Saff [broj 217, 28.3.2008]

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

15

12

-6

51

X

Jean-Michel Treinen preveo Kur’an na luksemburški jezikB

roj

2008.

20

1429.h.g.

217,28.m

art

-.re

biu

-l-e

vvel

Sad se vidi, sad se znakome Lajčak pripadaSad se vidi, sad se znakome Lajčak pripada

Reketarenje u Sarajevu

VELIKOSRPSKEPOLITIKEVELIKOSRPSKEPOLITIKE

SR

PSKA U SRCU

Ho e li biti pravdeza Akovu Impex

ć

PIJUN

IZA[LA JE IZ ŠTAMPE

Narud�be na telefone:061 736 651; 061 793 781; Za EU: 00386 41 255 239

Crna Gora i Srbija: 00381 62 586 221

S A D R @ A J

HUTBAPOSLJEDNJI ALLAHOV POSLANIK MUHAMMED, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM Poslat kao svjetiljka ljudima, da ne tumaraju po mraku ...... 4

POLITIKAMIROSLAV LAJČAK, VISOKI PREDSTAVNIK I SPECIJALNI PREDSTAVNIK EUIde Miro Dodikovom prugom .... 10

KOLUMNA BORBA ZA OPSTANAKBošnjaci u dejtonskoj tranziciji .. 18

DRUŠTVOREKETARENJE U SARAJEVU: NAJUNOSNIJI POSAO U BOSNIHoće li biti pravde za Akovu Impex ............................ 20

ZANIMLJIVOINTERVJU: JEAN-MICHEL TREINEN (JAHJA), PREVODILAC KUR’ANA NA LUKSEMBURŠKI JEZIKBio je to istinski praznik radosti, tračak sunčeve svjetlosti za moju malehnu zemlju ................................. 30

FETVE ISLAMSKIH UČENJAKAVeza između tumačenja snova i njihovog ostvarenja ................. 34

ISLAMNETTURSKAPosljednji “trzaji’’ sekularista .... 50

ZDRAVLJESTIL ŽIVOTA I ZDRAVLJE LJUDINjegovati zdrav život .............. 62

Ovih dana sam, pretražujući islamske web stranice, naišao na jedan veoma interesantan de-talj. Riječ je o video ilahiji na engleskom jeziku koja, uz emotivan i impresivan vizuelni prikaz, govori o muslimanskim stradanjima i patnjama i moralnom sunovratu čovječanstva. Ilahija nosi naslov “Intercession” / “Šefat” (zauzimanje). Prvi dojam koji, površno viđen sadržaj, stvara kod čovjeka jeste navala emocija, koje je obično u takvoj situaciji teško kontroli-rati, a odmah zatim izraz hvale i poštovanja prema onima koji izradom i plasiranjem ovakvog materijala žele uzeti učešća u islamskom misionarskom radu i dostavljanju istine ljudima. Tek pošto se detaljnije upoz-namo sa tekstom ilahije, zapazit ćemo, na opće zaprepaštenje, da je ona od početka do kraja prožeta sadržajima koji su u naj-manju ruku diskutabilni, a što je gore i opasnije od toga jeste da ti sadržaji kolidiraju sa ne-kim općepoznatim islamskim principima, kao što je princip zabrane pridruživanja druga ili partnera Allahu, dželle šanuhu, u molbama, dovama, traženju pomoći, šefata i slično. Da se na radi o pretjeri-vanju u ocjeni, nego o stvarnom kvalitetu ilahije, dokaz su njeni refreni: “Ya Resoulallah hear our plea’’ / “O Allahov Poslaniče, poslušaj našu molbu’’ i “O Božiji Poslaniče, zamoli Svemogućeg za Njeg-ovu milost, blagoslov i jedinstvo.’’ I jednim i drugim refrenom traži se Poslanikov šefat (zauzimanje) kod Allaha, dželle šanuhu, nakon njegove sm-rti, što se u islamskoj doktrini smatra strogo zabra njenim činom. Evo šta je rekao jedan od najvećih poznavatelja islamske doktrine (akide) u novije vrijeme, Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn el-Baz, kada je u radioprogramu “Nurun ale-d-derbi’’ / “Svjetlost na putu’’ upitan o traženju šefata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i drugih mrtvih osoba: “Traženje zagovaranja (šefata) od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili drugih mrtvih osoba, nije dozvoljeno. Islamski učenjaci takav postu-pak ubrajaju u djela velikog širka, jer onaj kome se upućuje zahtjev za šefatom, nakon njegove smrti, ne posjeduje takve mogućnosti, što znači da se od njega traži ono što ne posjeduje. Rekao je Uzvišeni, u pri-jevodu značenja: Reci: “Niko ne može bez Njegove volje posredovati.’’ (Ez-Zumer, 44.) Šefat je isključivo

Allahova, dželle šanuhu, nadležnost, dok Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i drugi mrtvi ljudi, nakon smrti, nemaju nikakvih ingerencija nad šefatom, dov-om (molbom) niti bilo čime drugim, na što aludiraju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ’Kada čovjek umre, prestaju njegova dobra djela, osim u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja koje je iza sebe ostavio i čestitog djeteta, koje će za njega upućivati dovu.’ Jedino što je utemeljeno u vezi sa Poslanikom,

sallallahu alejhi ve sellem, jeste da do njega dolaze salavati koje učimo: ’Donosite salavat na mene, jer vaši salavati će doprijeti do mene gdje god da se nalazite.’ Hadis koji kaže da se Poslaniku predočavaju naša djela i da on, za ona koja su dobra, zahvali Allahu, dželle šanuhu, a za loša moli oprosta od Allaha, nije vjerodostojan, a da i jeste vjerodostojan, njime se uopće ne implicira traženje šefata od njega. Prema tome, traženje od mrt-vaca onoga što on ne posjeduje veliki je širk, kao što je veliki širk (idola-trija) da od njega tražimo izlječenje bolesnika, pobjedu nad neprijateljem i slično tome.’’ (Pogledaj: www.bin-

baz.org.sa/mat/9796) Nažalost, nije ovo ni prva ni posljednja ilahi-

ja ovakvog sadržaja. Svjedoci smo u posljednje vrijeme ekspanzije ilahija u kojima se otvoreno doziva Poslanik, upućuju mu se razne molbe i zahtjevi, a u nekima se od njega traži pomoć, kao što je u slučaju ilahije “Gavsi, ja Resulallah’’ / “Pomozi mi, Allahov Poslaniče’’. Ono što me po-sebno iznenadilo jeste da se jedna ovakva ilahija reklamira na stranicama, koje, koliko sam upo-znat, nikada nisu objavile nešto slično, niti se u okviru njihove bogate ponude takvo nešto moglo naći. Pretpostavljam da je u pitanju klasični pre-vid, do kojeg je došlo ili zbog neobraćanja pažnje na sadržaj ili nepoznavanja iznesenog šerijatskog stava. Bilo kako bilo, opreznosti i savjetovanja nikada naodmet, pogotovo u ovako osjetljivim stvarima, koje čovjeku, umjesto Božijeg blago-slova i nagrade, mogu donijeti Božiju srdžbu i kaznu. Paradoksalno je da se ummet Poslanika, čija je misija počela i završila pozivom u čisti monoteizam (tevhid), koji je na tom putu prošao najteža iskušenja i koji je za svoga života osudio djela koja u sebi imaju i najmanju primjesu ido-latrije, obraća upravo njemu radi otklanjanja raz-nih vrsta nedaća i zala.

SAFF 28. mart - 20. rebiu-l-evvel

UVODNIK

3

Ilahijom protiv temeljnih vjerskih istina!?Broj 217, 28. mart - 20. rebiu-l-evvel

Izdavač GID SAFF Glavni i odgovorni urednik mr. Semir ImamovićRedakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić Tehnička priprema GID SAFF Lektor Sumeja \urić

Saradnici prof. dr. Ferid Muhić, Muamer Gondžo, Ismail Ibrahim, hfz. Abdulah Budim lija, Fatmir Alispahić, dr. Muharem Štulanović, Saladin

Kovačević, Sabahudin ef. Sijamhodžić, Nezir Halilović, Nedim Haračić, Smail Handžić, Ismet Purdić, Sead ef. Jasavić, Elvedin Pezić, Emir Demir, Midhat Ćeman, Amir Durmić, Mirza Kasumović, Salih Zukić

Za Izdavača Abdulmedžid Nezo Direktor Semir Mujić Koordinator za dijasporu: Ramadan Rušid mob. +386 41 25 52 39

Štampa: “Unioninvestplastika” SarajevoAdresa: Trg solidarnosti 13, 71 000 Sarajevo Mob: +387 61 25 53 22, Fax: +387 33 54 41 26Distribucija +387 61 98 82 36Žiroračuni (KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080, swift: RZBABA2S, kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X

Website: http://www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622.

E-mail: [email protected] E-mail: [email protected]

mr. Semir Imamović

Osnovni i najvažniji cilj koji je pred nas postavio naš Stvoritelj je čisto vjerovanje i očitovanje da “nema

drugog boga osim Allaha, dž.š., i da je Mu-hammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik”. To vjerovanje i očitovanje manifestira se kroz iskreno robovanje Allahu, dž.š., u skladu sa Njegovim uputama i uputama Muhammeda, s.a.v.s. Allah, dž.š., u 21. ajetu sure Al-Ahzab, govoreći o Posla-niku, s.a.v.s., kao našem uzoru, kaže: Vi u Allahovu Poslaniku imate najljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.(Al-Ahzab, 21.)

Opominjač i obveseljivač

Prema tome, oni koji žude za sus-retom sa svojim Gospodarom i koji se raduju Sudnjem danu i koji mnogo spo-minju Allaha, dž.š., slijede sunnet Alla-hovog Poslanika, s.a.v.s., i to je jedan od načina postizanja Allahovog, dž.š., zado-voljstva, a šta bi to trebalo da nam bude preče od toga i šta je uostalom smisao našeg života?! Allah, dž.š., u suri Al-Ah-zab govori o onome sa čime je poslat naš Poslanik, s.a.v.s.: O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca rados-nih vijesti, kao poslanika koji opominje, da - po Njegovu naređenju - pozivaš Allahu i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti. (Al-Ahzab, 45.-47.) Naš Poslanik, s.a.v.s., svjedok je u našu korist ili protiv nas, pa se trudimo da bude naš svjedok i šefadžija (zagovornik)! On, s.a.v.s, donosilac je ra-dosnih vijesti i on je poslanik koji obve-seljuje ljude i uliva im pouzdanje i nadu!

On, s.a.v.s., poslat je i kao opominjač, od teške kazne koja čeka nevjernike i mu-nafike, i on, s.a.v.s., poslat je kao svjetil-jka, koja sija ljudima, da ne tumaraju po mraku. Salavat i selam na najodabranijeg Poslanika, koji je pečat poslanika! Allah, dž.š., odabrao je Muhammeda, s.a.v.s., za plemenitu misiju poslanstva i on nije samo milost za ljude, već za svjetove, koji osjećaju veličinu Istine, kao što stoji u 107. ajetu sure El-Enbija’:

“A tebe smo poslali kao milost svjetovima”

Poslanik, s.a.v.s., je milost svjetovima, a ne samo muslimanima, jer je ostavljajući Allahov, dž.š., zakon (Šerijat), on ustano-vio red i mir na Zemlji i on je usposta-vio opću pravdu, gdje nema tlačitelja i

potlačenih, nasilnika i onih kojima se čini nasilje, robovlasnika i robova... Allah, dž.š., u posljednja dva ajeta sure Et-Tevbe govori o nekim osobinama našeg Posla-nika, s.a.v.s.: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udarati, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. A ako oni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenog.” (Et-Tevbe, 128.-129.)

Njemu su teško padale nevolje koje su snalazile njegove ashabe i ummet, i od srca je želio da što prije očvrsnu u vjeri. Bio je vrlo blag i milostiv prema asha-bima. Svi poslanici od Adema, a.s., pa do Isaa, a.s., nagovještavali su dolazak posl-jednjeg Allahovog poslanika Muhamme-da, s.a.v.s., i Allah, dž.š., od njih je uzeo zavjet da će povjerovati u njega i da će mu biti pomagači, o čemu govore ajeti iz sure Ali Imran: Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao - oba-vezu uzeo: “Kad vam, poslije, dođe Poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?’’ - Oni su odgovarali: “Pristajemo!’’ - “Budite onda svjedoci’’ - re-kao bi On - “i Ja ću vama svjedočiti!’’ A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici! (Ali Imran, 81.-82.)

Naš Poslanik, s.a.v.s., govoreći o svo-joj misiji poslanstva, u odnosu na druge poslanike, kaže: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Primjer mene i poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji napravi kuću i uljepša je, osim što nije stavio jednu ciglu na ćošku te


HUTBA

Poslat kao svjetiljka

ljudima, da ne tumaraju

po mraku

4

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Posljednji Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem

kuće. Ljudi prolazeći pored nje, zadivljeni njenom ljepotom, govore: ’Zbog čega nije stavljena još ona jedna cigla?’ Ja sam ta cigla i ja sam posljednji poslanik!” (Mus-lim) Kaže Allah, dž.š., u 20. i 21. ajetu sure El-Enfal: O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku i ne napuštajte ga, dok slušate ono što on govori, i ne budite kao oni koji govore: “Slušamo!’’ - a oni ne slušaju!(El-Enfal, 20.-21.)

Ljubav ashaba prema Poslaniku

Vjernici se pokoravaju Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., kroz izvršavanje svega onoga što je Gospodar svjetova naredio, kao i ono što je izvršavao Njegov Poslanik, s.a.v.s., te nečinjenjem onoga što je Allah, dž.š., zabranio i što Njegov Poslanik, s.a.v.s., nije činio. Svi koji budu postupali drugačije spadaju u one koji se okreću od islama, a najgora vr-sta ljudi su oni koji lažu i koji kada slušaju istinu govore da čuju, a oni ne čuju. Ne zaboravimo da smo svi mi Allahovi, dž.š., robovi koji su na dunjaluku privremeno, a potom na neizbježnom ahiretskom ispitu, nakon čega slijede nagrada ili kazna! Ne dozvolimo da nas dunjaluk zavara i da po-mislimo kako smo mi neki “faktori” bez kojih se ne može! U pokornost Poslaniku, s.a.v.s., spada i to da vjernik potpomaže njegov sunnet i štiti ga, kao što stoji u 157. ajetu sure Al-A’raf: ...Oni koji budu u njega (Poslanika, s.a.v.s.) vjerovali, koji ga budu podržavali, pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići će ono što budu željeli!(Al-A’raf, 157.) Ashabi Poslanika, s.a.v.s., natjecali su se u primjeni njegove prakse (sunneta) i u djelo su provodili ono što im je govorio i što je radio i bez razmišljanja su prestajali sa činjenjem svega što je on zabranjivao. Navest ću samo dva primjera pokornosti ashaba Poslaniku, s.a.v.s.: Pre-nosi Enes ibn Malik, r.a.: “Bio sam u kući Ebu Talhe gdje sam posluživao alkohol, pa je došao čovjek i rekao: ’Zar vam nije došla vijest o zabrani alkohola? Allah je objavio njegovu zabranu.’ Tada mi je Ebu Talha rekao: ’Enese, ustani i prolij alko-hol!’ Pa su ashabi prolili alkohol, tako da je tekao ulicama Medine.’’ (Buharija)

Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a.: “Poslanik, s.a.v.s., nosio je zlatni prsten, pa kada ga je skinuo (radi zabrane), svi ashabi su poskidali svoje zlato, slijedeći njegovu praksu.”

A šta je sa zlatnim prstenovima muškaraca ummeta, koji iz hatora ljudi ili žena nisu u stanju da ih se oslobode i na taj način primijene sunnet Poslanika, s.a.v.s., ili se neki muškarci ummeta danas ponašaju kao žene, pa imaju opravdanje, jer je ženama zlato dozvoljeno! Muham-

med, s.a.v.s., je najbolji, najpobožniji, najskrušeniji, najkompletniji i najoda-braniji čovjek i poslanik. On je najbolje stvorenje i on nama želi dobro i sreću, a duša teži dobroti. Kaže Allah, dž.š., u suri En-Nisa’: Onaj ko se pokorava Poslaniku (s.a.v.s.) pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće - pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš! (En-Nisa’, 80.)

Poslanik je preči vjernicima od njih samih

Ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., og-leda se u slijeđenju njegovog sunneta, a zlatna generacija ashaba nije postavljala pitanja i potpitanja na ono što je Muham-med, s.a.v.s., tražio od njih ili što im je zabranjivao, jer su bili uvjereni da “on ne govori iz svoga hira”, i sve što je govorio on je na najljepši način primjenjivao u svome svakodnevnom životu. Poslanik, s.a.v.s., upozorio ih je da je postavljanje mnogobrojnih pitanja od strane naroda kojima su dolazili poslanici prije njega bilo uzrokom njihovog dalaleta i grijeha. Poslanik, s.a.v.s., preči je vjernicima i od njih samih, kao što stoji u 6. ajetu sure Al-Ahzab: Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi... (Al-Ahzab, 6.) To potvrđuje i sljedeća predaja: Prenosi Ab-dullah ibn Hišam: “Bili smo kod Posla-nika, s.a.v.s., kada je uzeo za ruku Omera bin Hattaba, pa mu je Omer rekao: ’Alla-hov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samoga.’ Pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ’Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, sve dok ti ne budem draži od tebe samog!” Pa mu je Omer rekao: ’Sada si mi draži od samog mene!’ Pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ’Sada, Omere!’” (Buharija)

Slast imana neće okusiti oni koji ne budu posjedovali troje, o čemu govori sljedeći hadis, koji bilježi imam Buharija: Prenosi Enes ibn Malik, r.a., da je Posla-nik, s.a.v.s., rekao: “Kod koga budu tri svojstva, osjetit će slast imana: da mu Al-lah i Poslanik, s.a.v.s., budu draži od svega ostalog, da voli nekoga samo u Allahovo ime i da mrzi povratak u nevjerstvo, kao što mu je odvratno da bude bačen u va-tru!” (Buharija)

Ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., iska-zuje se: njegovim veličanjem, uvažavanjem, donošenjem salavata, slijeđenjem njegovog sunneta, pomaganjem njegove vjere; jed-nom riječju, da ga volimo i slijedimo kao što su ga voljeli i slijedili njegovi ashabi. Muhammed, s.a.v.s., počašćen je sa pet od-lika, u odnosu na druge poslanike i ljude, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Buharija: Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dato mi je pet

stvari, koje nisu date nikome prije mene: potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti od mjesec (hoda), Zemlja mi je učinjena mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja, dozvo ljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene, dat mi je šefat (mogućnost zalaganja za vjernike) i svi poslanici su slati samo svom narodu, a ja sam poslat svim ljudi-ma!” (Buharija)

Prema tome, Poslaniku, s.a.v.s., dato je ovih pet stvari koje predstavljaju po-sebnu počast njemu, ali i njegovu um-metu. Neprijatelji islama bojali su se njega na udaljenosti od mjesec dana hoda, jer je bio potpomognut ulijevanjem straha u njihova srca. I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegovog sunneta ulijevali su strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli za kiblu nešto drugo mimo Kabe.

Onda je nastupio period naše zajedničke slabosti, koju nam naš Posla-nik, s.a.v.s., nagovještava riječima: Prenosi Sevban, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (činiju).” Upitaše ashabi: “Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?” Odgovori: “Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će iščupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će uba-citi vehen.” Rekoše: “A šta je to vehen, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!” (Ebu Davud)

Citirani hadis u potpunosti odslikava ovo naše vrijeme, u kojem su muslimani prestali biti faktorom političkih, ekonom-skih i društvenih kretanja. Trudimo se da slijedimo sunnet Poslanika, s.a.v.s., i stalno imajmo na umu riječi Poslanika, s.a.v.s.: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Sav moj ummet ući će u Džennet, osim onoga ko odbije.” Rekoše: “Ko je taj ko odbija?” Reče: “Ko mi bude pokoran ući će u Džennet, a ko se ogriješi prema meni, on odbija (Džennet)!” (Bu-harija)

Budimo od onih koji će ući u Džennet, a ne od onih koji odbijaju ulazak u njega! Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji istinski vole Poslanika, s.a.v.s., da po-mogne našoj braći u Gazi, da nas ne iskuša nasiljem nasilnih vladara i ne iskuša nas onim što nećemo moći podnijeti, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u Džennet u društvu sa poslanici-ma, šehidima i dobrim ljudima!


HUTBA

5

SAFF 28. mart - 20. rebiu-l-evvel6

POLUMJESEC

Federalna policija BiH, u saradnji sa policijom Srednjobosanskog kantona, uhapsila je neki dan četiri osobe iz Sarajeva i jednu iz Bugojna zbog postojanja sumnje da su kao organizirana skupina pripremali kazneno djelo terorizma, saopćilo je Tužiteljstvo BiH. “Provodeći višemjesečnu istragu, u saradnji s Obavještajno-sigurnosnom agencijom i Tužiteljstvom BiH, došlo se do osnovane sumnje da su se nave-dene (uhapšene) osobe organizirale u skupinu koja ima cilj nanijeti štete na prostoru BiH”, stoji u saopćenju Tužiteljstva BiH. Imena uhapšenih su Ri-jad Rustempašić, Muhamed Meco, Abdulah Handžić i Edis Velić iz Sarajeva te Muhamed Fičer iz Bugo-jna, koji je jedini pušten na slobodu. I odmah po nji-hovom hapšenju mediji su počeli s lažima. Od one da

su te “vehabije” učestvovale u ratu u Čečeniji, preko one da su namjeravali rušiti crkve, do one očite laži da su održavali vezu sa Muhamedom Atom. Samo je još falilo izmisliti da ih je redovno posjećivao lično Bin Laden. Međutim, ljudi koji poznaju vođu ove grupe Rijada Rustempašića kažu nam da je on, što se tiče njegove vjere, sljedbenik neke žene koja za sebe kaže da održava vezu sa poslanicima. Još nam kažu da je nekoliko puta hapšen zbog raznoraznih kriminalnih djela. Pravi primjerak “vehabije”, zar ne?

Ah te vehabijeNajnovija hapšenja

Odavno je maglajsko naselje Bočinja pod lupom kojekak-vih bjelosvjetskih novinara i špijuna koji su u svakom trenutku spremni napraviti od muhe medvjeda i izmisliti ono što se u stvarnosti nikad nije dogodilo. Sve to rade iz razloga što u tom selu odavno boravi jedna omanja skupina Bošnjaka, bivših pripadnika odreda “El-Mudžahedin”. Po riječima Semina Rizvića, emira bočinjskog džemata, neku noć su između vozila parkiranih na auto-otpadu pronašli parkiran automobil sa di-plomatskim registarskim oznakama CD - 075 M 012. U auto-mobilu se nalazio čovjek koji nije htio razgovarati s njima ni na jednom jeziku. Stanovnici Bočinje pozvali su policiju koja je napravila zapisnik i pustila stranca da ide gdje želi. Nikad nije stigao odgovor na pitanje šta je stranac sakriven između nekoliko vozila radio u Bočinji. “Ne bojimo se špijuna. Na njih smo već navikli. Ali se bojimo da nam neko ne podmetne

kakvu napravu ili nešto slično pa da opet, po starom običaju, za tu napravu okrive nas. Nedavno mi je neko zapalio automo-bil, ali je policija u zapisniku napisala da se automobil zapalio sam’’, kaže Rizvić.

Špijuniranje mudžahedinaBočinja

Nekoliko nevladinih organizacija koje, usput budi rečeno, uzimaju velike pare od stranaca za svoj nerad, svakog vi-kenda redovno organiziraju demonstracije u našem glavnom

gradu. Cilj demonstracija je, kažu, svrgavanje gradonačelnice Semihe Borovac i kantonalnog premijera Samira Silajdžića. Demonstracije se održavaju pod parolom borbe protiv droga i maloljetničke delikvencije. A ustvari se radi o političkoj or-ganizaciji koja na ovaj jeftin način pokušava u svoje redove dovesti što više simpatizera. Njihova borba za Sarajevo ogleda se i u tome što pokušavaju zabraniti srbijanskoj turbo-folk pjevačici Seki Aleksić gostovanje u Sarajevu. Svaka im čast što se toga tiče. Na Televiziji Hayat neki dan novinar izvještava: “Bili smo prisutni na partyju u Domu mladih gdje je gostovao Kris Libing, jedan od najpoznatijih svjetskih DJ-eva. Odjel za narkotike MUP-a KS zaplijenio je znatne količine različitih droga, uhapšeno je nekoliko osoba.” Ako se ovi Grozdovi, ili kako se već zovu te organizacije, zaista bore protiv narkoma-nije, zašto nisu ništa poduzeli da se spriječi Libingov dolazak u Sarajevo? Sve dok to ne urade, ne vjerujte im.

Licemjerstvo

Nevladini Nevladini ublehašiublehaši

SAFF 28. mart - 20. rebiu-l-evvel 7

POLUMJESEC

Nevrijeme nije zaobišlo ni našu zemlju

Delegacija humanitarne organiza-cije “Pomoć’’ iz Visokog posjetila je 18. marta porodicu Bećira Kurtića iz sela Slapnice kod Velike Kladuše, kojem je u požaru 12. februara teško nastra-dala supruga i njihovih petero djece, a porodična kuća u potpunosti izgorjela. Svjesni vrijednosti pomaganja drugih, a u okviru ustaljene prakse, humani-tarna organizacija “Pomoć’’ bila je od samog početka sa porodicom Kurtić, ustupanjem humanitarnog broja kao i oglašavanjem putem medija, što je re-zultiralo akcijom koja će trajati do kraja ovoga mjeseca, a u kojoj je sakupljeno preko 10.000 KM. Bećir je u vrijeme posjete Visočaka bio na putu iz Sara-jeva prema Kladuši, pa ga nisu zatekli kod kuće. Ali su ih dočekali njegov otac i djeca. Tom prilikom Kurtićima su uručeni pokloni koji su za njih sprem-ljeni. Brigu o Bećirovoj djeci preuzele su tri porodice iz ovoga kraja, jer on zbog svoje zauzetosti oko supruge to

još uvijek nije u mogućnosti. Njezino je stanje još uvijek neizvjesno. Raduje činjenica da radovi oko Bećirove nove kuće, koja se gradi donacijama dobrih ljudi, idu planiranim tokom, i ona bi u narednih deset dana trebala i da se

pokrije. Ovom prilikom željeli bismo da se zahvalimo svim dobrim ljudima koji na bilo koji način učestvuju u po-maganju porodici Kurtić, sa dovom Plemenitom Gospodaru da ih za to obilato nagradi.

Humanitarna organizacija “Pomoć”

U posjeti porodici Kurtić

Proljeće je ove godine u cijelom regionu počelo sni-jegom i nevremenom. Jako nevrijeme ove zadnje hefte zahvatilo je i cijelu BiH. Rijeke su se izlijevale iz korita, a najviše su stradala područja u Republici Srpskoj, općine Prije-dor, Srbac i Bosanska Gradiška. Samo na području Prijedora poplavljeno je oko 350 kuća. Za velike štete odgovorne su ri-jeke Miloševica, Gomjenica i Sana, čiji je vodostaj iznosio 435 cm, što je 15 cm više od kritične tačke koja aktivira mjere odbrane od poplava. Miloševica je probila nasipe i poplavila stotinjak kuća u izbjegličkom naselju Vrbice, a nabujala Sana prepriječila je i putnu komunikaciju Prijedora s Bišćanima. Poplavljeni su i dijelovi naselja Gomjenica i Tukovi, zbog rasta vodostaja Gomjenice i Sane. Civilna zaštita bila je u prvom ste-

penu stanja pripravnosti, a stradale porodice opskrbljene su osnovnim životnim namirnicama, dok su djeca i zapos-leni čamcima razvoženi u škole, odnosno na posao. Pri-

premljene su i cisterne s pitkom vodom, a sportska dvorana Mla-dost određena je za prihvatilište. U Općini Srbac 150 kuća završilo je pod vodom, a rijeke su poplavile oko hiljadu hek-tara površine. Gradiška je, na-kon izlijevanja Jablanice i Lu-bine, prošla sa “samo” desetak poplavljenih kuća. Sava je zadala glavobolje brojnim poljopriv-rednicima, progutavši oranice duljinom nizinskih područja uz svoju obalu, gdje je nepovratno uništila ovogodišnje usjeve. Tamošnje vlasti ističu da su kriv-ci za izlijevanje Save, koja nije bila dosegnula kritičnu razinu, nepročišćeni odvodni kanali.

Nekako sproljeća


POLUMJESEC

8

Bosna i Hercegovina postala je gora od Divljeg za-pada. U svakom trenutku nenaoružanog i nezaštićenog poštenog građanina može napasti bilo ko, oteti mu novac i nestati bez traga. Toga više nisu pošteđeni ni imami u džamijama. Razbojnici ne znaju za svetinje. Edhem ef. Alihodžić, imam u Bucima kod Visokog, vraćao se prošlog petka kući sa jacije, sam kao i svaku noć. Ovaj je veliki hair-sahibija poznat po dobrim djelima i uživa veliki ug-led kod komšija, pa se nije ni mogao nadati da će se dogo-diti ono što mu se dogodilo. U zasjedi su ga čekala tri mas-kirana čovjeka. Kad je ulazio u kuću bahnuli su za njim, predstavili se kao policija, a onda ga počeli nemilosrdno tući. Svezali su ga lisicama, a onda drškom od pištolja na mrtvo ime pretukli njegovu suprugu. Edhemu efendiji napadači su slomili nos, a supruga je prošla mnogo gore. Njihov desetogodišnji sin je sakriven iza kauča pozvao po-liciju, ali njegov poziv nije ozbiljno shvaćen. Napadači su iz efendijine kuće odnijeli 35.000 KM i pobjegli u nepoz-natom pravcu. Policija je, po običaju, kasno došla.

U Bucima kod Visokog

Pretučen i opljačkan imam

Selo Undrulje kod Višegrada u ko-jem je uhapšen četnički vojvoda Draža Mihajlović, iz dana u dan postaje glav-no okupljalište bosanskih i srbijanskih četnika. Sredinom 2004. godine u to je selo prenijet bronzani spomenik Draže Mihajlovića. Radi se o spome-niku postavljenom 1992. godine u

Vukovaru, sklonjenom zatim u Beo-grad, odakle se 1998. godine parkira u Brčko, da bi nakon toga bio premješten u Undrulje. Upravo je u Undruljama 1946. godine uhapšen četnički vođa i zločinac Draža Mihajlović, a njegovi pratitelji likvidirani na licu mjesta. Od tog jula 2004. godine selo Undrulje

prvo se nezvanično a kasnije i zvanično naziva Draževina. I od tog su sela pri-padnici udruženja Srpskog narodnog pokreta “Izbor je naš” napravili svo-jevrsnu četničku turističku atrakciju. Draževina je sada ušla i u turističku ponudu grada Višegrada. Tako, uz most Mehmeda-paše Sokolovića koji je ovih dana dobio zvaničnu zaštitu UNE-SCO-a, a na kojem su četnici u Drugom svjetskom ratu i u minuloj agresiji vršili masovne pokolje Bošnjaka, turi-stima se nudi i posjeta Draževini. To najviše zahvaljujući zalaganju članova Srpskog pokreta “Izbor je naš” na čelu sa Danetom Čankovićem. Čanković je neki dan najavio miting za nezavisnost RS koji će nositi naziv “Narod govori”, a poruka koja će se odaslati s mitinga je srpska klasika. Naziv “Kosovo je Srbija i neka bude nezavisna Srpska”. Miting će biti održan u Banjoj Luci. Sa mitinga na koji su pozvani predsjed-nik i premijer anamonjihove vlade, pozvat će se vlasti manjeg bh. entiteta i Narodna skupština da proglase Re-publiku Srpsku nezavisnom državom. Međunarodni zvaničnici, naravno, neće zabraniti ovaj skup kao što nisu zabranili ni četnička okupljanja u Sre-brenici, Brčkom i drugim mjestima. Jednostavno se šuti i čeka. Dokad? Vjerovatno dok četnici cijelu BiH ne proglase Draževinom. Onda neće biti problema u Bosni i Hercegovini, jer je neće ni biti.

Draževina BosnaČetnička orgijanja u Višegradu

POLUMJESEC

9SAFF 28. mart - 20. rebiu-l-evvel

Ljudi se snalaze za život kako znaju i umiju. Kad bi Ljudi se snalaze za život kako znaju i umiju. Kad bi se pravio popis svih zanimanja kojima se bave ljudi, bio se pravio popis svih zanimanja kojima se bave ljudi, bio bi podugačak. Jedni kradu, drugi varaju, treći se kockaju. bi podugačak. Jedni kradu, drugi varaju, treći se kockaju. A ima ih i koji pošteno zarađuju svoj dinar. Interesantna A ima ih i koji pošteno zarađuju svoj dinar. Interesantna stvar dogodila se neki dan u Sarajevu kada je grupa sa-stvar dogodila se neki dan u Sarajevu kada je grupa sa-rajevskih Roma, sa trubama i bubnjevima, ispod prozora rajevskih Roma, sa trubama i bubnjevima, ispod prozora sarajevskih nebodera izvodila repertoar svojih pjesama, sarajevskih nebodera izvodila repertoar svojih pjesama, a iznenađeni stanari nagrađivali su ih bacanjem novca a iznenađeni stanari nagrađivali su ih bacanjem novca kroz prozore. kroz prozore.

Ulični sviračiUlični sviračiSpikom na slikuSpikom na sliku

Trifunović se sveti Sadoviću

Koliko laži i mržnje siju me-diji iz manjeg bh. entiteta prema Bošnjacima, to je za ne povjerovati. Fokus, prododikov internetski por-tal, neki je dan izmislio izvještaj IC-TAC-a, najvećeg svjetskog udruženja stručnjaka za borbu protiv tero-rizma, o postojanju i djelovanju Al-Kaide na području BiH. Navodno su rezultati istraživanja te organizacije poražavajući za ministra Sadovića i BiH, jer su pokazali da Al-Kaida ima jako uporište u BiH, a Sadović je rekao da je BiH najsigurnija zem-lja u regionu. U izvještaju koji su izmislili u Fokusu naglašava se da je mreža Al-Kaide u BiH u velikoj ekspanziji i da je svakim danom sve brojnija. Naravno, u sve je upetljan

i samozvani stručnjak za terorizam, ublehaš Darko Trifunović, koji je, gle čuda, specijalno za Fokus rekao: “U svom dosadašnjem radu Sadović je konstantno prikrivao kriminalne

mudžahedinske organizacije u BiH. Također jasno i glasno na svakom koraku negira i prikriva terorističku mrežu Al-Kaide u BiH, a koja je već spremna da krene u terorističke na-pade. Sve ovo dokazano je i posljed-njim hapšenjem vehabija po Sara-jevu i Bugojnu s već pripremljenim bombama za terorističke napade. On ističe da negiranje postojanja mudžahedina i Al-Kaide u BiH od strane Sadovića ima veze s njego-vim članstvom u SDA, jer je do-bro poznato da je ova partija s Ali-jom Izetbegovićem na čelu i dovela džihad ratnike u BiH. Naši su novi-nari odmah pokušali provjeriti isti-nitost ovog dokumenta. Naravno, nigdje ga nismo našli. Kontaktirali smo zatim redakciju Fokusa iz koje nam je potvrđeno da izvještaj, izg-leda, ne postoji. Kako onda sve ove izmišljotine shvatiti nego kao podal pokušaj osvete Darka Trifunovića Tariku Sadoviću zbog toga što je naš ministar sigurnosti najviše kumovao nedavnoj zabrani Trifunovićevog prisustva Evropskom policijskom kongresu u Berlinu.

Velike laži malih spletkaroša

Piše: Ezher Beganović

Gospodin Lajčak mi je rekao ako ja ne podržim zakone iz oblasti sig-urnosti, onda sam ja za vehabijs-

ku Bosnu i Hercegovinu. Rekao sam mu da to nije korektno od njega, na šta mi je on odgovorio: “A za šta si drugo ako nisi za vehabijsku Bosnu i Hercegovinu.’’ Ja sam mu rekao da nemam šta sa njim razgovarati i prekinuo sam telefonsku vezu, kaže Sulejman Tihić u svom ne-davnom televizijskom obraćanju koje je uslijedilo nakon što je visoki predstavnik Miroslav Lajčak isti dan putem medija izjavio da nikada nije optužio Sulejmana Tihića da je za vehabijsku Bosnu i Her-cegovinu. “Ako on demantira to, ja po-

zivam Obavještajnu službu BiH ili bilo koju drugu obavještajnu službu koja prati razgovore i Sulejmana Tihića i go-spodina Lajčaka neka taj razgovor u ci-jelosti objave. Mene posebno vrijeđa ovo što on demantira da mi je to rekao. Kako možemo imati ovdje visokog predstav-nika koji govori neistinu’’, uzvratio je Sulejman Tihić. Na kraju svog obraćanja Sulejman Tihić se osvrnuo na Lajčakovo islamofobično ponašanje. “Ako kod go-spodina Lajčaka postoji islamofobija koju on nije mogao prikriti u razgovoru sa mnom, mogu misliti šta on misli o Bošnjacima - muslimanima u nekom drugom ambijentu.’’ Ovako dramatično javno obraćanje predsjednika SDA Su-lejmana Tihića svakog normalnog sta-

novnika Bosne i Hercegovine u najman-ju ruku mora dobro zabrinuti.

Miletov Laki

Visoki predstavnik Miroslav Lajčak je personifikacija stvarnog vladara Bosne i Hercegovine. Koliko god je njegova politička moć ogromna, Miroslav Lajčak još više ima mogućnosti i prostora da zlou-potrijebi tu moć. Otvorene optužbe koje na njegov račun iznosi Sulejman Tihić samo su jedan u nizu dokaza da se visoki predstavnik i specijalni izaslanik Evropske unije Miroslav Lajčak dobrano razmahao svojim moćnim zloupotrebama. Nema ni godina dana otkako je u Bosni i Hercego-vini a Lajčak je već uspio, kako kaže Do-dikov megafon Rajko Vasić, ubiti Bosnu i Hercegovinu. Ubijanje BiH Miroslav Lajčak izvodi etapno. Prvo je ojačao Mi-lorada Dodika, čovjeka koji danas najčešće i najozbiljnije prijeti da Bosne i Hercego-vine za koju godinu neće biti. Kako je Lajčak učinio da Dodik, kako sam izjavi za OBN prije nekoliko sedmica, bude najjači politički lider u Bosni i Hercegovini? Ne-pobitna je činjenica da su zadnji opći iz-bori Dodiku dali moćna krila, međutim pravu snagu Dodiku “poklonio’’ je upravo Miroslav Lajčak. Čim je prošle godine sti-gao u BiH Lajčak je krenuo sa doziranim navodnim sukobom sa Miloradom Do-dikom, da bi jesenas nametnuo odluku o izmjenama odlučivanja u Vijeću mini-stara BiH. Time je Dodiku omogućio i dao otvorene ruke da izvrši totalnu blokadu državnih institucija i da kroz kontinuirane izrežirane medijske nastupe zadobije plebi-sticitarnu podršku srpskog naroda. Jedna od takvih izrežiranih medijskih predstava dogodila se u novembru prošle godine na posebnom zasjedanju Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj je govor držao visoki predstavnik Miroslav Lajčak, a tema zasjedanja bile su izmjene i dopune Zako-na o Vijeću ministara BiH. U direktnom prijenosu RTRS-a Milorad Dodik odmah nakon govora Miroslava Lajčaka ustaje i sa skupštinske govornice, gledajući u Mi-


POLITIKA

Miroslav Lajčak, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU

Ide Lajčak Dodikovom prugom

10

Nakon pada komunizma u Slovačkoj je nastupio talas religioznog fanatizma. Slovaci su poznati kao panslavisti zbog čega izuzetno cijene i vole Ruse, Ukra-jince, Srbe, Hrvate, Poljake. Slovaci imaju sličan odnos prema islamu i muslimanima kao i naše komšije Srbi i to iz istih razloga. Riječ je o Osman-lijama, odnosno Turcima. U doba Os-manske imperije Slovačka je bila stal-na meta osmanske vojske. Pobjedom osmanske vojske na Mohaču i slomom mađarskog kraljevstva, Slovačka posta-je granična zemlja prema Osmanskom carstvu. Slovačka postaje, kako se to voli reći, predziđe kršćanstva i tako je ostala skoro dva stoljeća do poraza

osmanske vojske u ratu 1697. - 1699. i mira u Sremskim Karlovcima. Kule, utvrde, šančevi iz tog perioda u južnoj Slovačkoj su nacionalni spomenici i nacionalni ponos. Slovaci još uvijek gaje jake emocije prema Turcima. Ahbab Miroslava Lajčaka vladika Grigorije ima isti odnos prema islamu, muslimanima i Turcima. Ne znamo jesu li Lajčak i vladika Grigorije prošlomjesečno druženje sa Milora-dom Dodikom u Trebinju iskoristili za prisjećanje na mrske im Osmanlije. Ono što znamo jeste da su nakon tog druženja vladika Grigorije i Miroslav Lajčak imali žestoke islamofobične javne nastupe.

