Saff [broj 273, 13.8.2010]

Rejjan je za onoga ko se raduje ramazanu

broj 27313. august 2010.3. ramazan 1431.

cijena godišnjepretplate 60 KM

Hutba: Najviše se za svoj ummet bojim pokvarene ulemew

ww

.saff

.ba

Saff u predramazanskoj posjeti Novom Pazaru 9

77

15

12

65

10

04

IS

SN

1

51

2-

65

1X

Kemal Orman, predsjednik džemata Sturba u općini Livno

Fotorpriča Nećemo dozvoliti rušenje mekteba

Miruh ramazana u Bosni

3

Sadržaj

14

18

8

10

32

36

42

SAFF broj 273

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Mekka

Džennetska vrata Rejjan su za onekoji se raduju ramazanu

Polumjesec

Josip Vričko, kolumnista lista Oslobođenje

Vlah sa dna kace!

Politika

Bošnjačke predizborne utrke

Dati glas ili ne dati pitanje je sad

Kolumna

Borba za opstanak

Snaga Bošnjaka je vjera u Boga

Islambosna

Zanimljivosti

Najznačajniji muslimanski izumi

Fotopriča

Zenica

Info štand “U susret ramazanu”

Zelena transferzala

Tragovi muslimanskog postojanja

Ostaci islamsko-muslimanske baštineu Hrvatskoj

13. august - 3. ramazan

U PRODAJI JE

INFORMACIJE NA TELEFON

062/103-480

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Abdulmedžid Nezo

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaPRINT & COPY SHOP, Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Prvog dana ramazana javnost je oba-Prvog dana ramazana javnost je oba-Pviještena da je u Bihaću po sedmi Pviještena da je u Bihaću po sedmi Pput održan Konjički memorijal “Ali-Pput održan Konjički memorijal “Ali-Pja Izetbegović, prvi predsjednik BiH”, a da je nagrade najbržim konjima, odnosno njihovim jahačima, dodijelio predsjedni-kov sin Bakir Izetbegović, koji je tu čast prihvatio i prvi put kada je održavan ovaj čudnovati me-morijal kojim jedan narod slavi svoga prvog predsjednika tako što nagrađuje konje. U mnogim islamskim zemljama ime i djelo Alije Izetbegovića pamti se pu-tem naziva dugačkih bulevara, preko naučnih skupova i sličnih dostojan-stvenih oblika pamćenja, a u nas je nekome naumpalo da pusti konje da trču i da najbr-žim hajvanima oko vrata kači lentu sa ime-nom Alije Izetbegovića. I to tako traje evo već sedam godina, a da niko nije opazio kako ne priliči da se ime Alije Izetbegovića stavlja u neakademski, neduhovni, zapra-vo konjski kontekst. Kad se zna da je prva asocijacija na konjske utrke kladionica, dakle, kockanje, onda taj kontekst dobija i neislamske karakteristike. Nije nikakvo čudo što su banjalučke, Dodikove Nezavi-sne novine jedva dočekale da prave šprdnju sne novine jedva dočekale da prave šprdnju sne novinei sa našim prvim Predsjednikom i sa nama samima, jer ovoj bezveznoj vijesti daju po-zamašnu pažnju kroz naslov: “Konj iz Sinja pobjednik Memorijala Alija Izetbegović”. Je li moguće da Srbi naprave konjske trke sa imenom nekog svog velikana, pa da ko-nju daju lentu na kojoj piše “Kralj Petar” ili “Karađorđe”? Ili da Hrvati konju dodje-ljuju lentu sa imenom Franje Tuđmana? Zato nam se iz Banjaluke od srca cerekaju! U ovom tekstu piše kako je “pobjedniku prelazni pehar i medalju, te 6.000 mara-ka uručio Bakir Izetbegović“. Pored svega valja primijetiti kako bi tih 6.000 maraka, sa pečatom imena Alije Izetbegovića, bilo primjerenije da se dodjeljuje u obrazovne i naučne svrhe, namjesto što se dodjeljuje na jednoj konjskoj manifestaciji. Okolnost da se ova vijest o nakaradnom tretiranju ista-knutog islamskog mislioca i našeg prvog predsjednika Alije Izetbegovića pojavljuje za prvi dan ramazana, kada su Bošnjaci posebno senzibilizirani za svoj vjerski iden-

titet, ima posebnu težinu. Naime, Bošnjaci ne mogu zaboraviti da je Alija Izetbegović nakon više od jednog stoljeća bosansku po-nornicu islama ponovo pretvorio u rijeku islama, jer vjera koja je na različite načine progonjena, skrivana i čuvana od vremena Austrije, preko Kraljeve i Titine Jugosla-vije, ponovo je slobodno i dostojanstveno

izbila na površinu, u stvarnost, na svjetlo dana. To što danas slobodno postimo i slavimo ra-mazan i ramazanske blagodati, politička je zasluga Alije Izetbe-govića, koji je uprkos različitim pritiscima istrajao na neutralizi-ranju straha u Bošnjaka od svo-je vjere, tog straha koji je taložen decenijama. U vrijeme Alijine vlasti obnavljanje su zatvorene i otvarane nove medrese, rije-ke bošnjačke mladeži krenule

su prema svojim mjestima sa islamskom naobrazbom, da obnavljaju zaboravljeno, da plijeve zakorovljeno, da siju budućnost islama. Otud u svakom ramazanu u Boš-njaka ima i sjećanja na Aliju Izetbegovića, na njegove nesporne zasluge za oslobađanje islamskog identiteta u Bošnjaka iz okova komunističke i srpsko-hrvatske nakane da se Bošnjaci ateiziraju i oblikuju prema njihovoj mjeri, vjeri i nevjeri. Stoga je po-javljivanje vijesti o nagrađivanju konja na-gradom pod imenom Alije Izetbegovića u Bihaću, za prvi dan ramazana, udar na vjerska osjećanja u Bošnjaka, a taj udar je tim jači, i tim gorči, što dolazi od sopstvene gluposti i neobrazovanosti. Ipak, čudno je kako tolika sila pameti, a Bihać je univer-zitetski grad i akademski centar, ne vidi ono što Banja Luka odmah vidi, kako je “Konjički memorijal Alija Izetbegović” di-rektno oživotvorenje viceva o Husi, Hasi, Sulji, Muji i Fati. Ne treba više gledati Eni-sa Bešlagića kako se šprda sa svojim naro-dom, treba doći u Bihać i vidjeti kako se taj narod šprda sam sa sobom, jer ime svog prvog predsjednika, islamskog mislioca i preporoditelja - kači o vrat konju. Poseb-nu dimenziju “VII konjičkog memorijala Alija Izetbegović“ (kako se zvanično zove!) čini to što je priređen uoči 85. rođendana Alije Izetbegovića. Komunisti i danas na Titinom grobu slave njegov rođendan, a Bošnjaci se Alijinog rođendana sjećaju u društvu sa konjima. Dobro je rahmetli Alija zborio – “narod koji spava može se probuditi samo udarcima”. Zaspali smo. Neće li nas konj mlatnuti potkovicom?

ImpressumUvodnik

Ramazan sa Alijinim konjima


6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah je u Kur’anu objavio: Uzvišeni Allah je u Kur’anu objavio: UNe povodi se za onim što ne znaš! I UNe povodi se za onim što ne znaš! I Usluh, i vid, i razum, za sve to će se, Usluh, i vid, i razum, za sve to će se, Uzaista, odgovarati.

U ovom ajetu Allah, dž.š., se obraća najučenijem čovjeku i Svom posljednjem Poslaniku i upozorava ga da nipošto i ni-kada ne govori o onome što ne zna. Iako Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, to nikada nije ni činio, na ovaj način Kur’an zapravo šalje poruku svim muslimanima do Sudnjeg dana i uči ih kako se trebaju odnositi prema nauci i znanju općenito, a prema znanju koje je Allah objavio, po-sebno. Jer, najveća laž je da čovjek slaže na Allaha i pripiše Mu ono što On nije obja-vio i rekao. Za očekivati je da onaj kome Allah podari istinisko znanje, bude osp-skrbljen i bogobojaznošću, a ko je opskr-bljen bogobojaznošću on se boji da kaže o Allahu i vjeri koju je objavio ono što ne zna i za šta nema jasnih dokaza. Koliko je ta osobina važna i koliko zapravo ističe ljud-sku veličinu i njegovu moralnost, svjedoči i sljedeća priča. Naime, Arapi su u vremenu džahilijjeta odlazili mudracu koji se zvao Amir ibn Darb el-Advani i tražili da im on riješi međusobne sporove i da odgovori na delikatna pitanja i probleme koje sami nisu mogli riješiti. Tako je jedanput kod njega došla skupina Arapa iz jednog plemena i iznijela mu svoj problem, rekavši: “Amire, “Amire, “mi smo u našem plemenu otkrili čovjeka dvospolca pa smo se našli u dilemi kako da postupimo sa njim po pitanju nasljedstva (u predislamsko doba žene nisu nasljeđiva-le svoje roditelje i rođake). Možeš li nam dati odgovor kako da postupimo i kako da tog dvospolca tretiramo?’’ Međutim, Amir nije mogao odmah dati odgovor nego je o tom problemu i pitanju razmišljao 40 dana i nije ga uspio riješiti. Na svu sreću, on je imao robinju koja se zvala Suhejla koja mu je čuvala ovce. Četrdeseti dan, vidjev-imao robinju koja se zvala Suhejla koja mu je čuvala ovce. Četrdeseti dan, vidjev-imao robinju koja se zvala Suhejla koja

ši ga tako zabrinutog, Suhejla mu je rekla: “Amire, reci mi u čemu je problem i šta te “Amire, reci mi u čemu je problem i šta te “toliko zabrinulo?” On joj je ljutito rekao: “Idi čuvaj ovce, nemaš ti pojma o ovom problemu.” No, ona je bila uporna u svom zapitkivanju i on joj je na kraju ispričao u

čemu je problem, na što je ona rekla: “Pa to i nije neki problem. Neka samo vide na koji polni organ mokri, da li na muški ili ženski, i to će im dati odgovor na pitanje je li muško ili žen-sko.’’ Sretan zbog tog odgovora, Amir je uzviknuo: “Svaka čast, SuhejSuhejSuhe la! Ti si riješila ovu zago-netku koja me je bila u brige ba-cila.’’ Komentirajući ovu priču, imam Evzai, rekao je: “Amir je “Amir je “bio idolopoklonik i nije se bojao džehennemske vatre niti se na-dao džennetskoj nagradi, ali je i pored toga ostao četrdeset dana da razmišlja o postavljenom pi-tanju, kako ne bi dao pogrešan odgovor. Pa, šta reći za musli-mana koji vjeruje u Allaha i nada se džennetskoj nagradi i strahuje od vatre, a o vjeri govo-ri bez dokaza i po svome hiru.”

Teolog koji govori po hiru svome

E, upravo je po svome hiru govorio profesor dr. Rešid Hafizović, u svom posljed-njem intervjuu u Oslobođenjuod 31.07. 2010., dok je svo-je krivorijeke kazivao u pero novinarki koja je od glave do pete pokrivena “domaćim, bosanskim šalom” islamofo-bije. Zanimljivo je i nadasve indikativno to da se on kao akademik i univerzitetski profesor, vrlo rijetko pojavljuje i oglašava u javnosti, osim kada po narudžbi daje in-tervjue za islamofobične novine i časopise, poput Oslobođenja, Dana i sl. Pa, krenimo Dana i sl. Pa, krenimo Danaredom. Iako tvrdi da se nakon teroristič-kog napada u Bugojnu osjećao očajno i nesretno, ne možemo se oteti dojmu, a to potvrđuje i nastavak njegovog govora, da je profesor Hafizović, zapravo likovao što se to dogodilo i što se njegova “proročanska”proročanska”proročanskaizjava da “vehabije dolaze po našu djecu”vehabije dolaze po našu djecu”vehabije dolaze po našu djecu , obisitnila. Jer, zaboga, kud bi on i šta bi od sebe kao akademik sa “proročanskom” vi-zijom, da dokazane ubice i kriminalci, koji se kriju iza vjere, uz pomoć obavještajnih

službi, nisu počinili zločin u Bugojnu. Da je iskren u onome što govori, on ne bi nado-lijevao ulje na vatru i pripisivao terorizam određenoj skupini muslimana, već bi kao intelektualac i islamski teolog, objektivno i ozbiljno prišao tom krupnom problemu koji se pojavio u našem društvu, i kazao bi da je ubistvo Magdija Dizdarevića zlo-čin isti kao i ubistvo policajca Tarika

Ljubuškića. Obojica su nevino stradali od zločinačke ruke. Dakle, nevinost i jedne i druge žrtve je neupitna i ista, kao što je neupitno zlodjelo i jednog i drugog zločinca i teroriste. No, o ubistvu Magdija Dizdarevića, “brižni” akademik nije se nika-da oglasio. Nije li to zbog toga što je ipak svjestan da su na njegovom akademskom peru tragovi Magdijeve krvi, jer su njegovo huškanje i stravične izjave o tzv. vehabijama, pro-budile mržnju i želju za osve-tom kod određenih skupina. Profesor Hafizović je svesrdno pomogao islamofobičnim me-dijima da tzv. vehabije obilježe žutom trakom i da na taj na-čin bh. javnosti naišarete da je vehabijska krv nečista i zato ih je halal ubijati i progoniti. I ne samo to, već ko god je pročitao taj intervju mogao se uvjeriti da profesor Hafizović djeluje po istoj matrici po kojoj djeluju i “tekfirlije” iz tzv. vehabijskih redova, s tom razlikom što kod njega dolazi do izražaja šiitski tekfir, koji je jednako opasan, ako ne i opasniji od onog veha-

bijskog. Kako drugačije razumjeti njegove riječi da “u Bosni, zapravo, u najvećem pro-centu postoje tradicionalni bosanski mu-slimani, onakvi kakvim su ih opisali sami izvori islamske vjere, i postoje “vehabije”, muslimanski “puritanci”, osim kao skrive-ni tekfir kojim se želi poručiti kako zapra-vo tzv. vehabije i nisu muslimani. Posebno je simtpomatično njegovo korištenje uz tzv. vehabije, termina “puritanci’’, tj. “čistunci“čistunci“ ’’, jer taj izraz su, kako nas Kur’an obaviješta-’an obaviješta-’va, koristili homoseksualci iz Lutovog, a.s.,naroda kada su željeli da protjeraju Luta,a.s., i njegove malobrojne sljedbenike: A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte “Istjerajte “ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci.’’ (El-’’ (El-’’A’A’Araf, 82.). ’raf, 82.). ’

Najviše se za svoj ummet bojim pokvarene uleme

Zanimljivo je i nadasve

indikativno to da se on kao akademik i

univerzitetski profesor, vrlo

rijetko pojavljuje i oglašava u javnosti,

osim kada po narudžbi daje intervjue za

islamofobične novine i

časopise.


7

Zanimljivo je da Hafizović, u svom dugometražnom intervjuu, iako je govorio o nekim načelima i propisima islama, ni jedan svoj stav nije potkrijepio ni jednim dokazom iz primarnih šeriatskih izvo-ra, već se koristio ispraznim logiciranjem i frazama. Zatim, logično bi bilo, kad već toliko napada tzv. vehabije i vehabi-zam, da on kao akaidolog iznese barem jednu, al’ stvarnu, a ne izmišljenu, aka-idsko-doktrinarnu razliku između tzv. vehabija i bošnjačkih hanefija. Naravno, on to ne može učiniti jer ih nema, i jer je Muhammed ibn Abdul-Vehab bio iste akide kao i Ebu Hanife, u šta se može uvjeriti svako ko pročita Ebu Hanifino akaidsko djelo Fikhul-ekber i akaidsko Fikhul-ekber i akaidsko Fikhul-ekberdjelo Muhammeda ibn Abdul-Vehaba, Tri temelja, koje je na naš jezik preveo i prokomentirao istinski alim i poznavalac islamske akide, dr. Ahmed Smajlović, a koje smo mi u nastavcima objavili u na-šem časopisu. Nema razlika u vehabijskoj i hanefijskoj akidi, ali zato ima nepremo-stivih razlika između hanefijske i šiijske akide koju promovira profesor Hafizović. I ako ćemo govoriti o nečemu što nika-da nije prihvaćeno i što nije bila tradicija bosanskih muslimana, onda je to šiizam, a ne vehabizam. Šiizam je bio i ostao rak bosanskih muslimana, onda je to šiizam, a ne vehabizam. Šiizam je bio i ostao rak bosanskih muslimana, onda je to šiizam,

rana islamskog ummeta i ta ideja i njene vođe podijelili su islamski ummet na dva dijela. Ta teološka podjela je bacila ummet na koljena u najodsutnijem povijesnom trenutku i posijala smutnju i fitnu čiji se plamen, ako je suditi po nastupima profe-sora Hafizovića, neće zaustaviti niti ugasiti do Sudnjeg dana. Falsificirajući povijesne činjenice i obamanjujući bh. javnost, pro-fesor Hafizović vrši zamjenu teza i iznosi očite neistine i potvore na Muhammeda ibn Abdul-Vehaba, tvrdeći kako su “on i njegove falange” vodile rat protiv svih muslimana i čak su udarili na zvanični hilafet, tj. Osmansku državu, što je samo po sebi bogohulno. No, istina je sasvim drugačija. Ako je neko bio prava prepreka Osmanskoj državi ili islamskom hilafetu, onda su to bile šiije, tj. Safe tj. Safe tj. Saf vidska dinastija evidska dinastija ekoja je sve radila da uništi Osmansku drža-vu. I kako navodi Ekmeleddin Ihsanoglu u Historiji Osmanske države i civilizacije, Historiji Osmanske države i civilizacije, Historiji Osmanske države i civilizacijeratovi protiv Safevida su bili uzrok defini-tivnog slabljenja Osmanlija. Te ratove su sultani proglašavali džihadom ili gazvom protiv “bezbožnika’’bezbožnika’’bezbožnika i “nevjernika”nevjernika”nevjernika . (Vidi str. 34-35). Uostalom, šta je drugo zau-stavilo i spriječilo Osmanlije u osvajanju Beča, ako nisu šiije koji su u Anadoliji, srcu

Osmanske države, pravili pobune poma-žući Safevidsku šiijsku vlast u namjeri da slomi Osmansku imperiju.

Poigravanje sa vjerom i falsificiranje povijesti

A što se tiče MuhamA što se tiče MuhamA što se tiče Muha meda ibn Abdul-Vehaba, prema kojem profesor Hafizović osjeća nevjerovatni animozitet i ispolja-va iracionalnu mržnju koja u potpunosti zasljepljuje njegov um, evo šta su o tom muslimanskom reformatoru i njegovom pokretu kazali objektivni orijentalisti, povi-jesničari i teolozi, muslimani i nemuslima-ni. Nekadašnji jugoslovenski ambasador u Iranu, Jordanu i Palestini, Oliver Potežica, ovako je pisao o vehabizmu: “To je uticajni vjerski pokret u okviru sunitskog ogranka isla-ma, koji zahtijeva povratak na ijeva povratak na itemelje islamske vjere, u smi-slu da muslimani trebaju da se ponašaju i djeluju u skladu sa Kur’anom i Sunom, vjerskim ’anom i Sunom, vjerskim ’učenjima i načinom života, koji su postojali u vrijeme Božijeg poslanika Muhammeda i ‘po-božnih predaka’božnih predaka’božnih predaka iz prve tri ge-neracije muslimana.” (Vehabije između istine i predrasude, str. 23.) A poznati muslimanski fi-lozof Fazlur-Rahman u svom djelu Duh islama, za vehabizam kaže da je on “u stvari postao generički po-jam koji se može primijeniti ne samo na ijeniti ne samo na ionaj pokret koji je utemeonaj pokret koji je utemeonaj pokret koji je utem ljio Muhaeljio Muhae mljio Muhamljio Muha med ibn Abdul-Vehab, nego na sve tipove ana-lognog fenomena širom islamskog svijeta koji su se zalagali za ‘očišćenje’ vjere ... koji su bili protiv korupcije vjere i moralne laba-vosti i degeneracije koje su preovlađivale u muslimanskom društvu.” (Duh islama (Duh islama ( , str. 271-272.) Dok je jedan drugi islamski uče-njak, Ahmed Huršid o tom pokretu kazao sljedeće: “Značajan aspekt tog pokreta je to što je on nesektaški i što je pokušao da do-vede sve sekte, sve škole muslimanskog mi-šljenja do zajedničke osnovice.’’ (Enes Karić, Savremena ideologijska tumačenja Kur’ana i islama, str.70). Muhamed Asad alijas Leopold Vajs, u svojoj knjizi Put u Mekku, za Muhameda ibn Abdul-Vehaba, rekao je: “MuhamMuhamMuha med ibn Abdul-Vehab je bio veliki vjerski reformator, čija su učenja mogla do-vesti do potpunog oslobađanja islama, ali su istorijske okolnosti spriječile vehabizam da postane sudbonosna duhovna sila u islam-skom svijetu.” (Put u Mekku (Put u Mekku ( , str. 125.) Za

razliku od spomenutih autoriteta, profesor Hafizović se može pozivati jedino na šiijske izvore i prošiijski orjentisane kvazi-znan-stvenike poput Hamida Algara i njegovog pamfleta o vehabizmu, i njemu sličnih “uče-njaka”njaka”njaka . No kad kola krenu niz brdo teško se ”. No kad kola krenu niz brdo teško se ”mogu zaustaviti. Tako se i Hafizovićev in-telektualno-moralni sunovrat nije zaustavio samo na potvoranju i vrijeđanju neistomi-šljenika oličenih u tzv. vehabijskom pokretu, već je otišao još dalje, i jednim potezom i jednom riječju je izbrisao nikab, odnosno zar i feredžu iz petsto godina duge prakse nje-govog nošenja u BiH, zamijenuvši ga samo ijenuvši ga samo injemu poznatim, ali ipak “prepoznatljivim “prepoznatljivim “bosanskim šalom”bosanskim šalom”bosanskim šalom . Time se on otvoreno ”. Time se on otvoreno ”narugao svim Bošnjacima i hajdučki drsko

pokušao prekrojiti našu povi-jest i iz nje u potpunosti izbrisati petostoljetnu vjersku i kulturnu praksu i baštinu našeg naroda, odnosno muslimanki u BiH. Ali ni to nije sve. Akademik Hafizović se nakon te notorne laži drznuo kazati da nikab za-pravo nema veze sa vjerom, već ga treba svesti “na razinu vlasti-“na razinu vlasti-“te, pojedinačne modne opcije i izbora.” I da bi ostao dosljedan svojoj samoponižavajućoj i sui-cidnoj filozofiji, iako je priznao da u Evropi ima islamofobije, on ju je ipak opravdao neuljuđe-nim ponašanjem muslimanskih

skupina koje su “zapahnute virusom musli-manskog puritanizma”manskog puritanizma”manskog puritanizma . Na to se nema šta ”. Na to se nema šta ”reči, osim one kur’anske istine: ’anske istine: ’ nisu slijepe oči, već srca u grudima. Zbog toga profesor rofesor rHafizović ne vidi da ga islamofobični novi-nari iskorištavaju i zloupotrebljavaju njegovo akademsko zvanje i titulu i prave od njega opasnog buntovnika unutar Islamske zajed-nice koji se javlja samo onda kada treba na-pasti i huškački kritikovati muslimane i vođe krovne vjerske institucije Bošnjaka, posebno reisu-reisu-reisu l-l- -ull-ull emu Mustafu ef. Cerića, i koji na -ulemu Mustafu ef. Cerića, i koji na -ultaj način sije smutnju među Bošnjacima i siječe ruku koja ga hrani. On je to potvrdio i svojim odgovorom na pitanje o predstoje-ćim izborima, kada je, pošto on izgleda ima samo krvave “proročanske“proročanske“ ’’ vizije, ukoliko pobijedi Radončićeva stranka koju po nje-ijedi Radončićeva stranka koju po nje-igovim saznanjima preferiragovim saznanjima preferiragovim saznanjima preferir reis Cerić, na-a reis Cerić, na-ajavio krvavu i apokaliptičnu budućnost na-šem narodu. Zaista sramotno i nemoralno! Nije džaba Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, davno upozorio na takve “učenjake’’, rekavši: “Najviše se za svoj ummet bojim po-kvarene uleme.’’

Ako je neko bio prava prepreka

Osmanskoj državi ili

islamskom hilafetu, onda su to bile šiije, tj. Safavidska dinastija koja

je sve radila da uništi Osmansku

državu.


8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Usame b. ‘Abdullah el-Hajjat Medina: Husejn Ali Šejh

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Ramazan sa sobom donosi radost i Ramazan sa sobom donosi radost i Rblagoslov. U njemu je obilje dobra i Rblagoslov. U njemu je obilje dobra i Rvelika Allahova milost. Ramazan za vjer-nička srca znači smiraj, spokoj i sreću. Za vjernika u ramazanu postoje dvije radosti: radost pri dočeku iftara i radost na Sudnjem danu zbog nagrade posta. Hadis na ovu temu manje-više svakom je dobro poznat, ali pitamo se ko to zaslužuje dvije radosti? Postoje li za to uvjeti i kakva je suština posta koji će nas dovesti do toga? Onaj ko posti samo od jela i pića, a ne suzdržava se od lošeg govora i postupanja po njemu, ne čuva oči, uši i osta-le organe od zabranjenog, ne smatra se uspješnim postačem, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre: “Ko ne napusti lažan govor i postupanje po njemu (u toku po-sta), Allahu nije potrebno da se suzdržava od hrane i pića.” Dosta bliski ovoj vrsti gu-bitnika jesu oni koji poste radi običaja i na-vike, ili oni koji poste mrzovoljno, negodu-jući, sa željom da što prije istekne post kako bi se povratio svojoj zabludi. Smisao posta daleko je veći. Post je Allahu najdraže djelo za koje On nagrađuje od Sebe, bez računa. Džennetska kapija Rejjan iščekuje ulazak sasvim druge vrste postača. To su oni koji se raduju dolasku ramazana, koji razmišljaju o njegovom smislu i poukama, koji s njego-vim dolaskom donose čvrstu odluku da će iskoristiti svaki njegov trenutak. To su oni koji nastoje da očuvaju svoje organe očiste svoju dušu, te ih ispune iskrenom pokorno-šću i ljubavlju prema Allahu i Njegovoj vje-ri. Takvim postačima vodilja su Poslaniko-ve, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje isto tako prenosi Ebu Hurejre: “Ko bude postio ramazan vjerujući i nadajući se (obećanoj) nagradi, oprošteni su mu njegovi prethod-ni grijesi.” (Muttefekun alejhi) Tj. ko bude postio, vjerujući da je post istina i Allaho-va naredba koja ga približava Njemu, te se bude nadao obećanoj nagradi jedino od Njega, zaslužio je Njegov oprost. Oprost

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Poštovana braćo, uistinu je težnja ka ostvarenju međumuslimanske

ljubavi jedan od uzvišenih ciljeva šeri-jata. Rekao je Uzvišeni Allah: Uistinu su vjernici braća... (El-Hudžurat, 10.). Isto tako, Poslanik, s.a.v.s., je u ovom kontekstu rekao: “Primjer muslimana u njihovoj međusobnoj ljubavi i suo-sjećajnosti je kao primjer jednog tijela. Ukoliko oboli jedan njegov organ, či-tavo tijelo osjeća nesanicu i groznicu.” (Muslim) Jedan od primarnih uvjeta koji se moraju ostvariti da bi ljubav među muslimanima bila moguća i ostvariva jeste čistoća njihovih prsa, te eliminiranje i najmanjeg oblika mr-žnje, zavisti i pakosti. Rekao je Uzvi-šeni Allah: Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri prete-kla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospoda-ru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!”(El-Hašr, 10.). Nije moguće uspjeti na ahiretu niti ući u Džennet osim sa čistim i neiskvarenim srcem, u kojem nema ni mržnje, ni zavisti niti bilo ka-kvog oblika pakosti prema muslimani-ma. Rekao je Uzvišeni: Na dan kada ni imetak ni sinovi od koristi neće biti, osim onome ko Allahu dođe čista srca.(Eš-Šu’ara, 88.). Jedne prilike je Posla-nik, s.a.v.s., upitan ko je najbolji izme-đu svih ljudi, pa je odgovorio: “Svaki čovjek neiskvarenog srca i iskrenog jezika”. Ljudi rekoše: “Znamo ko je čovjek iskrenog jezika, ali ko je čovjek neiskvarenog srca?”, a on reče: “To je čist i bogobojazan čovjek, koji se kloni grijeha i koji pri sebi nema zavisti niti pakosti.” (Ibn Madže). Jedna od stvari koja uništava međumuslimansku lju-

koji se ovdje spominje odnosi se samo na male grijehe, jer veliki grijesi iziskuju iskreno poka-janje Allahu, kao što se može razumjeti iz konteksta drugog hadisa koji prenosi isti ashab od Allahog Poslanika da je rekao: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do rama-zana, su iskup za grijehe koji se počine između njih, ukoliko se budu izbjegavali veliki grijesi.”

Bilježi ga Muslim. Pravi postači svjesni su Allahove milosti i izobilja koje se dijeli u ovim blagoslovljenim danima. Zato ih vidimo kako se trude da njihov post bude potpuno ispravan sa svim svojim uvjeti-ma i etikom ponašanja, kao što nastoje da ga očuvaju od svega što ga može narušiti. Od prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu bilo je da poveća svoj namaz i da dijeli sadaku i pomaže potrebne. Posebnu pažnju je po-svećivao učenju Kur’ana i to je svojim sljed-benicima ostavio u oporuku. Radost posta-ča nije ograničena na spoznaju o nagradi koja očekuje postače. Post je, kao što kažu učenjaci, najbolji put koji čovjeka vodi cilju koji mu donosi sreću na ovom i budućem svijetu. To je bogobojaznost, a post je njen izvor, kao što kaže Uzvišeni: O vjernici, propisuje va se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Beka-re, 183.). Postač se približava Allahu putem ostavljanja strasti, postom povećava svoje vjerovanje, i uči se strpljivosti i podnošenju poteškoća. Post je uzrok povećanja dobrih djela. Posebno je značajan odgojni mome-nat kada se duša uzdiže iznad prohtjeva i strasti. U mjesecu ramazanu to je posebno olakšano, jer post sužava puteve šejtanu koji kola ljudskim tijelom.

Džennetska vrata Rejjan su za one koji se raduju ramazanu Ljubav među

vjernicima Ko bude postio,

vjerujući da je post istina i

Allahova naredba putem koje Mu se približava, te se bude nadao

obećanoj nagradi jedino od Njega,

zaslužio je Njegov oprost.


9

Medina: Husejn Ali Šejh Kuds: Muhammed Selim

Preveo i sažeo: Esad Mahovac

Hvala Allahu koji nam je omogu-ćio da dočekamo mjesec ramazan

kojeg je učinio mjesecom dobrih djela i pokornosti. Ramazan je mjesec sva-kog dobra, mjesec milosti, dove i opro-sta grijeha. Ovakav mjesec zaslužuje da čestitamo muslimanima njegov dolazak, kao što je to i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio ashabima: “Došao je mjesec ramazan – mjesec blagoslova.” Post u ovom mjesecu Allah je uči-nio obavezom muslimana: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan oni-ma prije vas, da biste se grije-ha klonili. (El-Bekare, 183.) U ovom mjesecu se otvaraju vrata Dženneta, pa ih ne-mojte zatvarati, a zatvaraju se vrata Džehennema, pa ih nemojte otvarati sa svojim griješenjem. Ovo je mjesec strpljivosti na ibadetima, strpljivosti na ustezanju od grijeha i strpljivosti na iskušenjima, pa zato u strpljivosti tražite Allahovo zadovolj-stvo. Nemojte dozvoliti da dani vašeg posta budu kao obični dani, zato po-većajte ibadete u njemu, čuvajte svoje jezike i nemojte uznemiravati braću muslimane. Iskoristite ovo vrijeme za spominjanje Allaha, učenje Kur’ana i druga djela koja će vas približiti Alla-hu. Podijelite vaše noći na odmor i ibadet, a nikako nemojte ostavljati prostora za televiziju i satelitske kana-le. Nastojte da teravih-namaz obavljate ovdje u Mesdžidul-Aksau i nemojte da

bav je prenošenje tuđih riječi, a o tome je Posla-nik, s.a.v.s., rekao: “U Džennet neće ući nem-mam”, tj. osoba koja s ciljem sijanja smutnje i unošenja neprijateljstva i mržnje među musli-manima, prenosi tuđe riječi. Znajte da svaka ružna riječ i svaki nepri-

mjeren govor unosi netrpeljivost i mr-žnju, te prlja čista i neiskvarena srca. O tome kaže Uzvišeni: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj. (El-Isra, 53.). Klo-nite se braćo i bespotrebnih i uzalud-nih rasprava jer i one među muslima-ne unose samo netrpeljivost i mržnju. Rekao je Imam Malik: “Rasprava je uzrok da srca postanu gruba i osorna, i ona uzrokuje pakost među ljudima.” Poštovana braćo, neka vaša životna pa-rola za kojom će te se povoditi u svim segmentima života budu riječi Poslani-ka, s.a.v.s.: “Niko od vas neće istinski vjerovati sve dok svome bratu musli-manu ne bude želio ono što želi samo-me sebi.’’ Muttefekun alejhi

vam bude teško podnijeti dužinu namaza i učenja u njemu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao da se nahrane postači, te je govorio: “Ko pripremi iftar za postača, imat će nagradu kao i on, a postaču neće biti umanje-na njegova nagrada.” Ima muslimana koji izostavljaju ustajanje na sehur, iako je u njemu bereket, i tako, mož-

da i neznajući oponašaju nevjernike. Iskoristite ove dane za prevazilaženje međusobnih nesuglasica i razmirica, kako na idividualnoj razini, tako i na razini skupina i grupa. U ramazanu na ulicama i haremu džamije su velike gužve, zato upozoravajte vaše žene i se-stre da izbjegavaju miješanje i stisku sa muškarcima držeći se krajeva puteva. Nemojte zaboraviti da u ovom mjese-cu očistite svoj imetak i date zekat na njega, da svojim kćerkama i ženama naređujete hidžab, te podučite svoju djecu islamskim principima i moralu, i pružite pomoć potrebnima.

