod Srba pokušava nametnuti kao antifaši-

stička vrijednost, nešto što jepohvalno i što bi svaki Srbintrebao biti. Tomislav Nikolićće sada taj proces ubrzati iomogućiti procvat četništva u Srbiji i drugim dijelovima regiona gdje Srbi žive (“Usrpskoj Armiji su prije IIsvjetskog rata postojale spe-cijalne jedinice, kakve svaka armija ima. Te su jedinicezvali četnici. One su bile uprvim borbenim redovima,prvaci, koje su izvodile naj-teže akcije. Za vrijeme IIsvjetskog rata, četnici su, kaomonarhističke trupe u do-movini, bili podržavani odstrane saveznika. Ali onda supobijedili partizani i podrška saveznika je prešla na njih.Četnici su bili oklevetani”,

j p j

izjavio je sadašnji predsjed-nik Srbije).

Šta to znači za nas u Bosni i Her-j )

cegovini? Četnik predsjednik i rehabi-litirano četništvo mogu imati opasneposljedice u Bosni i Hercegovini. Samonekoliko dana nakon što je izabran za predsjednika Srbije, Tomislav Nikolićje u intervjuu njemačkom FAZ-u dao ZZnekoliko veoma zanimljivih izjava. Prvoje rekao kako se ne stidi svog četništva i ulogee u ratovima u Jugoslaviji počet-kom devedesetih, da još uvijek sniva oVelikoj Srbiji. “Velika Srbija još uvijek je moj san, ali neće se ostvariti. Mojisnovi iz vremena kad se Jugoslavija ras-pala o tome tko bi trebao gdje živjeti,nažalost, nisu ostvareni”. Ne treba ima-ti previše pameti da se shvati kako ćebosanskohercegovački Srbi reagirati na


ovakve izjave predsjednika Srbije. Velikosrpska retorika će postati široko prihvaćena vrijednost kod naših Srba. Kada se tome još doda Ni-kolićevo ponosno hvaljenje četničkom prošlošću onda stvari postaju još izglednije. “Bio sam dobrovoljac u ratu i toga se ne stidim. Dobio sam titulu četničkog vojvode... Tada sam rekao da ja kao čet-nički vojvoda uvijek moram biti četnik i da ću ponovno braniti Srbiju ako me budu zvali”, rekao je Nikolić. A sada dolazimo do najvažnijeg dijela politike koju će voditi četnik Tomislav Nikolić. On nikada nije krio da je njegov politički cilj pomaganje da Republika Srpska postane nezavisna država, odnosno

da se stvore svi preduvjeti da se Repu-blika Srpska jednog dana, kada to bude moguće, spoji sa Srbijom. Tomislav Ni-kolić taj san će uvijek sanjati. Četnik

g p j j

Nikolić i Milorad Dodik će odlično sarađivati na tom planu. Ukupna po-litička situacija u Bosni i Hercegovini, nedefinirana politika međunarodne za-jednice, razbijenost bošnjačke politike, sve su to poluge koje će četnik Toma Nikolić i Milorad Dodik znati iskori-stiti u ispunjenju svojih velikosrpskih snova. Dok hrvatski predsjednik Ivo Josipović otvoreno poručuje da neće putovati u Beograd dok se Tomislav Nikolić ne odrekne četništva, bošnjač-ki političari udaraju brigu na veselje, njima je rat oko fotelja i visokih plata apreći od svega.

A sada dolazimo do najvažnijeg dijela politike koju će voditi četnik Tomislav

Nikolić. On nikada nije krio

da je njegov politički cilj pomaganje

da Republika Srpska postane

nezavisna država, odnosno da se stvore svi preduvjeti da se Republika

Srpska jednog dana, kada to bude moguće,

spoji sa Srbijom.

30

Livanjski sokaci

Društvo

Uz kamen su i danas gostionice i kafići, ali umjesto konja privezanih u blizini, parkirani su bijesni četverotočkaši i još bjesniji motocikli i moderni bicikli. Binjektaš katkad posluži šetačima i kao kamena klupa. Ipak, Livnjake, pogotovo oni starije, čim ga vide asocira na njegovu osnovnu funkciju kad je služio za lakše uzjahivanja i sjahivanja s konja

Piše: Ale Kamber, Livno22.05.2012.god.

Na raskrsnici ulica Kneza Mu-timira i Vlade Marjanovića u Livnu, u strogom centru

grada, najvjerovatnije još od turskog vakta, nalazi se oveći isklesani kamen žestac dimen-zija 75x45x45 cm, iskopan, kako se vjeruje, u obližnjem majdanu na Orlovači. Na to ga je mjesto navodno, svo-jevremeno dovezao jedan omanji livanjski aga kako bi lakše sa njega uzjahivao i na njega sjahivao sa konja. Po drugoj verziji kamen je zaostao kao neiskorišten pri-likom zidanja kuće Stipe Per-vana potkraj 19. stoljeća, pa

ga je vlasnik kuće u kojoj je bila i gos-tionica iskoristio za istu svrhu, da budebinjektaš za umorne goste, ali i za onekoji bi se malo pripili da lakše uzjašusvoje konje. Ovaj kamen, koji je po-sljednji livanjski gradski binjektaš, bio

je šezdesetih godina prošlog stoljeća nakratko nestao ali jepronađen kod nekog čovjeka koji ga je kanio uzidati u svo-ju kuću držeći da je ničiji, pa dakle i svačiji. Po pronalaskuvraćen je na prvobitno mjes-to i tu je stajao decenijama,jedno vrijeme djelimično za-trpan i slojevima asfalta, da biponovo bio oslobođen prošlegodine u vrijeme skidanja as-falta i postavljanja modernekaldrme na livanjskom korzuuz koje se binjektaš i nalazi.

Posljednji Posljednji binjektašbinjektaš


Binjektaša je, osim u Turskoj

bilo i u BiH te u drugim područjima

nekadašnjeg turskog carstva

gdje se sa carevinom širio

i turski jezik.

Livanjski binjektaš

31

Uz kamen su i danas gostion-ice i kafići, ali umjesto konja privezanih u blizini, parkiranisu su bijesni četverotočkaši ijoš bjesniji motocikli i mod-erni bicikli. Binjektaš kat-kad posluži šetačima i kaokamena klupa. Ipak, Livn-jake, pogotovo oni starije,čim ga vide asocira na njeg-ovu osnovnu funkciju kad jeslužio za lakše uzjahivanja isjahivanja s konja. Binjektaš(binsk taši) na turskom jezi-ku inače znači kamen s ko-jeg se uzjahiva i na kojeg sesjahiva sa konja. Posebno jebio pogodan nižim i stari-jim osobama radi lakšeg uz-jahivanja. Ranije ih je bilomnogo po gradu uz džamije,

crkve, mehane, musafirhane,uz neke kule i kuće, pa i useoskim naseljima uz vjerske,ugostiteljske i stambene ob-jekte.

Binjektaša je, osim u Tur-skoj bilo i u BiH te u drugimpodručjima nekadašnjeg tur-skog carstva gdje se sa care-vinom širio i turski jezik. Ususjednom Sinju kameni znak na početku alkarskog trkališta


blizu “Velikog mosta”, odakle alkari započinju trku, također se zove “binjektaš”, što je turcizam kao i sam naziv discipline “alka” , lokalističke izvedenice od od turske riječi “halka”, što znači obruč. Kamen za uzjahivanje se koristio i od strane drugih konjanika; srbijanskih, hrvatskih i drugih kneževskih i vlastelinskih porodica, a i kod običnih ljudi. Alternativa binjektašu često su bile stepenice, prirodna ili vještačka omanja uzvišenja, ili pak prigodne drvene konstrukcije.

U susjednom Sinju kameni

znak na početku alkarskog

trkališta blizu “Velikog mosta”,

odakle alkari započinju trku, također se zove

“binjektaš”, što je turcizam kao i sam naziv

discipline “alka”,

lokalističke izvedenice od od turske riječi

“halka”, što znači obruč.

Binjektaš

Sinjski (h)alkari

Bosanski konjanik

32

Otvoreno pismo Naučno-nastavnom Vijeću Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Online komentar polumjeseca

Treba li da pojasnim razlog svog ponovnog pismenog obraćanja članovima Vijeća? Akademska zajednica treba biti komunikativna zajednica rasprave na temelju argumenata, a ne birokratsko tijelo glasanja prema spontanim naklonostima svojih članova. Uvjeren sam da se i pored najbolje volje na vijećima Fakulteta nikada neće moći raspravljati onako razložno i odgovorno kao što bi se to mogli postići - pogotovo kada je riječ o važnim pitanjima oko samih temelja našeg akademskog zajedništva - u forumu pismenog saobraćanja kakvo nudi nova tehnologija virtualne komunikacije. Uostalom, takva praksa je već odavno zaživjela na uglednim univerzitetima u svijetu

Autor: prof. dr. Ugo VlaisavljevićIzvor: www.bosnjaci.net

Doista se nisam mogao na-čuditi kada sam prije ne-koliko dana otkrio da

prodekan Lovrenović sa mojim sta-vovima, izrečenim na prošloj sjedniciNaučno-nastavnog Vijeća i u Otvo-renom pismu upućenom članovima Vijeća polemizira u neakademskimpublikacijama: u intervjuima koje jegotovo istovremeno dao sedmičnimmagazinima Dani i i Bosna. Kakav je to rukovodilac Fakulteta koji ne uvažava svoje kolegice i kolege u raspravi koja se prije svega tiče akademske zajedniceFakulteta? Najprije sam iskusio uskra-ćivanje riječi u raspravi u Vijeću, po-

tom ignoriranje svog pismenog obraća-nja glavnom oponentu u raspravi oko “slučaja Alispahić”, pa na kraju još i diskvalifi kacije i denuncijacije koje moj uvaženi kolega s Fakulteta širi u novi-nama, čiji urednici ne smatraju da bi u svakoj važnijoj raspravi trebalo čuti i drugu stranu. Još kada se sjetim da mi je Lovrenović odmah nakon famozne sjednice, kada sam još vjerovao da je u pitanju nesporazum koji možemo lako izgladiti, usred razgovora okrenuo leđa i pred nosom zatvorio vrata svog kabineta, onda se nisam imao čemu čuditi, a pogoto-vo ne onome što sam proči-tao da je izjavio u novinama.

Treba li da pojasnim ra-zlog svog ponovnog pisme-nog obraćanja članovima Vijeća? Akademska zajedni-ca treba biti komunikativna zajednica rasprave na teme-lju argumenata, a ne biro-kratsko tijelo glasanja prema spontanim naklonostima svojih članova. Uvjeren sam da se i pored najbolje volje na vijećima Fakulteta ni-kada neće moći raspravljati onako razložno i odgovorno kao što bi se to mogli posti-ći - pogotovo kada je riječ o važnim pitanjima oko samih temelja našeg akademskog zajedništva - u forumu pi-smenog saobraćanja kakvo nudi nova tehnologija vir-tualne komunikacije. Uo-stalom, takva praksa je već odavno zaživjela na ugled-nim univerzitetima u svijetu.

Podsjećam na razlog spora: nijeusvojen Izvještaj jer je značajan broj kolegica i kolega glasao PROTIV. Gla-sanje je uslijedilo nakon kraće rasprave o izvještaju kojeg je pročitao profesor Rizvanbegović u ime komisije koja se pred Vijećem pojavila kao opuno-moćeno ekspertno tijelo. Jedini argu-ment koji se mogao čuti prije glasanja iznio je prodekan Lovrenović, a glasio je, prema njegovoj vlastitoj naknad-noj formulaciji: “gospodin Alispahić već duže vrijeme u javnosti širi govor

mržnje protkan nacionalizmom, šovi-nizmom i rasizmom”. (Dani, br. 779,str. 17, prvi stupac; Bosna, br. 810, str.56) Odmah nakon glasanja pokušaosam ustvrditi da je riječ o opasnompresedanu, jer nismo mogli čuti nitijedan jedini argument protiv pozitivneocjene koja stoji u Izvještaju, ali smomogli čuti mišljenje o nepodobnostikandidata da uđe u našu akademskuzajednicu. Šta je drugo mogla bitiizjava prodekana Lovrenovića negonegativna ocjena kandidatove moral-no-političke podobnosti? Ako je to biopresudan razlog za glasanje PROTIV,onda smo na mala vrata u rad Vijeća uveli moralno-političku podobnost.Da li to možemo sebi dopustiti čak ikada bi imali najbolje razloge da sum-njamo u nečiju moralnost i politička opredjeljenja? Da li Vijeće treba da sudipo uzoru na pravosudne institucije, a pogotovo onda kada pravosuđe zaka-

že? Ili bi Vijeće trebalo da sebavi samo pitanjima morala?Na koji način bi to trebaloda čini? Da stvar prepustiljudima koji imaju istančanui uzoritu savjest, komesarima za moral? Ili bi trebalo formi-rati ekspertna tijela za moral:komisije i komitete? Kakopredstaviti na Vijeću mate-rijal koji sumnjiči kandidata (usmeno, onako kako je toučinio Lovrenović na prote-kloj sjednici ili pismeno, sa odabranim citatima, kako jeto učinio u popularnoj štam-pi)? U nekom posebnom iz-vještaju? A ko bi prikupljaotaj materijal? Možda nikobolje od tajne policije? Da libi ga trebalo proslijediti čla-novima akademske zajedniceprije vijećanja? Da li svima ilisamo onima koji su povjerlji-vi? Da li bi bilo dobro u spe-cijalnim televizijskim emi-sijama pustiti tajne snimkeprivatnih razgovora kandida-ta, da zna šira javnost da li je

kandidat humanista ili rasista? Šta akoj j

nadležni komitet bude pristran? Podpaskom neke partije i njene ideologije?Ko će “komitetlije” i “komesare” kon-trolirati i o njima pisati izvještaj? Da linadležni ministar ili komandir policije?Šta ako o tome bukne nerješiva rasprava

p j

u parlamentu? Itd.Uvjeren sam da se o pitanju “izvan-

rednog stanja” kada neke naše kolegicei kolege smatraju da se mora procje-njivati politička i moralna podobnostkandidata za pristup akademskojzajednici mora napokon raspraviti s

Pošteno, Pošteno, prodekane!prodekane!


Tvrdim, dakle, da je prodekan

Lovrenović doveo u

zabludu one koji su glasali o Izvještaju,

jer je ustvrdio da rasprava o “podobnosti

teme i kandidata”

podrazumijeva i razmatranje

moralne i političke

podobnosti kandidata.

33

krajnjom ozbiljnošću i akademskom odgovornošću. Slučaj Alispahić, koji je ustalasao javno mnijenje, pokazuje da je riječ o neodložnom pitanju.

Lovrenović ne sumnja da je svo-jim istupom protiv ličnosti kandida-ta motivirao druge da glasaju kao i on. U svome naknadnom novinskom obraćanju javnosti on je prigovor o nepodobnosti kandidata učinio još težim: Alispahić je “prononsirani rasi-sta, antisemita i negator Holokausta”, primjer “pisanja u duhu najcrnjih ra-snih teorija”, od Plavšićke se razlikuje samo u tome što (još) nije osuđen, itd. Još na sjednici Vijeća sam ustvrdio da se o političkim stavovima i moralnim nazorima Alispahića ne može rasprav-ljati, makar imali i najbolje razloge da ih žestoko osuđujemo i s gnušanjem odbacujemo. Tada smo mogli čuti od Lovrenovića da tako nešto može tvrdi-ti samo neko ko nije pročitao Zakon o visokom obrazovanju. Ovaj argument sam uzeo kao veoma važan i pomno pretražio sve zakonske akte koji regu-liraju rad Vijeća da bi se pokazalo da od toga nema ništa (pa sam zaradio uvredljivu etiketu “licemjernog legali-ste”). O tome sam pisao u Otvorenom pismu. Očito je i sam Lovrenović pre-birao po zakonima i propisima, pa je došao do istog zaključka. Indikativno je da o tome ništa ne govori u svojim intervjuima, osim na jednom mjestu koje svakako treba navesti:

“Pozivam se na aktualne zakonske propise, koji se odnose na Univerzitet u Sarajevu i na etički kodeks Univer-ziteta. S druge strane pozivam se tako-đer na vlastitu savjest.” (Dani br. str. i18, prvi stupac).

U času kada se kao odgovorni ru-kovodilac Fakulteta trebao i morao po-zvati na određene članove važećih za-kona i propisa, Lovrenović je javnosti poturio ovu posve neodređenu adresu. Koliko je ona sumnjiva najbolje potvr-đuje njeno žurno krpljenje: pridodat je etički kodeks, a onda još i vlastita sa-vjest! Radi uvjerljivosti trebalo je i re-doslijed promijeniti, pa će Lovrenović pompozno ustvrditi: “savjest je ispred svakog zakona”; “Zakon je promjenljiv, savjest nije!” Šta na ovo reći a ostati

g j p j j

ozbiljan? Možda: “gospodo pravnici, molim vas pravite vaše zakone slušaju-ći savjest gospodina Lovrenovića!” Za-ključak je, dakle, da uporišta za ocje-njivanje moralno-političke podobnosti u zakonima još nema, ali bi ga uskoro moglo biti. Dotle se trebamo osloniti na Lovrenovićevu savjest, ali i na (opet neodređeno imenovan) etički kodeks. Ali, izgleda da ni kodeks nije dobar, jer i na njegove poželjne prepravke upu-

ćuje Lovrenović. Na oprav-danu sumnju novinarke da pozivanje svih učesnika usporu na svoju vlastitu sa-vjest “otvara mogućnostzloupotreba”, Lovrenovićodgovara:

“Naprotiv. Smatram da iz ovog slučaja univerzitet-ska zajednica može izvućijako korisne poruke u smisluizgradnje i usavršavanja za-konskih propisa, koji reguli-raju kodeks ponašanja na Univerzitetu.”(Dani, ibid.).

Odatle slijedi da Lovrenović sum-nja da ne samo Zakon nego i postojećiEtički kodeks ne uspijevaju na zadovo-ljavajući način regulirati “ponašanje na Univerzitetu”. Dok se to ne desi, opetostaje samo prodekanova izoštrena iuzorita moralna svijest. Ima li se, pak,ta svijest pozvati na nešto opipljivo ipouzdano? Bogme, ima! To su “etabli-rane istine općečovječanske naravi”,a njih je “u svojih 10 teza o načelima humanizma sažeo Ivan Supek”. Lovre-nović tvrdi da se ne može steći “titula doktora humanističkih znanosti” akose nema “kristalno jasan stav” prema ovim istinama i tezama. Prema tome,samo osvjedočeni humanisti mogudoktorirati, bar dok Lovrenović odre-đuje ko može a ko ne može ući “podkrov Filozofskog fakulteta”. Naciona-listima, šovinistima i rasistima ulazostaje zabranjen. (Neki su se ipak pro-vukli, a Lovrenović se ne libi da ih ime-nuje: Rizvanbegović i Vlaisavljević!)Ulazak u akademsku zajednicu se nebi stoga razlikovao od pristupanja Ligihumanista, a pretpostavljao bi prisegunad Supekovim tezama. Ali, ko bi tonadgledao: Zdravko Šurlan ili Dubrav-

p

ko Lovrenović? Zar prodekan doista ne


vidi da se pretvorio u poli-tičkog komesara koji bdije nad moralom akademske za-jednice nad kojom je stekao vlast? Zar ne zna da i odluke o kršenju Etičkog kodek-sa Sarajevskog univerziteta donosi Etički komitet, a ne prodekani po svome naho-đenju? Još krupniji previd je ovdje u igri: etički kodeks na kojeg se on poziva (pišu-ći ga malim slovom) važi za

nastavnike i uposlenike Univerziteta, a ne za kandidate poput Alispahića. Od Zakona i Kodeksa ostade tako na istu-renom položaju samo Savjest! Koliko daleko je u svome moraliziranju sklon da ode prodekan vidi se i po tome što je sebi predvidio i ulogu Velikog sve-ćenika Univerziteta: veli da bi možda promijenio svoje mišljenje ako bi se Alispahić iskreno pokajao za svoje gri-jehe! (Dani, str. 18, drugi stupac).

Tvrdim, dakle, da je prodekan Lo-vrenović doveo u zabludu one koji su glasali o Izvještaju, jer je ustvrdio da ra-sprava o “podobnosti teme i kandidata” podrazumijeva i razmatranje moralne i političke podobnosti kandidata, a da onaj koji to osporava ne poznaje Zakon o visokom školstvu. U svojim intervju-ima Lovrenović sada pokušava obma-nuti javnost izvan akademske zajedni-ce, jer težište rasprave prenosi na pitanje o Alispahićevim političkim gledištima, optužujući ga za rasizam. Pritom proši-ruje svoju optužnicu, tereteći i svoje ko-lege, profesora Rizvanbegovića i mene, za saučesništvo i kolaboracionizam. (Bosna, br. 810, str. 59, prvi stupac). Postavlja se pitanje ko će preispitati mo-ralnu i političku odgovornost prodeka-na Lovrenovića, kada ovaj na taj način djeluje izvan akademske zajednice.

Nacionalistima, šovinistima i rasistima ulaz ostaje zabranjen. (Neki su se

ipak provukli, a Lovrenović se ne libi da ih imenuje:

Rizvanbegović i Vlaisavljević!)