Šta je zajedničko vladiki Grigoriju i Miroslavu Lajčaku?

Peticija za zaštitu privatne imovine nesrpskog stanovništva u Banjoj Luci i RS-u

roslava Lajčaka koji sjedi u prvom redu, drsko i oholo istom odbrusi da on nikada neće pristati na bilo kakve izmjene Zakona o Vijeću ministara BiH, dodajući “ako možete, smijenite me’’.

Ovakve izrežirane predstave su kod srp-skog naroda od Dodika stvorile novog srp-skog junaka, haman ravnog Milošu Obiliću. Međutim, pečat Dodikovom junaštvu Miroslav Lajčak udara u decembru kada znatno revidira svoju odluku o izmjenama Zakona o Vijeću ministara BiH, odnosno pristaje na Dodikove ultimatume, čime je kompletnoj bh. javnosti postalo jasno da je Dodik pobijedio Lajčaka. Nakon ovakvog poklona, Milorad Dodik počinje sa svojim divljanjem. Sjećamo se njegovog nastupa na HRT-u koji je uslijedio samo nekoliko dana nakon parafiranja Sporazuma o sta-bilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji, a kada je obećao da će u svom budućem političkom aktivitetu učiniti sve da Bosne i Hercegovine bude što manje.

Za RS spreman

Naoružan imidžom pravog srpskog junaka, Dodik svoje obećanje o konačnom uništenju BiH dosljedno ispunjava, a Mi-roslav Lajčak ga prati ukorak. Reforma po-licije i trajno obezbjeđivanje suvereniteta Republike Srpske trenutno su dva najbit-nija zadatka na putu priprema za stvaranje preduvjeta da se ostvare snovi Milorada Dodika da Bosne i Hercegovine za deset godina neće biti. Aktuelna reforma po-licije, koja je ustvari zbijanje i jednom za svagda priznavanje policije Republike

Srpske, je zapela, ne ide onako kako je naumio Miroslav Lajčak (krajem prošle godine u posjeti Trebinju, u razgovoru s načelnikom Centra javne bezbjednosti Trebinje, Goranom Zupcem, i komandi-rom trebinjske jedinice Granične policije BiH Radoslavom Čičkovićem, Lajčak je rekao da niko ne govori o ukidanju poli-cije RS niti o ukidanju RS, te da reforma policije znači da policijske jedinice imaju potrebnu opremu i kvalifikovano ljudst-vo). Jedan od krivaca što Lajčak još nije uspio ispuniti svoje obećanje Dodiku da će mu sačuvati policiju jeste Sulejman Tihić. Način na koji je Lajčak napao Sulejmana Tihića dovoljno govori koliko mu je stalo do policije Republike Srpske.

I dok proces (ne)reformiranja poli-cijskih snaga u BiH trenutno čeka na usaglašavanje domaćih političkih lidera, proces učvršćivanja temelja Republike Srp-ske također ide svojim putem. Naravno, i u ovom procesu Miroslav Lajčak kao visoki predstavnik i specijalni izaslanik Evropske unije potpuno podržava prljave igre Milo-rada Dodika. Ultimatum Milorada Dodika upućen strankama iz Federacije BiH da u Parlamentu BiH prihvate postojanje RS ili će u suprotnom biti organiziran refe-rendum za izdvajanje RS-a iz BiH, Lajčak podržava i javno hvali. “Dodik je u pravu kada od svojih koalicionih partnera (stra-naka iz Federacije BiH) traži priznavanje Republike Srpske jer bi to pridonijelo odu-stajanju od poziva za organiziranje referen-duma o otcjepljenju RS”, izjavio je Lajčak u emisiji “Telering” Televizije OBN. Nažalost, ovom izjavom nije iscrpljen

kompletan antibosanski repertoar visokog predstavnika Miroslava Lajčaka. Na česta novinarska pitanja kako gleda na Dodiko-ve izjave da ne vjeruje da će BiH postojati za 10 godina, Lajčak odgovara: “Bitno je da on kaže da BiH treba da poštuje RS i da RS poštuje BiH.’’ Ova sramotna izjava jas-no pokazuje da Lajčak već vidi Republiku Srpsku kao nezavisnu državu. Miroslav Lajčak je doktor po zvanju i kada razdvaja BiH od RS-a onda se zna na šta misli.

Pozicija visokog predstavnika je odg-ovoran i težak posao. Međunarodna za-jednica je proteklih godina postigla brojne uspjehe u Bosni i Hercegovini. Uglavnom, za većinu pozitivnih stvari koje su se dogo-dile u našoj zemlji nakon završetka agresije trebamo zahvaliti međunarodnoj zajed-nici. Naravno, bilo je i propusta. Međutim, nijedan lider međunarodne zajednice nije bio toliko pristrasan prema jednoj strani kao što to čini aktuelni visoki predstav-nik. Međunarodna zajednica mora spu-tati Lajčaka, njegova zloupotreba vlastitih moći prelazi svaku granicu. Vrijeme je da Dodik jednom ne bude u pravu!


POLITIKA

11

Slovaci imaju zanimljiv politički dis-kurs. Tako je recimo slovački premi-jer Robert Fico ovih dana izjavio da Slovačka nikada neće priznati Koso-vo. “Kosovo nije nekakva samostalna teritorija, već integralni dio Srbije u kome žive Srbi i pripadnici albanske nacionalne manjine. Pri proglašenju nezavisnosti Kosova bili su prekršeni elementarni principi međunarodnog prava i to pravo naroda na samoop-redjeljenje i pravo na nedodirljivost granica.” Slovački ambasador u Bosni i Her-cegovini Miroslav Mojžita je prije nekoliko godina nediplomatski oštro kritizirao predsjednika Gradskoga vijeća Murata Ćorića zbog njegovog protivljenja i traženja odgovornosti za šefa gradskog protokola Brani-mira Kačića koji je predsjedniku Slovačke Ivanu Gašpareviću u Mo-staru prilikom obilaska Starog mosta prenio neistinu da je Stari srušen od posljedica rata. Ambasador Miroslav Mojžita na kraju je prkosno istakao da se slaže sa Kačićem.

Slovačke političke simpatije

Zgroženi smo vašom izjavom o nekakvoj “vehabijskoj državi’’. Takva izjava čini se samo je tačka na i, na sav vaš dosadašnji nerad i ne-efikasnost... Tokom vašeg mandata uklopili ste se u sivilo politike naše zemlje i vjerovatno ste sada zajedno sa OHR-om najtamnija mrlja među svim političarima i institucijama u našoj zemlji. Ne možemo, gospodine

Lajčak, a ne upitati vas, šta vam je Dodik obećao pa se tako ponašate? Imamo osjećaj da ste nakon sastanka sa vladikom trebinjskim zaboravili da je BiH domovina svih naroda koji u njoj žive, a ne samo Srba. Možda ne znate šta ste popili kod Vladike? Takav visoki predstavnik koji zastupa interese nečije politike a ne građana BiH, nama ne treba...

Vi ste najtamnija mrlja u našoj zemlji

Saopćenje Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa’’ povodom izjave Miroslava Lajčaka da je Sulejman Tihić za vehabijsku Bosnu


AKTUELNO

Reketarenje u Sarajevu: Najunosniji posao u Bosni

Hoće li biti pravde za Akovu Impex

Sve je dobro zamišljeno i izrežirano. Kao u najkvalitetnijim holivudskim kriminalističkim filmovima. Jedna od najvećih firmi u našoj zemlji trebala je biti dovedena u pat-poziciju. U tome se umnogome i uspjelo. Akova Impex d.o.o. Sarajevo, koja je bila najjača firma iz oblasti obrade mesa kod nas, preko noći postala je mjesto iz kojeg u strahu bježe radnici. Sve to zahvaljujući sprezi kriminalaca i pohlepnih članova porodice, a uz prešutnu saglasnost vlasti i policije. Kako se sve to izdogađalo, pročitajte u tekstu koji slijedi

12

Piše: Ismail Ibrahim

Centar za istraživačko novinarst-vo (CIN) u saradnji sa Prism Research nedavno je proveo

istraživanje o stanju malog i srednjeg biznisa u Bosni i Hercegovini koje je dalo veoma zabrinjavajuće podatke. Pokazalo se da je svaki dvanaesti pre-duzetnik, koji nije uspio u biznisu, bio žrtva reketarenja lokalnih krimi-nalaca ili državnih službenika. Naša se zemlja nalazi na začelju evropskih zemalja po broju malih preduzeća. Je-dan od razloga jeste i problem iznude. Istraživanje koje su proveli novinari CIN-a pokazalo je da je reketarenje više izraženo u određenim područjima BiH. Također je pokazalo da su mnoge kineske prodavnice na meti reketaša. Kriminalci često koriste iznudu kako bi držali pod kontrolom biznismene i osigurali sebi redovan priliv sredsta-

va. Od vlasnika preduzeća, zavisno od njihove veličine, reketaši zahtijevaju isplatu od nekoliko stotina KM do daleko većih svota, pa čak i da ustupe vlasništvo nad svojom firmom. CIN je otkrio da slučajeve reketarenja vlasnici preduzeća rijetko prijavljuju policiji. Da na meti reketaša nisu samo mala i srednja preduzeća, po-kazao je primjer jedne od najvećih bosanskohercegovačkih kompanija,

Akova Impexa. Sarajevski reketaši, potpomognuti krticama iz firme, sve su dobro osmislili i posao pri-veli kraju. Samo ih je pohlepa i želja da uzmu još više novca spriječila da zločin bude savršen. Počnimo priču od početka...

Kako je nastala Akova Impex

Ne tako davne 1994. godine Raif Džafić osnovao je vlastitu firmu, re-gistrovao je kao društvo jednog lica i nazvao je po rodnom gradu Akovu u Sandžaku. Godinama je zajedno sa svojim kćerima, nekoliko rođaka i poslovnih partnera ulagao i gradio firmu. Danas je ta firma jedna od najjačih u regiji i sigurno najveća kompanija koja se bavi proizvod-njom i preradom mesa u našoj zem-

lji. Međutim, zadnja godina dana bit će crnim slovima upisana u historiju kompanije, ali i porodice Džafić. Sve je kulminiralo kad je prije mjesec i po policija po nalogu Kantonalnog tužiteljstva uhapsila nekoliko članova porodice Džafić, zatim Muhameda Alija Gašija, Edina Hota i još neko-liko pomagača za koje se sumnja da su iznudom pokušali oteti dionice ma-njih dioničara i tako sebi protupravno uknjižiti milione maraka. Razgovarali smo sa nekoliko uposlenika i članova porodice koji iz straha za vlastitu si-gurnost još ne žele javno govoriti, ali su nam za svoju istinu o svemu što se događa dali validne dokumente. Mi pozivamo sve koji imaju još nešto do-datno reći o ovom slučaju da se jave našoj redakciji.

Kao što smo spomenuli na početku teksta, po riječima naših sagovornika,


AKTUELNO

13

Danas je Akova Impex jedna od najjačih firmi u regiji i sigurno najveća kompanija koja se bavi

proizvodnjom i preradom mesa u našoj zemlji.

Međutim, zadnja godina dana bit će crnim slovima

upisana u historiju kompanije, ali i porodice Džafić. Sve je kulminiralo

kad je prije mjesec i po policija po nalogu

Kantonalnog tužiteljstva uhapsila nekoliko članova

porodice Džafić, zatim Muhameda Alija Gašija, Edina Hota i još nekoliko

pomagača za koje se sumnja da su iznudom pokušali oteti dionice

manjih dioničara i tako sebi protupravno uknjižiti

milione maraka

Raif Džafić je sam osnovao kom-paniju Akova kao društvo jednoga lica. Njegova braća, Džemal, Faik i Izet, u to vrijeme živjeli su sa poro-dicama u Sloveniji. Firmu su vodili Amina Kurbegović, Refik Kurgaš, Dijana i Nedim Kalamujić te Mithat Muzurović. Po želji osnivača Raifa, njegovoj braći uknjiženo je po jedan procenat vlasništva u Akovi. Kasnije, kad mu je Svjetska banka kao uv-jet za kredit rekla da društvo jednog lica mora pretvoriti u dioničarsko društvo, Raif je odlučio podijeliti dio-nice kako je smatrao da je najpraved-nije. Sebi je ostavio 60% dionica, tro-jici braće, Izetu, Faiku i Džemalu, dao je po 5%, a svojim kćerima i zetu po 1%. Od zaslužnih radnika najviše su dobili finansijska direktorica Amina Kurbegović (10%), Muzurović Midhat (6%) i Refik Kurgaš (4%). Supružnici Dijana i Nedim Kalamujić dobili su po 2%.

Prevrat i prinude

Taman kad je Muzurović Mid-hatu povećao procenat dionica, Raif Džafić naprečac umire od srčanog udara. Po njegovoj smrti, supruga i kćerke odlučile su pokloniti trojici njegove braće, a svojim amidžama 33% vlasništva. Vođenje cjelokupne firme preuzima amidža Faik Džafić. Ali ne dugo. I on umire kao i brat Džemal. Onda četvrti brat Izet koji nije radio nikakav značajan posao u firmi, zajedno sa Faikovim sinom, na-dobudnim i kriminalu sklonim Fua-dom Džafićem, pokušava nabrzinu doći do većinskog udjela u vlasništvu firme. Izet Džafić je, kažu njegovi rođaci, do smrti braće radio na pijaci s bananama i bio zadovoljan sa pet procenata vlasništva u firmi koliko mu je ostavio brat Raif, iako ih Izet ničim nije zaradio. A Fuad Džafić je klasičan primjer siledžije. Porodica je pokušala ubaciti ga u posao. Upisali su ga na fakultet i pokušavali ga nag-ovarati da studira. Najviše se u tome trudila Amina Kurbegović, bivša di-rektorica finansija. Ali bez uspjeha. Fuad će joj to kasnije vratiti tako što će je prisiliti da mu ustupi punomoć na svoje dionice u firmi. Fuadu je od fakulteta puno draže bilo voziti bije-sna auta i družiti se sa sumnjivim tip-ovima. Nekoliko puta protiv je njega bila podignuta optužnica, a dva puta je osuđen. Jednom na godinu, a drugi put na dvije godine zatvora uvjetno. Pošto ovaj dvojac nije bio sposoban

sam to uraditi, obratili su se za pomoć svom rođaku Edinu Hotu, zetu Mu-hameda Alija Gašija.

Posao uzimaju profesionalni kriminalci

Onda na scenu stupaju profesio-nalni kriminalci. Za Hota Edina, Muhameda Alija Gašija, Adnana Alomerovića i Amira Kasumića, kažu nam u firmi, postoji snimljeni zapis na traci da su pod prijetnjom tražili

od dioničara da predaju svoj proce-nat vlasništva. Gašiju i kompaniji će kasnije, po podacima koje ima poro-dica, za usluge biti isplaćeno 460.000 KM. A usluge koje im je pružila ova zločinačka organizacija su, između ostalog, prisila Amine Kurbegović da preda punomoć na svoje dionice u firmi Fuadu Džafiću. Njezinog brata Muhameda jesenas su presreli Gaši i kompanija i rekli mu kako znaju gdje mu djeca idu u školu, gdje na izlet i sl. Dakle, na krajnje bezobrazan način dali su mu do znanja da ga prate i da bi mu mogli nauditi porodici. Na kraju su mu poručili da bi njegova sestra trebala svoje dionice prodati Fuadu Džafiću i da bi trebala napustiti svoje radno mjesto. Čak je Edin Hot telefo-nom nazvao Izeta Džafića koji je lično poručio Kurbegoviću da Amina mora ustupiti svoje dionice njemu i Fuadu Džafiću. Ne vjerujući da je razgovarao sa Izetom, po dolasku kući, Muhamed je pozvao Izeta, a ovaj mu je sve isto opet ponovio. Suočena sa strahom od kriminalaca, nezaštićena Amina Kurbegović pristala je na ponudu te “prodala’’ dionice i napustila firmu koju je digla iz pepela. Tako da su firmu preuzeli oni koji nikad nisu ništa uložili u nju. Ogorčena djeca rahmetli Raifa Džafića i radnici fir-me, bez uspjeha su se obraćali policiji za pomoć. Saff je u posjedu nekoliko dokumenata koje je primila policija. Četvrta policijska uprava Ilidža, još u avgustu prošle godine, primila je do-pis firme Akova Impeks koji je pot-pisala direktorica Alma Mutevelić.


AKTUELNO

14

Taman kad je Muzurović Midhatu povećao procenat

dionica, Raif Džafić naprečac umire od srčanog udara. Po njegovoj smrti, supruga i kćerke odlučile

su pokloniti trojici njegove braće, a svojim amidžama 33% vlasništva. Vođenje

cjelokupne firme preuzima amidža Faik Džafić. Ali ne dugo. I on umire kao i brat Džemal. Onda četvrti brat Izet koji nije radio nikakav

značajan posao u firmi, zajedno sa Faikovim sinom,

nadobudnim i kriminalu sklonim Fuadom Džafićem,

pokušava nabrzinu doći do većinskog udjela u

vlasništvu firme

Pod naslovom Zahtjev za hitnu inter-venciju, policiji je objašnjeno šta se ustvari događa u firmi Akova Impex. “Do sada smo vas više puta informirali o nezakonitim radnjama i prijetnjama upućenim od strane g. Džafić Fuada i g. Džafić Izeta osnivačima Akova Im-pex d.o.o. Sarajevo. Ovim vas putem obavještavamo o sljedećem: Dana 27. 8. 2007. godine održana je skupština Akova Impex d.o.o. Sarajevo na kojoj su razmatrane veoma bitne odluke koje se odnose na upravljanje društvom. Na toj skupštini je Džafić Fuad bio opunomoćenik Kurbegović Amine za koju smo vas ranije obavijestili da je vlasnik udjela 10%, te da je pod ne-prestanim prijetnjama imenovanog Džafić Fuada i njegovih saradnika. Kako imenovana Amina Kurbegović iz straha ne dolazi na posao, te da je punomoć dala upravo Džafić Fuadu, više je nego očigledno da je punomoć data pod prijetnjom i prisilom, a koja im je omogućila prevlast od 51% u odlučivanju. Njima ni to nije bilo dovoljno. Kako nadležni organi u već prijavljenim slučajevima prijetnji Amini Kurbegović, utaje službenog vozila i sl., nisu poduzeli adekvatne mjere, to je imenovanom dalo još veće ohrabrenje u nakani da za direk-tora postavi lice po vlastitom izboru, jer je Džafić Fuad ujedno i predsjed-nik Nadzornog odbora. Međutim, da bi postavio lice po vlastitom izboru, Statutom Društva propisano je da je za donošenje takve odluke potrebna saglasnost 2/3 članova Nadzornog od-bora. Pored njega kao predsjednika, u Nadzornom odboru su još i gđica Džafić Izeta i g. Džafić Nedžad, koji su do sada uvijek u potpunosti bili istomišljenici i jednako glasali za sve odluke, tako bi glasali i u ovom slučaju, dakle, protiv odluke o promjeni direk-tora. Radi toga je Džafić Izet zajedno sa Džafić Fuadom ponovo pribjegao već davno isprobanom metodu vršenja prisile upućivanjem ozbiljnih prijet-nji. U ovom slučaju odmah je nakon završene sjednice, u noći sa 27. na 28. 8. 2007. godine, uputio ozbiljnu prijet-nju Džafić Nedžadu naredivši mu da glasa za prijedlog da se na mjesto Alme Mutevelić postavi Izet Džafić. Na tu je prijetnju Nedžad pokleknuo, bojeći se za svoj i živote svojih najmilijih. U ju-tarnjim satima 28. 8. 2007. godine to nam je saopćio pred četiri svjedoka i izvinjavao se gđici Izeti Džafić koja je ujedno i najveći pojedinačni dioničar, našto je g. Kurgaš Refik zajedno sa gđicom Džafić Izetom molio da pođu

u Policijsku upravu Ilidža i prijave slučaj, radi opstanka društva Akova i ostalih društava u vlasništvu Akove, a našto je Nedžad prvo govorio da ne smije i da mi ne znamo na šta su ovi sve spremni. Onda su Kurgaš Refik, Džafić Izeta i Džafić Enisa pošli sami prijaviti slučaj u PU Ilidža. Mišljenja smo da ovim nezakonitim radnjama gospoda Džafić Fuad i Džafić Izet žele uzeti čelne pozicije Društva, podijeliti kapital po svojoj volji jer su se već na skupštini izjasnili da žele naknadno podijeliti četiri miliona KM iz do-

biti, iako je druga polovina poslovne godine, iako su ranije odluke bile da sredstva idu u reinvestiranje. Nije ih briga što će društvo napraviti priv-redni prekršaj. Dalje smo mišljenja da im je novac potreban da plate usluge za upućene već navedene prijetnje go-spodi Hot Edinu i Muhamedu Aliju Gašiju. Radi navedenog, molimo vas i ovim putem da poduzmete sve moguće mjere kako bi se napokon priveli prav-di oni koji ne birajući sredstva žele da dođu do tuđe imovine i bez obzira na ugrožavanje drugih oko sebe, te da se

sve nezakonito donesene odluke u što kraćem roku napokon ponište. U nadi da ćete brzom intervencijom zakon st-aviti iznad svega, te da ćete razumjeti naš opravdani strah, unaprijed vam se zahvaljuju kako dioničari, tako i upra-ve svih društava Akova grupacije sa preko 700 zaposlenih.’’ Ovako stoji u dopisu. Naravno, policija nije uradila ništa.

\avo dolazi po svoje

Zato su strah i napetost u firmi i oko nje rasli, a otmičari su uživali u svom plijenu. Nedugo zatim između sebe su podijelili onih spomenutih četiri miliona maraka. A onda đavo dolazi po svoje. Gašiju je malo pola milona koje je dobio za uslugu i traži još ni manje ni više nego četiri mili-ona maraka. Nekoliko radnika, vidno prestravljeni, još uvijek se s užasom sjećaju dana kad su u firmu uletjeli Muhamed Ali Gaši, Edin Hot, Sinan Ljuca, Adnan Alomerović i tražili Izeta Džafića da im plati ono što im je dužan, odnosno da im plati za uslugu koju su mu pružili. O tome postoji vi-deozapis. Onda je Izet odlučio požaliti se predsjedniku Predsjedništva BiH Željku Komšiću i klupko se počelo od-motavati. Na toj žalbi Izet se potpisao kao direktor Akova Impexa. Cijela ak-cija koju je Federalna uprava policije pokrenula u saradnji sa Kantonalnim tužiteljstvom u Sarajevu počela je 8. januara ove godine. Tada je pretreseno oko 11 lokacija na nekoliko sarajev-skih općina. Taj dan uhapšeni su Edin Hot, Sinan Ljuca, Muharem Čaušević, Engin Proho i Amir Kasumić. Uslije-dila su i hapšenja Džafić Izeta i Džafić Fuada, koji su se sumnjičili za po-maganje osumnjičenima. Oni su dan poslije pušteni na slobodi. Kasnije su uhapšeni i braća Gaši. Zajedno sa još devet lica, oni se i danas nalaze pod istragom zbog djela iznude, lihvars-tva i ugrožavanja sigurnosti. Svi su osumnjičeni da su članovi zločinačke organizacije protiv koje je Kanto-nalno tužiteljstvo u Sarajevu 31. de-cembra prošle godine otvorilo istragu. Međutim, ni njihovim hapšenjem si-tuacija se ne popravlja. Dvadeset posto dionica za koje se sumnja da su uzete protupravno i prisilom i danas su u vlasništvu Izeta i Fuada Džafića. Ako se tih dvadeset posto sudskim putem ne vrati njenim vlasnicima, Akova bi vrlo brzo mogla doživjeti veliki krah. Nadati se da će, ipak, pravda pobije-diti.


AKTUELNO

15

Strah i napetost u firmi i oko nje su rasli, a otmičari su uživali u svom plijenu.

Nedugo zatim između sebe su podijelili onih

spomenutih četiri miliona maraka. A onda đavo

dolazi po svoje. Gašiju je malo pola milona koje je dobio za uslugu i traži još ni manje ni više nego četiri miliona maraka.

Nekoliko radnika, vidno prestravljeni, još uvijek

se s užasom sjećaju dana kad su u firmu uletjeli

Muhamed Ali Gaši, Edin Hot, Sinan Ljuca, Adnan Alomerović i tražili Izeta Džafića da im plati ono

što im je dužan, odnosno da im plati za uslugu koju su mu pružili. O

tome postoji videozapis. Onda je Izet odlučio

požaliti se predsjedniku Predsjedništva BiH Željku

Komšiću i klupko se počelo odmotavati

Pripremio: Ezher Beganović

Helsinški komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i Međunarodna klinika za ljud-

ska prava Allard K. Lowenstein na Prav-nom fakultetu Yale prije nekoliko dana uputili su Ustavnom sudu BiH stručno mišljenje o oduzimanju državljanstva BiH koje je u prethodne dvije godine ura-dila Komisija za reviziju državljanstava BiH. Ovom stručnom predstavkom traži se zabrana proizvoljnog oduzimanja državljanstva BiH. “Izmjenama i dopu-nama Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine iz 2005. godine i praksama Državne komisije, koje su uslijedile kao rezultat izmjena i dopuna, krši se ustav-na zabrana proizvo ljnog oduzimanja državljanstva, kao i obaveza BiH prema Protokolu 4. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda da ne lišava državljane državljanstva samo radi njihovog protjerivanja.’’

Proizvoljno oduzimanje državljanstva

Zabrana proizvoljnog oduzima nja državljanstva, koja je sadržana u Ustavu BiH, predstavlja općeprihvaćenu među na-rodnu pravnu normu. Član I(7)(b) Ustava BiH kaže: “Nijedno lice neće biti arbitra-rno lišeno državljanstva Bosne i Hercego-vine ili državljanstva entiteta, ili na drugi način ostavljeno bez državljanstva.’’ Ova odredba obavezujuća je za sve institucije

BiH i entitete; svi zakoni, uključujući Za-kon o državljanstvu moraju biti usklađeni sa ovom odredbom.

Zabrana proizvoljnog lišavanja držav-ljanstva pohranjena je u međunarodnom pravu već od 1948. godine, kada je Uni-verzalna deklaracija o ljudskim pravima, koja je jedna od inspiracija za Ustav BiH, odredila da: “Nikome se neće proizvo-ljno oduzeti državljanstvo, niti oduzeti pravo da promijeni svoje državljanstvo.” U skorije vrijeme, Evropska konven-cija o državljanstvu traži da se pravila o državljanstvu moraju zasnivati na princi-pu, inter alia, da “nikome neće proizvolj-no oduzeti državljanstvo”. BiH je potpis-ala Evropsku konvenciju o državljanstvu 31. marta 2006. godine i sada ima za-konsku obavezu da ne poduzima radnje koje bi “dovele u pitanje [njen] predmet i cilj”, dok ratifikacija tek predstoji.

Oduzimanje državljanstva

Član II(2) Ustava BiH nalaže: “Prava i slobode predviđeni u Evropskoj kon-venciji za zaštitu ljudskih prava i osnov-nih sloboda i njeni protokoli direktno se primje njuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima” (naglasak autora). Koristan i relevantan precedent u određivanju kada oduzimanje državljanstva može kršiti Protokol 4. jeste odluka Doma za ljudska prava BiH (“Dom”) u predmetu Boudellaa et al. U predmetu Boudellaa razmatrana je, inter alia, zakonitost odu-

zimanja državljanstva grupi državljana BiH alžirskog porijekla prije njihove predaje američkim snagama, koje su ih nakon toga prebacile u pritvor nede-finiranog trajanja u Guantánamo Bay na Kubi. Dom je proglasio oduzimanje državljanstva kršenjem člana 3. Pro-tokola 4. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, ako je preduzeto “samo sa ci ljem” protjerivanja. Dom je došao do ovog zaključka na osnovu tumačenja apsolutne zabrane protje-rivanja državljana u skladu sa članom 17. Evropske konvencije, koji kaže da se “ništa u ovoj Konvenciji ne može tumačiti na način da implicira… bilo kakvo pravo da se uključuje u aktivno-sti ili poduzimanje akta koji ima za cilj podrivanje ijedne od njenih prava i slo-boda.” Tako je Dom ustvrdio da “ako bi države mogle jednostavno povući državljanstvo svog državljanina da bi ga protjerale, a bez kršenja člana 3. Pro-tokola 4. uz Konvenciju, onda bi zaštita prava koja je utemeljena tom odredbom postala iluzorna i besmislena.

Izmijenjeni Zakon

Državna komisija ostvaruje široke ovlasti za oduzimanje državljanstva pre-ma izmjenama i dopunama iz 2005. go-dine, čime se krši ustavna zabrana proiz-voljnog oduzimanja državljanstva. Srž izmjena i dopuna Zakona o državljanstvu iz 2005. godine je ovlast Državne komisi-je da oduzme državljanstvo pojedincima


POLITIKA I DRUŠTVO

Stručno mišljenje Helsinškog komiteta za ljudska prava u prava Allard K. Lowenstein na Pravnom fakultetu Yale o od

Suspendirati rad Držodluke o oduzima

Helsinški komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i Međunarodna klinika za ljud-ska prava Allard K. Lowenstein na Pravnom fakultetu Yale prije nekoliko dana uputili su Ustav-nom sudu BiH stručno mišljenje o oduzimanju državljanstva BiH naturaliziranim građanima BiH. Donosimo najzanimljivije de-talje ove stručne predstavke

16

u situacijama gdje “propisi na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u vrijeme naturalizacije nisu bili primijenjeni” (član 41(4)(a)). Ova ovlast da se oduzima državljanstvo u slučajevima nepoštivanja propisa je jako široka. Riječi ove odredbe pozivaju se na bilo koje pravilo, ne jedno-stavno pravila imigracije i državljanstva. Ona ne zahtijeva niti namjeru pojedinca da prekrši zakon BiH, niti spoznaju da se odgovarajuća pravila nisu primijenila; svakako, osoba nije trebala biti uzrokom nepravilnosti. Ovlasti da se oduzme državljanstvo u predmetima neprimjen-jivanja propisa ni izdaleka ne podsjećaju ni na jednu od materijalnih osnova za oduzimanje državljanstva iz člana 7 (1) Evropske konvencije o državljanstvu. One se ne slažu ni sa jednom odredbom o oduzimanju državljanstva zakona 24, većinom evropske države koje su bile predmetom istraživanja 2003. godine. Nadalje, ta širina odredbe o neprimjen-jivanju propisa je recept za nepredvidl-jive i disproporcionalne ishode; prema tome, ona pokazuje opće karakteristike proizvoljnosti prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima. Većina od-luka Državne komisije pozivaju na član 41(4)(a) radi argumentacije da su osobe prekršile član 3, Aneks IA, Dejtonskog sporazuma i prema tome nisu primi-jenile propise, čime se opravdava odu-zimanje državljanstva. Član 3. traži povlačenje snaga “koje nisu domaćeg porijekla” iz BiH, kao i “stranih snaga, uključujući savjetnike, borce za slobodu, edukatore, dobrovoljce i osoblje iz sus-jednih i drugih zemalja”. Stoga, prema mišljenju Državne komisije, naturali-zirani državljani u Armiji Republike BiH koji su ostali u zemlji nakon roka koji je određen članom 3. prekršili su “važeće odredbe” u smislu člana 41(4)(a) Zakona o državljanstvu, te stoga mogu biti denaturalizirani. Praksa Državne komisije je proizvoljna barem iz tri raz-loga: prvo, odredba člana 3. kojom se traži povlačenje “stranih snaga” ne može se čitati sa takvom naklonošću da bi ona mogla da uključuje i naturalizirane državljane BiH. Drugo, tako nategnuto

tumačenje člana 3. - koji ne spominje oduzimanje državljanstva, već samo fizičko “povlačenje” - direktno bi dovelo u direktnu kontradikciju sa drugim eks-plicitnim odredbama Dejtonskog spo-razuma kojima se traži poštivanje apso-lutne zabrane protjerivanja državljana utemeljene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Protokol 4. Ustava BiH jasno kaže da su Evropska konvencija o ljud-skim pravima i njeni protokoli ne samo primje njivi u BiH, već “imaju prioritet nad svim ostalim zakonima” (član II(2)). Mnoge druge odredbe Dejtonskog spora-zuma eksplicitno zahtijevaju od BiH da poštuje Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i njene protokole, kao i Ustav. Treće, mandat Državne komisije njoj dozvoljava da obavi reviziju naturaliza-cija samo prema propisima “važećim … u vrijeme naturalizacije” (član 41(4)(a), a sve naturalizacije koje su citirane gore desile su se prije roka za povlačenje iz člana 3. Ove odluke Državne komisije su navodno trebale riješiti kompleksna i ozbiljna pitanja tumačenje zakona i spo-razuma sa nejasnim obrazloženjima i praktično ikakvog pozivanja na zakone i sudske odluke, te bez ikakvog smislenog učešća osoba koje su predmetom odluka. Ovo su sve obilježja proizvoljnosti kako se ona shvata u međunarodnom pravu o ljudskim pravima i primjenjuje na ustav-nu odredbu BiH o zabrani proizvoljnog oduzimanja državljanstva. I širina člana 41(4)(a) Zakona o državljanstvu i radnje koje su poduzete u skladu sa tim članom, a koje su opisane gore, nisu, prema tome, u skladu sa članom I(7)(b) Ustava BiH.

Protokol 4.

Oduzimanje državljanstva samo u svrhu protjerivanja isto je što i izgon oso-be sa teritorije države čiji je državljanin, što predstavlja kršenje člana 3. Protokola 4. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, pa prema tome i člana II(2) Ustava BiH. Kao što je primijećeno, Državna komisija snažno se oslanja na nepravilno tumačenje Aneksa IA,

člana 3, Dejtonskog sporazuma kao os-nove za oduzimanje državljanstva od pojedinaca. Kako je sama svrha ove od-redbe da odstrani snage i pojedince sa teritorije BiH, logika odluka Državne komisije diktira da bi puna primjena člana 3. zahtijevala ne samo oduzimanje državljanstva, već i deportaciju. Oduzi-manje državljanstva u ovim slučajevima stoga se preduzima samo radi protjeri-vanja, te zbog toga krši Protokol 4. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Zaključak

U skladu sa navedenim, spomenute organizacije preporučuju Ustavnom sudu BiH da koristi ovlasti prema članu 77. Pravila suda, te da preduzme privremene mjere: a) suspendira rad Državne ko-misije dok se njen mandat i procedure ne izmijene tako da budu u skladu sa Ustav-om BiH, zakonom BiH i međunarodno pravnim obavezama BiH, uključujući i one koje nalaže Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropska konvencija o državljanstvu, te Zakon o upravnom postupku BiH; b) sus-pendira pravne efekte svih odluka o odu-zimanju državljanstva od strane Državne komisije uključujući sve postupke de-portacije protiv osoba kojima je Državna komisija oduzela državljanstva dok se ne donesu konačne odluke o oduzimanju državljanstva u skladu sa Ustavom BiH. Također se dalje preporučuje da Ustavni sud BiH, oslanjajući se na ovlasti iz člana 64. Pravila suda, poništi po žalbi svaku odluku o oduzimanju državljanstva done-senu od strane Državne komisije u skladu sa članom 41(4)(a) izmijenjenog Zakona o državljanstvu, naročito one koje citi-raju navodna kršenja člana 3. Aneksa IA Dejtonskog sporazuma, te sve odluke o oduzimanju državljanstva koje proizilaze iz postupka kojim se nije poštivalo pravo na suđenje pred nezavisnim i nepristras-nim sudom u skladu sa uvjetima iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljud-skih prava i osnovnih sloboda i Zakona o upravnom postupku BiH.


POLITIKA I DRUŠTVO

Bosni i Hercegovini i Međunarodne klinike za ljudska duzimanju državljanstava BiH

žavne komisije i sve anju državljanstva

17

U Rijeci je polovinom marta, u organizaciji Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske, organi-

ziran znanstveni skup o bosanskom identitetu u Hrvatskoj danas. Za raz-liku od dnevnih novina i državnih ra-dio-televizijskih kanala u Hrvatskoj, u našoj zemlji nije objavljeno ni slovo o ovom skupu. Tako je krajem 30-ih godina prošlog stoljeća u Zagrebu iz-lazio časopis Putokaz koji je bio jedina tadašnja tribina na kojoj se promišljao bošnjački život. Danas u Hrvatskoj izlazi više bošnjačkih časopisa nego u BiH. U Hrvatskoj je bošnjački život uspravniji nego u BiH. Prosto-rije kakve u Rijeci ima bošnjačka zajednica, nema ni jedna bošnjačka zajednica u BiH. Hrvatska država Bošnjake uvažava više nego bh. država i bošnjačka politika. No, ima tu jedan problem. Bošnjaci u Hrvatskoj, i di-ljem svijeta, nemaju snage da se suoče sa poražavajućom slikom bošnjačke stvarnosti u BiH. Njima odgovara ide-alizirana, pa makar i posve lažna slika bošnjačke opstojnosti u BiH. Oni ne mogu razumjeti da su Bošnjaci svukud više narod nego u rođenoj zemlji. Kao i Palestinci. Upravo u tom čvorištu do-godio se jedan mali polemički konflikt nakon mog izlaganja, naslovljenog kao “Bošnjaci u dejtonskoj tranziciji’’. U nastavku ćemo donijeti izvode iz tog izlaganja, a onda ćemo kazati riječ-dvije o toj polemici.

Ni na nebu ni na zemlji

Rasprava o “bosanskom identitetu u Hrvatskoj danas’’ pretpostavlja sagle-davanje pozicije bosanskog identiteta u bosanskohercegovačkoj postojbini. Bosanski identitet se zbog povijesnih i geopolitičkih okolnosti nužno mora sagledavati iz različitih vremenskih pozicija i sa različitih tačaka gledišta,

budući da nema jednako značenje u svim vremenima i za sve subjekte. Odveć je jasno da se u bosanskom iden-titetu ne nalaze podjednako Bošnjaci, s jedne, i Hrvati i Srbi, s druge strane, budući da Bošnjaci bosanstvo osjećaju kao domovinsku, a Srbi i Hrvati kao teritorijalnu pripadnost. Ovi osjećaji su se mijenjali, a danas su na najnižoj tački od početka nacionalnog mjerenja vremena u 19. stoljeću.