Ljubav među vjernicima

Došao je mjesec ramazan - mjesec blagoslova

Ovo je mjesec strpljivosti

na ibadetima, strpljivosti

na ustezanju od grijeha i

strpljivosti na iskušenjima,

pa zato u strpljivosti

tražite Allahovo zadovoljstvo.

Klonite se braćo i

bespotrebnih i uzaludnih rasprava jer i one među muslimane unose samo

netrpeljivost i mržnju.


10

PolumjesecVeliko srce Indonežanke Hanife Ni’meh

Rešid Hafizović hit turizma u BiH

Trebinje

Ludi polumjesec

Svečanim otvorenjem mesdžida u Skočigrmu 7.

avgusta 2010. godine okon-čana jednomjesečna manife-stacija otvaranja pet obnov-ljenih mesdžida i džamija na području Medžlisa Islamske zajednice Trebinje. Izaslanik reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića čast da otvori džami-ju prepustio je mladoj stu-dentici iz Indoneziji.

Hanifina priča prepu-na emocija i saosjećanja sa muslimanima Bosne i Hercegovine dubok je potresla oku-pljene vjernike na svečanosti otvore-nja mesdžida u Skočigrmu. Naime, ona je kao mlada studentica, pitajući se kako bi mogla što više identificira-ti se sa ženama i djevojkama u Bosni i Hercegovini čija je čast u proteklom ratu povrijeđena, odlučila sakupiti no-vac i doći u Bosni i Hercegovinu. Taj sakupljeni novac od 1.000 američkih dolara, prošlog ramazana odlučila je umjesto za kupovinu karte do Bosne i Hercegovine podariti za obnovu mes-džida u Skočigrmu koji je ostao bez džemata, kako bi na taj način pokazala građanima Bosne i Hercegovine, ali i raseljenim Trebinjcima kolika i kakva treba biti briga prema svojoj kulturno-vjerskoj baštini. Glasom punim emo-cije, suznih očiju mlada Indonežanka Hanifa Ni’meh, izražavajući neizmjer-nu zahvalnost Allahu, dž.š., da sveča-nost otvorenja mesdžida u Skočigrmu nije san već stvarnost, prisjetila se slika na TV ekranima kada su njene braća i

sestre muslimani u BiH ubijani, paće-ni, silovani, te kako se ona duboko u noćima molila Allahu, dž.š., da dođe u BiH te kako se osjećala tužnom. Došla je do ideje da moli Allaha, dž.š., da joj podari mogućnost da dođe u BiH i da bude sa svojom braćom i sestrama. Za Bosnu i Hercegovini ranije nije nika-da ni čula niti je znala u kojem dijelu svijeta se nalazi. Hanifa Ni’meh ima-la je sreću da u Singapuru upozna dr. Ahmeda Pašića koji joj je pomogao da razumije šta se zbiljski dešavalo u Bosni i Hercegovini i zašto su ubijani nedužni ljudi. “Tragediju koja se desila u BiH ne mogu zaboraviti. Ne mogu prestati misliti o tome. Ovdje nemam prijatelja niti rodbine. Neki moji prijatelji su mi rekli da je BiH opasna zemlja i da ne idem ovamo. Uprkos svemu tome ja sam i dalje željela da na neki način po-mognem ovim ljudima. Hvala Allahu, moje srce je danas vidjelo ovaj mesdžid u Skočigrmu kod Trebinja.“, kroz suze radosnice rekla je Hanifa.

Da ga ima bilo koja druga zemlja, u svojim bi se turističkim ponuda-

ma reklamirala njegovim opusom; da je kojim slučajem odabrao da napusti BiH na prestižnim bi svjetskim univer-zitetima bio dočekan širom otvorenih vrata, piše list Oslobođenje o Rešidu Oslobođenje o Rešidu OslobođenjeHafizoviću. Ove premudre rečenice moramo uvrstiti u ovu našu podrubri-ku. Zamislite, kakva bi to ljepota bila od Bosne i Hercegovine da smo se na vrijeme sjetili da se u turističkom svi-jetu reklamiramo Rešidom Hafizovi-ćem. E, kako bi navalili tursiti u našu prelijepu Bosnu i Hercegovinu.

Sramotna šutnja bošnjačkih političara

Napad na reisa dr. Mustafu ef. Cerića

Napad na kuću reisa dr. Mustafe ef. Cerića naša javnost je treti-

rala kao da se nije ni dogodio. Kad Bakir Hadžiomerović, urednik emisije FTV-a “60 minuta”primi sms prijeteću poruku sva se drža-va digne na noge. FTV danima u dnevnicima po desetak minuta tretira te prijetnje. Kada su tjelo-hranitelji Zlatka Lagumdžije pred njegovim vratima pronašli mačiji izmet digla se sva država. Kad ve-habije zaprijete Sulejmanu Tihiću naši mediji se danima bave tom te-mom. Ima još takvih slučajeva ali o tome nekom drugom prilikom. Ovim opaskama ne želimo doka-zati kako se zbog napada na kuću reisa dr. Mustafe ef. Cerića trebala dići sva država. Nema potrebe za to a ni sam reis Cerić to ne želi. Međutim, sramotna je šutnja boš-njačkih političkih prvaka na ovaj napad. Ovim su pokazali koliko drže do ugleda našeg vjerskog po-glavara.


11

Vlah sa dna kace!

Svinje iz Hrvatske rove po njivama u Republici Srpskoj

Josip Vričko, kolumnista lista Oslobođenje

Životinje ne priznaju granice

Josip Vričko, kolumnista lista Oslobođenje veoma često se bavi

likom i djelom reisa dr. Mustafe ef.

Cerića. Vričko u svojim kolumna-ma uglavnom piše veoma negativno o reisu Ceriću. Zapravo, komotno bi mogli reći da Vričko kroz svo-je kolumne konstantno iskazuje mržnju prema vjerskom vođi mu-slimana u BiH. Posljednji u nizu napada Vričko je izveo ovih dana kada je reisa Cerića i muftije pred-stavio kao skupinu zlonamjernih pokvarenjaka jer su, po njemu, je-dan obični napad na reisovu kuću podigli na najviši nivo. U istoj ko-lumni u kojoj na najružniji način govori o reisu i muftijama Vričko u hvalospjevima govori o franjevcima koji su za njega priča o boljoj Bosni i Hercegovini. Ne čudi nas takvo ponašanje kolumniste Vrička. Nije on kriv jadan što je shvatio da je u Oslobođenju pohvalno pljuvati po reisu Ceriću i drugim uglednicima muslimana Bošnjaka.

Divlje svinje iz Hrvatske vole Re-publiku Srpsku. Gomila divljih

svinja svakodnevno prelazi granicu preplivavajući rijeku Savu kako bi se opskrbili pokojim slasnim zalo-gajem plodova iz bašta Republike Srpske. Ovaj problem još uvijek nije podignut na međudržavni nivo. Za sada, lokalno srpsko stanovništvo iz okolnih sela u Bosanskoj Gradiški pokušavaju otjerati hrvatske svinje sa svojih njiva. Mještani njive i bašte

brane psima i petardama. Upotreba vatrenog oružja strogo je zabranjena zato što je u neposrednoj blizini dr-žavna granica. “Za noć potrošim pa-ket petardi koji košta deset maraka. Ovde je invazija divljih svinja a njive su sačuvane samo zato što u selu niko ne spava, već dežuramo cijele noći. Prošle godine nam ništa nije ostalo od ljetine, pa se borimo da se to ne ponovi”, kaže Žarko Švraka, farmer od ljetine, pa se borimo da se to ne ponovi”, kaže Žarko Švraka, farmer od ljetine, pa se borimo da se to ne

iz Bistrice.

Kakva je to muka natjerala Jusufspahića da za račun Srbije radi protiv muslimana na Kosovu?

Muhamed Jusufspahić, takozva-ni muftija nelegalne Islamske

zajednice Srbije, izjavio je ovih dana za srbijanske medije da njegova Islamska zajednica Srbije i država Sr-bija trebaju zajedno da naprave kam-panju o Kosovu u muslimanskim ze-mljama. “Islamska zajednica Srbije i Republika Srbija, udruženi, treba da naprave kampanju u muslimanskim zemljama, koje su jednako bitne kao i sve ostale, kako bi iz ove situacije izašli zajedno, jer ako to rade druge države i drugi faktori zašto ne bismo i mi”. Komentarišući zaključak koji je nedavno usvojen na međunarod-noj konferenciji Islamske svjetske lige Rabita u Mekki u Saudijskoj Arabiji da sve zemlje svijeta treba da prizna-ju nezavisnost Kosova, Jusufspahić je podsjetio da se svojevremeno na Islamskoj konferenciji u Kairu lično suprotstavio donošenju bilo kakvih zaključaka u vezi sa Kosovom. Svi-ma onima koji sumnjaju da muftija Muamer Zukorlić govori istinu da su Muhamed Jusufspahić i ostala njego-va svita produžena ruka srbijanskog režima, ovo je dokaz da je muftija Zukorlić u pravu. Kakvu besmislenu ulogu igra Muhamed Jusufspahić!

Beograd


12

Amor Mašović je ljudska gromada

Poštenjačina na svom mjestu

Tim Instituta za nestale osobe BiH s predsjedavajućim Kolegija

direktora Amorom Mašovićem na čelu danima vrši pretraživanje je-zera Perućac, nakon što je došlo do ispuštanja hidroakumulacije zbog remonta turbina HE “Bajina Bašta”. Tim ulaže sve napore kako bi ova-kvo stanje iskoristili i uspjeli pretra-žiti dno Drine. Amor Mašović je za domaće medije potvrdio da je dosad pronađeno najmanje 50 nekomple-tiranih tijela žrtava na području od Hidroelektrane Višegrad do rijeke Žepe, te tri skeletna ostatka na opći-ni Srebrenica. Amor Mašović je još jednom svima nama pokazao kako se odgovorno i pošteno odnosi prema svom poslu. Za Amora Mašovića sa sigurnošću možemo reći da je posti-gao ogromne rezultate u svom radu. Amor Mašović je kao i neki drugi Bošnjaci koji su radili sličan posao mogao pisati knjige i gledati kako da hajruje od funkcije koju obavlja. Umjesto toga on je izabrao poštenje, izabrao je da uloži nadljudske napo-re u postizanju koristi za državu Bo-snu i Hercegovinu i bošnjački narod. Kada bi bošnjački političari makar i 10% bili pošteni i radini kao Amor Mašović stanje u BiH bilo bi mnogo bolje.

Samo se Bošnjaci tuku na dženazi

Jednom četnik uvijek četnik

Sarajevo

Drago Kalabić

U posljednjih desetak dana Bošnja-ci se međusobno tamane raznim

vrstama oružja – noževima, automat-skim puškama, sjekirama i itd. Pa ipak, najbizarniji događaj zbio se na mezarju Vlakovo u Sarajevu kada se grupa Bošnjaka potukla na dženazi. Jedan od očevidaca postavio je video zapis ove sramote na internet. Zaista je

žalosno gledati taj video zapis. Svašta ljudi u svijetu rade, ali da se masov-no tuku, bodu noževima i psuju Boga na dženazi, e to još nikom nije pošlo za rukom osim Bošnjacima. Dignitet ukopa umrlog poštuju i najveći divlja-ci. Ovaj događaj žalostan je dokaz da su Bošnjaci dotakli samo dno. Nakon ovog nema dalje.

Šef Kluba poslanika SN-SD-a u Predstavničkom

domu Parlamentarne skup-štine Bosne i Hercegovine Drago Kalabić nedav-no je najavio da će dovest “momke u majicama s liko-vima Karadžića i Mladića” da prošetaju ulicama Sara-jeva. Kalabić je ovo izjavio nakon spora u Parlamentu Bosne i Hercegovine nakon ulaska u Parlament Nađe Dizdarević. Ovom izjavom Kalabić je nehotice otkrio šta se krije u njegovoj pri-prostoj duši. On bi iznad svega volio da dođe dan da sa četničkom šubarom na glavi i sa gomilom četnič-kih hordi prošeta Saraje-vom. Nije bez veze ona sta-ra izreka - jednom četnik uvijek četnik.


13

Mufid Kozlić

Mufid Kozlić je rođen 1973.godi-ne u selu Vukotići kod Zenice.

Kao dječak od 12 godina zadobio je povredu desnog oka na koje je sko-ro ostao slijep. Po izbijanju agresije na BiH uključuje se u redove Armije RBiH a kasnije se priključuje jedinici Odred “El-Mudžahidin”. Nažalost, u maju 1995. godine gasi mu se potpu-no vid na desno oko. U septembru 2007. godine gubi vid i na lijevo oko. Poslije tri teške operacije doktori su morali konstatirati da je Mufid ostao potpuno slijep. Ovaj mladi i nadasve hrabri čovjek ne gubi nadu i hvata se u koštac sa iskušenjima. Da bi olak-šao svoj život Mufidu su potrebna pomagala. Najpotrebnije pomagalo za Mufida je kompjuter. Nažalost, on nema tolika primanja da bi sebi mogao priuštiti takvo potrebno po-magalo. Ovim putem apelujemo na sve vas dragi naši čitaoci da se uklju-čite u ovaj mali humanitarni projekat i da zajedno opskrbimo Mufida Ko-zlića sa potrebnom kompjuterskom opremom. Za sve one koji mogu i žele pomoći Mufidu mogu to učiniti putem našeg magazina ili kroz direk-tan kontakt sa Mufidom kod kojeg ćete dobiti sve potrebne informacije. Ovo je adresa i broj telefona Mufida Kozlića.

Mufid Kozlić,Vukotići 39, 72212 NemilaBroj mobitela: 061 417 658

Foto polumjesecaSarajevske ramazanske noći

Apel za pomoć

Hoće li TV1 biti islamofobična kao njen direktor programa Senad Pećanin?

Nova televizijska kuća u BiH

Danima se priča o skorom pokre-tanju nove televizije koja se zove

TV1. Mediji uglavno špekuliraju o vlasnicima ove televizije i o budućem novinarskom kadru. Međutim, već se zna da će direktor programa TV1 biti Senad Pećanin, urednik magazi-na Dani. Iako spomenuta televizija još nije počela sa emitiranjem svog pro-grama sama činjenica da će glavna faca koja će upravljati programom TV1 biti Senad Pećanin dovoljno je da već sada sa sigurnošću možemo reći da će TV1 biti onakva televizija kakav je novinar Senad Pećanin. To znači da će Bošnjaci muslimani biti česta meta ove televizi-je. Jer, Senad Pećanin ne zna drukčije.


14

Piše: Ezher Beganović

S početkom svetog mjeseca rama-zana ušli smo u samu špicu pre-dizborne kampanje. Do izbora je

još ostalo oko mjesec i po dana. Pred nama su dani u kojima ćemo slušati velika obećanja naših političara. Na-kon agresije na Bosnu i Hercegovinu za svake izbore se kaže da su od pre-sudne važnosti. Tako je i ove godine. Međutim, za razliku od prethodnih godina, odnosno izbora, ove godine pred bošnjačkim narodom su daleko veće dileme. Teško je danas pronaći Bošnjaka koji mirne duše može reći da zna kojim političkim putem treba ići bošnjački narod. I najmudriji među nama imaju teške dileme. Prije nekoli-ko dana, na otvaranju Musa – pašine džamije u Novoj Kasabi, reis dr. Mu-stafa ef. Cerić izrekao je teške optužbe na račun bošnjačke politike i političa-ra i ujedno otkrio da ni on sam nije načistu kako je najpametnije postupiti na narednim izborima. U svom obra-ćanju vjernicima, reis Cerić je kazao: “Nedavno je jedan dobronamjesnik pohvalio moj vaz, zamjerivši mi što ne pomirim naše političare. Pravo da

kažem ne znam šta da uradim. Imam osjećaj da sve što im više govorim hajde se ujedinite, hajde zajedno, haj-de radite, ne možete dijeliti ono što nema, imate eto, dao vam je Allah, dali su vam ljudi, oni su sve dalji. Ili ne klanjaju, ili ne poste, ili nemaju ši-roka srca, ili im se ruka stisla, ili nema-ju suosjećanja prema nama - narodu. Nema druge. Ja ne znam druge. Samo ćemo mi izaći tamo gdje treba na ono mjesto, onoga dana i kazat ćemo svoju riječ, a vi se i dalje svađajte”.

Harisov tersluk

I ove godine nude nam se skoro ista politička lica. Jedina politička pri-nova je Fahrudin Radončić. Sjetimo se kako je Haris Silajdžić prije četiri godine ubjedljivo pobijedio u utr-ci za Predsjedništvo BiH. Također, i Harisova Stranka za BiH je prošla odlično. A kako je to Haris Silajdžić pobijedio? Možda smo zaboravili da je Haris Silajdžić imao podršku pet-šest manjih bošnjačkih političkih stra-naka, pa čak i brojnih članova SDA. Osim toga, reis dr. Mustafa ef. Cerić i drugi iz Islamske zajednice u BiH po-držali su Harisa Silajdžića. Narod i svi oni iz politike i vjerskih institucija koji su podržavali Harisa Silajdžića uradili su to nadajući se da se bošnjački inte-resi neće olahko prodavati. Međutim, Haris Silajdžić je to povjerenje u pro-teklih četiri godine upotpunosti pro-kockao. Umjesto da nesebično nastavi na razvijanju atmosfere jedinstva kod Bošnjaka on je svojom sebičnom poli-tikom išao uz nos svima. Svakom nor-malnom i dobronamjernom Bošnjaku i našim prijateljima neshvatljivo je da Haris Silajdžić uporno insistira na političkom soliranju. Svi osuđuju

Sulejmana Tihića što između dvije naj-jače bošnjačke političke stranke SDA i S BiH nema saglasnosti po ključnim političkim pitanjima. Ali, treba biti pošten pa reći da Haris Silajdžić ništa manje nije kriv, čak naprotiv, uvjereni smo da je Silajdžić veća prepreka za us-postavljanje kvalitetne saradnje izme-đu SDA i SBiH nego Tihić. Silajdžić ne mari na upozorenja i optužbe da jedino Dodik i drugi neprijatelji BiH imaju koristi od ovog sukoba. Sjetimo se kako je Haris Silajdžić uporno rušio sve dogovore koje je postigla SDA sa srpskim i hrvatskim predstavnicima. Također, sjetimo se kad je Sulejman Tihić jasno stavio do znanja OHR-u da SDA neće pristati na reformu po-licije koju predlaže Milorad Dodik a koja u osnovi ima za cilj očuvanje po-licije Republike Srpske. Taman kad je Dodik pomislio da mu nije uspjelo prevariti ostale pregovarače javlja se Haris Silajdžić i u “Radon plazi”, ho-telu Fahrudina Radončića potpisuje sa Miloradom Dodikom sporazum o re-formi policije, isti onaj sporazum koji je Dodik htio podvaliti SDA-u. Haris Silajdžić je takvom ters i inat politi-kom omogućio da ta reforma upotpu-nosti propadne i da se danas Milorad Dodik hvali kako je uspio sačuvati policiju RS-a. Ovo je samo jedan pri-mjer Silajdžićeve pogubne političke prakse koja je u osnovi imala potrebu za kontriranjem Sulejmanu Tihiću i SDA. Zbog takve prakse teško se može naći pozitivan primjer kojim bi mogli opravdati politiku Harisa Silajdžića. Silajdžić je iznevjerio dobijeno povjere-nje skoro po svim pitanjima. Također, on je dozvolio da se kriminalci iz nje-gove stranke sakrivaju iza njegovog političkog autoriteta i uspješno pljač-kaju građane Bosne i Hercegovine. Ovih dana, Haris Silajdžić ponavlja istu priču kao i prije četiri godine – ulaganje u enrgetski sektor i infra-strukturu, 100% BiH, evropske inte-gracije i slično. Haris Silajdžić može obećati kule i gradove ali to su samo prazne priče. Sve dok ne bude ozbilj-no poradio na postizanju kvalitetnog

PolitikaBošnjačke predizborne utrke

Dati glas ili ne dati pitanje je sadNakon agresije na Bosnu i Hercegovinu za svake izbore se kaže da su od presudne važnosti. Tako je i ove godine. Međutim, za razliku od prethodnih godina, odnosno izbora, ove godine pred bošnjačkim narodom su daleko veće dileme


15

političkog sporazuma sa SDA i drugim političkog sporazuma sa SDA i drugim bošnjačkim političkim predstavnici-bošnjačkim političkim predstavnici-ma Silajdžiću se ne može vjerovati da ma Silajdžiću se ne može vjerovati da može i kad bi htio ispuniti svoja obeća-može i kad bi htio ispuniti svoja obeća-nja. Svi zakoni koje je gurala Harisova nja. Svi zakoni koje je gurala Harisova SBiH nisu prošli u parlamentima i SBiH nisu prošli u parlamentima i to zahvaljujući upravo protivljenju iz to zahvaljujući upravo protivljenju iz SDA. Sjetimo se sramotnog sukoba SDA. Sjetimo se sramotnog sukoba oko ulaganja u elektro-energet-oko ulaganja u elektro-energet-ski sektor. Bez ruku poslani-ski sektor. Bez ruku poslani-ka SDA nijedan prijed-ka SDA nijedan prijed-log SBiH nije prošao u log SBiH nije prošao u Federalnom parlamentu. Federalnom parlamentu. A i jedni i drugi tvrde da A i jedni i drugi tvrde da A i jedni i drugi tvrde da nam je elektro-energetski nam je elektro-energetski sektor ključ uspjeha u bu-sektor ključ uspjeha u bu-dućnosti. Nažalost, kako dućnosti. Nažalost, kako za sada stvari stoje Harisu za sada stvari stoje Harisu Silajdžiću ne pada na pa-Silajdžiću ne pada na pa-met da popušta bilo kome. met da popušta bilo kome. On jednostavno misli da je On jednostavno misli da je najpametniji i najsposobniji najpametniji i najsposobniji i da svi upravo njega trebaju i da svi upravo njega trebaju slušati.

SDA

Po svim pokazateljima SDA tre-Po svim pokazateljima SDA tre-Po svim pokazateljima SDA tre-nutno veoma slabo stoji kod glasač-ke populacije. Lider SDA Sulejman Tihić učinio je sve na rušenju ugleda SDA. Nakon što je izgubio od Harisa Silajdžića, Sulejman Tihić je krenuo u žestok obračun sa svima koji su ku-movali njegovom porazu. Sulejman Tihić se posebno okomio na reisa dr. Mustafu ef. Cerića. Konstantni suko-bi sa Islamskom zajednicom koji traju posljednjih godina nanijeli su nepo-pravljivu štetu SDA-u. Na kraju i sam Tihić je vidio da je prevršio mjeru i da nema nikakvih šansi u izbornoj utrci. Sulejman Tihić je na vrijeme shvatio da bi sa njim na čelu SDA izgubila izbore, a to bi bio njegov definitivni politički kraj. Zato je on svoje mjesto ustupio Bakiru Izetbegoviću, nada-jući se da će posljedice za eventualni poraz SDA snositi Izetbegović i drugi. Kandidiranjem Bakira Izetbegovića kao glavno izborno lice SDA je pokuša-la koliko-toliko amortizirati pad ugle-da među glasačima. Međutim, sudeći po dosadašnjoj predizbornoj kampanji ( Bakir Izetbegović je obišao skoro sve gradove u Federaciji BiH gdje je držao tribine) Bakir Izetbegović nije postigao očekivano. Teško će Bakir Izetbegović bez ozbiljnije podrške stranke postići željeni izborni uspjeh. Naročito ako bude nastavio sa davanjem nemogu-ćih, da ne kažemo lažnih, obećanja. Naime, Bakir Izetbegović je u prediz-bornoj kampanji 2006. godine, kada je bio nosilac liste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH davao

s l j ede -ća obeća-

nja. “Treba da izađemo na izbore i izađemo na izbore i

glas damo ubjedljivo najja-čoj političkoj stranci u BiH. Izradili smo takav projekat da će u naredne četiri godi-ne doći do takvog ekonom-skog procvata u zemlji kakav nismo napravili u ovih 10 godina. Poslova će biti za sve profesije, ne bih obećavao da nisam siguran”. Iako su građani Bosne i Hercegovine iskusili sasvim drukči-ju, negativniju sudbinu u proteklih četiri godine, Bakir Izetbegović ovih dana opet priča istu priču. 10. august ove godine na nastupu u sarajevskoj općini Stari Grad, kada je obilježavao navodno uspješno okončavanje prve faze nastupa na tribinama po Bosni i Hercegovini, Bakir Izetbegović je rekao da SDA pomjera svoje težište djelovanja na borbu za što bolji život u Bosni i Hercegovini. On je naglasio da je sada cilj vratiti dostojanstvo pen-zioneru, boračkoj populaciji, ljudima koji su bez posla. “Treba nam zamah u ekonomiji, a osnovni preduslov je stvaranje klime sigurnosti. Sigurnost će privući investicije, a one rezulti-rati novim radnim mjestima. Treba ukazati na kvalitetan sadržaj Izborne platforme SDA za oktobarske izbore.” Platformu je Izetbegvić ocijenio kao do sada najbolje urađeni dokument koji nudi vrlo jasne odgovore na sva važnija pitanja, a pogotovo o ekonomiji.

Umjesto davanja lažnih obećanja o nekakavom ekonomskom prosperitetu kakav nismo uživali zadnju deceni-ju, SDA mora uraditi isto kao što to

mora ura-diti i Haris

Silajdžić i njegova SBiH, a to je postiza-

nje kvalitetnog usaglašava-nja među najjačim bošnjač-kim političkim strankama oko ključnih političko-eko-nomskih pitanja. Tek tada će se steći uvjeti za realiza-ciju ostalih projekata.

SBBBIH (ni)je alternativa

Siti svih poraza koje su Siti svih poraza koje su doživjeli od SDA, SBiH i drugih bošnjačkih poli-tičkih stranaka, pojedini Bošnjaci misle a to svesrd-no preporučuju i drugima

da nam je spas u stranci Fahrudina Radončića. Za mnoge je Radončićeva stranka poželjna alternativa. Bilo bi dobro kad bi u tome bilo istine. Međutim, teško je u to tek tako povje-rovati. Iako Fahrudin Radnočić vodi odličnu predizbornu kampanju, ipak to nije dokaz da bi mu se toliko treba-lo vjerovati. Najveći problem kada je u pitanju politika Fahrudina Radončića jeste što on puno obećava. Do sada smo imali loše iskustvo sa političarima koji puno obećavaju. Vidjeli smo šta nam je sve obećavao Bakir Izetbegović, a ni drugi političari nisu drukčiji. Najbolje bi bilo sačekati da Radončić odradi malo političkog staža, da se vidi kako se ponaša u konkretnim ulogama. Za davanje povjerenja nikad nije kasno.

Kad se sve sabere i oduzme izgled-no je da će se glasovi Bošnjaka rasuti i da će biti više bošnjačkih političkih stranaka sa približno istom snagom. Možda to i nije problem, ali samo kad bi se nakon izbora uspjela napraviti jaka koalicija probosanskih i proboš-njačkih stranaka. Tada bi svi bili po-bjednici, bez obzira za koju političku opciju se glasalo. Nažalost, teško je vjerovati u takav postizborni ishod. Time je neizvjesnost još veća a odluka daleko teža. Za koga glasati pitanje je sad?

Reis dr. Mustafa ef.

Cerić: “Ili ne klanjaju, ili ne poste, ili

nemaju široka srca, ili im se ruka stisla, ili nemaju

suosjećanja prema nama -

narodu.”


16


Bošnjaci su s radošću dočekali poče-tak ramazana. Uz radost zbog do-laska ramazana pojedini Bošnjaci

u Bosni i Hercegovini ovih dana prolaze kroz period pun neizvjesnosti i brige. To se najprije odnosi na Bošnjake koji žive u malom livanjskom selu Sturbi. Posljednjih dana u Sturbi je pravo vanredno stanje jer su lokalne livanjske vlasti uz koordinaciju mještana hrvatske nacionalnosti iz mjesne zajednice Vidoši odlučili da Bošnjacima u Sturbi ramazan učine što težim. Bošnja-ci iz Sturbe su proglašeni krivima jer su odlučili izgraditi sebi mejtef u kojem će moći klanjati tokom ramazana. O ovom problemu razgovaramo sa Kemalom Or-manom, predsjednikom džemata Sturba. “Ovo što se događa posljednjih dana je vještački problem. Mi ne gradimo ni-kakvu džamiju već rekonstruiramo već postojeći mekteb koji je ranijih godina bio u funkciji u našem selu. Prije nekoliko go-dina jedna mještanka je našem džematu poklonila svoju kuću koju smo preuredili u mekteb. U tom mektebu obavljali smo teraviju i ostale namaze tokom ramazana kada bi nam Islamska zajednica posla-la nekog od učenika iz medrese. Nakon nekoliko godina korištenja tog mekteba, a

zbog nestabilne konstrukcije i zbog straha da bi se mekteb mogao srušiti odlučili smo da uz saradnju i pomoć Medžlisa Islamske zajednice u Livnu pokrenemo obnovu spomenutog mekteba. Nažalost, prošle godine zbog straha od rušenja starog mek-teba nismo imali gdje klanjati uz ramazan, što nas je veoma ražalostilo. Hvala Allahu ove godine smo uspjeli zaklopiti finansijsku konstrukciju za ob-novu mekteba. Kada je u pita-nju dobivanje potrebnih papira tu smo mislili da zbog postoja-nja građevinske dozvole za sta-ru kuću, odnosno stari mejtef nije ni potrebno tražiti takvo što. Međutim, kasnije smo podnijeli sve zahtjeve da nam se izdaju potrebne dozvole i u međuvremenu smo počeli sa rekonstrukcijom, tj. obnovom mekteba. Znate, mi živimo na selu i ni na kraj pameti nam nije bilo da bi nekome moglo doći na pamet da nam brani da u našem selu na našoj ze-mlji gradimo sebi mekteb gdje možemo klanjati i učiti svoju djecu našem lijepom islamu. I danas, nakon svega nije nam jasno zašto bi nekom smetalo to što mi gradimo sebi mekteb. Pa, nismo učini-li nikakav kriminal, nama ne smeta kako, kada i šta će graditi naše komšije, to je nji-hovo pravo da grade i vjeruju po svom iz-boru”. Kemal Orman je jasno da se ovdje radi o političkom pritisku na Bošnjake. HDZ iz Livna zloupotrebljava svoju po-litičku nadmoć iskaljujući svoju silu nad Bošnjacima u Sturbi. “Jasno je da se ovdje radi o političkim pritiscima. Sve se doima da oni na ovaj način pokušavaju izvršiti pritisak na nas da se iseljavamo. Međutim, to im neće uspjeti, kad nisu uspjeli kada je bio rat sada pogotovo neće uspjeti. Mi ni-kuda ne idemo sa svoje zemlje a oni mogu vršiti pritiske koliko im je volja”, kaže Kemal Orman. Svjesni svojih prava Boš-

njaci iz Sturbe su jedinstveni u namjeri da istraju u obnovi mekteba i da ne dozvole da se sruši dosad izgrađeno. “Veoma sam pozitivno iznenađen reak-cijom stanovnika našeg sela. Svi smo jedinstveni da brani-mo svoje svetinje. Borit ćemo se svim raspoloživim sredstvi-ma i nećemo dozvoliti rušenje mekteba. Zamislite, rušenje mekteba su nam zakazali u po ramazana. Pa kakvi su to lju-di. Kad dođu sa mašinama mi ćemo svi ući u mekteb pa će samo preko nas mrtvih moći srušiti mekteb”, kaže na kraju gospodin Orman. Kakva je to potreba natjerala Hrvate, komšije Bošnjaka iz Sturbe da po svaku cijenu traže rušenje mekteba. Zašto ti ljudi insi-

stiraju na pravu da Bošnjaci muslimani u Sturbi ne mogu izgraditi sebi objekat za molitvu bez njihovog odobrenja. Zar se tako živi komšijski? U cijelom ovom slu-čaju najlicemjernije se ponaša Katolička crkva. Kada bi Katolička crkva u praksi sprovodila svoje propovijedi da katolici svima žele mir onda se nikako ne bi mo-glo dogoditi da hiljadu i po katolika iz mjesne zajednice Vidoši peticijom traži rušenje muslimanskog mekteba i to baš u ramazanu. Ovako, slučaj Sturba je ve-lika crna mrlja na licu Katoličke crkve i svih katolika iz Livna. Bošnjaci u Sturbi su veoma odlučni da brane svoje svetinje. Pozivamo sve razumne ljude, bez obzira na vjeru i naciju da pomognu Bošnjacima u Sturbi, tj. da ne dozvole da se u ovom svetom mjesecu dogodi takva sramota da se sruši mekteb.