DuplericaSjećanje na stradanje Bošnjaka u Prijedoru


Genocid u Prijedoru – 20 godinaSrbi su u Prijedoru tokom agresije na BiH ubili

3.173 civila bošnjačke nacionalnosti u imej g jj g j

stvaranja genocidne tvorevine Republike Srpskejj

.


36

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj (VI dio)

Islamske teme

Možda se ova priča odnosi i na tebe također. Možda si još uvjek svezan u tjesnacu očaja i frustracije nekim tankim konopcem poput onog kojim je veliki slon bio vezan za stub. Razlika je samo u tome što je konopac kojim si ti vezan sačinjen od drugačijeg materijala. Naime, on je sačinjen od tvojih uvjerenja i predodžbi koje si stekao u djetinjstvu i koje su se duboko urezale u tvoje biće. Ako se ova priča uistinu odnosi na tebe, onda je dobra vijest u svemu tome što postoji način da promijeniš to mjesto očaja i tjeskobe

Piše: Selva el-UdejdanPreveo i prilagodio: Abdusamed Na-suf Bušatlić

Jedna od najdirljivijih kur’anskihpripovijesti koja govori o čistoti,veličini i postojanosti vjerničke

ličnosti, svakako je ona o trojici asha-J

ba Allahovog Poslanika, sallallahu alej-hi ve sellem, koji su izostali iz Bitke na Tebuku. Naime, pohod na Tebuk bioje ispit koji je u potpunosti razotkriomunafike ili licemjere iz muslimanskihredova, koji su izmišljali različite isprikesamo da ostanu u Medini i da ne idu uborbu. Međutim, zajedno sa licemjeri-ma, u Medini su ostala i trojica ashaba koji, kako će se kasnije ispostaviti, nisubili munafici. No, radi provjere njihoveiskrenosti morali su biti sankcionirani.A sankcija, koju im je odredio Mu-hammed, sallallahu alejhi ve sellem,bila je potpuna izolacija iz muslimanskezajednice i zabrana svakog vida kon-takta i komunikacije s njima. Bio je toispit mnogo veći od odlaska na Tebuk,jer su njih trojica postali usamljenici uvlastitim porodicama i cjelokupnoj mu-

slimanskoj zajednici. Osim društvene izolacije, nakon izvjesnog vremena, njihovim suprugama bilo je naređeno da se odvoje od njih i da ih napuste. Postali su potpuno odbačeni i usamljeni u Medi-ni, sve dok im Allah nije dao izlaz u iskrenoj tevbi i poka-janju koje je Allah uslišao. O njima je objavljen ajet koji je zapravo potvrdio njihovu iskrenost i postojanost u vje-ri i onda kad su potpuno bili odbačeni, i koji je otkrio da je njihov izostanak iz pohoda bio samo trenutak ljudske slabosti a nikako znak licemjerstva. To je 118. ajet iz sure Et-Tevba, u kojem stoji: A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Nje-ga. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.

A sada zamisli da si ti jedan od ovetrojice, da si izopćen iz društva i da s tobom niko ne smije progovoriti?! To je neopisiv psihološki pritisak i osjećaj grižnje savjesti bez ikakve mogućnosti

da ti neko pruži utjehu iublaži taj pritisak. Usamlje-nost i tjeskoba ih je gušila ičinila obezglavljenim, dok su ih, prilikom slučajnog susreta, pogledi muslimana šibali ukorom i prezirom,a oni nisu imali prihvatljiv izgovor u svoju odbranu,čak ni kod svojih supruga idjece, a kamo li kod ostalihmuslimana. Takav pritisak bi teško ko mogao izdrža-ti. Ali, baš onda kada im jezemlja postala tijesna i kada

su mislili da su izgubljeni, došlo jeolakšanje i to direktno od Milostivog,Allaha, dž.š.

Zato, o ti, koji se osjećaš usamljeno utamnici svoje duše pune očaja i tjeskobe,zatraži pomoć od svoga Milostivog Gos-podara, i u svojoj dovi toplo i iskreno,reci: “Moj Allahu!”, pa ćeš vidjeti da ćete On osloboditi tjeskobe i očaja kao štoje oslobodio trojicu ashaba.

Ne budi naivan i glup kao slon

Uobičajeno je da se mladunčadslonova uče kretanju na vrloograničenom prostoru. Naime,njihov dreser sveže konopac za nogu

Vjernik koji se smijao dželatu u lice


Imati lij-epo mišljenje

o Allaha i onda kada ti sablja

visi iznad glave, eto to je istinska nada i pouzdanje u

Allahovu milost i pomoć. Ako

vjernička nada nije takva, onda ona praktično i

ne postoji.

37

mladunčeta, a zatim taj konopac sveže za stub koji je zaboden duboko u zemlji. Na početku svaki slonić pokušava da otrgne uže, jer se osjeća zarobljenim, no, uže je suviše jako da bi ga mladunče slona moglo prekinuti. Nakon izvjesnog vremena slonić se pomiri s činjenicom da on nije u stanju prekinuti konopac kojim je vezan za stub i da mu je suđeno da se kreće u prostoru čiju dužinu mu je odredila dužina konopca kojim je vezan za stub.

Kada slon poraste i kada dostigne težinu od pet tona, on bi s lahkoćom mogao prekinuti uže kojim je vezan, ali on to više i ne pokušava zbog ranije spoznaje i iskustva iz mladosti kada i pored silne želje i nastojanja nije mogao prekinuti to uže. Na taj način moguće je najslabijim konopcem vezati i ukrotiti i najveće slonove.

Možda se ova priča odnosi i na tebe također. Možda si još uvijek svezan u tjesnacu očaja i frustracije nekim tankim konopcem poput onog kojim je veliki slon bio vezan za stub. Razlika je samo u tome što je konopac kojim si ti vezan sačinjen od drugačijeg materijala. Naime, on je sačinjen od tvojih uvjerenja i predodžbi koje si stekao u djetinjstu i koje su se duboko urezale u tvoje biće. Ako se ova priča uistinu odnosi na tebe, onda je dobra vijest u svemu tome što postoji način da promijeniš to mjesto očaja i tjeskobe. Kako? Postoje tri različita načina da to učiniš:

Prvo, možeš koristiti afirmativne izraze (fraze), pozitivne predodžbe i stvarati vlastite imaginacije, kako bi pokazao da istinski upravljaš svojim motivima, postupcima, i da si ono što stvarno želiš biti.

Drugo, možeš stvoritiunutrašnju, djelotvornu ipozitivnu sliku i predodžbukoja će u stvari biti odraztvojih težnji, djela i onoga štoti želiš biti i što želiš postići.

Treće, možeš jednostavnopromijeniti svoje ponašanje.

To su tri načina koji će teizvesti iz mjesta na kojem siveć dugo okovan. Zato stalnopokušavaj da se oslobodiš tihokova, i ne odustaj! Ne budinaivan i glup kao slon!

Ibn Tejmijjin “izlet” u zatvor

Kada su Tatari osvojili Bagdad, porušili su i opustošili gradubijajući sve pred sobom: muškarce,žene, starce i djecu. Ljudi su bezglavobježali ispred tatarskih hordi kako biizbjegli mučenje i masakriranje. Toje bilo vrijeme opće panike, meteža istraha. U tom burnom vremenu, kada su živi zavidjeli mrtvima, u Haranu,zapadno od Damaska, rodio seTekijuddin Ahmed ibn Abdul-Halimibn Tejmijje, 10. rebiu-l-evvela, 661.godine po Hidžri, šest godina nakonpada Bagdada, da bi kasnije postaonajpoznatiji učenjak svoga vremena.

Ibn Tejmijje je bio poznat po snazisvoga imana, rječitosti, hrabrosti iogromnom znanju. On je bio velikiizazov za svoje neprijatelje i činioim se poput gromade pred kojomsu bile nemoćne njihove sablje ipera, podjednako. Zato su se običnemuslimanske mase počele okupljatioko njega. Vrijeme je provodio držećipredavanja u mesdžidu, podučavajućiljude vjeri, propisima halala i harama


i čvrsto stajući u odbranu Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Međutim, njegovi neprijatelji i oponenti uvijek su bili u zasjedi. Između ostalog, oni su uspjeli izazvati mržnju i sukob između njega i vladara Egipta i Šama, Ruknuddina

j g

Bejbersa, zbog čega je doveden u Egipat da mu se sudi pred velikim brojem kadija i državnih uglednika. Bio je to montirani proces u kojem pravda nije imala nikakvih šansi pored zuluma i spletki licemjera i dvorskih ulizica. Ibn Tejmijje je znao

da će biti osuđen, samo nije znao koliku kaznu će mu odrezati. Osuđen je na godinu i šest mjeseci zatvora u samici. Nakon što je izašao iz zatvora upriličena je naučna debata između njega i njegovih oponenata, a okončana je velikim trijumfom Ibn Tejmijje. No, i pored toga, njegovi protivnici ga nisu ostavljali na miru, pa su iznudili sultanovu naredbu kojom se Ibn Tejmijje ima protjerati u Šam. U Šamu je boravio

j j jj

izvjesno vrijeme, a onda se opet vratio u Egipat, u Aleksandriju, i opet je bačen u tamnicu u kojoj je proveo šest mjeseci. U Egiptu je Ibn Tejmijje bio izložen raznim vrstama torture i šikaniranja sve dok se nije nastanio u Kairu, gdje je memlučki sultan Nasir Muhamed bin Kalavun (1285.-1341.), objavio proglas kojim se Ibn Tejmijje proglašava nevinim i oslobađa krivice za sve optužbe i potvore koje su na njega iznešene od strane nekih učenjaka. Osim toga, sultan Nasir mu je dao priliku da se osveti i traži pravo kod svojih oponenata, ali je Ibn Tejmijje

A sada zamisli da si ti jedan

od ove trojice, da si izopćen iz društva i da s tobom

niko ne smije progovoriti?!

To je neopisiv psihološki pri-tisak i osjećaj

grižnje savjesti bez ikakve

mogućnosti da ti neko pruži

utjehu i ublaži taj pritisak.

odbio tu ponudu i velikodušno oprostiosve uvrede i potvore. To je osobina velikih ljudi i iskrenih vjernika koji susklopili trgovinu sa Allahom, dž.š., i nezanima ih ništa drugo osim Allahovog zadovoljstva i nagrade. U Kairu je držaopredavanja iz fikha i tefsira, pozivajućimuslimane da ostave novotarije i da sečvrsto drže Kur’ana i Sunneta. Sedamgodina nakon toga, on se ponovovratio u Damask. Tamo je izdao fetvu,pravnu deciziju, s kojom se nisu slagalineki učenjaci, pa je sultan tražio od IbnTejmijje da povuče tu fetvu, ali se on nijepokorio sultanovoj naredbi, i ustrajaoje u svom stavu, govoreći: «Zabranjenonam je tajiti znanje.’’

Ta fetva ga je koštala još šest mjesecizatvora. Nakon što je izašao iz zatvora ponovio je i potvrdio svoju fetvu, ne od-stupajući ni milimetra od svojih princi-pijelnih stavova koji su bili utemeljenina Kur’anu i Sunnetu. Međutim, njego-vi protivnici iskoristili su Ibn Tejmijjinu“tvrdoglavost’’ da ga okrive za ‘‘pogre-šan’’ stav u vezi još jednog šerijatskog pi-tanja, a to je pitanje posjećivanja kabu-rova dobrih ljudi (evlija), o kojem je IbnTejmijje imao negativan stav tvrdeći da takvo nešto nije utemeljeno na Kur’anui Sunnetu. I uspjeli su u svojoj namjeri,Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim bra-tom ponovo završio u zatvoru. Čak su

j jj j j j

mu zabranili pisati knjige, oduzimajućimu papir i mastilo. No, sve to nije ubilonjegovu odlučnost niti smanjilo njego-ve ambicije. Umjesto tintom, pisao jeugljenisanim komadima drva koje jepronalazio na različitim mjestima. Osta-le su poznate njegove riječi: “Ako mezatvore, to je moja osama sa Allahom,ako me ubiju, to je šehadet na Allaho-vom putu a ako me portjeraju, to je mojturizam na Allahovom putu.’’

Ibn Tejmijej je umro 728. godinepo Hidžri, kao neustrašivi mudžahid,istinski učenjak i pobožnjak. Njegovojdženazi prisustvovalo je više od 500.000ljudi. Njegov naučni opus prelazi 300djela, iz fikha, usuli-fikha, tefsira, akai-da, logike, filozofije i drugih naučnihdisciplina.

Poštovani čitaoče, razmisli malo oovom velikanu i baklji nade koju je za-palilo svjetlo imana u njegovom srcu.Možda ti pomogne da se oslobodiš tje-skobe i očaja.

Nelson Mandela – neustrašivi boracza slobodu

Nelson Mandela rođen je 18. jula 1918. u mjestu Trnaskei u Južnoj Africi.Njegov otac, Henry Mandela, bio je članTranskei vijeća i predsjednik Skupštinevijeća glavnog poglavara Tembua. Na-

kon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo je poglavar Tembua, njegov dajdža, koji ga je zapravo odredio za na-sljednika. Južna Afrika je tada stenjala pod vlašću koja je bila utemeljena na rasnoj dis-kriminaciji i aparthejdu, crn-ci nisu imali pravo glasa, niti su mogli učestvovati u poli-tičkom životu i upravljanju državnim poslovima. Man-dela je još kao student osje-tio patnje svoga naroda, pa je 1944. godine sa skupinom istomišljenika osnovao Ligu mladih koja je sebi postavila zadatak da postane masovni pokret obespravljenih crnaca. On je 1947. godine izabran za generalnog sekretara Lige mladih. Podstaknuta pobjedom Naci-onalne partije 1948. godine, do koje je došlo zbog apartheida u samoj osnovici društva, Liga mladih inspirisala je ak-cijsko djelovanje kroz: bojkot, štrajk, neposlušnost građana i nesaradnju, te ih označila svojim oružjem, što je pri-hvaćeno kao zvanični program ANC-a. Krajem 1951. godine Liga mladih je usvojila plan akcija za kampanju nepo-štivanja zakona apartheida. Mandela je putovao kroz cijelu zemlju da bi orga-nizovao ove proteste. Zbog svog rada u toku ove kampanje izveden je pred sud, osuđen na devet mjeseci zatvora i prisil-nog rada. Upravo u ovo vrijeme on je završavao studij, te je dobio zvanje ad-vokata. Zajedno sa prijateljem Oliver Tamboom otvorio je advokatsku kance-lariju u Johannesburgu. Zbog njegovih zasluga u toku kampanje imenovan je za predsjednika Lige mladih u regionu Transvaal, a krajem 1952. godine za za-mjenika predsjednika Lige za cijelu Juž-nu Afriku.

38

Vlada je pokušala da Mandeli oduzme advokatsku dozvolu na osnovu optužbi koje su protiv njega podignu-te. Ipak, Vrhovni sud je odlu-čio da je on časno služio svo-jim crnim sugrađanima, te da nije učinio ništa zbog čega bi mu se oduzela advokatska licenca. U to vrijeme, 50-tih godina dvadesetog stoljeća, Mandela je bio žrtva razli-čitih formi pritisaka i tlače-nja. Bio je hapšen i zatvaran. Nakon Sharpeville masakra 1960. godine, Liga mladih je zabranjena, a Mandela, pod optužbom da je počinio vele-izdaju, biva zatvoren. Nakon izlaska iz zatvora on je sa vo-đstvom Lige mladih osnovao

vojni ogranak u slučaju nasilnog rješa-vanja stvari.

Mandela je uprkos zabrani napu-stio zemlju i putovao nekoliko mjeseci. Osim Etiopije, on je posjetio i Alžir gdje je prisustvovao časovima vojne obuke za članove vojnog krila njegove organi-zacije. Kratko nakon povratka u Južnu Afriku Mandela je uhapšen pod optuž-bom da je pozivao na ilegalni štrajk i da je državu napustio bez važećeg pasoša.

Na kraju ovog sudskog procesa Mandela je osuđen na pet godina zatvo-ra. Dok je odsluživao ovu kaznu, pozvan je pred sud i u toku procesa optužen je za sabotažu. Nakon toga, ponovo mu je suđeno i osuđen je na doživotnu robiju. Međutim, ni to ga nije bacilo na koljena niti se predao. Ostao je ustrajan u borbi za slobodu svog naroda, i što je vrlo važ-no, on na rasizam nikada nije odgovarao rasizmom. Nije čak popustio ni izazovu izlaska iz zatvora ukoliko pristane na ucjenu koju su mu vlasti nudile. On je odbio pomilovanje i ukidanje doživot-


Zato, o ti, koji se osjećaš

usamljeno u tamnici svoje

duše pune očaja i tjes-kobe, zatraži

pomoć od svo-ga Milostivog Gospodara, i u svojoj dovi

toplo i iskreno, reci: “Moj Al-lahu!”, pa ćeš vidjeti da će te On osloboditi

tjeskobe i očaja kao što je os-lobodio trojicu

ashaba.

Muktedira, bio poznati zulumćar Ne-zuk. Naime, on je tom prilikom oku-pio ljude kako bi javno pogubio neke zatvorenike i time pokazao svoju sna-gu i zaplašio ljude. Oholo i nadmeno je izašao pred okupljenu masu, a onda je naredio da dovedu nekoliko zatvo-renika koje je njegov dželat u tren oka pogubio, bez da su imali mogućnost prigovora i traženja isprike. Nakon toga doveli su mladića u cvijetu mla-dosti, koji se, kad je izašao pred Ne-zuka, nasmijao. Zadivljen njegovom hrabrošću, prišao sam mu i rekao: ‘Mladiću, kakva je to luda hrabrost u ovom odsutnom trenutku?! Smiješ se na mjestu gdje bi trebalo plakati. Imaš li možda neku želju?’ On mi je mirno odgovorio: ‘Volio bih da mi neko do-nese pečenu ovčiju glavu i vruću poga-ču.’ Ja sam onda zamolio nadzornika koji je nadgledao i rukovodio tim čud-nim procesom, da odgodi pogubljenje mladića dok mu ne ispunim želju. Ponizno sam ga molio i preklinjao, i on mi je na kraju dozvolio, rekavši mi uz cinični osmijeh: ‘Šta mu to vrijedi kad će za nekoliko trenutaka biti ubi-jen.’ Odmah sam našao i poslao čovje-ka koji se neočekivano brzo vratio sa glavušom i pogačom u rukama. Sta-vio ih je pred mladića, a on je počeo tako mirno i slasno da jede kao da se oko njega ništa ne dešava. Dželat sa sabljom stajao je pored njega i čekao da završi s jelom. Ponovo sam prišao mladiću i rekao mu: ‘Tako smireno je-deš i ne razmišljaš o onome što te čeka nakon jela?!’ Tada je on uzeo jedan kamenčić i bacio ga u zrak, a zatim mi je s osmijehom rekao: ‘Dok ovaj kamen padne na zemlju može se desiti stotinu izlaza iz ove nevolje.’ I tako mi Allaha, on nije ni završio svoj govor kada se začuo strašan krik nakon ko-jeg su ljudi javili da je Nezuk mrtav. Umro je od straha. Okupljeni ljudi su iskoristili taj metež, provalili su u zatvor i oslobodili sve zarobljenike. Ja sam uzjahao svoga konja i pobjegao sa mjesta događaja. Kad sam prelazio preko jednog mosta na putu do moje kuće, osjetio sam blagi dodir na ra-menu, a zatim sam čuo glas čovjeka koji mi je rekao: ‘Zar ne, prijatelju, mi smo o Allahu imali ljepše mišljenje od tebe.’ Okrenuo sam se i ugledao onog istog mladića, koji mi se onda zahvalio na onome što sam učinio za njega. To je bio naš zadnji susret.’’

Imati lijepo mišljenje o Allaha i onda kada ti sablja visi iznad glave, eto to je istinska nada i pouzdanje u Alla-hovu milost i pomoć. Ako vjernička nada nije takva, onda ona praktično i ne postoji.


ne robije, i nije prihvatio protuuslugu da odustane od oružja i borbe za pra-va crnaca i da prizna Bantu-politiku. On im je dostojanstveno odgovarao da zatvorenici ne mogu sklapati nikakve ugovore i da samo slobodni ljudi mogu ravnopravno pregovarati.

Taj neustrašivi borac za slobodu i ljudska prava, konačno je oslobođen, 11. februara 1990. godine. I odmah po izlasku iz zatvora on je počeo sa radom za ostvarivanje ciljeva koje je sebi po-stavio prije četrdeset godina.

Nelson Mandela je 1993. dobio Nobelovu nagradu za mir, a 1994. go-dine nakon prvih općih izbora u Južnoj Africi postao je predsjednikom Južne Afrike.

Mnoštvo je mudrosti, u toku borbe za slobodu svog naroda, izrekao ovaj čovjek, a mi ćemo ovom prilikom spo-menuti samo neke:

“Ja sam u dubini moje duše čovjek optimista, mada ne znam da li je to moja prirodna ili stečena osobina. Je-dan od znakova tog optimizma jeste i taj da čovjek uvijek drži glavu uspravno s pogledom usmjerenim visoko prema nebu, i da uvijek korača naprijed. Do-živio sam mnogo teških trenutaka u ži-votu zbog kojih sam skoro bio izgubio vjeru u ljudskost, ali se nikada nisam predao očaju. Jer, očaj je put u neu-spjeh i sigurnu smrt.’’