Dejtonska rješenja, koja su uvažila postignuća genocidne agresije, prije svega u vidu zaživljavanja Republike Srpske, legitimizirala su svesrpsku i svehrvatsku osjećajnost u domoljub-nom biću bh. Srba i hb. Hrvata, dok su Bošnjake u najmanju ruku dovela u sumnju spram održivosti i smislenosti bosanskog identiteta. Ako bismo, pak, tražili vremenski raspon u kome su svi bh. narodi bosanstvo osjećali kao zborište pojedinačnog i zajedničkog bitka, kao prirodno stanište pripadno-sti Bosni i Hercegovini i njenoj kultu-ralnoj specifičnosti, onda su to godine od druge polovice 60-ih pa do kraja 80-ih, kada je razmah medijske kul-ture učvrstio prošla i podstakao nova sociokulturna uporišta bosanskog

identiteta. Dalo bi se navesti mnoštvo bosanskih brendova koji su imali jed-naka značenja za sve bh. narode.

Tek sa raspadom Jugoslavije obnavlja se stara i gotovo zaborav ljena veza između hegemonističkih matica i njenih bosanskih periferija, čime se i bošnjački osjećaj bosanstva mijenja, pa makar utoliko što biva osjenčen sum-njom. Bosanski Srbi i Hrvati ubrzano osnivaju periferijske nacionalne insti-tucije, u nastojanju da izgrade nebosan-ski nacionalni i kulturalni identitet, a Bošnjaci prvi put u povijesti dobijaju priliku da sagledaju vlastiti identitet, njegove mijene, distorzije i složenosti, i da tu traumatiziranu cjelinu pozicio-niraju u okviru bosanskog identiteta, koji je, rekosmo, varijabilan. (...)

Bosanski identitet je kulturalna, time, povijesna činjenica, koju je moguće potvrditi na mnoštvu duhov-nih postignuća koja svjedoče da su ljudi u Bosni i Hercegovini svoja obzorja gradili potječući iz bosanske običajnosti i ponirući u nju. Bosanska običajnost podrazumijeva jedan prefi-njeni, filigranski model ponašanja, čija je suština u tananom oprezu da se ne povrijedi drugi i drugačiji. Poštivanje i proslava drugosti ustoličena je kao centralna vrlina u bontonu bosanske običajnosti. Ostavljena su mnoga, prije svega, literarna svjedočenja o osobeno-sti bosanskog identiteta, usmjerenosti i prožetosti njegovih činilaca. Taj in-terkulturalni specifikum svojstven je u Evropi jedino Bosni i Hercegovini, i otud govorimo o bosanskoj paradigmi, kao primijenjenom uzoru za funkcio-niranje zajednica koje računaju za to-leriranje i saživljavanje svakovrsnih različitosti. Nažalost, genocidna de-strukcija i apsolutno nerazumijevanje Evrope za vrijednosti bosanske para-digme, doveli su do razaranja onoga najvrednijeg što je Bosna i Hercegovi-


KOLUMNA

Borba za opstanak

18

Bošnjaci u dejtonskoj tranziciji

Jezik genocida pretočio se u jezik se-gregacije i marginalizacije Bošnjaka u svim slojevima društvenog života, od ekonomskih do kulturalnih. Bošnjaci su danas jedini evropski narod koji živi u nezvaničnom getu, izložen medijskoj torturi i islamo-fobijskoj satanizaciji, što rezultira teškom kolektivnom depresijom i masovnim preseljavanjem u pre-kookeanske zemlje

Piše: Fatmir Alispahić


KOLUMNA

19

na imala - bosanskoga bića. Evropska jednookost nije imala “drivere’’ da bosansku vrijednost očita kao što se očitava vrijednost svakog spomenika pod zaštitom UNESCO-a.

O bosanskom identitetu, nažalost, nerealno je govoriti kroz futurističku optiku, jer za takvo što više nema uporišta. Isuviše su snažne hrvat-ske i srpske otuđenosti od Bosne i bosanskoga, i isuviše je depresivna bošnjačka zagubljenost u unutarn-jim i vanjskih zavjerama, da bismo mogli vjerovati kako će se bosanski identitet čudom ovatriti iz pepela. Bosanski identitet otud više pripada opipljivoj kulturnoj povijesti, baštini ni na nebu ni na zemlji, koja govori o pripadnosti jednoj posebnoj kulturi zajedništva, negoli što ova sintagma pripada današnjici i društvenom i političkom realitetu Bosne i Herceg-ovine. Izvan te kulturološke prizme, bosanski identitet je tek politička utopija i plemenita bošnjačka želja da se Bosna i Hercegovina, kao jedino bošnjačko stanište, ojača državotvornom idejom.

Dejtonski genocid

(...) Ni jedan sukob u Bosni i Her-cegovini nikada se nije dogodio iz unutarnjih bosanskih razloga, već su svi sukobi u povijesti kreirani i vođeni izvana. Svijest o usmjerenosti jednih na druge, u odnosu na prolazne vla-davine i njihove vojske, u bosanskih je naroda imala transgeneracijski karak-ter, jer se pokazalo da je sve povijesne mijene nadživljavao duh zajedništva i tolerancije. ...Sve do ove posljednje mijene, koja je dejtonskim rješenjem prignječila suštinu i vitalnost Bosne, tu spremnost bosanskih naroda da prežive i bosanskom običajnošću nadžive sve nevolje. Dejton je uništio mnogo više nego što se može pretpost-aviti, jer je, što javnim a što tajnim protokolima, zaštitio ideju agresije - o životu jednih pored drugih. Dejtonske godine su u političkim i društvenim rješenjima, a naročito u medijskoj kulturi, odvojenost afirmirale kao legalitet, što se u hrvatskoj i srpskoj zajednici razumjelo kao afirmacija demokratskog prava na povezanost sa tzv. nacionalnim maticama. Dejton-ska sila građena je po volji Hrvatske i Srbije, i ta sila se ne obazire na povi-jesne činjenice i kulturološke impera-tive, pa po prvi put u povijesti hb. Hr-vati i bh. Srbi ostvaruju veći stupanj

prisnosti sa Zagrebom i Beogradom nego sa Sarajevom. Dejtonsko stanje je novitet, samim tim što je novitet da unutarnje, društvene odnose u BiH određuju i uređuju Hrvatska i Srbija, preko satelitskih nacionalnih poli-tika, namjesto što su dosad to činili predstavnici sva tri naroda, u zboru i dogovoru, promišljajući domaćinski o svojoj zajedničkoj zemlji. Dejton-sko ustrojstvo omogućilo je da se rat protiv Bosne i Hercegovine nastavi u miru, drugim sredstvima, ali sa pot-puno istim ciljevima, a jedan od njih je uništenje bošnjačkog naroda.

Svjetske sile su Dejtonski sporazum iznudile toleriranjem višegodišnjeg genocida nad Bošnjacima, što je i dejtonsku realnost ustrojilo po mjeri dogovora iz Karađorđeva o podjeli BiH. Međunarodna zajednica je pod krinkom tzv. reformi u tranzicijskom procesu uspjela da Bošnjake razvlasti u svim bitnim institucijama sistema, tako da Bošnjaci više ne odlučuju ni o jednoj vitalnoj funkciji svoga i bo-sanskoga života. (...) Tako je i u kul-turi, koja paradigmatski nalikuje na šovinističke viceve o Sulji i Fati, jer je vrijeđanje Bošnjaka okvir koji za-dovoljava srpsko-hrvatsku vladavinu Bosnom i Hercegovinom. Jezik geno-cida pretočio se u jezik segregacije i marginalizacije Bošnjaka u svim slo-jevima društvenog života, od ekon-omskih do kulturalnih. Bošnjaci su danas jedini evropski narod koji živi u nezvaničnom getu, izložen medijskoj torturi i islamofobijskoj satanizaciji, što rezultira teškom kolektivnom depresijom i masov-nim preseljavanjem u prekookean-ske zemlje. Stoga pod sintagmom “dejtonska tranzicija’’ ne podrazumi-jevamo tek upitne postkomunističke izmjene političke i društvene prakse, već mislimo na nastavak genocida nad Bošnjacima koji se odvija pod plaštom svekolikih reformi. Bošnjaci su, također, jedini evropski narod koji živi u informativnom mraku, jer nemaju više ni jedne političke tribine za razmjenu mišljenja i tema-tiziranje ovakvih pitanja. Medijski prostor je pod totalitarnom kontrol-om dejtonskog “Velikog Brata’’, zbog čega Bošnjaci sebe vide očima dru-gih, što pojačava osjećaj defetizma i izgubljenosti. Pri tome, bošnjačka politička elita biva uljuljkana u zastupničke privilegije i uopće ne nastoji osloniti se na bošnjačke aka-demske potencijale u sagledavanju i

mogućem prevazilaženju sadašnjeg stanja. Bošnjačka politika nije imala invencije ni da pred proces privatiza-cije izradi strategiju, educira narod, usmjeri certifikate u nacionalni pri-vatizacijski fond, a ni danas ne zna da sagleda katastrofalne posljedice svoje katastrofalne zagubljenosti, zbog čega su Bošnjaci i u krajevima gdje su fizička većina postali ekonom-ska manjina, nadničari i dokoličari. Iz te ekonomske sahare proizilaze sve druge bošnjačke sahare, jer su i kultura i mediji, ali i politika, izraz ekonomske moći ili nemoći. Otud su bošnjački političari, uglavnom, postali kelneri srpskih i hrvatskih politika, strateških i projektiranih, i to tako što za bakšiš rasprodaju preo-stalu bosansku imovinu i državne in-terese. U okolnostima opće pometnje i grabežljivosti nemoguće je govoriti o strateškim projektima, kakav bi bio Muzej genocida nad Bošnjacima, kao centralna bošnjačka ustanova, na čijim bi se osnovama razvijala i djelovala Bošnjačka akademija zna-nosti i umjetnosti, kao akademski server za promišljanje i planiranje budućnosti.

Parole, aplauzi, činjenice

Otprilike u ovim okvirima kre-talo se moje izlaganje na simpoziju u Rijeci. Poslije je ustao jedan univer-zitetski profesor da kaže - kako je, molim te lijepo, Bosne bilo i Bosne će biti, kako srpska i bošnjačka djeca idu zajedno u školu u Republici Srpskoj... (Bezbeli, kao u Vlasenici?) Prekidan je frenetičnim aplauzima bošnjačke akademske gospode iz Zagreba, Labi-na, Rijeke, Siska... Ja sam se crvenio, i zbog profesora i zbog njegove publi-ke. Pokušao sam im u replici objasniti razliku između mitinga i znanstve-nog skupa, između parole i činjenice, rekavši kako Bosni i Bošnjacima ne mogu pomoći jeftine parole i aplauzi, već isključivo kritičko sagledavanje stvarnosti, koju je nemoguće liječiti ako joj nećemo pogledati u oči. Onda su aplaudirali i meni, pa je ostalo ne-jasno da li je publika glasala za parole ili za činjenice. Znali smo da od parola žive političari, a saznali smo da se pa-rolama hrane i narodi u odumiranju. Danas malo ko u Bošnjaka ima volje da se susretne sa slikom realnosti, koja najčešće završava poput smeća ispod ćilima. A kad ćilim jednog dana odleti...

Piše: Nusret Hodžić

Glavni odbor SDA najavio je da će 5. aprila ove godine u banjalučkom Kulturnom cen-

tru održati sjednicu na kojoj se očekuje da će predsjednik Sulejman Tihić pod-nijeti referat o trenutnoj političkoj si-tuaciji u našoj zemlji, te o dosadašnjim rezultatima rada i budućim planovima ove stranke.

Iako se zna da će se na dnevnom redu banjalučke sjednice Glavnog odbora, kako nam je rečeno u SDA,

naći teme poput reforme i zastoja u donošenju novoga ustava BiH, kao i pitanja kadra i funkcionera SDA u općinskim, kantonalnim, entitetskim

i državnim institucijama vlasti, sig-urno je da će jedno od važnijih pitanja kojima će se toga dana u Banjoj Luci baviti vrh SDA biti i predstojeći lokal-ni izbori i “razmatranje mogućnosti zajedničkih listi i koalicijskih part-nera, odnosno zajedničkog nastupa probosanskih stranaka u manjem bh. entitetu’’.

Istinski prijatelji BiH

Kako smo već pisali u prošlom broju da je “preko medija informiranja


POLITIKA I DRUŠTVO

SDA saziva jedinstveni bosanskohercegovački patriotski fr

Što je veći politički utjveći su izgledi BiH n

Iako se zna da će se na dnevnom redu banjalučke sjednice Glavnog odbora, kako nam je rečeno u SDA, naći teme poput reforme i zastoja u donošenju novoga ustava BiH, kao i pitanja kadra i funkcionera SDA u općinskim, kantonalnim, entitetskim i državnim institucijama vlasti, sigurno je da će jedno od važnijih pitanja kojima će se toga dana u Banjoj Luci baviti vrh SDA biti i predstojeći lokalni izbori i “razmatranje mogućnosti zajedničkih listi i koalicijskih partnera, odnosno zajedničkog nastupa probosanskih stranaka u manjem bh. entitetu’’

20

Ponudit ćemo i strankama sa hrvatskim predznakom

da sa nama zajednički nastupe na predstojećim

lokalnim izborima, jer smatramo da i Hrvati u RS-

u apstiniraju

generalni sekretar i šef izbornoga štaba SDA Amir Zukić ponovio formalni poziv koji je ta stranka uputila pro-bosanskim strankama da zajednički izađu na predstojeće lokalne izbore u manjem bh. entitetu, jer, kako je kazao Zukić, pozvane stranke se ni nakon 15 dana nisu o tome službeno očitovale. Stoga je, kako je obrazložio Zukić, s obzirom na veoma mali broj potenci-jalnih bošnjačkih birača u manjem bh. entitetu, Predsjedništvo SDA odlučilo da uputi poziv svim strankama ko-jima je cilj jaka i jedinstvena BiH za zajednički nastup na predstojećim lo-kalnim izborima u tom entitetu.

Zamolili smo gospodina Zukića da u razgovoru za naš časopis pojasni u čemu je, zapravo, suština najnovi-jeg poziva SDA za stvaranje jedinst-venog probosanskog fronta za nastup na predstojećim lokalnim izborima u manjem bh. entitetu.

Gospodine Zukiću, nedavno je Predsjedništvo SDA uputilo po-ziv probosanskim strankama za zajednički nastup na predstojećim lokalnim izborima u manjem bh. en-titetu. Rečeno je da je jedan od gla-vnih razloga za takav poziv veoma mali broj potencijalnih bošnjačkih birača u tom entitetu. Mislite li da će ova vaša, dakako, vrijedna ini-cijativa značajnije povećati utjecaj bošnjačkog biračkog tijela u tom en-titetu i kako je ona dočekana među ostalim pozvanim probosanskim strankama?

Zukić: Imajući u vidu društveno-političku situaciju u Bosni i Hercego-vini, te izražen manjak političkih slo-boda u RS-u, posebno kod Bošnjaka, SDA smatra da je potrebno da se konsolidira sa ostalim probosanskim strankama kako bi odaziv potenci-jalnih bošnjačkih birača u RS-u bio što veći. Ova inicijativa podržana je od stranaka koje su istinski prijatelji Bosne i Hercegovine i koje razumiju da nam je u ovom trenutku zaista pot-rebno zajedničko djelovanje da bismo ohrabrili najhrabrije građane BiH, a to su oni koji trenutno žive u RS-u.

Od ideje BiH se ne odustaje

Koji su to još razlozi koji bi, po vama, mogli bitnije poboljšati utjecaj bošnjačkog biračkog tijela na politički milje u RS-u?

Zukić: Ima ih mnogo i mi tre-nutno o njima razgovaramo i sa dru-gim političkim strankama. Smanje-nje apstinencije, vraćanje političkog povjerenja kod povratnika, stvaranje uvjeta za ostvarivanje svih njihovih prava (penzije, zdravstveno osigu-ranje...), sve su to razlozi na koje treba misliti. Ponudit ćemo i strankama sa hrvatskim predznakom da sa nama zajednički nastupe na predstojećim lokalnim izborima, jer smatramo da i Hrvati u RS-u apstiniraju.

Šta bi, po vama, taj zajednički nastup probosanskih stranaka u tom entitetu, ponajprije, trebao podrazu-mijevati?

Zukić: Zajednički nastup probo-sanskih stranaka u RS-u potvrđuje činjenicu da se od ideje BiH ne odu-staje, da još uvijek ima političkih snaga koje se mogu izdići iznad stranačkih interesa i gledati stvari unaprijed. U ovom času nama je BiH, a posebno politička participacija Bošnjaka u RS-u, interes koji nas objedinjuje i koji naše političke razlike svodi na mini-mum.

Raspolažemo sa informacijama da je SBiH, prihvatajući vaš poziv za zajednički nastup u RS-u, ponudila i zajednički nastup u općinama sa hr-vatskom većinom. Vaš komentar.

Zukić: To je jako dobra ideja i mis-lim da ćemo je podržati.

Rekli ste da je za zajednički na-stup na predstojećim lokalnim iz-borima prioritet RS, jer je u pitanju nacionalni interes.

Zukić: Da, ali nacionalni inte-res u državljanskom, bosansko herce-govačkom, a ne etničkom pogledu. Što je veća politička participacija Bošnjaka u RS-u, to su veći izgledi BiH na putu ka evropskim integracijama.


POLITIKA I DRUŠTVO

ront

jecaj Bošnjaka u RS-u, na evropskom putu

21

Zajednički nastup probosanskih stranaka u RS-u potvrđuje činjenicu

da se od ideje BiH ne odustaje, da još uvijek

ima političkih snaga koje se mogu izdići iznad stranačkih interesa i

gledati stvari unaprijed. U ovom času nama je

BiH, a posebno politička participacija Bošnjaka

u RS-u, interes koji nas objedinjuje i koji naše

političke razlike svodi na minimum

Piše: Salko Opačin

U toku predizborne aktivnosti pr-vih višestranačkih izbora 1990. godine sve su stranke u svojim

ciljevima organizovanja navele i privati-zaciju društvene imovine.

Još u toku odbrane postavljalo se pi-tanje kako valorizirati učešće boraca u odbrani zemlje. Mnogi su smatrali da o tome ne treba govoriti dok se ne završi oružana odbrana, ali bilo je i onih koji su smatrali da treba reći borcima da će im se ipak sve platiti iz državnog kapi-tala, imovine državnih firmi - preduzeća i ustanova. Za učešće u odbrani kao platu niko nije pitao, a nije se moglo ni obez-bijediti. Važno je bilo preživjeti, sačuvati BiH, stanovništvo i što više i živih glava. Ipak, kao ideja ostalo je da se učešće u odbrani, onih koji su registrovani kao borci Armije, HVO-a, nadoknadi preko dionica državnog kapitala.

Odliv kapitala od Bošnjaka

Od potpisivanja Mirovnog spora-zuma u Dejtonu, nije bilo političara, a niti učesnika odbrane, koji nisu postavili to pitanje i koji nisu računali na svoj dio u državnoj imovini. Ideja je bila da rad-nici postanu istinski i nominalni vlasnici državnog kapitala. To im je davalo nadu da će postati istinski vlasnici fabrika. Do-neseni su i Zakoni o privatizaciji na nivou entiteta - Federacije i tzv. RS. Određen je i način podjele državne imovine preko certifikata. Nažalost, zakonodavac nije zaštitio državnu imovinu od devastacije od strane, prije svega, rukovodnih ljudi - menadžmenta, i obezvređenja certifikata donošenjem mjera koje to sprečavaju, sve dok se ne steknu uvjeti pune zapos-lenosti na bazi istih. Isto, zakonodavac

nije zaštitio certifikate od preprodaje bilo kome, a posebno strancima, dok preduzeća ne stanu na noge, ali i dodat-nom mjerom koja obuhvata svaki pro-met, a to je porez na promet, koji je mo-gao relativno zaštititi bar interese države. Poseban je problem što nije donesen za-kon o privatizaciji prije entitetskih, pa je tako došlo do neravnopravnog tretmana radnika koji su bili prije agresije u tzv. RS, pa i Federacije, ali s manje poslje-dica po radnike. Glavnina certifikata prodata je u bescjenje (Po 1%, ili 1,5 % od nominalne, a ona je bila, uglavnom, realna. Propaganda je učinila svoje da certifikati ništa ne vrijede i da njima treba stražnjicu brisati, kako su aktivi-sti SDP-a govorili na zborovima i među radnicima) i to uglavnom strancima, pri-je svega Slovencima, Hrvatima, Srbima pa i izvan bivše zemlje putem fiktivno osnovanih domaćih firmi. Preko certifi-kata otkupljena je glavnina imovine BiH i to po nominalnoj cijeni certifikata, s malo gotovog novca. Ulaganja, ako ih je bilo, u te firme isključivo su u funkciji

razvoja firme kojima su vlasnici stranci. Šta je posljedica toga? Nezaposlenost, prije svega Bošnjaka, ili njihov - naš naja-mni odnos u tim firmama, ili u domaćim privatnim. Nikada u historiji BiH nije bila grublja eksploatacija ljudskih i pri-rodnih potencijala ove zemlje, čovjeka, prije svega Bošnjaka. Drugi se snalaze, uvezuju, izvlače svaki dinar - KM od nas, a svoje zapošljavaju. Preko pariteta u državnoj administraciji, policiji, ar-miji i brojnim upravama i institucijama, bošnjačka se populacija toliko opterećava i gura ustranu od realnih dobara i real-nih potreba da je to nevjerovatno. To je toliko izraženo da se čovjek pita imamo li mi uopće pameti da svoj narod vodimo i usmjeravamo kako je najbolje za njega i BiH. Stanje na terenu to potvrđuje. Ali za odliv kapitala od Bošnjaka, koji su neposredno poslije agresije imali oko 80% kapitala u BiH, pored državnih i drugih rukovodilaca naroda, koji nisu vodili narod i koji nisu formirali svijest naroda o načinu zaštite vlastitih interesa po svakom osnovu, i narod je kriv, jer


PRIVATIZACIJA

Izlaz iz krize nije u prodaji profitabilnih

državnih firmiNeposredan povod ovome tekstu je najavljena privatizacija najakumulativnijih državnih firmi. Samo da podsjetimo da je u bivšoj zajedničkoj državi Jugoslaviji tzv. Markovićev program reformi predvidio proces privatizacije društvenog vlasništva. On je čak i počeo sa većim ili manjim uspjehom do nekog nivoa transformacije vlasništva. Taj je proces prekinut pred raspad bivše države

22

je svoja prava prodao u bescjenje, a svoj gotovi kapital trošio u tzv. HB, u Vitezu, Kiseljaku, na Koridoru, po RS, umjesto da njime pomaže i podstiče domaću proizvodnju i razvoj. Oni su taj kapital iz trgovačke sfere pretvorili u proizvodnu i zaposlili svoje ljude, a naš narod doveli, našim neznanjem i nerodoljubivošću, u najamni odnos.

Traženje izlaza u prodaji državnih firmi

Sada je takvo stanje, kao posljedica izvornog neznanja i neformirane svije-sti, da se unutarbošnjački korpus glože, svađa, raslojava. Niti narod vjeruje u rukovodstvo, niti se rukovodstva brinu o narodu, posebno na dugoročnoj osnovi. To su drugi željeli, to njima ide u prilog, jer će tako preko nas lakše ostvariti svoje davno zacrtane ciljeve.

Sada, kada se gubi tlo pod nogama, izlaz se “vidi’’ u prodaji državnih naj-profitabilnijih firmi: Telecom, Elektro-privreda, i dr., pod izgovorom da nema para za razvoj infrastrukture i privrede. Pretpostavimo da je to tačno, šta misli naša bajna vlada kako će sutra izmirivati budžetske korisnike kada se i te firme izmaknu ispod kontrole, a kapital bude odlazio u inostrane centrale? Te mnoge strane firme i centrale finansiraju mnoge subverzivne djelatnosti koje mute račune u zemljama iz kojih izvlače kapital. Hoće li se to nama dogoditi? Ono što je na djelu, a do rata ili se za njih nije znalo, ili su bili pod kontrolom državnih organa - kada bi se pojavilo, imalo se snage da se suzbije i kazni - korupcija, kriminal raznih poriva, droga, prostitucija, razne ideologije, sekte, strane agencije i firme koje podrivaju sistem, čitaj “istraživačke - špijunske i dr.

To što se govori da nema sredstava, to je zato što nikada ni jedna vlada nije stavila pod kontrolu prihode i rashode svih firmi, prije svega državnih, ali i izdataka za ličnu potrošnju svih upos-lenika u svim firmama, ustanovama, državnoj upravi. Glavni razlog što nema sredstava za razvoj je glomazna državna i svaka druga administracija koja pro-guta svu akumulaciju iz privrede, a zahvaćenu - oduzetu na razne načine pomoću zakonskih propisa koje donose naši parlamentarci - narodni poslanici i zastupnici. O drugim izdacima za njeno izdržavanje sada nećemo govoriti, iako su oni vezani za njenu brojnost i efikas-nost, ali i moralnost. Umjesto da se vlada odredi prema izdacima za ličnu i drugu potrošnju - broj i plate uposlenika tih fir-mi, druga davanja i rashode, pa tako aku-

mulaciju usmjeri u razvoj i novu zapos-lenost, ona ide u prodaju, koja je neizv-jesna sa stanovišta zaštite interesa države i stanovništva. Zapamtite, svi koji su na bilo koji način izvukli akumulaciju u privatne džepove preko osnovnih potre-ba i oni koji to nisu spriječili zakonskim i drugim internim mjerama - saučesnici su u ubijanju naše državotvornosti, naše zemlje, našeg naroda.

Legalna krađa rukovodilaca

Naša pozicija je posljedica, prije svega, ekonomskog bankrota i političke neozbiljnosti i diletantizma političara, kojima su lični interesi važniji od društvenih. Drugi problem je što se ta akumulacija ne ulaže u razvoj, već se liferuje u inostrane banke, pa tako dvo-struko-trostruko vrše udar na vlastitu zemlju. To mogu jer im to sistem do-zvoljava i privilegovani položaj uz đon obraz. To dalje znači da naši rukovo-dioci nemaju povjerenja u vlastitu zemlju, inače bi u nju ulagali. Oni živi kapital pretvaraju u mrtvi pa olahko “zarađena’’ sredstva ulažu u neproduk-tivne svrhe - ličnu imovinu, vikendice, enormno skupa auta pa i više auta, skupa putovanja itd., itd., dok narod sve teže i teže živi. Sva što je zarađeno preko normalnih potreba, to je “le-galna’’ krađa. Zato, stanite, ni korak dalje u neizvjesnost sutrašnjice sve dok ne riješite ono što je ozbiljno slabilo i upropaštavalo zajednice i društva kroz historiju ljudskog roda. To je političko jedinstvo i ekonomska i svaka druga snaga države, koja se osigurava preko njene konkurentne sposobnosti, u nas Federacije i države na međunarodnom planu.

Prvo zaštitite ono što se mora i može zaštititi - postojeća državna imovina i njena akumulacija od nekontrolirane neproduktivne potrošnje od bilo koga, a radi osiguranja trajnih prihoda državi - budžetu i njenog razvoja. Ali, isto tako mora se drastično smanjiti državna ad-ministracija i budžetski izdaci za nju na svim nivoima. (Realno potrebno za 2/3, realno moguće na, za kraće vrijeme, 1 - 2 godine za 1/2 ). Tako ćete osigurati ekon-omsku, ali i političku stabilnost države preko povećane produktivne zaposleno-sti uz niže poreze i doprinose i druge izdatke.

Ako je bilo moguće otpustiti preko 200 hiljada vojnika pod oružjem, samo u Federaciji, zašto je teško preusmjeriti u produktivno zapošljavanje nekoliko desetaka hiljada birokratije? Nedoras-lim političarima i nestručnim rukovo-

diocima administracija je zaštita i oni njome upravljaju. Zato je nužna borba da se i takvih oslobodimo. Ali što je naj-gore, ti neformirani i nedorasli političari i rukovodioci nikada neće angažovati prave znalce i stručnjake sa zadatkom da učine državu efikasnom i prosperitet-nom, jer “oni moraju biti najpametniji’’.

Kada sam na ličnu inicijativu, a vidjevši da naš vrh ne razmišlja o raz-voju zemlje - njenoj materijalnoj osnovi, koncem 1995. godine uradio Program razvoja privrede i dostavio ga svim ključnim ljudima Bošnjacima u državi, uz napomenu da sve nije moglo biti na-pisano iz nekih razloga i da trebaju do-datna pojašnjenja, nikada to nisu uzeli u razmatranje i nikada me nisu pozvali na razgovor. Tvrdim da ni do danas nije napisan konzistentniji dokument ove prirode. Za to sam bio kvalifikovan i to sam u životu radio na nivou cijele priv-rede BiH. Pored ovog dokumenta, dao sam dr. Silajdžiću na prolazu kroz Brezu još početkom septembra 1995. godine Program korištenja svih resursa u funk-ciji odbrane i razvoja, kao i Program sma-njenja administracije ondašnjeg nivoa za 50%. I to je ostalo u fiokama, a oba ova programa testirana su na nivou općine i dala su nevjerovatne rezultate.

Zašto kasnimo za drugima

Ne zaboravimo, nije naš radnik kriv za naše stanje, on je vrlo produktivan u uređenom sistemu i dobroj organizaciji, već naši zakonodavni i izvršni organi. Produktivnost države kao cjeline mora se povećati bar do nivoa okruženja, jer je sada u velikom zaostatku za svojim susje-dima, Evropom, da ne govorima za Japa-nom i dr., od tri do pet puta. Sve dok se to ne postigne mi ćemo biti ekonomski i politički podanici susjeda, evropskih zemalja i drugih.

Ne tvrdim da naši prvaci i ini koji upravljaju državom i državnim insti-tucijama ne znaju osnovne zakonitosti upravljanja velikim sistemima i njiho-vim podsistemima, ali, kako stvari stoje, nedovoljno znaju jer mi toliko kasnimo da se samo bavimo posljedicama onih koji doskora nisu imali bolje pozicije od nas, ali su bili jedinstveniji i naše zakašnjele reakcije iskorištavali. Zato, znajte da i običan narod nešto zna i sta-nje ga jako brine.

Svaka šutnja je saučestvovanje u onome što ne valja. Zato ovo i pišem, kao svoje mišljenje s ciljem da utječem na odgovorne, da pokrenu promjenu na-bolje, i to kao običan građanin u potpisu punim imenom i prezimenom.


PRIVATIZACIJA

23

Piše: Ezher Beganović

Na zadnjoj sjednici Međureli-gijskog vijeća Bosne i Hercego-vine održanoj u Sarajevu epi-

skop zvorničko-tuzlanski vladika Vasilije Kačavenda obavijestio je ostale članove Vijeća o mjerama koje Srpska pravoslavna crkva poduzima na izmještanju nelegalno izgrađenih crkava u Diviču i Konjević-Polju. “Dugo već traje spor vezan za ranije sagrađene hramove na prostoru Diviča i Konjević-Polja, koje su podigli bez naše prethodne saglasnosti tadašnji žitelji tih mjesta, a koji su prognani sa prostora Fe-deracije privremeno se nastanivši u tim mjestima, zbog čega iste do današnjeg dana nismo osvetili’’, kaže vladika Kačavenda na početku svog izlaganja. Ne ulazeći u to što je već u prvoj rečenici iznio niz neisti-na, ovdje se bavimo Kačavendinim stvar-nim razlogom pokretanja ove teme. Iako je u nastavku svoje besjede Kačavenda rekao da sa posebnim zadovoljstvom izvještava ostale članove Međureligijskog vijeća da je Srpska pravoslavna crkva pronašla rješenje za dvije crkve za koje konačno i sam priznaje da su nelegalno izgrađene, Kačavenda je odmah loptu prebacio na polovicu igrališta reisul-uleme Mustafe ef. Cerića optužujući muslimane da su izgra-dili desetine džamija na srpskoj zemlji, te je zatražio da se te džamije uklone. Stari lisac igra na sigurnu kartu. Ako se odbiju njegovi zahtjevi, eto mu argumenta da što više odugovlači sa uklanjanjem crkve iz avlije Fate Orlović, barem dotle dok

Fata ne umre. “Prozivke po slučajevima mogli smo svakodnevno čuti, a i danas se to čini u svim sredstvima informira-nja, a oglašavali su se i vjerski i državni i međunarodni službenici. Plašimo se da su ovo tendenciozni napadi na Srpsku pra-voslavnu crkvu i pokušaj njenog stavljanja u negativan kontekst. Nažalost, takav pris-tup nije primijenjen u onim slučajevima gdje su vjerski objekti drugih zajednica podignuti na imovini Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda. Nije nam namjera da dižemo tenzije iznoseći ovo što slijedi, ali želimo da se zna koji su to slučajevi’’, kaže Kačavenda koji je u nastavku iznio podatke o deset džamija koje su izgrađene na, kako to on kaže, imovini Srpske pra-voslavne crkve i srpskog naroda. “U Bo-sanskom Petrovcu džamija je napravljena u Parku narodnih heroja gdje su uklonjene dvadeset dvije biste sa spomenika boraca NOR-a, a zemlja je uzurpirana od Srpske pravoslavne crkve; u Ključu je porušen spomenik iz Drugog svjetskog rata i po-dignuta džamija preko puta crkve na par-celi koja je oduzeta od crkve. U Sanskom Mostu u Zdeni džamija je podignuta na zemljištu srpske porodice; u selu Križevići u općini Olovo, na imanju Ljubomira Divljanovića sagrađena je džamija; u selu Nahojevići kod Stupara, na imanju Vlade Čerića napravljena je džamija; u Mo-staru u Vrapčićima na imanju Anđelka Loze sagrađena je džamija; u Rakovici kod Sarajeva na imanju Mome Despića sagrađena je džamija; u Nedžarićima u Sarajevu džamija Kralja Fahda izgrađena

je na srpskom zemljištu; u Mojmilu u Sa-rajevu džamija je izgrađena na srpskom zemljištu.’’

Nakon nabrajanja, Kačavenda je društvu iz Međureligijskog vijeća, odnos-no reisul-ulemi Mustafi ef. Ceriću stavio do znanja da je ovo tek prvi korak. “Ovo ne bismo iznosili javno na vidjelo danas da se naša Crkva i narod stalno ne apo-strofiraju kao uzurpatori tuđe imovine, jer evo vidite da ima i druga strana medalje, te predlažem da prekinemo sa raznim izjavama u sredstvima informiranja.’’ Tako je na kraju vladika Kačavenda sam direktno otkrio prave namjere licitirajući lažnim informacijama o nezakonito izgrađenim džamijama na imovini Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda. “Ovo ne bismo iznosili javno na vidjelo danas da se naša Crkva i narod stalno ne apostro-firaju kao uzurpatori tuđe imovine’’, ove Kačavendine riječi ipak potvrđuju da nje-mu nije stalo da neke imovine, nego mu je stalo da reisul-ulema Mustafa ef. Cerić izvrši pritisak na bošnjačke političko-me-dijske strukture da prestanu sa insistira-njem da se uklone crkve iz Konjević-Polja i Diviča. Međutim, ipak možemo reći da, osim puke želje da ga Bošnjaci ostave na miru za nelegalno izgrađene crkve, vla-dika Kačavenda je veoma posvećen i isk-ren u namjeri da nestane džamije Kralja Fahda, zato ju je i uvrstio na svoj spisak. Na njegovu žalost, temelji džamije Kralj Fahd su preduboki, tako da rušitelji ka-kav je Kačavenda nemaju šanse da ostvare svoje namjere.


POLITIKA I DRUŠTVO

Aktuelnosti iz Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine

Vladika Kačavenda “potkopava” džamiju

Kralja Fahda“Ovo ne bismo iznosili javno na vidjelo danas da se naša Crkva i narod stalno ne apostrofiraju kao uzurpatori tuđe imovine’’, ove Kačavendine riječi ipak potvrđuju da njemu nije stalo da neke imovine, nego mu je stalo da reisul-ulema Mustafa ef. Cerić izvrši pritisak na bošnjačke političko-medijske strukture da prestanu sa insistiranjem da se uklone crkve iz Konjević-Polja i Diviča. Međutim, ipak možemo reći da, osim puke želje da ga Bošnjaci ostave na miru za nelegalno izgrađene crkve, vladika Kačavenda je veoma posvećen i iskren u namjeri da nestane džamije Kralja Fahda, zato ju je i uvrstio na svoj spisak. Na njegovu žalost, temelji džamije Kralj Fahd su preduboki, tako da rušitelji kakav je Kačavenda nemaju šanse da ostvare svoje namjere

24

DOMAĆE NAJBOLJE HALAL NAJZDRAVIJE

Trg Barselone 6, Mojmilo

IMANIMANTel/fax: 033 464 490

mob: 062 204 311

“MUJIĆ - MJM” d.o.o.“MUJIĆ - MJM” d.o.o.Ravne bb, 72236 �eljezno polje - �epče

Tel: 032/670-307; Mob: 061/750-307,

Izrada građevinske stolarije, namještaja, enterijera...

VRHUNSKI KVALITET I POVOLJNE CIJENE!

Karu -Doboj Jugše

PREDUZEĆE ZA PROIZVODNJU,PROMET I USLUGE

TD

Xdoo

<<

Gsm +387 61 477 595Tel/fax +387 32 692 170e-mail: [email protected]

Jeftinim proi vodom adovoljniste samo dok ga pla ate,

z zć a

kvalitetom uvijek !!!

- PRODAJA I UGRADNJA FASADA- IZRADA MAŠINSKIHMALTERA- SVE VRSTE TERMO FASADA- DEMIT FASADE

- TERMO I HIDRO IZOLACIJE

ĐEVINARSTVO

- OPREMA I REZERVNI DIJELOVI ZA- MAŠINSKE GLAZURE I MALTERE- OPREMA ZA GRA

U PRODAJI!

1. KAKO ZAŠTITITI SEBE I SVOJU PORODICUOD SIHIRA I D�INA

2. ODABRANE KUR’ANSKE DOVE AUTORA HAFIZA MEHMEDA HAND�IĆA UZ DODATAK CITATA IZ TEFSIRA IBN KESIRA

3. ZAŠTITA I LIJEČENJE OD SIHRA I D�INAKNJIGE SU D�EPNOG IZDANJA POGODNE ZA UČENJE NAPAMET I

PO VRLO POVOLJNOJ CIJENI OD 5 KM PO KNJIZI

NARUČITE SVOJ KOMPLET PO PROMOTIVNIM CIJENAMANARUČITE SVOJ KOMPLET PO PROMOTIVNIM CIJENAMAINFORMACIJE: 061 793 781; 062 140 300INFORMACIJE: 061 793 781; 062 140 300

IZDAVAČKA KUĆA EMANET VAM PREDSTAVLJA

Aktuelna grčevita politička borba Dodikovih stranačkih jurišnika da se po svaku ci-

jenu sačuva policija dejtonske RS kao istočnog entiteta u BiH, pod čijim okriljem su se sklonili izvršitelji i saučesnici masovnih zločina te drska izazivačka inicijativa njegovih Srba da se većinskim bošnjačkim musli-manskim stanovnicima grada Sarajeva nad glavom postavi pravoslavni krst, odakle su ih danonoćno ubijali po-put glinenih golubova, kao i potpuno odsustvo dostojanstvene racionalne reakcije državne politike na takve iracionalne i primitivne provokacije - najzornije upozorava da genocid Srba nad Bošnjacima još nije dobio svoj konačni epilog. Svi bježe od istine, a istina je najbolji mehlem i za ucviljenu dušu i za ranjeno tijelo, jer istina je, kao i svaki lijek, gorka, ali zato ljeko-vita.