Politika i društvoKemal Orman, predsjednik džemata Sturba u općini Livno

Nećemo dozvoliti rušenje mektebaUz radost zbog dolaska ramazana pojedini Bošnjaci u BiH ovih dana prolaze kroz period pun neizvjesnosti i brige. To se najprije odnosi na Bošnjake koji žive u malom livanjskom selu Sturbi. Bošnjaci iz Sturbe su proglašeni krivima jer su odlučili izgraditi sebi mejtef u kojem će moći klanjati tokom ramazana

Kada bi Katolička

crkva u praksi sprovodila

svoje propovijedi da katolici svima žele mir onda

se nikako ne bi moglo dogoditi

da hiljadu i po katolika iz mjesne zajednice

Vidoši peticijom

traži rušenje muslimanskog

mekteba i to baš u

ramazanu.


17


U nekoliko navrata bavili smo se U nekoliko navrata bavili smo se U posljedicama djelovanja protek-U posljedicama djelovanja protek-U firske internet stranice www.pu-U firske internet stranice www.pu-U tvjernika.com. Prvo smo na lijep način pokušali upozoriti urednike i saradnike spomenute internet stranice na njihovo štetno djelovanje, odnosno pozvali smo ih da preuzmu odgovornost za ono što rade. Prije svega, tražili smo od njih da se ne skrivaju iza lažnih imena i na taj način otvoreno nanose nesagledive štete za boš-njački narod i islam u Bosni i Hercegovi-ni. Mislili smo da se radi o naivnim mla-dićima koji nisu dovoljno svjesni svojih nedjela. Međutim, brzo smo razuvjereni. Njihove reakcije su bile žestoke i prije sve-ga neislamske, uz puno psovki i prijetnji. Naravno, njihove reakcije upućune na račun našeg magazina i novinara Saffaizrečene su uz potpis lažnih imena. Na-kon ovog, te nakon što su objavili niz tek-stova koji su bili povod mnogima u Bosni i Hercegovini da preko ove stranice op-tuže Bošnjake za tzv. islamski terorizam, postavili smo pitanje kako je moguće da sigurnosne snage u BiH dozvoljavaju rad ovakve jedne stranice. Odgovor na ovo pitanje dobili smo ovih dana. Naime, nakon terorističkog napada u Bugojnu na spomenutoj internet stranici objavljen je navodni audio snimak premlaćivanja Harisa Čauševića ispred policijske stani-je navodni audio snimak premlaćivanja Harisa Čauševića ispred policijske stani-je navodni audio snimak premlaćivanja

ce u Bugojnu. Urednici www.putvjerni-ka.com nisu objasnili odakle im ovakav snimak. A upravo odgovor na ovo pitanje konačno otkriva čija je ovo internet stra-

nica i za koga ti ljudi sa lažnim imenima rade. Kada je u pita-nju spomenuti audio snimak postoje dvije pretpostavke. Prva pretpostavka podrazu-mijeva da je ovaj snimak la-žan, odnosno namontiran, jer ne postoji nijedan dokaz da se radi o vjerodostojnosti snim-ka i da je glas koji zapomaže glas Harisa Čauševića. Druga ka i da je glas koji zapomaže glas Harisa Čauševića. Druga ka i da je glas koji zapomaže

pretpostavka podrazumijeva da je snimak vjerodostojan u šta je teško povjerovati. Ako je vjerodostojan, ključno pitanje glasi - ko je putvjernika dosta-vio ovaj snimak? Ne treba biti previše pametan pa znati da je ovakve snimke moguće dobiti samo od obavještajaca. Prva pretpostavka traži odgovor na pitanje – zašto je putvjernika trebalo da podmeće nevjero-dostojan audio snimak, a dru-ga zašto bi obavještajci dali ovakav snimak putvjernika? Bez obzira je li audio snimak vjerodostojan ili ne cilj www.putvjernika.com je u oba slučaja isti. Izazvati emocije kod konzumenata spornog audio snimka i dovesti u sumnju nalaze sigurnosnih službi u vjerodostoj-nost optužbi na račun Harisa Čauševića, nalaze sigurnosnih službi u vjerodostoj-nost optužbi na račun Harisa Čauševića, nalaze sigurnosnih službi u vjerodostoj-

te na taj način proizvesti dodatne tenzije među muslimanima Bošnjacima, od-nosno na vještački način prikazati da u Bosni i Hercegovini ima masa onih koji misle na isti način kao i Haris Čaušević Bosni i Hercegovini ima masa onih koji misle na isti način kao i Haris Čaušević Bosni i Hercegovini ima masa onih koji

(nešto slično je pokušao dokazati Almir

Džuvo, šef Obavještajno – si-gurnosne agencije BiH kada je izjavio da u BiH ima 3.000 osoba koje bi mogle uraditi ono što je uradio Čaušević). osoba koje bi mogle uraditi ono što je uradio Čaušević). osoba koje bi mogle uraditi

Moramo priznati da su ovi smutljivci uspjeli u svojim na-kanama. Ispod spornog audio snimka i na forumima broj-nih drugih internet stranica postavljen je veliki broj ko-mentara u kojima se izražava podrška za Čauševića i pozi-mentara u kojima se izražava podrška za Čauševića i pozi-mentara u kojima se izražava

va na neprijateljstvo prema Bosni i Hercegovini. Kada se čitaju ti komentari stiče se dojam da je Almir Džuvo govorio istinu. Nažalost, nisu samo internet – forumaši nasjeli na podmetanja www.putvjernika.com, jedan broj daija – islamskih misionara i njihovih sljedbenika, naročito oni koji se zalažu za otvaranje posebnih mesdžida, nasjeli su

na laži i prevare putvjernika. Kad god zatreba www.putvjernika.com se potru-di da neprijatelji Bošnjaka i islama imaju materijala da nas optužuju za razne vrste ekstremizama i terorizama.

Dakle, očigledno je da je www.pu-tvjernika.com dobro isplanirani projekat iza kojeg stoje, za sada nama nepoznati, obavještajni centri moći. Prema anali-zi njihovog rada možemo zaključiti da www.putvjernika.com tek zauzima zalet. Pravo divljanje ovih smutljivaca će vjero-vatno uskoro uslijediti.

Politika i društvoInternet agresija na islam i muslimane u BiH

Portal Put vjernikaOčigledno je da je www.putvjernika.com dobro isplanirani projekat iza kojeg stoje, za sada nama nepoznati, obavještajni centri moći. Prema analizi njihovog rada možemo zaključiti da www.putvjernika.com tek zauzima zalet

Bez obzira je li audio snimak vjerodostojan

ili ne cilj www.putvjernika.

com je u oba slučaja isti. Izazvati emocije kod konzumenata

spornog audio snimka

i dovesti u sumnju nalaze

sigurnosnih službi te na taj način, na

vještački način, prikazati da u BiH ima masa onih koji misle na isti način kao i Haris Čaušević.


18

Borba za opstanak

Kolumna

Postoji li mogućnost da su u dejtonsku policiju infiltrirani teroristi iz beogradskog i zagrebačkog obavještajnog podzemlja, koji prave haos po krajevima sa bošnjačkom većinom, kako bi na silu izmislili tzv. islamski terorizam? Svima bi bilo najlakše da je zločin u Bugojnu počinio Haris Čaušević, ali nam je zastrašujuće kad vidimo masu nelogičnih konstrukcija, kao što je ona o rokeru, hašišaru, vehabiji i teroristi koji se s vrećom neaktiviranog eksploziva zatekao pored bombe koju je aktivirao iz neposredne blizine pa je taman fino uhapšen. Onaj ko može izmisliti Gornju Maoču, spreman je izmisliti štošta

Piše: Fatmir Alispahić

P rvog dana jula imao sam tribi-nu u Sanskom Mostu, a onda sam u razmaku od devet dana

dvaput putovao za Hercegovinu, među bošnjačke povratnike, prvo u Stolac, 21. jula, pa u Trebinje, 30. jula. U oba mjesta otvarane su dža-mije, a uoči tih svečanosti priređene su tribine na kojima sam govorio o Bošnjacima i pamćenju. Kad se in-

san odmakne od medijskih i politič-kih ritmova, od onoga što se priča i piše po Sarajevu, onda vidi kako bošnjački vilajet nema veze sa likovima koji ga pred-stavljaju. Stolac, okupiran od ekstremnih Hrvata, i Trebinje, okupirano od ekstremnih Srba, u kojima Bošnjaci žive kao građani drugog reda, ostavljeni od svih i prepušteni sami sebi – najočitiji su primjer be-skrupuloznosti bošnjačkih političara koje uistinu ne zanima narod u čije ime dobro žive. Zar je mogu-će nositi takvu količinu gramzivosti i nezahvalno-sti, pa ne osjetiti potrebu da se bude uz narod ma-kar u simboličnim gesta-ma?! Jer, nije bošnjački narod ono što paradira po Sarajevu oko Vječne vatre, to je tek predstava od naroda, bošnjačka je stvarnost zapravo u Stocu i Trebinju, u Bijeljini i Pri-jedoru. Tu, na bošnjaštvu i muslimanskom identite-tu, istrajava biće koje ne samo da nema nikave po-drške da bude to što mu je babo bio, već je sve usmjereno da ga preinači u stvorenje koje će se stidjeti svoje vjere i skrivati svoj identitet. Sile apartheida koje šibaju uspravne boš-njačke povratnike fašizam su nulte kategorije, a bošnjački političari se najprije mogu suprotstaviti tom fa-šizmu, tako što će apelirati, koristiti mogućnost javnog govora, tako što će doći, obići, pružiti podršku. Ne-koliko hiljada Bošnjaka računa se u

političare, što u izvršnoj vlasti, što po parlamentima, a što po raznim skupštinskim tijelima i komisijama. Ali, od tih nekoliko hiljada lezihlje-baroša i gulanfera nema ni jednog jedinog koji bi sjeo u auto i došao među povratnike, te iskoristio utje-caj koliki god da je, da se suprot-stavi apartheidu u kojemu se tlače pripadnici njegovog naroda. Kako je to moguće!?

Dejtonski fašizam

Koja je svrha nastojanja da vidimo nešto čega nema kad imamo politiku koja je u najboljem slučaju indolen-tna spram narodnih proble-ma, ako već nije upregnuta u kočije satiranja Bošnjaka, a zašta je najbolji primjer Sadik Ahmetović, koji je na ime žrtava Srebrenice postao ministar sigurnosti koji sada proizvodi nove žrtve među Bošnjacima. Kojeg li paradoksa, da neko ko je u ime žrtava genocida postao ministar sada radi za iste one centre moći koji su proizveli te žr-tve genocida! Prisjetimo se, i civili u Srebrenici su bili od Beograda i sa Pala optu-živani kao tzv. džihad-rat-nici, a to isto su od mini-stra Ahmetovića u drugom pakovanju doživjeli musli-mani iz Gornje Maoče, na koje je je srebrenički mini-

star poveo vojsku od 650 specijalaca. Ovo navodimo kao ilustraciju te re-alnosti u kojoj ima bošnjačkih poli-tičara koji otvoreno proganjaju svoj narod za interese svojih političkih makroa i sponzora.

A kad neće politika da brine o narodu, hoće Islamska zajednica, jer više nema ko, pa bi i to posljed-nje i najstarije uporište institucio-nalne brige za Bošnjake trebalo slo-miti, razdjeliti, zavaditi, kao što je

Snaga Bošnjaka je vjera u Boga

Fašizam je u dejtonskoj

Bosni državna ideologija, utoliko što je država

upregnuta u velikosrpske i velikohrvatske

planove o genocidnom

zatiranju bošnjačkog

naroda.


19

to beogradski režim uspio napraviti u Srbiji. Otišao je uoči ramazana reisul-l-ule-ma Mustafa ef. Cerić i obi-šao bošnjačke povratnike u Janju, čije je usjeve uništi-lo nevrijeme, i uručio im simboličnu pomoć. Je li to posao reisu-l-uleme da se bavi poljoprivredom i usje-vima, ili je njegov posao da sjedi u džamiji i da se moli Bogu? Poljoprivredom se treba baviti ministar po-ljoprivrede, ako takav postoji, a ne da ovako re-isu-l-ulema narušava se-kularnu državu, jer svoju ahmediju miješa sa hektarima? Ovako razmi-šljaju komunistički idioti iz SDP-a i SDP-ovskih medija. Nažalost, tako počinje razmišljati i veliki broj boš-njačkih intelektualaca, koji su žrtve medijskog ispiranja mozga, i tom problemu se u ovom času ne prida-je nikakva pažnja. Zabrinjavajuće je mnogo ljudi koji misle da reisu-l-ule-ma treba ostati zatvoren u džamiji, namjesto da u njegovim obilascima povratničkih džemata, recimo, vide višeslojnu pozitivu, od moralne a evo i materijalne pomoći povratnicima, pa do doprinosa borbi protiv fašiz-ma, genocida i etničkog čišćenja. Šta pa do doprinosa borbi protiv fašiz-ma, genocida i etničkog čišćenja. Šta pa do doprinosa borbi protiv fašiz-

uopće može biti lošeg u činjenici da neko ko ima medijsku pozornost svo-jim primjerom svjedoči brigu prema povratnicima?

Fašizma u dejtonskom sistemu ima na različitim adresama, jer je Dejtonski sporazum uvažio i u ustavno biće ugradio ge-nocidne ideologije veliko-srpskog i velikohrvatskog projekta, ali, najistureni-ja tačka živog fašizma su sudbine bošnjačkih po-vratnika, koji istrajavaju na svojoj rodnoj grudi, iako bivaju tlačeni razli-čitim vidovima zastraši-vanja i ponižavanja. Otud borba protiv fašizma u dejtonskoj Bosni puni

smisao ostvaruje u borbi za ljud-ska prava bošnjačkih povratnika. Druga linija tog živog dejtonskog fašizma jeste nastavak zločina nad bošnjačkim iseljenicima, njih mili-on i 300.000, kojima je genocidna Centralna izborna komisija bloki-rala ustavno pravo da biraju i da budu birani. Insistiranje na aktiv-noj registraciji, brisanje iz registra-cije preko 200.000 već registrira-nih, kako bismo dobili minornih 30-tak hiljada registriranih za izbo-re iz dijaspore - sve je to autentič-ni doprinos dejtonskih institucija nastavku genocida nad Bošnjacima. Fašizam je u dejtonskoj Bosni dr-žavna ideologija, utoliko što je dr-žava upregnuta u velikosrpske i ve-likohrvatske planove o genocidnom zatiranju bošnjačkog naroda.

Ovi povratnici, ova gospoda,

svojim aristokratskim

držanjem svjedoče da je Trebinje

njihov grad, da je posrijedi

historijska prevara koja

će se ispraviti, samim tim što

u konačnici pobjeđuje

istina.


Sljedeći korak je sijanje straha čak i u krajevima sa bošnjačkom većinom, nalik na one torture koje su provodili rezervisti JNA potkraj 1991., kada su sasipali rafale po mu-narama i hroptali četničke pjesme po bošnjačkim mahalama. Bošnjake povratnike će, tako, zastrašiva-ti četnički i ustaški ekstremisti, a Bošnjake koji još sanjaju da su svoji na svome, zastrašivat će dejtonska policija, koja sve ubjedljivije liči na cionističke militante koji maltretira-ju goloruke i izgladnjele palestinske civile.

Kako drukčije objasniti neviđe-nu drskost da se u koloni policij-skih kombija, sa otvorenim vratima, kroz koja vire maskirani dejtonski specijalci, nalik na nindže-kornja-če, naoružani do zuba, sa upere-nim automatskim puškama, ulica-ma Sanskom Mosta do zgrade suda sprovodi osumnjičeni Palislamović (to je onaj što je osumnjičen da je asistirao osumnjičenom Čauševiću (to je onaj što je osumnjičen da je asistirao osumnjičenom Čauševiću (to je onaj što je osumnjičen da je

oko terorističkog čina u Bugojnu) - kad za to nema ama baš nikakvog razloga? Mogli su tog Palislamovića dovesti i u zaprežnim kolima, niko se ne bi ni osvrnuo. U koga su upere-ne te automatske puške po Sanskom Mostu, gradu koji je sličan teror trpio u ratnim godinama?! Znaju policijski komesari da nema realne potrebe da po Sanskom Mostu po-kazuju policijsku silu, ali treba da znaju da i mi znamo da je isključivi cilj tog pokazivanja sile zastrašivanje bošnjačkog naroda. Na ovu anoma-liju nije reagirao niko od bošnjačkih zvaničnika, što je još jedan dokaz da oni i postoje i ne postoje: postoje kad treba jamiti pare, i ne postoje kad treba štititi demokratske slobo-de i građanska prava naroda kojeg, bejagi, zastupaju.

Ovo turbo-folk treniranje poli-cijskog i državnog nasilja bitno nas udaljava od mogućnosti da vjeru-jemo policiji, jer samu policiju pri-bližava kriminalnom i terorističkog miljeu, zbog čega imamo razloga sumnjati u policijske izviještaju o terorističkom činu u Bugojnu. Tim prije što je javnost saznala kako su dejtonski batinaši premlaćiva-li uhapšenog Čauševića kako bi od su dejtonski batinaši premlaćiva-li uhapšenog Čauševića kako bi od su dejtonski batinaši premlaćiva-

njega iznudili priznaje da je on po-stavio bombu u Bugojnu. Svima bi bilo najlakše da je zločin u Bugojnu počinio Haris Čaušević, ali nam je bilo najlakše da je zločin u Bugojnu počinio Haris Čaušević, ali nam je bilo najlakše da je zločin u Bugojnu

zastrašujuće kad vidimo masu nelo-gičnih konstrukcija, kao što je ona o rokeru, hašišaru, vehabiji i tero-risti koji se s vrećom neaktiviranog

eksploziva zatekao pored bombe koju je aktivirao iz neposredne bli-zine pa je taman fino uhapšen. Onaj ko može izmisliti Gornju Maoču, spreman je izmisliti štošta.

Otud se s pravom pitamo – a šta ako su dejtonsku policiju infil-trirani teroristi iz beogradskog i zagrebačkog obavještajnog podze-mlja, koji prave haos po krajevima sa bošnjačkom većinom, kako bi na silu izmislili tzv. islamski terorizam? Dejtonskoj policiji je ozbiljno po-ljuljana vjerodostojnost i uzdrman kredibilitet nakon nasilja nad mu-slimanima u Gornjoj Maoči, tako da siledžijstvo kakvo je iskazano u Sanskom Mostu može dodatno po-liciju udaljiti od naroda, od istine, od poštenja. Odveć je znano da po Iraku i Afganistanu ne eksplodiraju nikakvi “bombaši-samoubice” koji navodno ubijaju svoju muslimansku braću, već da te tempirane bombe poturaju oni kojima je stalo da unu-tar muslimana zapodjenu sukobe i da u globalno selo šalju sliku o isto-vjetnosti islama i terora. Takav se proizvod nastoji instalirati u Bosni i Hercegovini, i to ne može biti boš-njačka i muslimanska volja, već vo-lja velikosrpskih i velikohrvatskih projekata, koji u getoiziranju i dije-ljenju Bošnjaka vide svoj profit.

Parada nafake

Iza jacije sam krenuo iz Trebinja, preko Popovog polja, prema Stocu. Auto staro 20 godina, i ja star duplo toliko i još koju godinu više, grabi-mo kroz noć, bez ikakve dunjalučke zaštite. Oko mene pustoš. Bude i 10-20 kilometara, a da ne ugledam svje-tla kuće. A šta i vrijede te kuće, kad u njima sjedi Radovan Karadžić?! Uzdati se je u Allahovu Zaštitu, da ću sa hajrom stići do Stoca, pa je po-slije, opet, nekako lakše. Poslije ima kuća u kojima se živi Kur’an.

Dok se vozim kroz mrakove istočne Hercegovine sabirem slike iz Trebinja. Ne pamtim da sam i na jednom mome predavanju vidio toliko naglašeno dotjeranog svije-ta. Gotovo da sam se postidio što ne ponesoh svečano odijelo. Dolaze muževi i hanume, i pod ruku ula-ze u prelijepo dvoriše trebinjskog Medžlisa. Kakav crveni tepih Sarajeva i Holivuda! Ovo je parada gospodluka kakvoj nikada, u takvoj koncentraciji, nisam prisustvovao. Pa nema ni jednog para a da nije došao “ispod pegle”, kao da su se dotjerali za svadbu. Ulaze Bošnjaci

i Bošnjakinje, selame se s drugima, puni osmijeha i nekog usporenog kraljevskog dostojanstva. Ima još desetak minuta do predavanja, a dvorište puno. A izvan dvorišta je oteti grad iz kojeg je protjerano pre-ko 5.000 Bošnjaka. Ovi povratnici, ova gospoda, svojim aristokratskim držanjem svjedoče da je Trebinje nji-hov grad, da je posrijedi historijska prevara koja će se ispraviti, samim tim što u konačnici pobjeđuje istina. Tako su Bošnjaci Stoca, korak po korak, oslobađali svoj grad. Tako su i ponosni Trebinjci, predvođeni ima-mom Heseinom ef. Hodžićem, doži-vjeli da hor “Sejfulah” iz Konjica te noći otpjeva narodnu himnu Bosne i Hercegovine “Jedna si jedina...” Dolazio im je reisu-l-ulema Cerić. Bio im je Isnam Taljić i govorio o Andaluziji i Srebrenici. Evo i ja svje-dočim kako je zijaret Bošnjacima Trebinja svojevrstan kurs iz domolju-blja i islamoljublja, jer se u Trebinju duša nadopuni za nove spoznaje i nove osjećaje. Ali, u Trebinju nije bio niko od samozvanih bošnjačkih lidera. Oni se plaše četnika, gluhe noći, Popovog polja, defekta na ko-lima - svega čega sam se plašio i ja, a čega se plaše i povratnici u Trebinje. Bošnjaci u budućnosti moraju biti jači od svojih strahova kako bi izbo-rili pravo na život.

U Trebinju sam govorio kako se neki događaji odvijaju izvan naših dometa i potencijala, da se buduć-nost, kao i nafaka, ne može uvi-jek vagati fizičkim givihtima. Kad bi cijenili po bošnjačkoj politici, Bošnjaci bi odveć bili rasprodati. Svjedočanstva bošnjačkog života u istočnoj Hercegovini, u Podrinju, posebno u Stocu, Janji i Kozarcu, nemaju nikakve veze s politikom. To je snaga naroda. Otud se i policijski šišmiši moraju navikavati na nove Bošnjake, na one koji se ne plaše četnika, ustaša, policije i policijske države, na Bošnjake bez kompleksa i podaničkog mentaliteta, za koje su siledžijstvo u Gornjoj Maoči i parada policijskog kiča u Sanskom Mostu opravdan razlog da javno posum-njamo u vjerodostojnost izvještaja o terorizmu u Bugojnu, kao i da pred javnost postavimo otvoreno pitanje: da li dejtonska policija i u ideologiji i u praksi postaje instrument okupa-torskih i genocidnih projekata Srbije i Hrvatske? I nek’ se zna: bošnjač-ko opredjeljenje za istinu, slobodu i demokratiju srazmjerno je veličini bošnjačke žrtve. Iznad ovog opredje-ljenja ima samo Bog.

20 13. august - 3. ramazan

21

Bošnjački krvavi obračuni

Društvo

Piše: Safet Kadić([email protected])

Krajem protekle sedmice u sukobu Krajem protekle sedmice u sukobu Kdvihu bošnjačkih porodica ubi-Kdvihu bošnjačkih porodica ubi-Kjena su dvojica braće, a dvojica Kjena su dvojica braće, a dvojica Kranjena, predhodnog dana na dženazi u Sarajevu ljudi su se pobili, što je neza-pamćen skandal, nekoliko dana ranije, također u Sarajevu, desila se pucnjava u kojoj je smrtno stradala jedna osoba, a koji dan prije toga jedan Bošnjak je na-pao na Reisovu rezidenciju. Incidenti kao na pokretnoj traci, a bošnjačka politika o svemu tome kukavno nojevski šuti. Isti-na, promptno je osudila teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu. Tako su krvavi računi političke kratkovidosti i po-gubnog postratnog političkog pehlivan-luka bošnjačke politike na samom bridu obstanka, počeli stizati za naplatu. Post-genocidni položaj Bošnjaka u dejtonskoj BiH bošnjački političari su samo različito tumačili, a radi se o tome da se on pro-mijeni. Zato neko mora biti odgovoran. Zapravo, odgovorni smo svi, ali su kriv-ci poznati imenom i prezimenom. Kao i hroničar, isljednik, sudija, i mnogi očevid-ci, i građani se pitaju odkuda to i kako je to moguće. Unaprijed se ne može tvrditi da je ova pojava plod puke slučajnosti. Ova markesovska “hronika najavljene smrti” ima sva obilježja suicidnosti i mora se neizostavno sociopsihološki razsvijetliti i politički valorizirati. To je u najmanju ruku izraz postgenocidne tjeskobe, straha i nesigurnosti, bezperspektivnosti i bezna-đa, krik očaja, strahve i užasa zbog ubije-nog prava na slobodan život ovog malog autohtonog europskog naroda u svojoj domovini, na svojoj zemlji.

Psihološki posmatrano, postgenocidni sindrom se najizrazitije ispoljava u vidu suicidnosti i agresivnosti. Očito da postge-nocidna agonija Bošnjaka nije okončana, nego se pojačava, poprimajući razmjere kolektivne depresije, a takvo depresivno stanje temeljnog i najbrojnijeg naroda nad kojim je izvršen genocid, a nije pružena

odgovarajuća satisfakcija i izvršena neo-bhodna sanacija sve do deviktimizacije, idealna je podloga za ekstremno ponaša-nje, sve do suicida ili terorizma. Bošnjaci imaju iluziju slobode, a zapravo se vrte i bahuljaju u dobro projektovanom labirin-tu na čijem je kraju - ambis. Bošnjaci su agresijom i geno-cidom stjerani i stiješnjeni na polovicu svog etničkog prosto-ra, ali svoj očaj zbog zlosretne kobi koja ih je zadesila moraju razbiti sami, jer su joj sami i doprinijeli, ali svoj gnjev ne smiju usmjeravati prema sebi i dodatno se samokažnjavati, što i jeste projicirani postgeno-cidni cilj njihovih neprijatelja, nego tu energiju usmjeriti u stvaralaštvo i mirnodobska postignuća od znanosti, priko preduzetništva do umjetnosti i sporta.

Ko i kako može promijeni-ti ovo tragično stanje? Rješenje situacije u samo nekoliko re-čenica Bošnjacima je ponudio bosanski ratni general, a porat-ni prosvjetitelj Jovan Divjak. Mediji su prenijeli njegovu izjavu krajem februara ove godine povodom eresovskog blokiranja evropskog puta “da bi se ovakva pat-pozicija u BiH lahko riješila kad bi se Bošnjaci uje-dinili i tako stvorili većinu koja bi mogla autonomno odlučivati i ubrzanim tem-pom krenuti prema Evropi”. Bošnjački političari se ne ujedinjuju, jer su ogrezli u egoizmu i hedonizmu, jer lične interese stavljaju izprid narodnih, koristeći Bosnu i svoju poziciju u vlasti kao poligon za lično bogaćenje bez trunke odgovornosti za budućnost naroda koji navodno pred-stavljaju. Oni su, pritom, obični pioni u strateškim tajnim neprijateljskim planovi-ma istrebljenja Bošnjaka iz njihove rodne zemlje Bosne i sa europskog kontinenta.

Kao posljednja faza u scenariju unište-nja Bošnjaka, nakon genocida, jeste sijanje tjeskobe i beznađa te izazivanje bratoubi-lačkog rata, odnosno međubošnjačkog oružanog sukoba na vjerskoj ili ideološkoj osnovi. Svi dosadašnji bošnjački neprijate-lji, još od rimskih i bizantskih progonitelja sve do današnjih aktuelnih tajnih koalicija i otvorenih neprijatelja, predviđaju apoka-liptični kraj i definitivni nestanak Bošnjaka sa historijske pozornice u bratoubilačkom ratu, odnosno u međubošnjačkom oruža-nom sukobu, izazvanom projektovanom političkom ili vjerskom netrpeljivošću. Tako član ‘’ekspertskog’’ tima za bor-bu protiv terorizma jugoistočne Evrope

Domagoj Margetić početkom godine poručuje da bi se Bosna i Hercegovina u dogledno vri-jeme mogla naći na meti dvije vrste džihada: odbrambenog ili oslobodilačkog i ofanzivnog. “Primetna je podela na dve frakcije. Jednu čine reformi-sti, koji smatraju da se do cilja - islamizacije društva - može doći nenasilnim sredstvima, odnosno reformama obrazova-nja, vaspitavanjem mladih, ak-tivnim učešćem u političkim procesima... A druga frakcija mogla bi se nazvati neotekfir-skom. Njene pristalice optužu-ju reformiste da su odustali od osnovnih islamskih principa i proglašavaju ih otpadnicima od vere”, pojašnjava Margetić. Upravo ove dvije struje mogle bi izazvati vjerski bratoubilač-ki rat, a na ideološkom planu pristalice i protivnici “kompro-misa”, odnosno udovoljavanja zahtjevima počinilaca genoci-da. Ovakvo tumačenje neko će pripisati teoriji zavjere, ali ovdi se ne radi o teoriji, nego o čistoj zavjeri. Predhodni genocidi, pogotovo posljednji, nije nika-

kva teorija, nego empirija zavjere. Doista je nemoguće da vuci i janjci

budu u istom toru, kao što ne mogu žrtve zajedno živiti sa svojim dželatima. Iz toga Dodikov megafon Rajko Vasić izvlači sofi-stički zaključak da Bosna ne može obstati. Ali pravi logički zaključak je sasvim dru-gačiji, a niko od Bošnjaka mu ne zna (ili ne smije) reći: sa njim i takvim kao on (mož-da) ne može, ali bez njega i takvih kao on, sigurno može. Ima li simbolike u tome da je u isto vrijeme nastupio Ramazan i objav-ljena vijest da se tvorac ‘daytona’ Richard Holbruck vraća na Balkan?

Na stranputici suicida i terorizma

Kao posljednja faza u

scenariju uništenja Bošnjaka,

nakon genocida, jeste sijanje tjeskobe

i beznađa te izazivanje

bratoubilačkog rata, odnosno

među-bošnjačkog oružanog sukoba.