“Shvatio sam da hrabrost ne znači odsustvo straha, već trijumf nad njim. Nije hrabar onaj čovjek koji ne osjeća strah, već onaj koji ga uspije pobije-diti.’’

“Proveo sam dugo vremena na putu borbe za slobodu i uložio ogroman trud da ne posustanem i ne padnem. Priznajem da su mi koraci ponekad bili nesigurni i kao da su me htjeli izdati. Međutim, ja sam kroz tu borbu otkrio jednu veliku tajnu, a to je da slobodan čovjek, ma koliku planinu osvojio, shvati da iza nje dolazi nova, isto tako velika planina, koju mora osvojiti.’’

Ovo je priča o velikom borcu koji je u potpunosti vjerovao u slobodar-sku ideju i principe za koje se borio. I nisu ga spriječili crni oblaci očaja, koji su ponekad u potpunosti prekrivali nebo iznad njegovog života, da ustraje u svojoj borbi i kao veliki pobjednik stigne na cilj kojem je toliko težio.

Nadao se spasu na mjestu pogubljenja

Prenosi se da je Muhamed ibn Ha-san ibn Muzafer ispričao sljedeće: “Bio sam prisutan na jednom čudnovatom skupu u vrijeme kada je namjesnik Damaska, ispred abbasijskog halife

Ambicije koje su gradile povijest

Pročitaj i dobro zapamti sljedeće pri-mjere:

Omer ibn Abdul-Aziz uspio je izvr-šiti takvu reformu i preporod u islam-skoj državi, da sličan primjer povijest i ne pamti. Uspostavio je mir i sigurnost u državi za sve građane podjednako i svi su se osjećali slobodno i ponosno, a u cijeloj državi, koja se prostirala od Kine do Atlanskog okeana, vladalo je takvo blagostanje da uopće nije bilo sirotinje i nije se imala kome sadaka udijeliti. I to za svega dvije godine i pet mjeseci…

Abdur-Rahman ed-Dahil je, nakon propasti emevijske dinastije, pobjegao iz Šama ispod abbasijske sablje, kada su ovi tražili njegovu glavu. Međutim, on se nije mirio s tim stanjem i nije želio ništa drugo osim uspjeh. I nije mnogo prošlo, a on se obreo na Pirinejskom poluotoku, tačnije u Španiji, gdje je osnovao novo emevijsko carstvo i hilafet koji je trajao stoljećima. U njegovo vrijeme je islam-ska država Endelus doživjela procvat na svim poljima: političkom, ekonomskom, naučnom i kulturnom. Zrake tog svjetla znanja i sveopćeg napretka, obasjale su kasnije Europu i omogućile joj da izađe iz tmina neznanja i zaostalosti. Na krilima islamske kulutre i civilizacije Endelusa, Europa je doživjela renesansu i procvat na kojem se temelji i današnja dominaci-ja evropske kulture i civilizacije.

Dječak Salahudin, koji je još uvijek dojio majčino mlijeko, bio je zajedno sa svojim ocem, amidžom i ostalom poro-dicom, u skupini koja je pod plaštom noći bježala ispred pogubljenja koje im je pripremio vladar zulumćar. Kada je dijete ogladnilo počelo je vrištati i pla-kati i zamalo nije otkrilo njihov položaj, da ga njegov amidža nije stavio u drveni sanduk i ljuljao dok se dijete nije ušuti-lo. Nije prošlo mnogo godina kada je taj protjerani dječak, nakon veličanstvenog trijumfa nad krstaškom vojskom, oslo-bodio Mesdžidul-Aksa na kojem se na-kon nepunog stoljeća ponovo zavijorila zastava tevhida. Dovoljno je reći da je Salahudin Ejjubi napravio takav podvig, koji danas nisu u stanju učiniti milijarda i trista miliona muslimana.

Upitan je jedan milioner: “Kako si postao milioner?’’ Odgovorio je: “Po-moću dvije stvari, ko ih bude imao kod sebe postići će ono što sam ja postigao: odlučio sam da budem milioner, a za-tim sam pokušao da budem milioner. I uspio sam!’’ Uspjeh traži mudre, pronic-ljive i odvažne ljude koji imaju uzvišene ambicije i koji nisu zadovoljni sa posto-jećim stanjem. Njihove težnje i ambici-je su poput visokih brda koje ništa ne može pomjeriti ni srušiti.

40

Reagiranja

Islamske teme

Da, još jednom ponavljam da me nemalo iznenadila tvrdnja dr. Karića kako u Kur’anu i Sunnetu ne postoji ništa čime bi se opravdala praksa nošenja nikaba, zara ili feredže, jer mi zvuči gotovo nevjerovatno da akademik Karić nikada nije čuo niti za jedan od brojnih vjerodostojnih hadisa iz kojih se direktno ili indirektno može zaključiti da je praksa nošenja nikaba sasvim legitimna i Šerijatom potvrđena praksa i to još od vremena poslanstva. Isto tako, još nevjerovatnije mi zvuči da dr. Karić nije upoznat sa činjenicom da niko od učenjaka iz bilo kojeg priznatog ehli-sunnetskog mezheba nikada nije doveo u pitanje legitimnost nošenja nikaba, već da ono oko čega su se ti učenjaci kroz stoljeća sporili, a oko čega se spore i danas, jeste pitanje obaveznosti odnosno obligatnosti ovog propisa

Piše: Amir Durmić

Jedino što smo htjeli pokazati ovim na-šim esejom jeste: Praksa pokrivanja čovjekova lica ne može se opravdati

izvorima islama, Kur’ānom i Ha-J

disom.’’ Ovom rečenicom prof. dr. Enes’Karić završio je svoj esej odnosno besjedukazanu 21. aprila 2012. u Zagrebačkojdžamiji, u okviru međunarodnog simpo-zija “Islam u Evropi - stanje i perspektive’’.Ova besjeda u pisanoj formi objavljena jei u listu Preporod, od 15. maja 2012., pod ddnaslovom “Ljudsko lice u izvorima isla-ma’’. Iako esej u suštini tretira upotrebuizraza vedžh - lice, u osnovnim šerijatskimhizvorima, tj. Kur’anu i Sunnetu općenito,težište cijelog izlaganja usmjereno je ka negiranju da praksa pokrivanja čovjeko-vog lica (tj. lica žene, muslimanke, kakoje to iz eseja jasno) ima bilo kakav zdrav temelj ili uporište u primarnim izvorima islama. Prije nego što se pokušam kri-tički osvrnuti na spornu tvrdnju dr. Ka-rića, iskreno želim kazati da i ovaj esej,kao uostalom i sve što napišu njegovevrijedne i spretne ruke, odiše tehničkombesprijekornošću, maksimalno urednim

i preciznim referenciranjem, te jezikom i stilom na kakvom mu moraju pozavi-djeti svi oni koji su u ruku uzeli pero s namjerom da napišu nešto vrijedno spo-mena. Ovakav Karićev pristup pisanju i prevođenju definitivno ga svrstava u red najnačitanijih i najpismenijih Bošnjaka koje je u posljednjem stoljeću iznjedrila naša domovina. Svako ko bi mu osporio spomenute kvalitete, bio bi ili totalna ne-znalica ili oholi zavidnik. Zbog toga moj kritički osvrt na njegov stav o šerijatskoj neopravdanosti nošenja nika-ba nije pokušaj da se uvaženi profesor diskreditira ili na bilo koji način omalovaži, što bi uostalom bila nemoguća mi-sija, već njime prvenstveno že-lim izraziti svoje čuđenje zbog profesorovog stava po ovom pitanju, a onda i razočaranost zbog istog, o čemu će kasnije biti riječi. Da, još jednom po-navljam da me nemalo izne-nadila tvrdnja dr. Karića kako u Kur’anu i Sunnetu ne po-stoji ništa čime bi se opravdala praksa nošenja nikaba, zara ili feredže, jer mi zvuči goto-vo nevjerovatno da akademik Karić nikada nije čuo niti za jedan od brojnih vjerodostoj-nih hadisa iz kojih se direktno ili indirektno može zaključiti da je praksa nošenja nikaba sasvim legitimna i Šerijatom

j p jj

potvrđena praksa i to još od vremena poslanstva. Isto tako, još nevjerovatnije mi zvuči da dr. Karić nije upoznat sa činje-nicom da niko od učenjaka iz bilo ko-jeg priznatog ehli-sunnetskog mezheba nikada nije doveo u pitanje legitimnost nošenja nikaba, već da ono oko čega su se ti učenjaci kroz stoljeća sporili, a oko čega se spore i danas, jeste pitanje obaveznosti odnosno obligatnosti ovog propisa, o čemu u ovom osvrtu naravno neće biti riječi jer je tema više nego iscr-pljena, a lično smatram i prilično nepo-trebna. Zbog toga, iako mi nije namjera pobrojati sve predaje koje na direktan ili indirektan način dokazuju legitimnost ove prakse, smatram nužnim spomenuti barem neke od njih:

1. Prepričavajući šta se desilo u doga-đaju poznatom kao El-Ifk, odnosno Do-gađaj potvore (kada su munafici potvoriliAišu, r.a., da je učinila blud), ona kaže:“Savladao me je san, pa sam zaspala. Iza vojske (koja je već otišla) zaostao je Safvanb. Mu’attal es-Sulemi ez-Zekvani koji jekrenuo zorom i stigao do mjesta gdje samboravila, te je, ugledavši osobu u crninikako spava, prišao mi i prepoznao mejer me je viđao i ranije, prije nego što je

hidžab propisan. Probudile sume njegove riječi: Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un (Svi smoAllahovi i Njemu se vraćamo),koje je izgovorio nakon štome ugledao. Tada sam džil-babom prekrila svoje lice...’’(Buhari, Sahih, br. 4750, Mu-slim, Sahih, br. 2770). Ovajhadis jasno ukazuje na to da je Poslanikova supruga Aiša,r.a., pokrivala svoje lice predmuškarcima koji joj nisu bilimahremi. Hadis je zabilježenu dvije najvjerodostojnije ha-diske zbirke i ne može mu bitiprigovoreno ni sa strane vjero-dostojnosti ni sa strane even-tualne dvosmislenosti. Zani-mljivo je spomenuti da diohadisa u kojem Aiša, r.a., kažeda je “džilbabom prekrila svojelice...’’ u kompletnom prijevo-du Buharijine zbirke hadisa na naš jezik, uopće nije preveden.Naime, u trećem tomu na strani 731 (hadis br. 4750) overiječi Aiše, r.a., u prijevodu su

jednostavno izostavljene. Vjerujem da seradi o previdu prevodioca ili možda štam-parskoj grešci, za koju se nadam da će uidućem izdanju ovog vrijednog djela, uzAllahovu pomoć, biti ispravljena.

2. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Žena p p j

koja uđe u obrede hadža neće nositi ni-kab niti rukavice.’’ (Buhari, Sahih, br.1838, od Ibn Omera, r.a.) Ibn Tejmijje,r.h., rekao je: “Ovaj hadis je dokaz da jeprekrivanje lica i šaka bilo poznato kodžena koje nisu u obredima hadža, a toopet ukazuje na legitimnost pokrivanja lica i šaka.’’ (Medžmu’autul-fetava(( , 4/23,tefsir sure En-Nur).

Još jedno lice ekstremizmaJoš jedno lice ekstremizma - o šerijatskoj (ne)opravdanosti nikaba- o šerijatskoj (ne)opravdanosti nikaba


Na ovaj način, uvaženi

akademik muslimanke pokrivenih

lica djelimično izjednačava sa raznoraznim

vrstama ekscentrika koji se vrlo

čudno ponašaju i još čudnije

(ne)oblače, te kao takvi mirno hodaju uokolo jer im slobodu njihovog izbora

garantiraju zakoni o ljudskim pravima.

41

3. Esma, kćerka Ebu Be-kra, r.a., kaže: “Pokrivale smonaša lica od muškaraca, a prijetoga smo se češljale u ihrami-ma.’’ (Hakim, El-Mustedrek,br. 1668.).

Što se tiče izjava islamskih)

učenjaka na ovu temu, one suu klasičnim islamskim izvo-rima zastupljene u tolikombroju da bi njihovo pobroja-vanje i klasificiranje zahtijevaloposebnu studiju. Od desetina takvih izjava, ciljano citiramsamo dvije:

1. Ebu Hamid el-Gazali uisvom kapitalnom djelu Ihjau‘ulumid-din kazao je sljedeće:n“Kroz stoljeća muškarci su otkrivenih lica, a žene (muslimanke) izlaze napolje sa ni-kabima.” (El-Gazali, Ihjau ‘ulumid-din,2/47.).

2. Ibn Hadžer, autor najpoznatijeg komentara Buharijine zbirke hadisa, po-tvrđujući da je muslimankama dozvo-ljen odlazak u džamije, kazao je sljedeće: “Stalna praksa je da žene izlaze u džamije, na pijace i putovanja sa nikabima kako ih muškarci ne bi vidjeli.” (Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 9/248.).

Još jedna tvrdnja koju je akademik Karić iznio u svome eseju izuzetno “bode u oko’’, a radi se o njegovom komentaru pojašnjenja kur’anske sintagme illa ma zahere minha (...osim onoga što je ionako spoljašnje), spomenute u trideset i prvom eeajetu sure En-Nur: A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stid-nim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnjep j j , i neka vela svoja spuste eena grudi svoje;… (En-Nur, 31). Naime, akademik Karić tvrdi “da postoji opći pkoncenzus komentatora Kur’āna da tu sspadaju lice, ruke do iza članaka i noge do iza članaka’’, što je više nego sporno jer

upravo čuveni mufessir Et-Ta-beri, kojeg akademik Karić unekim dijelovima svoga eseja icitira, u komentaru ove sinta-gme spominje mišljenja deve-terice učenjaka iz prvih genera-cija koji smatraju da se “u onošto je ionako spoljašnje’’ ubraja vanjska tj. vidljiva odjeća iliogrtač. (Ibn Džerir et-Tabe-ri, Džami’ul-bejan fi te’vilil-Kur’an, 19/31.). Isto tako, Et-Taberi u pojašnjenju ajeta:O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i žena-ma vjernika neka spuste haljine svoje niza se... (El-Ahzab, 59.),kaže: “Kada se radi o precizira-

nju načina na koji (žene vjernika) trebajuniza se spustiti svoje haljine, komentato-ri (Kur’ana) imaju podijeljena mišljenja.Neki smatraju da žene trebaju pokriti isvoja lica i svoje glave tako da im se ne vidiništa osim jednoga oka...’’ (ibid, 20/324).Dakle, među islamskim učenjacima poovom pitanju ne postoji opći konsenzus,kako to tvrdi akademik Karić, već namklasični mufessiri jasno potvrđuju da tuitekako postoji razilaženje.

Ekstremizmom protiv ekstremizma

Kao student na Islamskom univerzite-tu u Medini, ali i kasnije, često sam imaopriliku prisustvovati žučnim raspravama vođenim na temu obaveznosti odnosnoneobaveznosti pokrivanja lica musliman-ki. Tada sam posredno ili neposrednoupoznao povelik broj osoba iz naših kra-jeva, ali i šire, koji bi se uistinu mogli na-zvati pravim ekstremima, ali ne zato što sunikab smatrali obavezom, jer su ga i prijenjih obaveznim smatrali mnogi učenjacirazličitih islamskih pravnih škola, već zatošto ovakvi nisu imali nikakvog razumijeva-nja za one koji nisu dijelili njihovo mišlje-


nje. Za njih je obaveznost pokrivanja lica muslimanke, kao uostalom i mnogi drugi propisi u kojima se razišla tradicionalna ulema, bila apsolutno neupitna stvar o kojoj uopće nije trebalo biti rasprave, jer su, shodno njihovoj percepciji cijelog pi-tanja, dokazi koji na to upućuju bili više nego jasni i nedvojbeni. Mnogi među njima nisu imali nikakvog razumijeva-nja za onu “drugu stranu’’ koja je nikab smatrala legitimnim, ali ne i obavezuju-ćim propisom za muslimanke, te su svo-je oponente često smatrali slabićima koji su nedovoljno ljubomorni prema svojim suprugama! Nisu marili ni za činjenicu da je većina islamskih učenjaka iz prvih stoljeća islama bila na stavu da punoljet-noj muslimanki pokrivanje lica i šaka nije strogo obavezno, već pohvalan i poželjan čin, naročito u vremenima kada razvrat i smutnja budu sveprisutni. Svima nam je poznato da islam osuđuje svaku vrstu krajnosti i pretjerivanja, a da ekstremizam u bilo kojem svom obliku ili formi, vrlo brzo “dođe glave’’ prvenstveno onome ko je kročio njegovim putem. Danas, evo na-kon nešto više od jedne decenije, poučen iskustvom i kao direktni svjedok ovoga o čemu govorim, lahko mogu zaključiti da je ogromna većina tih isključivih zagovor-nika nikaba, onih koji do jučer nisu ima-li ni trun razumijevanja za one koji nisu dijelili njihovo mišljenje, u mnogo čemu otišla u jednu sasvim drugu krajnost, pa tako i po pitanju ovog propisa. Ne samo da njihove supruge više ne nose nikabe, već nemali broj tih žena ima svoje otvo-rene ili poluotvorene facebook profile sa kojih u prvom planu blješte njihova lica koja su godinama bila skrivena, kao da ovim potpuno nepotrebnim činom žele “namiriti sve propušteno’’, pokazujući se, uvjetno rečeno, čitavom dunjaluku. Ova-kvi i ovakve postali su žrtve svoje dojuče-rašnje isključivosti i netolerancije, premda ih većina nažalost to nikada neće, niti želi

Ebu Hamid el-Gazali u svom

kapitalnom djelu Ihjau ‘ulumid-din

kazao je sljedeće:

“Kroz stoljeća muškarci su otkrivenih

lica, a žene (muslimanke) izlaze napolje sa nikabima.”

(El-Gazali, Ihjau ‘ulumid-din,

2/47.).

priznati. Kada bi i uzeli za ozbiljno da jedošlo do promjene stava po tom pitanju,ostaju dužni da nam odgovore po kojemje to mišljenju pohvalno i poželjno gledatiu ženu strankinju pa makar se radilo samoi o njenom licu? Kako će protumačiti riječiUzvišenog Allaha koji u vrlo često citira-nom ajetu iz sure En-Nur kaže: I reci (oMuhammede) vjernicama da obore svoje poglede! (En-Nur, 31)? Ovdje ću citirati dr.!Karića koji je u svom eseju, nakon što jecitirao ovaj ajet, kazao sljedeće: “...posveje jasno da se taj imperativ (o obaranjupogleda) može, smisleno i logično, upu-titi samo u vezi onih pogleda koji dolazesa raskrivenih lica, kao i u vezi onih po-gleda koji gledaju u raskrivena lica!’’ Ovajajet je inače i jedan od najjačih indirektnihargumenata uleme koja nikab smatra legi-timnim, ali i ne strogo obaveznim propi-som, ali i pored toga, naredba o obaranjupogleda (pa makar i sa lica i šaka) sasvimsigurno ostaje na snazi.

S druge strane, kazati da se noše-nje nikaba ne može opravdati izvorima islama, kako to tvrdi dr. Karić i još ne-kolicina njemu sličnih, također je druga vrsta krajnosti i ekstremizma koja istotako ne vodi ničemu dobrom. Takav stav nije ekstreman samo zbog činjenice da oponira vjerodostojnim hadisima koji sena tu temu prenose, već i zbog toga štose takvim i sličnim tvrdnjama želi kazatikako hiljade učenjaka iz prvih i potonjihgeneracija islamskog ummeta po ovompitanju nisu “potrefili”, već da su skoromilenij i po bili u nekoj vrsti zablude, i da su uporno zagovarali i kroz stoljeća afir-mirali jedan pagansko-beduinski običajkoji sa islamom nema nikakve veze, tega kao takvog “nametali” muslimanskojženi! Sa akademikom Karićem se u pot-punosti slažem da nikab nije “nešto štoje središnja stvar islama, nešto oko čega se vrti sve u islamskoj vjeri, kulturi i ci-vilizaciji!”, i najiskrenije - ja zabludjelimekstremistom smatram svakog onog ko jeubijeđen u nešto tako apsurdno, među-tim, ništa manji ekstremista nije ni onajko tvrdi da nikab nema svoje mjesto nina najzabačenijoj periferiji niti na najuda-ljenijoj margini islama i njegovog učenja.