Tržišno nadmetanje mehlema i melema

Sarajevski farmaceutski magnat “Bosnalijek” dosjetio se da na tržišće plasira svoj bosanski mehlem kao iladž za mnoge boljke i krenuo u oštru re-klamnu kampanju. Ali nedugo zatim, što se moglo i očekivati, neka konku-rentska firma iz okruženja počela je na istoj televizijskoj stanici reklamirati svoj melem. Ništa čudno ni neobično. Regularno reklamno nadmetanje u tržišnoj utakmici i borbi za kupce. No, kupci su se počeli opredjeljivati već i na osnovu samog naziva lijeka. Jedan Sarajlija je izričit: “Kad u riječi meh-lem nestane glasa h, nestaju i njegova

blagotvorna svojstva i zato nema ljeko-vitosti u melemu’’. Čista emocionalna, a ne racionalna reakcija, reklo bi se. Ova grčka riječ malagma, sa značenjem ljekovita maza, došla je u bosanski jezik preko turskog melhem, ali je pobošnjena u oblik mehlem. Odakle potiče i kakvo ima značenje ta naglašena emotivna vezanosti Bošnjaka za glas h, odnosno kako i iz kojih razloga su Bošnjaci raz-vili princip haka u bosanskom jeziku. Naglašeno prisustvo glasa/foneme h u glasovnom sistemu i vokabularu kod Bošnjaka je unikatan biljeg njihova identiteta.

Fenomen haka prisutan je u Bošnjaka od pamtivijeka i mnogi et-nolozi i lingvisti su ga identificirali i pokušali objasniti na različite načine. U serbokroatistici poznati su različiti pokušaji, od anamoonog Karadžića pa sve do danas, do onog hercegovačkog jezikoslovca, koji se “razvio u krilu srpskog naroda”, da se znanstveno

rasvijetli ovaj fenomen, ali niko nije odgovorio na neka temeljna pitanja koja se svakom naučnom istraživaču nameću na samom početku. Srpski akademik Asim Peco ovako logicira: “Razlozi su u islamizaciji. Prelazeći na islam, primajući novu vjeru u čijim molitvama često se javlja fonema h, oni su, možda i nesvjesno, čuvali taj glas i u domaćim riječima.’’ Umjesto da kao naučnik pokuša znanstveno odgovori-ti na temeljna pitanja koja se tim povo-dom otvaraju, on ovo pitanje neuteme-ljeno povezuje s islamizacijom pritom predstavljajući Bošnjake kao nesvjesnu masu i priklanjajući se besmislenoj velikosrpskoj hegemonističko-asimi-latorskoj politici prema Bošnjacima, koja je skončala u genocidu. Do sada, koliko je poznato, naučno nije ozbi-ljno tretirano pitanje da li su Slaveni, koji su naselili Bosnu u 6. stoljeću, ot-prilike kada se i u Arabiji javio islam, imali doticaja sa islamom prije svoje islamizacije tokom 15. stoljeća.

Otkud kod Bošnjaka izražen glas h

Spomenutom beogradskom pro-fesoru, kao i bosanistima, treba javno postaviti nekoliko pitanja, ali od njega ne treba tražiti odgovor, jer na njih treba i mora odgovoriti bosnistika:

- Kako to da su Bošnjaci u Bosni čuvali, njegovali i razvijali u svom sla-venskom jeziku taj glas/fonemu, koji su naslijedili iz praslavenskog, pret-hodnih hiljadu godina svoga samostal-nog razvitka u Bosni do prihvatanja islama, a drugi nisu, odnosno kako to da samo Bošnjaci od svih Slavena


DRUŠTVO

Mehlem za uvo gluva sluva

Zakon haka u Bošnjaka

Pitanje upotrebe glasa i foneme h u bosanskom jeziku veoma je važno pitanje za bosanistiku. Ono ima sociolingvistički, strukturnojezički, komunikološki, standardnojezički i, napose, simbolički značaj za Bošnjake. Naglašeno prisustvo ovoga glasa u glasovnom sistemu i vokabularu Bošnjaka unikatan je biljeg njihova identiteta i njihov jezički amblem

26

Piše: Safet Kadić

iz neposrednog okruženja imaju glas/fonemu h u određenim slavenskim riječima, a drugi nemaju, npr. hud i sl.;

- Kako to da su i drugi narodi pri-mili islam, a u svom jeziku nisu raz-vili princip haka i nemaju takvoga h u svom jeziku, npr. Albanci na Balkanu, pa djelimično i sami Turci;

- Kako to da Bošnjaci imaju glas h i u usvojenim arapskim ili turskim riječima gdje ga nemaju ni Arapi ni

Turci, npr. bos. sahat, ar. saat ili bos. horda, tur. urdu;

- Kako i zašto su Bošnjaci u samo-stalnom jezičkom razvoju stvorili brojne riječi sa h, po modelu leksika-lizacije onomatopeja, odnosno čitav leksički fond po principu haka, a kojih nema u drugim balkanskoslavenskim jezicima, npr. holuja, hlipati i sl.;

- Kako to da su i Srbi primili iste orijentalizme iz turskog jezika, kao i Bošnjaci, ali kod Bošnjaka ima h, a kod

njih nema, proha, halal i sl.;- Kako to da Bošnjaci imaju h i u

riječima iz orijentalnih jezika, koje nisu vezane za vjerski život, a drugi nemaju, npr. halva, halka i sl.;

- Kako to da Bošnjaci imaju h u riječima iz drugih jezika, koji nisu, uslovno rečeno, muslimanski, a drugi kao Srbi, nemaju, npr. lehemiti (san-skrt), historija (grč.) i sl.; Čekajući te odgovore treba podsje-

titi da je pitanje upotrebe glasa i fo-neme h u bosanskom jeziku veoma važno pitanje za bosanistiku. Ono ima sociolingvistički, strukturnojezički, komunikološki, standardnojezički i, napose, simbolički značaj za Bošnjake. Glas h, pored k i g, pripada izuzetno značajnoj grupi glasova u ljudskom govoru, grupi stražnjih velara, od-nosno grlenih glasova koji su, kako se pretpostavlja, prvi ušli u ljudski gov-or, odnosno supstancijalizirali zvuk u značenje i omogućili prvu ljudsku ko-munikaciju.

Hiperproduktivnost glasa h

Bošnjaci ne samo da su zadržali taj glas u svim riječima naslijeđenim iz praslavenskog (gdje mu je po etimolo-giji mjesto), nego su ga zadržali u svim riječima koje su tokom svoje povijesti i doticaja sa drugim jezicima prihvatili iz drugih jezika posvojili i podomaćili te razvili taj princip do savršenstva i fonološke ekskluzivnosti u bezbroj-nim onomatopejskim riječima koje su u samostalnom razvoju stvorili. Zato se zakon haka smatra jezičkim amblemom Bošnjaka. Zakon haka u Bošnjaka zasniva se na hiperproduk-tivnosti glasa i foneme h, odnosno Bošnjaci su razvili hiperjezikotvor-nost glasa/foneme h.

Razlozi emotivne vezanosti sežu do daleko u prošlost. Kao što nedvos-misleno navodi hrvatska historičarka i borac za povijesnu istinu dr. Nada Klaić da su Slaveni, koji su kasnije (samo)identifikovani kao Bošnjani, naselili Bosnu u 6. stoljeću i počeli “u bosanskim zemljama svoj samostalni politički razvitak mnogo prije nego su Hrvati i Srbi doselili i dospjeli do Di-narskih planina potkraj 8. i početkom 9. Stoljeća’’. Zajedno s njima iz Pa-nonske nizije, koja im je bila vatan nekoliko stoljeća, nadirući Madžari iz Baškirije, potisnuli su i znatan broj već slaveniziranih Vlaha, koji su se rasuli po Balkanu, pretežno na nena-seljenim visoravnima i neposjednutim kraškim poljima. Oni su kao stočari i


DRUŠTVO

27

U “Kamenom spavaču” Maka Dizdara u desetak stihova javlja se pridjev hud kao izuzetno ekspresivan epitet, kao npr. u stihu “/Da svaka sudba hudane dobi svoj biljeg u mramorju/’’, ali toga pridjeva nema u Rječniku bosanskog jezika, koji je nedavno objelodanio Institut za jezik u Sarajevu, kao što nema ni ostalih leksema izvedenih iz istog korijena -hud-: huditi, nahuditi, hudo-vac, hudovica, hudnik, hudnjak, hudnica, hudoba, zlehud. Žalosno je i hudo što u njemu uopće nema i mnogih drugih riječi koje pripadaju bošnjačkoj jezičkoj tradiciji, a zanimljivo je da su svi autori Rječnika Bošnjaci.

Ima haka u Maka

nomadi dolazili u doticaj, razumije se, i sa već ranije naseljenim Slavenima u bosanskim zemljama. Međusobno su se jasno jezički diferencirali i prepoz-navali, između ostalog i po prisustvu glasa h u riječima. Naime, Bošnjani kao Slaveni imali su glas h u svim sla-venskim riječima gdje mu je po etimo-logiji mjesto, a slavenizirani Vlasi kao Romani nisu imali taj glas u svome vo-kabularu pa su slavenske riječi primali i upotrebljavali bez toga h, stvarajući zijeh ili hijatus između vokala, u ko-jem su razvijali posebne glasove da bi taj zijeh popunili, primarno v ili j. Primjerice, riječ uho primali su kao uo, pa su u tom hijatusu razvili glas, pre-ciznije suglasnik v kao najbliži vokalu u i dobili novu riječ uvo. Tako je bilo i sa riječima gluh kao gluu pa gluv, buha kao bua pa buva; duhati kao duati pa duvati; snaha kao snaa pa snaja. Tako je stvoren jezički princip po kojem su i riječi koje su primane iz drugih jezika ili onomatopejske riječi obez-hakirane. Prema tim riječima, tzv. gluvizmima, jasno su se identificirali Vlasi i Bošnjani u međusobnim kon-taktima i međusobno diferencirali.

Takva situacija zadržala se do danas. O tome svjedoči srpski jezikoslovac Milan Šipka, koji kaže: “Naši nacio-nalni jezički standardi različito se od-nose prema upotrebi suglasnika h. Taj je glas najslabije zastupljen u srpskom standardu (u mnogim riječima zami-jenjen je sa v ili j (uz muha, buha, kihati standardno je i muva, buva, kijati), ili se, jednostavno, izostavlja, pa umjesto

njega stoji ø (nepostojeća, nulta, minus-fonema/glas, op. S. K.) (istorija, alal, ala-liti, alva), nešto češći je u hrvatskom, gdje se daje prednost oblicima sa h, nasuprot onima sa zamjenama v, j i ø, koji se smatraju nestandardnim, osim u rjeđim slučajevima kao što su buzdo-van, proja, marva, a najzastupljeniji je u bošnjačkom, čak i u riječima gdje mu po etimologiji nikako nije mjesto (npr. hudovica).’’ (O ovome da suglasnik h ne smije biti u riječi hudovica “gdje mu po etimologiji nikako nije mjesto’’ bit će posebno riječi.)

Biseri iz medija

Očito je, dakle, da su Bošnjaci tada imali oformljen jezički sistem stvoren na bazi svog osobenog izdiferencira-nog jezičkog genetskog koda. U njemu su svi elementi funkcionirali saobraz-no po jasnim principima na kojima je počivala ukupna jezička struktura. Imali su već stvorenu jezičku matricu i modele prema kojima su pozajmljene riječi iz drugih jezika, u kontaktima s njima, saobražavali prema načelima zadatog ustrojstva.

Neophodno je na kraju navesti ne-koliko karakterističnih primjera upo-trebe foneme h u javnoj komunikaciji kao ilustraciju savremene jezičke si-tuacije u BiH. Ugledni Bošnjak, iz-vanredan glumac i, kako kažu, agilni ministar kulture u bosanskoj metro-poli Emir Hadžihafizbegović u vri-jeme prošlogodišnjeg SFF-a kaže na državnoj televiziji da mu “nagrada

dođe kao melem”, a dvije godine ra-nije tadašnji direktor Direkcije za promociju stranih investicija Mirza Hajrić ne trepnuvši jasno poruči da “nije lako prodati BiH”. To ne bi bilo ništa strašno, jer danas i pametni ljudi govore svašta, da oni ne predstavljaju paradigmu stanja duha u Bosni, po-sebno među Bošnjacima. Bez obzira na to je li se riječ melem omakla slav-nom glumcu i agilnom ministru pod utiskom one napadne reklame mele-ma, ostao je gorak okus u ustima, jer Hadžihafizbegović je dvostruko javna ličnost, javna ličnost na kvadrat, i u njega su kao Bošnjaka uprte dvostruke oči svih pa i onih manje obrazovanih i “manje kulturnih’’ Bošnjaka. Mirza Hajrić je u ovoj priči značajan jer mu je babo bio dugogodišnji predratni lektor Oslobođenja i morao bi znati da je oblik lahko preferentan za Bošnjake. Za raz-liku od sarajevskog “Bosnalijeka”, koji ima uspjeha sa svojim bosanskim meh-lemom, “Sarajevoosiguranje” mora se zapitati koliko će imati uspjeha sa svo-jim reklamnim sloganom: Naše klijente je lako prepoznati, koji stoji na velikom muralu na jednoj zgradi u sarajevskom naselju Čengić-Vila.

Mediji su posebna priča. Ipak treba navesti nekoliko bisera. Voditelj po-pularne emisije na RSG Emir Cocalić prije dvije godine pita novu misicu, Tuzlanku Azru Gracić: - Znaš li ku-vati? Misica Azra prvo začuđeno pita: - Kuhati?, a onda odgovara: - Znam ku-hati! “Najtiražniji bh. politički dnev-nik” u ovom pogledu preferira srpsku varijantu bosanskog jezika, odnosno primjenjuje srpsku normu bez h u riječima koje po etimologiji imaju taj glas. Tako će prije godinu dana u nad-naslovu napisati da je “zenička mane-kenka otputovala u Pečuj”, zapravo mađarski grad Pečuh, a prije tri godine na naslovnoj stranici najavljuje udarni tekst povodom ukopa Srebreničana: Svatovske marame na dženazi. Ovaj posljednji primjer nekako neodoljivo podsjeća na one antologijske poslije-ratne jezičke konstrukcije u Bosni, kao što su “pokojna nana”, “rahmetli tata” i sl. Šta reći na samom kraju? Ako je za muzikalno uho i komarac muzika, kako je smatrao jedan čuveni evropski mislilac 19. stoljeća, za uvo gluva sluva ni stihovana harmonija Horacijevih heksametara, ni čarobni zvuci otmjene harfe, ni raspjevana Skenderova ševa, ni himničnost Ode radosti, ne može proizvesti duhovno ushićenje rahat-luka. No, stara je mudrost da za svaku boljku postoji mehlem.


DRUŠTVO

28

Neponovljiva pjesma “Pro ljetna ševa nad kolonom pjeva domovinu” Skendera Kulenovića možda je egzemplar stvaralačke upotre-be glasova u smislu sugeriranja značenja zvukom u bosanskom jeziku. Ekspresivnost ove pjes-me, sazdana na aliteraciji mnogih raznozvučnih glasova, doživljava se kao veličanstveni vatromet na otvorenoj sceni prirode. Iz sva-kog stiha, nabreklog značenjem, kao da se slivaju zvučne bujice u nezadržive slapove smisla. Upravo

se u ovoj pjesmi izvanredno očituje jezikotvornost glasa i foneme h u bosanskom jeziku.

“O zemljini ljubavnici pod pa-zuhom mojim!Čujte cvrkut - rasprs grla,Čujte prhut - rasprh perja:Utopite žedne zjene u modrini!Školjke uha otvorite kapljevini!...Zbog vas prhnuh prvom suncui s njim treptim pod pazuhom u

modrini...’’Glas h nalazi se u još pedesetak

riječi ove pjesme.

Kako pjeva Skenderova Ševa

Piše: Ramiz Hodžić

Senad Kubat iz Sanskog Mosta privodi kraju DVD na kojem će biti sinhronizirani videozapis

kur’anskog teksta na arapskom i bosan-skom jeziku, sa pozadinom na kojoj će se mijenjati fotografije sa motivima ug-lavnom iz Bosne i Hercegovine. Ovo je jedinstven projekt u Bosni i Hercegovini koji je naišao na odobravanje i u Rijasetu Islamske zajednice Bosne i Hercego-vine.

Ramazanska ideja

Višegodišnje novinarsko iskustvo, i to na sopstvenom radiju Boston i bliskost i određenost prema Islamskoj zajednici Sanskog Mosta, za koju je radio niz pro-jekata kulturno-vjerskog karaktera, izro-dili su aktuelni projekt. Ideja je nastala tokom ramazana dok je na svom radiju Boston naizmjenično emitirao kur’an-sko učenje na arapskom jeziku i prijevod na bosanskom. To se dojmilo Senada i odlučio je da to pokuša dotjerati. Na stu-dijskoj tehnici svog radija Boston uradio je nekoliko kur’anskih sura i sinhronizi-rao ih s bosanskim prijevodom, koristeći se pritom metodologijom BBC-a. Sni-mak je predočio nekolicini prijatelja i svi su bili oduševljeni. To je bilo dovoljno za ozbiljan nastavak ovog hairli posla, a nije izostala ni podrška Medžlisa Islamske zajednice Sanski Most i glavnog imama Huseina ef. Kovačevića.

Od audio do video zapisa

Kubat je odlučio da sinhronizira prijevod arapskog učenja Kur’ana Egipćanina Abdus-Sameda Abdul-Basi-

ta i prijevod Besima Korkuta. Međutim, kasnije je promijenio odluku i sinhro-nizaciju radi sa prijevodom Kur’ana prof. dr. Enesa Karića. Od 30 džuzeva do sada je sinhronizirano 25. U samom početku ideja je bila da se napravi samo audiozapis, ali se kasnije ideja proširila i odluka je pala da se audiozapis dogradi DVD-om sa videomaterijalom. U ovom projektu pronašao se i Nevres ef. Softić iz Fojnice koji radi filmsku montažu. Nevres o ozbiljnosti ovog projekta i tome kako se radi na njemu kaže: “Postavili smo pitanje čime pokriti 60 sati audio-materijala a da to ima smisla. Smatrali smo da je prihvatljivo da na videozapisu, koji će doći do naših ljudi širom svijeta koji su nostalgični, prikažemo prirodne ljepote Bosne i Hercegovine, vjerske ob-jekte, džamije, medrese, mezarja... Kako u audiosinhronizaciji arapski i bosanski govor, zbog tehničke izrade, nisu zvučno suprotstavljeni, odlučili smo da videoza-pis obogatimo tako što ćemo u donjem dijelu specijalnim videoprogramima, od-

nosno softverom za video obradu ubaciti arapski titl kur’anskog teksta.’’

BBC-ev sistem

Pitali smo se kako će za gledatelja, a prije svega slušatelja izgledati to pre-klapanje arapskog učenja Kur’ana i njeg-ov prijevod. Kubat nam je to pojasnio na sljedeći način: “Na naš način vjernici slušaju melodijsko izvođenje kur’anskog teksta arapskog učača. U isto vrijeme doslovno čujete naratora koji prevodi šta on uči. Izabrali smo Abdul-Basita, koji je specifičan u učenju Kur’ana zbog spori-jeg melodijskog načina. Njegovi su snim-ci prisutni u Bosni i Hercegovini više od 50 godina. Arapi na svojim DVD-ovima koriste tzv. brzo ili mukabelsko učenje tako da kod titlovanja brzog učenja kur’anskog teksta na bosanski jezik vjer-nik koji ne može brzo čitati i nema ranija predznanja obično propušta značajnije dijelove prijevoda. Abdul-Basitovo sporo učenje kur’anskog teksta sinhronizirano se reda pored bosanskog prijevoda u ra-zumnoj brzini koja bosanskom vjerniku omogućava da istovremeno čuje, shvati i primi poruku te da nekoliko sekundirazmisli do sljedećeg ajeta. Tehnički su Abdul-Basitov glas i glas naratora nive-lirani. Kada Abdul-Basit zauči, nekoliko sekundi kasnije počinje prijevod koji je za blagu nijansu jači od njega. Abdul-Ba-sitov glas ostaje u pozadini, ali se veoma dobro čuje i razumije tako da vjernik može da uživa u načinu izvođenja arap-skog teksta i da sluša prijevod, a da jedno drugome ne smeta.’’

Da je zaista tako, uvjerili smo se sami zahvaljujući Kubatovom ustupku već urađene sure Merjem. Samo možemo reći da je projekt izvanredan.


DRUŠTVO

Sanjanin Senad Kubat priprema nesvakidašnji DVD...

Sinhronizirano učenje Kur’ana na arapskom i

bosanskom jezikuNa studijskoj tehnici svog radija Boston uradio je nekoliko kur’anskih sura i sinhronizirao ih s bosanskim prijevodom, koristeći se pritom metodologijom BBC-a. Snimak je predočio nekolicini prijatelja i svi su bili oduševljeni. To je bilo dovoljno za ozbiljan nastavak ovog hairli posla, a nije izostala ni podrška Medžlisa Islamske zajednice Sanski Most i glavnog imama Huseina ef. Kovačevića

29

Razgovarao: Ahmetspahić Halil, imam Islamskog kulturnog centra

Luksemburg

Kada i gdje ste imali prvi kontakt sa islamom? Koje su bile Vaše prve impresije o islamu?

Jean-Michel: U junu 1999. godine u potpunosti sam prvi put pročitao prijevod Kur’ana. Poznavao sam neke muslimane još od najranijeg djeti-njstva kada sam imao svega četiri-pet godina. Bili su to rudari porijeklom iz Alžira, komšije moga djeda koji je živio u Aumetzu kod Mozela. Bili su fascinantni i jednostavno sam im se divio. Još kao dijete pročitao sam sve što je napisao Karl May. To je jedan vrlo interesantan pisac. Pisao je fik-tivne priče temeljeći ih na naučnim izvorima njemačkih orijentalista. Od samog početka studiranja jezika bio sam pod utjecajem ideja Getea, Mon-teskua, Lajbnica, koji su preuzeli je-dan određen broj islamskih ideja.

Na studijama u Beču, studenti iz Irana, Libije i Alžira pričali su mi o

svojim koncepcijama i viđenju svijeta, koji nije bio u potpunosti islamski. Jedno vrijeme bio sam zainteresiran za kulturna događanja na Srednjem istoku, učenje o Mehdiji u Sudanu, za filozofiju, sufizam koji porijeklo ima u

Turskoj, za muziku, za egipatsku i li-bansku muziku, koja je izvršila dubok utjecaj na džez i na svjetsku muziku općenito.

Kako je došlo do ideje da se Kur’an prevede na luksemburški jezik?


ZANIMLJIVO

Intervju: Jean-Michel Treinen (Jahja), prevodilac Kur’ana na luksemburški jezik

Bio je to istinski praznik radosti, tračak sunčeve

svjetlosti za moju malehnu zemlju

Dok u pojedinim evropskim zemljama islamofobija poprima zabrinjavajuće razmjere, u Luksemburgu muslimani imaju razloga za radost. Projektom prijevoda Kur’ana na luksemburški jezik, kojem se u razdoblju od punih osam godina vrlo temeljito i seriozno posvetio ugledni Luksemburžanin Jean-Michel Treinen (Jahja), ponosni su, prevashodno, muslimani, a bogami počašćeni i luksemburški jezik i Luksemburžani. Sve čestitke znalcu koji je ideju umio pretvoriti u stvarnost, i naravno, vlastima ove zemlje koje su stalno zagovarale kurs korektnog odnosa i uvažavanja islama i muslimana u ovoj maloj evropskoj zemlji

30

Jean-Michel: Ja sam čovjek koji po prirodi nastoji sve što čini spoznati u potpunosti i “dubinski’’. Kada sam završio sa prijevodom “Machbet’’, tu i tamo pokušavao sam praviti određene eksperimente. Neko vrijeme bio sam okupiran idejom kako bi se dobrim di-jelom razumjela kultura i historija Isto-ka (a tako i Evrope), trebalo bi pročitati temeljne tekstove islama. U to vrijeme svakako sam želio razumjeti šta je to “islamizam’’, fenomen koji zadaje bri-ge, a kojeg opet svaki luksemburški in-telektualac tumači drugačije. Također sam želio shvatiti zašto je primjerice Ruždijev roman Satanski stihovi podi-gao toliku zbrku i prašinu. Prije samog komentara na parodiju, blasfemiju, ruganje i ismijavanje, smatrao sam kako bi bilo korisno znati ko je bio Muhammed i šta je original. Kada sam prvi put čitao prijevod Kur’ana, bio sam oduševljen. U strahu sam priznao kako ova drevna knjiga reformira dugo zapretane i neformulirane predodžbe koje su dugo vremena bile zapretene u “meni samom’’. Posjeta imama Islam-skog kulturnog centra i Muhameda Hu-bertija, marta 2000. godine uredništvu časopisa Letzebuerger Land i razgovor na tu temu, bili su za mene presudni, i za moju, tako krupnu, životnu odluku o prevođenju Kur’ana.

Za vrijeme prevođenja Kur’ana primili ste islam. Možete li nam o tome reći nešto više....

Jean-Michel: Strahovao sam od sada novog saznanja kako bi ta stara drevna knjiga mogla iznova zatvoriti moje neformulirane, tajne, zapretane predodžbe i svjetonazore koje sam nosio “u sebi’’, s kojima sam putovao i živio u vlastitoj osami. Vraćajući se u mislima u djetinjstvo, prisjećam se šta su mi govorili moji kršćanski odgajatelji, moje sumnje u istinitost kraja života Isaa, a.s., moji ne-jasni nazori, pogledi da su ALLAH, DIEU, ADO-NAI, HERGOTT - Bog na luksemburškom, nazivi za jedno te isto, nazivi za eb-normnu osobnost. Nika-da nisam razumio pojam “trojstva’’ i šta je uopće trojstvo. Uvijek sam mis-lio kako je uopće neko tako inteligentan kao Isa, a.s., mogao pobjeći. Stalno sam sebi postavljao pitanje o onome što je Ibrahim učinio da bi napustio Kaldeju, kako to piše u Bibliji. Konačno sam našao religiju u kojoj mogu u

isto vrijeme i vjerovati, i učiti, i spoz-navati. Vjeru koja je tolerantna, inte-ligentna, ispravna i jasna. Vjeru koja mi ne kaže: “Vjeruj, i nemoj nikako da razmišljaš!’’, nego vjeru koja mi kaže: “Vjeruj! Proučavaj! Obavljaj molitvu! Razmišljaj! Uči! Daji sadaku! Vodi računa o svom tijelu! Veseli se! Obavi hadždž! Voli ljude’’ itd. Sjećam se vrlo dobro kada sam čitao kur’anski ajet: Nema prisile u vjeru - plakao sam kao malo dijete. Islam sam oficijelno pri-mio u CCIL - Islamskom kulturnom centru, u blagoslovljenom mjesecu ra-mazanu 2000. godine. Moja malenkost odabrala je šta drugo nego poslaničko ime Jahja.

Na manifestaciji “Otvorena vrata’’ organiziranoj od strane Islamskog kulturnog centra (CCIL) 14. oktobra 2007. pod pokroviteljstvom Šure i Ministarstva familija, po prvi put ste pred velikim auditorijem prezenti-rali projekt prijevoda Kur’ana na luksemburški jezik. Kakve impresije nosite sa te manifestacije i Vaše kon-ferencije?

Jean-Michel: Za mene je to bio završetak jednog dugog putovanja i početak jednog novog. Ja stalno

naglašavam i čitav ovaj projekt nazivam “pokušaj prijevoda Kur’ana’’, a ne pri-jevod. Bio je to istinski praznik radosti. Jednoj novoj generaciji luksemburške omladine, kojoj se na ovaj način približava fantastično nas ljedstvo Mu-hammeda, a.s., islama, i koja se istov-remeno osnažuje kako bi živjela u svoj svojoj punoći. Tračak sunčeve svjet-losti za moju malehnu zemlju koja se počesto zatvara u sebe. Kada sam čuo suru Fatihu koju je s moje desne strane umiljatim glasom učila Dženeta, a na luksemburški prevodila Edina, a s moje lijeve strane suru Ihlas učila Fatima, a prevodila njena sestra Mubina, rekao sam samom sebi: “Hvala Allahu, trud se isplatio.’’ Ono što je za taj dan pripremio Muhamed Huberty bilo je fascinantno. Fatiha na arapskom i luksemburškom u velikom metarskom formatu. Mislim da nikada sedam redova jednostavnog i oporog luksemburškog jezika, jezika mojih očeva i djedova, nije doživjelo takvu počast kao što je doživjelo u slučaju Fatihe.

Na press-konferenciji kazali ste da ste prevodeći Kur’an otkrili je-dan fenomen, vezu između arapskog i luksemburškog jezika. O čemu se radi?

Jean-Michel: Radeći na prijevodu otkrio sam jedan zanimljiv i intere-santan fenomen uvezenih arapskih riječi, začuđujući fenomen unošenja arapskih riječi u luksemburški, koji se jednostavno morao dogoditi prije krstaških ratova. Tom fenomenu dao sam ime “phenomene de conflu-ence arabo-luxembourgeois’’ - “fe-nomen spajanja, stapanja arapsko-luksemburškog jezika’’. Mislim kako

mogu dokazati da su germanski, sak-sonski i naravno franački jezik

mnogo snažnije pod utjecajem arapskog jezika, više nego što je to historija prezentirala. Riječi koje su pozajmljene dosta su starije i potječu iz perioda prije krstaških rato-va. Ne radi se samo o arap-skoj riječi “erd’’ - zemlja, na luksemburškom “aerd’’, nego o čitavom nizu drugih riječi. Evropski lingvisti već su napravili popis do-brog broja riječi iz tehničkih

i drugih znanosti, koje vode porijeklo iz arapskog jezika koji je u srednjem vijeku bio jezik znanosti, tako da se iz te naučne literature arapski jezik preselio u evropske je-zike.


ZANIMLJIVO

31

Pripremio: Ezher Beganović

Bosanska islamska zajednica Stock-holm formirana je u mjesecu julu 1993. godine. Zbog agresije na

Bosnu i Hercegovinu, u Švedsku, odnos-no u Stockholm već krajem 1992. godine dolazi veliki broj izbjeglica, a sa njima i određeni broj imama. Islamska zajednica odmah kreće sa organiziranjem izbjeglih Bošnjaka. Grupa entuzijasta predvođena dr. Asimom Alibegovićem, Nihadom Subašićem i Mustafom ef. Šetkićem, uz nesebičnu pomoć prvog ambasadora BiH u Švedskoj gospodina Izeta Serdarevića biva okosnica realizacije osnutka i uda-ranja prvih temelja aktivnog djelovanja Bošnjaka u ovom gradu u okvirima Is-lamske zajednice. “U tom periodu Zajed-nica je funkcionirala kao mjesto utjehe, sigurnosti, dobijanja prve informacije o društvu u kome se našao naš čovjek, kao i mjesto gdje se naš čovjek mogao u saffu susresti sa svojom braćom i sestrama i po-dijeliti tugu nad nedaćama i nevoljama u kojima smo se našli, kao i radost kada bi se saznalo nešto više što je bilo pozitivno

kako za državu tako i za naše pojedinačne sudbine’’, govori nam Mustafa ef. Šetkić, predsjednik i imam Bosanske islamske za-jednice u Stockholmu. U početku se najviše radilo na obilasku, informiranju, uvezi-vanju i organiziranju izbjeglih Bošnjaka, ali i na organizacijskom osposobljavanju drugih bosanskohercegovačkih, odnosno bošnjačkih institucija kao što su Ambasa-da BiH, BiH Savez i Merhamet sa kojima se radi na zajedničkom projektu opstanka bošnjačkog naroda i domovine.

“Mi u Islamskoj zajednici odmah smo započeli sa radom na uspostavljanju mekte-ba i mektepske nastave kao i aktivnog rada sa omladinom. U početku smo svoje aktiv-nosti izvodili u prostorijama jedne turske zajednice koja nam je nesebično pomogla, a već od aprila 1994. godine obezbjeđujemo i vlastiti prostor nakon čega dolazi do punog organiziranja i etabliranja Zajednice.’’

Od samog početka pa do danas Bosan-ska islamska zajednica Stockholm ima sta-bilno članstvo čija se brojka kreće između


BOŠNJAČKA DIJASPORA

Bosanska islamska zajednica Stockholm

Mustafa ef. Šetkić: Zajednica je mjesto

utjehe i sigurne budućnosti

32

“Kao Zajednica mi smo u direktnoj vezi sa našom matičnom Zajedni-com u Bosni i Hercegovini preko Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj, našeg glavnog imama i Ureda za dijasporu pri Rijasetu Is-lamske zajednice u BiH. Ogromna je sigurnost ako znaš da u svakom

trenutku postoji kanal i ljudi na koje se možeš osloniti, put i način da se eventualni problemi mogu riješiti kao i nove ideje realizirati. Sama svijest da je Islamska zajednica u BiH sa svim svojim dijelovima ta koja stoji iza nas je nešto što ulijeva sigurnost, samopouzdanje.’’

Sigurnost i samopouzdanje

700 i hiljadu stalnih članova. Ako uzmemo u obzir da u gradu Stockholmu i njegovoj okolini živi oko pet hiljada Bošnjaka, vid-ljivo je da je manji broj Bošnjaka učlanjen u Zajednicu.

“Oni koji su članovi tu su i taj broj je stabilan. Vjerovatno su prepoznali vrijed-nost i značaj te su zadovoljni svim onim što se pruža kroz Zajednicu. Normalno da i za ovu veću grupu koja nije direkt-nim članstvom uz nas, mi moramo iznaći metode i načine kako doći do njih i šta im ponuditi da oni prepoznaju svoj inte-res u Zajednici i zadovoljstvo da budu u džematu. Vjerovatno je potreban novi pris-tup u radu, novi metodi u komunikaciji, a za sve ovo potrebni su kompetentni ljudi i sredstva pa se nadamo, uz Božiju pomoć, da ćemo i na ovom polju biti uspješniji’’, kaže efendija Šetkić i nastavlja: “Osnovni cilj egzistencije naše zajednice u Stock-holmu jeste da omogući vjerski život svim Bošnjacima. Na tom putu vjerska pouka je jedan od ključnih momenata i tom dijelu naših aktivnosti pridaje se posebna pažnja. Nažalost, i ovdje je mali broj naše djece obuhvaćen mektebom. Broj koji je aktivan daleko je od onoga s čime bismo mi bili zadovoljni, ali i ovdje možemo govoriti o svjesnosti naših roditelja o značaju mek-teba za izgradnju vjerskog identiteta nji-hove djece. Naša omladina organizirana je kroz svoje omladinsko udruženje pri Zajednici i oni imaju svoje aktivnosti kao što su predavanja, druženja, sijela, izleti te aktivno sudjelovanje u radu naše krovne

omladinske organizacije u Švedskoj koja okuplja svu našu muslimansku omladinu u Švedskoj. Šta znači egzistencija i dje-lovanje naše zajednice za našeg čovjeka u Švedskoj? Za sve one koji izaberu put vjere i vlastitog očuvanja, to je tačka nji-hove vlastite potvrde i prilika gdje se oni mogu identificirati i upražnjavati svoju vjeru. Zajednica je i okvir zajedničkog dje-lovanja i nastupa u sredini u kojoj čovjek živi i radi. To je i platforma kroz koju se naš čovjek manifestira u odnosu na svoju domovinu kroz razne oblike aktivnosti koje se nude: namazi, predavanja, obra-zovanje, socijalne aktivnosti do humanog nastupa u odnosu na one kojima je pomoć

potrebna. Ne bi bila kompletna istina uko-liko ne bismo kazali da su tu i oni koje Za-jednica uopće ne interesira i nema za njih i njihov život nikakav značaj jer se oni ne nalaze u tom vjerskom identitetu i njihov put je značajno drugačiji. Mi se ni takvih ne odričemo već ih smatramo svojima i na-stojimo doći do njih, zaintrigirati njihovu svijest i pokušati ih približiti idejnom i vjerskom kodu koji smatramo važećim za nas Bošnjake.’’

Za ovih petnaest godina rada i postojanja Zajednica je postigla dobre rezultate i uz Al-lahovu pomoć postala je čvrst oslonac za sve Bošnjake koji žive u ovom gradu, zaključuje na kraju efendija Šetkić.


BOŠNJAČKA DIJASPORA

33

Džemat Stockholm specifičan je zbog činjenice da je Stockholm milionski grad. Većina džematlija mora koristiti neko od prijevoznih sredstava da bi uopće došli u džemat. Tržišne cijene i mogućnost iznajm-ljivanja prostora su čimbenici koji na neki način utječu gdje je moguće

imati džematski prostor. Otuda je razumljivo da je najveća posjećenost džemata u toku mjeseca ramazana kao i džuma-namaza petkom. Vi-kendom je organizirana mektepska nastava i druženja omladine i žena, kao i razni oblici vjerskih i kultur-nih događanja.

Stockholmski džematski tempo

“Zanimljivo je da su prvi džemat u gradu Stockholmu formirali tako-zvani Tatari iz bivšeg Sovjetskog saveza 1948. godine. Tada ispred Staljinovog progona svoje utočište u Švedskoj i u gradu Stockhomu nalazi oko pet stotina tatarskih familija. Nažalost, danas, nakon (šezdeset godina) pedeset godina tog džemata nema niti ima tatarskih muslimana da su na bilo koji način prepoznatljivi u ovom društvu. Oni su se asimilirali i nemaju nikakvu pisanu historiju iza sebe. Šta to znači i kakve se paralele mogu povući u odnosu na nas? Trajni je gubitak za

mahalu, grad i našu državu nesta-nak bilo kojeg njenog građanina, a za nas i naš korpus pogotovo. Ovo ističem kao problem i neminovnost življenja izvan vlastitog teritorijal-nog, nacionalnog i vjerskog kruga. Ja sam veoma zabrinut za veći dio naše bošnjačke populacije koja se nalazi ovdje, a koja nije zainteresirana ni vjerski ni nacionalno, da će doživjeti identičnu sudbinu. Naša je obaveza da djelujemo i radimo onoliko koliko možemo kako se ne bi desili isti re-zultati kao sa prvim muslimanskim doseljenicima u ovu zemlju’’, ističe zabrinuti efendija Šetkić.

Sudbina Tatara gorka opomena

Upravni odbor Bosanske islamske zajednice Stockholm osnovao je pri je nekoliko godina humanitarni fond iz koga se finansiraju humani-tarne akcije kao što su “Šehidski fond’’ gdje svi članovi džemata ko ji to žele imaju priliku da pomog nu djeci šehida. Ova akcija se u pot pu-no sti realizira putem Merhameta Švedske kao i brojne druge humani-tarne aktivnosti u kojima redovno uče stvuju džematlije Bosanske is-lamske zajednice Stockholm. Pored ovog, postoji i Fond Vakuf gdje svi koji žele mogu uplatiti sredstva kojima će se, inšallah, obezbijedi-ti vlastiti prostor u vlas ništvu Islam ske zajednice kad za to dođe

Humanitarni fond – Fond Vakuf

FETVE

Aktuelna pitanja i dileme

34

Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

Poklanjanje Kur’ana nemuslimanu

Da li je dozvoljeno pokloniti Kur’an nemuslimanu?