22

Skrivena disertacija: Drugo poglavlje: Širenje islama kao neposredan uticaj turske vladavine (II dio)

Feljton

On za bogumile piše: “istočnjačko poreklo i snažna isključivost bogumilstva, sputavajući kao moćna prepreka, stali su na put prodiranju zapadnjačkih civilizatorskih uticaja”. Andrić nigdje ne kaže da su ti “zapadnjački civilizatorski uticaji” dolazili u vidu papskog proklinjanja cijele zemlje Bosne, niza beskrupuloznih križarskih ratova, progona, protjerivanja, pokatoličavanja i često jasno programski iznesenog fizičkog uništenja heretika

Piše: Kemal Zukić

Andrić skače od teme do teme ali bi-Andrić skače od teme do teme ali bi-Arajući one koje su mu najpodesnije Arajući one koje su mu najpodesnije Aza iskrivljavanje cjelokupne slike Aza iskrivljavanje cjelokupne slike ABosne pod Osmanlijama. Naravno da takav Andrić nije nipošto mogao ispusti-ti da do kraja ne zloupotrijebi instituciju adžami-oglana, kod nas poznate kao “da-nak u krvi”. On udara u sve sentimental-ne žice govoreći o tuzi i kuknjavi roditelja kojima “decu iz roditeljskih krila i naručja otržu oni svirepi zlikovci”, citirajući nekog Bartolomeja Georgijevića koji je stvarno imao lične razloge da kao zarobljenik, iz dna duše mrzi Turke. Kad mu ponestane tuđih svjedočanstava Andrić posegne za

vlastitim mozgom koji je nepresušan izvor mržnje koja toliko nekontrolisano bjesni u njemu da upada u stalne kontradikcije. Tako on piše: “Oteta deca su ...uskoro zaboravila roditeljsku kuću i svoju vjeru i postala su fanatični ‘Turci’”. On vrlo po-vršno konstatuje kakve su bli-stave karijere ta bosanska djeca postizala u Istanbulu, te da su praktično drmali carevinom u periodima njenog najvećeg sja-ja. Jedva usput ipak konstatuje da “odjek njihove slave i njiho-vog bogatstva dopirao je sve do Bosne i delovao primamljivo za njihove sunarodnike i rođake”.

Neistine i falsifikati

Oteta djeca nisu zabo-ravljala ni svoj jezik, ni svoju Bosnu, ni svoj uži kraj, niti familije. Bezbroj je dokaza za to ali Andrić to prešućuje jer bi time dokazao nevjerovatnu vezanost Bosanca za Bosnu, za razliku od samog Andrića koji se toliko odrodio od svoje do-movine da služi kao jedan od najsramnijih mrzitelja svoje rodne grude. Bosanska djeca su zadržavala i svoj bosan-ski jezik u Istanbulu. Putnici iz Evrope svjedoče o tome da se na osmanskom dvoru masovno govori bosanski jezik te da je to odomaćeni drugi jezik carstva. Nekom drugom prilikom Andrić će ne-voljno i napisati da su islamizirani Bosanci zadržali svoj narodni jezik. Samo, on vrši historijsko nasilje nad tim narodom nazi-vajući ih uporno Turcima a njihov jezik srpsko-hrvatskim. Mnogo, mnogo kasnije Andrić će se pokušati pravdati time da je to u narodu odomaćeni naziv za bosanske

muslimane pa im on, kao kvazi naučnik i historičar, ukida pravo i na vlastito na-cionalno ime. I drugi mrzitelji Bosne će

uskraćivati Bošnjacima njihovo staro i ponosno ime a posljedice će se osjećati, kako Andrić voli reći, “do duboko u budućnost”. Tako će se desiti da će najsta-riji narod iz najstarije slovenske države na Balkanu ostati jedini narod u Evropi kao bezimen, dakle “neopredjeljen” čak i u komunističkoj Jugoslaviji u ko-joj će Andrić uspjeti da zataška svoje rovarenje protiv takve proklamovane svetinje kao što je “bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije”. Andrićev dopri-nos ovoj sramoti komunistič-ke Jugoslavije je ogroman, jer, on je genijalan manipulator. Andrić će ići i dalje. On će bosanskim muslimanima, Bošnjacima, ukinuti pravo i da vlastiti jezik nazivaju svojim starim imenom, bosanski je-zik. On vrši bezobrazno nasilje i uporno nameće novokompo-novani naziv srpsko-hrvatski i za bosanski jezik. Nikad nije

ni spomenuo naziv bosanski jezik mada je morao znati za njega, ako ništa, morao je koristiti stari “Rječnik bosanskog jezika”. Kao beskrupulozni nasilnik nad histori-jom svoje domovine, a posebno nad histo-rijom Bošnjaka, Andrić će tvrditi kako su odvedena djeca potpuno zaboravljala svo-ju zemlju, čak i roditeljsku kuću. A njego-vo životno djelo “Na Drini ćuprija” upra-vo za glavni motiv ima sjećanje jednog takvog odvedenog djeteta, budućeg vezira Mehmed-paše Sokolovića, koji svom zavi-čaju podiže veličanstven most, gradi i dža-miju, a tvrdi se i crkvu svojoj porodici koja

Beskrupulozno nasilje nad historijom vlastite domovine

Pitamo se da li je Andrić bar jednom

pročitao ove svoje

besmislice a da ih ne

dovede u bilo kakav sklad sa elementarnom

logikom.


23

Skrivena disertacija: Drugo poglavlje: Širenje islama kao neposredan uticaj turske vladavine (II dio)

Beskrupulozno nasilje nad historijom vlastite domovine je ostala hrišćanska. Andrić je u stanju da

se ogluši o sve dobro u Bosni i kao slijepac prolazi pored očitih materijalnih dokaza što potvrđuje elementarno pomanjkanje istine i morala u svemu što on piše. Kako je sve ove neistine i izvitoperenosti Andrić unio u svoja književna djela, iako je sakrio sve to već programski naznačeno u diser-taciji, ova njegova zloćudnost nije ostala neprimjećena pa su brojni intelektualci stalno objašnjavali i opravdavali ovakvo nakaradno pisanje “historijskih romana”. Prosto je nevjerovatno kako je domišljata ta armija branitelja tog Andrićevog djela i nedjela. I njihove su pobude neobjašnjive, kao i Andrićeve i to zaslužuje dublje psiho-loške analize.

Zapadnjački “civilizatorski” uticaji

Umjesto da traži logično historijsko objašnjenje činjenice tako masovne islami-zacije u Bosni, nasuprot, naprimjer Srbije, Andrić prešućuje, falsifikuje i konstruiše nelogična objašnjenja. Svakako je najlakše objašnjenje ovog fenomena tražiti u muč-noj, tegobnoj historiji Bosne, u bjesomuč-nim nasrtajima sa svih strana na ovu malu zemlju kao i napadima na specifičnost na-roda Bosne, što je uvijek iritiralo susjede te u postojanju Crkve bosanske i tvrdoglavo-sti kojom je narod Bosne čuvao svoju vjeru pod cijenu fizičkog uništenja. Andrić sve ove fenomene, koji vode logičnom objaš-njenju fenomena masovne islamizacije u Bosni, ili površno i pristrasno tretira ili sasvim prešućuje. On time negira najbolje suštinske osobine naroda Bosne. Posebno je čudno da se, kao pisac, nikad nije poza-bavio ovim fenomenima čak ni u svojim kasnijim književnim djelima. On stalno ostaje na površini problema, sve objašnja-vajući mržnjom i podmuklošću, a ustvari projicirajući te upravo svoje lične nasljed-ne osobine na duh cijelog naroda čiji on nije tipični predstavnik, nego njegov izrod i negacija. Da bi ipak nekako pokušao objasniti ovaj ključni fenomen islamiza-cije Bosne, Andrić, gazeći preko historij-skih činjenica i istine nalazi nevjerovatne, nelogične, konačno netačne konstrukcije. On vratolomno zaključuje, presuđujući

zemlji Bosni i njenom narodu, naročito muslimanskom i bogumilskom, postav-ke koje je nemoguće prihvatiti kao istini-te i bar malo logične. Slovensko porijeklo Bošnjaka Andrić ne može sasvim nijekati, ali to prešućuje. Isto tako Andrić ne spo-minje vezu bogumilstva i islama i zaobi-lazi ključnu moguću okosnicu objašnjenja islamizacije u Bosni. Ali, imajući na umu tu bliskost ove dvije vjere, Andrić bezočno i bezdušno presuđuje objema. On za bo-gumile piše: “istočnjačko poreklo i snažna isključivost bogumilstva, sputavajući kao moćna prepreka, stali su na put prodira-nju zapadnjačkih civilizatorskih uticaja”. Andrić nigdje ne kaže da su ti “zapad-njački civilizatorski uticaji” dolazili u vidu papskog proklinjanja cijele zemlje Bosne, niza beskrupuloznih križarskih ratova, progona, protjerivanja, pokatoličavanja i često jasno programski iznesenog fizičkog uništenja heretika. Kad ovako bezdušno piše o jednoj ipak kršćanskoj grupaciji, bogumilima, šta takav vjerski fanatik, ka-kav je očito tada bio Andrić, može napi-sati o muslimanima. Kad piše o Turcima Andrić nekritički prikuplja sve ono najgo-re i najmračnije što je do tada govoreno i pisano o ovoj temi: guslarsku neobjektiv-nost iz narodnih pjesama, “Kosovski mit” o “carstvu nebeskom”, opravdavanje geno-cida od strane srpsko-pravoslavnih crno-gorskih vladika Danila i Petra Petrovića te naklapanje jednog nadrisveštenika I.F. Jukića sa katoličke strane. Andrić nije is-pustio ni jednu jedinu hrišćansku neistinu iz ove riznice mržnje, ali ide i dalje, mnogo dublje i mračnije. O tome ćemo nešto ka-snije. U “Fragmantarnim varijantama uz Andrićevu tezu”, koje su objavljene u pri-logu uz prijevod disertacije, ima pokušaja da se pošteno prizna na kakvoj je mračnoj osnovi potmule, nekritične mržnje zasno-vana ova “rasprava”. Tu se stidljivo naba-cuje da se užasno zloupotrebljavala tema Turaka u literaturi, poeziji i nauci. “Naša tradicionalna i pisana književnost nači-nila je od Turaka bič božiji, neku vrstu strašila, koje se moglo slikati samo crnim i krvavim bojama, i o kom se nije moglo mirno govoriti ni hladno misliti. Naša na-uka podlegala je često i sasvim razumljivo

tome prirodnom i opravdanom osećanju”. Ali, i sam autor shvata da nema mjesta ta-kvim nekritičnim izlivima osjećanja u kri-tičnom naučnom pristupu na vremenskoj distanci. Pa i sam priznaje: “nije se mogla održati romantična predstava Turčina kao isključivog predstavnika zla, nereda i poro-ka”. Pravdajući svoju bezočnu pristranost po ovom pitanju Andrić zapada u nelo-gičnosti i kontradikcije: “ne kritikujemo islam i islamske ustanove, među kojima je bilo, i ima, i takvih koje su od visoke moralne i praktične vrednosti, nego samo primenu turskog državnog režima koja je za naše zemlje, o tom sumnje nema, bila fatalna”.

Preskromno historijsko znanje

Pitamo se da li je Andrić bar jednom pročitao ove svoje besmislice a da ih ne dovede u bilo kakav sklad sa elementar-nom logikom. On očito, uvijek kad iznosi neku nebulaznu tvrdnju, presuđuje auto-ritativno sa “o tom sumnje nema” ili “ne sme se tumačiti” na neki drugi, logičan način ono što je već presudio kao crkvenu dogmu. Bez obzira na Andrićevo preskro-mno historijsko znanje i njegov bolesno mrziteljski životni pristup, on ipak osjeća nelagodu shvatajući svu nemoralnost svoje disertacije. Na ovo djelimično triježnjenje i koliko-toliko kritički, naučni pristup, ponukale su ga sigurno i sugestije men-tora, mada izrečene na najuljudniji način ali koje su mu jasno otkrivale i zgražanje mentora koje je Andrić uvalio u nevolje. Tako mentor piše: “Jedna od autorovih teza, njegovo poricanje svakog za kulturu podsticajnog uticaja islama i Turaka, neće ostati bez prigovora ...”. Ali, mentoru se Andrić nekako umiljato uvukao pod kožu pa ga ovaj pokušava opravdati: “upravo na ovom području njegovom istraživanju po-stavljene su izvesne granice usled prostor-ne nedostižnosti i jezičke nedostupnosti turskih izvora”. Ali, Andrić je tvrdoglavo odlučio da ne popravlja ništa jer je defi-nitivno nasamario i osramotio svoje ne-stručne mentore. Ipak će kasnije, kao neko anemično pravdanje upućeno budućim či-taocima, bosanskim muslimanima koje je


bezočno nagrdio i oblagao, napisati: “Ovo mesto kao ni sve mesta u ovoj raspravi u kojima se govori o uticaju turske vladavine ne bi trebalo shvatiti kao kritiku islamske kulture kao takve već jedino kao kritiku onih posledica do kojih je došlo usled nje-nog prenošenja na hrišćansku, slovensku zemlju”.

Da je Andriću bilo do istine imao je i u Austriji na raspolaganju Bašagićevu historijsku knjigu o Bosni kao i djelo o književnosti u Bosni od istog autora. Ali, Andrić je jedan slijepac zamračen bole-snom mržnjom i sve što se ne uklapa u tu viziju on i ne vidi. Sve elemente za satani-zaciju Turaka Andrić je dobio prežvakano bezbroj puta od drugih. On je samo imao da od brojnih neobjektivnih propagan-dista mrzitelja odabire one najoštrije i najmanje kritične a da eliminiše sve one koji pokažu bar minimum objektivno-sti. Izbor mu je zaista bio veliki: Njegoš, Jukić, Hernes, Georgijević (Bertolomej) ... Andrić će uzeti ponešto od ekstremnosti i drugih autora koji su bar malo objektiv-niji, rukovodeći se uvijek negativističkim odabirom. Andrić će na par mjesta citirati čak i Safet-bega Bašagića, ali u onom dije-lu gdje on objektivno predstavlja slabosti turske vlasti. To znači da su Andriću bili dostupni i naučniji i pošteniji izvori ali on je dosljedan u svom negativističkom odabiru. Njegov cjelokupan pristup je krajnje pristrasan i nenaučan pri čemu će za svaki pokušaj nekog autora da napiše nešto koliko-toliko objektivno i pošteno jednostavno reći kako to nije vrijedno ni pomena ni bilo kakve ozbiljne analize. Andrić je neštedimice i nekontrolisano rigao mračnu mržnju o Turcima, očigled-no se dodvoravajući dvjema zavađenim stranama, Austrijancima i Srbima. To je

mogao, po njegovoj logici, satanizirajući Turke sa kojima su Austrijanci dugo rato-vali a kojima su Srbi robovali. Ali, njegovi mentori, mada neznalice o temi Andrićeve disertacije, nisu bili tako mračne osobe i toliko nekontrolirani mrzitelji kao Andrić, pa su se očito nelagodno osjećali pred ova-kvim nenaučnim djelom koje pretenduje da bude doktorska disertacija i to pod nji-hovim okriljem. Andrić će se bezobrazno i neuljudno oglušiti o sve zahtjeve i vapa-je mentora da popravi ili sasvim izmijeni disertaciju kako bi se mogla štampati a da ne služi na sramotu i mentorima i Univerzitetu u Gracu. Armija branitelja Andrićeva nemorala će za ovo naći izraz “romantičarski nacionalni pristup”. Tako će ga zaštititi od očiglednog i logičnog zaključka da je Andrić u svojoj duši sklon nacional-fašističkim idejama, što će u toku Drugog svjetskog rata biti razgolićeno, ali i to će mu biti oprošteno i zaboravljeno. Kako je to bilo moguće u komunistič-koj Jugoslaviji u kojoj je Andrić čak bio i narodni poslanik u skupštini umjesto da bude ostranjen na neki način, kakva je sudbina zadesila mnoge intelektualce sa neuporedivo manje mut-nog balasta u prošlosti. Ali, Andrić se ne zadržava samo na satanizaciji Turaka. Kad mu je to prošlo bez posljedi-ca po dignitet ličnosti, on ide dalje. Sljedeći njegov korak je još mnogo nemoralniji od prvog. Andrić će staviti znak jednakosti Turci = Bošnjaci i uporno u svim svojim kasni-jim djelima Bošnjake nazivati Turcima. Tek jednom će on naziv Turci staviti u navodnike

kad se to odnosi na Bošnjake. Ovo se ne može objasniti nikako drukčije nego zlo-namjerom i huškanjem na genocid nad Bošnjacima. Takav je bio i rezultat: više od deset genocida koje su sljedbenici ideja Njegoša i Andrića proveli nad slavenskom braćom Bošnjacima. Armija Andrićevih branitelja sačuvat će ga i od osude za ova-kvo gnusno i zločinačko podmetanje jed-nom malom i ugroženom narodu, kao i samoj zemlji Bosni, uostalom. Tek mnogo kasnije, odgovarajući na blago ali ipak pri-jekorno postavljeno pitanje Ljube Jandrića o ovom problemu, Andrić će jednostavno objasniti da je taj naziv za Bošnjake bio uo-bičajen u narodu. Ni izvinjenja, ni truna griže savjesti, iako je morao znati koliko je sam doprinio stradanju Bošnjaka jer su svi zločinci nad Bošnjacima nosili Andrićeve laži kao svoj barjak. Naravno, i Njegoševe laži, kojima se Andrić divi, veliča i citira.

I kad je Šukrija Kurtović, solunski bo-laži, kojima se Andrić divi, veliča i citira.

I kad je Šukrija Kurtović, solunski bo-laži, kojima se Andrić divi, veliča i citira.

rac a kasnije veliki komunista, konačno napisao jednu raspravu u kojoj je raskrin-

kao ove očigledne huškačke namjere Andrića, branitelji Andrića su uspjeli spriječiti štampanje te studije. Ona će tek kasnije biti štampana izvan Jugoslavije, u izbjegličkim kru-govima, što će joj udariti pečat antidržavne studije. I ovo je je-dan od teško objašnjivih feno-mena vezanih za Andrića. Kao bosanski katolik nije bio baš omiljen u Beogradu, o čemu će i sam nekoliko puta se jada-ti. A to je sudbina svakog rene-gata, oni su kod onih kojima se uvlače uvijek doživljeni kao mučno zlo koje treba zaboravi-ti. Andrić je uprkos tome uspio da u komunističkoj Jugoslaviji, u srpskom Beogradu, ostane zaštićen i neraskrinkan uprkos činjenici da je više od bilo koga

udario na tadašnju svetinju, bratstvo i je-dinstvo. Kad uporedite ovo sa sudbinom Dučića ili Crnjanskog, sve postaje pot-puno nejasno. Kakva je to mračna ruka štitila Andrića da čak nije bio prisiljen da se pravda i negira ono što je napisao? Kad se jednom budu analizirale i raščišćavale sve mračne tajne i gadosti komunističke Jugoslavije, ovo bi mogla biti jedna od najintrigantnijih tema. Kad se uzme u ob-zir da je Andrić Bosanac, samo po tome što je rođen u Bosni, te da su sva njegova književna djela u biti satanizacija Bošnjaka i blaćenje Andrićeve domovine, da je sam Andrić pred smrt govorio kako mu je Bosna sve, onda je jasno kakvo su moćno i ubitačno oružje u rukama mrzitelja Bosne i Bošnjaka bile Andrićeve grozne laži i podvale i još izrečene vrhunskim književ-nim stilom.

24

Andrić je uspio da u

komunističkoj Jugoslaviji, u srpskom Beogradu,

ostane zaštićen i

neraskrinkan uprkos

činjenici da je više od bilo koga udario na tadašnju

svetinju, bratstvo i jedinstvo.


26

Srpsko-hrvatski pakt protiv RBiH – hrvatska strana

Pogledi

Na pritisak SSSR-a i uz pristanak SAD, Tito saziva Plenum CK SKJ u Karađorđevu 01.12.1971., gdje udara šakom po stolu i tjera vodeće ljude KPH, a na njihovo mjesto postavlja surove, korumpirane rukovodioce KPH, Milku Planinc (rođenu Malada) i Josipa Vrhovca, koji nisu imali povoljnog odnosa prema hrvatskom patriotizmu. Hebrangovci su oboreni na tle, a mijenjaju ih slijepo poslušni bakarićevci

Piše: Sven Rustempašić

Malo se zna o dvjema stru-jama među hrvatskim ko-munistima: prve i starije

struje Komunističke partije Hrvat-ske (KPH), koju je u ključno doba djelovanja u Drugom svjetskom ratu vodio Andrija Hebrang, a nakon njegova degradiranja (30.09.1944.), druge, jugofilne struje pod ruko-

vodstvom Vladimira Ba-karića. Skidanje Andrije Hebranga sa čela KPH i Partizanskog pokreta na cijelom području Ne-zavisne države Hrvatske (NDH), je u beogradskoj štampi 1989. najotvoreni-je objasnio specijalni Ti-tov izaslanik na zasjedanju ZAVNOH-a, Milovan Đi-las, navodeći kao glavni ra-zlog, Hebrangov dogovor s predstavnicima Hrvatske seljačke stranke (HSS) i implicite Rimokatoličke crkve, da se nakon rata očuva Hrvatska na cijelom području NDH, uključu-jući Srijem sa Zemunom (v. NIN, Bgd. 29.09.1989., str. 37), čemu se usproti-vio Josip Broz Tito, koji je s užim krugom kolega od-lučio poništiti kontinuitet NDH i načiniti Jugoslavi-ju kao federaciju republi-ka, sa granicama utvrđiva-nim nakon rata (Đilasova ‘Komisija razgraničenja’) sve do 1947. Temelj-na greška i arogancija Andrije He-branga, kao i mnogih Hrvata, bila je i ostala nepriznavanje države Bo-sne i Hercegovine, bh. građana i

bošnjačkog naroda – što je ogledalo Garašanina, Moljevića, Mihajlovića i novovjekih četnika. Tu aroganciju nisu iskazali niti Osmansko, a niti Austro-ugarsko carstvo. Naprotiv, Osmanlije su Bosnu priznale kao državu, poseban elajet, sa feudal-nim jedinicama, sandžacima; a za Austro-ugarsku je Bosna (i Herce-govina, što su pridodali u ime) bila ‘povlašteno kraljište’, državna jedi-

nica u feudalnom poretku, carstvu. Da je Hebrang priznao na ZAVNOBiH-u, 1942., obnovljenu dr-žavu, Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH), bio bi u znatno boljem polo-žaju. Ali, tražeći ‘komuni-stičku NDH’, Bošnjake je od sebe otjerao, a Srbima učinio uslugu dovodeći ih na rub uspjeha da RBiH ne priznaju i teritoriju BiH uzmu isključivo sebi. Josip Broz Tito je to razumio, pa je podržao RBiH i tako je spasio od velikosrpske grabeži, a ujedno neutra-lizirao velikohrvatstvo. To je ono što patrioti RBiH cijene kod Tita, a što je hi-storijska konstanta protiv koje se ne smiju nikada bo-riti. Niti danas (Dejton!) Republika Hrvatska (RH) i većina Hrvata u BiH, ne priznaju državu BiH, nego su se protiv države borili i bore. Sada održavaju sta-

nje stvoreno Dejtonom: uništenje države BiH, pri čemu se legalizira Republika srpska, a Federacija BiH je predmetom mešetarenja i na kra-ju, destrukcije. Republika Hrvatska nastavlja politiku uništavanja drža-

Hrvatsko proljeće

Temeljna greška i

arogancija Andrije

Hebranga, kao i mnogih Hrvata, bila je i ostala nepriznavanje države Bosne i Hercegovine,

bh. građana i bošnjačkog

naroda.


27

ve BiH. Napomena: U proteklih 20 go-

dina je nametnuta propagandna prevara da su se 1991.-1992. “poja-vile novostvorene države”, navodno “nastale odvajanjem od Jugoslavije”. Prvo, nijedna država nije novostvore-na; svaka je uspostavljena u Drugom svjetskom ratu - RBiH, konkretno, na ZAVNOBiH-u. Postojale su kao države, jednake među jednakim, udružene u federaciju sve do njenog raspada 1990., kada su bile preko 45 godina stare. Drugo, nisu se niti od koga odvojile, dakle, nije bilo fa-moznog ‘separatizma’, nego se desio raspad (disolucija) jugoslavenske fe-deracije – i to tako što je Republika Srbija prekršila ustave autonomnih pokrajina i federacije, te izvršila napade na ustavno-pravni poredak pojedinih republika; a 1990. se i sama odvojila od federacije aman-dmanima na svoj ustav. Nakon ras-pada SFRJ, svaka je republika već

bila samostalna država i samo je za to trebala zatra-žiti i dobiti svjetsko pri-znanje i članstvo u OUN, što je i ostvareno. Progon Andrije Hebranga je bio Titov obračun s ‘naciona-lističkim uklonom’ KPH. Paralelno je Tito progonio i tobožnju nadnacional-nu, internacionalističku struju KPJ, sastavljenu od prosovjetski orijentiranih simpatizera Informbiroa (IB), među kojima je bilo mnogo prikrivenih veliko-srba koji su kroz to inter-nacionalističko bratstvo sa Sovjetskim savezom, krišom tražili da im ‘bra-ća Rusi’ pomognu u srpskoj domi-naciji nad jugoslavenskom federaci-jom nakon Drugog svjetskog rata. Unutarnje raslojavanje nije presta-lo niti za vrijeme Bakarića, jer su

Srbi preko harambaše Aleksandra Rankovića Leke htjeli pretvori-ti Jugoslaviju u prosovjetsku veli-ku Srbiju, namjeravajući ukloniti Josipa Broza s čela Partije i Države. No, Tito je iza sebe imao jače adu-te, pa se obračunao sa Rankovićem na ‘Brijunskom plenumu’ u ljeto 1966., ojačavši u Hrvatskoj pozici-ju Vladimira Bakarića. Ranković je bio dušman Bošnjacima, pogoto-vo u Sandžaku i Crnoj Gori; nešto perfidnije u BiH. Uklonjen je na-kon Drugog Vatikanskog koncila (1962.-1965.), kada je Tito dobio podršku “Zapada” protiv komuni-stičko-sovjetsko-srpske dominacije nad Jugoslavijom.

Svi putovi vode u Rim

Drugi Vatikanski koncil (1962.-1965.) je punctum saliens 20. sto-ljeća! Do tada prikriveni partneri, i javno se udružuju. Partnerstvo sa Rimokatoličkom crkvom su, mnogo prije tog Koncila, anglo-američki protestanti gajili u vrhovima svoga Establishmenta, anglo-američko-holandsko-judaističke masonerije poput Constantine Rite (aristokrat-ska loža), Scottish Rite, York Rite, Knights of St. George, Memphis Misraim... Najviše rangirani člano-vi nominalno protestantsko-judai-stičke masonerije, i prije Koncila su bili vazali Rima, odani papi kao i

katolički redovi i orga-nizacije, The Equestrian Order of the Holy Sepulchre of Jerusalem, Sovereign Military Order of Malta (SMOM) - voj-ni red Vatikana čiji čla-novi su Malteški vitezovi i Malteške dame – Opus Dei, Vitezovi Kolumba, Tammany Hall i osta-li, koje sa vrha sve kon-trolira “Society of Jesus” (“Društvo Isusovo” - Jezuiti, Isusovci) kojima predsjedava “Crni papa”, General Jezuitskog vojnog reda. Sva ta koordinira-na oligarhija čini vladare, Establishment “Zapada”. Jezuiti i njihovi organizmi su stvarna vrhovna koman-da obavještajnih službi i njihovog NATO Saveza,

koja je stvorila i ukinula “Hladni rat”’, srušila SSSR i Varšavski pakt, ujedinila Njemačku i stvori-la Evropsku uniju kojoj pridružuju katoličku Istočnu Evropu (Poljsku,

Stvarni “Gestapo” koji

komandira svim

obavještajnim službama “Zapada”, ustvari su

Jezuiti i njihovi viteški vojni redovi, gore

spomenuti, uz neke druge

organizme, u kojima su FBI, NSA, ONI, CIA, MI-6, Pentagon

… tek puki tehnički servisi.


Slovačku, Mađarsku, Sloveniju, Hrvatsku). Stvarni “Gestapo” koji ko-mandira svim obavještaj-nim službama “Zapada”, ustvari su Jezuiti i njihovi viteški vojni redovi, gore spomenuti, uz neke dru-ge organizme, u kojima su FBI, NSA, ONI, CIA, MI-6, Pentagon … tek puki tehnički servisi.

Rano proljeće

Da stabilizira svoju po-ziciju, oslabi ultramarksi-stički režim i policijsku stegu u Jugoslaviji, Tito je 1966. (nakon Drugog Vatikanskog koncila!), svrgavanjem dotadašnjih šefova Udbe, Rankovića, Stefanovića i drugova, do-bio simpatije na zapadnom dijelu jugoslavenske fede-racije. I došlo je prvo do gospodarske ‘Reforme’, a zatim i do neke vrste libe-ralizacije medija. Pojavom Tomičićeva Hrvatskog književnog lista (HKL), stvorena je, i ne samo u intelektu-alnim krugovima patriotske orijen-tacije, iluzija da se može otvoreno govoriti o nekim bitnim pitanji-ma od nacionalnih interesa iz bliže povijesti. Da bi usmjerili tu (pri-vidnu) liberalizaciju, patrioti su 1967. u magazinu Telegram objavili “Deklaraciju o hrvatskom književ-nom jeziku” – nudeći alternativu važećem Novosadskom dogovoru iz 1954. o umjetnom tzv. hrvatsko-srp-skom ili srpsko-hrvatskom jeziku. Deklaracijom su krenuli u obranu hrvatskog jezika od srbizacije, što pokazuje da je “Hrvatsko proljeće 1971.” počelo još 1967. - odmah na-kon skidanja Aleksandra Rankovića, nakon Drugog Vatikanskog konci-la. Deklaraciju su potpisale mnoge ustanove, poput Matice hrvatske, da bi zatim užasnuta udbaška agen-tura na 500 stranica tajnog raporta optužila Maticu da je “žarište kon-trarevolucionarne djelatnosti i hr-vatskog nacionalizma”, a Vladimir Bakarić i Josip Vrhovec udarili in-telektualce montiranim političkim sudskim procesima u Zagrebu i drugdje, uz teške zatvorske kazne. Nakon te bure, Matica hrvatska je poslužila kripto-hebrangovcima među vodećim komunistima, da po-krenu ‘Hrvatski tjednik’; sveden u

okvire s posebnom autocenzurom na onom području koje je dovelo HKL do utrnuća - zabranama i osudom “Udruženja nezavisnih pisaca Tin” (v. Vjesnik 17.04.1969.), koje je sta-jalo iza HKL-a. Matica hrvatska je, sa svoje tribine “Hrvatski tjednik”, rasplamtila u redovima hrvatskih pi-smenih ljudi nadu povratka iz ideo-loške mitomanije k povijesnim zasa-dama i potakla je umjerenu struju u KPH na neku vrstu garancije u zale-đu da tako započeti nacionalni pre-porod neće otići i u propovijedanje samoodređenja, raspada Jugoslavije. Rana faza i vrhunac Hrvatskog pro-ljeća, bili su lokalna manifestacija Drugog Vatikanskog koncila. U to doba američki Establishment po nalogu Rimokatoličke crkve vodi rat u Viet Namu protiv komuniz-ma - ali ne da ga dobije, nego da ga izgubi; te sačeka par decenija da rastoči SSSR i Varšavski pakt, i to uz pomoć muslimana ratom u Afganistanu, kojim sa vrha uprav-lja Vatikan preko svoga jezuitskog agenta Zbigniewa Brzezinskog. Srpski vrh se poslije Koncila pona-ša poput nervozne zvijeri kojoj žele oduzeti plijen. Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) i veli-kosrpske snage unutar partijskih, vojnih, policijskih, diplomatskih,

medijskih, obavještajnih organiza-ma Jugoslavije, kreću protiv poli-tike Koncila, protiv SAD, sluteći da ugrožavaju njihovu Jugoslaviju (koju svojataju kao velikosrpsku ste-čevinu). Prosovjetski, a ujedno veli-kosrpski krugovi komunista, ostaju na položajima i nakon Aleksandra Rankovića, pa čak i pojačavaju su-radnju s Moskvom. Jugoslavija do-lazi u dramatično stanje u koje se miješaju velesile. Ljeta 1971., Tito putuje u SAD i nalazi ‘zajednički jezik’ s Amerikancima, da udari po Hrvatskom proljeću, Matici hrvat-skoj i vođama KPH Miki Tripalu, Savki Dabčević-Kučar i drugim. Na pritisak SSSR-a i uz pristanak SAD, Tito saziva Plenum CK SKJ u Karađorđevu 01.12.1971., gdje udara šakom po stolu i tjera vodeće ljude KPH, a na njihovo mjesto po-stavlja surove, korumpirane rukovo-dioce KPH, Milku Planinc (rođenu Malada) i Josipa Vrhovca, koji nisu imali povoljnog odnosa prema hr-vatskom patriotizmu. Hebrangovci su oboreni na tle, a mijenjaju ih sli-jepo poslušni bakarićevci. Mržnja među njima nakon toga, bila je jed-nako intenzivna kao mržnja između pristaša hrvatske nezavisnosti i ju-goslavenskog jedinstva. (Nastavit će se...)