Na kraju, zašto sam razočaran tvrd-njom dr. Karića? Pa zato što je ovimčudnim i iznimnim stavom (ne)svjesnopodržao sve one koji se posljednjih godi-na u Evropi pa i u svijetu otvoreno boreprotiv nikaba, usvajajući zakone koji ga strogo brane i propisujući novčane kazneza žene koje ga nose, nastojeći ih na tajnačin maksimalno poniziti i obezvrijedi-ti. Ukoliko dr. Karić, kao ugledni musli-manski intelektualac te vrsni poznavalacislamske kulture i civilizacije, samouvje-reno tvrdi da pokrivanje lica musliman-ke nije šerijatski opravdan čin, “šta onda

glume i šta uopće hoće ovi ‘novi’ i njihove ‘zakrabuljene’ supruge?”, upitat će se mno-gi. Muslimankama koje na evropskom tlu pokrivaju svoja lica kao i njihovim porodica-ma, slaba je utjeha to što se dr. Karić formalno ogradio od ovih zakona rekavši: “Na-ravno, ljudska prava štite i one koji (koje) žele hodati pokri-vena lica. Mi nipošto ne ple-diramo ni za kakve zakonske ili bilo koje druge restriktivne mjere protiv žena koje žele ho-dati u niqābu”, jer je uvaženi profesor nošenje nikaba sveo na sopstveni izbor, ili bolje rečeno na lični hir ili ekstra-vagantnu modu pojedinca, ne dovodeći ga ni u kakvu vezu sa Šerijatom. Na ovaj način,

g

uvaženi akademik musliman-ke pokrivenih lica djelimično izjednačava sa raznoraznim vrstama ekscentrika koji se vrlo čudno ponašaju i još čudnije (ne)oblače, te kao takvi mirno hodaju uokolo jer im slobodu njihovog izbora garantira-ju zakoni o ljudskim pravima. Na kraju krajeva, profesor vrlo dobro zna da ljud-ska prava uopće ne štite one koji (koje)žele hodati pokrivena lica, već se, kada je riječ o muslimankama i nikabu, pravi izuzetak.

I bez ovih diskriminirajućih zako-na koje Evropa svakim danom sve više forsira, muslimanke koje na njenom tlu nose nikabe (a i mahrame polahko dola-ze na red), ionako su gotovo svakodnev-no izložene otvorenom i javnom oma-lovažavanju i diskriminaciji, i to daleko više od mnogih “ugroženih grupa” (da ih ne imenujemo) za čiju zaštitu se bore predstavnici raznih udruženja za ljudska prava. Čak i u Bosni, na čijem tlu su p j j

sve do pedesetih godina prošlog stolje-

42

ća zarovi i feredže bili sasvim normalna pojava, s čime je akademik Karić vrlo dobro upoznat, danas, u istoj toj Bosni, muslimanke pokrive-nih lica nailaze na buru (bolje reći cunami) nerazumijeva-nja, omalovažavanja pa čak i otvorene mržnje. Gotovo sva-ki izlazak žene u nikabu na javno mjesto, od strane oko-line popraćen je psovkama, (polu)glasnim prijetnjama, ružnim komentarima, plju-vanjima ili “samo” pljucka-njima, a ponekad i fizičkim nasrtajima. Ovo govorim iz vlastitog, dvanaestogodišnjeg iskustva koliko sam u braku sa svojom suprugom, koja od prve godine našeg braka, po vlastitoj želji i na moje zado-voljstvo, nosi nikab. Da sam

uredno bilježio sve te avanture i anegdo-te (bolje reći grozote), vjerujem da bih tim verbalnim primitivizmom dupke ispunio barem stotinjak stranica teksta. Siguran sam da ni sa drugim sličnim bračnim parovima situacija nije mnogo drugačija, i da i oni gotovo svakodnev-no nailaze na slične probleme i šikani-ranja. Niti od akademika Karića niti od bilo koga drugog ne tražimo pažnju niti pozornost, niti očekujemo hvalospjeve, niti okivanja u zvijezde, niti se smatra-mo posebnim niti odabranim, jer samo Uzvišeni Stvoritelj zna za naše mahane, grijehe i nedostatke, međutim, potpuno sam uvjeren da od naše braće muslima-na, nosili oni akademske titule ili ne, imamo pravo tražiti jedan minimum, a to je da poštuju naš izbor koji je, htio to neko priznati ili ne, utemeljen na sasvim zdravim i potpuno prihvatljivim, a neko bi se usudio reći, i kategoričkim šerijat-skim argumentima.


Čak i u Bosni, na čijem tlu

su sve do pedesetih

godina prošlog stoljeća zarovi

i feredže bili sasvim normalna

pojava, s čime je akademik

Karić vrlo dobro upoznat,

danas, muslimanke

pokrivenih lica nailaze na buru nerazumijevanja, omalovažavanja

pa čak i otvorene mržnje.

Projekat “Ljekarska karavan” nastavljen je u nedjelju06.05.2012.godine u općini Ugljevik posjetom ljekara iz

Udruženja “Izvor-Selsebil”. Ljekarski tim predvođen doktoromspecijalistom Mirsadom Šljivićem uz još dva doktora opće medi-

j j p

cine i jednim medicinskim tehničarom posjetili su povratnička naselja Glinje, Atmačiće i Janjare. Mještani ovih naselja pregle-dani su na dva mjesta, a besplatan pregled pružen je za oko 80povratnika. Kroz ovu posjetu Ugljeviku, ljekari su povratnicima podijelili i besplatne lijekove vrijednosti oko 800 KM. Udruže-nje “Izvor-Selsebil” iz Živinica okuplja mlade ljudi koji svoje slo-p j p j jj

bodno vrijeme troše na koristan rad za zajednicu kojoj pripadaju.Veliki broj članova “Selsebila” su ljekari koji su odlučili pokrenutiprojekat “Ljekarska karavana”. “Selsebil” uz suradnju sa Udru-ženjem za afirmaciju pozitivnih vrijednosti “Prosvijetitelj” iz Po-drinja projekat ljekarske karavane realizuju u raznim mjestima bosanskog Podrinja. Ljekarska karavana koja posjeti jedno od

naselja u Podrinju, značida će taj dan svi mještanitog naselja imati pravo na besplatan ljekarski pregledi besplatne lijekove. Do-maćin ljekarskoj karavaniu Ugljeviku bio je mladiaktivista Ahmed Čolić koji

g j jj

nije krio svoje zadovoljstvodogađajima u svojoj zajednici. “Ovo možda izgleda kao nešto štonije veliko, ali vjerujte da ovim ljudima koji su danas imali bespla-tan pregled ovo puno znači. Mladi doktori koji odgovaraju na selam uz osmijeh i ljubaznost prema našim nenama uz lijepe ri-ječi, velik su poklon našim ljudima u naseljima Glinje, Janjari i Akmačići. Hvala dobrim ljudima iz Udruženja “Izvor-Selsebil” i “Prosvjetitelj” koji su se sjetili i ovog dijela Bosne i Hercegovine”.

44

Kutak za islamsku omladinu

Dodijeljene prve studentske beskamatne pozajmice

Učenici OŠ “Hilmi ef. Šarić” iz Tarčina uručili pomoć Narodnoj kuhinji Stari Grad

AKOS

Tarčin

Predstavnici Fonda za obrazovanje, koji djeluje u okviruAsocijacije za kulturu, obrazovanje i sport (AKOS) Ze-

nica, zaključili su ugovore o dodjeli studentskih beskamat-nih pozajmica sa sedam studenata i studentica koji su prošlina konkursu koji je bio raspisan u tu svrhu. Na spomenutikonkurs se prijavilo 79 aplikanata a Komisija za stipendijeje prema utvrđenim kriterijima izabrala njih sedam, koji sudobili studentske beskamatne pozajmice u iznosima od po1.500 KM. Ukupan iznos datih beskamatnih pozajmica iznosi 10.500 KM, a sva sredstva za tu svrhu su osigurana od donacija. Ovom prilikom se želimo zahvaliti svim dona-torima koji su pomogli realizaciju dodjele prvih studentskihbeskamatnih pozajmica a posebno: bošnjačkoj omladini iz

Melburna u Australiji, koji su bili prvi donatori i ujedno po-kretači ovog fonda sa uplatom od 1.500 australijskih dolara,te vrijedne članove dže-mata iz Čikaga koji su

j

uplatili 1.785 američkihdolara na račun Fonda za obrazovanje. Treba napomenuti da postojiodređeni broj donatora koji su željeli ostati ano-nimni, ističući da to radeu ime Boga, a ne radipromocije njih samih.

Vijeće učenika OŠ “Hilmi ef. Šarić” iz Tarčina u toku svakeVVškolske godine pokrene i realizuje najmanje jednu huma-VVnitarnu akciju u okviru koje pomažemo našim učenicima i su-građanima koji žive u stanju socijalne potrebe.Ovaj put smo se odlučili da napravimo iskorak iz okvira lokalnezajednice i da prikupljenu pomoć uručimo Narodnoj kuhinjiStari Grad, jer znamo da je ovo mjesto na kojem će naši prilozidoći u prave ruke.U ovoj, kao i u svakoj našoj akciji su učestvo-vali učenici, nastavnici i svi ostali uposlenici OŠ “Hilmi ef. Šarić” iz Tarčina, uz nesebičnu

p

podršku našeg direktora Nermina Subašića. Napominjemo da čak imamo i novčani prilog iz Njemačke, od naših malih prijatelja Hamze, Lamije i Amine Karađuz, koji su za akciju sa-znali od jedne naše nastavnice.Odziv na humanu akciju koju su pokrenuli čla-novi Vijeća učenika OŠ “Hilmi ef. Šarić” iz Tar-

j j pj j p

čina bio je više nego uspješan što pokazuje i količina prikupljene hra-ne i novca. Vrijednost naše današnje donacije kreće se blizu hiljadukonvertibilnih maraka. Pored članova Vijeća učenika, koji su u ovuakciju uložili mnogo truda, zaslužna je i nastavnica vjeronauke Ha-lima Ramić, koja je, kao koordinator Vijeća učenika, inicirala ovuideju i u svemu aktivno sudjelovala.Za novac koji smo prikupili, kupili smo isključivo domaće proi-zvode kako bismo razvijali kulturu kupovine domaćih proizvoda i

kako bismo skromno potpomogli razvoj doma-će privrede. Možda je najvažnije da naglasimokako mi drugima ne pomažemo zato što smobogati, već zato što imamo veliko srce, a to jeipak najveće bogatstvo. Mnogi naši prijatelji iučenici i sami teško žive, pa ipak su se uključilii donirali sredstva i hranu za Narodnu kuhinju.To samo govori koliko smo mi djeca nesebična bića. (Halima Ramić, nastavnica vjeronauke ikoordinator Vijeća učenika)


Ugljevik - “Ljekarska karavana”Udruženje “Izvor-Selsebil“


Pomozimo djeci Cerske da sigurno putuju do svoje škole Udruženje “Prosvjetitelj – muallim“ Srebrenica

Obavještavamo vas da je Udruženje “Prosvjetitelj” pokrenulo akciju prikupljanja sredstava za kupovi-

nu prevoznog sredstva djeci iz naselja Cerska i Rovaši. Podsjećamo vas da bošnjacka djeca iz Gobelja, Rovaša i Cerske kod Bratunca svaki dan putuju preko četrdeset kilometara u poluispravnom kombiju do najbliže škole u Konjević Polju.Svi zainteresovani koji žele da pomognu u nabavci prevo-znog sredstva za učenike povratnike Gobelja, Cerske i Ro-vaša to mogu učiniti na sljedeće žiro račune:

Za uplatu iz Bosne i Hercegovine na transakcijski racun banke:- Br.žiro računa: 1610250021380011,- Svrha uplate: uplata za nabavku prijevoza učenicima iz Cerske.- Primalac: Udruženje Prosvjetitelj Srebrenica

Za uplate iz inostranstva po slijedećim instrukcijama:BANK - RAIFFEISEN BANK DDADDRESS - ZMAJA OD BOSNE BB SARAJEVO BiHSWIFT CODE - RZBABA2SIBAN CODE - BA 391611250000271112BENEFICIARY NAME - PROSVJETITELJ UDR ZA AFIR UNIVERBENEFICIARY ADDRESS - CRNI GUBER BR 50

Za više informacija možete kontaktirati slijedeće osobe:- Koordinatora udruženja Prosvjetitelj Nerzudina Hajda-revića na br 0038761295703, e-mail: [email protected] Ilijaz Osmanović USA-Hartford-CT 860 518 5102ili nae-mail [email protected] Mevlid-a Osmanović u Australiji, na br, telefona: kućni: 038707 4345 i mobilni: 04 3375 9970, e-mail: [email protected]

Žensko udruženje “Hedija”Predstavljamo

H edija - Sarajevo djeluje na području Sa-rajeva i okoline već više od godinu dana.

Organizacija je ujedno i matica od koje je svekrenulo, te se, polahko, ali sigurno “Hedija”širila diljem čitavog svijeta. Danas ponosnomožemo istaći da je “Hedija” i njena misija prepoznata izvan okvira kantona i države BiH.Ideja organizacije je začeta na zajedničkomdruženju nekoliko entuzijastičnih žena oku-pljenih na društvenoj mreži Facebook u gru-pi “Hedija”, čiji je idejni osnivač Azra VelagićMacić. Ova hrabra Bosanka imala je namjeruda bude “skretničar” i posrednik u hedijama raznih vrsta i vrijednosti. Osoba koja želi neštood svoga imetka pokloniti ima mogućnost da tu informaciju objavi na grupi te bi se javno iliprivatno javili Azri koja hedije usmjerava oso-bama kojima je potrebno. Ideja je prepoznata kao stimulativna i veoma dobro je prihvaćena, i po-lahko je mijenjala svoj smjer. Broj članova je iz dana udan sve više rastao i samim tim i broj hedija, a i onih koji su u potrebi. Vremenom se tim “Hedije” povećao. Zbog udaljenosti i kvaliteta rada osnivaju se “Hediji-ne” podružnice kojih danas ima ukupno jedanaest i svaka od njih vodi zajedničke i samostalne akcije, ali sve po odobrenju svih admina “Hedije” koje su sva-kodnevno posredstvom virtualnog svijeta u dogovoru.

Tako da danas postoje i rade sljedeće podružnice: Tu-zla, Zenica, Zavidovići, Travnik, Bugojno, Gornji Va-kuf, Krajina, Sandžak, Podgorica, Europa i Amerika.Iz Hedijinog fonda izdvajamo svakog mjeseca iznos za osam porodica te jednu studenticu i na taj način nastojimo barem malo olakšati njihovu muku. Trudili smo se da to budu oni za koje smo smatrali da su naj-teži slučajevi, koji ne mogu samo da zarade, niti imaju ikakva primanja i naknade. www.hedija.net

46

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima nastavljamo svjedočenjem

Dragana Zelenovića, rođenog 12.februara 1961. u Foči, u istočnoj Bo-sni i Hercegovini. Prije 1992. radioje kao električar u Miljevini. DraganZelenović je bio pripadnik “jedini-ce Dragan Nikolić”, vojne jedinice uFoči koja je na početku rata bila dioTO bosanskih Srba, a od ljeta 1992.nadalje dio Vojske Republike Srpske.Zelenović je bio vojnik i, de facto,vojni policajac. “Dragan Zelenovićje obavijestio Pretresno vijeće da jepočeo da osjeća kajanje kad je pro-tiv njega podignuta Optužnica 1996.godine. Međutim, tada se nije dobro-voljno predao Međunarodnom sudu.Godine 2000. ili 2001. pobjegao je izFoče u Rusiju, gdje su ga 2005. uhap-sile ruske vlasti. Odatle je 10. juna 2006. prebačen na Međunarodni sud,preko Bosne i Hercegovine. Prilikomdrugog ponovnog pristupanja Sudu14. jula 2006. Zelenović se izjasnio da nije kriv. Zatim je nastavio da ospo-rava Optužnicu i učestvuje u postup-ku u skladu sa zahtjevom podnijetimu skladu s pravilom 11bis. Strane upostupku su tek 14. decembra 2006.dostavile Sporazum o izjašnjavanju okrivici i Zelenović se 17. januara 2007.zvanično potvrdno izjasnio o krivici”.Zelenović se složio sa Tužilaštvomda su krivična djela i propusti kojeje on počinio bili dio široko raspro-stranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo, naročito na muslimansko stanovništvo opštine

Foča. Na kraju, Zelenović je priznao da mu je bila poznata činjenica da su u toku oružani sukob i široko ra-sprostranjen ili sistematski napad na nesrpsko, prije svega muslimansko, ci-vilno stanovništvo, kao i činjenica da je on postupao u okviru tog napada i da mu je doprinio. Zelenović je izjavio da je kriv za podržavanje i pomaga-nje krivičnog djela silovanja FWS-75 i za silovanje FWS-87 kao mučenje i silovanje kao zločine protiv čovječno-sti (tačke 5 i 6), za saizvršenje silova-nja FWS-87 i dvije neidentifikovane žene, za trostruko silovanje FWS-75 i trostruko silovanje FWS-87 kao mu-čenje i silovanje kao zločine protiv čo-vječnosti (tačke 13 i 14). Dragan Ze-lenović se izjasnio krivim i za silovanje kao zločine protiv čovječnosti.

Nastavljamo drugi dio svjedočenja Bošnjakinja koje se navode u ovom tekstu pod šiframa a koje je silovao Dragan Zelenović.

Svjedočenje FWS-61FWS-61, koja je rođena 1957.,

svjedočila je da su tri vojnika došla u njen stan, što se po njenom mišljenju dogodilo negdje krajem jula, i pitali za ime supruga FWS-183. Otišli su potom zajedno u stan FWS-183, gdje su se već nalazile dvije druge žene idjeca. Jedan vojnik je odveo FWS-183 u sobu, dok je drugi ostao sa tri žene, a treći sa dvoje djece. Ostali su oko 30 do 40 minuta, tokom kojeg vre-mena su pretresli njenu ručnu torbu pod izgovorom da traže radio odaši-ljač. Vojnici su potom počeli uzimatinakit, kućne uređaje (stereo i radio) i novac iz njenog stana i stana FWS-183. FWS-183 je nakon toga oko 1:00sati ujutro odvedena iz stana. FWS-61 je otišla natrag u stan, gdje joj je srpski vojnik po imenu Tadić rekao da se čovjek koji je odveo FWS-183 zove “Žaga”. Svjedokinja misli da ih

j j j

je upravo taj vojnik već ranije upozo-rio da bi “Žaga” mogao doći u njihov j p j j j p

stan. Između 2:00 i 2:30 FWS-183 su u stan vratila ista trojica vojnika, koji su potom ostali još 20 do 30 minuta.

FWS-183 je izgledala zbunjeno i kaoda je plakala. FWS-183 je FWS-61rekla da je vojnicima morala dati svesvoje dragocjenosti. Kasnije je FWS-61 ispričala da su joj stavili nož podvrat i pitali je gdje se nalazi novac.Ispričala joj je da ih je morala dirati ponjihovim “sramnim mjestima” i da jemorala raditi “nemoguće stvari, stvarikoje je teško raditi”. Sudeći po načinuna koji su se prema njemu ponašali,FWS-61 je imala dojam da je jedanod vojnika bio nadređen ostalima. Onje bio onaj čovjek kojeg je srpski voj-nik po imenu Tadić identificirao kao“Žagu”. FWS-61 takođe je napustila

p

Foču 13. augusta 1992., nakon što jedobila dozvolu i pošto joj je bilo reče-no da ode. Ostalo joj je nešto nakita i oko 200 njemačkih maraka. Dok jejoš bila u Foči, spaljena je njena kuća.

Svjedočenje FWS-205

FWS-205, koja je bila stara oko22 godine kada je rat započeo 1992.godine, živjela je prije rata u selu Je-lašca u opštini Kalinovik. Dana 25.juna 1992. njen otac i oko 70 muška-raca Muslimana zatočeni su u srednjojškoli u Kalinoviku. Kasnije su preba-čeni na druga mjesta. Dana l. augusta 1992. FWS-205 i žene sa područja oko Kalinovika zarobljene su i zato-čene u srednjoj školi u Kalinoviku.Žene i djeca iz Gackog već su bili u

j j

školi. FWS-205 tamo je ostala do 2.augusta. FWS-205 bila je jedna od trižene iz Kalinovika, zajedno sa FWS-101 i JB, te četiri žene iz Gackog, kojesu odvedene iz škole u Kalinoviku.Njih svih sedam odvela su 2. augu-sta 1992. tri naoružana muškarca sa crnogorskim naglaskom. Jednom odnjih obraćali su se imenom “Žaga”.

g g J

Od škole u Kalinoviku odvedeni sudo benzinske pumpe u Kalinoviku,gdje su ih prebacili u hladnjaču. Stalisu ponovo u Miljevini, gdje je odve-dena JB. Iz tog vremena sjeća se samo“Žage”. Stali su na kraju kod jedne

J g j

kuće u Foči uz džamiju, gdje su izašleiz hladnjače, postrojile se, nakon čega su ih uveli u kuću. “Žaga” je već bio

j p j g

Nakon sNakon silovanja odvedenilovanja odvedena je u Titovo a je u Titovo UUžicžicee gdje je mgdje je moralorala raditi u ka raditi u kafićimafićimaa


47

tamo kada su stigle. “Žaga” i neki vojnici uveli su je u kuhinju, kada je začula snažnu eksploziju. Neki od voj-nika su rekli da je u zrak dignuta po-sljednja džamija u Foči. FWS-205 nije potpuno sigurna što se dogodilo sa če-tiri djevojke iz Gackog koje su tamo dovedene zajedno sa njom, no sjeća se da su ih odveli. Pozvavši se na pret-hodnu izjavu koju je dala Tužilaštvu i s obzirom na činjenicu da je tada nje-no sjećanje bilo svježije, svjedokinja je izjavila da je zapravo “Žaga” bio taj

j j j j j j

koji ih je odveo.FWS-205 se sjeća da je “Žaga” bio prisutan u kući, iako ne

j j j

nužno cijelo vrijeme, do dana nakon treće noći koju je provela u toj kući, kada ju je čovjek zvani “Gica” odveo u jedan stan u Brodu, i to uz “Žagi-

j j j

nu” saglasnost. Prije toga je nekoliko puta bila silovana, no to nikada nije učinio lično “Žaga”. Prve i treće noći p j

u kuću su dovedene djevojke iz “Par-tizana”. FWS-205 je uvjerena da je “Žaga” znao za silovanja. Osim što je

j j j

svjedokinja doznala “Žagino” ime, što g j j

je opisano gore, ona je posvjedočila da ga je vidjela na televiziji kada je dove-den u Den Haag, te da ga je odmah prepoznala.