Prof. dr. Halid el-MušejkihHvala Allahu i neka je mir i spas

na posljednjeg poslanika Muham-meda, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi Abdullah ibn Omer, radijal-lahu anhuma, da je Poslanik, sallal-lahu alejhi ve sellem, zabranio nošenje Kur’ana na neprijateljsku teritoriju (Buharija i Muslim). Razlog ove za-brane je preventivna zaštita Kur’ana od bilo kojeg oblika omalovažavanja i obezvređivanja kojem bi mogao biti izložen ako dospije u neprijateljske ruke. Ista ili jača pretpostavka postoji u slučaju poklanjanja Kur’ana nemus-limanu, i stoga se može reći da je ono obuhvaćeno spomenutom zabranom, osim u situaciji kada postoje jasne naznake da bi osoba kojoj želimo po-kloniti Kur’an mogla prihvatiti islam ili razmišlja o prihvatanju islama, tak-voj osobi dozvoljeno je na određeni period posuditi Kur’an, a još je bolje u tu svrhu dati Kur’an s prijevodom ili prevedenim komentarom. Ako takvo nešto nije moguće, dozvoljeno je pod spomenutim uvjetima i na određeni vremenski period posuditi Kur’an, poslije kojeg će on biti vraćen svom vlasniku. (Izvor. almoslim.net)

Rad u firmi u kojoj ima dozvoljenih i zabranjenih

poslova Radim u jednoj programerskoj firmi

čiji su vlasnici nemuslimani. Osim pro-gramiranjem, firma se bavi izradom i dizajniranjem web stranica. Prije neko-liko dana sklopili su jedan takav ugovor sa firmom koja se bavi proizvodnjom i prodajom alkoholnih pića. U mom pro-gramerskom segmentu još uvijek nema ak-tivnosti takve vrste, ali se pribojavam da bi moglo doći do ispreplitanja poslova u ova dva segmenta, te zbog toga razmišljam o napuštanju firme. Šta mislite ima li os-nove za ovakvo razmišljanje?

Kolegij za fetve na portalu islam-web.net, br. fetve 98062

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muham-meda, sallallahu alejhi ve sellem. Ako se tvoje programerske aktivnosti još uvijek kreću u dozvoljenim okvirima, i ne postoji nikakva veza između njih i spomenutih web stranica, dozvoljeno ti je da ostaneš na tom poslu, s obzirom da se u tvom slučaju radi o najamnom ugovoru sa poslodavcem koji se bavi zabranjenim poslovima, kao što je li-hvarenje, konzumiranje alkohola i sl., što je u osnovi dozvoljeno, osim ako ugovor bude nalagao saučestvovanje i potpomaganje u grijehu. Neki drugovi

Saff redovno, u prevedenoj for mi, prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih na učnih oblasti i cjelina


Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radili su kao nadničari kod jevrejskih poslodavaca, iako su oni bili poznati po lihvarenju i nepraved-nom uzimanju tuđeg imetka. S druge strane, pokuđeno je imati poslovne i partnerske veze sa osobama koje, po-red dozvoljenih sredstava i puteva, zaradu ostvaruju i na zabranjen način, tj. u njihovom imetku ima i halala i harama. Posmatrana s tog aspekta, tvoja odluka o napuštanju firme čini se sasvim ispravnom i logičnom. Ako u budućnosti dođe do objedinjavanja programerskih aktivnosti sa aktivnos-tima izrade i dizajniranja web stranica i stavljanja ovih aktivnosti u službu ne-zakonitih i zabranjenih poslova, daljnji ostanak u firmi ne bi bio dozvoljen, jer kako god nije dozvoljeno činjenje zabra-njenih stvari, isto tako nije dozvoljeno saučestvovanje u njima. (Izvor: www. islamweb.net)

Ružni snovi

Šta je razlog pa da čovjek konstantno sanja ružne snove, da u njegovim snovima dominiraju mrtvački motivi, a redovno uči Kur’an i dove propisane pred spavanje? Može li to imati ikakve veze sa sihirom koji mu je napravljen nekada u prošlosti?

Kolegij za fetve na portalu islam-web.net, br. fetve br. 4473

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sal-lallahu alejhi ve sellem. Razlog i glavni krivac ružnih snova je šejtan. On jedno-stavno želi putem takvih snova rastužiti i ražalostiti vjernike, ali im ne može

nauditi, osim ako to Allah bude htio. Prenosi Muslim od Džabira, radijallahu anhuma, da je neki čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu da je sanjao kako mu je neko odsjekao glavu. Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, samo se nasmijao i rekao: “Kada se šejtan poigra sa nekim od vas u snu, neka nikome ne govori o tome.’’ Muslim, također, bilježi od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao: “Lijepi snovi su od Allaha, a ružni snovi su od šejtana.’’ Najbolji način da se čovjek sačuva ovak-vih snova jeste da redovno prakticira zikrove koji su propisani pred spavanje, uči ih sa razmišljanjem i bude ubijeđen u njihovu korist i Allahovo čuvanje onoga ko ih bude učio. Ako i pored toga takvi snovi ne prestanu, nastavit će se pridržavati Poslanikovih, sallallahu alej-hi ve sellem, uputstava, svjestan da mu ti snovi, ma kakvi bili, neće i ne mogu nauditi. Ebu Seleme ibn Abdur-Rahman priča: “Imao sam takve snove da sam se poslije njih redovno osjećao bolesnim. Sreo sam Ebu Katadu, radijallahu anhu, i ispričao mu šta mi se dešava, a on mi je rekao: “I ja sam imao iste probleme sa snovima sve dok nisam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ’Lijepi snovi su od Allaha. Kada usni-jete nešto lijepo, ispričajte to samo vama dragim osobama, a kada usnijete nešto ružno, puhnite na lijevu stranu tri puta, utječite se Allahu od zla šejtana i nikome ne pričajte šta ste sanjali.’’’ (Muslim) U jednoj od verzija kaže se: “Neka promi-jeni stranu na kojoj je ležao.’’ U drugoj, Muslimovoj verziji, koju on bilježi od

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji: “Kada usnijete nešto ružno, ustanite i klanjajte.’’ Prema tome, ko bude sa njao ružne snove, i uradi svih pet stvari: zatraži zaštitu od Allaha, dželle šanuhu, od šejtana i zla snova, puhne tri puta na lijevu stranu, promijeni stranu na ko-joj je ležao, ustane i klanja i nikome ne bude pričao svoj san, ti snovi mu neće nauditi, bez obzira koliko uznemirujuće i deprimirajuće djelovali. Muslim je zabilježio od Ebu Seleme da je rekao: “Sanjao sam snove koji su mi bili teži od brda, a kada sam čuo za ovaj hadis, pre-stao sam se opterećavati njima.’’ (Izvor: www. islamweb.net)

Veza između tumačenja snova i njihovog ostvarenja

Tumačenje snova je stvar koja me po-sebno privlači. Čuo sam da tumačenje sna može biti uzrokom njegovog ostvarenja. Da li je to tačno? I kada se može reći za tumačenje da je ispravno?

Kolegij za fetve na portalu islam-web.net, br. fetve br. 15785

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sal-lallahu alejhi ve sellem. Ebu Davud i drugi autori hadiskih zbirki zabilježili su hadis od Ebu Rezina, radijallahu anhu, u kome se kaže da je Poslanik, sal-lallahu alejhi ve sellem, rekao: “San leb-di na nozi ptice sve dok se ne protumači, a kada se protumači, ostvari se.’’ Mislim da je još rekao: “Ne pričaj svoj san osim onome koga voliš i onome čije mišljenje ima svoju težinu.’’ Autor Avnul-ma’buda, poznatog komentara na Ebu Davudov Sunen, ovaj hadis tumači na sljedeći način: “San se ne može vezati za neku posebnu formu niti mu se može pripisa-ti neko posebno stanje. On je nestabilan i promjenjiv. Zato se za njega i kaže da lebdi na nozi ptice, jer ono što se nalazi na ptičijoj nozi, teško da može ostati i zadržati se na tom mjestu. Tek kada se protumači, dobiva stalnu formu, ali kada se protumači na ispravan a ne na bilo koji način. Rekao je imam Nevevi: ’Nije tačno da će se san ostvariti nakon prvog ili bilo kojeg tumačenja, nego na-kon prvog ispravnog tumačenja.’’’ Pre-ma tome, poželjno je da onaj ko usnije li-jep san, svoj san ispriča dragoj osobi i da njegovo tumačenje traži od osobe koja zna tumačiti snove. Što se tiče ružnih snova, njih je zabranjeno prenositi i prepričavati, na što upućuju vjerodosto-jni hadisi u kojima također stoji da oni neće nauditi onome ko ih usnije. (Izvor: www. islamweb.net)


FETVE

Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Muslimani su praktično već bili izgubili bitku i mnogi od njih počeli su bježati sa

bojnog polja, prelazeći preko improvi-ziranog mosta na drugu stranu Eufra-ta. Kada je to vidio jedan musliman iz plemena Sekif, koji se zvao Abdullah ibn Mersed, požurio je prema mostu i presjekao ga. Zatim je stao ispred mo-sta na obalu rijeke i uzviknuo: “Tako mi Allaha, muslimani, nećete pobjeći

sa bojnog polja! Vratite se i poginite kao što su poginuli vaši komandanti!’’ Primijetili su to Perzijanci pa su onda još više navalili na muslimane tako da su mnogi od njih potražili izlaz ska-kanjem u rijeku, ali su i okončali svoj život u valovima nabujalog Eufrata. Musenna ibn Haris bio je izvan sebe od srdžbe zbog onoga što je uradio Abdullah ibn Mersed, pritrčao je do njega, žestoko ga udario i upitao: “Ah-maku jedan, zašto si srušio most?’’ On mu je odgovorio da je na taj način želio

vratiti muslimane u borbu i spriječiti njihovo bježanje, a Musenna mu je re-kao da to nije bježanje već spašavanje vojske i povlačenje koje je sastavni dio ratovanja i koje je u tom trenutku bilo neophodno.

Nakon toga on je pokušao koliko-toliko konsolidirati muslimansku vojsku, odbijao je napade perzijske vojske zajedno sa grupom najiskusni-jih i najhrabrijih mudžahida, a onda je u jednom trenutku, kako bi podi-gao borbeni moral, uzviknuo: “Musli-mani, znajte da nas čeka jedno od dva dobra: ili pobjeda ili pogibija na Al-lahovom putu.’’ Naredio je muslima-nima na drugoj strani Eufrata, među kojima je bilo i Perzijanaca koji su bili primili islam, a koji su bili iskusni i spretni u gradnji mostova, da podignu drugi most kako bi mogli nastaviti povlačenje.

Musenna ibn Haris preuzima komandu

Bio je to težak zadatak za Musen-nu ibn Harisa koji je bio svjestan da, ako se ne uspiju prebaciti na drugu stranu, muslimanima prijeti potpuni poraz i gubitak kompletne teritorije koju su bili osvojili, a već su bili zaku-cali na vrata glavnog grada Medaina. Musenna je sa odabranom skupinom mudžahida, među kojima su bili Asim ibn Amr, Mez’ur ibn Adi, Urve ibn Zejd, Sulejt ibn Kajs i drugi, stajao po-


HISTORIJA

Velika islamska osvajanja: Osvajanje Perzije i Bizantije (VI

Neću se odmakdok posljednji mune pređe na dru

36

Nakon pogibije Ebu Ubejda i još sedmerice komandanata iz plemena Sekif, islamsku zastavu i komandu nad muslimanskom vojskom preuzeo je slavni i neustrašivi mudžahid i vojskovođa – Musenna ibn Haris eš-Šejbani...

red mosta i odbijao perzijske napade, i govorio muslimanima: “Prelazite po-lahko i bez panike, jer, tako mi Allaha, mi se nećemo pomjeriti sa ovog mjesta dok posljednji muslimanski vojnik ne pređe na drugu stranu rijeke.’’ Musli-manski vojnici prelazili su preko mo-sta, jedan po jedan, dok se malobrojna skupina na čelu sa Musennom borila protiv Perzijanaca. Zadnji musliman koji je poginuo kao šehid u bitki kod mosta bio je Sulejt ibn Kajs, ashab Al-lahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zadnji koji se povukao sa bo-jnog polja bio je Musenna ibn Haris. On je bio okrenut leđima prema mostu, a licem prema neprijatelju i uspijevao je da odbija neprijateljske napade i da idući natraške, stopu po stopu, napre-duje prema drugoj strani rijeke. Sunce je bilo na zalasku kad je Musenna, ulažući posljednji napor, bio nadomak cilja gdje su ga s nestrpljenjem čekali njegovi iscrpljeni saborci. Upravo u tom trenutku odnekud je prohujalo neprijateljsko koplje i duboko se za-rilo u Musennino tijelo. Bio je teško ranjen. Tupi bol i malaksalost obuzeli su čitavo njegovo tijelo. Izvadio je ko-plje, a krv je šikljala iz njegove rane, međutim i pored toga uspio je preći na drugu stranu. Musenna ibn Haris ratovao je od samog početka i borio se protiv Perzijanaca u svim bitkama, ali mu je bitka kod mosta zasigurno bila najteža bitka na tlu Perzije. U toj bitki poginulo je šest hiljada Perzijanaca i četiri hiljade muslimana. Među njima i poznati ashab i sakupljač Kur’ana, Ebu Zejd el-Ensari. U Iraku je u tom trenutku bilo još svega četiri hiljade živih muslimanskih vojnika, ali je od toga, neposredno nakon bitke, dvije hiljade pobjeglo u Medinu, tako da je Musenna ostao samo sa dvije hil-

jade vojnika da nastavi borbu i da čuva osvojenu teritoriju. Razmišljao je koje je mjesto najbolje i najsigur-nije za njih i na kraju je odlučio da se povuku i smjeste u Ulejjisu. Kad

su stigli u Ulejjis, Musenna je odmah poslao Abdullaha ibn Zejda u Medinu da halifi Omeru, r.a., prenese vijesti o stanju na iračkom ratištu. Abdul-lah je zatekao halifu Omera na min-beru Poslanikove džamije, a kada ga je Omer ugledao, uzviknuo je: “Kak-ve nam vijesti donosiš, Abdullah?’’ Međutim, Abdullah nije htio glasno da odgovara na pitanje, jer je u tom trenutku prolazio pored vrata majke svih vjernika, Aiše, r.a., i nije želio da ona čuje tu tužnu vijest. Umjesto toga, on je prišao minberu i onda je, nakon što se poselamio sa halifom Omerom, na uho mu rekao kakva je situacija u Iraku. Nedugo zatim počeli su stizati i oni koji su pobjegli sa bojnog polja. Oborenih glava, postiđeno i poniženo, prilazili su mesdžidu. Halifa Omer, dirnut tim prizorom, obratio im se ovim riječima: “O Allahovi robovi, ne tugujte i ne očajavajte! Gospodaru moj, budi svjedok da sam ja pribježište i ona ’druga četa’ kojoj su se priključili ovi muslimani. Neka se Allah smiluje Ebu Ubejdu, da bogdo nije toliko srljao, i da se i on povukao i došao u Medinu i njemu bih ja bio druga musliman-ska četa kojoj se nakon povlačenja pridružio.’’ Jedan od onih koji su pob-jegli sa bojnog polja bio je i poznati učač Kur’ana Muaz ibn Haris iz ple-mena Hazredž, koji je kasnije žestoko plakao kad god bi učio ajet iz sure El-Enfal: O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite. Onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi - vra-tit će se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo bit će Džehennem, a užasno je on boravište. Halifa Omer, r.a., koji ga je imenovao za teravih-imama u toku ramazana, kada bi ga vidio tako


HISTORIJA

dio)

knuti od mosta uslimanski vojnik gu stranu rijeke

37

Zadnji musliman koji je poginuo kao šehid u bitki kod mosta bio je Sulejt

ibn Kajs, ashab Allahovog Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem, a zadnji koji se povukao sa bojnog polja bio je Musenna ibn Haris. On je bio okrenut leđima prema mostu, a

licem prema neprijatelju i uspijevao je da odbija

neprijateljske napade i da idući natraške, stopu po stopu, napreduje prema

drugoj strani rijeke. Sunce je bilo na zalasku kad je

Musenna, ulažući posljednji napor, bio nadomak cilja

gdje su ga s nestrpljenjem čekali njegovi iscrpljeni saborci. Upravo u tom

trenutku odnekud je prohujalo neprijateljsko koplje i duboko se zarilo u Musennino tijelo. Bio

je teško ranjen. Tupi bol i malaksalost obuzeli

su čitavo njegovo tijelo. Izvadio je koplje, a krv je šikljala iz njegove rane,

međutim i pored toga uspio je preći na drugu stranu

uplakanog, govorio mu je: “Ne plači, brate Muaze, nisi ti pobjegao s bojnog polja, već si se povukao i pridružio drugoj četi, a ja sam kao halifa druga muslimanska četa.’’ Među onima koji su pobjegli poslije bitke kod mosta bio je i Sa’d ibn Ubejd el-Ensari, učesnik Bedra i veliki poznavatelj Kur’ana. Kasnije mu je nuđeno da izabere ratište na koje želi ići, a on je izabrao Irak rekavši: “Vratio sam se iz Iraka natovaren Allahovom srdžbom, na-dam se da će mi Allah omogućiti da ispravim svoju grešku.’’ Tako je i bilo, kasnije je učestvovao u odlučujućoj bitki protiv Perzijanaca na Kadisijji i preselio je kao šehid. Njegova pogibija mnogo je rastužila Omera, r.a., pa je zbog toga nakon pobjede na Kadisijji govorio: “Muazova pogibija mi je po-kvarila radost ove velike pobjede.’’

Halifa Omer, r.a., proglašava opću mobilizaciju

Nakon što se Musenna ibn Haris u toku noći izvukao sa dvije hiljade vo-jnika i krenuo prema Ulejjisu, manja skupina perzijskih konjanika krenula je sutradan istim putem jer su bili ubijeđeni da u Ulejjisu i Hafiru nema nikakvih muslimanskih snaga i da su muslimani konačno i za sva vremena protjerani sa iračke teritorije. Musenna je na vrijeme dobio informacije o kre-tanju perzijskih konjanika, pa je, iako je bio ranjen, uzeo jednu četu svojih konjanika i krenuo prema Perzijanci-ma želeći da im pomuti radost pobjede i da ih zarobi bez direktnog ulaska u sukob. Pošto se Perzijanci nisu nadali nikakvom napadu niti iznenađenju, Musenna je, 23. oktobra 634. godine (24. ša’bana 13. h.g.), s lahkoćom uspio opkoliti njihovu skupinu konjanika. Neke od njih odmah su ubili, a neke su zarobili i poveli sa sobom u Ulejjis. Među zarobljenicima bio je i legendar-ni perzijski vojskovođa Džaban koji je svaki put na vrijeme uspio pobjeći sa bojnog polja, ali je ovog puta dolijao kad se najmanje nadao. Sa njim je bio i njegov savjetnik Merdanšah. Kada ih je doveo u Ulejjis, Musenna im je rekao: “Vi ste varali naše emire i sve ugovore iznevjerili i vrijeme je da to danas platite.’’ Zatim je naredio da ih ubiju kao i ostale perzijske zarobljeni-ke. Ovaj iznenadni vojni uspjeh povra-tio je muslimanima barem malo samo-pouzdanje i vjeru u nastavak osvajanja Iraka. A što se tiče situacije u Medini, halifa Omer uspio je na najljepši način utješiti i oraspoložiti muslimane koji

su pobjegli iz Iraka, a zatim ih ponovo organizirati da se vrate u Irak. Nije prošlo puno vremena a Musenna ibn Haris je u svojim redovima ponovo imao četiri hiljade vojnika. Međutim, i pored toga to nije bilo ni blizu dovo-ljno vojske da se suprotstavi Perzijan-cima čije je napade svakog trenutka trebalo očekivati, a kamoli da se nast-avi sa osvajanjem prema glavnom gra-du. Zbog toga je halifa Omer, r.a., pro-glasio opću mobilizaciju na Arapskom poluotoku i poslao je glasnika u svako pleme da pozove u džihad sve sposob-ne muškarce. Između ostalog, nakon proglašenja mobilizacije, u Medinu je iz Šama došao Džerir ibn Abdullah el-Budželi, vođa plemena Budžejle, a koji je zajedno sa Halidom ibn Veli-dom otišao da pomogne muslimanima

protiv Bizantinaca u bitki na Jermuku. Došao je da traži odobrenje od halife da on vrši mobilizaciju pripadnika svoga plemena koje je bilo rasuto po cijelom poluotoku. Tražio je to jer on uistinu bio ugledan i poštovan u svom plemenu i prije islama. Primio je islam 10. godine po Hidžri. Bio je izrazito lijep i naočit čovjek, toliko da je Mu-hammed, sallallahu alejhi ve sellem, za njega govorio: “Tako mi Allaha, Džerir izgleda kao da se na njemu pri-mijeti trag od dodira plemenitog mele-ka.’’ A Omer, r.a., govorio je: “Džerir ibn Abdullah je Jusuf, a.s., u Muham-medovom, sallallahu alejhi ve sellem,

ummetu.’’ Bilo kako bilo, Džerir je uspio mobilizirati 2.000 mudžahida koje je doveo u Medinu i postrojio ih pred halifu Omera, r.a. Halifa ih je upitao: “Na koji front želite ići?’’ Svi su odgovorili: “U Šam!’’, jer su prezali od sukoba i borbe protiv Perzijanaca. Omer, r.a., pokušao je da ih ubijedi da je preče da idu u Irak, jer su tamo muslimani u nezavidnom položaju, ali bez uspjeha. Nakon toga pred njih je izašao Džerir i rekao im: “O ljudi, znajte da odlaskom u Irak ne možete izgubiti niti biti poraženi, jer je pred vama ili pobjeda ili šehidska smrt.’’ Osim toga, Omer im je obećao dati 5% od ratnog plijena koji dobije on kao halifa. I pristali su muslimani iz ple-mena Budžejle da idu na vruće iračko ratište. Pored dobrovoljaca iz plemena Budžejl, došli su i dobrovoljci iz ple-mena: Benu Kinane na čelu sa pozna-tim ashabom Galibom ibn Abdullah-om, zatim 700 dobrovoljaca iz pleme-na Ezd, koje je predvodio Arfedže ibn Hersem, komandant devete brigade u borbi protiv otpadnika u vrijeme Ebu Bekra, dobrovoljci iz plemena Tejm na čelu sa Hilalom ibn Allefom, do-brovoljci iz plemena Benu Amir koje je predvodio Rebia ibn Amir, koji će kasnije odigrati posebnu ulogu u bit-kama protiv Perzijanaca, i skupine dobrovoljaca iz drugih plemena, tako da je halifa Omer uspio sakupiti 4.000 dobrovoljaca koje je spremio u Irak da se pridruže Musenni ibn Harisu. Sada je u Iraku bilo ponovo 8.000 musli-manskih vojnika spremnih da nastave boj protiv Perzijanaca. Na perzijskom dvoru saznali su da muslimanima stiže pomoć, pa je Puran bintu Kisra nare-dila Rustemu da opremi vojsku i da napadne muslimane prije nego i stigne


HISTORIJA

38

U silovitom naletu Džerir ibn Abdullah došao je do komandnog mjesta

Perzijanaca i odjednom se našao licem u lice sa njihovim komandantom

Mihranom. A onda je poput munje sijevnula Džerirova sablja prema perzijskom

komandantu i on se mrtav stropoštao sa svog

nakinđurenog konja na zemlju. Zavladala je panika

među Perzijancima i već su neki počeli da bježe, ali ih je Musenna preduhitrio, brzo je odjahao do mosta

i srušio ga u rijeku. Perzijancima nije preostalo

ništa drugo nego da se bore ili da bezglavo

skaču u Eufrat

pomoć. Rustem kao glavni komandant vojske mobilizirao je više od 70.000 vojnika i odredio im za komandanta oficira po imenu Mihran ibn Bazan. Ni ovaj put nisu zaboravili slonove koji su im u bitki kod mosta praktično donijeli pobjedu, pa su poveli tri slona koji su išli ispred vojske.

Bitka kod Beviba – osveta za poraz kod mosta

Ogromna perzijska vojska, prepuna samopouzdanja i oholosti zbog pob-jede kod mosta, krenula je iz glavnog grada Medaina prema Hiri. Musenna nije želio ništa prepustiti slučaju, niti je želio da ponovi grešku svog prethod-nika, već je odmah krenuo u pravcu Hire s namjerom da on odredi mjesto za bitku. Pošto je odlično poznavao Irak, on je odlučio da se sa vojskom ulogori u mjestu uz rijeku Bevib, za-padno od rijeke Eufrat. Zatim je poslao pisma po svojim kuririma, Džeriru ibn Abdullahu i ostalim komandirima dobrovoljačkih odreda koji se još nisu bili pridružili Musenni, da ne idu pre-ma Ulejjisu već prema Bevibu i da se tamo sretnu i rasporede snage za bitku. Musenna je prvi stigao u Bevib, a ne-dugo zatim stigla je kompletna vojska dobrovoljaca iz Medine. Dok je Mu-senna raspoređivao svoje snage iz dal-jine se čula galama i vika perzijske voj-ske koja se približavala poprištu bitke. Ponovo je Eufrat dijelio dvije vojske i Musenna je mogao na miru da izvrši smotru i napravi raspored. Za koman-danta desnog krila odredio je Bešira ibn Hasasiju, lijevo krilo predvodio je Busr ibn Ebi Ruhm, dok je konjicu vo-dio njegov brat Mes’ud ibn Haris. Za-tim je išao između muslimanskih boj-

nih saffova koje je postrojio kao za na-maz i bodrio ih na borbu i strpljivost. Govorio im je: “Ne želim danas od vas nikakvo neprijatno iznenađenje, jer, tako mi Allaha, ja vam želim isto što i sebi.’’ Pošto je bio mjesec ramazan, Musenna je predložio vojnicima da se omrse i najedu, jer će tako imati više snage za borbu. Nakon toga perzijski komandant poslao je jednog vojnika da pita Musennu ko će preći na čiju stranu, pa mu je Musenna bez imalo razmišljanja i kolebanja rekao neka Perzijanci pređu na stranu gdje se nal-azi muslimanska vojska. Kada su Per-zijanci konačno prešli na drugu stranu, počeli su da galame, pjevaju i zavijaju poput životinja kako bi zastrašili mus-limane. Musenna se okrenuo prema svojim vojnicima i rekao im: “Ne bojte se njihovih krikova, to je znak njiho-vog straha i nesigurnosti u sebe. Ja ću izgovoriti tri tekbira, a na četvrti tekbir krenite prema neprijatelju.’’ Međutim, čim je Musenna izgovorio prvi tekbir, Perzijanci su svom silinom krenuli prema muslimanima, a posebno su napali desno krilo. Musenna je primi-jetio da je došlo do pomjeranja unutar muslimanskog saffa na desnom krilu, pa je poslao jednog vojnika da upozori Bešira da ispravi saff. Nakon što je to Bešir učinio, pogledao je prema Mu-senni i vidio je kako se smije, zadovo-ljan borbenim moralom svoje vojske. Pošto je perzijska vojska bila mnogo-brojna, Musenna je razmišljao šta da uradi da unese pometnju u perzijske redove, a onda je odlučio da razdvoji njihovu vojsku na dva dijela, jer je to jedini način da se uđe u dubinu nepri-jateljskih redova. Pozvao je Džerira ibn Abdullaha sa vojskom iz njegovog plemena i predložio mu da njih dvojica

idu naprijed i pokušaju razbiti per-zijsku vojsku. Dva neustrašiva musli-manska lava jurnula su prema nepri-jatelju i svojim sabljama sjekli su sve pred sobom, tako da se uskoro ugledao prolaz između neprijateljskih redova. Onda su muslimani još više napadali na središnji dio perzijske vojske dok je u potpunosti nisu razdvojili na dva di-jela. U tom silovitom naletu Džerir ibn Abdullah došao je do komandnog mje-sta Perzijanaca i odjednom se našao li-cem u lice sa Mihranom. A onda je po-put munje sijevnula Džerirova sablja prema perzijskom komandantu i on se mrtav stropoštao sa svog nakinđurenog konja na zemlju. Zavladala je panika među Perzijancima i već su neki počeli da bježe, ali ih je Musenna preduhitrio, brzo je odjahao do mosta i oborio ga u rijeku. Perzijancima nije preostalo ništa drugo nego da se bore ili da bezglavo skaču u Eufrat. Musenna ibn Haris kasnije se kajao zbog toga što je presjekao most i govorio je: “Nisam im trebao presjeći nadu spasa i mogućnost da se ponovo bore. Ovako nisu imali izbora i morali su se boriti htjeli - ne htjeli, a ja to ne volim, jer je neprijatelj u podređenom položaju, a pored toga i sâm sam osjetio šta to znači, u bitki kod mosta.’’

Perzijanci su kod Beviba doživjeli strašan poraz i izgubili više od 50.000 vojnika od čijih se mrtvih tijela nije vidjela zemlja. Muslimani su imali minimalne gubitke u ljudstvu, a među poginulim muslimanima bio je i komandir konjice, Musennin brat, Mes’ud ibn Haris. Tako su se musli-mani u potpunosti osvetili za poraz kod mosta, povratili samopouzdanje i stekli uvjete za osvajanje Medaina, gla-vnog grada Perzije.


HISTORIJA

39


Za parlamentarne izbore u Srbiji analitičari kažu da su historij-ski. A, to je puna istina nakon

političke polarizacije koja je nastala na-kon proglašenja nezavisnosti Kosova. Jednostavno, Vojislav Koštunica izvan-redno je iskoristio situaciju sa Kosovom i nacionalizmom i retorikom koja je prevazišla i Šešeljevu i Miloševićevu, i uspio je da se povrati iz političkog mrtvila i nametne kao bitan politički faktor, alternativa radikalima. Poka-zuje se Koštunica kao veći Šešelj od Šešelja. Srbi, već barem dva stoljeća odgajani nacionalizmom i utopijama o velikoj Srbiji, vole priču tipa “Kosovo je Srbija’’, “Bosna je Srbija’’, “Krajina je Srbija’’, “Srbija do Tokija’’, “Srbija do Zagreba’’, i na njihovu žalost, ali i probleme na cijelom Balkanu, slijepo vjeruju u ove utopije. Iako dobro zna da Kosovo više nikad neće biti Srbija, Koštunica se pravi velikim borcem za srpski narod, za kosovske teritorije, za međunarodno pravo, do kojeg mu nije bilo kada je nad Sarajevom 1994. godine u društvu Karadžića izjavljivao: “Ovo što vidim na terenu je nova realnost, ovo su nove granice Srbije.’’ Tada nije mis-lio na međunarodno pravo. Ali, zato je dobio “novu realnost’’ na Kosovu. No, ne želeći da bude novi Vuk Branković, i kao neko ko je bez borbe, bar verbalne borbe, priznao Kosovo, Koštunica se onda koprca, dobro svjestan nemoći, ali i prilike da se takvom pričom dokopa bolje političke pozicije. Do sada je kao nešto značio na političkoj sceni samo zahvaljujući pretjeranoj popustljivosti i neodlučnosti Demokratske stranke i Borisa Tadića koji mu je omogućio da bude premijer. Da se nije desilo Koso-

vo, Koštunica bi do sljedećih redovnih parlamentarnih izbora bio apsolutno nebitna politička figura, jer su se demo-kratske građanske snage prepoznale u strankama koje nikako nisu DSS, a na drugoj strani desničarske snage među građanima nisu Koštunicu vidjele kao svog lidera. Tako da je Kosovo Koštunici došlo kao “kec na deset’’, da se predstavi kao jaki desničar i da iskoristi srpsku is-frustriranost Kosovom i prenapuhanu i isforsiranu vezanost Srba za Kosovo, te da se politički osnaži.

Srbija pred putokazom

Dakle, Srbija je danas na raskrsnici. Jedna politička linija otvara joj široka evropska vrata (i da budemo jasni, ne zbog njihove pretjerane demokratije, već zbog biranja između dvije loše stvari, pa bolje manje loša), sve moguće prečice

do EU, NATO-a itd., a druga joj nudi vraćanje unazad i savez sa Rusijom, koja bi se radovala tome, ali ne zbog ljubavi prema Srbiji, nego zbog svojih interesa. Tu evropsku liniju predstavlja DS na čelu sa Borisom Tadićem, zatim G17+ sa Mlađanom Dinkićem na liderskoj poziciji, te su im se priključili sa mi-nornim, ali u ovom trenutku korisnim glasovima Rasim Ljajić i njegova SDP, te Vuk Drašković i SPO, a očekivati je, ako ove snage dođu u poziciju za formi-ranje vlasti, da im se priključe i sve man-jinske stranke, ili bar većina, mađarske, bošnjačke, a bilo bi korisno i albanske iz Preševske kotline. Naravno, tu je i LDP Čede Jovanovića, koja je politički najzre-lija i najbolja politička opcija za Srbiju i koja će vjerovatno nakon izbora ući u koa-liciju sa drugim proevropskim snagama. Oni su i na proteklim predsjedničkim iz-borima uvjetovali podršku Tadiću samo jednom stvari, a to je raskid koalicionih


ZELENA TRANSFERZALA

Izborne zavrzlame istočnih nam susjeda

Srbija u EU ili Rusija u Srbiju

U izbornom pogledu Srbiji i Crnoj Gori predstoji burno proljeće. To se posebno odnosi na Srbiju koja se nakon proglašenja nezavisnosti Kosova suočila sa velikom političkom krizom koja je rezultirala vanrednim parlamentarnim izborima, i to na datum kada su već bili zakazani redovni lokalni izbori, dakle 11. maja. Dok su u Crnoj Gori 6. aprila na redu predsjednički izbori, čiji značaj nije tako veliki i u mjeri parlamentarnih izbora u Srbiji

40

Opasni momci Srbije i Crne Gore

odnosa sa Koštunicom. I pokazalo se da je Čeda bio u pravu, i da je Koštunica apsolutni desničar, daleko od demo-krate. Na drugoj strani su SRS i Nikolić na njenom čelu, DSS sa Koštunicom i Narodna stranka Velje Ilića. Naravno, koalicija između radikala sa jedne i Koštunice i Ilića sa druge strane, doći će nakon izbora.

Bošnjaci i parlamentarni izbori

Što se tiče Bošnjaka i ovih izbora, kao što smo već rekli, Ljajić se naslonio na Tadića. To smo najavili i u nekim ranijim brojevima našeg magazina. Vrlo vješto Ljajić uspijeva da se održava u vlasti, na visokim pozicijama, što ga održava u životu, kako političkom, tako i fizičkom, jer se svojom pozicijom predstavnika Sr-bije za saradnju sa Haškim tribunalom zamjerio mnogim Srbima, koji mu to neće oprostiti. Zna on to dobro, i ne krije. A što se tiče nekog interesa prema Bošnjacima i Sandžaku, nema ga, ali sve više dobija bošnjačkih glasova. To je tako iz nekoliko razloga. Prvo, zbog loših poteza njegovog glavnog političkog konkurenta među Bošnjacima Sulejma-na Ugljanina. Drugo, stavši na stranu muftije Zukorlića u posljednjim suko-bima, uspio je da ojača svoju poziciju. Treće, zbog toga što vješto manipulira medijima. A, na njegovu sreću, Bošnjaci nisu dovoljno politički svjesni i obrazo-vani da vide kako je Ljajić čovjek koji ne pokazuje nikakve interese za njih i za Sandžak. To se vidi i na nekim možda banalnim stvarima. Dok nije postao beogradsko-ministarsko dijete govorio je bosanskim jezikom, sada govori čisti srpski. Desetinama puta slagao je kada je rekao da Srbija ne može uhvatiti jed-

nog od najvećih bošnjačkih dželata i krvopija Ratka Mladića, a sigurno i sam zna gdje se nalazi. Nedavno je izjavio da je u knji zi Carle del Ponte puno nei-stina i savjetovao je da ne izdaje knjigu. Neistinama je nazvao Carline tvrdnje da Srbija zna gdje je Mladić i da neće da ga uhvati itd. Ugljanin, sa druge strane, sjetio se da bi mogao loše proći na ovim izborima pa nudi svebošnjačku koalici-ju koja bi mogla dobiti šest poslaničkih mjesta. Naravno, od toga nema ništa u ovako zategnutim odnosima koji su odavno prerasli u mržnju između njega i Ugljanina. Uglavnom, Bošnjaci će se i ovog puta podijeliti. Glasovi i poslanička mjesta koja dobije Ljajić bit će glasovi i mjesta Tadića. A sa Ugljaninom se ni-kad ne zna, to je do sada pokazao, tako da mjesta koja on dobije u Parlamentu, da budemo i malo ironični, možda odu Koštunici.

Bošnjaci na lokalnoj razini

Što se tiče lokalnih izbora, koji se održavaju kad i parlamentarni, Bošnjaci su i tu izdijeljeni. Ko će vladati Novim Pazarom, Sjenicom i Tutinom velika je dilema. Do posljednjih izbora to je uvi-jek bio Ugljanin. Na posljednjim izbo-rima jedino je u Tutinu zadržao punu vlast, a u Novom Pazaru i Tutinu vlast je dijeljena i uvijek je bilo problema. Sada će vjerovatno Ljajić preuzeti dominaciju u Novom Pazaru i Sjenici, dok je Tutin upitan. No, samo se treba nadati da neće, kao do sada, biti oružanih obračuna i ubistava, što je malo vjerovatno kada su u pitanju sujete i tvrdoglavosti Uglja-nina i Ljajića. Nažalost, na bošnjačkoj političkoj sceni u Sandžaku i Srbiji još nema ozbiljne alternative Ljajiću i Ug-

ljaninu. Ono što predstavljaju Stranka za Sandžak, Sandžačka alternativa i sl., samo su pokušaji da se napravi stranka, a ostalo se uglavnom na društvima jed-nog lica. Nažalost, među Bošnjacima u Sandžaku još nema mladalačke harizme i sposobnosti kakvu u sebi nosi Čedo Jovanović.

Crnogorski predsjednički izbori

Predsjednički izbori u Crnoj Gori su manje važna igra. Naravno, volio bi crnogorski apsolut \ukanović da njegov pulen Filip Vujanović ponovo pobijedi na ovim izborima i da se u Cr-noj Gori nastavi apsolutna vlast DPS-a, koja traje punih 18 godina. I, tako će vjerovatno i biti. Mada postoji ozbiljna konkurencija Vujanoviću, i to u dva kandidata koja očekuju glasove Srba iz Crne Gore, a to su Andrija Mandić, lider Srpske liste, te Srđan Milić iz SNP-a. Vujanovića bi, oduzimanjem mu dijela glasova Crnogoraca i manjinskih na-roda, prije svega Albanaca i Bošnjaka, mogao oslabiti Nebojša Medojević iz Pokreta za promjene. Tako da će vjerovatno doći do drugog kruga izbora u kojem će se naći \ukanović i Mandić, a onda će zahvaljujući po ko zna koji put Bošnjacima i Albancima pobijediti DPS. Onaj DPS, i onaj \ukanović, Vujanović, Marović, koji su nanijeli Bošnjacima zla jednako kao i Milošević. Oni su krivi za etničko čišćenje Bukovice kod Pljevalja, za nekažnjavanje odgovornih za skida nje iz voza Bošnjaka u Štrpcima i njihovu li-kvidaciju, za montiran politički proces 1993./1994. godine, za hapšenje i pre-davanje Karadžiću 86 Bošnjaka iz Bosne koji su nakon toga pobijeni itd.