29

Socijalno-patološki aspekti migracija stanovništva izazvanih agresijom na BiH (X): Zaključna razmatranja

Društvo

Povratak izbjeglog stanovništva iz BiH i njihova reintegracija u stare, odnosno nove sredine će uticati na ekonomski razvoj, privredni razvoj, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, prostorno uređenje, a posebno na koncept sistema naselja. Uz ovo treba računati i sa vrlo različitim socijalno-političkim problemima, odnosno reakcijama, kako domicilnog-lokalnog stanovništva, tako i izbjeglica - repatriraca

Piše: Doc. dr. crim. sc. Džemal Subašić

Obzirom da je 1998. godina od strane Vijeća za implementaciju mira proglašena godinom po-

vratka izbjeglica i raseljenih lica na po-dručja Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, te da je Kanton Sarajevo, kao glavni grad države sačinje-ne od dva entiteta, neophodno je, kada se radi o povratku raseljenih lica i izbje-glica u Sarajevo uraditi sljedeće:

1. Izraditi projekat ostvarenja pro-stornih, ekonomskih i socijalnih uslova za povratak raseljenih lica i izbjeglica u Kanton Sarajevo, čiji bi osnovni cilj bio stvaranje uslova, koji će omogućiti da proces repatrijacije bude u što većoj mjeri u skladu sa potrebama izbjeglica, politikom obnove Kantona Sarajevo, koja treba da se bazira na:

- strategiji broja stanovnika- na ravnomjernoj raspoređenosti

stanovništva na devet općina Kantona Sarajevo

- dinamičnom razvoju privrednih djelatnosti

- ravnomjernom prostor-nom rasporedu komunalnih i društvenih djelatnosti

- promjeni privredne strukture

- bitne izmjene eko-nomskog sistema

- drugačiji odnos pre-ma tržištu, zemljištu, vlasniš-tvu, finansiranju komunal-nih, socijalnih, zdravstvenih, obrazovnih i drugih funkcija, koje je rat privremeno zausta-vio, a sada je potrebno amor-tizovati negativne posljedice nastale u periodu 1992. - 1995. godine, koji determini-ra stradanje stanovništva, rat-na razaranja privrede, urbane i komunalne infrastrukture i proces promjena političkog si-stema, ustrojstva, općina, gra-da, Kantona i ekonomskog si-stema, koji je u ovom periodu bitno određen prelaskom na sistem ratnog privređivanja, a krajem 1995. godine, okon-čanjem rata, bitna odrednica je tranzicija ekonomskog i političkog sistema ka sistemu tržišnog liberalnog sistema privređivanja i demokratski politički sistem.

Rješavanje stambenog pitanja

Da bi u što većem procentu obezbje-dili povratak izbjeglica, imajući u vidu naprijed navedeno, potrebno je prije svega

obezbjediti uslove za dugoročna - trajna stambena rješenja, te mogućnosti ostvare-nja prihoda (zaposlenje), koje će im omo-

gućiti da podmiruju preuzete obaveze i osiguraju daljnju eg-zistenciju. Ovo treba smatrati vrlo značajnim i odgovornim ciljem iz nekoliko razloga: Stambeni fond (broj stambe-nih jedinica u društvenom sektoru) 1991. godine iznosio je 145.019, oštećeno ratnim dejstvima, preko 60% stambe-nih jedinica 91.235, od strane međunarodnih nevladinih or-ganizacija, UNHCR-a i sred-stava Vlade Kantona adaptira-no je 3.174 stambene jedinice i 357 privatnih kuća, od 52.300 devastiranih privatnih stam-benih jedinica. Ovakvo stanje stambenog fonda u Kantonu Sarajevu je prvi limitirajući faktor, koji ograničava povra-tak izbjeglica. Za obnovu i rekonstrukciju po procjeni je potrebno 1.972 miliona KM u društvenom fondu i indivi-dualnom 174 miliona KM.

Privreda

Drugi ograničavajući fak-tor zasigurno predstavlja razo-rena privreda Sarajeva, koja je pred rat zapošljavala 145.515

lica, odnosno 79,7% ukupno zaposlenih, a 37.011 ili 20,3% u vanprivrednim dje-latnostima. Najviše su oštećeni ključni privredni kapaciteti, koji su obezbjeđivali oko 27.000 radnih mjesta od značaja za ukupni razvoj Sarajeva, lociranih u indu-strijskim zonama na području opština: Vogošća (Unis), Ilidža (Energoinvest),

Osnovni preduslovi za povratak izbjeglih

Potrebno je s jedne strane

što prije ustanoviti i valorizovati uslove pod kojima će

se izbjeglice vraćati, a sa druge strane

ocijeniti moguće

socijalno-ekonomske posljedice njihovog povratka.


30

Hadžići (Remontni zavod) - (metalni kompleks, proi-zvodnja namjenskih sredstava, namjenska industrija, proi-zvodnja električnih aparata i postrojenja, crna metalurgija, proizvodnja građevinskog ma-terijala). Primjera, radi, kom-pleks Unis u Vogošći, pred rat je zapošljavao 12.000 radnika, u ovom momentu 198 sa ten-dencijom zapošljavanja 1999. godine još 400 radnika na pro-izvodnji automobila Felicija u saradnji sa Wolsfagenom. Za aktiviranje raspoloživih pri-vrednih kapaciteta u 1997. i 1998. godini potrebna sred-stva procjenjuju se na 2,1 mili-ona KM, što predstavlja nešto manje od 10% ukupno procje-njene štete na privrednim ka-pacitetima. Ratna šteta nane-sena privrdi Kantona Sarajevo mjerena brojem izgubljenih radnih mjesta procjenjuje se na oko 100 hiljada ili drugačije rečeno od pet radnih mjesta četri su izgubljena u pe-riodu 1992.-1995. godina. Sada nivo za-poslenosti mjeri se procentom 19,3% od ukupnog broja zaposlenih 1991. godine, a 3,2% su izbjeglice i raseljena lica.

Zdravstvo

Treći ograničavajući faktor je zdrav-stvena zaštita. Prije rata u zdravstvu je ra-dilo 13.589 radnika, od čega 8.325 zdrav-stvenih radnika i saradnika. Prostorni kapaciteti raspolagali su sa 232.190 m2

ukupne korisne površine, od čega je 175.860 m2 bilo u funkciji bolničke za-štite, a 56.330 m2 su bili vanbolnički kapaciteti. Stacionarni kapaciteti raspo-lagali su sa 4.059 bolničkih postelja. U toku rata uništeno je oko 34% prostor-nih kapaciteta Kliničkog centra Sarajevo (45.148 m2). Van upotrebe je 38% po-stelja (1.240). U objektu Državne bolnice kapacitet bolničkih postelja smanjen je za 52% (220 postelja). U objektima vanbol-ničke zaštite uništeno je 44% korisnog prostora (područje 9 općina), što remeti pokrivenost područja mrežom primarne zdravstvene zaštite, domicilnog stanov-ništva. Ukupna procjena štete na kapa-citetima zdravstvene zaštite iznosi 94,7 miliona KM, od čega su na Kliničkom centru 76,8 miliona KM, Državnoj bolnici 3,2 miliona KM i na objektima vanbolničke zaštite 14,7 miliona KM. Objekti na reintegrisanim teritorijama Kantona Srajevo djelimično su humani-tarno sanirani, vrijednost nije procjenji-vana, a do sada obezbjeđena sredstva nisu ni blizu stvarnim potrebama (ukupno

obezbjeđeno 2,7 miliona KM, što je svega 2,9% od stvarnih potreba).

Obrazovanje

Vrlo važan segment za povratak izbjeglica je djelat-nost osnovnog obrazovanja, koje je prije rata na području Kantona Sarajevo bilo organi-zovana u 96 objekata, gdje se obrazovalo 61.734 učenika, postignut je puni obuhvat djece osnovnim obrazova-nje. Nastavu je obavljalo 1.900 prosvjet-nih radnika, korisna površina školskog prostora iznosila je 131.693 m2, odnosno 5,5 m2 po učeniku. U toku rata, zbog oštećenja školskih objekata i sigurnosti učenika nastava je organizovana u impro-viziranim prostorima stambenih i drugih objekata. Nakon završetka rata na 40% osnovnih škola sanirana je dijelom ratna šteta (popravka krova, staklenje, kreče-nje), manji broj je potpuo rekonstruisan. Procjenjena šteta na objektima škola je 69,4 miliona KM, računajući i reintegri-sane općine u Kantonu Sarajevo. U po-stupnom školovanju, te nastavku započe-tog školovanja u trećim zemljama, nakon nostrifikacije svjedočanstava važan po-četni prihvat djece izbjeglica u srednje škole, može da bude ograničavajući, a i privlačan, te s tim u vezi treba istaći da je nastava srednjeg obrazovanja izvođe-na u 35 škola, ukupne korisne površine 131.405 m2, a srednjim obrazovanjem bilo je obuhvaćeno 25.820 učenika, od-nosno 82% posto djece uzrasta od 15 do 19 godina. Dostignuti standard od 3,9 m2

po učeniku odgovarao je nor-mativnim zahtjevima. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, sred-njoškolskim obrazovanjem je obuhvaćeno 12.000 učenika. Nastava je zbog oštećenih objekata i zauzetosti od strane drugih subjekata u početku bila organizovana na improvi-ziranim punktovima. U toku rata teže i lakše oštećeno je 24

objekta, ukupne površine 115.299 m2. Ukupne štete na objektima procijenjene su na oko 28,7 miliona KM. Sredstvima donatora izvršeni su urgentni radovi u vri-jednosti od oko 2 miliona KM na sedam školskih objekata (I GIMNAZIJA, II GIMNAZIJA, V-ta GIMNAZIJA, Škola školskih objekata (I GIMNAZIJA, II GIMNAZIJA, V-ta GIMNAZIJA, Škola školskih objekata (I GIMNAZIJA, II

za primijenjene umjetnosti, Medicinska škola, Željeznička škola, Ugostiteljsko - za primijenjene umjetnosti, Medicinska škola, Željeznička škola, Ugostiteljsko - za primijenjene umjetnosti, Medicinska

turistička škola). Mreža institucija viso-kog obrazovanja može da bude ograniča-vajući ili faktor privlačnosti za izbjeglice koje se vraćaju u Kanton Sarajevo, koji su u Kantonu Sarajevo činile grupacije teh-ničkih nauka (5 fakulteta), biotehničkih nauka (3 fakulteta), društvenih nauka (4 fakulteta), medicinskih nauka (3 fakulte-ta) i 1 viša škola, pedagoških nauka (3 fakulteta), 1 akademija i 3 umjetničke akademije. U školskoj 1991.-1992. godini bilo je obuhvaćeno 32.126 studenata. U toku rata oštećena su 22 objekta ukupne površine 184.311 m2 visokoškolskih usta-nova. Nastavom je poslije Dejtona obu-hvaćeno 9.105 studenata, što je 28,3% od predratnog broja. U nastavi je anga-žovano 50% predratnog nastavnog ka-dra. Procijenjeno je da ukupna šteta na

Ukupna procjena štete na

kapacitetima zdravstvene zaštite iznosi 94,7 miliona

KM, od čega su na Kliničkom centru 76,8 miliona KM.


visokoškolskim ustanovama iznosi 145,3 miliona KM i to građevinski dio 89,1 miliona KM i na opremi 56,2 miliona KM. Sredstvima donatora su izvršene samo nužne radnje u nekim objektima radi zau-stavljanja daljnjeg propadanja objekata. Važno je napome-nuti da je u toku rata osno-van Fakultet kriminalističkih nauka.

Socijalna zašita

Izuzetno važan segment u povratku izbjeglica i raseljenih lica predstavlja sistem socijalne politike i so-cijalne zaštite, koja se provodi putem Kantonalnog centra za socijalni rad, koji u svom sastavu organizuje rad općinskih službi socijalnog rada, također socijalna zaštita obezbjeđuje se i putem specijali-ziranih ustanova za zbrinjavanje katego-rija građana, koji dođu u stanje potrebe za zbrinjavanjem. Na području Kantona Sarajevo bilo je 8 objekata za zbrinjava-nje kategorije građana, kojima je takav vid socijalne zaštite neophodan. Korisna površina ovih objekata bila je 19.579 m2, a u njima je bilo smješteno 1.060 kori-snika. Kapacitet nije bio dovoljan, što je rezultiralo prekapacitiranost, posebno kada je u pitanju bio smještaj djece bez roditeljskog staranja i starih lica. U toku rata potpuno su uništena četiri objekta socijalne zaštite (Dom starih i prihvati-lište u Nedžarićima), pristup omogućen tek nakon reintegracije, Prihvatilište za djecu i omladinu na Kovačima, Zavod za

zaštitu muške omladine Hum u Pofalićima, Centar za soci-jalni rad Ilidža. U funkciji su bila četri objekta socijalne za-štite, korisne površine 10.550 m2, gdje je bilo smješteno 790 korisnika. Ukupno procijenje-na šteta na objektima socijalne zaštite iznosi 4,5 miliona KM. U sanaciju je uloženo 0,64 mi-liona KM (14% od ukupno procijenjene štete). U toku rata osnovan je Centar za socijalno zbrinjavanje rekonvalescenata, korisne površine 2.025 m2 u kojem je konstatno bilo zbri-nuto 150 korisnika, što neza-dovoljava potrebe, jer se tokom rata stalno povećavao broj in-validnih lica. Povećao se i broj djece bez roditeljskog staranja za oko 2,6 puta (sa 168 na 428 djece). Broj svih kategorija osoba u stanju socijalne potre-be se stalno povećava. Kada je u pitanju neposredna dječija zaštita, kao segment socijalne zaštite može se istaći da su na području Kantona Sarajevo prije rata egzistirala 54 objekta dječije zaštite korisne površine 34,924 m2, raspoloživi kapaci-tet objekata bio je 6.690 mje-sta, a u njima je bilo smješteno 10.506 djece predškolskog uzrasta. Ratnim razaranjem dio prostornih kapaciteta u potpunosti je uništen ili dje-lomično oštećen, četrnaest objekata na reintegrisanim područjima je devastirano a oprema i didaktična sredstva

u potpunosti uništena. U prvoj godini rata ni jedan objekat nije bio u funkci-ji. Nakon završetka rata osposobljeno je trinaest vrtića u koje je smješteno 1.100 djece (10,5 % od predratnog obuhvata). Pet objekata je adaptirala HO “SHL”, četiri vrtića Fond otvoreno društvo BiH, četiri WORLD VISION Internacional. Većina ih još ni danas nije u potpunosti sanirana. Na osnovu naprijed navedenog može se konstatovati da socijalno-pato-loške aspekte migracije stanovništva iza-zvane agresijom na Bosnu i Hercegovinu, opterećuju sljedeći problemi: stambeno zbrinjavanje, mogućnost ostvarenja pri-hoda ličnim radom, zdravstveno stanje (fizičke i psihičke promjene tih stanja), posljedice migracionog kretanja na lič-nost pojedinca, porodicu, grupu i dr., adaptacija, integracija, asimilacija, mjere zemalja emigracije, odnosno naše protiv-mjere, veze sa domovinom, očuvanje na-cionalnog identiteta, bezbjednost i samo-zaštita, školovanje djece, politički stavovi

migranata, mjere socijalne politike, po-vratak i reintegracija, programi povrat-ka, povratak u pojedine regione Bosne i Hercegovine, problemi druge generacije i njihov povratak, razvoj područja za po-vratak uz ekonomsku podršku zemalja domaćina, motivi za povratak, zapošlja-vanje povratnika, korištenje ušteda po-vratnika za njihovo radno angažovanje i obnovu stambenog fonda (NSP i vlasni-ka stambenog prostora), učešće organa i organizacija i njihovo angažovanje prili-kom povratka i reintegracije, te na kraju sigurnosni uslovi za povratak i bezbjedan boravak u mjestu povratka-predratnog prebivališta. Na osnovu svega navedenog proizilaze sljedeći:

Zaključci i prijedlozi

1. Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, trenutno žive u zemljama širom svijeta, pod različitim uslovima, imaju različi-te aspiracije i stavove u vezi povratka na predratno boravište. Najveći dio ih je u Evropi što znači relativno bli-zu svi destinacija za mogući povratak. Načini i dimenzija njihovog povratka će biti vrlo različiti i dobrim dijelom izvor zvanično dogovorenih akcija na bileteralnom i multirateralnom nivou.

2. Povratak izbjeglog stanovništva iz Bosne i Hercegovine i njihova re-integracija u stare, odnosno nove sre-dine će uticati na ekonomski razvoj, privredni razvoj, zdravstvenu i socijal-nu zaštitu, prostorno uređenje, a po-sebno na koncept sistema naselja. Uz ovo treba računati i sa vrlo različitim socijalno-političkim problemima, od-nosno reakcijama, kako domicilnog-lokalnog stanovništva, tako i izbjeglica - repatriraca.

3. Potrebno je s jedne strane što prije ustanoviti i valorizovati uslove pod kojima će se izbjeglice vraćati, a sa druge strane ocijeniti moguće socijal-no-ekonomske posljedice njihovog po-vratka i mogućnosti lokalnih područja - općina na nivou Bosne i Hercegovine za prihvatanje izbjeglica.

4. Što veća transparentnost za-za prihvatanje izbjeglica.

4. Što veća transparentnost za-za prihvatanje izbjeglica.

htjeva izbjeglica i ocjena o mogućim posljedicama njihovog povratka, te njihova usklađenost sa prostornim, ekonomskim i drugim mogućnostima odobrenih ili ponuđenih destinacija će omogućiti da proces povratka bude za-dovoljavajući i u funkciji razvoja Bosne i Hercegovine.

5. Neophodno je izraditi odgovara-juće socijalno-ekonomske, urbo-eko-nomske analize, ustanoviti mjere i in-strumente sa kojima bi se obezbijedili objektivno mogući uslovi za povratak i naseljavanje izbjeglica.

31

Izuzetno važan segment u povratku

izbjeglica i raseljenih lica

predstavlja sistem

socijalne politike i socijalne

zaštite, koja se provodi putem Kantonalnog

centra za socijalni rad.


32

Najznačajniji muslimanski izumiIslamBosna.ba

Prvi univerzitet, kahva, pa čak i četki-Prvi univerzitet, kahva, pa čak i četki-Pca za zube su, na iznenađenje mno-Pca za zube su, na iznenađenje mno-Pgih, samo neki od muslimanskih Pgih, samo neki od muslimanskih Pizuma koji su oblikovali današnji svijet. Korijene tih temeljnih ideja i objekata, počevši od bicikla pa do muzičke skale, možete pronaći u knjizi “1.001 otkriće” koja govori o 1.000 godina slavne historije i zaboravljene muslimanske baštine. “Po-stoji rupa u našoj nauci. Mi pravimo žablje skokove od renesanse do doba stare Grč-ke,” kaže profesor Salim el-Hassani pred-sjednik Fondacije za nauku, tehnologiju i civilizaciju i urednik knjige “1.001 otkri-će”. Evo nekih od tih otkrića:

1. Hirurgija

Oko 1000. godine slavni ljekar El-Zahrawi objavio je ilustrovanu enciklope-diju hirurgije na 1.500 stranica koja se u Evropi koristila kao medicinski udžbenik narednih 500 godina. On je prvi hirurg koji je izveo carski rez, i prvi je napravio pincetu. Također je zaslužan za unapređe-nje tehnologije koja se u to vrijeme koristila u liječenju ubodnih rana.

2. Kahva

Dok u modernom dobu zapadnjaci uživaju pijući “du jour”, Jemenci su kahvu pili još u 9. stoljeću. U početku su kahvu koristili sufijski tarikati, kako bi ostali bud-ni što duže u svojim vjerskim ritualima.

Neki studenti su kahvu zatim prenijeli do Kaira, a odatle se brzo proširila po cijelom carstvu. U 13. stoljeću kahvu su koristili Turci. U Englesku je 1650. godine kahvu donio Turčin Pasqua Rosee koji je otvo-rio prvu “kuću kahve” (kafeteriju) u ulici Lombard u Londonu. Arapska “qahwa” je postala turska “kahve”, pa onda italijanska “caffe” i engleska “coffee”.

3. Leteća mašina

Hiljadu godina prije braće Wright-i, muslimanski pjesnik, astronom, muzičar i inženjer po imenu Abbas ibn Firnas prva je osoba koja je pokušala konstruisati mašinu za letenje. U 9. stoljeću dizajnirao je krilati stroj nalik na kostim ptice, i u Kordobi je par puta pokušao letjeti, kaže el-Hassani. Ali osim par metara leta ništa više nije us-pio, osim što je prilikom jednog leta teško povrijedio leđa. Njegovi nacrti su kasnije inspirisali Leonarda da Vinčija čiji se izumi smatraju pretečom modernih letjelica.

4. Univerzitet

Godine 859. princeza po imenu Fatima el-Firhi osnovala je prvi univerzitet u marokanskom gradu Fezu. Njena sestra Merjem izgrađuje nekoliko džamija u oko-lini tog univerzitata i cio kompleks dobija naziv “El-Qarawiyyin” džamije i univerzi-tet. I dalje u funkciji, 1.200 godina kasnije, centar podsjeća ljude da su znanje i školo-vanje osnova islamske tradicije. El-Hassani se nada da će priča o sestrama princezama inspirisati današnje muslimanke u oblasti nauke.

5. Algebra

Naziv algebra potiče od naziva knji-ge slavnog perzijskog matematičara El-Khwarizmija koja se zvala Kitab al-Jabr

Wa l-Muqabala, što bi u prijevodu zna-čilo Knjiga obrazloženja i uravnoteženja. Algebra je izgrađena na korijenima grčkih i indijskih matematičkih otkrića, a isti matematičar El-Khwarizmi smatra se pr-vim koji je uveo pojam podizanja broja na potenciju.

6. Optika

“Mnogi od najznačajnijih napredaka na području optike dolazi iz musliman-skog svijeta”, kaže el-Hassani. Oko 1000. godine Ibn el-Hajsam dokazao da ljudi vide objekte tako što se svjetlost odbija od te objekte a potom ulazi u oko. Na taj na-čin je pobio ranije Euklidove i Ptolomejeve teorije da samo oko emituje svjetlost. Veliki muslimanski fizičar je, također, otkrio fenomen camere obscure, što objaš-njava kako oko vidi sliku okomito zbog povezanosti očnog živca s mozgom.

7. Četkica za zube

“Poslanik Muhamed, a.s., je uveo u praksu da muslimani redovno čiste zube sa korijenom drveta miswak još u 6. sto-ljeću” – isitče el-Hassani. Danas se tvari iz ovog drveta također koriste u izradi paste za zube.

8. Sistem poluga

Mnogi od osnova moderne automatike i mehanike korišteni su prvo u musliman-skom svijetu, uključujući i sistem radilica-klipnjača. El-Jazari je u 12. stoljeću osmi-slio tehnologiju koja, pretvaranjem gibanja u linearno rotirajuće gibanje, omogućava da se uz pomoć jedne ručice podižu veliki i teški predmeti sa velikom lahkoćom. Ovo revolucionarno otkriće brzo se proširilo širom svijeta, a danas se koristi kako kod bicikala tako i kod motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.

9. Bolnice

Bolnice kakve mi danas poznajemo, sa odjeljenjima, potiču iz Egipta iz 9. sto-ljeća. Prvi takav medicinski centar je bio “Ahmad ibn Tulun bolnica”, osnovana 872. u Kairu. Ova bolnica pružala je uslu-ge svakome ko je bio bolestan, uključu-jući i siromahe, a ova politika se temeljila na muslimanskoj tradiciji brige za svima onima koji su bolesni. Ovakav sistem se iz Kaira proširio u cijelom muslimanskom svijetu, a kasnije i u cijelom svijetu uopće. IslamBosna.ba/El-Ihlas.com

Zanimljivosti


33

IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaŠta kriju vode rijeke Drine? Izraelski rabini suzbijaju burke

Tekstovi Kako su naši pobožni preci provodili ramazan (Šejh Selman el-Auda) Džennetska uživanja (II dio)

Nauka i zanimljivoElektrični patogeniKako ugasiti “požar u ustima”?

IB TVGradnja džamije na Ground Zerou Tevba (pokajanje)

Učini da ramazan bude polazna tačka u tvom životu!IslamBosna.ba

Mjesec ramazan je poklon od našeg Gospodara. Ramazanski dani

su slađi od ostalih dana, a noći pune blagodati. Allah nam daje ovaj poklon kako bismo sami sebe očistili, ojača-li karakter i težili ka višim duhovnim deredžama, a onda i postizanju vječne blagodati. To je vrijeme opraštanja gri-jeha. Ramazan je prava prilika za nas da obnovimo svoju privrženost vjeri, usavr-šimo moralni karakter i steknemo Alla-hovo zadovoljstvo. Evo zašto je poslanik Muhammed (neka je mir na njega) radosno objavljivao dolazak ramazana ashabima: “Došao vam je mjesec rama-zan, mjesec blagodati u kojem je Allah naredio post. To je vrijeme kad su vrata Dženneta otvorena, a vrata Džehenne-ma zatvorena, a šejtani su okovima ve-zani. U ramazanu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Onaj koji je odbio njegove blagodati je zaista lišen svega.” (Musnad(Musnad( Ahmad i Musnad Ahmad i Musnad Sunan al-Nasâ’î)

Ibn Redžeb kaže: “Kako može postojati išta draže do

radosna vijest vjerniku da čuje kako su vrata Dženneta otvorena? Kako može biti išta draže griješniku do vijest da su vrata Džehennema zatvorena? Kako može ijedan razuman čovjek ne prigr-liti vijest da su šejtani okovima vezani? Kako se uopće ovaj period može poredi-ti sa nekim drugim u godini?”

Tri jednostavna koraka

Ukoliko želimo da nam ramazan bude polazna tačka za poboljšanje sop-stvenog života, trebamo slijediti ova tri koraka:

1. Kao prvo, počni se osjećati od-govornim za svoje ponašanje tokom ramazana.

U svjetlu mnogih prilika u kojima nam se ovaj mjesec predstavlja, tre-bamo imati akutni osjećaj odgovor-nosti o svemu što govorimo i činimo

tokom ramazana. Ovo je ključni ko-rak. Svi smo mi vezani za ona djela koja učinimo, i bit ćemo pozvani na odgovornost od Allaha da ispunimo naše obaveze i da se klonimo grijeha.

2. Čini što više kako bi naše obaveze i da se klonimo grijeha.

2. Čini što više kako bi naše obaveze i da se klonimo grijeha.

više osjećao duh ovog posebnog mjeseca.

Ramazan ima svojstvenu neupo-redivu atmosferu i nijedno drugo doba godine mu nije slično. Allah je podario mnogo blagodati u ovom mjesecu i očituje se mnogim odlika-ma nesvojstvenim drugim mjeseci-ma. Poslanik, alejhiselam, je to najja-snije objasnio:

“Ko isposti ramazan vjerujući i računajući (samo na Božiju nagradu), oprostit će mu se ranije učinjeni gri-jesi (prema Bogu).” (Sahih, Buhari i Muslim). Ovo je ogromna prilika za obnovu naše vjere, prilika da osta-vimo akumulirane grijehe iza sebe zaista nas treba inspirisati i podsti-cati. Poslanik, alejhiselam, je rekao: “Zaista se iman troši i haba u vama kao što se haba odjeća (kada se od starosti prorijedi), zato molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima.” (Sahih, El-džemi` es-sagir). Posebna El-džemi` es-sagir). Posebna El-džemi` es-sagiratmosfera koja traje tokom ramazana nam pomaže da svoju vjeru provodi-mo i u praksi kroz koju poboljšavamo svoje unutrašnje “ja”. Muhammed, alejhiselam, je rekao: “Do znanja se dolazi učenjem, do strpljivosti vjež-banjem strpljenja, do dobra težnjom za dobrim i zaštitom od zla njegovim izbjegavanjem.”

3. Odredi za sebe praktična i ostvariva ramazanska rješenja.

Trebamo paziti šta želimo ostvari-ti u blagoslovljenim noćima i danima ramazana. Trebamo imati samopouz-danja i željeti ostvariti onoliko koliko možemo, i u isto vrijeme biti realni u vezi s našim vremenom i moguć-nostima. Trebamo sami sebi odrediti realno ostvarive ciljeve. Ostatak tek-sta pročitajte na www.islambosna.ba

Izvor: Islamtoday.com Napisao: Âdil KhawfIzvor: Islamtoday.com Napisao: Âdil KhawfIzvor: Islamtoday.com

Za IslamBosna.ba prevela: A.K.U.

U 2010. godini ubijeno 425 stranih vojnika

Na osnovu zvanične statistike no-vinske agencije Frans press od

početka ove godine ubijeno je 425 stranih snaga u vojnim operacijama u Afganistanu. Prema agencijama juče su u Afganistanu od posljedica eksplozije bombe poginula trojica NATO vojnika. Šestorica pripadnika eksplozije bombe poginula trojica NATO vojnika. Šestorica pripadnika eksplozije bombe poginula trojica

američke vojske ubijena su na jugu Afganistana u posljednja dva dana, objavilo je zapovjedništvo snaga NA-TO-a u Kabulu, čime je juli sa 66 poginulih američkih vojnika postao najsmrtonosniji mjesec od početka upada NATO snaga na tlo Afganista-na. Od šestorice poginulih američkih vojnika, petorica su poginula u tri iz-greda s improviziranim eksplozivnim napravama glavnom oružju talibana. Uz 66 američkih vojnika, od početka jula u Afganistanu su ubijena još 22 vojnika iz drugih zemalja NATO-sa-veza. I opet se pokazuje da talibani imaju bolju strategiju od NATO sa-veza.

Afganistan


34

DuplericaFotopriča

Saffov predramazanski zijaret Novom PazaruNa poziv Mešihata Islamske Zajednice u Novom Pazaru,

član naše redakcije, profesor Abdusamed Nasuf Bušatlić, po treći put je boravio u Sandžaku, odnosno Novom Pa-

zaru, gdje je 03.08. 2010. godine, u haremu ili bolje rečeno u bašči džamije Dibak Ishak, u prekrasnom ambijentu, pred više od pesto posjetilaca održao predavanje na temu “Islam – vjera po mjeri čo-vjeka”. U okviru spomenute teme, Bušatlić je govorio o islamu kao prirodnoj vjeri, vjeri nauke, morala, pravednosti i dobročin-stva. Posebno je skrenuo pažnju na obavezu ispravnog i autentičnog predstavljanja islama ljudima, što i jeste naša zadaća, a ne rastje-rivanje ljudi i istraživanje njihovih mahana i nedostataka. Osim toga, Bušatlić je govorio o čvrstom islamskom saffu i jedinstvu kao ogledalu islama i dokazu naše pripadnosti ummetu islama. Zatim o najvažnijem ispitu koji je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, davno najavio i podijelio pitanja koja će biti na tom ispitu. I pošto je to bila predramazanska tribina, na kraju se osvrnuo na veličinu i značaj ramazana u okviru tačke “ramazanska vrata rahmeta su ši-rom otvorena, a gdje su pokajnici”. Prisutni su s velikom pažnjom pratili izlaganje i nakon završetka tribine, nisu krili svoje zadovolj-stvo i vjerničko ushićenje zbog kur’ansko-sunnetskih poruka koje su imali priliku čuti u toku predavanja.



36

FotopričaZenica

Info štand“U susret

ramazanu’’U organizaciji Omladinskog kulturnog centra Atrij

iz Zenice, Udruženja za promociju pozitivnih vri-jednosti “Fokus” iz Zenice, a pod medijskim po-

kroviteljstvom web portala “Poziv u raj” u utorak 10.08. 2010. godine organizovan je tradiconalni info štand pod nazivom “U susret ramazanu”. Volonteri spomenutih or-ganizacija pripremili su intersantan dvd materijal, u ti-ražu od 1.000 primjeraka (Učenje Kur’ana, DVD sufa-ra, predavanja, crtani filmovi) koji se besplatno dijelio građanima Zenice. Pored video materijala posjetiocima su se dijelile i brošure pod nazivom “Poslanikov namaz”, leci različitih tema, kao i knjige islamskog sadržaja. Za najmlađe su bile pripremljene video igrice i trampolina. Aktivnost je odlično prihvaćena od nekoliko stotina ljudi koji su posjetili info štand i uzeli vrijednu korist za sebe.