Svjedočenje FWS-175

FWS-175 je bila stara oko 16 godina u vrijeme tih događaja. Pri-je rata FWS-175 je živjela u Milje-vini. Svjedokinja se sjeća da su DP 3 i čovjek po imenu Orlović, koji je bio šef policije u Miljevini, došli po nju u njenu kuću u Miljevini. Majka FWS-175 zamolila je DP 3 da zašti-ti njenu kćer. Odveli su je u jednu kuću u Miljevini, udaljenu desetak metara od Karamanove kuće. Kada je stigla, tamo je već bila jedna dru-ga djevojka, RK, njena daidžinica ili amidžinica, odnosno tetka i daidža ili amidža, dvoje djece i jedna stara baka. FWS-175 ostala je u toj kući do početka augusta, kada je došlo do provale u podrum. Zbog toga su svi odvedeni u Karamanovu kuću. Kada je stigla u Karamanovu kuću, FWS-175 je vidjela nekoliko muškaraca, uključujući optuženog Dragoljuba Kunarca, i nekoliko djevojaka i žena: FWS-87, D. B., FWS-190 i još jed-nu, koju nije poznavala. FWS-175 je izjavila da ju je “Žaga” odmah,

j j p

početkom augusta, starom crvenom ladom odveo zajedno sa RK (MK) u kuću u Trnovačama. Svjedokinja je identificirala kuću na fotografiji Tu-žilaštva. Nije poznavala “Žagu” prije

g jg

rata, nego je njegov nadimak doznala kasnije, a puno ime poslije rata, kada

ga je navela supruga nje-nog daidže /amidže. Kada su stigli, FWS-186, FWS-191 i J.G. već su bile tamo,zajedno sa DP 6. Ovomposljednjem su se obraća-li nazivajući ga “majore”i imala je dojam da su oni “Žaga” bili istog ranga i

j j

da su se “u svemu slagali”.FWS-175 i RK ostale su ukući tek kratko vrijeme,nakon čega ih je izvjesni“Puso” odveo u kuću uBrodu, gdje je silovao RK,a od tamo je premještena ustan nekog “Gice”, gdje jeostala oko dva ili tri dana. I na tommjestu je silovana. Dvojica muškara-ca sa nadimcima “Veso” i “Aco” od-veli su potom FWS-175 i RK u jednuvikendicu, no kako tamo nije biloni tople vode ni struje, DP 6, koji jestigao u međuvremenu, rekao im jeda se mogu kod njega okupati. Obježene su stoga vraćene u kuću u Tr-novačama otprilike tri dana nakonšto su tamo bile po prvi put. Kada su stigli, FWS-186, FWS-191 i J.G.su još uvijek bile tamo, kao i DP6, “Žaga”, “Gaga”, “Aco” i “Veso”.

j j

FWS-175 je primijetila daje FWS-186 bila sa DP 6, FWS-191 sa “Ža-

j p j j

gom”, a J.G. sa “Gagom”, iako u toviše nije bila sasvim sigurna. FWS-175 i RK (MK) bile su takođe ženeza “Gagu”. Svjedokinja je tamo ostala pet ili šest dana.”Žaga”, “Gaga” i DP

g j j j

6 bili su u toj kući one večeri kada je svjedokinja stigla, a boravili sutamo svake večeri još najmanje cijeluiduću sedmicu. Prve noći FWS-175i RK nisu bile seksualno napastova-


ne. Međutim, iduće večerije “Gaga” rekao FWS-175da je prethodne noći biosa J.G. i da će te noći bitisa njom. Silovana je oralnoi vaginalno, povremeno uprisustvu RK (MK), i mo-rala je noć provesti u istojsobi kao i “Gaga”, koji juje ujutro ponovo silovao.Svjedokinja je u svomiskazu rekla da su tokomnjenog boravka u kući si-lovane bile i FWS-191 iFWS-186, iako ona nikada nije ništa vidjela osim izra-za lica tih djevojaka, na

osnovu čega je zaključila što se doga-đalo. FWS-175 je, na izravno pitanje tužioca, potvrdila da je “Žaga” bio

j p j

svjestan onoga što se događalo u toj kući. Negdje sredinom ili krajem au-gusta 1992. svjedokinja je odvedena u jednu drugu kuću, kuću Hrbinić, a od tamo u Titovo Užice u Srbi-ji, gdje je morala raditi u kafićima, dok se na kraju nije vratila u Bosnu 9. aprila 1997. FWS-175 nije pozna-vala “Žagu” prije rata, no doznala je

p j p

njegov nadimak kasnije, a nakon rata supruga njenog daidže /amidže rekla joj je njegovo puno ime, budući da ga je ona poznavala iz vremena kada je “Žagin” otac radio kao zidar na g j p

njenoj kući. Vidjela ga je na televiziji kada se predao i prepoznala ga je, a kada ju je tužilac upitao da li je u nje-govom izgledu bilo nešto izuzetno, istaknula je njegove oči. Opisala ga je kao “visokog, mršavog, sa smeđom kovrčavom kosom.

Tada je imao podužu kosu. Imaoje dubok glas i velike oči”.

Dvojica muškaraca

sa nadimcima “Veso” i “Aco” odveli su potom FWS-175 i RK u

jednu vikendicu, no kako tamo

nije bilo ni tople vode ni struje, DP 6,

koji je stigao u međuvremenu, rekao im je da se mogu kod

njega okupati.

48

Zelena transferzala

3. internacionalno takmičenje iz arapskog jezika u Bursi

Dok su ih ubijali fotografisali ihSandžak

Majski skup dijaspore Bošnjaka Kosova - Dortmund 2012.

Crna Gora

Kosovo

UBursi je ove godine organizovano 3. internacionalno takmiče-nje iz arapskog jezika koje je, po prvi put, uključilo predstavni-

ke zemalja Balkana. Na inicijativu Tevfika Yucesoya, koordinatora Diyaneta u Crnoj Gori, učešće je uzela i medresa “Mehmed Fa-tih” u Podgorici. Takmičenje se sastojalo iz tri oblasti: govorništvo, pjesništvo i interpretacija duhovne muzike. U oblasti govorništva predstavnik je bio učenik IVb razreda, Xhemal Hajdaroviq. Pje-sništvo je predstavio Erdan Seferović, učenik IVa razreda, dok su interpretatori duhovne muzike bili Dženan Šemović, učenik IIa

j p

razreda, Zijad Halilović, učenik IIIa razreda, Bralić Almedin, uče-nik IVa razreda i Demir Drešević, također, učenik IVa. Pored Crne Gore, učešće je uzelo još sedam zemalja: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Makedonija, Kosovo, Rumunija i Bugarska. S obzirom da je ovo prvi put da se izlazi na međunarodnu scenu, nagrade su ovaj put izostale, ali to ne znači da njihov nastup nije prošao nezapaženo.

Vojnici paravojnih srpskih formacija su, dok su mučili i ubijali otete Bošnjake VViz Sjeverina iz Sandžaka u hotelu “Vilina vlas” u Višegradu, iživljavajući se VVnad njima fotografisali ih. To su ujedno i njihove posljednje fotografije u životu.Zločinci pod komandom Milana Lukića su iz autobusa Rudo – Priboj izveli 16 putnika, mučili ih u “Vilinoj vlasi” kod Višegrada, a potom ubili. Iz autobusa na liniji Rudo – Priboj oteto je 16 bošnjačkih civila, državljana Srbije. U mjestu Mi-oče kod Rudog, na teritoriji BiH, legitimirani su i zarobljeni, a potom odvedeni u banju “Vilina vlas” u Višegradu, gdje su zvjerski mučeni i sa svojim dželatima fotografirani.

Usubotu 19. maja 2012. godine održan je još jedanuspješan susret dijaspore Bošnjaka porijeklom sa Koso-

va u organizaciji UDBK Njemačka e.V. na kome su prisu-stvovali visoki gosti, predstavnici Vlade Republike Kosova,diplomatski prestavnici Republike Crne Gore, predsjednik Saveza crnogorskih asocijacija u Njemačkoj, predstavniciprijateljskih klubova i udruženja građana kao i mnogobroj-ni gosti, Kosovari iz evropskih zemalja i Njemačke. Skup jeotvorio uobičajeno kratkim obraćanjem gostima, predsjed-nik UDBK- Njemačka e.V gospodin Osman Destanović,poželjevši svim prisutnim ugodan boravak, dobro raspolože-nje i zabavu. Poseban pozdrav uputio je specijalnim gostima,zamolivši gospodina Ćerima Bajramija, zamjenika ministra

j p p j p j gp

za dijasporu u Vladi Republike Kosovo za kratak pozdravnigovor. Pojava gospodin Ćerima Bajramija na binu popraćena

j p p pp

je frenetičnim aplauzom. Gospodin Bajrami se zahvalio na lijepom prijemu i toplom dočeku. “Kosovo čvrsto ide pu-tem demokratije u smjeru priključenja zajednici slobodnihnaroda Europske unije, pri čemu posebnu pažnju poklanja njegovanju prava etničkih manjina što smatra svojim ogle-dalom. Prava manjinskih zajednica su ogledalo svake de-mokratske države. Ministarstvo dijaspore Vlade RepublikeKosova se trudi da bude dobar servis svojih građana u ino-stranstvu, Bošnjaci Kosova mogu računati na svaku pomoćiz nadležnosti ministarstva. Pogotovu u rješavanju dugogo-

dišnjih problema sa ličnim dokumentima” - istakao je gos-podin Bajrami, koji je pozvao prisutne predstavnike Udru-ženja i sve bošnjačke roditelje da povedu računa i pokrenupitanje dopunske nastave na bosanskom jeziku u dijapsori,ovdje konkretno u Njemačkoj, radi očuvanja jezičkog i kul-turnog identiteta mladih pokoljenja, i obećao punu pomoćkosovskog ministarstva dijaspore u ovom pravcu. Zamjenik ministra za dijasporu u Vladi Kosova je pozvao sve prisutneVitomiričane, Dobrušane i ostale Bošnjake, da nikako ne za-borave svoj toprak na Kosovu i da mu se stalno vraćaju.


49

Srbija ima najgoru himnu na svijetuSrbija

Selektor fudbalske reprezentacije Srbije Siniša Mi-hajlović isključio je iz reprezentacije fudbalera Fio-

rentine Adema Ljajića zbog toga što “iz ličnih razloga” nije želio da pjeva himnu Srbije pred prijateljsku uta-kmicu sa Španijom u Sent Galenu. Da bi shvatili zašto

j pj j p p j j

Adem Ljajić nije htio pjevati himnu prenosimo tekst himne Srbije. Malo je zemalja na svijetu koje imajuovako groznu nacionalističku himnu. Na kraju himne stoji tekst: “Srbiju nam Bože brani, pet vekovne borbe plod”.

Tekst himne Republike Srbije “Bože pravde”

“Bože pravde, ti što spaseod propasti do sad nas,čuj i od sad naše glasei od sad nam budi spas.

Moćnom rukom vodi, branibudućnosti srpske brod,Bože spasi, Bože hrani,srpske zemlje, srpski rod!Srbiju nam Bože brani,moli ti se srpski rod!

Složi srpsku braću draguna svak dičan slavan rad,sloga biće poraz vragua najjači srpstvu grad.

Nek’ na srpstva blista granibratske sloge zlatan plod,Bože spasi, Bože hranisrpske zemlje, srpski rod!Srbiju nam Bože brani,moli ti se srpski rod!Iz mračnoga sinu grobasrpske krune novi sjaj,nastalo je novo doba,novu sreću Bože daj.

Srbiju nam Bože brani,pet vekovne borbe plod,Bože spasi, Bože hrani,srpske zemlje, srpski rod.Srbiju nam Bože brani,moli ti se srpski rod.”


“Pokret majki” - dani hrabrosti i ponosa bošnjačkog naroda iz Župe više Prizrena

Prizren

Ovih dana navršava se 13 godina od hrabrog poteza Bošnjaka iz Rečana, odnosno Župe više Prizrena,

g g p

a posebno Bošnjakinja - majki koje su odigrale ključnu ulogu u hrabrom činu, bošnjačkom “bacanju”, odnosno vraćanju oružja i unifrmi “slavnoj srpskoj vojsci” u Re-čanima, odnosno u Župi više Prizrena, tokom preteških

j j j p j j

dana krajem aprila 1999. godine. Ovaj hrabri čin Ilijaz Kurteši nazvao je “Pokretom majki” u intervjuu datom Ćerimu Bajramiju u prizrenskoj reviji

j jSelam u broju koji

je izašao nešto poslije ulaska NATO trupa na Kosovo. Adžo Ilijaz je ovako rekao o tom događaju “...nova boš-njačka politika na Kosovu trebalo da započne od tog - pokreta majki”... I zaista su majke, zapravo žene, u vra-ćanju oružja, odnosno demobilizaciji svojih najdražih, odigrale ključnu ulogu, pogotovo u blokadi regionalnog putnog pravca kroz Rečane ka Prizrenu, s ciljem da se nikako ne dozvoli da se mobilisani prebace kamionima na neke pozicije na frontu prema granici Kosova s Re-publikom Albanijom. Drama, koja je trajala više dana u zadnjoj trećini aprila, završila se ne samo odbijanjem

odlaska na “front”, već i vraćanjem oružja i uniformi od ogromne većine mobilisanih župskih Bošnjaka, koji su se okupili u Rečanima. Na sreću, nije bila realizirana prijetnja da će se i pucati na neposlušne od strane pri-sutnih oficira i vojnika srbijanske soldateske, za što se navodno čekalo naređenje komandanta prizrenske ka-sarne. Poslije vraćanja oružja i uniformi u Rečanima, dodatna zebnja je zavladala po župskim selima, jer je poslije tog kolektivnog bošnjačkog postupka i povratka svojim kućama mobilisanih, srbijanska policija i (para)vojska započela naknadno pojedinačno proganjanje (de)mobilisanih.

50

Europska islamofobija

Svijet medija

Breivik nije norveški poseban slučaj, već simptom širenja kulture politički motiviranog nasilja. Sasvim normalno je postalo uvrijediti muslimana, fizički ga napasti ili ubiti, oštetiti džamije i mezarja, ili pak postaviti bombu. Policija i ostale sigurnosne službe su do sada reagirale sasvim opušteno na provokacije (kršćanskih) desničarskih ekstremista, pogotovo onih radikalnih, islamom opjednutih struja

Piše: Paul HockenosIzvor: Dnevne novine TAZ11.05.2012Prijevod s njemačkog: Sena-da Mešanović

R adovao se kada su mecipogađali ljude, izjavila je 24-godišnja svjedo-p g j jj j

kinja, jedna od preživjelih ma-j g j jj g j

sakra u Oslu, Tonje Brenna.j j p jj j p j

Suđenje Andersu Breiviku ulazijj

u novu fazu, gdje će preživjelij

sa svoje tačke gledišta u njego-g j p jg j

vom prisustvu pričati o zločinu.j g j gj

Zar radost prilikom ubijanja p pp p

nije još jedan dokaz ludostip j jp j

samozvanog križara? Vjerovat-j j j

no jeste. Ipak bi to bila naj-g jg j

veća greška koju Evropa možej p jj p j

napraviti ako se zlodjelo, kojeg j pj p

je Breivik izveo zbog mržnjep j jp j

prema islamu i multikulturiz-j g jg

mu, nazove jednostavno “de-p

lijirumom jednog luđaka”.jj

Njegov manifest s hiljadu stra-j j gj j g

nica, i njegovo ubjeđenje uopće, nikako nisu samo bizarni proi-

j g j j pj g j

zvod “bolesnog uma”, kako je to p

konstatirano u prvom psihološ-g jg j

kom vještačenju.p

Breivik nije norveški “posebni slučaj”

Naprotiv, Breivikov način razmišljanja sa-

pp

drži sve elemente sve j j

jače i jače islamofobije koja je zavladala cije-j j jj j

lom Europom. Krajnje j j jj j

je vrijeme da Breivikov p j jj

stravični zločin shvati-j j

mo kao alarm, ne samo za Europljane, i krajnje je vrijeme da se pre-

p j j j

pozna stvarni poten-cijal nasilja, što izvire p p

iz ovog antiislamskog j j

pokreta.g

Breivik nije norveš-ki poseban slučaj, već

jj

simptom širenja kulture p jj

politički motiviranog p jp

nasilja. Sasvim normal-p g

no je postalo uvrijediti j

muslimana, f izički ga j p jp

napasti ili ubiti, ošteti-g

ti džamije i mezarja, ili pp

pak postaviti bombu. j jj j

Policija i ostale sigur-p pp p

nosne službe su do sada j gg

reagirale sasvim opu-šteno na provokacije

g pg

(kršćanskih) desničar-p jp

skih ekstremista, pogo-tovo onih radikalnih,

p gp g

islamom opjednutih struja.

Izvor ovakve diskriminacije,govora punih mržnje i rastućeg

j

nasilja protiv evropskih musli-g p j gp j

mana i zajednica nije negdje j p pp

tamo daleko, već direktno tu j j g jj j

kod nas - islamofobija je posta-la prihvaćenom, postala je mo-

j j pj

dernim trendom, od Skandina-p p jp p j

vije, preko Istočne Europe, pa do Sredozemlja.

j pj p

Demokratska kapitulacija pred islamofobijom

Stranke poput Lega Nord,Front National, desničarskih

p p gp p g

stranka Slovenije i Latvije, ali ta-kođer i švicarske SVP ili austrij-

j jj j

ske BZÖ, imaju doduše malo bla-j

ži ton nego Breivik, i ne pozivajujj

na ubistvo muslimana, ali što seg p jg p

mržnje protiv muslimana tiče,sve one imaju iste stavove jednog

j p

Thila Sarrazina koji muslimanej j gj j

smatra “stranim tijelima u Evropijj

koji uništavaju europsku kulturu”.j pj p

Nesposobni da konstruktivnoj j pj j p

pristupe kompleksnoj temi isla-p

ma i europskih muslimana, i pra-p p p jp

vi demokrati su kapitulirali predp pp p

islamofobijom. Zabrana p pp

nikaba u Francuskoj ijj

Belgiji je naišla na veli-jj

ku podršku, dok ovakvig j jg j j

zakoni zapravo dalje sti-pp

gmatiziraju muslimanep j

i stavljaju ih direktno ug jj

ruke novih evropskih de-j jj j

sničarskih ekstremista.p

Bez tabua

Rasizam protiv mu-slimana se poziva na kul-

p

turalnu hijerarhiju. Ljudipp

nisu diskriminirani zbog j j jj j j

boje kože, spola ili inva-g

liditeta, ali je njihova kul-j pj p

turalna pripadnost nepre-j jj

mostivi hendikep. Takop p pp p

se imputira da su kulturepp

fiksne i “čiste”, i dok jepp

zapadnjačka kultura na j

vrhu, islam, neprijateljp jp j

broj jedan, je negdje na p j jp

dnu kulturalne ljestvice.j j j g jj j j

Muslimani biološki nisujj

slabiji, glasi argumenta-cija, ali kulturalno nisu

j g gg g

kompatibilni. Tvrdnja jj

o sukobu kultura funk-p jp j

cionira isto kao i rasi-zam, i koristi prije svega onima koji se već odav-

p j gp j

no zalažu za smanjenjej

ili ukidanje imigraci-j j

je, za čuvanje Europe od Turske,j gj g

ili za očuvanje bijele, kršćanskej j pj p

Europe. Za razliku od otvorenog j jj j

rasizma, još uvijek nema politič-p gg

ki korektnog tabua islamofobije.j j pj j p

Breivikove izjave po internetu, bašg jg j

kao i izjave na desetine drugih an-j pj p

tiislamskih intelektualaca, autora ij gj

blogera u Europi i Sjevernoj Ameri-ci na koje se on poziva, protkani su

g p j jp j j

diskursom antiislamskog rasizj p pj p

ma.

Novi Novi križarikrižari


Izvor ovakve diskriminacije, govora punih

mržnje i rastućeg

nasilja protiv evropskih muslimana i zajednica nije negdje

tamo daleko, već direktno tu kod nas - islamofobija

je postala prihvaćenom,

postala je modernim trendom.