ZELENA TRANSFERZALA

41

Rasim Ljajić u trenucima manipulacije Bošnjacima Ugljanin, pogubio političke konce


U demokratskoj atmosferi, a na osnovu Pravila i Poslov-nika o radu koji je usvojen

na Skupštini, elektori su izabrali 19 članova budućeg Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori. Ranije je, svojim izjavama, 16 članova potvrdilo spremnost da par-ticipira u Bošnjačkom savjetu, čime su ostvarili svoje pravo da po funkciji budu članovi tog savjeta.

Poluizbor

Izabrani članovi Bošnjačkog sav-jeta na Elektorskoj skupštini su: Adem Fetić, Alija Matović, Edina Bulić, Er-vin Ibrahimović, Ervin Spahić, Kadrija Agović, Mirsad Džudžević, Mirsad Rastoder, Omer Šahmanović, Osman Nurković, Safet Kurtagić, Samedin Agović, Samir Agović, Sefer Međedović, Suljo Mustafić, Šerbo Rastoder, Šukrija Cikotić, Velija Murić i Zenaida Dacić. Ostalih 16 članova pripadaju političkom i društveno utjecajnom krugu, tako da se sa rezervom i sa pravom može postaviti pitanje ispravnosti i urednog izbora članova Bošnjačkog savjeta. Od-nosno, upitan je utjecaj organa vlasti na ovo tijelo. Ova činjenica jedan je od razloga za ozbiljno reagiranje pojedi-nih bošnjačkih organizacija u Crnoj Gori. Među prvima reagiralo je Vijeće Bošnjačke nacionalne zajednice u Cr-noj Gori koje je uputilo otvoreno pismo Fuadu Nimaniju, ministru za ljudska i manjinska prava u Crnoj Gori.

Pismo kritike ministru

U tom pismu, između ostalog, stoji: “Vijeće Bošnjačke nacionalne zajed-nice, koje broji 130 intelektualaca, kul-turnih i društvenih djelatnika, održalo

je konferenciju, sa čijim stavovima i od-lukama želimo Vas upoznati. Na teme-lju argumentacije koju prezentiramo, molimo da razmotrite sve okolnosti i da poništite Elektorsku skupštinu za izbor članova Bošnjačkog savjeta. Žalimo što ste svojim odsustvom direktno dopri-nijeli njenoj neregularnosti. Elektor-ska skupština održana je bez prisustva javnosti, tj. iza zatvorenih vrata i to u hotelu, na neprimjernom mjestu (gdje se u blizini održavala neka ceremonija), umjesto u nekoj kulturnoj ili obrazov-noj instituciji (jer je bio neradni dan), što su sadržaji djelatnosti ovog savjeta. Ove kategorije, Vaši predstavnici nisu ni spomenuli, niti ukazali na elemente koji čine djelatnost Bošnjačkog savjeta. Na tzv. Skupštini nisu ni prezentirana pravila niti su kao takva mogla biti pri-mijenjena. Demonstrirano je haotično stanje, tako da je čitav sastanak ličio na posijelo, koje se pretvorilo u grupni cirkus, koji treba što prije zaboraviti. Skupštini, ne samo što niste Vi pri-sustvovali, već to nije učinio nijedan zvaničnik iz Vlade Crne Gore, što smatramo neprimjernim činom prema Bošnjacima, koji čine treći narod po brojnosti u Crnoj Gori i bez čijeg pri-sustva ne može da se formira nijedna vlast. Na sceni je demonstrirana pri-strasnost, grupašenje i politikanstvo (ne znamo po kojem zakonskom aktu), umjesto da se forsira rasprava o tri ključne teme: kultura, obrazovanje i informiranje, kojima će se baviti Sav-jet. Shodno tome, neophodno je bilo iznijeti osnovne teze ko se može u te oblasti uključiti, kako bi Bošnjaci do-bili kvalitetan sastav, kao intelektu-alno i akademsko tijelo. Neophodno je bilo da ovakvom skupu prisustvuju zvaničnici iz Vlade BiH, kao i ugledni bošnjački intelektualci sa prostora bivše Jugoslavije... Nijedan pisac ni

naučni istraživač, izuzimajući izbor dr. Sefera Međedovića i nekoliko pojedin-aca, nije mogao biti izabran u ovaj sav-jet, pa Bošnjaci od takvog organa neće imati nikakvog hajra. Stoga, kultura bošnjačkog naroda bit će prepuštena marginalistima, pozadincima i kari-jeristima. Zatim, nijedan predstavnik autentičnih bošnjačkih organizacija, kao što su Matica Bošnjaka Sandžaka, Bošnjačka nacionalna zajednica i dru-ge, nisu mogli ući direktno u proceduru izbora, a omogućeno je nebošnjačkim strankama i nebošnjačkim poslanicima da budu kooptirani naknadno. Prema tome, pitamo se kakve veze ima Soci-jaldemokratska partija sa Bošnjačkim savjetom. Pored toga, prednost da budu izabrane u Savjet dobile su osobe koje nisu ni prisutne na Elektorskoj skupštini, koje nemaju nikakve re-ference, ako ih to što su ’ćutolozi’ ne preporučuje za taj sastav. Imamo osjećaj da je to interes aktuelne vlasti da poni-zi, denacionalizira Bošnjake i progoni ih iz Crne Gore... Na Skupštini, umjesto da se bira 35 članova, biralo se svega 19, a 16 je rezervirano za režimska lica. Prema tome, ovo ne može biti Bošnjački savjet, već birokratska klika, koja treba da bra-ni ’politički folklor’ Crne Gore, ili bliže rečeno jednopartijski režim... Ako neko iz vlasti kaže da je Crna Gora demokrat-ska zemlja, mi se na konto toga pitamo zašto niste raspisali natječaj i za Crnog-orski i Srpski savjet, jer nijedan etnos na posljednjem popisu stanovništva Crne Gore ne prelazi 50 odsto življa. S druge strane, ako je Crna Gora građanska, kao što neki zvaničnici tvrde, onda nema potrebe za ovakvim ’smiješnim’ sav-jetom, preko ko jeg se samo postiže net-rpeljivost i demon strira neznanje’’, stoji u otvorenom pismu Vijeća bošnjačke zajednice Crne Gore ministru Fuadu Nimaniju.


ZELENA TRANSFERZALA

42

Crna Gora...

Čiji je Bošnjački nacionalni savjet!?

U Podgorici je 15. marta održana Prva elektorska skupština za izbor članova Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori. Shodno odredbama Zakona o manjinskim pravima i slobodama i Pravilima za prve izbore savjeta, Ministarstvo za zaštitu ljudskih i manjinskih prava verificiralo je kandidature i uputilo pozive za 48 elektora, od kojih je Elektorskoj skupštini prisustvovalo 45 elektora


Predsjedništvo Islamske zajed-nice Kosova odlučilo je prihva-titi zahtjev bošnjačkih imama i

intelektualaca i odobriti da se od iduće školske 2008./2009. godine oformi jedno muško-žensko odjeljenje pri već postojećem Isturenom odjeljenju prištinske Alaudin medrese u Prizrenu, koje će nastavu pohađati na bosan-skom jeziku. Zahtjev, odnosno molbu upućenu muftiji Naimu ef. Trnavi pot-pisali su svi imami Bošnjaci iz džemata Župe i Podgore kod Prizrena, kao i ne-koliko imama iz samog grada, iz džamija u kojima se hutbe drže na bosanskom je-ziku. Pored imama, molbu je potpisalo i 25 bošnjačkih intelektualaca.

Zašto bosanski u Medresi

Uz molbu i potpise priložena je i Platforma u kojoj su iznijeti glavni razlozi za otvaranje odjeljenja ove med-rese na bosanskom jeziku. U Platformi stoji:

1. Legalno regulirano pravo za obrazovanje na maternjem jeziku na Kosovu. (Domaći pozitivni propisi i međunarodna pravna akta, povelje, konvencije, ugovori… koji reguliraju ovu materiju govore u prilogu realiza-cije Platforme).

2. Egzistencija nastave na bosan-skom jeziku na Kosovu - na svim ni-voima - počevši od 1999. godine, po ko-sovskom školskom planu i programu.

3. Dovoljan stručni kadar za održavanje takve nastave. (Našim uvi-dom na terenu u pogledu stručnoga ka-dra došli smo do zaključka da imamo

intelektualno-kadrovski potencijal koji je u stanju da uspješno realizira zahtje-ve jedne takve značajne odgojno-obra-zovne ustanove.)

4. Duhovna potreba vjernika Bošnjaka Kosova za takvom institu-cijom. (Takva bi institucija svojim širokim vannastavnim aktivnostima postala dominantan faktor, barem kada su posrijedi Bošnjaci, institucionalne interpretacije islama. Ovo ističemo zbog postojanja neuobičajenih i često kontraproduktivnih tumačenja pojedi-nih šerijatskih pravnih propisa. Posto-janje jedne takve institucije sigurno bi doprinijelo i većoj vjerskoj i nacional-noj homogenizaciji Bošnjaka.)

5. Obezbjeđivanje poželjnog profila intelektualca. (Na osnovu nastavnog plana i programa svršenici medrese će posjedovati takav profil znanja koji će biti ravan svakoj srednjoj školi i na taj način moći upisivati pored islamskih i druge fakultete i stjecati stručne kva-lifikacije, s time što će posjedovati i određeno vjersko znanje bez kojega se danas ne može zamisliti nijedan inte-lektualac - musliman. To zapravo znači vrhunac uspjeha u nastavno-obrazov-nom procesu koji, nažalost, druge škole, istoga ranga, ne mogu da obezbijede u toj mjeri. Ljudi ovakvog obrazovnog profila garancija su društvu u kome žive za njegovu prosperitetnu budućnost.)

6. Stvarna potreba mlađih naraštaja za medresom na bosanskom jeziku. (Ne-pobitna je činjenica da mnoga bošnjačka djeca nakon završene osnovne škole na Kosovu, medresu na bosanskom jeziku upisuju u regionu. Ti učenici izloženi su puno većim materijalnim troškovima koji su često i nepodnošljivi za njihove

roditelje. Ponekad se i nepotrebno mal-tretiraju na graničnim prijelazima od strane nesavjesnih ljudi, nažalost. O opravdanosti naše inicijative i zainte-resiranosti našeg naroda za ovakav vid školovanja govori i podatak da se gotovo svake godine prijavljuje popriličan broj učenika koji su završili osnovnu školu na bosanskom jeziku za upis u prvi raz-red Alauddin medrese - Isturenom odje-ljenju u Prizrenu na albanskom jeziku. Otvaranjem odjeljenja na bosanskom jeziku broj prijavljenih kandidata bio bi svakako daleko veći.)

Spori Bošnjani

Nažalost, da je bilo više ažurnosti među Bošnjacima, možda bi već u aktuelnoj školskoj godini imali odje-ljenje na bosanskom jeziku u odjel-jenju prištinske Alaudin medrese u Prizrenu. Naime, još u proljeće prošle godine bila je spremna platforma, zahtjev i potpisi imama i intelektu-alaca, ali nije bilo dovoljno ažurnosti da se tih nekoliko dokumenata dostavi muftiji. Najveću odgovornost za to snosi donedavni član prizrenskog od-bora IZ (jedini ispred Bošnjaka) koji nije sa muftijom Trnavom usposta-vio adekvatan kontakt. Ali, sam muf-tija Trnava pokrenuo je stvar sa mrtve tačke tako što je ponukao podnošenje molbe preko aktiviste i dobrog vakifa IZK hadži Ilijaza Uke. Nakon toga us-lijedilo je vađenje već pripremljenog zahtjeva, platforme i potpisa iz ladice i upućivanje muftiji Trnavi. Reakcija je bila brza i odgovor je stigao. Bošnjaci Kosova će na bosanskom jeziku pohađati medresu.


ZELENA TRANSFERZALA

43

Kosovo...

Od naredne godine u Alaudin medresi nastava

i na bosanskomDa je bilo više ažurnosti među Bošnjacima, možda bi već u aktuelnoj školskoj godini imali odjeljenje na bosanskom jeziku u odjeljenju prištinske Alaudin medrese u Prizrenu. Naime, još u proljeće prošle godine bila je spremna platforma, zahtjev i potpisi imama i intelektualaca, ali nije bilo dovoljno ažurnosti da se tih nekoliko dokumenata dostavi muftiji. Najveću odgovornost za to snosi donedavni član prizrenskog odbora IZ (jedini ispred Bošnjaka) koji nije sa muftijom Trnavom uspostavio adekvatan kontakt


Još u jeku agresije na Bosnu i Her-cegovinu, 1993. godine, muhadžir iz Rogatice Nusret Agić našao se u

Sarajevu i napisao je knjigu Živi štitovikoja govori o zločinu koji je počinjen nad Bošnjacima njegovog grada to-kom prvih mjeseci 1992. godine. Ovo svjedočanstvo jednog krupnog zločina ugledalo je svjetlo dana 1995. godine, dvije godine nakon pisanja. Bio je rat i tako je moralo biti. Autor ovog djela rođen je 1944. godine u Sarajevu, tada su njegovi roditelji bili muhadžiri iz Roga-tice. Istu sudbinu doživio je i on, 50-ak godina kasnije.

Rogatico – vraćamo se!

Knjiga Živi štitovi napisana je u ne-koliko poglavlja koja opisuju stanje u Rogatici prije početka agresije, kroz agresiju 1992. godine, bošnjačko orga-niziranje otpora, nažalost veliko stra-danje kroz ubijanja, zatvaranja u logore, silovanja, protjerivanja, a ne amnestira Agić ni našu, bošnjačku odgovornost u smislu pitanja “Da li je Rogatica morala pasti?’’. Za ovaj prikaz knjige navest ću nazive poglavlja: Politička priprema SDS-a za agresiju i genocid, Pregova-ranje - zavaravanje, Samoorganizovanje naroda za oružani otpor, Zločini prvih komšija, Nespremnost općinskih vlasti - naš program borbe, Rogatici - čitaocu, a tu su i vrlo značajni prilozi za knjigu sa imenima nekih 1.500 žrtava, ali i spisak od oko 2.600 osumnjičenih da su počinili neki od zločina na prostoru općine Rogatica. Autor u knjizi, u jeku

rata 1993. godine, poručuje na kraju: “Rogatico – vraćamo se!’’

Kad komšija kolje

O zločinu u Rogatici opširnije smo već pisali u sklopu rubrike “Zločin’’, a za ovu priliku izdvojit ćemo samo neke di-jelove iz knjige čiji prikaz radimo. Agić navodi nekoliko primjera počinjenih zločina: “ - Ne boj se, majko, ovo je naš komšija i moj školski drug Nego...’’ - bile su posljednje riječi dvadesetogodišnje Mirsade Hodžić. Pogođena puščanim hicem direktno u srce, pala je u naručje svoje svekrve Hajrije. Bilo je to na pragu njene porodične kuće u naselju Holuč. Mirsada je bila u poodmakloj trudnoći. To se veoma dobro vidjelo. Čedo u njenoj utrobi nije ugledalo svjetlo dana.

Mirsadin suprug Ibrica nije dočekao da čuje slatki plač svog djeteta, koji je kao i svaki normalan otac željno očekivao... Komšija Nego revnosno je izvršio svoju svetu srpsku i pravoslavnu dužnost. Ubio je nedužnu ženu Bošnjakinju i dijete u njenoj utrobi da se ne bi rodilo još jedno ’balinče’.’’ O temi silovanja na jednom mjestu u knjizi Alić kaže: “Pre-ma dosadašnjoj našoj nepotpunoj evi-denciji, samo od kraja maja do početka avgusta 1992. godine, četnici, mahom mladići, seksualno su zlostavljali i silo-vali više od 250 Rogatičanki i nekoliko Rogatičana. Ovom najprimitivnijem načinu mučenja i najvećem ponižavanju čovjeka bile su izložene nedorasle djevojčice, odrasle djevojke, zrele i udate žene, stare žene i muškarci. Mladići iz ’uglednih srpskih porodica’ u Rogatici


ZLOČIN

Knjiga o zločinu u Rogatici

Živi štitoviKnjiga Živi štitovi napisana je u nekoliko poglavlja koja opisuju stanje u Rogatici prije početka agresije, kroz agresiju 1992. godine, bošnjačko organiziranje otpora, nažalost veliko stradanje kroz ubijanja, zatvaranja u logore, silovanja, protjerivanja, a ne amnestira Agić ni našu, bošnjačku odgovornost u smislu pitanja “Da li je Rogatica morala pasti?’’. Za ovaj prikaz knjige navest ću nazive poglavlja: Politička priprema SDS-a za agresiju i genocid, Pregovaranje – zavaravanje, Samoorganizovanje naroda za oružani otpor, Zločini prvih komšija, Nespremnost općinskih vlasti – naš program borbe, Rogatici – čitaocu, a tu su i vrlo značajni prilozi za knjigu sa imenima nekih 1.500 žrtava, ali i spisak od oko 2.600 osumnjičenih da su počinili neki od zločina na prostoru općine Rogatica. Autor u knjizi, u jeku rata 1993. godine, poručuje na kraju: “Rogatico – vraćamo se!’’

44

divljački su nasrnuli na svoje školske drugarice, na djevojke sa kojima su sje-dili u istom razredu i u istim klupama, s kojima su dijelili đačke nestašluke i trpjeli strah pred ispitima, koje su ih po-zivale u svoje kuće na ’žurove’, s kojima su šetali na rogatičkom korzu i sjedili u kafićima... Normalan čovjek ne može shvatiti da se može uživati u seksual-nom činu nasilu izvršenom. Pogotovo je neshvatljivo da se uživa u seksualnom zlostavljanju kćerke pred očima njenih roditelja, majke pred očima njene djece, muškarca pred očima njegove supruge. Sve su to, međutim, upravo tako radili ovi srpski ’junaci’. Veoma je prihvatljiva pretpostavka da su oni gledajući lijepe mlade Bošnjakinje i družeći se s njima, snivali o tome i čim im se pružila prilika, ostvarili su te snove. Ali, šta je, onda, sa nasrtanjem na zrele žene, na stare žene, na muškarce; šta je sa iživljavanjima pred očima roditelja itd. Nema sumnje, nije to samo seksualna pohota, već po-litikom planirano ponižavanje jednog naroda.’’

Oni koji nisu bili spremni na žrtve – nestali su!

Recenzije za knjigu Živi štitovi napi-sali su prof. dr. Omer Ibrahimagić, prof. dr. Mustafa Imamović te prof. dr. Amir Pleho. Profesor Ibrahimagić u svojoj recenziji između ostalog piše: “Knjiga koju čitalac ima pred sobom izvanredno je štivo za učenje lekcija o političkim, građanskim i ljudskim pravima i slobo-dama. Gdje god su ljudi predali oružje bili su pobijeni, protjerani i pokršteni, a njihovi domovi i sela opljačkana i po-paljena. Gdje god su se imalo branili, odbranili su i selo, i kućni prag i svoje

najbliže. Odbranili su pravo na život, imovinu i čast svoju, ali i čast svoga na-roda i domovine, svoju vjeru, pravo na izbor svoga svjetonazora i političkog mišljenja. Oni koji nisu bili spremni na žrtve - nestali su.’’

Negdje je bilo riješeno da bošnjački narod mora biti

uništenProfesor Imamović, dajući prepor-

uku za štampanje knjige u jeku agresije, u recenziji pored ostalog kaže: “Tekući genocid nad Bošnjacima jedanaesti je u njihovoj historiji kao muslimanskog naroda. Svi prethodni genocidi dešavali su se na raznim geografskim područjima koja su bosanski muslimani nastanji-vali. Osobenost je Rogatice, bosanskog Podrinja i općenito jugoistočne Bosne da su se tri posljednja genocida u svom najstravičnijem vidu odigrala upravo na tom prostoru. Predmet ovih izlaganja nije cjelokupna historija genocida nad muslimanima, nego činjenica da su se u XX stoljeću tri najveća genocida upravo odigrala i još teku na spomenutom i opi-sanom geografskom području. Prvi se u relativno ograničenom obimu dogodio početkom Prvog svjetskog rata kada su srpske jedinice, nakon Cerske bitke u jesen 1914. godine, prešle Drinu i stigle do Pala, vršeći usput brojne zločine nad muslimanskim stanovništvom. Drugi, daleko krupniji, dalekosežniji geno-cid na tom prostoru dogodio se u toku Drugog svjetskog rata, kada su razuz-dane četničke horde opustošile sedam srezova tog područja: Čajniče, Rudo, Foču, Goražde, Srebrenicu, Vlasenicu i Rogaticu. Nekoliko poslijeratnih de-cenija mislili smo da se takva stradanja

neće više događati, bez obzira što su nas brojni muhadžiri, koji su poslije Drugog svjetskog rata ostali rasuti širom Bosne i Hercegovine, opominjali da su rane s početka pete decenije ovog stoljeća i vihor Drugog svjetskog rata bili besti-jalni finale svih prethodnih genocida nad Muslimanima. Nažalost, genocid se ponovio 1991./92. godine, kako je već rečeno, treći put u ovom stoljeću na istom prostoru. Bestijalni po svojoj bešćutnosti nego svi prethodni zajedno. Negdje je bilo riješeno da bošnjački na-rod mora biti uništen. U tom smislu za najsramniji genocid u povijesti francu-ski su novinari izmislili eufemistički termin ’etničko čišćenje’. S obzirom na razmjere genocida koji je izvršen nad bosanskim Muslimanima u toku tekuće agresije sramotno je i ružno govoriti o ’etničkom čišćenju’ jer se radi ustvari o potpunom uništenju jednog naroda. Ustvari, radi se o pravom holokaustu, jer je projekt agresora bio da se Bošnjaci zbog svog muslimanskog identiteta jednom zauvijek i konačno zatru. Pro-jekt, zahvaljujući svenarodnom otporu personificiranom u Armiji Republike Bosne i Hercegovine nije ostvaren, pa ova knjiga, uz ostale, s pravom nosi por-uku Rogatico - vraćamo se! Čitaj: Bosno i Hercegovino - vraćamo se!’’

Koji su to koji bez zla ne mogu

Odobravajući pozitivnom recenzijom štampanje knjige, profesor Pleho u istoj kaže: “Ako se ovoj priči izostave imena, može se zvati i bosanska i hercegovačka, a ne samo rogatička. Njegovo kaziva-nje (autora knjige) je spontano, ocjena događanja na momente je prostodušna, a i sa gnjevom, na momente dobro od-mjerena i ljudska. Ima svojstva dnevni-ka koji to nije, hronike koja to, također, nije. Autor razlikuje čestite i šićardžije s obje strane, identifikuje ponašanja i konkretne ličnosti. On i sebe i svoju priču stavlja pred ozbiljan sud čitalaca, poznavalaca i učesnika događanja. Sve napisano zavrjeđuje čitanje ako ni zbog čega drugog, a ono da se pamti i kazuje ko je to činio zlo, koji su to koji bez zla ne mogu. Ako bude suda, ovim kazivanjem zlom nametnuti zaborav bi da se ukloni i podsjeti zaboravne na vrijeme i nosioce zla. U silini mržnje i mnoštvu zlodjela zabilježeno je zrno istine i jada, tuge i bola, stradanja Bošnjaka iz rogatičkog kraja... Nadam se da će čitanje mnoge ponukati da i oni ispričaju dio svoje priče, pa ako to učine, manje će prostora i zbivanja ostati neosvijetljeno i manje će zlikovaca sakriti svoj trag.’’


ZLOČIN

45

Piše: Pierre Vogel

Došlo je do bojkota, pa nisu više smjeli kupovati kod plemena Kurejš. U toku trogodišnjeg

bojkota jeli su samo lišće s drveća i životinjske kože. Potom mu umire i amidža Ebu Talib koji je bio zaštitnik njemu i njegovoj voljenoj supruzi. Sve to dovodi do otvorenih napada i do sljedećeg pokušaja ubistva. Kod Arapa je u to vrijeme postojao zakon krvne osvete. Da bi izbjegli rat između plemena, atentatori odlučuju da iz svakog plemena pošalju po jednog naoružanog mladića koji će ga onda zajedno s drugima ubiti u njegovoj kući. Na taj način bi krivica za zločin bila podijeljena na sva plemena, što bi spriječilo krvnu osvetu, a time i moguće sukobe između pojedinačnih plemena. Kad su naoružani zločinci ušli u Muhammedovu kuću i došli do njegovog kreveta, iznenadili su se jer tamo nisu zatekli Muhammeda, a.s., nego njegovog rođaka Aliju.

Siromašni vladar

Muhammeda, a.s., melek Džibril je upozorio na ovu zavjeru, pa je on rođaku Aliji naredio da prenoći u njegovom krevetu. Allah, dž.š., naredi Muhammedu, a.s., da napusti Mekku i on poče planirati bijeg u Medinu. I šta se potom dogodilo u Medini? Nakon kratkog vremena Muham-

med, a.s., vlada polovinom Arapskog poluotoka. Sad bi neko mogao reći: “Postao je vladar. To je dokaz da nije Božiji poslanik.’’ Najbolji dokaz da to nije tačno je Božiji poslanik Musa, a.s., koji je također bio vladar svog naroda. Sulejman, a.s., bio je veliki vođa, kao i Davud, a.s., koji je bio vladar i posjedovao velika bogatstva. Položaj i bogatstvo jednog čovjeka ne govore ništa o njegovoj iskreno-sti. Kako je Muhammed, a.s., stvar-no živio, najbolje pokazuje sljedeći događaj. Omer ibn el-Hattab ušao je jedne prilike u njegovu kuću i počeo plakati. Božiji Poslanik, a.s., veliki vođa i vladar, živio je pored komšije jevreja u kućici od gline, a spavao je na ležaju od palminog lišća. Vladar Perzije živi rasipnički i u neviđenom luksuzu, a Poslanik, a.s., da živi ovako siromašno? Na te riječi ga Muham-med, a.s., upita zar nije zadovoljan nagradom koja ih očekuje od Allaha, dž.š. Zamisli da odeš kod nekog vla-dara, naprimjer kod Georgea Busha i on spava na primitivnom ležaju od palminog lišća. Muhammed, a.s., nije volio da ljudi ustaju kad bi se negdje pojavio i nije se ustručavao da jaše na magarcu. Kad je stekao slavu i bogatstvo, odbio ih je. Ovo je dokaz da bogatstvo nije nikad bilo njegov cilj. Poznati njemački orijentalist Rudi Paret piše: “Tvrdnja da je Mu-hammed djelovao planski i taktički i da je nakon bijega iz Mekke u Medinu

s poslanstva prešao na politiku, nije održiva.’’ (Mohammed und der Koran, 7. izdanje, strana 34)

“Mora se priznati, Muhammed je bio uvjeren da je riječi Kur’ana do-bivao kao stvarnu Božiju objavu.’’ [Mohammed und der Koran, 7. izdanje, strana 64]

“Postoje teze da je Muhammed svoje religijsko učenje pokrenuo s ci-ljem ostvarivanja profita. Ove teze su u suprotnosti s poznatim činjenicama.’’ [New Catholic Encyclopedia tom 9, stra-na 1001]

Nije bio mitoman niti epileptičar

Na početku smo rekli da je Kur’an Božija riječ ili Muhammedova svje-sna, odnosno nesvjesna izmišljotina ili pak neka prepiska iz drugih, tada postojećih knjiga. Dokazali smo da Kur’an nije knjiga koju je Muham-med, a.s., svjesno izmislio i napisao. Vidjeli smo i da se zapadna naučna literatura slaže s našim prvim doka-zom. Sad prelazimo na tvrdnju da je Muhammed, a.s., bio uvjeren u isti-nitost Kur’ana kao Božije riječi, ali da je bio u zabludi. Prva teorija je da je bio mitoman (neko ko priča laži, a uvjeren je da govori istinu). Po čemu se mitoman prepoznaje? Po tome što neprestano priča laži. Ali on nije mogao biti mitoman. Iz njegove bio-grafije vidimo da je Muhammed, a.s.,


RASPRAVE

Da li je Kur’an Božija riječ? (II dio)

Idolopoklonstvo Idolopoklonstvo je nespojivo sa je nespojivo sa

islamom!islamom!U nekoliko U nekoliko nastavaka nastavaka SaffSaff prenosi interesantno prenosi interesantno predavanje koje predavanje koje je održao poznati je održao poznati njemački daija Pierre njemački daija Pierre Vogel, kojega smo prije Vogel, kojega smo prije nekoliko mjeseci imali sreću nekoliko mjeseci imali sreću i čast ugostiti u Sarajevu i čast ugostiti u Sarajevu

46

bio poznat kao jedan od najiskrenijih ljudi. Neki tvrde da je bio epileptičar. Epileptičari ponekad mogu imati i halucinacije. Poznato je da se Posla-nik, a.s., znojio kad bi dobivao obja-ve. Poznato je i to da mu se ponekad pri tome tijelo treslo. Prisjetimo se još jednom koji su tipični simptomi epilepsije: “Veliki napad epilepsije (grand mal) počinje najčešće iznenad-nim gubljenjem svijesti. Potom slijedi grčenje cijele muskulature. Grčenjem mišića grudnog koša dolazi do izbi-janja zraka iz grudi pod pritiskom. Istovremeno su i glasne žice napete pa dolazi do poznatog ’epileptičkog vriska’. Pjena na ustima, nekontroli-rano uriniranje i stolica su također česti simptomi. Nakon 23 minute smanjuju se grčevi, bolesnik pada u duboki san i cijelo tijelo se opušta. Nakon kratkog vremena bolesnik do-lazi sebi.’’ [Bibliographisches Institut & F. A. Brockhaus AG, 2006]

Anamneza je potpuno drugačija

Sad dolazi vjerska zaslijeplje nost. Poslaniku, a.s., postavljana su pitanja kao, npr., ko je Hidr, ko je Zul-Karnejn, ko su ashabul-kehf? Postavljana su mu pitanja na koja nije znao odgovore. Odgovori su mu tek kasnije otkriveni. Kako bi mu religiozna zaslijepljenost mogla pomoći? Kad je bio u bitki na Tebuku, nekoliko ljudi ga je počelo ogovarati. To je čuo jedan saputnik i otišao do poslanika Muhammeda, a.s. Prije nego što je stigao do Poslanika, a.s., njemu je stigla objava od Džibrila, a.s.: A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’’ Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.’’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci. Kako mu je vjerska zaslijepljenost mogla ispričati šta su ti ljudi uradili? Dosta je ovakvih mjesta u Kur’anu. Ove objave ne mogu se ob-jasniti vjerskom zaslijepljenošću, što znači da i ovu tačku možemo pobiti.

Poslanik je navodno prepisao Kur’an

Poslanik je navodno prepisao Kur’an iz jevrejskih i kršćanskih vjerskih spisa. Kao prvo kažemo, do-bro - kako dolazite do tog zaključka? Kažu, pa ima dosta sličnosti između Kur’ana i Biblije. Ima li sličnosti?

Da, ima sličnosti! Onda se može post-aviti i pitanje ima li sličnosti između Starog i Novog zavjeta. Je li Novi zavjet prepisan iz Starog? Zašto ima sličnosti između Starog i Novog zav-jeta? Možda zato što dolazi od istog Boga? Možda i Kur’an dolazi od istog Boga! To znači da sličnost nije dokaz da je Poslanik, a.s., prepisao iz Biblije. Onda se navodi da je s tim htio prido-biti jevreje i kršćane na svoju stranu, u svoju vjeru. Na početku mekanskog perioda objavljena je jedna sura. Na cijelom Arapskom poluotoku živjeli su pojedini kršćani. Bilo je i jevreja, ali oni nisu živjeli u Mekki, već u Medini. U Jemenu je živjelo mnogo jevreja. Što znači: zašto mu uopće

trebaju kršćani i jevreji? Koja logika stoji iza toga da pokuša privući jednu grupu?

U Mekki je objavljena jedna sura koja pobija ovu tvrdnju: 30. “Ja sam Allahov rob’’ - on (Isa, a.s.) reče - “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,

31. i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju ud-jeljujem,

32. i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i ne-pristojan.

33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem

umro i na dan kada budem iz mrtvih usta-jao!’’

34. To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o njemu - onaj u koga onisumnjaju.

35. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: “Budi!’’ - i ono bude.

36. Allah je, uistinu, i moj i vaš Go-spodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.

37. i sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!

38. Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj zabludi!

U ovoj se suri govori da je Isa, a.s., Božiji poslanik, i da nije Božiji sin, i da on nije Bog. Da je Poslanik, a.s., htio pridobiti jevreje i kršćane na svoju stranu, upravo bi tvrdio su-protno. Onda bi imao jevreje protiv sebe, jer oni tvrde da Isa, a.s., nije poslanik. A i kršćane bi imao protiv sebe, jer je rekao da on nije Božiji sin. To bi bilo potpuno besmisleno. I samo ova činjenica sasvim je dovol-jna. Da je prepisao iz Biblije, to bi značilo da Poslanik, a.s., nije iskren, da je htio novac, moć i slavu. Posla-nik Muhammed, a.s., bio je nepis-men. Kako je mogao ovo napisati? On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače, posumnjali bi oni što laži govore. Poslanik, a.s., znao je govoriti samo arapski jezik. I u ovom vremenskom periodu nije postojala Biblija na arapskom. Prvi prijevod Starog zav-jeta nastao je oko 900. godine n.e., a Novog zavjeta 1660. g. n.e. Iz koje je to Biblije on prepisao? Stil Kur’ana sasvim je drugačiji od stila Biblije. Biblijski stil su hronološki poredana predanja. Najprije je bilo ovo, za-tim ovo. Kur’an ima jedan sasvim drugačiji stil. Ako on želi privući jevreje i kršćane na svoju stranu, bilo bi logično samo ukoliko bi ko-pirao i njihov stil. U Bibliji ćemo naći rodoslove. Zašto i u Kur’anu ne možemo naći barem jedan rodoslov? Dakle, stil je u potpunosti drugačiji. Ukoliko, naprimjer, radiš zadaću u školi i prepisuješ od onih koji su je uradili, prepisat ćeš i njihov stil, jer nemaš pojma o materiji.

Nastavit će se ...


RASPRAVE

Idolopoklonstvo je nespojivo sa

islamom!

47

Poslanik je navodno prepisao Kur’an iz

jevrejskih i kršćanskih vjerskih spisa. Kao prvo

kažemo, dobro - kako dolazite do tog zaključka?

Kažu, pa ima dosta sličnosti između Kur’ana i Biblije. Ima li sličnosti?

Da, ima sličnosti! Onda se može postaviti i pitanje ima li sličnosti između Starog i Novog zavjeta. Je li Novi zavjet prepisan iz Starog? Zašto ima sličnosti između

Starog i Novog zavjeta? Možda zato što dolazi od

istog Boga? Možda i Kur’an dolazi od istog Boga! To

znači da sličnost nije dokaz da je Poslanik, a.s.,

prepisao iz Biblije

Piše: David Corn

Senator John McCain je kao duhovnog savjetnika predsta-vio propovjednika iz Ohija, koji

je pozvao kršćane da povedu rat pro-tiv “lažne vjere’’ islama s ciljem da ga unište. 26. februara McCain se na predizbornoj kampanji u Cincinnatiju pojavio sa propovjednikom Rodom Parsleyjem koji vodi crkvu World Har-vest Church of Columbus, ogromnu evangelističku instituciju koja može primiti 5.200 ljudi u kojoj se nalazi televizijski studio (iz kojeg se emitira sedmična Parsleyjeva emisija) i centar veličine 11.000 m². Tog dana, sedmicu prije predizbora u Ohiju, Parsley je McCaina hvalio kao “jakog, iskrenog, postojanog konzervativca’’.

Poziv na rat protiv muslimana

Ova podrška bila je važna za McCai-na, koji je u to vrijeme pokušavao zau-staviti utjecaj prijašnjeg guvernera države Arkansas Mikea Huckabeeja, omiljenog među američkim evangelis-tima. Parsley, koji je politički utjecaj-na ličnost u Ohiju, mogao bi igrati ključnu ulogu u naporima McCaina da pobijedi u ovoj državi. McCain sa Parsleyjem na svojoj strani, nazvao je evangelističkog propovjednika “duhov-nim vođom’’. Vođa crkve koja broji 12.000 ljudi, napisao je nekoliko knjiga u kojima je podvukao svoje kršćansko-

fundamentalističke poglede. Jedna od tih knjiga ob-

javljena je 2005. godine i nosi naslov Silent no more (Dosta je tišine). U njoj Parsley oplakuje “duhovni očaj’’ Ame-rike i napada uobičajene osumnjičene, među kojima je islam najveći neprija-telj. U poglavlju: “Islam: Allahova pre-vara’’, Parsley upozorava da je u toku “rat između islama i kršćanske civiliza-cije“, te nastavlja: “Ne mogu dovoljno

često ponoviti od koje je važnosti da ra-zumijemo istinsku prirodu islama, da ga vidimo u njegovom pravom svjetlu. Reći ću vam ovo: ne vjerujem da naša zemlja u potpunosti može ispuniti svoju božansku naredbu ako ne razumijemo historijski konflikt s islamom. Znam da ova izjava zvuči ekstremno, ali se mo-

ramo suočiti s njegovim posljedicama. Amerika je uspostavljena na namjeri da se uništi ova lažna vjera i ja vjeru-jem da je 11. 9. opća mobilizacija na oružje, što ne smijemo više ignorirati.’’ Parsley ne skriva svoju duboku želju da uništi islam. U knjizi Silent no more, on navodi - što je i istina - da je Kristofer Kolumbo dijelio isti cilj: “Poražavanje islama, pored drugih ciljeva, bilo je pokretač Kolumbovog putovanja. On je sanjao da uništi islamsku vojsku za-jedno s drugim snagama Evrope. Ovaj san osnovao je Ameriku.’’ On apelira


SVIJET MEDIJA

Izbori u Americi

McCainov duhovni vođa McCainov dupoziva na uništenje islamapoziva na uniš

Evangelista Rod Parsley, McCainov ključni saveznik u saveznoj državi Ohio, poziva na uništenje “lažne vjere’’. Da li će se republikanski predsjednički kandidat ogra-diti od njega?

48

Parsley, koji je politički utjecajna ličnost u Ohiju, mogao bi igrati ključnu

ulogu u naporima McCaina da pobijedi u ovoj državi.

McCain sa Parsleyjem na svojoj strani, nazvao

je evangelističkog propovjednika “duhovnim

vođom’’. Vođa crkve koja broji 12.000 ljudi,

napisao je nekoliko knjiga u kojima je podvukao

svoje kršćansko-fundamentalističke poglede.

Jedna od tih knjiga objavljena je 2005. godine i nosi naslov Silent no more

(Dosta je tišine). U njoj Parsley oplakuje “duhovni

očaj’’ Amerike i napada uobičajene osumnjičene,

među kojima je islam najveći neprijatelj

Rod Parsley

na svoje čitatelje da shvate da je sukob islama i kršćanstva neizbježan. “Mi nemamo izbora. To će vrijeme doći.’’ I on ima loše vijesti: “Mi možda već sada gubimo bitku. Kada bacim pogled na svijet, vidim da je islam odgovoran za više bola, više krvoprolića i više raza-ranja nego bilo koja druga snaga na zemlji u ovom trenutku.’’