Foto: Elvir Čolaković



38

Sura El-Asr (II dio)

Tefsir

Eh, da je vrijeme roba, pa da se može kupitiImam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje u svom djelu El-Dževabul kafi, rekao je: “Najbolje i najkorisnije razmišljanje je razmišljanje o važnosti vremena u ljudskom životu. Znalac je onaj ko je spoznao vrijednost vremena, jer onaj ko upropasti vrijeme taj je upropastio sva njegova dobra. Zato što su sva dobra svijeta povezana s vremenom, i onaj ko izgubi vrijeme, on dobrote za kojima čezne nikad dostići neće”

Piše:Ahmed Muhammed eš-ŠerkaviPreveo i prilagodio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

Sura El-Asr sadrži šest temeljnih poruka i putokaza za one koji žele da hode putem spasa, a ti pu-

tokazi su: iskorištavanje vremena, spo-znaja suštine gubitka i propasti, iskreno vjerovanje, dobra djela, preporučiva-nje istine i preporučivanje strpljivosti. Ovdje se pod spasom misli na spas od gubitka i propasti koji se spominju u suri El-Asr, a koji sigurno čekaju one koji se udaljavaju od Allahove upute i milosti. U ovoj kratkoj kur’anskoj suri su putokazi koji će nas na kraju život-nog puta odvesti na spasonosnu obalu i obezbijediti nam Allahovo zadovolj-

stvo i nagradu. Te putokaze svaki vjer-nik i vjernica moraju dobro naučiti i po njima svoj život uređivati, i nikada ih ne smiju izgubiti iz vida ili krenuti suprotno od tih putokaza. Nije čudno što svi ljudi traže sreću i spas, ali je čudno kako je malo onih koji slijede jasne putokaze do spasa i sreće. Kao što je rekao pjesnik:

Žudi za spasom, a ne ide rekao pjesnik:

Žudi za spasom, a ne ide rekao pjesnik:

putem koji spasu vodi,Kao da ne zna da lađa ne može ploviti po suhom kao

po vodi. Dakle, u lađi spasa neće

ploviti onaj ko misli da lađa može ploviti i po suhom, onaj ko ne krene na vrijeme, ko ne prati znakove i ko se istinski ne potrudi da se u nju ukrca. U tom smi-slu su i kur’anske riječi: A onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjer-nik je, trud će mu hvale vrijedan biti.(El-Isra, 19.) Nije suština u tome da čo-vjek spozna put koji vodi do spasa i da raspoznaje znakove na tom putu, već je suština u ulaganju truda da se do kraja ostane na tom putu, bez obzira na po-teškoće, izazove i iskušenja tog puto-vanja. Ibn Ebi Hatim bilježi predaju u kojoj stoji da je Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, rekao: “Primjer vjernika, nevjernika i munafika, je kao primjer trojice ljudi koji su se našli u opasnoj pustinjskoj dolini koju su morali preći ako žele da se spase i da ne skapaju od gladi i žeđi. Jedan od njih se osmjelio, odlučno je krenuo i prešao na drugu stranu, drugi je došao do pola puta i onda je čuo glas onoga što je ostao na početku: ‘Teško tebi, kud si krenuo, progutat će te pustinja i nevrijeme koje

se sprema. Vrati se brzo ovamo!’ Zatim je čuo onoga koji se već spasio i pre-šao na drugu stranu: ‘Šta si stao, hajde je čuo onoga koji se već spasio i pre-šao na drugu stranu: ‘Šta si stao, hajde je čuo onoga koji se već spasio i pre-

nastavi, nemaš još puno do obale spasa!’ Međutim, on je bio neodlučan i okretao se čas prema jednom, čas prema drugom prijatelju, ne znajući kojeg da posluša. A onda je naišlo nevrijeme i on je nestao u vrtlogu snaž-ne bujice. Onaj što je prešao na drugu stranu je vjernik, onaj što je bio neodlučan je munafik, a onaj što nije ni krenuo putem spasa, je ne-vjernik.” Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su žudili za spa-som i stalno su se raspitivali

za djela koja njemu vode. Prenosi se od Ukbe ibn Amira da je pitao Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta je to spas, pa mu je on odgovorio: “Čuvaj svoj jezik, drži se svoje kuće, i šta je to spas, pa mu je on odgovorio: “Čuvaj svoj jezik, drži se svoje kuće, i šta je to spas, pa mu je on odgovorio:

plači nad svojim grijehom.” (Tirmizi)

Većina ljudi ne vodi računa o dvije blagodati: zdravlju i vremenu

Rekli smo da se Allah zaklinje asrom (vremenom u općem smislu ili jednim njegovim dijelom) zbog toga što je vrijeme blagodat koja zahtje-va našu zahvalnost Allahu, jer se u smjeni dana i noći ogleda savršenstvo Allahovog stvaranja, i jer bez te zako-nitosti život na Zemlji ne bi bio mo-guć. Uzvišeni Allah je objavio: Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se korisite lađama koje plove mo-rem voljom Njegovom, i daje vam da se

Nema sumnje da je takav odnos naših

dobrih i slavnih prethodnika

prema vremenu,

kao Allahovoj blagodati i emanetu,

donio im slavu i ovjekovječio njihova imena.


39

Eh, da je vrijeme roba, pa da se može kupiti rijekama koristite; i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam da se

koristite Suncem i Mjesecom koji se koristite Suncem i Mjesecom koji se stalno kreću, i daje vam da se kori-stalno kreću, i daje vam da se kori-stite noći i danom.stite noći i danom. (Ibrahim, 32.-34.) Na drugom jestu Allah, dž.š., kaže: Na drugom jestu Allah, dž.š., kaže: On čini da se noći i danom koristite, On čini da se noći i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su vo-i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su vo-lji Njegovoj potčinjene, - to su, uistinu, lji Njegovoj potčinjene, - to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju.dokazi za ljude koji pameti imaju. (En-Nahl, 12.) Samo oni koji razmišljaju o Nahl, 12.) Samo oni koji razmišljaju o suštini života i koji vjeruju u Allaha, suštini života i koji vjeruju u Allaha, dž.š., shvataju vrijednost vremena kao blagodati i shvataju veličinu, mu-drost i neizmjernu Allahovu milost u uspostavi prirodnog zakona koji se zove smjena dana i noći. Allah nam u Kur’anu ukazuje na važnost tog za-kona i podstiče nas na razmišljanje o njemu: Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?” Reci: Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?” Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?” (El-Kasas, 71.-73.) No, većina ljudi je slijepa kod očiju i ne osvrću se na jasne dokaze Allahove svemoći i ne zahvaljuju Mu na blagodatima. Istinu je rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve selelm, kada je kazao: “Većina ljudi je obmanuta u pogledu dvije blago-dati i ne vodi brigu o njima: zdravlje i slobodno vrijeme.’’ (Buharija). Toj većini se nikako ne smiju priklonuti iskreni vjernici i oni stalno trebaju zahvaljivati Allahu na toj blagodati, shodno njenoj vrijednosti i značaju za čovjeka. Jer, osim što je blagodat, vrijeme je i emanet zbog kojeg će čo-vjek polagati račun na Sudnjem danu. Rekao je Muhammed, sallallahu alej-hi ve sellem: “Neće se čovjek pomje-riti sa svoga mjesta na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četiri stvari: za život u šta ga je potrošio, za mladost kako ju je proveo, za znanje šta je ura-di sa njim i za imetak, kako ga je za-radio i u šta ga je potrošio.”(Tirmizi). Na to aludira i kur’anski ajet u kojem se spominje bolno kajanje nevjernika

dok budu gorjeli u džehe-nnemskoj vatri: nnemskoj vatri: Oni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo do-bra djela, drukčija od onih koja smo činili.” – A zar vas nismo ostavili da živite do-voljno dugo da bi onaj koji je trebao da razmisli imao vre-mena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opomi-nje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći! (Fatir, 37.) nema pomoći! (Fatir, 37.) nema pomoći!

Imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje u svom djelu El-Dževabul kafi, rekao je: “Najbolje i najkorisnije razmišljanje “Najbolje i najkorisnije razmišljanje je razmišljanje o važnosti vremena u ljudskom životu. Znalac je onaj ko je spoznao vrijednost vremena, jer onaj ko upropasti vrijeme taj je upropastio sva njegova dobra. Zato što su sva dobra svijeta povezana s vremenom, i onaj ko izgubi vrijeme, on dobrote za kojima čezne nikad dostići neće.’’ Upozoravajući na brzinu protoka vre-mena i važnost njegovog iskorištava-nja u dobru, pjesnik je rekao: Ljudsko srce kuca i kao da svom sahibiji

kaže:Život je samo tren i ne dozvoli da te

duga nada slaže, Priskrbi sebi vječni spomen prije nego

smrt ti dođe.A on pripada onom ko sutra kroz dže-

nnetsku kapiju prođe,Ako sigurno znaš da je cijeli tvoj život

samo jedan čas,Zašto ga onda ne čuvaš i zašto ne učiniš

da on bude tvoj spas. Pazi da ne upropastiš taj čas, i njegovu

vrijednost dobro shvati, Ako želiš spas i ponos, onda iskoristi

vrijeme i dobrih djela se hvati.

Vrijeme je najskuplja Vrijeme je najskuplja stvar koju čovjek može stvar koju čovjek može posjedovati, jer vrijeme je posjedovati, jer vrijeme je život, to je glavnica imetka život, to je glavnica imetka i kada čovjek izgubi glavni-i kada čovjek izgubi glavni-

cu imetka, teško će je nado-cu imetka, teško će je nado-knaditi. Neki vrijeme porede knaditi. Neki vrijeme porede

sa novcem, ali mi znamo da je sa novcem, ali mi znamo da je vrijeme sigurno mnogo skuplje vrijeme sigurno mnogo skuplje

od novca. Samo istinski vjernici znaju vri-Samo istinski vjernici znaju vri-

jednost vremena, zbog toga što znaju jednost vremena, zbog toga što znaju njegovu svrhu, kao i svrhu i cilj svoga njegovu svrhu, kao i svrhu i cilj svoga postojanja. Rekao je Uzvišeni Allah: postojanja. Rekao je Uzvišeni Allah: Džinove i ljude sam stvorio samo zato Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne tražim od da Mi se klanjaju. Ja ne tražim od

njih opskrbu niti želim da njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje je-Me hrane, opskrbu daje je-dino Allah, Moćni i Jaki!dino Allah, Moćni i Jaki!(Ez-Zarijat, 56.-57.). A u (Ez-Zarijat, 56.-57.). A u suri El-Mu’minun, Allah, suri El-Mu’minun, Allah, dž.š., kaže: Zar ste mislili Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?da Nam se nećete povratiti?(El-Mu’minun, 15.).(El-Mu’minun, 15.).

A što se tiče onih koji ne vjeruju u Allaha, nji-hov život je upravo onakav kako ga je Allah opisao u Kur’anu: A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka žde-re – njihovo će prebivalište vatra biti! (Muhammed, vatra biti! (Muhammed, vatra biti!

12.). Rekao je Ibn Ata el-Iskenderi: “Čovječe, ono što ti je prošlo od živo-12.). Rekao je Ibn Ata el-Iskenderi: “Čovječe, ono što ti je prošlo od živo-12.). Rekao je Ibn Ata el-Iskenderi:

ta, ne možeš nadoknaditi, a ono što si ostvario od dunjalučkih blagodati, nema mnogo vrijednosti.” Također nema mnogo vrijednosti.” Također je rekao: “Možda nečiji život dugo traje, a malo koristi od njega ima, a nečiji traje vrlo kratko ali je mnogo koristi ostvario. Onaj kome je dat bereket u životu, on u malo vremena postigne toliko dobra da se to ne da opisati niti zamisliti.’’ (Ikazul-himem fi šerhil-hikem, 14, str.)

Ako vrijeme ne iskoristiš u dobru, ono će tebe iskoristiti u zlu

To je, između ostalog, dokaz da su naši dobri prethodnici itekako vodili računa o vremenu i željeli su da ga maksimalno iskoriste u dobru. Natjecali su se u dobrim djelima i ljubomorno su čuvali svaki trenutak bojeći se da im ne prođe uzalud. Tako je Abdullah ibn Mes’ud govorio: “Ni za čim se nisam kajao kao za novim danom u kojem se skrati moj život, a ne poveća se moje dobro djelo.” Omer ibn ‘Abdul-Aziz je govorio: “Zaista se noć i dan bave tobom, pa bolje je da se ti baviš njima.” A Hasan Basri je govorio: “O sine Ademov, ti si samo

Vrijeme je najskuplja stvar koju

čovjek može posjedovati, jer vrijeme

je život, to je glavnica imetka

i kada čovjek izgubi glavnicu

imetka, teško će je

nadoknaditi.


skup dana, kada ode jedan dan ode dio tebe. Bojat je se da, ako ode dio tebe da ćeš u potpunosti biti izgu-bljen.” Također je govorio: “Zapamtio sam ljude koji su više brinuli o vremenu nego vi o dinarima i di-rhemima.” Ebu Hilal el-Askeri je govorio: ‘’Najteže mi pada to što određeno vrijeme moram provesti u jelu, a ne u ibadetu.” Hatib el-Bagdadi je u svom dje-lu Takjidul-ilmi, zabilježio predaju od Ebul-Abasa, koji je rekao: “Nisam vidio da neko toliko brine o sva-kom trenutku svoga života kao trojica ljudi: El-Džahiz (umro 255. godine po Hidžri), Feth ibn Hakan, poznati književnik i pje-snik kojeg je abbasijski ha-lifa Mutevekkil pobratimio i postavio za svog ministra i dao da se za njega napravi jedna od najljepših i najve-ćih hazni za knjige, i Ismail ibn Ishak el-Kadi, poznati pravnik malikijskog me-zheba (umro 282. godine po Hidžri). Što se Džahiza tiče on zheba (umro 282. godine po Hidžri). Što se Džahiza tiče on zheba (umro 282. godine

je, kada bi mu do ruku dođi knjiga, pročitao knjigu od početka do kra-ja u jednom dahu, bez obzira iz koje oblasti je bila. Čak je plaćao da spava ja u jednom dahu, bez obzira iz koje oblasti je bila. Čak je plaćao da spava ja u jednom dahu, bez obzira iz koje

u pisarnicama gdje su se prepisivale knjige kako bi mogao gledati i čitati knjige. Feth ibn Hakan je stalno no-sio knjigu zamotanu u krpu, i kada bi zbog bilo kakve potrebe izašao iz Mutevekkilove rezidencije, odmah bi je izvadio i čitao do mjesta gdje je trebao ići, a to je radio i prilikom po-vratka u halifinu rezidenciju. Kada bi Mutevekkil napustio rezidenciju, a on ostao sam, također je odmah uzi-mao knjigu i čitao dok se halifa ne vrati. A što se tiče Ismaila ibn Ishaka, nikada kod njega nisam ušao, a da pred njim nije bila knjiga koju je či-tao ili je prevrtao po knjigama tra-žeći neku knjigu koja mu je u tom trenutku trebala.” Jakut el-Hamevi u svom djelu Mu’ džemul-edibbaispominje predaju od poznatog faki-ha Ebu Hasana Alije ibn Isa’a da je rekao: “Ušao sam kod Ebu Rejhana el-Birunija (poznati muslimanski astronom, matematičar, lingvista, fi-zičar, pravnik i filozof, umro 1048.ili 440. godine po Hidžri), a već je bio na smrtnoj postelji i brojao je svoje posljednje trenutke. Kad me je vidio rekao mi je: ‘Kako si ono ti

meni neki dan rekao veza-no za nane po majki koje nemaju udjela u nasljed-stvu’ (Ovo pitanje poznato je u nasljednom pravu kao el-džedetul-faside a to je nena koja nema pravo na nasljedstvo zbog toga što se u njenom rodoslovnom stablu nalazi muška osoba koja također ne nasljeđu-je, kao što je djed umrlog sa majči-ne strane)? Rekao sam, sažaljevajući ga: ‘Zar u ovom trenutku da se ras-pituješ o tom fikhskom problemu?’ Odgovorio je: ‘Čovječe, zar nije bolje pituješ o tom fikhskom problemu?’ Odgovorio je: ‘Čovječe, zar nije bolje pituješ o tom fikhskom problemu?’

da preselim na ahiret a da znam od-govor na to pitanje, nego da preselim a da ne znam pravi odgovor.’ Nakon toga, ja sam ga napustio i nakon što sam nekoliko koraka odmakao od njegove kuće, čuo sam njegov smrtni hropac i posljednji izdisaj.” Poznati islamski učenjak Džemaludin el-Ka-simi, živio je svega pedeset godina, a napisao je toliko knjiga da bi se mo-gle raspodijeliti na pedeset učenjaka koji su također bili aktivni u pisanju. Njegov život bio je ispunjen traže-njem znanja, da’vom i džihadom, ali je i pored toga govorio: “Da je bog-do vrijeme trgovačka roba pa da ga mogu kupiti.” Nema sumnje da je takav odnos naših dobrih i slavnih

prethodnika prema vre-menu, kao Allahovoj bla-godati i emanetu, donio im slavu i ovjekovječio njihova imena. To je bio ključ uspjeha i napretka koje su nekadašnje musli-manske generacije znale uzeti i ispravno iskoristiti i zbog toga su bili predvod-nici duhovnog, naučnog,

kulturnog i svakog drugog napretka. Nažalost, u našem vremenu, jedan od najvidljivijih znakova i uzroka zaostalosti i nazatka muslimana u svim sverama života, jeste upra-vo suludo trošenje vremena u igri i besposlici, u ljenčarenju i “ubijanju” dragocijenog vremena po kahva-nama, raznoraznim klubovima za besposličare i dangube, dugo osta-janje pred televizijskim ekranima i upropaštavanje vremene gledajući kojekakve sapunice i druge sadržaje koji svi odreda svjedoče siromaštvo i bijedu duha i pripremaju čovjeku put u bezdan nemorala i razvrata i put u džehennemsku vatru. Tako se mora desiti sa svim ljudima i svim generacijama koje zanemare poruke i putokaze veličanstvene sure El-Asr i koji krenu putem sigurnog gubitka i propasti, i na ovom i na budućem svijetu.

40

Abdullah ibn Mes’ud

govorio: “Ni za čim se nisam kajao kao za

novim danom u kojem se skrati moj život, a ne poveća se moje

dobro djelo.”


U PRODAJI

INFORMACIJE NA TEL.:061/515-515 i 061/736-651

42

Zelena transferzala Tragovi muslimanskog postojanja

Pripremio: Ezher Beganović

Vrlo mali broj spomenika Vrlo mali broj spomenika Vislamske arhitekture sačuvao Vislamske arhitekture sačuvao Vse do danas u dijelu današnje Vse do danas u dijelu današnje VRepublike Hrvatske kojim su gos-podarili Osmanlije. Ali na primje-ru i tog malog broja objekata koji je sačuvan može se zaključiti da oni pokazuju visok stepen islamske civi-lizacije, kulture, jednakosti, veličine, funkcionalnosti i bogatstva na svim poljima ljudske djelatnosti i praktič-nu primjenu, kako u vjerskom tako i u svjetovnom pogledu. Izgledi mno-gih objekata islamske provinijenci-je iz onoga doba koji su postojali u Hrvatskoj, a nestali su sa lica zemlje, poznati su nam na osnovu sačuvanih gravura, crteža, zapisa i putopisa iz onoga vremena. Međutim, još uvi-jek je ostao poneki objekat, odnosno ostaci tih objekata na osnovu kojih se može naslutiti o kakvim se gra-đevinama radilo. Od mnogobrojnih džamija i građevina drugih javnih namjena koje su izgrađene u Hrvat-skoj, u obliku ostataka, preživjele su samo tri džamije, sve građene u 16. stoljeću, po jedna u Đakovu, Klisu i

Drnišu. Opstale su jer su sve tri na-kon austrijskih i mletačkih osvajanja ubrzo pretvorene u crkve (U kata-strofalnom potresu 1667. godine u Dubrovniku je srušena do temelja dubrovačka potkupolna džamija u središtu grada.).

Ibrahimpašina džamija u Đakovu, od sredine 18. stoljeća župna crkva Svih svetih, početkom 18. stolje-ća najprije je bila posvećena svetom Jurju. Džamija u Klisu od 1648. je crkva svetog Vida, a u Drnišu sve-tog Ante. Riječ je o jednoprostornim potkupolnim džamijama. Džamije u Drnišu i Klisu su manje i imaju nisku kupolu, a Ibrahimpašina u Đakovu monumentalnu visoku. Kapiteli i trompe ukrašeni su mukarnom, pro-stornom geometrijskom dekoracijom na zapadu poznatom pod imenom

stalaktiti. Đakovačka džamija nad sofama ima i trijem s tri male kupole. Džamije su imale i munaru od ko-jih su preostali samo temelji. Dvije džamije su u novije doba doživjele stručnu obnovu pod vodstvom kon-zervatora. Đakovačka je obnovlje-na u razdoblju od 1988. do 1991., a ona na vrh tvrđave Klisa od 1999. do 2006. Obnovom se nastojala sačuvati i prezentirati graditeljska povijesna slojevitost.

Džamije su, naime, pretvorbom u crkve doživjele značajne trajne gradi-teljske promjene. Od izvornih kon-strukcija obiju džamija preostali su u cijelosti zidovi s prozorskim otvorima i kupola s konstruktivnim dijelom mukarni. No objema je promijenje-na orijentacija, pa je novim otvorom izvedenim za potrebe glavnog ulaza

Ostaci islamsko-muslimanske baštine u HrvatskojOvaj tekst je pripremljen na osnovi istraživanja i pisanih izvještaja o ostacima islamske arhitekture u Hrvatskoj koje su objavili Abdulah Tlundžić u časopisu “Most” i Senad Nanić u “Preporodovom journalu”

Drniš danas Crkva sv. Ante Padovanskog a nekadašnja Velika džamija


na jugoistočnom pročelju u obje dža-mije srušen mihrab, a džamijski glav-ni ulaz je zazidan. Ibrahimpašinoj džamiji tada je srušen i ulazni trijem koji je, u obliku čisto geometrijske replike bez dekoracija i kapitela, pri obnovi izveden armirano-betonskim stupovima i svjetlo-propusnim kupo-licama. Zanimljiv je latinski natpis postavljen 1743. nad ulazom u kliš-ku crkvu svetog Vida, odnosno nad mjestom nekadašnje mihrapske niše, koji kaže: “Što pobožnost sagradi, mjestom nekadašnje mihrapske niše, koji kaže: “Što pobožnost sagradi, mjestom nekadašnje mihrapske niše,

pobožnost i sačuva.” Ibrahimpašina džamija doživjela je i značajne do-gradnje. Najprije je na mjestu srušene munare izgrađen zvonik. U duhu ra-dikalnog klasicizma, krajem 18. sto-ljeća dograđen je uz novi glavni ulaz narteks. 1819. srušen je barokni zvo-nik i izgrađen novi povrh narteksa

43

Tragovi muslimanskog postojanja

Ostaci islamsko-muslimanske baštine u Hrvatskoj

Ostatak drniške munare


čime je postignut današnji konačan volumenski oblik građevine. Zidna dekoracija u maurskom stilu iz 1885. u cijelosti je posljednjom obnovom restaurirana.

Grad Drniš je osvojio Gazi Husref-beg 1522. godine, a oslobo-dio ga je serdar Nakić 1647. godine. Drniš je bio značajan centar i upori-šte pod turskom vlašću. Svakako da je objekata islamske provinijencije po gradovima Dalmacije, koji su se nalazili pod osmanskom vlašću bilo mnogo, ali su od njih do dan-danas samo neki sačuvani. Uzrok njihovom nestanku je u izgradnji tih varoši po novim regulacionim planovima, njihovoj napuštenosti i prepušta-nju zubu vremena. Od nekadašnje džamije u Drnišu, danas crkve sve-tog Antuna, ostao je središnji dio sa trompama bez kupole koja je srušena, a sada je umjesto poluloptastog svoda izgrađena ravna tavanica od rezane građe. Tako izvana i iznutra džami-ja je izgubila svoj prvobitni izgled i sa drvenim krovom u potpunosti se uklapa u arhitektonsku cjelinu sa crkvom. Uz jugozapadni dio crkve nalazi se kvadratični zvonik koji je kasnije dograđen. Od minareta koji se nalazio uz džamiju, nema ni traga. U unutrašnjosti bivšeg molitvenog prostora ispod trompa, u sva četiri kuta nalaze se sačuvani ukrasi u obli-ku stalaktita u osmansko-arapskom stilu. U prostoru zvanom Gradina, u neposrednoj blizini crkve svetog Antuna, nalaze se ostaci ispod še-refe (galerije) u visini sa podnožjem (ćupom) 12,00 m ostaci munare neke druge džamije čiji se temelji i dan-danas naziru iz zemlje. U Drnišu je pored glavne gradske džamije bila iz-građena i sahat kula. Nakon odlaska Turaka sahat iz ove kule odnesen je u Šibenik, gdje se i dan-danas nalazi na Turaka sahat iz ove kule odnesen je u Šibenik, gdje se i dan-danas nalazi na Turaka sahat iz ove kule odnesen je u

zvoniku crkve svetog Ivana, sagrađe-ne u XV stoljeću. Munara je ozidana kamenim tesancima slabe čvrstoće. Nije bila velike visine, ali je bila iz-građena u skladnim proporcijama. U istom dijelu grada zvanom Gradina, na kamenitom grebenu iznad kanjona rječice Čikole, nalaze se ostaci tvrđave na kamenitom grebenu iznad kanjona rječice Čikole, nalaze se ostaci tvrđave na kamenitom grebenu iznad kanjona

sa divnim zidovima izgrađenim u dva pojasa jedan oko drugog u visini (4 do 5 metara) sa velikom i visokom kulom kružnog tlocrta u sredini. Kula je ima-la prizemlje i tri kata. Sa svojom mo-numentalnošću dominirala je cijelim Drnišom. Osim ostataka navedenih džamija u Krvatskoj još postoje ostaci Han Jusuf-paše Maškovića, spome-nik o kojem se Hrvatska najviše brine te nekoliko ostataka kula i tvrđava.

44

Turska kuća ili Casa turca, nala-zi se na križanju ulica Verdijeve

i Lisinskog u Rijeci, a nastala je u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Izgrađena je u neomaurskom stilu s lukovima iznad prozora, balkon-skih vrata i potkrovnih prozora, ukrašenim biljnim i geometrijskim ornamentima, ljudskim likovima te arapskim pismenima i brojka-ma. Natpisi su na arapskom jeziku i pisani su različitim varijantama arapskoga pisma. Oko njih su biljni ornamenti, a ispisi su u središtu ku-polastog i potkovičastog dijela iznad prozora, balkonskih vrata, kao i izravno ispod krova u četverokutni-cima. Bila je vlasništvo Nikolaja Ni-kolaki-efendije Nikolaidesa (1855.

Turska kuća u Rijeci

- 1933.), dugogodišnjega osmanskog diplomatskog i trgovačkog predstav-nika u Španjolskoj, a potom konzula u Rijeci od 1898. godine. Dva kata i potkrovlje zgrade u neomaurskom stilu, dozidani na ranije već izgra-đenom prizemlju, čine zanimljivu kombinaciju karakterističnu za ar-hitekturu historicizma. Cjelokupno znakovlje na fasadi odraz je utjecaja i prožimanja civilizacija i bolje od ikakvih ispisanih redaka otkriva sklonosti, ukus i iskustvo, a ponaj-prije kulturu onovremenog vlasnika zgrade. Tekstualni dio ukrasnih lu-kova, promatran skupa s arhitekton-skim obilježjima zgrade, jedinstven je izvor za povijesno-umjetnička i kulturna istraživanja.

Urem-begova Kula - Kula Granić-Bega u Imotskom


45

Sandžački putokazi

Piše: Almir MEHONIĆ

AŠIKOVANJE - Sandžak posljed-AŠIKOVANJE - Sandžak posljed-AŠIKOVANJEnjih mjeseci prolazi kroz vrlo turbu-lentni period. Svakako najznačajniji događaj bila je pobjeda Bošnjačke kul-turne zajednice koju je predvodio muf-tija Zukorlić i poraz dvojice sandžačkih političara koji su obilježili politički ži-vot Sandžaka u posljednje dvije deceni-je. Upravo su Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin bojili na različite načine san-džačku politiku u ove dvije decenije. Uglavnom će se svi složiti da je njihova zajednička karakteristika sukob, koji je nerijetko prijetio da preraste u bratou-bilački konflit i izdaju nacionalnih in-teresa sandžačkih Bošnjaka. Na koncu ova dvojica suprotstavljenih političara, završila su u foteljama srpske vlade.

Valjda zbog gustine događaja prote-klih mjeseci, malo je ko obratio pažnju na “historijski” momenat, odnosno po-mirenje između Ljajića i Ugljanina.

Ovaj ljubavni čin se desio uz pro-vodadžisanje Tadića, srpskog pred-sjednika. Mladenci su s početka

prvo onako stidljivo ašikovali, da bi prilikom posjete Redžepa Erdogana Novom Pazaru, pali jedan drugome na grudi izdajničke.

Iole upućeni u sandžač-ka dešavanja, znali su da će se pomirenje desiti onog momenta kada se pojavi treća opcija. Neki su bili mišljenja da su sve svađe i sukobi Ugljanina i Ljajića bila predstava izrežirana u Beogradu kako bi zama-glili prave probleme i pita-nja Sandžaka i Bošnjaka.

Za dvadeset godi-na bavljenja politikom i predstavljanja Bošnjaka, ovaj dvojac je uništio sva-ki segment sandžačkog društva. Danas se, kako kažu, zalažu za ekonomi-ju, razvoj Sandžaka, dok je u isto vrijeme sandžač-ka prijestolnica grad ne-zaposlenih i gladnih, a sandžačke džade najgore u Evropi.

I dok se ljube Ugljanin i Ljajić, Sandžak propada.

Međutim, politički savez ova dva političara nakon 20 godina svađe, čini se bit će alarahmetile za obo-jicu. Sandžak se rashavrzao. Danas

kao nikada prije je jasno ko su mu politički prijatelji, ko dušmani, a ko izdajnici.

KRIZA IDENTITETA- Iz reda bošnjačkog naro-da mogu se povremeno čuti glasovi kako danas Zukorlić ima retoriku kao Ugljanin devedesetih godina, kako je to greška koju iznova kao narod pravimo i tome slično. Sa mog aspekta, koji sva-kako ne mora biti ispravan, jedini ispravni politički pe-riod Ugljanina je bio upra-vo taj, devedesetih godina, kada je bio uz svoj narod, dakle, dok nije pobjegao za Tursku. Tako čitam lič-ni stav uvažene gospođe ili gospođice Ćorović u srbi-ni stav uvažene gospođe ili gospođice Ćorović u srbi-ni stav uvažene gospođe ili

janskom nedjeljniku Vremekoja muftijinu retoriku na-ziva zapaljivom, koja poredi Ugljaninovo i Zukorlićevo djelovanje i koja, nebilo ka-zano, ima krizu nacionalnog identiteta. Pokušavam da

svoje i mišljenje običnog sandžačkog Bošnjaka uklopim u ove građanske poglede gospodje/djice Ćorović, ali mi Bošnjaka uklopim u ove građanske poglede gospodje/djice Ćorović, ali mi Bošnjaka uklopim u ove građanske

nikako ne ide. Sve mi to niti smrdi, niti miriše. A nismo ti mi Sandžaklije ta-kvi, jok, Boga mi, Aida.

Dok se ljube Ugljanin i Ljajić

Iole upućeni u sandžačka dešavanja,

znali su da će se pomirenje desiti onog

momenta kada se pojavi treća

opcija.


46

ZločinLogoraši imami i učenici Gazi Husrev-begove medrese sa područja Bosanske krajine (IV dio)

Pripremio: Ramiz Hodžić

Ovo je stranica teške sudbine muslimana, islama i Bošnjaka u Bosnskoj Krajini. Govor je o

ljudima, imamima, koji su slika i prili-ka svoga naroda od kojeg su potekli, sa kojim su radili, o ljudima koji su učili Vjeri i dobroti. Sam tekst je više šutnja ili mukli jek i uzdah mučenih, ranje-nih, poniženih i na grozan način ubi-jenih pravednika. Nije bilo odlučnog osuđivanja zločinaca koji su najgore stvari nad njima svjesno i bez povoda počinili.