51

“Postignuća na Zapadu”

U biti, taj svjetonazor se u po-sljednjih 2.000 godina zasniva na

j j pj j

sukobima zapadne civili-j j gj g

zacije protiv napredova-p

nja nasilog, monolitnog j p pp

islama, čiji je cilj ništa j g gj g

drugo do uništenja kla-j j jj j j

sično kršćanske Europe.g jg j

Radi razjašnjenja se po-p

stignuća “Zapada” treba-j j j pj j j p

ju da brane protiv uvođe-g pg p

nja Šerijata.j

Novi križari se legi-timiraju tako što se pro-

g

glašavaju zaštitnicima j pj

žena, pedera i lezbijki,g jg j

pred totalitarnim isla-p jp j

mom. “Protivdžihad“p

ne pravi razliku između europ-skog ili imigrantskog muslimana

p pp

ili Al-Kaide, i upravo to ih čini g g gg g g

uspješnim. Onda ne čudi što je na pp

prvim predsjedničkim izborima u pj j

Francuskoj ektremno-desničarska p p jp p j

partija Marine Le Pen dobila 18% jj

glasova.p j

Celebrity zla

Ah ja, naravno. Direktno na-kon Breivikovog napada su utih-

jj

nuli antiislamski glasovi, privre-g pg p

meno, i probudila se nada da se g pg p

ipak nešto naučilo iz onog što je pp

nastalo iz riječi, govora i mržnje. p g jg

Ipak, ova nada nije dugo potrajala.j g jj g j

Nakon što je široka javnost žigosa-p j g p jp j g p

la Breivika psihopatom, i žestoko j j gj j g

negirala da su njegovi stavovi za-p p

vladali velikim dijelom društva, g j gg j g

mrzitelji islama su živahno kre-jj

nuli u sljedeći krug. Komenta-jj

ri mnogih čitalaca su bili toliko j gj g

rasistički da su norveške novine gg

redovno onemogućavale komenti-ranje članaka koji se tiču islama i

gg

imigracije.

A mediji? Mediji su se koncen-trirali na Breivika kao ličnost, sve

j jj j

se vrti oko njega, jer, to zvuči do-bro i prodaje se dobro. “Buljimo

j g jj g j

tako intenzivno u oči teroriste, to-p j jp j

liko da postajemo slijepi”, napisao je Aslak Sira Myhre, koji radi za

p j j p pp j j p p

nevladinu organizaciju za zaštitu j y jy j

prava slobode govora, Fritt Ord.g jg j

Anders Breivik je postao pro-minentna ličnost, nova ikona zla.

j p pj p p

Zatvaramo oči pred činjenicom da Breivikov svjetonazor dijele

p jp j

mnogi, širom Europe.j


Anders Breivik je postao

prominentna ličnost, nova

ikona zla. Zatvaramo oči

pred činjenicom da Breivikov svjetonazor

dijele mnogi, širom Europe.

Španski nezavisni novinar Karlos Zurutuza objavio je ovih dana

šokantnu foto reportažu djece iz Faludže, grada koji je najviše stradao tokom okupacije Iraka. Poznato je da su Amerikanci tokom 2004. godine napali Faludžu i u nekoliko dana su ovaj grad skoro sravnili sa zemljom. Nažalost, tokom napada na brani-oce Faludže Amerikanci su koristili

najubojitije oružje obogaćeno osi-romašenim uranom. Posljedice tog američkog zločina danas najviše trpenovorođena djeca. Reportaža Karlosa Zurutuze prikazuje svu količinu ame-ričkih zločina u Faludži.

52

IslamnetTrideset hiljada djece na crnom tržištu radaMaroko

Maroko je zemlja u kojoj cvjeta rad na crno. Na crnom tržištu rada u Ma-

roku uposlen je veliki broj djece mlađe od 14 godina. Prema podacima marokanske vlade na crnom tržištu rada danas je upo-sleno preko 30 hiljada djece. Vlada Ma-roka je pripremila nacrt zakona kojim se zabranjuje iskorištavanje djece na crnom tržištu rada, međutim taj nacrt zakona još nije prošao parlamentarnu proceduru. Grupe za zaštitu ljudskih prava u Maro-ku ističu da su siromaštvo, nepismenost i nedostatak adekvatne zakonske regulati-ve glavni razlozi što se djeca iskorištavaju na crnom tržištu rada. Mali radnici rade najteže poslove a plaćeni su veoma malo.

Nažalost, mnoga uposlena djeca izvrgnuta su raznim vrstama nasilja. “Ovo je sramo-ta za našu zemlju, katastrofa, ova pojava mora alrmirati cijelu zemlju”, kaže Fouzia Assouli, predsjednica Demokratske lige za zaštitu prava žena u Maroku.

Egipatski parlamentarci - islamisti: Krediti Svjetske banke odvest će nas u Džehennem

Egipat

Egipatski parlament se ovih dana, osim predsjedničkim izborima,

bavi i kreditom kojeg Egipat treba da dobije, odnosno kreditom od 200 miliona dolara kojeg Egiptu nudi Svjetska banka. Islamisti iz egipatskog parlamenta odbijaju da daju pristanak na uzimanje kredita od Svjetske banke. Članovi egipat-skog parlamenta iz redova islamista smatraju da kredit Svjetske banke i njihovo bankovno poslovanje nisu utemeljeni na principima Kur’ana. “Krediti Svjetske banke odvest će nas u Džehennem“, kažu islamisti. Svjetska banka je u junu prošle go-dine ponudila Egiptu kredit od 200 miliona dolara za oporavak domaće ekonomije. Kredit je prihvaćen od privremene vojne vlasti, međutim da bi se realizirao ovaj kreditni aranžman potrebno je odobrenje egipatskog parlamenta. Magid Qurqur, predsjednik parlamen-tarne komisije za navedeni problem smatra da bi se sve moglo riješiti fetvom uleme sa Univerziteta “Al Azhar”. Ostali članovi parlamenta koji ne pripadaju islamistima sma-traju da se kredit treba prihvatiti i da je smiješno donositi odluke na osnovu vjere. Ovaj spor oko kredita Svjetske banke slikovit je primjer sa kakvim će se izazovima morati nositi egipatski islamisti. Na jed-noj strani je njihovo obećanje, na osnovu kojeg su dobili povjerenje glasača, da će zemlju voditi po is-lamskim principima a na drugoj strani su pritisci i izazovi koji ih tjeraju na prihvatanje i primjenu važećih pragmatičnih političkih sekularističkih principa vladanja zemljom.


Iračka Hirošima – strašna ostavština američkih zločinacaIrak

53

Bogati muslimanski rasipnici i njihove nezasite željeKuvajt

U svijetu ima mnogo izuzetno bogatih muslimana. Istina je

da ti bogati muslimani svoje bo-gatstvo najviše troše na luksuz i dokazivanje svog bogatog statusa. Bogati muslimani veoma često svo-je milijarde troše na čiste gluposti. Jedan od takvih primjera je nedav-ni pokušaj jedne bogate Kuvajćan-ke koja je radi udovoljavanja svojoj djeci i unucima bila spremna po-trošiti dva miliona američkih do-lara.

Jedna poslovna žena ponudila je 500hiljada kuvajtskih dinara (2 miliona dolara) igračima Real Madrida, da to-kom svog boravka u Kuvajtu, gdje suodigrali prijateljski meč, posjete njenukuću gdje bi se slikali sa njenom dje-com i unucima, prenose lokalni mediji.Prema njihovom pisanju rukovodstvokluba je odbilo ovaj prijedlog zbog toga što spomenuta privatna posjeta nije u protokolu obaveza koje igrači morajuda ispune tokom posjete Kuvajtu, a ine služi interesima kluba.

Cijene tespiha i do 10 hiljada maraka

Turska

Zanatlije koje se bave ručnom izradom tespiha u turskom

gradu Sanliurfa satima sjede i u svojim radionicama obrađuju kosti deve, oklope kornjača, fo-sila, specijalno kamenje i druge tvrde materijale, koje donose iz Kine, Indije, Koreje, Baltičkog mora i drugih mjesta, kako bi proizveli skupocjene tespihe.Ovi tespihi se uglavnom rade po narudžbi mušterija, ali se izrađuju i za potrebe trgovaca u gradskim centrima. Zavisno od korištenog materijala, cije-ne tespiha variraju i kreću se i do 10 hiljada maraka. Pored Turske, veliki interes za tespi-he pokazuju i ljudi u drugim zemljama Bliskog Istoka. U in-tervjuu za agenciju Anadolija, predsjednik udruženja tespi-hara Sanliurfe Osman Yesil je istakao da je ovaj grad najpo-znatiji centar za ručnu izradu tespiha u Turskoj i svijetu. Yesil je napomenuo da u ovom gradu postoji ukupno 25 radionica tespiha i da oni podmiruju sve potrebe za tespihom u zemlji. On je istakao da izrada tespiha ponekad traje i po nekoliko go-dina, zavisno od materijala koje treba nabaviti. “Naše proizvode nudimo i turistima u turistič-kim centrima Istanbula, Anka-re, Izmira i drugim dijelovima zemlje“, dodao je Yesil. (www.aa.com.tr)


Veliki pad popularnosti Muslimanskog bratstva Egipat

Bivši vođa egipatskog Muslimanskog bratstva ( MB), Mahdi Akef smatra

da je MB za samo pola godine izgubilodobar dio podrške u egipatskom na-rodu. “Na parlamentarnim izborima Muslimansko bratstvo je dobilo deset miliona glasova a u prvom krugu pred-sjedničkih izbora MBje dobilo samo pet mi-liona glasova”, kazao je Mahdi Akef u inter-vjuu za “Al Arabiya”. Prema Akefu glavni razlog ovolikog pada popularnosti Musli-manskog bratstva je njihov promašeni me-disjki nastup, tj. nji-hovo pogrešno pred-stavljanje u medijima u proteklom periodu. Također, Akef ističe

da je dosadašnje nesnalaženje islamista u institucijama vlasti koje su zauzelidobro utjecalo na razočarenje naroda. “Islamisti su pred velikim ispitom. Do-bili su podršku naroda, ako se ne budusnašli u vođenju zemlje to će ih uništiti,narod im neće oprostiti”.

54

Saudijke idu u vojnikeSaudijska Arabija

K omandant Nacionalne garde Saudijske Arabi-

je princ Mitaab Bin Abdu-llah otkriva da će u okviru ove garde biti osnovana je-dinica u koju će se regru-tovati žene vojnici. Saudij-ski dnevni list Ukaz citira princa Mitaaba Bin Abdu-llaha koji najavljuje skoru regrutaciju Saudijki u elit-nu saudijsku Nacionalnu gardu. Prema ovom listu najavljena regrutacija žena u Saudijskoj Arabiji u voj-sku dio je plana postepenog povećanja društvene uloge žene u saudijskom društvu. Spomenuti plan ima za cilj da se žene postepeno uklju-če u brojne javne sektore i da se poveća broj zaposlenih žena u Kraljevini. Slična odluka implementirana je početkom ove godine kada je saudijski ministar za rad sproveo kraljevski dekret da u trgovinama gdje se proda-je žensko rublje mogu biti uposlene isključivo žene. Prije dvije godine saudijski kralj je odobrio mogućnost da žena može biti imenova-na u Medžlis šuru.

100 milijardi dolara za sunčevu energiju

Ulema sa “Al Azhara” upozorava na agresivni šiizam

Saudijska Arabija

Egipat

Saudijska Arabija priprema pro-jekat za ulaganje 100 milijardi

američkih dolara u proizvodnju sun-čeve energije u narednih 20 godina. Doktor Ibrahim bin Mahmud Babeli kaže da će Saudijska Arabija krenuti i u proizvodnju energije iz nuklearnih elektrana, te iz obnovljivih izvora. Potreba Saudijske Arabije za proi-zvodnjom energije bit će mnogo veća nego je sada zbog čega ovaj projekat

čini veoma opravdanim. Vlada Sau-dijske Arabije nedavno je na forumuelektrične energije održanom u Rija-du pozvala brojne strane proizvođačeopreme za proizvodnju sunčeve elek-trične energije za saradnju na ovomprojektu. Unatoč naporima da pro-izvede 50% energije iz zamjenskihizvora, Saudijska Arabija i dalje raču-na na proizvodnju električne energijeiz naftnih elektrana.

Usjedištu Univerzite-ta “Al Azhar” ovih

dana održana je konfe-rencija koja se bavila sve većom agresivnošću pri-padnika poznate skupi-ne egipatskih šiija zvanih Husejnijat. Pored uleme “Al Azhara” ovo stajali-šte podržale su i ostale islamske institucije uče-nja ehli sunneta. Jedan od zaključaka konfe-rencije jeste formiranje znanstvene skupine ali-ma na čelu s dr. Ahme-dom et-Tajjibom koja će predložiti strategiju ehli sunneta u sučeljavanju s učenjem ove sekte. Učesnici konferen-cije izjavili su da je učenje mezheba ehli sunneta ugroženo i da predstavnici Hu-sejnijja agresivno nastupaju u promociji svojih učenja i ideja.

Tim nastojanjima ugrožava se ori-ginalnost islama i stvara presedankoji bi mogao imati katastrofalneposljedice za cjelokupno islamskoučenje.


Turski grad Adana može se pohva-liti prirodnim ljepotama, arhitek-

turom i historijskim znamenitostima.Adana je poznata i po svojim džami-jama, a u ljetnim mjesecima, najve-ću pažnju prolaznika privlači Zelena džamija. Ime je dobila po tome što su njeni zidovi obrasli zelenom lozom.

Zelena džamija izabrana je za drugunajljepšu džamiju u ovom gradu, a najbolje je opisuje izreka “ko jedanputpogleda ovu džamiju, mora se okrenu-ti i još jednom pogledati kako bi seuvjerio u stvarnu ljepotu”. Zelena dža-mija je izgrađena 1930. godine. (www.aa.com.tr)

55

Islamska država Azawad Azawad

V ijest dana početkom prošle sedmice bila je

objava uspostave islamske države Azawad u zapadnoj Africi. U saopćenju javnosti Narodnog pokreta za osloba-đanje Azavada i džihadskog pokreta Ensarudin kaže se da su ova dva pokreta postigli dogovor i formirali takozva-nu islamsku državu Azawad koja se nalazi na sjevernom dijelu Malija. Sjever Malija je pao nakon državnog udara u glavnom gradu Bamako 21. marta koji je ostavio vladine snage neorganizirane i bez motivacije za borbu. Iako je više od pola Malija zauzeto i proglašeno novom islamskom državom Azawad, vlada Mali-ja ne odustaje i najavljuje da će nastaviti sa borbom za po-vratak suvereniteta svoje ze-mlje. Francuska je već počela sa aktivnostima prema UN-u radi odobravanja međuna-rodne intervencija za povra-tak suvereniteta Malija. Osim toga, odmah nakon sklapanja dogovora između Narodnog pokreta za oslobađanje Aza-vada i džihadskog pokreta Ensarudin nastali su proble-mi u implementaciji dogovo-ra. Naredni dani će biti veliki test za novoproglašenu državu Azawad i njihovu privrženost principima islamske države.

Foto islamnetaGenocid u Siriji

Sirija: Režim Bashara Assada posljednjih dana vrši stravičnezločine nad sirijskim narodom. Mnogi su saglasni da BasharAssad radi isto ono što su Srbi radili u Bosni nad Bošnjacima.


Zelena džamijaTurska

56

“100 najvećih bitaka” (koje su promijenile svijet; od Kadesha do danas), (IV dio)

Knjige

Sam natporučnik Custer biva ubijen, dok su mnogi vojnici u naletu Indijanaca naprosto sravnjeni sa zemljom, a preživjeli vojnici koji se još drže u sedlu, bivaju spašeni dolaskom Custerovog komandanta, generala Trevija. Iako su pobijedili kod Little Big Horna, Sijuksi su bili prinuđeni na predaju naredne godine zbog nedostatka municije i hrane

Piše: Edin Mešanović

Little Big Horn (1876.)

Jedna od rijetkih bitaka u kojojsu Indijanci porazili trupe Sje-dinjenih Država, odigrala se u

jednoj dolini u Montani. Predvođenilegendarnim poglavicama LudimKonjem i Bikom Koji Sjedi, Indijanci sunaprosto zbrisali s lica zemlje jedinice 7.konjičke pod komandom natporučnika George A. Custera.

Od potpisivanja državnog ustava, alimnogo više tokom secesionističkog rata (1861.-1865.), sukobi između Sjedinje-nih Država i sjevernoameričkih starosje-dilaca (Indijanaca) postaju sve brutalni-ji, i konačno završavaju u jednoj epohinazvanoj “Indijanski ratovi”.

1875. je većina indijanskih plemena preseljena u rezervate. Pronalazak zlata u “Crnim brdima” u Montani, oblastikoja je ovjerenim ugovorom pripala Si-juksima, dovodi do novog rata između“bljedolikih” i “crvenokožaca”.

U ovom ratu natporučnik GeorgeA. Custer zapovijeda 7. konjičkom re-gimentom od 265 vojnika, i predvodiih protiv grupe Sijuksa u dolini rijeke

Little Big Horn. Iako se radi o jednoj od najmanjih grupa Indijanaca koje su ratovale protiv jedinica Sjedinjenih Država, predvođeni su legendarnim po-glavicama Ludim Konjem i Bikom Koji Sjedi.

25. juna Custer dijeli svoju regi-mentu na tri dijela u namjeri da opkoli Sijukse. Dvije grupe konjanika prela-ze rijeku da bi Indijance napali s leđa. Treća, kojom komanduje lično Custer, napada Indi-jance frontalno. Naoružanje kojim raspolažu vojnici je konvencionalno (bez artilje-rije), ali je u bliskoj borbi veoma efikasno.

Iako se Custerova takti-ka napada mnogo puta po-kazala uspješnom, ovaj put je osuđena na propast. Prije nego što su mu ostale dvije grupe mogle stići u pomoć, Custerova grupa biva opkoljena stotinama Indija-naca, koji su iskusni ratnici i odlučni da kontrolu nad sopstvenom zemljom zadrže u svojim rukama.

Sam natporučnik Custerbiva ubijen, dok su mno-gi vojnici u naletu Indija-naca naprosto sravnjeni sa zemljom, a preživjeli vojnici koji se još drže u sedlu, bi-vaju spašeni dolaskom Custerovog ko-mandanta, generala Trevija.

Iako su pobijedili kod Little Big Horna, Sijuksi su bili prinuđeni na pre-daju naredne godine zbog nedostatka municije i hrane.

Galipolje (1915.)

Iskrcavanje na Galipolju je jedna odnajpoznatijih epizoda iz Prvog svjetskog rata koja je bazirana na greškama, ali i na velikoj hrabrosti. Naređena od stra-ne mladog Winstona Churchilla, da bi oslabila “sile osovine”, invazija ne uspijeva i odnosi na desetine hiljada života. Invazija ostaje kao lekcija koja podsjeća na Normandiju (1944.) i Falklandska ostrva (1982.).

Početkom Prvog svjetskog rata Osmansko carstvo, koje već ima potpisane ekonomske i vojne ugovores Njemačkom i koje se već stoljećima nalazi u stalnom neprijateljstvu sRusijom, staje na stranu “sila oso-vine”. Zbog toga, Engleska napa-da Osmansko carstvo na Sinajskomfrontu, i šalje fl otu koja u novembru1914. bombarduje turske utvrde u

moreuzu Dardanela. Na-padom na Dardanele želi sepomoći Rusiji da bi imala siguran i nesmetan prolazza dostavu neophodne lo-gistike. U februaru 1915.Francuska i Engleska šalju20 oklopnih brodova i 12krstarica koje uspijevaju da unište turske utvrde. 25.aprila iskrcava se 70.000vojnika na sjevero-za-padnoj obali Dardanela, na poluotoku Galipolje.

Međutim, turske snagekoje broje 84.000 vojnika i koje se nalaze pod direkt-nom komandom njemačkog generala Limana von San-dersa, zaustavljaju englesko-francusku invaziju. Ispla-nirana kao posljednja iodlučujuća, ova invazija sepretvara u dugu i zamornubitku. U augustu 1915. En-

glezima dolaze u ispomoć nove snage- australijske trupe, tzv. Ancaki. Nedi-scipliniranost i iznenadni, neočekivanikontranapad turske vojske dovodi doneuspjeha i ove akcije. Zbog svih tihdešavanja, engleski premijer traži da segenerali izvedu pred ratni sud.

21. augusta slijedi drugi kontra-napad turske vojske koji je ponovouspješan. Englezi bivaju potisnuti na-zad i primorani su na totalno povlačenje sa poluotoka Galipolje. Unesrećene inesposobne za dalju borbu, engleske,francuske i australijske trupe se neor-ganizirano povlače i imaju prevelikegubitke. Prevelik cilj ove amfi bijskeoperacije invazorima prouzrokuje veli-ke žrtve i stradanja. Churchill gubi svojslužbeni položaj.

BBljedolikljedoliki i i i cr(ve)nokošcicr(ve)nokošci


Nakon završetka

Drugog svjetskog rata, u Alžiru, kao i u mnogim

ostalim kolonijama, stvaraju se

jaki pokreti za oslobađenje

od francuskog kolonijalizma

(Front de Liberation Nationale - Nacionalni

oslobodilački front).

57

Savezničke trupe su brojčano slabije i stoje nasuprot jedinicama predvođene komandantima koji su imali u ovom ratu izuzetne zasluge za odbranu Turske (između ostalih i mladi Kemal Mustafa, poslije poznat kao Paša Atatürk).

El-Alamein (1942.)