“Islam porobljava svijet”

Parsley izjavljuje da je islam “vjera antihrista“ koja se bazira na “laži’’. Poslanik islama Muhammed je, po njemu, “primao objave od demona, a ne od istinskog Boga’’. I ovo naglašava: “Allah je demonski duh.’’ Parsley ne

vidi razliku između nasilnih musli-manskih ekstremista i drugih sljedbe-nika ove vjere: “Postoje ljudi koji kažu da je nasilje - citiram - iznimka, a ne pravilo. Ja sam drugog mišljenja. Odg-ovaram im sa dužnim poštovanjem da oni koje zovete ’ekstremistima’ ustvari su većina muslimana koji samo slijede ključnu poruku islama. Duh islama sažet je u njegovom neprijateljstvu.’’ On tvrdi da je vjera ’inspirirala’ napade 11. 9. Žali se na činjenicu da je nakon 11. 9. oko 34.000 Amerikanaca “prešlo na islam’’ i da se u Americi “nalazi

1.209 džamija’’. Po njemu je islam “vjera koja ima namjeru da porobi svi-jet’’ putem nasilja. Amerika je “histo-rijski vidjela sebe kao odbrambeni zid protiv islama’’, ali “historija počinje teći drugim tokom’’. Na kraju svog poglavlja o islamu, Parsley pita: “Da li smo mi kršćanska nacija? Ja kažem da jesmo.’’ Ne objašnjavajući pobliže kakvi koraci trebaju da se poduzmu za uništenje islama, on ustvari poziva na novi križarski rat.

Veza McCaina sa kršćanskim fundamentalistima

Zbog čega McCain vrbuje Parsley-ja? Dugo vremena imao je poteškoća u iznalaženju načina kako da se ophodi sa kršćanskim fundamentalistima, koji su važan blok unutar republikanske stranke. Za vrijeme svoje predizborne kampanje 2000. godine on je dvojicu evangelističkih propovjednika, Pata Robertsona i Jerryja Falwella, nazvao “agentima netrpeljivosti’’. Ali šest go-dina kasnije, kada se odlučio na ponov-nu predizbornu utrku za predsjednika SAD-a, McCain se distancirao od tih riječi. Nedavno je njegova predizborna kampanja izazvala buru kada je pri-hvatio podršku propovjednika Johna Hageeja, teksaškog evangeliste koji je Katoličku crkvu nazvao “velikom kur-vom’’ i “krivim kultnim sistemom’’.

Nakon što je Katolička liga protesti-rala i pozvala McCaina da ne prihvati Hageejevu podršku, republikanski kandidat za predsjednika pohvalio je Hageejevo duhovno vođstvo i podršku Izraelu i rekao da “kada me Hagee podrži, to ne znači da ja podržavam sve ono šta on zastupa ili vjeruje’’. Nakon što se kritike nisu smirile, McCain se blago povukao: “Distanciram se od komentara koji su antikatolički ili koji su uvredljivi za katolike.’’ Ali on nije odbio Hageejevu podršku svojoj pre-dizbornoj kampanji. Veza McCaina s Parsleyjem politički je veoma važna. 2004. godine Parsleyjeva crkva izdala je preporuku da njegovi kršćanski fundamentalisti glasaju za Busha. Očekuje se da će Ohio biti presudna država u predizbornoj kampanji te bi njegova crkva World Harvest Church mogla igrati presudnu ulogu u ovoj državi. Uzimajući u obzir da je repu-blikanska stranka u Ohiju desetkova-na raznim političkim skandalima i da je državni guverner popularni član Demokratske stranke Ted Strickland, McCain i republikanci trebat će svaku moguću pomoć koju mogu dobiti u Ohiju. Postavlja se pitanje: može li McCain bez Parsleyja pobijediti na predsjedničkim predizborima? Orga-nizatori McCainove kampanje još uvi-jek nisu odgovorili na molbu da pro-komentiraju Parsleyja i njegovo anti-islamsko pisanje. Ni Parsley se nije og-lasio. “Zadnje šta hoću da budem jeste jedan od brojnih visokih glasova koji talasaju ljude u ekstreme provocirajući ih da prave budale od sebe u ime pa-triotizma’’, piše Parsley u knjizi Silent no more. Provocirati ljude da vode sveti rat očigledno je druga stvar. I oko toga se McCain do sada nije oglasio.

(Izvor: www.motherjones.com/washington_dispatch/2008/03/john-mccain-rod-parsley-spiritual-guide.html).

Preveo: Sejfudin Dizdarević


SVIJET MEDIJA

McCainov duhovni vođa uhovni vođa poziva na uništenje islamaštenje islama

49

Parsley u misionarskoj ulozi

McCain i Parsley


ISLAMNET

50

Ruska Duma izglasala je zvaničan dokument povodom težnji Gruzije da postane članica NATO-a. Naloženo je Kremlju da se razmotri priznavanje nezavisnosti Abhazije, Južne Osetije i Pridnjestrovlja. U dokumentu se navodi da dva regiona imaju veće os-nove da traže međunarodno priznanje nego što je to bilo u slučaju Kosova. Rusija se oštro protivi proširenju NATO-a, koji sada uključuje bivše sovjetske satelite u centralnoj Evropi kao i bivše zemlje Baltika. Moskva smatra da će njena bezbjednost biti dovedena u pitanje ako Gruzija uđe u NATO, čime bi se dovela Alijansa do južne granice Rusije. Gotovo je izvjesno da će nakon ovakve odluke Dume, Rusija povećati broj trupa u oba regiona. Ruske snage uključene su u mirovne operacije u Abhaziji i Južnoj Osetiji otkako su one progla-

sile nezavisnost od Gruzije nakon ra-tova vođenih 1990-ih.

Rusija se protivi i ulasku Ukrajine u NATO savez. Ulaskom Ukrajine i Gruzije NATO bi se “previše’’ pri-makao Rusiji, odnosno, kako to misli većina političkih analitičara, Sjedi-njene Američke Države postigle bi na taj način solidnu kontrolu nad Rusi-jom. Svjesni takve mogućnosti Rusi su spremni na sve. Prilikom nedavne posjete njemačke kancelarke Angele Merkel Moskvi, Vladimir Putin je, kako izvještavaju ruski mediji, poručio svima u NATO-u da vode računa oko primanja Ukrajine, a naročito Gruzije u svoje članstvo, u suprotnom neka se spreme na gubitak rata u Afganistanu. Dakle, Putin je spreman da, po istom receptu kako su nekada Amerikanci pomogli Afganistancima da poraze Ruse, uzvrati istom mjerom. Hoće li

Afganistanci, odnosno talibani pono-vo profitirati od “hladnog’’ ratovanja Rusa i Amerikanaca?

Afganistan

Putin: Ostavite na miru Gruziju, u protivnom spremite se da izgubite rat u Afganistanu

Turska se suočila sa dosad najneobičnijim političkim izazovom. U posljednjih četrdeset godina turska vlada je obarana čak četiri puta i to po tadašnjem političko-voj-nom adetu po kojem je glavni izvođač obaranja vlade bila vojska čiji su generali uz pomoć tenkova hapsili svoju vladu. Sada se u glavnoj ulozi pokušaja udara na tursku vladu našao turski pravni sistem, odnosno tužiteljstvo i Ustavni sud Turske. Naime, ovih je dana glavni javni tužitelj podnio prijavu Ustavnom sudu u kojoj traži da se zabrani vladajuća Partija pravde i razvoja. On istov-remeno zahtijeva da Ustavni sud u sljedećih pet godina iz političkog života zemlje isključi predsjednika države Abdulaha Gula, premijera Tajipa Erdogana i još 69 vodećih funkcionera vlade i stranke. “Vladajuća partija postala je centar aktivnosti protiv sekularnog sistema. Vraćanje feredža pretvorilo je univerzitete u mjesta vjer-skih zajednica, rasizma i separatizma. U Istanbulu gdje je ta stranka na vlasti zabranjeno je na uličnim pano-ima reklamiranje žena u bikinijima, mladići i djevojke se prevoze do škola odvojenim autobusima, pokušava se uvesti prohibicija alkohola’’, navedeno je u prijavi glavnog tužitelja Abdurahmana Jalčikoja ispisanoj na 162 stranice. “Mi nismo ekstremistička partija, mi smo

stranka građana. Niko nas neće zaustaviti na zacrta-nom putu’’, izjavio je premijer Erdogan, dodajući da će sadašnji progon još više ojačati redove njegove partije. Naravno, Erdogan se nada u podršku Evropske unije uz čiju je pomoć uspio izbiti moć iz ruku turskih ge-nerala. “U normalnoj evropskoj demokratiji politička pitanja se raspravljaju u parlamentu i odluke donose na biralištima, a ne u sudnicama’’, izjavio je komesar za proširenje EU Olli Rehn. Rehn je sam najavio kakva sudbina očekuje javnog tužitelja Abdurahmana Jalčikoja i njegov pokušaj da uništi vladu koja čini sve neophodne korake da ispuni želju turskog naroda da što prije uđe u Evropsku uniju.

Turska

Posljednji “trzaji” sekularista


ISLAMNET

51

Najpoznatiji muslimanski politički komentator u Italiji Magdi Alam odlučio je da na Uskrs, koji je predvodio papa Benedikt XVI, pređe u katoličanstvo. Alam (55) je zamjenik urednika u italijanskom dnev-niku Corriere della Sera. Poznat je po tome što je bio je-dan od najžešćih kritičara islamskog fanatizma, stoji u izvještajima većine novinskih agencija uz naslov “Papa pokrstio muslimana’’. Alam je rođen u muslimanskoj porodici u Egiptu, ali je obrazovan u katoličkom duhu i kaže da nikada nije upražnjavao islamske vjerske obre-de. Nedavno je izjavio da nikada nije klanjao pet puta dnevno, da nikada nije bio u Mekki, kao i da nikada nije postio u vrijeme ramazana. Kao što se vidi, Alam sam priznaje da nikada nije bio musliman. Odluka pape

Benedikta XVI da na Uskrs i uz direktan prijenos vati-kanske televizije izvede čin pokrštavanja, kako su to u Vatikanu sročili, muslimanskog komentatora, te da tom prilikom još izjavi kako na kršćanstvo prelazi hiljade i hiljade ljudi, samo je još jedan u nizu njegovih sramot-nih antiislamskih poteza. Magdi Alam i papa Bendikt XVI su i prije ove smiješne ceremonije pokrštavanja bili na istoj antiislamskoj strani. Simboličnim posipanjem vode po glavi Magdi Alama, uz medijsku konstrukciju da je Magdijeva glava muslimanska, papa Benedikt XVI na simboličan način otkriva nam sve svoje neostvarene mašte, koje će i ostati neostvarene.

Vatikan

Pokrštavanje (ne)muslimana Magdi Alama

Rat u Čečeniji odavno je smješten na margine intere-siranja svjetske javnosti. Najesen se navršava punih devet godina od početka drugog čečenskog rata. Cijelo to vrijeme čečenski mudžahidi pružaju žestok otpor ruskim okupa-torima. Uprkos nadmoćnoj vojnoj sili, Rusi nisu uspjeli

ugušiti pokret otpora u Čečeniji. Prepušteni ruskim krvolo-cima i njihovoj propagandnoj mašineriji, za čečenske borce za slobodu danas je rezervisan termin teroristi. Kako god bilo, mudžahidi u Čečeniji ne posustaju. U najnovijoj izjavi komandanta Doke Umarova kaže se da je broj mudžahida u Čečeniji svakim danom sve veći. Posebno je zanimljivo što glavninu mudžahidskih snaga danas čine veoma mla-di Čečeni. Kavkaz center, web stranica koja reprezenti-ra čečenske mudžahide, objavio je najnovije fotografije mudžahidskog podmlatka u čečenskim šumama.

Mudžahidska Mudžahidska mladostmladost

Čečenija


ISLAMNET

52

Dan uoči pete godišnjice američke okupacije na Irak, žena bombaš izvršila je napad na policijsku stanicu na sje-veru Bagdada u kojem je poginulo pet osoba, a dvije su ranjene. Ovo je bio osamnaesti slučaj od početka okupa-cije i sedmi ove godine da su žene izvršitelji bombaškog napada. Dva dana ranije, u iračkom gradu Kerbali pogi-nulo je više od 50 ljudi također u napadu žene bombaša. Takozvani stručnjaci za terorizam o ovoj pojavi govore iz svog pristrasnog ugla. Umjesto razmatranja stvarnih raz-loga zašto se Iračanke sve češće odlučuju na bombaške ak-cije, spomenuti stručnjaci svojim analizama pokušavaju dokazati da se radi o još jednoj podlosti terorista spram “slobodnog demokratskog’’ svijeta. Niko ne postavlja pi-tanje zašto prije okupacije Iraka Iračanke nisu praktici-rale bombaške napade. Ne postavlja se pitanje, odnosno sakrivaju se informacije o ličnim tragedijama kroz koje su

prošle žene koje su izvele bombaške napade. Cijeli svijet zna kakve zločine čini američka vojska i njeni saveznici u Iraku, naročito kakvi se zločini čine nad ženama po bro-jnim iračkim zatvorima. Pritisnute strašnim patnjama, pojedine Iračanke odlučuju se na osvetničke bombaške akcije. Umjesto iskrene borbe za slobodu ljudi i stvaranja normalnih životnih uvjeta u Iraku, okupatorske snage konstantno stvaraju uvjete u kojima se čak i žene razno-se eksplozivom u osvetničkim akcijama. Na kraju se sve pripiše mrskim teroristima.

Žene bombaši

Irak

Bivši predsjednik Rusije Vladimir Putin prilikom ne-davnog susreta sa parlamentarnim liderima, prilikom ras-prave o korupciji u ruskom društvu, otvoreno je predložio donošenje novih zakonskih normi u Rusiji. “Bilo bi dobro da im se odsiječe ruka kao što se to radilo u srednjem vije-ku.’’ Kada je lider Komunističke partije Genadi Zjuganov prilikom rasprave o korupciji posumnjao u takav metod, Putin je nastavio da insistira: “Što prije počnete, ruka će prestati da poseže za isplatom.’’ Citirane izjave Vladi-mir Putin izrekao je pred televizijskim kamerama. Osim prenošenja vijesti, ruski mediji nisu se upuštali u detaljnije komentare Putinovih savjeta za odsijecanje ruku kriminal-cima. Možda bi onda morali zaključiti da bi i Putinu na kraju ruka morala biti odsječena.

Hiljade jemenske dece zbog velikog siromaštva i gladi završe u Saudijskoj Arabiji, jer nesretne porodice koje imaju previše glad-nih usta povjeravaju svoju djecu trgovcima ljudima, naivno vjerujući njihovoj tvrdnji da ih u inostranstvu čeka bolji život, navodi se u izvještaju Ujedinjenih nacija koji prenosi agencija Reuters. “Prvo sam čuvao koze, po-tom sam tri mjeseca prao automobile, onda su me udarila kola i proveo sam mjesec dana u bolnici’’, izjavio je 14-godišnji Ali Abdu za Reuters. Abdu je jedan od hiljade djece, uglav-

nom dječaka, koji su žrtve trgovaca ljudima iz siromašnih jemenskih sela i koji u Saudijskoj Arabiji i drugim bogati-jim zaljevskim zemljama ilegalno rade kao prosjaci, sluge ili radnici. Ovim sumnjivim pograničnim biznisom bave se bande koje regrutuju djecu najčešće direktno od njiho-

vih roditelja, obećavajući im kule i gradove u susjednoj Saudijskoj Arabiji. Aboudou Adji-bade, službenik UNICEF-a u Jemenu, kaže da se svake godine iz Jemena u Saudijsku Arabiju i okolne zemlje proda oko 1,2 miliona djece. U Jemenu postoje dva centra za prihvat trauma-tizirane djece, u Sani i Haradu, a oba pomaže UNICEF. Abdu priča da je zajedno sa drugom djecom prao automobile i za to dobijao 500 ri-jala (133 USD) mjesečno. Radio je, kako kaže, po cio dan. Uštedio je 1.500 rijala prije nego što su ga udarila kola. Taj novac želi da odnese roditeljima.

Jemen

Za šaku dolara

Korupcionašima treba odsjeći rukuRusija


ISLAMNET

U ovom mjesecu navršava se pet godina okupacije Iraka. Mediji u svojim analizama petogodišnje oku-pacije Iraka akcenat daju na razne aspekte ove iračke nesreće. Dok se analize pišu, američki vojnici ginu u Iraku. Ako je vjerovati podacima Bi-jele kuće, u Iraku je do sada poginu-lo četiri hiljade američkih vojnika, a preko četrdeset hiljada vojnika pre-trpjelo je teška ranjavanja. U govoru održanom u povodu 5. godišnjice invazije američkih trupa na Irak, američki predsjednik George W. Bush rekao je da je irački rat isplativ rat. Uprkos činjenici da su hiljade

Amerikanaca svojim životima i tije-lima platili cijenu ratovanja, George Bush u njihovo ime procjenjuje da je taj rat bio isplativ. Bush nije uspio uništiti Al-Kaidu, svojom ratnom politikom uspio je uništiti imidž

Sjedinjenih Američkih Država u svi-jetu, američka ekonomija doživljava veliku krizu, danas je mnogo više onih koji mrze Ameriku nego onih koji je vole. Joseph Stiglitz, dobit-nik Nobelove nagrade za ekonomiju, kaže da Ameriku do sada samo rat u Iraku košta šest triliona dolara. U čemu onda George Bush vidi da je rat protiv muslimana u Iraku i Afga-nistanu bio isplativ? Za njega i njeg-ov uski krug poslovnih prijate lja sigurno jeste bio isplativ. Za poro-dice ubijenih i ranjenih američkih vojnika isplativost je termin koji ne vole izgovarati.

SAD

Bush: Isplatilo se ratovati u Iraku

Hillary Clinton posljednjih mjeseci više je puta u svo-joj predizbornoj kampanji javno iznosila detalje o svom navodnom heroizmu koji je pokazala prilikom posjete Bosni i Hercegovini, odnosno Tuzli u vrijeme vladavine svoga muža Billa Clintona. Hillary Clinton kaže da je na tuzlanskom aerodromu niko nije dočekao, da je preživjela zahvaljujući hrabrom pilotu koji je uspješnim manevri-

ranjem izbjegavao smrtonosne snajperske hice. Nakon što je postala dosadna sa ponavljanjem spomenutih laži, Washington Post objavio je videozapis priloga CBS televi-zije na kojem se vide sve prevare i laži Hillary Clinton. Naravno, na spomenutom videozapisu jasno se vidi da je Hillary u Tuzli dočekana uz sve počasti i da je atmosfera na dočeku bila prilično opuštena. Hillary Clinton je ovim lažima na vrijeme otkrila svojim biračima, ali i čitavom svijetu da bi ona, ukoliko bi postala predsjednica Sjedi-njenih Američkih Država, bila sklona rabiti laži na svom putu ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Hillary nam svojim lažljivim ponašanjem na vrijeme otkriva da će američka politika i dalje biti utemeljena na prevarama i lažima. Nažalost, te laži će najvjerovatnije mnogi stanovnici naše planete i dalje skupo plaćati.

SAD

Lažljivica Hillary Clinton

Priznavanje nezavisnosti Ko-sova ide svojim tokom. Ono što je posebno zanimljivo u ovom slučaju svakako je činjenica da još uvijek nijedna islamska, odnosno arapska

zemlja nije priznala nezavisnost Kosova. Na posljednjem zasje-danju Organizacije islamske kon-ferencije u Senegalu, Turska, koja je već priznala Kosovo, i Saudij-

ska Arabija lobirale su da se usvoji zaključak da sve članice Organiza-cije islamske konferencije odmah priznaju nezavisnost Kosova. Pro-tiv usvajanja ovakvog zaključka bili su Indonezija, Azerbejdžan, Alžir, Egipat i Sudan. Prema srbijanskim medijima, ministar vanjskih poslo-va Srbije Vuk Jeremić također je bio u Senegalu na zasjedanju OIC-a gdje je lobirao kod indonežanskih, azerbejdžanskih i alžirskih diplo-mata da se ne dogodi da odmah u paketu Kosovo prizna pedesetak zemalja. Tako su islamske zemlje iz OIC-a još jednom pokazale da se ne mogu dogovoriti ni oko čega što je bitno za muslimane u svijetu. Kosovari su se na njihovu sreću u miru uvjerili u surovu stvarnost i beskorisnost Organizacije islamske konferencije.

Organizacija islamske konferencije

Arapi ne žele priznati Arapi ne žele priznati nezavisnost Kosovanezavisnost Kosova

Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-Avde

Fikhul-muvazenat (komparacija, vaganje) ima svoje različite forme i višestruku primjenu. Islamski učenjaci pisali su o tome uopćeno i detaljno. Analizirajući njihova djela dola-zimo do saznanja o postojanju sljedećih formi i vrsta kompara-cije:

1. Komparacija (upoređi-vanje, vaganje) međusobno su-protstavljenih i isključujućih koristi, s ciljem odabiranja one koja je važnija, prioritetnija i sveobuhvatnija. To se čini na individualnom i kolektivnom planu. Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, prenio je jednoglasno mišljenje islamskih učenjaka u pogledu teze - da je misija islamskog vjero-zakona djelimično i potpuno ostvarivanje koristi, i djelimično i potpuno otklanjanje štete, te odabir veće od dviju koristi. Amr ibnul-Ās, radijallahu anhuma, rekao je: “Ne poznaje vjeru (pravo) onaj koji razlikuje dobro od zla, nego onaj koji razlikuje veće od manjeg do-bra i veće od manjeg zla.’’ Pozitivna komparacija je ona koja rezultira in-teresovanjem, brigom i okupiranjem sudbonosnim pitanjima islamskog

ummeta i onim što će ummetu doni-jeti ovosvjetsku i onosvjetsku sreću i uspjeh, te učiniti da naše zanimanje i bavljenje detaljima i drugostepenim i pojedinačnim pitanjima bude u gra-nicama normalnog i umjerenog, bez slijepog i tvrdoglavog insistiranja na onome što nije prioritet i najvažnije u datom trenutku. Upravo je insi-stiranje na drugostepenim i manje bitnim pitanjima dovelo do podjela,

nesloge, partijaštva, upropaštavanja dragocjenog vre mena i propuštanja jasnih i krupnih obaveza i zadataka. Ima onih koji kažu: “Ako bismo pos-vetili pažnju i jednom i drugom, zašto bi to bio problem?’’ Oni vjerovat-

no previđaju činjenicu da je nemoguće istovremeno objediniti i ostvariti sve koristi i da vrijeme, intelektualne, psihološke i fizičke mogućnosti to ne dozvoljavaju. Možemo prihvatiti da je u nekom historijskom periodu postojala potreba da se određeno pitanje u potpunosti razradi, istaknu svi

njegovi aspekti, i kaže u vezi s njim sve što se ima ka-zati - uzmimo za primjer

obavljanje namaza u obući - ali da se ono, u ništa

izmjenjenijoj formi, ponovo povlači u današnjem vremenu, u vezi s njim podižu tenzije i potiče rasprava, biva uzrokom raskola i svr-stavanja, i na osnovu njega određuje nečija dosljednost i slijeđenje istine, to ne možemo nikako prihvatiti, jer se time narušava suština i djelu koje je propisano radi uzvišenih ciljeva oduzima duša. Ibadet, pored njegove svetosti, na taj način biva zloupotrije-bljen i iskorišten kao sredstvo širenja netrpeljivosti, animoziteta, svađe i prepirke. Drugim riječima rečeno - radi sporednog gube se cilj i suština.

2. Komparacija (upoređivanje,


IZ PERA ISLAMSKIH UČENJAKA

Fikhul-muvazenat – Razumijevanje pravila komparacije (up

“Ne poznaje vjeru (pravo) onaj koji razlikuje “Ne poznaje vjeru (pradobro od zla, nego onaj koji razlikuje veće od dobro od zla, nego ona

manjeg dobra i veće od manjeg zla”manjeg dobra i veU svojoj redovnoj kolumni na portalu islamtoday.net, dr. Selman el-Avde već u nekoliko nastavaka aktuelizira pitanje pravilnog razumijevanja komparacije prava i obaveza, tzv. fikhul-muvazenat, koje sa aspekta primjene i utjecaja na propis u velikom broju novonastalih situacija ima ogroman, ako ne i presudan značaj. U prethodna dva broja imali smo priliku upoznati se sa njenim jezičkim i terminološkim aspektom, izvorima i literaturom, a u ovom i narednom broju govorimo o njenom praktičnom aspektu

54

vaganje) dviju ili više šteta u situaciji kada je nemoguće u potpunosti izbjeći štetu, i odabir manje kako bi se izbje-gla veća šteta. Princip šerijatske za-brane, kojim su obuhvaćene i manja i veća šteta, u ovom slučaju, iako tako izgleda, nije narušen, naprotiv stvar je u potpunosti čista i legalna. Allah, dželle šanuhu, znao je da je ljudski život, pa i život najboljih generacija, skoro nezamisliv bez štete i zla, i da će se čovjek često naći pred većim brojem loših opcija i biti prinuđen da odabere onu “najblažu’’. Tako je u gotovo svim segmentima: obre-doslovnom, segmentu čistoće, seg-mentu građanskog prava, segmentu međuljudskih odnosa i relacija (od-nos prema prijatelju i neprijatelju). Čovjek u životu prolazi kroz različite etape snage i slabosti, zdravlja i bo-lesti, bogatstva i siromaštva, sitosti i gladi, a kao jedinka i dio kolektiva, često se zna naći u vanrednoj ili prin-udnoj situaciji. Rekao je Ibn Tejmi-jje: “Onome ko ne bude vagao (kom-parirao) koristi i štete koje određeni postupak može proizvesti, a isto tako i njegovo ostav ljanje, dogodit će mu se to da će propustiti strogu obave-zu, ili će učiniti jasan grijeh, a mis-liti da je oprezan i pobožan; tako će ostaviti namaz u džematu i džuma-namaz za imamom koji prakticira novotarije i javno griješi, misleći da je to opreznost i pobožnost, odbacit će svjedočenje istinoljubive osobe, odbiti da uzme korisno znanje od učenjaka koji prakticira blaži vid novotarije, pa makar ono što on nudi bila sušta istina.’’ Nije samo materi-jalna kriza (stanje prinude) ta koja dozvoljava upotrebu zabranjenih sredstava, kao što je slučaj sa konzu-miranjem strvi radi preživljavanja, nego postoje stanja duhovne krize

koja mogu imati sličnu funkciju u procesu organiziranja i usmjeravanja općeg islamskog projekta. Ibnul-Kajjim kao primjer za to navodi tak-lid - slijeđenje i prihvatanje mišljenja islamskih pravnika i učenjaka bez ikakve provjere i poznavanja njiho-vog argumenta ili slijepo slijeđenje,

i kaže da je ono dozvoljeno u van-rednim okolnostima, kao što je u istim tim okolnostima dozvoljeno konzumiranje strvi. Vanredna okol-nost može vremenom prerasti u preovladavajuće stanje, koje većina ljudi doživljava kao nešto sasvim

normalno i uobičajeno, smatraju ga svojim krajnjim dometom i vr-huncem svojih mogućnosti. Propisi koji važe u vanrednim okolnostima (stanju prinude) mogli bi se, zbog specifičnih i promjenjivih uvjeta, prenijeti na veliki broj novonastalih pitanja, i to bi svaki učenjak morao imati u vidu kada govori o ovim pitanjima i kada, u vezi s njima, iz-nosi sud. Odnos prema različitim sredstvima javnog informiranja, elektronskim i printanim medijima, radiju i televiziji, i način njihovog šerijatskopravnog normiranja, kao i normiranja aktivnog učešća u njima, jedno je od takvih pitanja.

3. Komparacija (vaganje, upo-ređivanje) koristi i šteta u situaciji kada je nemoguće ostvariti korist bez popratne štete, ili kada je nemoguće otkloniti štetu bez propuštanja očigledne koristi. Neki smatraju da se tada odbijanju i otklanjanju štete daje prednost nad postizanjem ko-risti, što je pogrešno. Pravilno je smatrati da se daje prednost onome što je veće i važnije, ako je to korist - obaveza je raditi na njenom ostva-rivanju makar to uzrokovalo i blaži vid štete, a ako je to šteta - obaveza je raditi na njenom otklanjanju makar to dovelo do propuštanja blažeg vida koristi. Otklanjanju i odbijanju štete daje se prednost onda kada učenjak ili šerijatski obveznik procijene da će činjenje određene stvari donijeti koristi jednako toliko koliko će i uzrokovati štete. Mimo ove situacije, prednost se daje ostvarivanju koristi, jer faktički ne postoji korist uz koju se ne veže neka vrsta štete, samo što se ona ne uzima u obzir i nema prav-nu težinu. Uz pomoć ovog pravila moguće je iskoristiti svaku situaciju bez obzira koliko se ona činila teškom,



poređivanja, vaganja) prava i obaveza (III dio)

“Ne poznaje vjeru (pravo) onaj koji razlikuje avo) onaj koji razlikuje dobro od zla, nego onaj koji razlikuje veće od aj koji razlikuje veće od

manjeg dobra i veće od manjeg zla”će od manjeg zla”

55

Allah, dželle šanuhu, znao je da je ljudski život, pa i život najboljih generacija, skoro nezamisliv bez štete

i zla, i da će se čovjek često naći pred većim

brojem loših opcija i biti prinuđen da odabere onu

“najblažu”. Tako je u gotovo svim segmentima: obredoslovnom, segmentu

čistoće, segmentu građanskog prava,

segmentu međuljudskih odnosa i relacija (odnos

prema prijatelju i neprijatelju). Čovjek u

životu prolazi kroz različite etape snage i slabosti,

zdravlja i bolesti, bogatstva i siromaštva, sitosti i

gladi, a kao jedinka i dio kolektiva, često se zna naći

u vanrednoj ili prinudnoj situaciji

negativnom, bezizlaznom i nezahval-nom, potrebno je samo prepoznati i otkriti koristi, zatim uporno i marl-jivo raditi na njihovom sublimiranju, unapređivanju i povećavanju, a u isto vrijeme izolirati štetu i svesti je u što je moguće uže okvire.

Recimo da globalizacija ima svo-je pozitivne ekonomske, političke, kulturološke i socijalne aspekte koje treba iskoristiti i staviti ih u službu općeg dobra. Progresivne i zdrave ljudske snage i potencijal uvijek je moguće - uz Allahovu dozvolu - okupiti oko krucijalnih interesa, i iskoristiti ih za ostvarivanje, širenje, afirmiranje i realizaciju općekorisnih projekata u društvu, naročito onda kada iza toga stoji čvrsta baza, koju sačinjavaju ugledne i utjecajne ličnosti, mislioci i vizionari, koji su spremni preuzeti odgovornost, nastu-piti sa jedinstvenog stajališta i raditi jedinstveno i koordinirano.

Primjenom spomenutog pra-vila (procjena i vaganje koristi i šteta) na sigurnosnom planu imamo takav efekat da se njime kod ljudi izgrađuje svijest o miru kao najbol-joj mogućoj opciji i nečemu najvred-nijem što u datom momentu mogu odabrati. Razumni i pametni ljudi koji najbolje znaju vrijednost mir-nodopskih uvjeta, i sve ono što oni pružaju i daju, od duševnog spoko-ja, preko ekonomskog prosperiteta, progresivnog zamaha, pa do opće opredijeljenosti društva za razvojem i izgradnjom, imaju obavezu da, pri-je svih ostalih, formiraju antiratni blok, koji će djelovati kada i gdje god se za tim ukaže potreba, tako što će svim relevantnim faktorima, koji mogu posredovati i izvršiti direktan politički ili neki drugi utjecaj na sukobljene strane, uputiti službeni zahtjev za hitnom akcijom i upli-tanjem radi obustave ratnih dejstava i sprečavanja nasilnog nametanja rješenja. Ako njihova nastojanja ne urode plodom, te dođe do novih rat-nih dejstava ili rasplamsavanja već postojećih, tada na scenu stupa novi oblik vaganja koristi i šteta koji se og-leda u prilagođavanju novonastalim uvjetima i njihovom iskorištavanju na odgovarajući način, baš onako kako to ovo pravilo nalaže.

Komparacija (vaganje) koristi i šteta pomaže i u kreiranju odmjereni-jeg i objektivnijeg stava prema stvari-ma i događajima, i razbijanju mono-tonije negativnog pogleda na sve što je novo, strano i nepoznato. Neki lju-di navikli su na postojeće stanje, ono je za njih osnova koju nije dozvoljeno mijenjati, novo i drugačije za njih je, kategorički, neprihvat ljivo. Prošlost im je uvijek bolja od sadašnjosti, a sadašnjost od budućnosti, od koje konstantno strahuju. Ispravno čitanje i studiranje događaja i aktuelnog tre-nutka sužava prostor depresiji i očaju,

umanjuje mogućnost afektivnog dje-lovanja, i povećava sposobnost pra-vilnog razumijevanja i artikuliranja stvari i događaja, i kreiranja realnog odnosa prema njima. Kada bismo događajima, koje naše deprimirane i klonule duše doživljavaju kao vr-hunac tragedije, ili nešto sa čime se završava historija, prišli sa malo više optimizma i nade, otkrili bismo u

njima mnogo toga pozitivnog. Čak i nedaće, na koje ne možemo utjecati, spriječiti ih ili otkloniti, imaju svoju pozitivnu stranu i mogu se zaodjenu-ti ruhom optimizma. Potvrda tome su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čudan li je primjer vjernika, njemu je, za razliku od drugih ljudi, uvijek dobro. Kada ga snađe kakva blagodat, on zahvali Al-lahu, dželle šanuhu, i bude mu dobro, i kada ga snađe kakav musibet, on se strpi i bude mu dobro.’’ (Muslim)

4. Komparacija (poređenje, vagan-je) odgodivih i neodgodivih obaveza, i obaveza različitog stepena važnosti i prioriteta. Postoje šerijatske obaveze (dužnosti) koje čovjek nije u stanju izvršiti da li zbog toga što je zauzet većim i važnijim obavezama ili se pribojava da će njihovim izvršenjem uzrokovati neuporedivo veću štetu, one ustvari, u spomenutim okolno-stima, gube svojstvo obaveze. Prak-sa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obiluje praktičnim primjerima za ovu vrstu kompara-cije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sel-lem, odustao je od realizacije plana vraćanja Kabe na njene početne te-melje, koje je postavio Ibrahim, alej-his-selam, iz bojazni da to novajlije u islamu iz kurejšijske loze neće is-pravno razumjeti i da će većina njih to doživjeti kao nasrtaj na svetost Kabe. Stvar je ostala nepromije njena do današnjih dana, što govori da neke obaveze možda nikada neće moći biti izvršene. Također, Poslanik, sallal-lahu alejhi ve sellem, ostavio je u životu Abdullaha ibn Ubejja i još ne-kolicinu munafika (licemjera), čije je licemjerstvo bilo očito i čije je djelo jasno osuđeno u Kur’anu, jer se pri-bojavao da će, ubije li ih, ljudi pričati kako Muhammed ubija svoje ashabe (drugove). Ono što bi današnji mus-limani mogli naučiti iz ovog primjera jeste da nikada ne smiju potcijeniti negativnu ulogu medija i da izbjeg-avanje određenog postupka iz straha od antiislamske kampanje, dovođenja islama i muslimana u nezavidan položaj, nije slabost niti poniženje, nego sušta mudrost i istina.

Nastavit će sePreveo i prilagodio:

Mr. Semir Imamović


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je

u životu Abdullaha ibn Ubejja i još nekolicinu munafika (licemjera), čije je licemjerstvo bilo

očito i čije je djelo jasno osuđeno u Kur’anu, jer se

pribojavao da će, ubije li ih, ljudi pričati kako Muhammed ubija svoje ashabe (drugove). Ono

što bi današnji muslimani mogli naučiti iz ovog

primjera jeste da nikada ne smiju potcijeniti

negativnu ulogu medija i da izbjegavanje

određenog postupka iz straha od antiislamske kampanje, dovođenja islama i muslimana u

nezavidan položaj, nije slabost niti poniženje, nego sušta mudrost i

istina


Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedna od najvećih blagodati koju čovjek može imati na dunjaluku jeste čestita supruga koja ga bodri

i pomaže na putu istine, olakšava mu dunjalučke tegobe i nevolje i odagnava mu brigu i tugu. Ukoliko je situacija drugačija, onda čovjekov život na du-njaluku postaje jako težak i sumoran. Žena koja je bila istinska blagodat i ra-dost svome mužu bila je Aiša, r.a. Ova plemenita žena jednog je dana sjedila pored svoga muža, Allahovog Poslani-ka, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: “Sigurno je bitka na Uhudu bila veliko iskušenje za tebe i za sve musli-mane, jer su u toj bitki poginuli tvoji odabrani ashabi i tvoj amidža Hamza, ali ima li nešto osim toga, što ti je teško palo u toj bitki?’’ Muhammed, sallalla-hu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Ima, Aiša, to je nepoštivanje i neizvršavanje moje naredbe od strane strijelaca koji su napustili svoj položaj na brdu i pobjedu pretvorili u poraz i povratili samopouz-danje Ebu Sufjanu, koji je nakon bitke, tada kao vođa mušrika, iz sveg grla povikao: ’Uzvišen je Hubel, Uzvišen je Hubel! Mi imamo Uzata, a vi nemate!’’’ “A šta je bio tvoj odgovor njemu?’’, upitala je Aiša, r.a. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Naredio sam Omeru, r.a., da uzvrati na Ebu Sufja-nove riječi i da im kaže: ’Allah je veći i uzvišeniji! Allah je naš zaštitnik, a vi zaštitnika nemate!’’’ Nakon toga Aiša je ponovo upitala: “Allahov Poslaniče, reci mi je li u tvom životu bilo težih tre-nutaka od trenutka poraza na Uhudu?’’ Odgovorio je: “Da, Aiša, najtežu bol i najveću tugu čovjek osjeti i doživi onda kada njegova rodbina, rođaci i prijatel-ji, od kojih se nada da mu budu najveća podrška i pomoć, postanu njegovi ne-prijatelji koji ga vrijeđaju, napadaju i


POSLANIKOVE PRIČE

Oprosti im, Gospodaru, zaista oni ne znaju šta čine

57

druge ljude nagovaraju da to isto čine.’’ “Jesu li oni zaista tako postupali prema tebi?’’ ponovo je upitala Aiša, r.a. “Da’’, odgovorio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i nastavio: “Nikada neću zaboraviti šta su mi moji rođaci učinili na Akabi prije nego sam se sreo sa ensarijama iz Medine.