Imami i medresalije u koncentracionim logorima

Curkić Šefik, imam iz Kotor Varoši, zatočenik srpskih zločina-ca u vojnom magacinu kod zgrade Općine u Kotor Varoši. Veći dio svoga

zatočeništva proveo je u samici. Izjava Šefik-ef. Curkića, imama iz Orahove-zatočeništva proveo je u samici. Izjava Šefik-ef. Curkića, imama iz Orahove-zatočeništva proveo je u samici. Izjava

Vrbanjci, Kotor Varoš: “Bio je Kurban bajram, 3. dan, 13. juni 1992. kada su četnici napali na selo Hrvačane - moj džemat. Pošto se nismo predali i oružje dali, četnici su počeli sa granatiranjem. Imali smo oko 60 boraca a napalo nas je preko 1.000 četnika. Morali smo se povući u drugo selo, hrvatsko. Sa malo žrtava uspjeli smo izaći iz Hrvačana. Tu smo proveli dva dana i dvije noći, borci, žene i djeca. I tu su nas četnici napali sa još većim snagama. Iako za-jedno sa Hrvatima, morali smo se po-vući u druga sela. Došli smo u jedno muslimansko selo čije su stanovnike četnici uspjeli prevariti, pa su oruž-je predali. Kad sam vidio da nema ni tu selameta ja sam sa svojom ženom i dvoje djece od sedam i tri godine kre-nuo prema svom selu, gdje sam ranjen. Nakon šest dana lutanja po selima i šumama izbili smo u moje rodno selo. Ali, nažalost, i taj kraj su četnici već bili okupirali. Prevarili narod i oružje im predali. Dan po dan je prolazio. Pošto su domaći, komšije, četnici sa-znali da sam izbio u svoje selo počeli su uz upereno oružje od četiri-pet četnika da me natjeraju da moram ići u selo Večiće i govoriti da se predaju. To bi radili mjesečno po dva-tri puta i tako tri mjeseca. Ja sam odlučio da osta-nem u selu Večićima sa našim borcima koji su se uspješno borili šest mjeseci. Moja žena i djeca su bili u rodnom selu Curkići daleko samo šest km. Tu sam, u Večićima, proveo 2 mjeseca. Kada se selo Večići nije moglo dalje boriti mje-štani su se povukli prema Travniku, preko šuma i planina. Nažalost, u tom proboju četnici su ih otkrili i napravi-li im zamke. Došlo je do rasipa bora-ca, jedni su krenuli dalje, jedni su se predali. Lutali su po nekoliko dana. Ja sam drugi dan lutanja po šumi izbio u

svoje rodno selo gdje su me četnici od-mah uhvatili, ponovo, i odveli u zatvor (logor) u Kotor Varoš. To je bio jedan vojni magacin sa pet odjeljenja, iza op-štinskog suda. Bio sam jedno vrijeme sam u sobi, dobivao hranu kao pomije, drugi ili treći dan. Svakodnevno, a po-sebno noću, tukli su me, maltretirali, vrijeđali i prijetili.Zahvaljujući Allahu, nakon 10-15 dana, pušten sam kući u rodno selo. Nisu mi dali nikuda da iza-đem i uvijek držali na oku. U februaru 1993. po odobrenju vjersko-prosvjet-nog referenta Odbora Islamske zajed-nice Kotor Varoš Hasana-ef. Halilovića ja sam prešao u veliki džemat Šiprage. Već u julu 1993. četnici ruše džamiju u Šipragama. Počinju ubijanja, pljačka Već u julu 1993. četnici ruše džamiju u Šipragama. Počinju ubijanja, pljačka Već u julu 1993. četnici ruše džamiju

i sve ono što oni rade. Pobiju narod a ja bi ih uz pomoć 4-5 ljudi ukopavao i dženazu im obavljao. Za tri mjeseca uspjeli su četnici protjerati oko 2.500 stanovnika Šipraga. Svaki dan-noć uspjeli su četnici protjerati oko 2.500 stanovnika Šipraga. Svaki dan-noć uspjeli su četnici protjerati oko 2.500

pljačka. Maltretiranja nisu prestajala. Narod je i dalje odlazio. Ja sam bio u kući i dan i noć. Morao sam se kriti da me ne vide. Morao sam preko noći spavati u tuđim kućama. Nisam smio u džematskoj kući spavati. To sam sve trpio i preživljavao punih 11 mjeseci u Šipragama.”trpio i preživljavao punih 11 mjeseci u Šipragama.”trpio i preživljavao punih 11 mjeseci u

Džaferović Sakib, imam u Kozaruši kod Prijedora, zatočenik srpskih kon-centracionih logora u Trnopolju, Omarskoj i na Manjači (s njim je bila zatočena i cijela njegova porodica). Iz logora je oslobođen u oktobru 1992. Izjava Sakib-ef. Džaferovića: “Napad je počeo 24. maja 1992. u 14,20. Pokupljen sam ispred kuće sa ženom i dvoje djece i odveden u Prijedor. Najprije u SUP onda istog dana pre-bačen u “Keraterm” a 27. maja, na-večer kasno, prevezen u konclogor “Omarska”. Tu sam ostao do 6. avgu-sta 1992. , jer su nas prebacili u vojni logor “Manjača” a jedan broj vratili u

Zatočeni imami i učenici Medrese u koncentracionim logorimaNastavljamo sa obrađivanjem ratnih zločina nad imamima i učenicima Gazi Husrev-begove medrese sa područja Bosanske krajine. Ovu temu obrađujemo na osnovu iscrpnog materijala koji nam je ustupio uvaženi Muharem ef. Omerdić, autor knjige “Imami šehidi” i najbolji poznavalac ove teme u BiH


47

“Trnopolje”. Dakle 107 dana u 3 lo-gora. Patnje i stradanja za to vrijeme koje sam vidio i preživio, elhamdu-lillah, suviše su bolne da bi o njima mogao sad pisati. Sa mnom je bio i maloljetni sin od 76 dana. Kad sam odveden na “Manjaču” njega su vratili u “Trnopolje”. “Omarska” je bila kla-nica kozaračkih muslimana. Tu je po nekoj procjeni ostavilo kosti više od hiljadu ljudi iz Kozarca, ne računajući Prijedor sa okolinom. Ubijane su plan-ski određene strukture stanovništva: visoko obrazovani kadrovi svih struk-tura, ekonomski jaki - obrtnici, trgov-ci zanatlije, lični obračuni - svi koji su imali bilo kakav konflikt sa Srbinom, stranački lideri i aktivisti SDA, mladi i fizički razvijeni ljudi bili su im posebna meta i “poslastica”.

Svi merhumi zaslužuju da budu za-bilježeni i nikad se ne smiju zaboraviti. Ovdje spominjem samo neke:

Hamid ef. Softić, imam iz Komičana. Mučen je u Omarskoj i ubijen u najstrašnijim mukama ne moleći krvnike za milost nijednog trena. Ostala mu je žena u trudnoći i dvoje djece.

Sivac Sead, veterinar iz Kozarca, tri puta tučen do besvijesti. Završio vete-rinu u Sarajevu. Redovan bio slušalac predavanja u Tabačkom mesdžidu u Sarajevu. To su samo dva primjera.”

Granov Husein, imam u Mujkanovićima kod Prijedora, zato-čenik srpskog konclogora “Omarska” i “Manjača”. Oslobođen je u oktobru 1992.

Hasanbegović Asim, imam kod Sanskoga Mosta, zatočenik srpskog konclogora na Manjači. Oslobođen je u oktobru 1992. Na njegovo zdravlje od logorskog života ostale su trajne po-sljedice od kojih je umro marta 2001. godine.

Hodžić Edin iz Ključa, učenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, za-točenik srpskog konclogora na Manjači. Oslobođen je u oktobru 1992.

Ibrahimović Asim, imam u Kevljanima kod Prijedora, od maja 1992. zatočenik srpskog konclogora “Manjača” kod Banje Luke.

Ibrić Ćazim, imam u džematu “Manjača” kod Banje Luke.

Ibrić Ćazim, imam u džematu “Manjača” kod Banje Luke.

Polje, Velika Kladuša, zatočenik ne-punih osam mjeseci u konclogorima autonomaša Fikreta Abdića. Izjava Ćazim ef. Ibrića: “Dana 16. novembra autonomaša Fikreta Abdića. Izjava Ćazim ef. Ibrića: “Dana 16. novembra autonomaša Fikreta Abdića. Izjava

1994. kada je izvršen napad na Veliku Kladušu od strane udruženih četnič-kih snaga i oružanih snaga autonoma-ša izdajnika Fikreta Abdića, dobrovolj-no sam pristupio u redove 5. korpusa Armije RBiH. Nakon što je pala lini-ja odbrane u Polju, džemat gdje sam

obavljao imamsku dužnost, a to je bilo 13. decembra 1994., zarobljen sam skupa sa petoricom mojih sabora-ca. Već 14. decembra 1994., znajući da sam imam, odveli su me autonomaši u pravcu Cetingrada. Prije nego su nas zlotvori proveli, s namje-rom da nas predaju četnici-ma na saslušanje i obradu, tukli su nas do besvijesti. Naravno, ni ja nisam bio izuzetak, naprotiv. Tako, od momen-ta zarobljavanja, pa sve do 7. avgusta 1995., nepunih osam mjeseci, proveo sam po konclogorima i zatvorima.

Prvo sam bio u konclogoru u Cetingradu, oko dva mjeseca, nakon čega su me sa još nekoliko zarobljenika prebacili u konclogor osnovan u hala-ma Nepeke kod Velike Kladuše, gdje sam ostao, također, oko dva mjeseca. Potom su me prebacili u vojni zatvor u Miljkoviće gdje sam ostao sve do kra-ja, tj. do 7. avgusta 1995., kad su nas borci 5. korpusa oslobodili. Boravak u konclogorima je ostavio velike po-sljedice na mene i sve one koji su do-živjeli sličnu sudbinu mojoj. Samo Allah, dž.š., zna koliko smo puta bili do besvijesti isprebijani, na koje su nas načine zlostavljali, maltretirali, poni-žavali, pa sam se često pitao: Zar ovo čovjek može izdržati? Svakodnevni is-crpljujući prisilni rad, gladovanje, pro-vociranje i vrijeđanje priča su za sebe. Primjera radi, za Bajram nam donose svinjetinu za obrok i smijući se komen-tarišu: ‘Pogledaj kako vas Babo hrani za Bajram’! Da bih cio taj put proveden po autonomaškim konclogorima opi-sao, trebalo bi mi dosta vremena, jer je svaki dan tamo preživljen posebna, mučna i duga priča. Ovo je samo mali doprinos mnogim sličnim pričama o

onome šta je izdajnik i zlo-činac Fikret Abdić radio svome vlastitome narodu u tom tzv. drugom poluvre-menu njegove autonomije. U konclogoru je sa mnom bio zatočen imam Mačković Ismet-ef. koga su autonoma-ši ubili u februaru 1995. dok je za njih prisilno kopao ro-vove na prvoj liniji fronte.”

Jašarević Zekerija, imam u Rakovčanima kod

Prijedora, zatočenik srpskih kon-centracionih logora u Trnopolju i na Manjači.

Makić Hasan, glavni imam u Prijedoru, aktuelni Muftija bihaćki, od 13. jula 1992. zatočenik u srpskim konclogorima u Trnopolju, Omarskoj i na Manjači. Između ostalog u njego-voj izjavi za vrijeme svoga logorovanja i zatočeništva priča i sljedeću epizodu: “Bio sam ispitivan, mučen glađu i tu-čen kao i drugi zatvorenici, a često sam imao teži tretman samo zato što sam vjerski službenik. Kroz pomahnitali smijeh nazivali su me “odžom” i natje-cali se tko će više tog “odžu” izbatinati ili me na drugi način poniziti. Sjećam se jednog događaja kad su me doveli pred dva mrtva tijela i zahtijevali od mene da pročitam opijelo tim nesret-nicima. Rekao sam im da ja ne znam da “očitam” opijelo. Kao reakcija stigao mi je udarac kundakom u leđa i po-drugijivo pitanje: “Pa kakav si ti ’odža kad ne znaš da očitaš opijelo?” Kada sam se pridigao, ponovio sam im da sam ja imam, da znam obaviti sahra-nu po islamskim propisima, ali da ne znam očitati opijelo. - E, pa ’odža, kad to ne znaš, idi pa onoj dvojici očitaj što znaš. Oni su ionako tvoji muslimani, saopćio mi je na kraju jedan od pijanih četnika.” ( Nastavit će se...)

Primjera radi, za Bajram

nam donose svinjetinu za obrok i smijući se

komentarišu: ‘Pogledaj kako vas

Babo (Fikret Abdić) hrani za

Bajram’!


48

IslamnetHoće li i bh. vojnici ginuti u Helmandu kao i Danci

Domaćice naoružane do zuba

Afganistan

Irak

Proteklih dana u afgani-stanskoj provinciji Hel-

mand poginula su još dva danska vojnika. Uz ove po-ginule još su trojica danskih vojnika teško ranjena. Danci su stradali od podmetnute eksplozivne naprave, a ek-splozija se dogodila kada je pešadijsko vozilo u kojem su se nalazili danski vojnici naletjelo na spomenutu ek-splozivnu napravu. Nakon ovih novih pogibija Danci su od 2002.godine do danas u Afganistanu izgu-bili 35 vojnika. Ova skandinavska ze-mlja, inače, ima 700 vojnika u sastavu NATO snaga u Avganistanu, a oni su locirani mahom u provinciji Helmand.

Ova vijest je za nas zanimljiva zbog činjenice da bosanskohercegovački vojnici ovih dana odlaze u Afganistan, tačnije naši vojnici će se priključiti

danskoj vojsci u Helmand provinci-ji. Ako je neko u Bosni i Hercegovini sumnjao u brojna upozorenja medija da naši vojnici ovaj put odlaze u opa-snu misiju ovo je samo jedna od potvr-da tačnosti tih navoda. Uključenjem u danski kontigent bh. vojnici će biti izloženi istom riziku kao i danski voj-nici. A hoće li i naši vojnici imati tolike gubitke, saznaćemo uskoro.

Irak je jedna od najnesigurnijih ze-malja u svijetu. Rat koji još uvijek

traje otvorio je prostor za razne grupe ljudi da vrše kriminalne i zločinačke akcije protiv građana Iraka. Pljačka-nje, ubijanje, kidnapiranje i mnogo toga još razlog su što Iračani svaki dan preživljavaju u velikom strahu. Ovakvo stanje nameće nove društve-ne navike. Brojni Iračani poduzima-ju vlastite korake na podizanju nivoa sigurnosti svojih porodica. Jedna od mjera zaštite je naoružavanje. Osim toga, u posljednje vrijeme sve više

se naoružavaju i žene koje na taj na-čin žele zaštititi svoj dom. Jedna od takvih žena je Ummu Omar, mla-da 27-godišnja Iračanka. “Ja mrzim oružje, međutim kriminalci su razlog što sam prisiljena da se naoružam i obučim da na ovaj način zaštitim svoju prodicu.” Najviše se naoruža-vaju žene čiji su muževi angažirani u vojnim i policijskim strukturama, žene političara, bogataša, novinara i drugih, svih onih koji na određen način mogu biti atraktivna meta za brojne kriminalne bande.

Nezapamćena stradanja put ka haosu

Pakistan

Pakistan posljednjih godina bije bitku sa brojnim iskušenjima.

Osim što je suočena sa teškom kri-zom koja na momente poprima for-mu građanskog rata, ovu zemlju po-sljednjih godina često pohode brojne vremenske nepogode. Sjetimo se strašnog zemljotresa koji se dogodio prije pet – šest godina na sjeveru Pa-kistana. Ovih dana Pakistan se bori sa nezapamćenim poplavama koje odnose hiljade ljudskih života. Po-plavljena područja su skoro uništena i taj dio Pakistana je doveden u stanje haosa. Nažalost, u vrijeme ovih po-plava u Karačiju je nekoliko dana tra-jao oružani sukob između zavađenih političkih frakcija usljed čega je stra-dao veliki broj Pakistanaca. Vremen-ske nepogode i građanski rat su skoro poharali Pakistan. Prema zvaničnim podacima UN-a, u Pakistanu je zbog poplava i građanskog rata ugroženo preko 15 miliona stanovnika ove ze-mlje. Većina ugroženog stanovništva je prisiljeno na izbjeglištvo. Uzimaju-ći u obzir razmjere navedenih strada-nja teško je vjerovati da će Pakistan još zadugo biti stabilna zemlja. Ova-ko oslabljen Pakistan postaje lahka meta za Indiju koja strpljivo čeka svoju priliku da ga napadne. Očito je da će narod Pakistana u narednom periodu imati velikih iskušenja.


49

Radnici koji bi zbog vrućina mogli imati zdravstvene probleme dozvoljeno im je da prekinu post

Islamski centar od 13 spratova

Ujedinjeni Arapski Emirati

SAD

Radnici koji se zbog vrućina boje za zdravlje ili bi kasnije mogli

imati zdravstvene probleme dozvo-ljeno im je da prekinu ramazanski post, navodi se u fetvi koju je izdao Vrhovni autoritet za islamske po-slove Ujedinjenih Arapskih Emira-ta. U ovoj fetvi se još navodi da se izrečena fetva odnosi samo na one koji ujutru zaposte a tokom dana osjete da ne mogu više izdržati postiti. Temperetura u Emiratima ovih dana je konstantno 40 stepe-ni celzijusovih. Ovakve klimatski uvjeti veoma su teški naročito za građevinske radnike i one koji rade na naftnim bušotinma.

Slični uvjetvi za post su i u drugim bliskoistočnim zemljama. Dani su dugi a vrućine su nesnosne.

Nakon što je krajem maja ove godine

Gradsko vijeće Njujorka usvojilo projekat izgrad-nje islamskog kulturnog centra “u srcu” Menhet-na, nedaleko od mjesta terorističkog napada 11. septembra 2001. godine, ovih dana zeleno svjetlo za izgradnju spomenutog centra dala je i Komisija za zaštitu spomenika. Izgrad-nja islamskog centra počet će tačno 11.septembra 2011. godine na desetu godišnjicu terorističkog napada na Njujork. Islamski cen-tar će imati čak 13 spratova, a ovaj kompleks će sadržavati edukativne, sportske, kulturne, medicinske sek-tore kao i džamiju.

Plan izgradnje džamije u blizini mjesta na kome su se nalazile kule bliznakinje Svjetskog trgovinskog centra, srušene 11. septembra 2001. godine, izazvao je proteste porodi-ca koje su izgubile svoje voljene u tom napadu kao i brojnih nevladi-nih organizacija te pojedinih pred-stavnika kršćanskih crkava. Iako su protesti protiv izgradnje islamskog centra i džamije dobili na intezite-tu američki muslimani ne odustaju

od izgradnje. Obzirom da su grad-ske vlasti Njujorka izdale sve po-trebne dozvole za izgradnju nema sumnje da će islamski centar uskoro biti izgrađen. Odlukom da se izda odobrenje za izgradnju islamskog centra nedaleko od najvećeg napada na Ameriku dokaz je da je Amerika velika zemlja. Uvjereni smo da se ta-kvo što ne bi moglo dogoditi nigdje na svijetu. Zamislimo samo kolika bi se galama digla u našem prelije-pom Sarajevu da je kojim slučajem gradonačelnik Alija Behmen dozvo-lio izgradnju islamskog centra od 13 spratova. Sjetimo se koliko je bilo problema oko izgradnje jedne male džamije na Ciglanama u Sarajevu. Zato je Amerika velika zemlja.

Omar Khadr je djetinstvo sproveo u logoru Guantanamo

Kuba

Kanađanin Omar Khadr imao je 15 godina kada je uhapšen u Af-

ganistanu i prebačen zatvor u Guan-tanamu. Omar danas ima 23 godine. Uskoro će postati prvo dijete-vojnik od 1945. godine i Nirnberškog pro-cesa kojem će se suditi zbog ratnih zločina. Također, Omar Khadr će biti prvi zatvorenik nad kojem će biti primijenjeno sudsko prihvatanje iznuđenog priznanja. Naime, ame-rički vojni sud je prihvatio da prizna priznanje o krivnji koje je Omar dao usljed tortura koje su vršene nad njim. Inače, Khadr je prilikom hapšenja u Afganistanu pogođen dva puta u prsa te je ostao slijep na lijevo oko. Ovaj najmlađi zatvorenik Guantanama je ujedno najpoznatiji maloljetni zatvo-renik na svijetu. Otežavajuća okol-nost za njega je to što ga se umjesto kao dijete od početka tretiralo kao odraslu osobu. On je svojih najboljih osam godina proveo na najstrašni-jem mjestu na svijetu. Ako se uzme u obzir da je u Afganistanu kao dijete duži period bio uključen u talibanske redove onda je jasno da Omar Khadr skoro nikada i nije imao priliku da bude dijete. Kada pogledamo foto-grafije uz ovaj tekst vidimo koliko se Omar promijenio u zatvoru. A šta je sa njegovom dječačkom dušom samo Bog zna.


50

Za njemačku vladu život afganistanskih muslimana je bezvrijedan!

Njemačka

Jedna od karekteristika agresije za-padnih zemalja, odnosno NATO

alijanse na Afganistan je skoro sva-kodnevno ubijanje civila. Ovakva praksa afganistanskih agresora ima za posljedicu da mnogi u svijetu po-misle da je život afganistanskih mu-slimana skoro bezvrijedan. Da je to tako najbolji pokazatelj je aktuelna odluka njemačke vlade da izdvoji po pet hiljada dolara za svakog od 102 ubijena Afganistanca koje je pobila američka vojska po naređenju pu-kovnika njemačke vojske. Naime, u septembru prošle godine u Kunduzu je po naređenju spomenutog njemač-kog pukovnika nemilosrdno ubijeno 102 afganistanska civila među koji-ma je bilo mnogo djece. Za tih 102 ubijena afganistanska civila njemač-ka vlada je odobrila odštetnu isplatu u ukupnom iznosu od 500 hiljada američkih dolara. Šta reći nakon svega. Može li bilo koji građanin Njemačke zamisliti situaciju u kojoj njemačka vlada za nekog nevino ubi-jenog Nijemca plati odštetu od pet hiljada američkih dolara, ili da nje-mačka vojska pobije 100 Nijemaca i da onda za njih svih izdvoji pola mili-ona dolara? Ovakvo što je nemoguće ni zamisliti da se dogodi. Dakle, oči-to je da su Nijemci svojom odlukom o plaćanju navedene odštete htjeli poniziti a ne pomoći porodice ubije-nih Afganistanaca.

Bibi Aisha – stravičan primjer zlostavljanja žena

Marokanske vlasti zatvaraju 1.256 džamija

Afganistan

Maroko

O Bibi Aishi, mladoj Af-ganistanki ovih dana

pišu svi mediji u svijetu. Ova mlada žena je ni kri-va ni dužna postala glavna medijska ličnost u svijetu. Za one koji nisu čuli za Bibi Aishu riječ je o mladoj Af-ganistanki kojoj su odjekli nos i uho. Aishu su rodite-lji udali za starijeg muškar-ca kada je imala 12 godina. U takvom braku živjela je oko šest godina. Aishu je muž stalno zlostavljao. Nakon što više nije mogla podnijeti zlostavljanja od-lučila je napustiti muža. Međutim, nije uspjela po-bjeći, njen brat i bivši muž su je uhvatili i na licu mjesta joj u znak kazne za bježanje odmah odsje-kli nos i uho. Aisha je nekako uspjela preživjeti i tako unakažena dokopati se sigurne kuće u Kandaharu. Iako američka vlada putem svojih medija ovih dana slučaj Bibi Aishe pokuša-va iskoristiti za ubjeđivanje Ameri-kanaca u važnost američkog rata u Afganistanu (na naslovnici magazi-na Time objavljena je fotografija Bibi Time objavljena je fotografija Bibi TimeAishe uz naslov: “Šta će se dogoditi

objavljena je fotografija Bibi Aishe uz naslov: “Šta će se dogoditi

objavljena je fotografija Bibi

ako napustimo Afganistan”), ovaj put se želimo osvrnuti na zločinač-ko ponašanje ljudi koji na ovakav

način nakaze žene u Afganistanu. Istina je da Bibi Aisha nije jedina Afganistanka koja je na sličan način unakažena. Ovakva praksa je u Af-ganistanu veoma raširena. Ne treba biti previše učen u islamu pa znati da islam strogo zabranjuje ovakvu praksu. Ako žele dobro sebi i svojoj djeci afganistanski muslimani mora-ju iskorijeniti iz svog društva ovakvu i slične vrste nasilja nad ženama. U suprotnom, teško se mogu nadati bilo kakvom napretku i prosperitetu. Zbog Bibi Aishe morali bi se stidjeti svi muslimani u Afganistanu.

U strahu da se ne ponovi nesreća iz februara ove godine kada je

nakon rušenja munare poginuo 41 vjernik, marokanske vlasti su izvr-šile inspekciju oko dvadeset hiljada džamija. Nakon izvršene inspekci-je utvrđeno je da se 1.256 džamija mora odmah zatvoriti a oko 500 džamija mora se djelimično i privre-meno zatvoriti. Također, odlučeno je da se sruši i ponovo izgradi 530 džamija. Maroko ukupno ima 48 hiljada džamija. U Maroku kao i u ostatku sjeverno – afričkih zemalja ne pridaje se previše pažnje kada je u pitanju sigurnost objekata. Osim toga, Maroko ima mnogo starih džamija, džamija koje su izgrađene prije više stoljeća a u kojima se još uvijek obavljaju namazi.


51

Porodično – prijateljske veze Amerike i Izraela

SAD

Bliskost između Izraela i Amerike je očigledna. Amerika je uvijek na

strani Izraela čak i onda kada Izrael sprovodi terorizam nad drugim naro-dima. Mnogi se pitaju šta su stvarni razlozi američko – izraelske bliskosti. Ovih dana se udala Chelsi Clinton, kćerka bivšeg predsjednika Sjedinje-nih Američkih Država Billa Clintona i aktuelne šefice američke diplomati-je Hilari Clinton. Chelsi Clinton se udala za Marca Mezvinskog koji je jevrej. Vjerski obred obavili su je-vrejski rabin i sveštenik pošto Chelsi Clinton pripada metodističkoj crkvi. Tako dolazimo do onog što je naj-važnije za ovu priču. Hilari Clinton, šefica američke diplomatije postala je punica jevreju Marcu Mezvinskom. I najmanjem djetetu je jasno da će punica Hilari Clinton uvijek biti na strani svog zeta, odnosno interesa jevrejskog naroda, a to znači da će i američka diplomatija uvijek biti na strani jevrejskog naroda. Isto bi bilo da je Hilari Clinton postala punica, naprimjer, nekom Palestincu. Ova-kvim bračnim i prijateljskim vezama Amerikanci i jevreji, odnosno Izrael izgrađuju jake i neraskidive veze.

Evropski sud u Strazburu naredio uklanjanje krstova iz škola

Evropska unija

U većini zapadnih zema-lja kršćanski simboli se

nalaze čak i u školama. Na zidovima u školama uglav-nom su postavljeni veći ili manji krstovi ili tzv. Hri-stova raspeća. Nerijetko se u tim zemljama vodi žestoka javna debata da li je takvim obilježjima mjesto u insti-tucijama kao što su škole. Najaktualniji je slučaj Italije gdje se dugo vremena vodila rasprava oko ini-cijative uklanjanja krstova iz školskih učionica i hodnika. Na kraju slučaj je završio pred Evropskim sudom u Strazburu koji je donio presudu ko-jom se izriče zabrana postavljanja kr-stova u školama. Ovo je ujedno prva

presuda ovakve vrste, odnosno nakon ove presude Evropska unija je zauzela jasan stav po ovom pitanju. Upravo se ovih dana vodi žestoka kampanja oko uklanjanja krstova i ikona iz škola u Grčkoj. I ovaj će slučaj vjerovatno za-vršiti u Strazburu, a već se zna i kakva će biti presuda.

Foto islamnetaIndonezija - Džakarta: Mali Indonežani na teravih-namazu. Bez obzira iz koje su zemlje, ova fotografija ilustrira da sva djeca i teraviju doživljavaju kao priliku za igru.


52

Svijet medijaEduard Schnitzer alias Mehmed Emin-beg Paša

Izvor: zeit.dePrijevod s njemačkog:Sejfudin Dizdarević

Nakon što su vojnici Mehdija 1885. Nakon što su vojnici Mehdija 1885. Nprotjerali egipatsko-englesko-Nprotjerali egipatsko-englesko-Nosmansku vladu iz Sudana, jedi-Nosmansku vladu iz Sudana, jedi-Nno na jugu te zemlje u pokrajini Ekvatoriji se mogao održati Emin-beg Paša. Godine 1878. ga je engleski vrhovni upravnik Su-dana, Charles George Gordon, imenovao na mjesto pokrajinskog upravnika. Emin Paša je Gordonu ispričao da je Turčin i da je u Njemačkoj studirao medicinu. U toj priči samo pola toga je bilo tačno. Emin Paša je porijeklom iz Njemačke, ime mu je bilo Eduard Schnitzer i rođen je 28.03.1840. u poljskom gradu Opole, koji je tada bio dio njemačke carevine. Njegovi roditelji su bili jevreji, ali su ga pokrstili i odrastao je u luteranskoj kon-fesiji. U Vroclavu i Berlinu je studirao medicinu. Ubrzo nakon toga je napustio Njemačku. Ono što je uslijedilo bila je je-dinstvena avantura: Schnitzer je htio da postane brodski ljekar. Na putu iz Trsta za Istanbul ostao je u crnogorskom Baru, koji je tada bio pod osmanskom upravom i bio je stjecište ljudi raznih nacija i kul-tura. Tu je započeo karijeru kao ljekar “boljih krugova”, što mu je otvorilo dalja vrata – te je preko ljekara luke dobio čin ljekara-pukovnika, koji je po crnogor-skim vrletima, sa fesom na glavi, slugom i pištoljem obilazio bolesnike. “Tako sam

pocrnio da više i ne izgledam kao Evro-pljanin”, kaže Schnitzer u jednom pismu kojeg je poslao kući. Kada su se Crnogorci digli protiv sultana u Istanbu-lu, Schnitzer je postao agent. Poliglotski ljekar – spominje se da je pričao 20 jezika – djelo-vao je kao sultanov izaslanik i bio je prevodilac velikog vezira Ismail Hakki Paše.

“Clash of civilizations”

Madamme Hakki je bila Rumunka, znala je njemački, visoko obrazovana i “baci-la je oko” na mladog ljekara. Nakon smrti svoga muža, udala se za Schnitzera – koji je u međuvremenu promijenio ime u Hajrullah Hakki – koji ju je zajedno sa njezinih šestoro djece i tri čerkeske sluš-kinje i jednim kuharom prvo prebacio u Istanbul a nakon toga u svoje rodno mjesto.

Ovaj “clash of civilizations” je bio predodređen na propast. Schnitzer ih je sve jednostavno napustio. Svoju porodi-cu nije više nikada vidio. Aleksandrija, a nakon toga Kairo su bile njegove sljedeće stanice. Odatle je preko Kartuma stigao u Lado, glavni grad Ekvatorije. Nakon što ga je Gordon imenovao za upravnika pokrajine, Emin-beg Paša je imao pod svojom upravom 1.400 vojnika i 700.000 km2 zemlje – površina veća od tadašnje njemačke carevine. Gordon je pokušao da pokrajinu stabilizuje sa 15 vojnih i tr-govačkih stanica; pod upravom Emina Paše ih je na kraju bilo 50, prije nego ga je Mehdijev ustanak primorao da ih veći-nu zatvori. Emin Paša je plijenio divljenje malobrojnih Evropljana koji su se zadesi-li u ovom djelu Afrike: “Svakog petka bi išao u džamiju, gdje izgovara molitve kao što je propisano za muslimane”, zapisao je istraživač Afrike Wilhelm Junker. “U svo-me držanju i u svim svojim pokretima do-lazi do izražaja njegova odmjerenost. Ona je namjerno birana, da bi došlo do izražaja njegovo dostojanstvo i samouvjerenost. Ovo se može posebno primijetiti kada on razgovara sa svojim podanicima.” Škotski Ovo se može posebno primijetiti kada on razgovara sa svojim podanicima.” Škotski Ovo se može posebno primijetiti kada on

misionar Robert Felkin je također bio njime fasciniran: “Dr. Emin-beg je jedan

od najumiljatijih i najdarežljivijih osoba koje sam sreo. I pored napornog posla, koji je rezultat njegove pozicije, nađe vre-mena i za naučna istraživanja svake vrste, koja služe općem dobru. Velike dijelove Ekvatorije je oslobodio od lovaca na robo-ve, a gdje se u njegovom administravnom dijelu nalaze robovi, brine se da se prema

njima ophodi milosrdno.”