Nedovoljan broj oklopnih vozila i spora dostava prijeko potrebne logi-stike prisiljavaju njemačke i italijanske trupe na povlačenje. Uvjeren u snagu svojih jedinica, general Montgomery započinje napad koji zaustavlja “sile osovine”, a ova pobjeda “saveznika” dovodi do odlučujućeg preokreta na afričkom frontu.

Poslije zauzeća Tobruka i neuspjelog pokušaja izlaska na egipatsku granicu u ljeto 1942. godine, “sile osovine” se nalaze na liniji fronta koja se proteže od mjesta Sidi Abd el-Rahman na Sre-dozemnom moru, do Qattara depre-sije u Sahari. Njemačke jedinice imaju mali broj oklopnih vozila i ogromne logističke probleme.

General Montgomery, novi koman-dant 8. engleske armije, kojem stal-no stiže neophodni materijal i gorivo, izdaje naredbu za napad na njemačko-italijanske trupe. Ovom naredbom počinje bitka kod El-Alameina. Od juna se na ovom mjestu nalaze jake engleske jedinice, dobro ukopane i utvrđene, čiji zadatak je da zaustave neprijateljski prodor u pravcu Aleksan-drije i Sueca. Kontrola nad Sjevernom Afrikom i Sredozemnim rutama imaju u ovom ratu veoma važan strateški značaj za “sile osovine”, ali i za Britance. Nijemcima i Italijanima omogućava ne-ophodnu logistiku u Sjevernoj Africi, a Britancima je to najkraći put kojim žele da prošire svoju zonu utjecaja u Egiptu i na Bliskom istoku.

Napad “saveznika” počinje 24. okto-bra 1942. u pola deset navečer. Nepresta-na kanonada 900 topova i haubica drži u šahu njemačko-italijanske oklopne jedi-nice pod komandom Georga von Stum-mea, koji je samo zamjena bolesnom Erwin Romelu (Pustinjska lisica), jer se on nalazi na liječenju u Njemačkoj. Istog dana engleski 10. korpus snažno napada lijevo krilo “sila osovine” koje se sastoji od dvije njemačke divizije (jedna malo dalje iza linije fronta) i italijanskih odreda “Trento”, “Bolonga” i “Litorio”. Ove je-dinice zaustavljaju engleski napad, ali su odsječene od centralnih snaga. Njemačka 21. oklopna divizija i italijanske divizije “Ariete” i “Brescia” na centralnom dije-lu fronta su pod jakim udarom 13. bri-tanskog korpusa. Von Stumme umire istog dana od srčanog infarkta.

“Pustinjska lisica” (Ro-mel) se vraća 25. oktobra uSjevernu Afriku. Desno kri-lo njegove armije, jediniceitalijanskih padobranaca idivizije “Folgore” i “Pavia”,zaustavljaju napad engleske7. oklopne divizije i briga-de “Slobodna Francuska”.Montgomery pojačava na-pad na lijevo krilo sa jošdvije divizije 10. korpusa.U naredna dva dana Bri-tanci uspijevaju zaustavitikontranapade Romelovihsnaga, ali 2. novembra Ro-melu polazi za rukom proboj na sje-vernom dijelu fronta. Nakon toga,Romel naređuje povlačenje i dolazido Tobruka gdje se ukopava. Gotovoistovremeno, 8. novembra “saveznici”počinju akciju “Torch”. To je masovno


iskrcavanje američkih snaga u Maroku čiji je zadatak opkoljavanje jedinica “sila osovine”.

Ovo iskrcavanje jepočetak ofanzive koja je dovela do kapitulacije njemačko-italijanskih sna-ga u Sjevernoj Africi. Osammjeseci poslije, iz Sjeverne Afrike englesko-američkesnage se iskrcavaju na Sicilijiodakle osvajaju čitavo Ape-ninsko poluostrvo.

Tobruk (20./21. Juni 1942.)

Par mjeseci prije poraza kod El-Alameina, trupe “sila osovine” su usp-jele da ostvare jednu od svojih zadnjih pobjeda na afričkom tlu u Drugomsvjetskom ratu.

Predvođeni legendarnim poglavicama

Ludim Konjem i Bikom Koji

Sjedi, Indijanci su naprosto

zbrisali s lica zemlje jedinice 7. konjičke pod

komandom natporučnika

George A. Custera.

Italijanske divizije “Trieste” i“Ariete”, 15. i 21. njemačka oklopna divizija napadaju Tobruk u kojem sujužnoafričke trupe pod komandomBalzara Kloppera. Napad počinje uzoru 20. juna 1942. godine, nakonbombardovanja iz pravca jugoisto-ka. Tromotorni avioni tipa “CantZ1007”, zatim lovci - bombarde-ri “Fiat CR42” i njemačke “Štuke”uništavaju prve linije odbrane. Slije-di napad na drugu liniju odbrane, ikonačno je neutralizirano neprija-teljsko jezgro u samom gradu. Sveovo je ostvareno sa preko 800 letova za samo par sahata. Tenkovi prelazeprotivtenkovske prepreke pomoćuimprovizovanih pionirskih mostova.Glavni aerodrom je osvojen u 16:00sati, a poslije toga i sami centar gra-da. Bijele zastave se sve više vide,otpor se pruža samo na par izolira-nih mjesta.

Klopper potpisuje bezuvjetnukapitulaciju, 21. juna 1942. na-kon dobijenog odobrenja od nje-govih pretpostavljenih. U gradskimdepoima zarobljava se 1.000 m³goriva i prehrambene namirnicedovoljne da prehrane tri mjese-ca 30.000 vojnika. Čitav garnizon

j p j

pada u zarobljeništvo i put za Egi-pat je otvoren. Međutim, 13. no-vembra, Tobruk definitivno zauzi-maju britanske snage.

Alžir (1956.)

Borba protiv kolonijal-nih sila u Africi i Aziji je često propraćena krvoprolićem. Poja-vom Pokreta za nezavisnost Alžira dolazi do jednog brutal-nog rata gerile protiv antigeri-laca. Francuska armija nije u stanju da ponovo uspostavi mir koji je vladao u koloniji, a niti je u stanju da očuva koloniju.

Nakon završetka Dru-gog svjetskog rata, u Alžiru, kao i u mnogim ostalim kolonijama, stvaraju se jaki pokreti za oslobađenje od francuskog kolonijalizma (Front de Liberation Nationale - nacionalni oslobodilački front). Najpoznatije kri-lo ovog pokreta, na čijem čelu se nalazi Ahmed ben Bela, 1. novembra 1954. pokreće totalni ustanak u čitavom Alžiru. Ustanak ubrzo prerasta u Alžirski rat. Talasom hapšenja i slanjem preko 40.000 vojnika, Francuska se nada da će uspjeti zaustaviti proces dekolonizacije. 1956. FLN premješta glavninu svojih borbenih dejstava u glavni grad Alžir. Borba ovog pokreta ne dospijeva samo do francuske javnosti, već postaje poznata u čitavom svijetu. Iste godine u glavnom gradu izbija bor-ba za Alžir, koja označava jedan period brutalnih gerilskih borbi. Francuska odgovara sa krajnjom brutalnošću, i

58

krajem septembra se čini da su njihove najveće vođe Sadi Yacef i Ali La Pointe, kao i FLN, uništeni. Međutim, utisak vara. U decembru, komandant francuske 10. padobranske divizije, gene-ral Jacques Massu, sa svim sredstvima uspostavlja red u gradu. Francuzi primjenjuju taktiku agresivnih napada, nasumičnih hapšenja, ma-sovnih mučenja i smaknuća bez suđenja. Zatim, uspo-

stavljaju špijunsko-informativnu mrežu, koja dostavlja sve informacije o sumnji-vim kretanjima, i omogućava im pri-stup policijskim arhivama, da bi došli do imena mogućih članova FLN-a. Ova “pobjeda” Francuza na bojnom polju nije istovremeno pobjeda na političkom polju. Ona šteti njihovom “imidžu” i kontraproduktivna je. Sve veći broj Alžiraca stupa u redove FLN-a, dok je javnost u Francuskoj “šokirana” no-vinskim izvještajima i slikama iz Alžira. Nakon krize izazvane ovim ratom, na vlast u Francuskoj 1958. ponovo dolazi general Charles de Gaulle. Napokon, u martu 1962. nakon potpisivanja pri-mirja u Evianu, Alžir dobiva svoju dugo očekivanu nezavisnost.

I dok Alžirci proslavljaju suvereni-tet, Francuzi analiziraju kolonizaciju nad Alžirom koja je trajala 132 godine.


21. augusta slijedi drugi kontranapad turske vojske koji je ponovo

uspješan. Englezi bivaju

potisnuti nazad i primorani

su na totalno povlačenje

sa poluotoka Galipolje.

Kada pomislimo na lijenost,KKobično mislimo na indivi-KKdualnu lijenost, osjećaj da neKKželite nešto raditi, iako bi trebalo da touradite. Međutim, pojam lijenosti ima mnogo lica i nosi različite maske. Uovom članku naš cilj jeste da otkrijemoove maske kako bismo ih bili svjesni,ako Bog da.Definicija lijenosti

Prije nego što predstavimo maske li-jenosti, prvo ćemo je defi nisati. Prema Imamu er-Ragibu, lijenost je “nedosta-tak energije i entuzijazma da radite ne-što zašto vam ne bi trebalo toga nedo-stajati.”

Na primjer, ne biste smjeli imatinedostatak volje i energije da obavljatenamaze, ili da idete na posao, ili da učitei napredujete, ali ako imate, onda je tolijenost.Lijenost u Kur’anu i Sunnetu

Termin lijenost, odnosno arapska ri-ječ kasal, se u Kur’anu spominje samolldva puta, kada se opisuju licemjeri i nji-hov odnos prema namazu.

Licemjeri misle da će Allaha prevari-ti, i On će ih za varanje njihovo kazniti.Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu. (En-Nisa’, 142.).

A prilozi njihovi neće biti primljenizato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, što s predanošću molitve neobavljaju i što samo preko volje udjelju-ju. (Et-Tevba, 54.).

U sunnetu Poslanika, s.a.v.s., lijenostje spomenuta u sljedećem hadisu:

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada nekood vas zaspi, šejtan mu na potiljku zave-že tri čvora i pri vezivanju svakog kaže:‘Pred tobom je duga noć, pa spavaj.’Ukoliko se on probudi pa spomeneUzvišenog Allaha, odriješi mu se jedančvor, a ako uzme abdest odriješi se jošjedan čvor, a ako i klanja odriješi mu sei treći čvor i on osvane čio i raspoložen,u protivnom osvane lošeg raspoloženja ilijen.” (Buhari)

Ako razmislite o ovome, primijetitćete da je lijenost povezana sa namazom,jer je namaz najteža dnevna obaveza koju muslimani moraju obavljati, zbog toga što se namaz obavlja svakodnevno ipet puta na dan, bez propuštanja. Zani-mljiva činjenica jeste da ko god je lijenu svome namazu bit će lijen i u drugim

djelima robovanja, a ko god nije lijen u obavljanju namaza neće biti lijen ni u drugim aspektima svoga života.

Očigledno je iz spomenutog da jelijenost nešto što ne treba olahko shva-tati i treba joj se suprotstaviti. Zapravo, Muhammed, s.a.v.s., je običavao tražiti utočište kod Allaha, dž.š., od lijenosti, što je činio spominjući je svakodnevno u svojoj dovi: “Allahu moj, tražim utoči-šte kod Tebe, od straha i žalosti, slabosti i lijenosti, škrtosti i kukavičluka, tereta duga i od toga da zavisim od ljudi.”

U ovom članku, pogledajmo kakose lijenost pojavljuje u našim životima, a u drugom članku ćemo vidjeti kako se možemo boriti protiv lijenosti, ako Bog da.

1. Društvena lijenostDruštvo je sačinjeno od pojedinaca

te ako su pojedinci u tom društvu lijeni, cijelo društvo će postati lijeno. Znakovi društvene lijenosti su niska građanska svijest da bi se riješili svoji vlastiti pro-blemi, pretjerano oslanjanje na vladu pri donošenju rješenja, razjedinjenost, povećan broj nedjela i razmirica, te si-romaštvo i nezaposlenost koje pogađaju cijelo društvo. Štaviše, društvena lijenost

p j p g j

se, također, javlja kod ljudi u zabranji-vanju lošeg i savjetovanja dobrog, što ima višestruke posljedice. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Primjer osobe koja je ustrajna u izvršavanju Alla-hovih naredbi i čuvanju od Njegovih zabrana u poređenju sa osobom koja ih krši je kao primjer ljudi koji bacaju koc-kicu kada biraju mjesto na brodu. Neki dobiju mjesta u gornjem dijelu, a neki u donjem. Kada ovi koji sjede u donjem dijelu zatrebaju vode moraju ići u gornji dio kako bi je donijeli (a to uznemirava druge) pa onda kažu: ‘Napravimo rupu u našem dijelu broda kako bismo imali vodu i kako ne bismo uznemiravali one iznad nas.’ Pa kada bi oni gore pustili one dolje da urade kako su naumili svi ljudi na brodu bi potonuli, a ako bi ih zaustavili svi bi bili sigurni.” (Buhari)

2. Obrazovna lijenostOvo je lijenost pri obrazovanju i

unapređivanju samoga sebe i povećanju svoga znanja. Kao muslimani, tokom zlatnog doba islamske civilizacije, bili smo začetnici svih nauka, ali kada smo postali lijeni i počeli uživati u dobrima ovoga svijeta, drugi su od nas preuzeli baklju znanja i nastavili putovanje ka otkrićima koji su doveli do impresivnih rezultata. Sramota je za ummet iqra-e(čitaj) da je prestala čitati, i sramota je

za ummet da je imala kraljeve koji su slali svoju djecu u naše gradove, a danas rade suprotno.

3. Porodična lijenostPorodica je osnovna društvena je-

dinka pa ako je ona čvrsta, i društvo će biti čvrsto, ali ako ona nije stabilna onda je društvo u opasnosti. Ako je porodica lijena, onda neće biti ni pra-vilnog odgoja, roditelji će biti lijeni da ispunjavaju obaveze prema svojoj djeci, a i djeca će biti lijena da ispunjavaju obaveze prema roditeljima i domu. I ako nijedan član porodice nema ljubav i pažnju koja ih motiviše da se bore pro-tiv lijenosti i daju sve za svoju porodicu, onda ćete vidjeti slabe porodične odno-se, ili što je još više zabrinjavajuće naći ćete slomljen islamski dom. Izgleda da ponekad zaboravimo hadis u kome Po-slanik, s.a.v.s., kaže: “Svako od vas je čuvar i odgovoran za ono što posjedu-je. Vladar koji ima vlast nad narodom je njihov čuvar i odgovoran je za njih, čovjek je čuvar svoje porodice i odgovo-ran je za nju, žena je čuvar kuće i djece i odgovorna je za to, rob je čuvar gos-podarevih dobara i odgovoran je za to, tako ste svi vi čuvari i odgovorni ste za to.” (Buhari)

4. Fizička lijenostOvo je uobičajena vrsta lijenosti

na koju svi pomislimo kad mislimo o lijenosti, a manifestira se u lijenosti za vježbanje i pokretanju našega tijela za fi zičke aktivnosti. Nažalost, takva li-jenost narušava zdravlje pošto se većina doktora slaže da je uzrok većine bolesti 21. stoljeća pasivni način života.

5. Finansijska lijenostOvo je lijenost traženja različitih

izvora obskrbe/nafake. Većina ljudi u današnje vrijeme želi “siguran posao”, onaj na kome se dobijaju “redovne pla-te” i ništa više. Zaboravljamo da je de-vet desetina naše nafake u radu kao što je spomenuto u hadisu, a mi se ustruča-vamo osnivati kompanije i poslove i po-stati poduzetnici. Ako pogledamo naše poslanike, a.s., a oni su nam uzori, sva-ki od njih se bavio trgovinom ili zana-tom: Poslanik Nuh, a.s., je bio ćilimar, poslanik Idris, a.s., je bio krojač, posla-nik Muhammed, s.a.v.s., je bio čoban, a kasnije trgovac. Zarađivali su za život vlastitim rukama i nisu se oslanjali na plate i olakšice od strane vlasti.

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, za svakoga od vas je bolje da uzmete uže,

Različite maske lijenosti (1.dio)Islamske teme



da siječete drva, nosite ih na svojima leđima i prodajete kako biste zaradili za život, nego da tražite od nekoga ne-što, a ne znate hoće li vam dati ili ne.” (Buhari)

Ovo je duh muslimana. On se ne žali na nezaposlenost, nego se pokrene i bori kroz život da obezbijedi svoju fi -nansijsku poziciju.

Drugi oblik fi nansijske lijenosti je lijenost u trošenju naše zarade na sada-ku i u humanitarne svrhe. Postoji veliki broj humanitarnih organizacija, veoma mnogo ljudi koji su u potrebi oko nas, ali rijetko aktivno dajemo, i dajemo sebi lažna obećanja, ali ih rijetko ispu-njavamo.

6. Poslovna lijenostOva vrsta lijenosti je ta koja uništa-

va mnoge kompanije jer su zaposlenici lijeni i ne ispunjavaju svoje dužnosti, pa tako čine štetu dobavljačima, po-trošačima, investitorima i svima koji su uključeni u posao. Lijenost se ispo-ljava gubljenjem vremena, nedovrša-vanju poslova kako treba, kašnjenjem, pokušajima da se “prevari” sistem, ili jednostavno prihvatanjem podmići-vanja da se “brže obave poslovi”, a sve na račun drugih. Poslovna lije-nost se može ispoljavati i u tome da ne ulažete dovoljno truda pri obav-ljanju poslova, ili da se takmičite za napredovanje ili dobijanje posebnih zaduženja. Poslovna lijenost neka-da nastupa i nakon penzije, kada se penzioner jedostavno prepusti pasiv-nom načinu života, troši svoju penzi-ju i čeka smrt.

7. Religijska lijenostOvo je lijenost kod obavlja-

nja ibadeta namaza, posta, učenja Kur’ana, itd. Ovo je izvor lijenosti jer oni koji su lijeni pri robovanju Allahu, dž.š., Allah, dž.š., će ih uči-niti lijenim i u drugim aspektima njihovih života. Ovo su ljudi koji klanjaju ubrzano, (ako uopšte kla-njaju), ili uče malo Kur’ana, i koji se rijetko sjećaju Allaha, dž.š. Oni za-dnji ulaze u džamiju, a prvi izlaze iz nje, nemaju želju da poboljšaju svo-ju duhovnost, ili da se približe Alla-hu, dž.š. Noćni namaz nije čak ni na njihovoj “listi želja”, a post obavljaju samo kad je ramazan.

Postoje i mnoge druge vrste lije-nosti, ali mislim da sam istakao one najvažnije za sada.

Lijenost je istinska bolest koja uništava motivaciju i odlučnost te lomi kičmu ummeta. To je izvor naše slabosti i poraza kao ummeta i izvor našeg poniženja. Vrijeme je da se učine ozbiljni napori da se bori pro-tiv lijenosti, a u sljedećem nastavku ćemo vidjeti kako se suprotstaviti ovoj bolesti, ako Bog da.

Bekr b. Maiz rekao je: “Rebi’a nije viđen da klanja dobro-voljni namaz u mesdžidu,

osim jednom.’’Prenosi se da bi Rebi’a, kada bi učio

iz mushafa a neko bi mu došao, prestaosa učenjem i pokrio bi mushaf svojomodjećom.

Prenosi Ebu Hamza es-Sumali da biAlija b. Husejn po noćnoj tami na leđi-ma nosio vreću sa hljebom i udjeljivao jepotrebnima govoreći: “Tajna sadaka gasisrdžbu Gospodara Uzvišenog.’’ (Ova predaja se prenosi i od Poslanika, salla-llahu alejhi ve sellem, mnoštvom pu-teva. Međutim, u svakom od njih ima slabosti. Šejh Albani je zbog mnoštva

j

puteva ovu predaju ocijenio ispravnom.Es-Silsiletu es-Sahiha, br. 1908).

Rekao je Amr b. Sabit: “Kada su Ali-ju b. Husejna kupali nakon što je prese-lio, vidjeli su na njegovim leđima crnilo,te upitaše od čega je to, pa im rekoše:‘Nosio bi po noćnoj tami vreću sa hlje-bom koji bi dijelio siromasima.’’’

- Prenosi Ebu Ejjub da mu je EbuMalik jednog dana rekao: “Koliko jeonih koji misle da su učinili dovoljnodobra, i da su svoje stanje popravili, i da su svoja nastojanja ispravno usmjerili,i da su svoja djela iskreno učinili, a na Sudnjem danu će vidjeti da od toga ni-šta nisu imali.’’

- Spominje Džafer b. Berkan da ječuo o vrijednosti i iskrenosti Junusa b.Ubejda, pa mu je tim povodom napi-sao pismo u kojem je od Junusa tražioda mu napiše nešto o sebi. Junus muje tim povodom napisao pismo sljede-ćeg sadržaja: “Stiglo mi je tvoje pismou kojem tražiš da ti napišem nešto osebi. Preispitao sam svoju dušu takošto sam pogledao da li želi drugima ono što želi i sebi, i da li prezire dru-gima ono što prezire sebi, te sam vidioda je moja duša od toga veoma daleko.Potom sam probao da ne spominjemdruge osim po dobru, pa sam vidio da je post u najtoplijem danu lakši mojojduši od nespominjanja drugih. To jemoje stanje.”