Ja sam poslat kao milost svjetovima, a ne kao osvetnik

Ja sam ljude na lijep način pozi-vao, a neki od njih ugonili su me u laž, drugi su na početku slušali, a onda su se oholo okretali kao da ništa ne čuju, treći postavljali uvjete i tražili udio u pobjedi ako pobijedim. I dok sam tako išao od skupine do skupine mušrika, za mnom su išli moj amidža Ebu Leheb i drugi rođaci govoreći: ’Ne slušajte ga, on rastavlja oca od sina, brata od brata, on je luđak, sihirbaz i pjesnik.’ Međutim, gore od svega toga bilo mi je kada sam pozivao u islam svoje rođake u Taifu. Njihovo odbijanje bilo je žestoko i bolno. Neki od njih govorili su mi pred okup ljenim narodom: ’Ti si luđak, ako je istina da te je Allah poslao kao poslanika, mi ćemo ovoga trenutka otići i poderati pokrivač na Kabi.’ Drugi su se ismijavali i govori-li: ’Zar Allah nije imao nikoga drugoga da pošalje kao poslanika osim tebe?!’’’ “Pa, šta si ti uradio i kako si reagirao na te uvrede?’’, upitala je Aiša, r.a. Muham-med, sallallahu alejhi ve sellem, odgovo-rio je: “Tako mi Allaha, ti ljudi su upro-pastili sami sebe i svoje porodice! Ja sam ih molio da o mom dolasku u Taif i svom ružnom postupku prema meni ne kazuju Kurejšijama, jer će me oni još više napa-dati i ismijavati, ali nisu poslušali. I ne samo to, oni su nagovorili djecu i malou-mne ljude da me napadnu i da na mene bacaju kamenje. Bježeći ispred njih skra-sio sam se u bostanu koji je pripadao

mušričkim vođama, Utbetu i Šejbi ibn Rebi’i, i umoran, izranjavan njihovim kamenjem i skrhan od bola i tuge, upu-tio sam dovu Allahu: ’Allahu moj, Tebi se obraćam zbog slabosti snage svoje, zbog nemoći u djelovanju i zbog slabog utjecaja među ljudima. O Ti Najmilostiviji! Ti si Gospodar nemoćnih, Ti si moj Gospodar! Kome me prepuštaš?! Nekome ko je daleko i ko me dočekuje namrštena lica?! Ili, pak, ne-prijatelju koji je blizu, ali si mu Ti dao vlast da odlučuje o meni..... Allahu moj, ako Ti nisi srdit, onda ja ne marim za sve ove pat-nje, Tvoja milost mi je draža.’ I dok sam se ranjen i umoran vraćao u Mekku, vidio sam da me neprestano prati jedan oblak, te sam pogledao prema nebu i ugledao sam meleka Džibrila koji mi se obratio ovim riječima: ’Muhammede, Allah je čuo šta ti je tvoj narod rekao i zato ti On šalje Meleka brda da mu narediš što želiš i on će izvršiti tvoju naredbu.’ Za-tim me je pozvao Melek brda i rekao: ’O Muhammede, Allah me je poslao da ura-dim sa tvojim narodom ono što ti želiš, ako hoćeš, ja ću ova dva brda srušiti na njih.’’’ Tada je Aiša, r.a., upitala: “Alla-hov Poslaniče, zašto to nisi prihvatio i riješio se onih koji su te proganjali i is-mijavali?’’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Aiša, ja sam pos-lat kao milost svjetovima, a nisam poslat da se svetim ljudima. Kakva je dobrota kod mene ako bih postupao isto kao oni koji mi se suprotstavljaju i koji me na-padaju?! Umjesto toga, ja želim da ih i dalje pozivam i nadam se da će Allah iz njihovih kičmi izvesti potomstvo koje će samo Allaha obožavati.’’ Zatim joj je ispričao priču o jednom Allahovom pos laniku kojeg je njegov narod ezije-tio, mučio i udarao, a on je brišući krv sa svoga lica samo govorio: “Gospod-aru moj, oprosti mom narodu, zaista oni ne znaju šta čine!’’ (Muttefekun alejhi)

Piše: Nedim Haračić

Zanimljivo je kako Kur’an pleme-niti eksplicira nedijametralne po-jave i pojmove koji nisu klasična

suprotnost. Kojim stilom i kakvom stil-skom figurom ispravno opisati objekte koji nisu isključivo crni ili bijeli, a da to opet ne bude puko pojmovno sorti-ranje nego živa riječ koja liježe na srce i zadovoljava razum? Promotrimo na-redne ajete: Ljudima je ukrašena (ar. zu-jjine) ljubav prema strastima za ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra, rasnim konjima, stoci i zemlji za obrađivanje! To su užici ovosvjetskoga života, a najljepše je mjesto povratka kod Allaha! (Ali Imran, 14.) Obratimo pažnju na riječ “ukrašena” koja je u ovome ajetu okosnica objektima koji se nižu jedan za drugim, i koji su za većinu ljudi isključivi ili glavni predmeti interesovanja u njihovom životu - žene, sinovi, zlato i srebro, rasni konji, stoka i zemlja… Nesumnjivo je da sintaktički upotrijebljen particip pasivni (ar. mebni lil-medžhul) glagola “ukrasiti” mudro i smjerno obilježava rečene objekte.

Istinski ukrasi

Da se bolje razjasni ovaj ajet i uloga glagolskog pridjeva pasivnog, čitajmo na-redne ajete: …ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga ukrasio, a nevjerovanje i razvrat i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravom putu. (El-Hudžurat, 7.) U ovome ajetu jasno se kaže da je vjerovanje ukrasio i učinio lijepim Uzvišeni Allah, jer ono što Allah, dž.š., učini lijepim, to su istinski i potpuni ukrasi. S druge strane, pojedine stvari, poput nev-jerovanja i ružnih djela, ukrašavaju sami ljudi i šejtani: Mnogim su mnogobošcima tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. (El-En’am, 137.) Trebalo je da su poslušni postali kada bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova ostajala su tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao (ukrasio) ono što su radili. (El-En’am, 43.)

I zaista, koliko je danas ljudi kojima se čini lijepim ono što rade, poput konzu-miranja alkohola ili droge, mada dožive poniženje i vide slike umrlih od predo-

ziranja… Dakle, između dvije strane, čestitosti i nevaljalosti, navedeni ajet o objektima ljudskih požuda izgrađen je na glagolskom pridjevu pasivnom, koji nam aludira da su rečene stvari lijepe i istinski ukrasi ako se prema njima odnosi valjano i u granicama koje je odredio Uzvišeni Allah. A prestupanje tih granica djela su koja ljudima uljepšava šejtan kako bi ih sa Pravoga puta svrnuo. Zato smo svjedoci danas da je kod pojedinih ljudi učiniti blud prihvatljivije nego zasnovati bračnu zajednicu, a apstinirati od poroka zaostalo je puritanstvo, dok je ogrezlost u grijehu sloboda i modernost. Ovakvu modifika-ciju stvari ograničio je Kur’an postavivši univerzalne i stalne uzuse i mjere. Ne-zaobilazno je u ovome ajetu nešto kazati i o samoj tajni u izrazu “ukrašena ljubav prema strastima za ženama…” i zašto nije rečeno npr. ukrašene su vam strasti ili učinjena vam je lijepom ljubav prema ženama i imecima, nego je ukrašena ljubav prema strastima. Ali prije toga valja uka-zati kako Kur’an časni u ovim ajetima, kao i u mnogim drugim, opisuje srednji i od-mjeren put kojem dini-islam uči i poziva, a koji nije niti popuštanje niti pretjerivanje i odlazak u krajnost. Žene su nesumnjivo matrica najvećeg interesovanja i centralni su predmet koji se na raznorazne načine eksploatira, i kao najveće iskušenje mudro se stavljaju u ajetu na prvo mjesto u redos-lijedu ovosvjetskih blagodati.

Žene su blagodat i iskušenje na ovome svijetu

I mada konciznost arapskoga jezika podrazumijeva da je i ženama ukrašena ljubav za strastima prema muškarcima, imetku itd., što razumijevamo iz prve riječi u ajetu “ljudima” (ar. en-nas), što u arapskome podrazumijeva oba roda, i nije rečeno samo “muškarcima” kako to po-jedini površno razumijevaju, ipak su žene iz mnogo razloga najdelikatniji primjer blagodati i iskušenja istovremeno. Nastra-nu šta sve žena može sama od sebe učiniti i na koji se nivo može spustiti, uz pomoć ljudi ili bez njihove pomoći, one su prije svega majke, pa onda i supruge i kćeri. Svaka od njih ima svoja sveta prava čije je uskraćivanje grijeh i prelazak Allahovih

granica, kao što je to i blud ili načinjena joj nepravda. Koliko je supruga pokvarilo odnose između majke i sina, i koliko je svekrva zagorčalo život između nevjeste i muža, i koliko je muškaraca općenito zaluđeno svojim suprugama ili ženama koje im nisu dozvoljene… Zato je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Nema većeg iskušenja za čovjeka od iskušenja žena, a prvo iskušenje potomaka Israila bile su žene.” (Bilježi imam Muslim) Muškarci će osjetiti istinsku blagodat u ženama i žene će osjetiti istinsku blagodat u muškarcima samo kada budu živjeli u okrilju granica koje je postavio dini-islam. I tada će oni biti ukrasi jedni drugima, i na ovo se od-nose Allahove riječi: Reci: “Ko zabranjuje ukrase Allahove koje je učinio Svojim robo-vima.” (El-A’raf, 32.) Upotrijebljeni izraz “ukrašena ljubav prema strastima” ui-stinu daje preciznu sliku šta u stvarnosti rečene stvari predstavljaju i znače čovjeku. Ukrašena je čovjekova ljubav! Ljubav koja se u čovjeku rodi prema nečemu, to je izvor mogućeg bola i patnje, ali i sreće i zadovo-ljstva. Jer posjedovanje imetka normalna je pojava, korisna i na kraju nužna, i to ne nosi nikakve indikacije kada se ona uzme kao potreba koja se eksploatira i mijenja. Međutim, iskušenje koje nosi ljubav pre-ma imetku je isto ono koje čovjeka navodi da bude škrt, podao i zao. U ovome se izra-zu aludira na tri nivoa u čovjekovom od-nosu prema spomenutim stvarima: strast kao svojstvo, potom ljubav prema strasti i na kraju činjenje lijepom ljubavi prema strastima. Kada strast dosegne posljednji nivo ukrašenosti ljubavi prema njoj, tada razum gubi kontrolu i postaje nemoćan. Tada čovjekom upravlja strast i tada lah-komisleno prekoračuje Allahove granice. Tako od stvari koje su u osnovi ukrasi i blagodati nastaju djela koja su zabranjena i sama ludost i zabluda. Zato Uzvišeni u narednim ajetima poručuje: Reci: “Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga?’’ Oni koji budu bogobojazni, kod Gospodara svoga će imati džennetske bašče ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i supruge čiste i zadovoljstvo od Allaha! Allah dobro vidi robove Svoje! Oni koji govore: “Gospod-aru naš, mi doista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas od patnje u Vatri!’’(Ali Imran, 15.-16.)


TEFSIR

Kur’anski ajeti kao pedagoško-odgojne mjere

Ono što Allah učini lijepim, Ono što Allah učini lijepim, to su istinski i potpuni ukrasito su istinski i potpuni ukrasi

58

Piše: Mirela Šertović

Ljetna je noć, sjedim u mraku, na balkonu, posmatram, Bože, ove Tvoje savršene iskrice

prsnule po tamnom nebu i divim Ti se. Slušam ezan, ponavljam svaku riječ, zatvaram oči, čini mi se da nikada nisam čula ništa savršenije, ni jedne toliko hvaljene pjesme. Pitam se, Gospodaru, šta je ovo? Šta je sa narodom? Šta je sa mnom? Kako oni koji žele dobro moraju čekati na ostvarenje svojih želja, a oni što ne mare ni sami za sebe, čini se, dobiju sve na tacni? Možda sam baš dobro rekla, čini se. Bojim se prozboriti nešto, bojim se pogriješiti. Znam da svako dešavanje ima svoj razlog, vrijeme i mjesto, ni list ne padne bez cilja i odredbe, niti iko udahne bez Znanja.

Molim Te za smiraj u duši

Molim te, Gospodaru moj, za smiraj, molim Te za jednu malu kućicu, molim Te da mi pare zamijeniš osmijesima, da mi karijeru zamijeniš majčinstvom! Daj mi mira, daj mi mira... Molim Te, stavi mi na put nekog kome moj hidžab neće biti ruglo već ogledalo ljepote! Izvedi me odavde, izvedi me odavde... Danas sam opet imala pritužbe na poslu. Kako su samo ljudi površni, sitničavi i kako se prodaju za male stvari. Kako li je lakše prebirati tuđi nego srediti vlastiti život. Slušam i gledam kako bacaju oči jedni na druge, kako glume velike mudrace. Slušam kako nazivaju ljude vehabijama, siromasima, kako se smiju svakom za nešto, a razloga nikada da nestane... I svako je “onaj

debeli’’, “onaj ćelavi’’ i “on je glup’’, i ona je uradila to i to prije deset godina, ali je URADILA, a ja sam savršen... I šta ima neko da glumi sada vjernika

kada se u ratu bavio švercom, i šta ima da se pokriva ona tamo kada je prije rata nosila kupaći kostim, a sada nosi mahramu za pare... Da, oni ne znaju klanjati, ali ZNAJU motive nečijeg hidžaba... Možda je, Allahu, ovo moj džihad, možda je najteže ovu žeravicu iznijeti, ali prži me, prži i zato Ti tražim olakšanje.

Izvedi me odavde!

Omogući mi hidžab, da ga u miru i s ponosom nosim! Stavi me u društvo onih od kojih me nikakvo zlo neće stići! Kako se postaviti, kako opstati? Vide li ljudi na šta se svela svakodnevnica? Koji je to moral koji se mora kroz gusto sito sijati da se pronađe? Kako se to naziva dobrota koja se naplati povratnim uslugama? Koja je to ljepota žene koja se sama baca na tebe i prostire pod tebe? Koji je to miris koji ostavlja trag deset metara iza? Kakve su to majke koje abortiraju nerođenu djecu? Kakve su to djevojke bez stida? Kakvi su to brakovi planirani na kratke staze? Ko je to ko slavi promašaje, a kažnjava odricanja? Ima nas, Gospodaru, još čistih, poput snjegova kojima prekrivaš brda i uvale. Poput oka djeteta. Ima nas koji se nadamo i koji čekamo, koji znamo zašto čekamo. Ima nas kojima je draži ovaj ezan od svih banaka svijeta. Ima nas što vidimo slast u čekanju nagrade... Ima nas koji se stidimo... Ima nas, razasuti smo ako ove Tvoje zvjezdice, tinjamo i čekamo da se skupimo, da se prepoznamo.. Svaki dan smo bliže, svaki udisaj je udisaj bliže, svaki san je san do Buđenja... Smiluj nam se svima. Aiša Te moli, nadajući se da je dostojna...


RAZMIŠLJANJA

Bosansko siromaštvo

Jedna stranica Jedna stranica Aišinog dnevnikaAišinog dnevnika

60

Pitam se, Gospodaru, šta je ovo? Šta je sa narodom? Šta je sa mnom? Kako oni

koji žele dobro moraju čekati na ostvarenje svojih

želja, a oni što ne mare ni sami za sebe, čini se,

dobiju sve na tacni? Možda sam baš dobro rekla, čini

se. Bojim se prozboriti nešto, bojim se pogriješiti. Znam da svako dešavanje ima svoj razlog, vrijeme i mjesto, ni list ne padne

bez cilja i odredbe, niti iko udahne bez Znanja

U samoći svog doma, nakon svega što preživljava zbog islamskog identiteta u zemlji čiju većinu stanovnika čine pripadnici njezinog naroda koji ne razumiju zašto je ona takva kakva jeste, mlada djevojka uzima komad hartije i piše... Sama za sebe, svome Gospodaru...

Piše: Dr. Ervin Čauš

Djeca se vrte u uskim prolazima kompliciranog labirinta čije zidove čini izobilje koje mami

na prejedanje s jedne, i sve teža potrošnja hranom uzetih kalorija s druge strane. Dok se sve teža tijela sve sporije kreću sve užim prolazom do izlječenja, vrijeme radi protiv njih. Prekomjerna težina iz dana u dan, sasvim pogrešnim stilom života, stvara začarani krug koji sve nor-malne aktivnosti svodi postepeno na dvije dominirajuće - jedenje i mirovanje. Sagorjeti koka-kolu, kebab i bezbrojne oblike čistog šećera, uz videoigru i ho-livudski film, uz stres i dosadu urbanog bloka, sa izobiljem, forsiranim reklama-ma, punim frižiderima, pogrešnim navi-kama, odgoju i lijenosti koji su narastali zatvarajući začarani krug, predstavlja nemoguću misiju sa svojim bezizlazom u mnoštvu bezuspješnih dijeta.

Pretilost u zamahu

Svima je poznato da gojaznost, a po-gotovo ona patološka (teži stepeni adipo-znosti) predstavlja rizikofaktor za pobol i povećanu smrtnost od niza oboljenja. Praktično svi organski sistemi (srčano-žilni, probavni, endokrini, neurološki, urogenitalni, osteomuskularni i disajni) bivaju opterećeni u normalnom funkcio-niranju. Posljedice, zdravstvene i ekon-omske, su dramatične. O dalekosežnim posljedicama pretilosti govore i sve češći naslovi u medijima: “Pretilost pri-jeti američkom zdravstvenom sustavu’’, “Pretilost prijeti zrakoplovnim tvrtka-ma’’, “Rising rate of obesity and diabe-tes could spell disaster for Asia’’, “Kaum Hilfe für chronisch fettsüchtige Kinder’’ (Malo pomoći za gojaznu djecu), “Pre-tilost povećava smrtnost od raka’’, “Sch-lankheitspillen nützen wenig’’ (Pilule za mršavljenje malo pomažu), “Pretilost povećava rizik za pojavu 9 tipova raka’’, “Kinder hält Kinder schlank’’ (Dojenje

održava djecu vitkim), “Governor warns of 600.000 obesity deaths’’, “Pretilost skraćuje život dijabetičara’’, “Kinder-generation könnte vor Eltern sterben’’ (Dječija generacija mogla bi umirati pri-je roditelja), “Pretilost povećava rizike u trudnoći’’, “Death Rate From Obesity Gains Fast On Smoking’’, “Pretilost ne-gativno utječe na plodnost’’, “Children’s Life Expectancy Being Cut Short by Obesity’’, “Pretilost povećava rizik od pojave katarakta’’…

Civilizacijsko oboljenje

Društvo visokog standarda izrodilo je more nasilja: nad hranom, zdravl-jem, vremenom, porodicom, odgojem, imetkom - umovima i tijelima ljudi. Dječija pretilost, kao manifestacija i fenomen teško isfrustrirane civiliza-cije, u ekstremno oštrom je usponu i postaje problem savremenog društva, mladih prije svega, njihovih roditelja, cijele zemlje. Globalni problem pre-tilosti (adipoznosti, gojaznosti, pre-komjerne tjelesne mase) donedavno u većini zemalja svijeta nije pobuđivao veći interes ljekara - pedijatara. Obično je to bilo nesvakidašnje stanje, često udruženo sa genetskim poremećajima, ili se javljalo kao odgovor na ozbil-jna oštećenja mozga zadobijena tokom poroda. Također se povremeno nalazilo da mnoga takva djeca odrastaju u van-redno poremećenim familijarnim odno-sima. Samo u SAD-u je već 70-ih i ranih 80-ih usljed prije svega veće frekvence dječije pretilosti postojao veći interes za ovo bolesno stanje. Sada se situacija, međutim, dramatično izmijenila pa-ralelno sa zabrinjavajućim porastom dječije adipoznosti (pretilosti, debljine). Detaljne analize u pojedinačnim zem-ljama jasno pokazuju da prekomjerna težina i adipoznost iznenada postaju jedna od glavnih zdravstvenih briga. Posljednja dekada obilježena je poseb-no izraženom akceleracijom učestalosti,

tako da dobijeni podaci jasno odslika-vaju pandemiju univerzalnog povećanja pretilosti, mahom u cijelom svijetu. Dok se užurbano angažiraju ekspertni timovi nutricionista, epidemiologa, radnika u javnom zdravstvu kako bi se dalja eska-lacija ovog problema, prije svega kod djece predškolskog i školskog uzrasta usporila, dotle i običnom čovjeku posta-je jasna srž problematike, i njeno mjesto upravo u samom sistemu vrijednosti, u glavama ljudi, u porodici, policy-make-rima i društvu u cjelini. Iako potrebne, skupocjene i kompleksne studije, inter-nacionalni programi prevencije, anali-ze, evidencije i menagementa podataka o dosadašnjim pristupima i tretmanu adipoznosti jesu tek igrarija spram jedi-no djelotvornih korjenitih promjena navika i stila života ljudi u civilizaciji velikih trbuha, zabave, dugog spavanja i sesilnog načina života. Promjene će biti teške i bolne, kao zemljotres koji uspa-vane budi strahom od realnosti. Prije nego čitave mlade generacije dožive propast, zajedno sa neuspjehom kom-pletnih društava koji baš njima ostaju u emanetu, valja shvatiti i dati prostora u mozgu za kondenzaciju nažalost tre-nutno gasovite ideje da su djeca, prije svega i po pravilu, slika roditelja, kuće iz koje dolaze, i truda, odnosno lijenosti koja se reflektira na navikama svakog od nas. Milioni polahko ali sigurno, zbog viška kilograma, tonu u depresiju i osjećaj odbačenosti od miliona drugih koji sa njaju da postignu idealnu figuru vještački nametnutu kroz reklamu, modu i film. Još jedan razlog zašto smo nesretni. I interesantno je pitanje koje se nameće: “Zašto je to tako?’’ U poređenju sa prijašnjim generacijama ostaje nam jasno da nisu krivi novootkri-veni “geni debljanja’’. Po svemu sudeći, krivica leži u našem odrođenju od pri-rodnih navika, neumjerenosti, u insan-skom prelasku granica onda kada mu je Mudri Stvaratelj dao trunčicu više na raspolaganje.


ZDRAVLJE

Kultura ishrane: Pretilost (gojaznost)

Bolesni krik savremenog tijela

Prekomjerna debljina kao civilizacijska bolest sve masovnije pogađa najmlađe generacije i prati ih kroz život izazivajući zabrinutost u javnosti i pitanje: Gdje leži uzrok problema?

61

Piše: Dr. Adem Zalihić

U zdravlje treba ulagati od rođenja. Moglo bi se reći i prije rođenja, cijeli život. Znanja, stavovi,

vjerovanja i vrijednosti u velikoj mjeri daju pečat životnom stilu svakog pojedinca. Dok porodica ima najveći značaj kada su u pitanju stavovi, vrijednosti i vjerovanja, dotle škola djeluje širenjem znanja.

U psihologiji postoje teorije da se naša osobnost formira u prvih nekoliko godina života. To je prihvaćeno kao tačno, kao i teorija da se navike stječu u približno istom periodu, ali samo neke! Stil života se gradi i nadograđuje godinama, a zatim ga treba njegovati.

Stil života je termin koji se u vezi sa zdravljem koristi da opiše naše ponašanje prema zdravlju. Otuda i termin “zdrav stil života” opisuje svakodnevno ponašanje koje unapređuje zdravlje, tj. ponašanje koje se karakteriše izbjegavanjem poz-natih faktora rizika koji bi na kraći ili duži rok ugrozili zdravlje. Biti potpuno spreman za život u svakoj njegovoj ma-nifestaciji, traži akciju, jer život i zdravlje

nisu fiksna stanja, već procesi na koje djelujemo svakog trenutka slobodom vla-

stitog izbora, čak i kada nam se čini da u nečemu “nismo imali izbora”. Od rizičnih ponašanja koja na duži rok mogu da ozbiljno

ugroze zdravlje, najznačajnije je pušenje, konzumiranje alkohola i droga. Ako se tome doda fizička neaktivnost i nepra-vilna ishrana, kompletirao bi se nezdravi stil života. Mladi ljudi i radna populacija trebaju dodatnu količinu motivacije za zdravo ponašanje, jer u to životno doba svi mislimo da će naše zdravlje trajati ko-liko i naš život i nemilosrdno ga trošimo i zloupotrebljavamo. Istraživači vjeruju da je polovicu svih slučajeva karcinomamoguće spriječiti uz pomoć promjena životnog stila. Podaci pokazuju da pretile osobe koje izgube 10 kilograma tjelesne mase imaju za 40% manje izglede da će oboljeti od raka.

Na medicinskim radnicima je, prije svih, da se trude predstaviti ljudima sve

ono što je potrebno kako bi očuvali zdrav-lje, ljepotu i dostojanstven način života, tj. da usvoje zdrave stilove života - pravilnu ishranu, redovnu fizičku aktivnost, izbjeg-avanje konzumiranja duhana, alkohola i droge. Svakako da značajan uspjeh mogu očekivati tek kada budu oni sami vlastitim primjerom promicali zdrav stil života.

Wellness je, kao prvo, izbor preu-zimanja odgovornosti za kvalitet svog života. To počinje svjesnom odlukom da ćemo voditi zdrav životni stil. Wellness je način razmišljanja, sklonost da primije-nite niz ključnih načela u raznim životnim područjima koji vode do višeg stupnja značenja “biti dobro’’ i do zadovoljstva životom. Termin wellness prvi je upotri-jebio liječnik Halbert L. Dunn, u svojoj knjižici High Level Wellness / Visoka razina zdravlja iz 1961. Dr. Dunn vidio je zdravlje kao stil života u kojem stremimo uzdig-nuti svoje fizičko i psihičko zadovoljstvo i blagostanje. Wellness je filozofija koja obuhvata mnoga načela za dobro zdravlje. Wellness uključuje samoodgovornost, tje-lesnu aktivnost i kondiciju, zdravu ishra-nu, vještinu upravljanja stresom, kritičko mišljenje, smisao, cilj, svrhu, duhovnost, emocionalnu inteligenciju, humor, igru, zabavu, učinkovite odnose. Sva ta i srodna područja obuhvaćena su u puno detalja na različite načine. Wellness je svjesna pre-danost prema pozitivnim inicijativama i principima za optimalno funkcioniranje u

svim tim područjima. Nastaviće se


ZDRAVLJE

Stil života i zdravlje ljudi

Njegovati zdrav životMnogi pisci, filozofi i naučnici isticali su u svojim raspravama o prosperitetu društva velike, važne i nenadoknadive ljudske vrijednosti esencijalne za socijalni razvoj. Tako je Šopenhauer rekao da su zdravlje, mladost i sloboda tri najveća dobra života koja ne umijemo da cijenimo dok ih imamo, nego tek kada ih izgubimo. To su vrijednosti za koje većina ljudi smatra da su date same po sebi, što je svojstveno samo mladosti, dok stepen zdravlja i slobode u velikoj mjeri zavisi od napora koji ulažemo da bismo ih dostigli

62

Od rizičnih ponašanja koja na duži rok mogu da ozbiljno ugroze zdravlje, najznačajnije je pušenje,

konzumiranje alkohola i droga. Ako se tome

doda fizička neaktivnost i nepravilna ishrana,

kompletirao bi se nezdravi stil života


ISLAMSKE TEME

3

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko otklo-ni dunjalučku nedaću jednom muslimanu, Allah će njemu otkloniti stotinu na Sudnjem danu.’’

Porodica Safić, kao i hiljade drugih, protjerana je 1992. godine iz Šipova. Prvo utočište našli su u Vitezu, a potom u Zenici. Majka Zilha sa troji-com sinova boravila je u kolektivnom smještaju za izbjeglice da bi im po završetku rata Općina Zenica dodijelila privremeni smještaj u ulici Do-brovoljnih davalaca krvi 6. Zbog bolesti bubrega sinu Adilu je transplantiran majčin bubreg koji je funkcionirao svega 3 godine i prestao sa radom. Adil je trenutno na hemodijalizi. Brat Sabir je de-mobilizirani borac i bez posla, kao i brat Ismet koji je također narušenog zdravlja.

Pošto žive u vrlo oskudnim životnim uvjetima, a uz to su im neophodna sredstva za lijekove, poziva-mo braću i sestre da priteknu u pomoć ovoj porodici,

moleći Allaha, dž.š., da obilato nagradi sve one koji se odazovu ovom humanom pozivu.

Uplate izvršiti na žiroračun: 161 055 0000000032 Svrha doznake: za pomoć Adilu Safiću, partija

09-55-04-676-8

APELI

Apel za pomoć


NO COMMENT

Medvjedi izbjeglice iz BiH prave probleme u Makedoniji

Jedan dio, od blizu 300 medvjeda u Makedoniji, vjerovatno su imigranti, tačnije izbjeglice iz BiH. Oni su s bosanskih planina pobjegli od rata.

Avaz, 20. mart 2008.

U Rumuniji vlada prava nestašica zahoda

Pripreme za summit NATO-a idućeg mjeseca u Rumunjskoj zasjenila je nestašica zahoda. Zato je NATO zatražio instalaciju 1000 privremenih WC-a, ili jedan na svakih pet delegata.

BBC, 22. mart 2008.

Bondova djevojka muslimanka

San mlade iransko-pakistanske glumice Zare Adams je da bude prva Bondova djevojka muslimanka.

San, 22. mart 2008.

Čečeni se otcijepili od Srbije

Prema anketi washingtonskog istrživačkog centra “Pyur’’ 9% Ame-rikanaca misli da je nezavisnost od Srbije proglasila Čečenija.

Oslobođenje, 15. mart 2008.

U Makedoniji grad bez svekrva

Makedonska vlada planira izgradnju grada bez penzionera i svekrva u Ovčepolju na istoku Makedonije.

Večer, 21. mart 2008.

Motornom testerom sebi odsjekao glavu

U selu Bace kod Prokuplja, B. M. (64) odsjekao je sebi glavu motornom testerom. Prema riječima komšinice B. M. je u svom dvorištu upalio motornu testeru i umjesto da sječe drva, on je podigao testeru i odsjekao sebi glavu.

Alo, 23. mart 2008.

Zadnjeg dana kazne pobjegao iz zatvora

Almir Ibiši, pobjegao iz zatvora u Beogradu iako mu je taj dan istekla zatvorska kazna. Za Ibišijem se traga kako bi mu bilo uručeno rješenje o puštanju na slobodu.

Blic, 15. mart 2008.U Moskvi otvorena prva ruska klinika za milionere

Blic, 23. mart 2008.

Svirka mobitela u Skupštini RS

“Od Topole pa do Ravne Gore’’, “Od Vardara pa do Triglava”, “Bože pravde”, “Delije sa severa”, “Hej Sloveni”, “Muški sam je ostavio”, ezan ili crkvena zvona, širok je repertoar melodija koje se čuju sa mobilnih telefona u Narodnoj Skupštini RS dok narodni poslanici odlučuju o ključnim pitanjima za građane RS.

Fokus, 21. mart 2008.

Džematlije doktorirale sabur

Tri godine nakon što je Rijaset Is-lamske zajednice u BiH svečano ot-vorio džamiju u Gornjem Kamičku u Ključu u koju je uloženo 240 hiljada KM još uvijek nije klanjan nijedan namaz.

Avaz, 22. mart 2008.

65

Svemirski teleskop Hubble otkrio je metan u atmosferi jedne udaljene planete na kojoj je prošle godine otkrivena voda, obja-vili su američki naučnici. Metan je otkriven u atmosferi planete veličine Jupitera koja kruži oko zvijezde udaljene 63 svjetlosne godine u sazviježđu Vulpecula. Planeta HD 189733b nalazi se, međutim, preblizu svojoj zvijezdi da bi se na njoj razvio život kakav poznajemo. Ali, naučnici ističu da su posmatranja poka-zala da se astronomska tehnika detektiranja osnovnih elemenata života može iskoristiti kod posmatranja hladnijih, možda nasta-njivih planeta veličine Zemlje.

Pripremio: Saladin Kovačević


NAUKA

Hubble otkrio metan na planeti na Hubble otkrio metan na planeti na kojoj je ranije otkrivena vodakojoj je ranije otkrivena voda

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) saopćila je da se svijetom šire dva tipa tuberkuloze veoma otporna na lijekove, zbog čega se njihovo liječenje produžava sa šest mjeseci na čak dvije godine.

U slučaju tzv. rezistentne tuberkuloze, koja se sve više širi, skoro nijedan lijek ne daje rezultate, navodi se u izvještaju.

Najviša stopa zaraze zabilježena je u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza, uključujući Azerbejdžan, Moldaviju, Rusiju, Ukrajinu i Uzbekistan, u kojima rezistentni oblici čine do 25 posto svih slučajeva tuberkuloze. Usljed nedostatka opreme i kvalificiranog osoblja koje bi postavilo dijagnozu, prave razmjere ovog problema i dalje ostaju nepoznate na području suptropske Afrike, regionu sa najvećim brojem oboljelih od tuberkuloze i side.

Stopa smrtnosti dva oblika rezistentne tuberkuloze veoma je visoka, naročito među onima koji boluju od side.

Instalirana snaga elektrana na vjetar u svijetu je to-kom prošle godine povećana za 27 posto, na više od 94 gigavata (GW).

Kapacitet je najviše povećan u SAD-u, gdje je in-stalirano 5,2 gigavata novih vjetrenjača. Radi se o rastu od 45 posto na godišnjem nivou. Slijede Španija sa 3,5 GW i Kina sa 3,4 GW novoizgrađenih kapaciteta.

Energija vjetra je ekonomski sve konkurentnija konvencionalnim izvorima energije. Brzina i učestalost promjena cijena fosilnih goriva i povećana bojazan za energetsku sigurnost, vode ka tome da je energija vje-tra često najatraktivniji izbor.

U Evropi je instalirana snaga novoizgrađenih elek-trana na vjetar prošle godine bila veća nego snaga no-vih kapaciteta drugih izvora energije.

Bumerang se vraća Bumerang se vraća i u svemirui u svemiru

Japanski astronaut koji boravi na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) pokazao je da se bumerang bačen u okruženju mikrogravitacije vraća na mjesto polaska, baš kao i na Zemlji. Astronaut Takao Doi obavio je ovaj eksperiment na ISS-u bumerangom s tri krila.

Japanskoj agenciji za istraživanje svemira, dok pripremamo ovu vijest, još nije proslijeđen nikakav detalj o letu bumeranga. Iz agencije su saopćili da će uskoro biti objavljen videosnimak tog eksperimenta.

Novi oblici tuberkuloze otporni na lijekove

Otkriven gen “kriv” Otkriven gen “kriv” za ćelavostza ćelavost

Istraživači su otkrili gen koji je u tijesnoj vezi sa gubit-kom kose, što bi moglo dovesti do stvaranja novog lijeka protiv ćelavosti.

Gen je odgovoran za rijetku nasljednu bolest gubitka kose još u vrijeme djetinjstva, poznatu kao Hypotrichosis simplex, od koje obolijeva jedna od 200.000 osoba.

Posmatrajući DNK uzorke osoba kod kojih je postojao Hypotrichosis simplex, istraživači su utvrdili da mutacija na

genu P2Y5 sprečava proizvodnju pro-teina neophodnog za razvoj

receptora u korijenu kose. Nova terapija zasni-

vala bi se na tome da se korijenu sa oštećenim recep-torima dostave proteini koji bi osigurali potre-ban rast dlake.

Sve više struje Sve više struje proizvodi se iz proizvodi se iz energije vjetraenergije vjetra

SAFF 28. mart - 20. rebiu-l-evvelSAFF 28. mart - 20. rebiu-l-evvel 66

16. i 27. sl.abecede


Muslim.žensko ime

Rovovi

Raspirivati

Vrstacvijeta

Thames ValleyMidwives(skr.)

Stranožensko ime

Arapskoslovo

Markavazdušnih

pištolja

Pojas

Dvasamoglas.

Suglasnik

Vrstaalatke

Škotskasuknja

Vrstaživotinje

Uspješna,sposobna

Samoglas.

ResearchTraining

Network(skr.)

Grčko slovo

Indijskanošnja

ModelForda

Smišljen(nar.)

Samoglas.

CuriculumVitae (skr.)

Suglasnik

Iznenadni

Dio glave

Zrno,metak

Otorinolarin-golog (skr.)

Identična

Ruskomuško ime

Stranožensko ime

Suglasnik

Rimski501

Čatrnja

Vrstaodjeće



Muslim.žensko ime

Grad naslici

Grad uKambodži

Rijeka uBiH

Sirće

Riva

Zemljišnamjera

Upravitelji

Stranožensko ime

Srpskomuško ime

Rezervoar

Vrsta drag.kamena

Stranomuško ime

23. i 9. sl.abecede

KošarkašNowitzky

Arapskoslovo

AmeričkaglumicaAdrienne

ModelDaewooa

Šutevi


Suglasnik

21. i 3. sl.abecede

Mu ninana brodu

č Zavisnarječca

Pokaznazamjenica

Samoglas.

Organ vida

Starijamjera za

težinu

Jedanborilačkisportist


Grad uSrbiji

Univerzitetu Švedskoj

StarijaDanskaglumica

PosjednikŽitelj

evropskedržave

Mjesto(gr.)

Vrstaart. oruđa

Planina uBiH

Vertikalno

Nestašluk

Jezero uS. Americi

Vrsta tvprograma

Mo varač

Grčkoslovo

Kuhati

ElectroScientific

Indust.(skr.)

Bitka

Riječniribar

Spisatelj

Samoglas.

Nit

Dio ribar.pribora

Djelovanje

Vrlo snažna

Arapskoslovo

Arapskoslovo

13. i 24. sl.abecebe

RJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA: (uspravno) V, ALIJA NAMETAK, ALASI, I, RAMAZAN, KOMOTNE, LEON, NAMIJA, NN, POKOPAVATI, DAJA, STOPERI, AVATAR, DŽ, TA, AR,MITA, ERO, IJ, ER,ŠIBENIK, ŠINDRA,TS, PORIV,DIJALIZA, IBRET,ADA,OVEN, FOR, IMARET,RIVA,AL,RA,ROJ,DD,SIR,NEUK,AJA, I, OS, PROKLET,MOSTAR,TRT, IRJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA: (uspravno) V, ALIJA NAMETAK, ALASI, I, RAMAZAN, KOMOTNE, LEON, NAMIJA, NN, POKOPAVATI, DAJA, STOPERI, AVATAR, DŽ, TA, AR,MITA, ERO, IJ, ER,ŠIBENIK, ŠINDRA,TS, PORIV,DIJALIZA, IBRET,ADA,OVEN, FOR, IMARET,RIVA,AL,RA,ROJ,DD,SIR,NEUK,AJA, I, OS, PROKLET,MOSTAR,TRT, I

SAFF

SAFF

SAFF

SAFF

M SLIM

AN

A

TUIV

AR

P

PU

Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Naručite za vas i va e d emate po

promotivnim cijenama, informacije:

062 140-300; 061 871-000

enski ured: 061 516-733

Rekoše da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj. A li, možda je bolje reći:

Knjiga koja će ti koristiti je najbolji prijatelj. Naime ova knjiga je p lod vašihruku. Prva koju smo izdali iz ove edicije i koju su podržali braća i sestre iz

Bosne i dijaspore vakufskim projektom. Ovo je plod imana tih ljudi koji nisu

žalili izdvojiti jedan lijep dio svojih imetaka znajući da će to koristiti masamadanašnjih a i dolazećih generacija. Jer kada je nešto iz srca, srcu ide . A

primjer lijepe riječi je kao primjer lijepoga drveta, korijen mu je jak a stablo

mu stabilno prema nebu, v isoko uzdignuto. Primjer onih koji udjeljuju naAllahovom putu je kao primjer zrna pšenice iz kojeg iznikne sedam klasova, a

iz svakog klasa stotinu zrna. Ovako je to opisao Uzvišeni, a ovi ljudi su teajete shvatili na najbolji način. I kada se ovi plodovi počnu ubirati onda će svi

osjetiti korist toga. Iz tog razloga smo odabrali da ova knjiga bude upućenaosobi koja je najbitnija za društvo, a to je žena. Ovim se pokazuje da Islam

daje najveću pažnju moralu nakon čovjekovog vjerovanja. Ali, ako ne budemogradili i čuvali ono što imamo, nećemo ni uspjet i održati moralni status našeg

naroda. Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da ova knjiga naiđe na prihvatanje

kod vas i da uputite dove za sve one koji su utroš ili trud, imetak i vrijeme da

ona dođe do vas. Posljednja naša dova je hvala Allahu Gospodaru svjetova.

Harmin Suljić, prof.

B6 FORMAT, PLASTIFIKACIJA, 32 STRANE, CIJENA 3KM

R

HALAL

Documents

Saff [broj 217, 28.3.2008]