- Prenosi Džubejr b. Nufejr da ječuo kako Ebu Derda’ na kraju namaza na tešehhudu traži utočište od licemjer-stva, pa ga je Džubejr upitao o tome, teje Ebu Derda’ rekao: “Tako mi Allaha!Zaista čovjek u jednom trenutku možeda promijeni svoje ubjeđenje te da osta-vi vjerovanje.”

- Spominje Musa b. Mualla da muje Huzejfe, radijallahu anhu, rekao: “O Musa, postoje tri stvari kojima ako se okitiš, neće te zaobići dobro koje dođe sa nebesa: da tvoja djela budu samo radi Allaha, da želiš ljudima ono što želiš sebi i da tvoja opskrba bude halal (tj. da je stečena na šerijatski dozvoljen način).”

- Došao je neki čovjek Muhammedub. Vasi’u da mu se požali na ljude, te mu reče: “Vidim srca koja se ne boje, i oči koje ne suze, i kožu koja se ne ježi.” Na to mu Muhammed b. Vasi’ reče: “Riječi koje izlazi iz srca doista dolaze do srca.”

- Rekao je Hišam ed-Destuvai:“Tako mi Allaha, ne mogu kategorički tvrditi da sam jedan dan tražio znanje samo zbog Allaha.”

- Spominje se da je jedan mladić do-lazio kod Abdullaha b. Mubareka da ga služi te je pri tome učio hadise. Potom je Ibn Mubarek otputovao iz grada i kada se vratio, nije našao tog mladića. Pitao je za njega i obavijestili su ga da je uhapšen i da je u zatvoru zbog duga koji je imao. Ibn Mubarek je upitao za iznos njegovog duga i rekli su mu da iznosi deset hiljada dirhema. Tada je Abdullah b. Mubarek otišao navečer kod čovjeka kojem je ovaj mladić bio dužan i vratio mu čitav dug, uz njegovo obećanje da mladića sutra pusti iz zatvora te da ni-kome ne kaže ko je vratio dug. Kada je nakon toga Abdullah b. Mubarek sreo mladića, upitao ga je ko mu je vratio dug. Ovaj reče da samo zna da je došao neki čovjek koji je za njega vratio dug. Kada je Abdullah b. Mubarek preselio, čovjek kojem je vratio dug obavijestio je ostale kako je mladićev dug vratio Ibn Mubarek.

- Rekao je Sufj an b. Ujejne: “Akose tajna djela podudare sa javnim, to je pravednost, a ako su tajna djela bolja od javnih, to je uspjeh, a ako su javna djela bolja od tajnih, to je nepravda.”

- Upitan je Hamdun b. Ahmed:“Zašto je govor naših prethodnika bio korisniji?”, a on je rekao: “Zato što su oni govorili zbog ponosa islama, uspjeha duša i zadovoljstva Milosti-vog, a mi danas govorimo zbog svog ponosa, stjecanja dunjaluka i zado-voljstva ljudi.”

Iz djela: Ejne nahnu min ahlaki-s-se-lef, autora šejha Abdul-Aziza b. Nasira ffel-Dželila

Piše: hfz. Sead Kumro, student Me-dinskog univerziteta

Iskrenost – zlatna osobina prvih generacija muslimana

Islamske teme

šava. Partizani pokupili i sve Muslimane i Hrvate, što je bilo, stavili ih u red a pred red postavili mitraljez šarac. Stavili su i hodžu. Bilo je 30, 40 ljudi, toliko sam vidio. Pro-zor je bio otvoren i pogled je pucao baš na njega. Onaj partizan sjede za mitraljez... a pred njim ljudi koji su došli da pozdrave, da dočekaju (oslobodioce). Dvojica među njima, ljudi pametni, vidjeli što će biti. Bio je Sejdo Šaračić i bio je beg Bašagić. Bacili su se dole prije nego što je horoz okin’o mi-traljezom i pokosio sve te ljude. Piljar En-ver Ljubović, koji je imao negdje oko 28, 27 godina, gledam ga zapanjenim dječjim očima, naglo je izletio te bježi iz toga reda! A za njim neki ofi cir s pištoljem, jedanput, dvaput, triput, četiri puta - obara ga i ubija.

Onda pogleda je li neko daje znako-ve života. Jednog su dokusurili metkom u glavu. Beg Bašagić i Sejdo Šaračić podvečer dolaze, krišom kroz jedan pro-laz, u našu kuću...

Velika je kuća Tanovića tamo, a unutra je ova kuća Gašova tamo, malo povučena. Evo ti dakle Bašagića, evo ti Sejda Šaračića ko iz mrtvih se vraćaju i pričaju kako je sve to bilo kako su se bacili u onaj momenat kad je otponac potegao.

Da se vratim... Drugi dan mi smo ne-kako sišli, počela je civilna vlast da funk-cionira, i moglo se po gradu ići. Ja idem na onaj most prema Pahlevini, gore gdje je Bjelica imao vakuf. Vidim Kadriju Konja-liju ubijenoga, s prosutim mozgom.

Ubijeno je taj dan 189 Muslimana, od deset, 12, ... do 60 godina. Ko se sakrio sa-krio, ko nije nije. I Hrvata što je bilo. Jesu ubijene i tri ženske Kolakove, ali to je ubila ona Kljakićka, dala nalog, najviše iz ljubo-more, jer su cure hodale s ofi cirima...

Eto tako je 45. godine sve pobijeno. Na Dan oslobođenja grada Nevesinja, 14. 11. 1945. godine. Tada nas je sve to zavilo u crno, sve su obezglavili, pobili. I svi naši ubijeni ljudi bili su civili. Za-natlije, trgovci, ljudi koji nisu sudjelovali ni u jednoj vojsci. Ono što je bilo u voj-sci, ranjenika, smještenih u našoj velikoj kući, to su sve pobili, metak u čelo, sve su ranjenike pobili.

Rodom sam iz Nevesinja, u Hercegovini, u lijepom, malom gradu, kasabi, koja

je u mom najranijem djetinjstvu bila nastanjena gotovo isključivo Muslima-nima, s više od 75 posto i možda oko 5 posto Hrvata. Ostalo su bili Srbi.Nevesinje je imalo tri džamije, sahat kulu, s nizom lijepih trgovina koje su većinom vodili Muslimani, s poljoprivrednim do-brima i stočarstvom gore u planinama...Eto, 1941. je došla i počeo je rat. Ja sam tada bio dječak. Bila su tri brata - jedan je bio moj otac Hajdar Derviš, drugi je bio Suljo Sulejman, treći je bio Ahmet.

SJEĆANJE HASANA TANOVIĆA: PARTIZANSKI PRILOG GENOCIDU

Zabilježio Ibrahim KajanJednoga dana 41. godine, na putu za

Mostar, Ahmed je išao s jednim prija-teljem, sinom mesara, Trbonjom... i na putu za Mostar, u Bišini, u prolazu koji je poput kanjona, njih su dvojicu Srbi uzeli, odveli ih na Udrežnje, eto bili su prve nevesinjske žrtve. Žive su ih spa-lili. Naopačke ih okrenuli i pod njima naložili vatru. Ni jedan ni drugi nisu mrava zgazili. Nikome ni krivi ni dužni, nikada nikome nikakva zla nisu učinili.Rat je bio nesreća. Dosle su i ustaše u naše mjesto. Svi su se Muslimani u Nevesinju stavili u obranu srpskoga naroda. Moj babo Hajdar i Suljo neke su puščetine sta-re austrougarske izvadili. Nisu pustili blizu nikoga da odvede djecu Gaša Pejovića. Svi su ostali živi. I tako su se svi Muslimani u Nevesinju zauzeli za Srbe, kao pravi susje-di, komšije. I u gradu, u mahali, ni jedna dlaka nije ni jednom Srbinu falila. Niti Kovačeviću, niti Pejoviću... I tako je rat počeo, pa se tako i nastavilo.

Godine 1943. godine, da i to uve-dem, partizani su nas spasili od četničkog pokolja.

I tako rat teče, teče, dolazi 45. godina. 14. II. 1945. godine partizani navodno oslobađaju Nevesinje. I narod, ionako su ga spasili da ga četnici ne pokolju, izlazi pred njih. Ali majka moja, imala je neku intuiciju, zakukala Gašu Pejoviću: “Gašo, vraćaj dug u krvi, ako ikako znaš.” Neka intuicija. Eto i mene. Gašo mene i baba mi skloni na svoj tavan. A u grad dolaze partizani. Ljudi ko ljudi izašli pred njih da ih pozdrave. Izišao je i Kadrija Konjalija, sekretar Komiteta KP u Nevesinju.

Ja ono što sam vidio svojim očima, to je bilo strašno. Tavanski je prozorčić gledao na zgradu Općine. To je bilo jedno dvori-šte. I mi promatramo, babo i ja šta se de-


E sada, kad ovo gledamo danas, us-poređuješ i analiziraš što je bilo 45. go-dine, vidiš da je to nastavak 1918. da je to nastavak formiranja velike Srbije, na-stavak čišćenja, zapravo ni jednoga dana nisu prestali misliti kako da nas očiste. U Nevesinju, od onolikog postotka Musli-mana, djelimično i Hrvata, 1945. godine nije ostalo ni 18 posto.

O ljudima koji su tih dana pobijeni, o njima nikada niko nije davao izjave, vjerojatno ljudi nisu smjeli ni zucnuti,

vjerojatno je to tako bilo.Dan nakon događaja koji sam opisao,

moj babo i Salko Korkut, sa Hamzom Kazazićem pokupili su sve naše poubija-ne ljude na ona stočna kola, iskopali su veliku jamu na haremu, zajedničku grob-nicu, i tu su ih sve zajedno sahranili...

Sad, što se dešava s tom zajedničkom grobnicom?

Gledajte, Nevesinje gradi nekakvu tvornicu trikotaže. Ima polja koliko hoćeš. Ali, vlast odsijeca “dio harema i na njemu gradi tvornicu, na kostima, da se kosti ne bi premetale valjda sada kada su ljudi poče-li otvarati jame, jer bi se, bit će, neko sjetio i ove i tražio da se otvori. I točno je na ko-stima napravljena ta nevesinjska tvornica.

Harem su odsjekli na pola, i da bude još gore, po haremu je pasla stoka, ogra-du su porušili... Mi smo to poslije ogra-dili, koliko se dalo.

Dvije džamije koje su bile, pretvo-rene su u skladišta. To je bila Dugalića džamija i Trebovića džamija. Mi smo održavali Carevu džamiju, ona je služila svrsi, a one su dvije pretvorili u magaci-ne, pa su ostale skladišta do dana današ-njega (ako su još uzgor, u što sumnjam).

U Varaždinu, studenog 1992.

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijetaZašto smeta spomen-obilježje žr-tvama genocida u Višegradu? Svaka država ima pravo na nukle-arnu energiju

Tekstovi Gde ja stadoh, ti produži Srpski monstrumi vole logore

Nauka i zanimljivoNjemački tinejdžer riješio 300 godina star matematički problem FESTIVAL U CANNESU Posebno priznanje filmu “Djeca” Aide Begić

Kako su partizani oslobodili Nevesinje 1945. godine Ožiljci vremena

DruštvoDruštvena mreža FACEBOOK


Ljudi ne umiru i ne mogu umrijeti greškom, u Allahovoj odredbi nema greškeImeđu Bosancima i Hercegovcima sve je više korisnika

društvene mreže Facebook. Na različite načine se koristi ova društvena mreža. Neki su tu radi upoznavanja, neki radi

razmjene iskustava i podataka, neki radi plasiranja obavještenja, nekima je ovo dobra mogućnost komuniciranja sa rodbinom i prijateljima, neki su tu radi mogućnosti reklame, a neki jednostavno žele da sa drugima podijele svoja razmišljanja, svoje stavove i slično...

U ovom broj donosimo izbor nekoliko zanimljivih statusa korisnika facebooka.


64

No comment


Biljeljina: Iz budžetafinansirali 29 neposto-jećih klubova. Za nepo-stojeće klubove opštinadala 207.126 marakaVečernje novosti, 21. maj 2012.

Predavao engleski, a ne zna ni riječUčenicima jedne osnovne škole u Tuzli

jengleski jezik predavao je nastavnik koji taj jezik ne govori, a sve je izašlo u javnost nakon što su ga roditelji pri-javili zbog “nepravilnosti u izgovoru”.Nezavisne novine, 29. maj 2012.

Sestra u isto vrijemevjenčana i sa snahom isa svojim mužemSarajlija Edin Šetkić šokirao se kada jeugledao rodni list sestre Bibe Zubanu kojem piše da je ona sklopila brak snjegovom suprugom Monikom Kolc 2.marta 1990. u Prelogu kod Višegrada,a dvadeset godine kasnije (28. av-gust) i sa svojim suprugom SmailomZubanom na Ilidži te uzela muževljevoprezime. Šetkić kaže da je ostao začu-

j

đen kada je vidio da mu je “sestra u istovrijeme vjenčana i sa snahom i sa svo-jim mužem”.Dnevni avaz, 21. maj 2012.

Togo zabrinut zbog situacije u BiHPredstavnik afričke države Togo u Vijeću sigurnosti UN održao govor o našoj zemlji ove sedmice tokom rasprave o BiH. “Moja zemlja prati sa zabrinutošću trenutni politički zastoj koji koči normalno funkcioniranje institucija BiH”, kazao je predstavnik Toga u Vijeću sigurnosti Kođo Menan.Dnevni avaz, 20. maj 2012.

Šta se događa u kasarni uTravniku: Narednik tjeravojnike da stoje mirnokada je Dodik na televiziji?Narednik Oliver Đurić iz Skender-Vakufa već duže vrijeme maltretira mlade vojnike Oružanih snaga BiHu kasarni u Travniku, a osim štou kasarni promovira literaturu očetničkom vojvodi Draži Mihailoviću,vrijeđa ih i na nacionalnoj osnovi teprovodi neviđenu torturu.Dnevni avaz, 30. maj 2012.

Međuopštinska fudbalskaliga Republike Srpske:Takmičili se u davanju au-togolova. Konačni rezul-tat 10:7Fudbaleri Budućnosti iz DonjihGaljipovaca i Vrbasa iz Prijebljeza izašli su iz anonimnosti i svoja sela učinili poznatim. Uprava Tamarisa,naime, Budućnost je premirala sa 1.000 maraka da ne izgubi meč protiv Vrbasa kako bi ostala na trećem mjestuMeđuopštinske lige u grupi Gradiška Istok i igrala baraž za područnu ligu.Međutim, da bi se dodatno osigura-li, čelnici Tamarisa su gostima dalimnogo izdašniju premiju i obećali im2.000 KM da ne pobijede u DonjimGaljipovcima. Utakmica je u prvompoluvremenu bila odlična. Vođena jelavovska borba, a domaćin je posle pr-vih 45 minuta vodio sa 3:2. Uprava iigrači Budućnosti mislili su da se sveodvija po planu. Vodili su, igrali lije-po na zadovoljstvo oko 200 gledala-ca, a imali su i 1.000 KM u džepu.Međutim, tada je do njih stigla dojava da su gosti duplo bolje premirani odTamarisa da izgube. Uvrijeđeni doma-ćini odmah su skovali plan da se osveteupravi kluba iz Mrčevaca. Ne hajućini za šta, pa ni za brukanje pred svo-jim navijačima, fudbaleri Budućnostiodmah su počeli da daju autogolove uželji da pokažu Tamarisu i Vrbasu da su sklopili račun bez krčmara. Zatoje ubrzo rezultat od 3:2 za Budućnostpreokrenut u 7:3 za Vrbas. To gostima nikako nije odgovaralo jer su čvrsto ri-ješili da dobiju obećane 2.000 maraka.I oni su počeli da rešetaju svoj gol, a u pojedinim trenucima su čak branilimrežu Budućnosti kako bi osigurali da nijedna lopta ne završi iza leđa doma-ćeg golmana, koji je dobar dio meča proveo na protivnikovoj polovini.Blin, 29. maj 2012.

Mafija švercuje pse izBiH u EvropuOrganizovane grupe švercuju pse izBiH u zemlje zapadne Evrope, najče-šće u Njemačku, pod izgovorom da ćetamo biti udomljene, ali brojni para-metri ukazuju da životinje budu zlo-upotrijebljene u medicinske svrhe, tekorištene za testiranje oružja ili izradukrzna.Nezavisne novine, 29. maj 2012.

Cijena jagoda motiv zapostavljanje bombe uBihaću!?Cijena jagoda kod ubijene i povrijeđe-ne žene bila manja za pola marke.Dnevni avaz, 29. maj 2012.

Didier Drogba: Mama me zvala Maršal TitoClotilde Drogba je voljela hrabrost i borbenost Josipa Broza Tita. Te vrijed-nosti je željela usaditi mladom Drogbi kada mu je dala taj nadimak. “Dok sam bila trudna s Didierom bio je ovaj general, vođa Jugoslavije, Maršal Tito, kojeg sam jako cijenila. Voljela sam njegove vrijednosti i njegovu upornost, pa sam zato svog sina zvala Didier Tito”, rekla je Clotilde.The Sun, 21. maj 2012.

Tražeći socijalnu pomoćotkrila da ima 16 milio-na eura na računuVrlo ugodno i neobično iznenađenjedoživjela je jedna žena iz Slovenije, ito u trenucima dok joj je u životu bilojako teško. Naime, kako pišu lokalnimediji, žena se našla u financijskimproblemima te je odlučila zatražiti fi-nancijsku pomoć. Nakon što je predala sve potrebne papire provjerom je otkri-veno da na jednom računu ima čak 16miliona eura!Sutra.ba, 30. maj 2012.

Mikroskopom koji su razvili izraelski naučnici, bez upo-

trebe radioaktivnih ili obojenih materija, mogu se vidjeti i ćelije u organizmu. Naučnici također žele da mikroskop dodatno razviju kako bi se mogli praviti i mnogo sofisticiraniji snimci. Pretpostavlja se da bi ovakav mikroskop mnogo pomogao prilikom praćenja opo-ravka operiranih pacijenata.

Djeca rođena carskim rezomimaju dvostruko veće izgle-

de da će biti pretila u dobi od 3 go-dine, objavili su američki naučnici.Istraživači vjeruju kako je ovu pojavu moguće objasniti činjenicom da po-rod carskim rezom može dovesti do promjena u sastavu bakterija probav-nog sistema te tako utjecati na procesprobave. U studiji su korišteni podaci za 1.255 majki i njihove djece. Četvr-p j pp

tina djece je rođena carskim rezom.

65

NaukaŠećer može štetiti mentalnim sposobnostima

Carski rez i pretilost

Mikroskop kojim se može vidjeti rad ćelija

Tinejdžer riješio 300 godina star matematički problem

Ptičja gripa odnijela još jedan život

Web-aplikacijom protiv gusara

Unos prevelikih količina šeće-ra može dovesti do slabljenja

mentalnih sposobnosti, sugerira istra-živanje američkih naučnika sprovede-no na životinjama. Unos velikih koli-čina šećera bio je povezan s razvojem rezistencije na inzulin, hormon koji je uz kontrolu koncentracije šećera u krvi odgovoran i za funkciju mozga. Ovaj je proces kod štakora dovodio do po-teškoća u procesima pamćenja i uče-nja, dodaju naučnici u studiji.

Šesnaestogodišnji Nijemac prvi jeriješio matematički problem koji

je postavio Sir Isaaac Newton prije višeod 300 godina. Shouryya Ray, tinejdžerrođen u Indiji, smislio je rješenje dva problema iz kretanja čestica koje su fizi-čari dosad uspijevali riješiti samo uz po-moć vrlo jakih računara. Njegovo rješe-nje znači da će naučnici sada sami moćiizračunati model bačene lopte i predvi-djeti kako će se ona odbijati od zidova igdje će pasti.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)je objavila kako je virus ptičje gripe od-S

nio još jedan život u Aziji. Žrtva je 10-godišnja j j j p j g p

djevojčica iz Kambodže, a smrti prouzrokovanevirusom tipa H5N1 su ove godine već zabilježe-ne u Kini, Indoneziji i Vijetnamu. Ptičja gripa izazvana virusom H5N1 je od 2003. godineodnijela živote 357 osoba, pokazuju podaciWHO-a. Virus se najčešće prenosi direktnimkontaktom s ptica na ljude, no stručnjaci se pri-bojavaju mogućnosti mutacije koja bi omogući-la direktan prijelaz H5N1 s čovjeka na čovjeka.

Aplikacija, koja će moći da se ko-AAristi gdje god postoji internet, AApomoći će moreplovcima da detektiraju piratske brodove, ilegalne ribarske čam-ce, krijumčare droge i trgovce oružjem. Program uključuje kombinaciju auto-matiziranog sistema za detekciju brodo-va s analizom ponašanja koje bi moglo ukazati na prisustvo gusara, a upravo će aplikacija pomoći da se utvrdi šta su to sumnjivi manevri brodova. Mornari će biti u mogućnosti da identificiraju i

izbjegnu brodove koji izvode sumnji-ve manevre na otvorenom moru, koji mogu biti znak za prisustvo pirata.

Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 318, 1.6.2012]