Uglađeni gospodin

Mehmed Emin Paša je bio geograf, botaničar, zoolog, etnolog, kako se vidi iz njego-vih brojnih prepiski i dnevni-ka koje je pedantno vodio. U očima svojih savremenika je važio kao radoznala i proniclji-va osoba. Kao što njegov bio-graf Hans-Otto Meissner piše, Emin Paša bi slao preparirane životinje u muzeje Berlina, Beča, Bremena, kao “poklone

bez protuusluge”. Do Mahdijevog ustanka, Emin Paša

je provodio dane u naučnim radovima i podučavanju ljudi. Ekvatorija je sada bila odsječena od svijeta i Emin Paša se u Londonu i Kairu vodio kao nestao. Engleski novinar, Henry Morton Stanley je htio da Emin Pašu pronađe u Africi – kao što mu je to već jednom pošlo za rukom sa istraživačem Konga, David Livingstonom – i da ga, ako je potrebno, oslobodi iz ruku Mehdijevih vojnika. Ali na kraju je ispalo sve drugačije. Već pri-likom beskrajnog putovanja uzvodno Konga u nepoznati svijet, Stanley je izgu-bio većinu svojih ljudi. Gladan i u krpama došao je krajem aprila 1888. na južnu oba-lu Albert-jezera pred Emina Pašu. Spasilac bez cipela, “spašeni” u bijelom odijelu, kao iz butika. Emin Paši je uistinu pošlo za ru-kom da pobjegne od ustanika. Ali njemu nije ni padalo na pamet da se vrati nazad u Evropu nego je 26.04.1890., sada pod njemačkom zastavom, predvodio ekspedi-ciju na sjeveru današnje Ugande i Konga. Svoju šestogodišnju kćerku Feridu, koju je stekao sa, u međuvremenu preminu-lom, Etiopljankom, ostavlja kod jedne njemačke porodice u Bagamayu. Neće je više nikada vidjeti. “23.10.1892., subo-ta. Tmurno vrijeme već tri dana – velika sparina.” U samoj rečenici se prekida upis u dnevnik. Lovci na robove su mu u gra-diću Kinema na izvoru Konga napravili zasjedu. Tu su ga ubili, odrubili mu glavu i tijelo mu bacili hijenama.

Tajna jednog dnevnikaRođen 1840. godine kao jevrej u poljskom gradu Opole, kao protestant odgojen, ubijen kao musliman 1892. godine u južnom Sudanu, Eduard Schnitzer alias Mehmed Emin-beg Paša je bio osmanski činovnik čiji je prvi susret sa islamom bio u crnogorskom gradu Baru. Ovo je priča o njegovom avanturističkom životu

“Svakog petka bi išao u džamiju,

gdje izgovara molitve kao što je propisano za

muslimane”, zapisao je istraživač

Afrike Wilhelm Junker.


Uživaj u životuOdgoj djece

Autor: Dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-ArifiUvez: tvrdi Broj stranica: 331Cijena: 30 KM

Za sve informacije obratiti se na sljedeće kontakte: Za BiH: Tel./fax: 00 387 33 538 456 GSM: 00 387 62 157 180 00 387 61 765 765 [email protected] www.islamskaknjizara.com

Za Švicarsku, Njemačku i Austriju: 00 41 792 753 [email protected] www.islamski-ducan.ch

Život je jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Al-lah podario čovjeku i stoga čovjek mora voditi računa kako će se prema njoj odnositi, kako će proživjeti život. Istaknuti učenjak dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi u svom best-selleru "Uživaj u životu" nudi nam niz savjeta koji će nam pomoći da ostvarimo istinski uspjeh u životu na ovome svijetu, kao i uspjeh na ahiretu. Prožeta nizom primjera iz života, ova knjiga će poslužiti kao praktičan vodič roditeljima u odgoju djece, učiteljima u podučavanju učenika, imamima u odnosu prema džematlijama, kao i svakom muslimanu i muslimanki koji žele svoj život proživjeti na najljepši mogući način.

Odgoj djeceUSKORO

POSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEMjesto: KURŠUMLIJA MEDRESA (preko puta Begove džamije), SarajevoVrijeme: 15.12.2009. – 15.01.2010. godine

POPUST OD 20 DO 50%

54

Odabrao, preveo i prilagodio:Mr. Semir Imamović

Prekid posta zbog izvođenja hirurškog zahvata

Poznato vam je da hirurg u toku jed-nog dana obavi i do pet operativnih zahvata, što znači da je odgovoran za živote onih koji su objekat tih zahvata. Interesuje me da li se to može uzeti kao olakšavjuća okolnost za prekid posta, s obzirom da post (glad) utječe na pad koncentracije, bez koje cijeli tok opera-cije može biti doveden u pitanje?Muhammed ibn Salih el-MunedžidPost mjeseca ramazana stroga je dužnost svakog punoljetnog, pametnog, zdravog muslimana koji boravi kod svoje kuće, na što ukazuju riječi Uzvišenog, u prije-vodu značenja: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bo-lestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (El-Bekare, 187., 188.). Post se, također, smatra jednim od pet islamskih stubova, i to je nužno po-znata istina sa kojom odrasta svaki mu-sliman, i koju, u muslimanskoj zajednici, poštuje i veliko i malo. Na poštivanje ove uzvišene istine je sviknuta svaka čestita i

čista duša. O poštivanju Božijih svetinja, Uzvišeni u Kur’anu, u prijevodu znače-nja, kaže: Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca. (El-Hadždž, 32.). Obaveza je muslimana da se prema ovom, kao i drugim Božijim propisima, odnosi sa dužnim poštovanjem, upozora-va i savjetuje one koji se poigravaju s njim, i nastoji da ga u potpunosti izvrši, u skla-du sa Božijim naredbama i preporukama. U slučaju da post predstavlja poteškoću za radnika, ono što je on dužan učiniti jeste da od uprave preduzeća traži da ga preba-ce u noćnu smjenu, naravno ako to uvjeti posla dozvoljavaju. Uobičajeni operativni zahvati, izuzmu li se hitni slučajevi, mogu se obaviti i noću jednako kao i danju. Ako to nije moguće, obaveza je hirurga da uzme godišnji odmor u vrijeme rama-zana ili da bar jedan njegov dio iskoristi u tu svrhu, kako bi se mogao posvetiti po-stu. Ukoliko ni to nije moguće, i nije u mogućnosti naći posao na kojem će moći izvršavati ovu vjersku dužnost, a napušta-nje posla bi mu moglo donijeti štetu, do-zvoljeno mu je pod takvim okolnostima prekinuti post onda kada osjeti stvarnu poteškoću, i da taj dan naposti poslije ramazana, vikendom ili nekim drugim danom, pod uvjetom da propuštene dane ramazana naposti prije nastupanja dru-gog ramazana. U Šerhu muntehel-irādātramazana naposti prije nastupanja dru-

Šerhu muntehel-irādātramazana naposti prije nastupanja dru-

, Šerhu muntehel-irādāt, Šerhu muntehel-irādāt1/478., se kaže: “Ljudima koji obavljaju teške poslove, od kojih ovisi njihova i eg-zistencija njihovih porodica, i koji se pri-bojavaju da bi post mogao ugroziti njihov život i zdravlje, dozvoljeno je prekinuti post i napostiti propuštene dane. Ovo se navodi od Ādžurrija...’’ U post i napostiti propuštene dane. Ovo se navodi od Ādžurrija...’’ U post i napostiti propuštene dane. Ovo se

Pravnoj enci-klopediji (klopediji (klopediji El-Mevsū’atul-fikhijje (El-Mevsū’atul-fikhijje ( ), 57/28., El-Mevsū’atul-fikhijje), 57/28., El-Mevsū’atul-fikhijjenavodi se da je stav hanefijskih učenjaka da je radniku koji živi od svog rada, kao što su pekar i poljoprivrednik, dozvoljeno prekinuti post ukoliko vjeruje da će mu

post naškoditi, ali tek nakon što osjeti stvarnu poteškoću, a ne prije toga.’’ U jednoj od fetava Stalne komisije za fetve se kaže: “Osobi koja podliježe šerijatskim propisima nije dozvoljeno prekinuti post u ramazanu zbog posla, sve dok ne osje-ti stvarnu poteškoću, u tom slučaju će uzeti samo onoliko hrane i pića koliko je potrebno da bi se poteškoća prevaziš-la, a zatim će nastaviti post do zalaska sunca, iftariti sa ostalim postačima, i taj dan napostiti poslije ramazana.’’ (Fetāvā-dan napostiti poslije ramazana.’’ (Fetāvā-dan napostiti poslije ramazana.’’ (l-ledžneti-dāime, 10/233.). (Izvor: www.l-ledžneti-dāime, 10/233.). (Izvor: www.l-ledžneti-dāimeislam-qa.com).

Opravdanost razloga za prekid posta

Es-selamu alejkum! Imam sljedeća pi-tanja. 1) Šta uraditi ako fizički nismo u Es-selamu alejkum! Imam sljedeća pi-tanja. 1) Šta uraditi ako fizički nismo u Es-selamu alejkum! Imam sljedeća pi-

mogućnosti da postimo; npr. Postimo nekoliko dana i kada osjetimo slabost, moramo stati da se tijelo povrati nor-malnosti? 2) Ako se jutrom ne probu-dimo (prespavamo) i po buđenju ne zapostimo, jer smo svjesni da nećemo moći izdržati (znajući naše mogućno-sti)? 3) Ako prekinemo post, misleći da je već nešto drugo pokvarilo post (primjer: polucija)? 4) Ako nam se po-nekad jave neke bludne, prljave misli, psovke svetih stvari itd., znamo da su to vesvese i nagovori šejtana, a da li snosimo i najmanji dio odgovornosti za to, ukoliko pokušamo odmah od sebe odbaciti te misli? Zna se da nismo odgovorni za neki postupak dok ga ne uradimo, a ako pristanemo na razmi-šljanje o takvim stvarima sa šejtanom, to nam je grijeh?Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! 1. Nije obična slabost opravdan razlog za prekid posta, već samo ozbiljniji oblik slabosti koji bi se mogao označiti bolešću. U tom slučaju

Ramazanske fetveAktuelna pitanja i dileme

Dozvoljeno je prekinuti post usljed napornog posla, ali tek nakon što se osjeti stvarna poteškoćaSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


55

propuštene dane posta treba napostiti. 2. To bi se tretiralo namjernim nepo-štenjem, jer nagađanje o nemogućnosti nije opravdan razlog da se ne posti, te bi osim napaštanja toga dana, bio obavezan i keffaret (postiti 60 dana uzastopno ili u nemogućnosti da se to ispoštuje, nahra-niti 60 siromaha). 3. Svaki vjernik je oba-vezan da upozna osnovne propise vezane za izvršavanje vjerskih obaveza kojima je zadužen. Osim toga, danas je lahko pita-ti o svakom propisu onoga koji poznaje šerijatske propise. Shodno tome, nema opravdanja da se neko poziva na nekakve šubhe. Ipak, ako bi šubha bila opravda-na, obaveza je napostiti propušteni dan, bez keffareta, budući da nije oskrnavljena svetost vremena. 4. Snosimo odgovornost samo za ono čemu smo i sami doprinije-li, bilo boravkom u određenom društvu, u nekom mjestu, gledanjem onoga što je zabranjeno, svjesnim i namjernim prista-janjem na šejtansko zavođenje i nagovara-nje i sl. Ako se nedolične misli doista same jave, ali se osoba potrudi da ih brzo poti-sne i odagna, neće biti griješna za njihovu pojavu. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Putnik i post

Selam alejkum! Pošto putujem zbog posla prvih 20 dana ramazana u grad 100 km udaljen od mjesta stanovanja i tamo na poslu provodim od 5 izjutra do 5 popodne da li sam dužan postiti ili imam pravo kao putnik napostiti tih 20 dana?Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! Musafir ima pravo koristiti olakšicu da ne posti tokom pu-tovanja te da naposti propuštene dane, mada je bolje da posti ukoliko mu post tokom putovanja ne predstavlja osobito

veliku poteškoću, kao što kaže Uzvišeni u Kur’anu, nakon spominjanja bolesnika, put-nika i onih koji, zbog starosti i sl., teško podnose post: ...a da postite, to vam je bolje.... Razdaljina od 100 kilometara tretira se razdaljinom čije pre-laženje ima status putovanja na kojemu je dozvoljeno ko-ristiti olakšice predviđene za slučaj putovanja. Osoba koja koristi olakšicu da ne posti tokom putovanja ne bi trebala javno jesti ili piti, jer to može djelovati izazovno i negativ-no na postače ili bar neke od njih. Uz to, može se smatrati i javnim nipodaštavanjem ra-mazana. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Komentar na brošuru “Trideset dova za trideset dana ramazana”

Na nekim elektronskim portalima po-javila se brošura poznata kao “Trideset dova za trideset dana ramazana’’. Naprimjer: dova za prvi dan ramaza-na glasi: “Gospodaru moj, učini moj post u ramazanu onakvim kakvim si obdario prave postače, i moj noćni na-maz onakvim kakvim si obdario prave pobožnjake, trgni me iz sna nemarnih ...’’, dova za drugi dan: “Gospodaru moj, približi me u ramazanu Tvome zadovoljstvu, i udalji me od Tvoje srdž-be i kazne, uputi me na učenje Kur’ana u njemu i smiluj mi se o Ti koji si Najmislostiviji’’, dova za treći dan: “Gospodaru moj, podari mi u rama-zanu trezvenost i pronicljivost, i udalji me od gluposti i nemarnosti, i poda-ri mi udio u svakom dobru koje se u

njemu desi, jer Ti si Najdarežljiviji...’’, itd. Kakav je autentičnost ove brošure, i da li je dozvoljeno koristiti se njome i drugima je preporučivati?Muhammed ibn Salih el-Munedžid“Dova je ibadet”, kao što se navodi u ha-disu kojeg je zabilježio Tirmizi sa vjero-dostojnim lancem prenosilaca. Osnova je, kada je ibadet u pitanju, ustezanje i zabra-na, što znači da nije dozvoljeno proicirati od sebe ibadet, ili ga ograničiti na odre-đeno vrijeme, mjesto i priliku, osim ako za to postoji validan šerijatski argument. Tako nije dozvoljeno od sebe propisivati dove ljudima koje će oni učiti u određeno vrijeme. Dova u ramazanu svakako je po-željna, međutim to ne daje za pravo neko-me da od sebe propisuje dove za tu svrhu,

veže ih za određeno vrijeme, stvarajući tako dojam da su to Poslanikove dove, koje je on učio i drugiima preporučio. Muslimanu je u ramazanu do-zvoljeno da od Allaha, dželle šanuhu, traži dobra ovog i bu-dućeg svijeta, na njemu dostu-pan i jednostavan način, u bilo koje vrijeme i bilo kad. Isto se može reći i za propisivanje po-sebenih dova za svaki krug ta-vafa i s’aja prilikom obavljanja hadžskih i umranskih obreda, a na što su također upozorili islamski učenjaci. Rekao je šejh Abdulaziz ibn Abdullah el-Baz: “Onaj ko obavlja ta-vaf ili s’aj nije obavezan i nije mu propisano da uči posebne dove, i izgovara posebne vrste zikra. Specijalne dove koje neki ljudi uče, prilikom sva-

kog kruga tavafa i s’aja, nemaju uporište u Šerijatu, naprotiv dovoljno je da čovjek kog kruga tavafa i s’aja, nemaju uporište u Šerijatu, naprotiv dovoljno je da čovjek kog kruga tavafa i s’aja, nemaju uporište

u takvim situacijama uči ono što mu je lahko i da spominje Allaha u bilo kojoj propisanoj formi.” (Fetāvā šejh Ibn Bāzpropisanoj formi.” (Fetāvā šejh Ibn Bāzpropisanoj formi.” ( , 16/61., 62.). Štaviše, dova za trideseti propisanoj formi.” (16/61., 62.). Štaviše, dova za trideseti propisanoj formi.” (Fetāvā šejh Ibn Bāz16/61., 62.). Štaviše, dova za trideseti

Fetāvā šejh Ibn Bāzpropisanoj formi.” (Fetāvā šejh Ibn Bāzpropisanoj formi.” (16/61., 62.). Štaviše, dova za trideseti propisanoj formi.” (Fetāvā šejh Ibn Bāzpropisanoj formi.” (

dan ramazana sadrži u sebi grijeh i ono što je suprotno islamskom učenju, a to je posredovanje (zauzimanje) kod Allaha, dželle šenuhu, spominjanjem prava kojeg Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uživa kod Njega i prava kojeg uživa Poslanikova časna porodica. Ovakva vrsta posredova-nja je novotarija i to smo detaljno pojasni-li u odgovoru br. 125.339. Musliman ni na koji način ne bi trebao učestvovati u rasturanju ove brošure, čak bi trebao ljude upozoriti na to da ona nema utemeljenja u čistoj i nepatvorenoj islamskoj vjeri. I neka zna da nema nikakvog dobra u no-votariji, makar se čovjek htio njome pri-bližiti Allahu, dželle šanuhu, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka inovacija u vjeri je zabluda.’’ (Muslim, 867.). A Allah najbolje zna!

Ljudima koji obavljaju teške

poslove, od kojih ovisi njihova i

egzisetncija njihovih

porodica, i koji se pribojavaju

da bi post mogao ugroziti

njihov život i zdravlje,

dozvoljeno je prekinuti post

i napostiti propuštene

dane.


56

Moralne i duhovne vrline prvih generacija muslimana (II): Govorili su i radili samo ono što je imalo potporu u Kur’anu i Sunnetu

Kutak za mlade

“Istina i laž se bore u čovječijem srcu sve dok jedno ne istjera drugo!’’Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Težite za istinom, a kada vidite da je u njoj propast – tada je u njoj spas, i klonite se laži, a kada vidite da je u njoj spas – tada je u njoj propast!’’

Pripremio: Sead ef. Jasavić

Allah, dželle šenuhu, kaže: Allah, dželle šenuhu, kaže: A ...ono što vam Poslanik da - to uzmi-Ašto vam Poslanik da - to uzmi-Ate, a ono što vam On zabrani Ate, a ono što vam On zabrani A

– toga se prođite, i bojte se Allaha, jer Allah zaista strahovito kažnjava! (El-Allah zaista strahovito kažnjava! (El-Allah zaista strahovito kažnjava!Hašr, 7.). Šejh Abdurrahman b. Nasir Allah zaista strahovito kažnjava!Hašr, 7.). Šejh Abdurrahman b. Nasir Allah zaista strahovito kažnjava! (El-Hašr, 7.). Šejh Abdurrahman b. Nasir

(El-Allah zaista strahovito kažnjava! (El-Allah zaista strahovito kažnjava!Hašr, 7.). Šejh Abdurrahman b. Nasir Allah zaista strahovito kažnjava! (El-Allah zaista strahovito kažnjava!

el-Sa’adi , Allah mu se smilovao, kaže: “Ovaj ajet je generalno šerijatsko pra-vilo koje obuhvata sve primarne/usul i sekundarne/furu’ propise naše vjere, kako one koji se tiču vanjskih tako i one koji se tiču unutarnjih djela. Ono s čime je Muhammed, sallallahu alej-hi ve sellem, došao – obaveza nam je prihvatiti i toga se držati, i nije nam dozvoljeno tome kontrirati. Kada

nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto naredi, prema tome se odnosimo kao prema Božijoj naredbi, i niko nema pravo tome protuslovi-ti, i nije dozvoljeno davati prednost bilo čijim riječima i bilo čijoj praksi nad Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima i praksi!” (Pogledaj: Tejsîru-l-kerîmi-r-rahmān, 2/1185.).

Čuvajte se inovacija u vjeri

Allah, dželle šanuhu, kaže: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno na-ređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna-đe.“ (El-Nur, 63.). Šejhul-islam Ibnu ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna-

“ (El-Nur, 63.). Šejhul-islam Ibnu ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna-

Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: “Allah, dželle šanuhu, je slijeđenje po-slanika Muhammeda, sallallahu alej-hi ve sellem, stavio u obavezu cijelom čovječanstvu, i ta obaveza se spomi-nje na oko četrdeset mjesta u Kur’ani-Kerimu. Pokoravat se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, znači po-koravati se i Allahu, dželle šanuhu; pokoravati se Muhammedu, sallalla-hu alejhi ve sellem, znači činiti ibadet Allahu, dželle šanuhu, Jedinom, koji druga nema. To je Allahova vjera, i

to je islam. Svaka osoba, kojoj nam je naređeno da se pokoravamo i da joj budemo poslušni, poput učenja-ka, vođe, roditelja, muža, pokoravati se njima znači pokoravati se Allahu, dželle šanuhu, izuzev kada navede-ni od nas traže nešto što predstavlja nepokornost prema Allahu, dželle ša-nuhu, tada gube to pravo!” (Pogledaj: Medžmū’ul-fetava, 19/261.). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Strogo se čuvajte inovacija u vjeri, jer je svaka inovacija u vjeri zabluda!” (Bilježi ga imam Ahmed, 4/126.,127.; Ebu Davud, 12/359, 360.; Tirmizi, 10/144., i kaže: Ovaj hadis je hasen sahih. Ibnu Madže, br.43.; Darimi, 1/44,45.; Begavi u Šerhu-s-sunneh, 1/205., i kaže: Hadis je hasen. Šejh 1/44,45.; Begavi u 1/205., i kaže: Hadis je hasen. Šejh 1/44,45.; Begavi u

Albani, Allah mu se smilovao, u dje-lu Ez-Zilal, kaže da je hadis sahih.). Ez-Zilal, kaže da je hadis sahih.). Ez-ZilalTakođer se bilježi da je rekao: “Ko uradi neko djelo, koje mu nije vjerom propisano, neće mu biti primljeno!” (Muslim, 12/16., Buhari, 5/301). Prve generacije muslimana (es-selefus-sa-lih) su marljivo radile na polju navi-kavanja ljudi na slijeđenje Kur’ana i Sunneta, te na polju njihovog udalja-vanja od svih vrsta inovacija u vjeri


57

Moralne i duhovne vrline prvih generacija muslimana (II): Govorili su i radili samo ono što je imalo potporu u Kur’anu i Sunnetu

“Istina i laž se bore u čovječijem srcu sve dok jedno ne istjera drugo!’’

(novotarija). Bili su strogi i oštri kada su ova tri pojma bila u pitanju, tj. Kur’an, sunnet i novotarija (bid’at). Svima su dobro poznati slučajevi Omerovog odustajanja, od ranije na-mjerenih odluka ili radnji, kada bi bio opomenut da je sve to drugačije riješeno u Kur’anu ili Sunnetu! Neko bi, praksu selefa, opisao sljedećim ri-ječima: “Njihova staza je bila utrta Kur’anom i Sunnetom, bili su poput zlatnog nakita, koji samo pored vatre biva tako lijepa izgleda. Uz svaki svoj pokret su imali lijep i dobar nijjet, što će poreći samo osoba koja ne poznaje dovoljno šerijat i njegovu povijest!’’

Potpuno predanje Allahu, dželle šanuhu

Sljedeća moralna vrlina prvih generacija bila je: potpuno preda-nje Allahu, dželle šanuhu, uz stalno oslanjanje na Njega, Jedinog. Allah, dželle šanuhu, govoreći o vjerniku iz faraonove porodice, kaže: ...a ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi. I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. (Gafir,

44.-45.) U komentaru ovog ajeta šejh Abdurrahman b. Nasir es-Sa’adi, Allah mu se smilovao, kaže: “...a ja Allahu prepuštam svoj slu-čaj!, tj. Njemu se prikla-čaj!, tj. Njemu se prikla-čaj!njam, i Njegovu zaštitu tražim, i sve potrebe moje samo Njemu prepuštam. Njemu se kajem, i samo od Njega tražim zaštitu od štete koju mi namjeravate nanijeti vi ili neko drugi! Allah, uistinu, robove Svoje vidi, tj. poznaje njihovo stanje kao i ono što oni zaslužuju. Allah, dželle šanuhu, vidi moju slabost u odnosu na vas pa će me zato zaštititi od vas i od va-šeg zla! Allah, dželle šanuhu, pozna-je vaše stanje, tako da nećete moći učiniti ništa mimo Njegova htijenja i volje. Ako vam da vlast nadamnom – u pitanju je samo Njegova mudrost, Njegovo htijenje i volja!” (Pogledaj: Tejsîru-l-kerîmi-r-rahmān, 2/1024.). Na drugom mjestu, u povodu dru-gova Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja, kaže: One koji su se Allahu i Poslaniku, i nakon

zadobijenih rana, odazva-li, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili - čeka velika nagrada & one kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” – to učvr-stilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!”(Alu Imran: 172.-173.) Ibn Tejmijje, Allah mu se smi-

lovao, kaže: “Allah, dželle šanuhu, je zabranio vjernicima da se boje šejta-novih štićenika i miljenika, i naređu-je im da se samo Njega boje. Strah od Njega iziskuje i izvršavanje onoga što je On naredio, i ostavljanje onoga što On je zabranio, uz istigfar i traženje oprosta za svoje grijehe; tek tada ne-staju belaji i muke, i neprijatelj biva savladan!” (Pogledaj: Medžmū’ul-Fetava, 8/164.). U ovim ajetima Allah, dželle šanuhu, pojašnjava vrijednost oslonca na Njega, i pre-puštanja svog slučaja samo Njemu. Prvi muslimani su govorili: “Nema ništa vrednije za djecu učenih i po-božnih od dove njihovih roditelja za

Znak imana je da daš

prednost istini onda kada ti škodi, i da ne daš prednost

laži onda kada ti ide u prilog! Znak imana je da ne govoriš više od onoga

što radiš!


njih, pogotovo onda kada su u od-sustvu, i kada ih ostavljaju Allahu, dželle šanuhu, na emanet!” Predaja koja nam na slikovit način pojaš-njava vrijednost predavanja Allahu, dželle šanuhu, i Njegovom čuvanju, jeste predaja Ebu Hurejre, radijalla-hu anhu, u kojoj stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki čovjek iz Benu Israila uzeo je u zajam 1.000 dinara. Kada je trebao preuzeti novac, zajmodavac mu reče: ‘Dovedi svjedoke koji će prisustvova-ti ugovoru!’ ‘Dovoljan nam je Allah, dželle šanuhu, kao svjedok!’ – odgo-vori on. ‘Mislio sam na nekoga ko će garantovati za tebe da ćeš vratiti dug’ – ponovo će zajmodavac! ‘Ama znam, na šta misliš’ – samouvjereno će ovaj čovjek – ‘zato ti i kažem da je nama Allah, dželle šanuhu, dovo-ljan kao zaštitinik i svjedok!’ ‘Istinu si rekao’– potvrdi zajmoprimac, i pozajmi mu traženi iznos do odre-đenog roka. Čovjek uze novac i za-pozajmi mu traženi iznos do odre-đenog roka. Čovjek uze novac i za-pozajmi mu traženi iznos do odre-

puti se preko mora, kako bi obavio neke poslove. Kada se približio do-govoreni rok za povrat zajma, duž-nik se spremi za put, kako bi vratio posuđeni novac, ali ne nađe ni bro-da, ni prevoza! Nije znao šta da radi! Najednom mu naumpade da uzme drvo, izdubi ga, ostavi u njega hilja-du dinara i pismo, dobro ga zatvori, a zatim pusti u more, nakon što je prije toga kazao: ‘Gospodaru moj, Ti dobro znaš da sam ja pozajmio od tog i tog čovjeka 1.000 dinara, i da mi je on tražio nekoga ko će garantovati za mene, i ja sam Tebe za garanta uzeo, što je on prihvatio! Tražio je od mene svjedoke, a ja sam Tebe za svjedoka uzeo, što je on prihvatio! Tražio sam prijevoza kako bih otišao do njega i vratim mu pare, ali ga nisam našao. S toga ovaj dug prepuštam i ostavljam Tebi, da ga Ti vratiš!’ Zajmodavac je tih dana iščekivao brod sa kojim je trebao doći njegov dužnik, te je oti-šao do luke ne bi li ga našao. U tom primijeti drvo kako pluta morem, i uze ga sebi za ogrijev!? Kad ga je malo bolje pogledao, primijetio je da se u njemu nalazi pismo s novcem!? Ubrzo nakon toga došao je dužnik, i donio sa sobom hiljadu dinara sa namjerom da mu ih vrati, pravdajući se kako nije mogao naći prijevoza sve do tada. Zajmodavac mu reče: ‘Jesi li mi slao šta od novaca?’ ‘Nisam mogao naći prijevoza sve do sada!’ – odgovori on. ‘Allah, dželle šanuhu, mi je dostavio ono što si mi poslao u drvetu. Slobodan si, idi!’ - reče za-jmodavac.” (Buharija, 3/362; imam Ahmed, 2/348.).

Licemjerna skrušenost

U prvim generecijama postojao je veliki žar za borbom protiv licemjerja, prije svega njegovog odstranjivanja iz srca, zatim dovođenja unutrine i vanj-štine u jednaku ravan, i na kraju ostav-ljanja djela zbog kojih bi se, ako bi bila iznešena u javnost, postidjeli na ovom ili budućem svijetu! Neki čovjek je upu-tio savjet Omeru b. Abdulazizu, Allah mu se smilovao, rekavši mu: “O Omere, nemoj da ti se desi da budeš Allahov pri-jatelj u svojoj vanjštini, a da Mu u unu-trini budeš neprijatelj! Osoba, čija vanj-ština i unutrina nisu jednake, je licemjer (munafik), a kazna za licemjere je dno džehennemske vatre!” Ili: “Čuvaj se lice-(munafik), a kazna za licemjere je dno džehennemske vatre!” Ili: “Čuvaj se lice-(munafik), a kazna za licemjere je dno

mjerne skrušenosti!” “Šta je to licemjer-džehennemske vatre!” Ili: “Čuvaj se lice-mjerne skrušenosti!” “Šta je to licemjer-džehennemske vatre!” Ili: “Čuvaj se lice-

na skrušenost?” – upitali su. “Licemjerna skrušenost je da ti tijelo bude skrušeno i smireno u vjeri, a srce to ne privata!” Slobodno se preispitaj i provjeri, da li je tvoja vanjština (tvoje riječi i postupci) u korelaciji sa tvojom unutrinom! Čini tvoja vanjština (tvoje riječi i postupci) u korelaciji sa tvojom unutrinom! Čini tvoja vanjština (tvoje riječi i postupci) u

istigfar, i dobro znaj da je osoba, koja ljudima iskazuje više od onoga što mu leži na srcu, licemjer (munafik)! Hafiz Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje, Allah mu se smilovao, u djelu Medaridžul-Salikin, (1/113.), kaže: “Veliki grijesi poput: pre-tvaranja/er-rija’, umišljenosti/el-’udžb, oholosti/el-kibr, hvalisavosti/el-fahr, obijesti/el-hujela’, gubljenja nade u Allahovu milost/el-kunūt min rahmeti-llahi, pesimizam po pitanju Allahova oprosta/el-je’es min revhillah, sigurnost od Allahove kazne/el-emn min

mekrillah, nanošenje zla muslimanima/ezal-muslimin, radost kada ih pogodi nesreća/eš-šematah bimusibetihim, že-lja za širenjem bestidnih glasina o nji-ma, zavist na blagodatima koje im je Allah, dželle šanuhu, dao, želeći da one nestanu od njih, kao i sve ono što iz na-vedenog proizilazi, na većem stepenu je zabrane i pokuđenosti nego li blud, pije-nje alkohola i ostali vanjski (osjetilni) veliki grijesi! Nema spasa, kako srcu, tako i tijelu, sve dok se čovjek ne oslobo-di svih navedenih grijeha, i dok se ne pokaje zbog njih, u suprotnom, takvo srce je štetno i pokvareno, a kada se po-kvari srce, pokvariće se i tijelo!” Allah, dželle šanuhu, nas je putem objave iz-vjestio o nekim svojstvima licemjera, kao što su: 1. Lijenost u obavljanju na-maza i činjenju zikra: Licemjeri misle da će Allaha prevariti!? On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu; & Neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. Onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na Pravi put uputiš. (En-Nisa, 142.-143.) Šejh Abdurrahman b. načina da ga na Pravi put uputiš.Nisa, 142.-143.) Šejh Abdurrahman b. načina da ga na Pravi put uputiš. (En-Nisa, 142.-143.) Šejh Abdurrahman b.

(En-

Nasir es-Sa’adi, Allah mu se smilovao, kaže: “Lijenost se javlja onda kada želja/volja, za nečim, napusti ljudsko srce. Da njihova srca nisu bila indolentna prema Allahu, dželle šanuhu, i spram onoga što je kod Njega, i da nisu bila duhovno prazna – ne bi urodila ljenošću!’’ (Tejsîru-l-kerîmi-r-rahmān, 1/252.); 2. Nagovaranje na zlo, a odvraćanje


od dobrih djela: Licemjeri i licemjerke slični su jedni dru-gima: traže da se čine nevalja-la djela, a odvraćaju od do-brih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici. Licemjerima i licemjerkama, i nevjernicima, Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječ-no će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je pro-kleo, i njih čeka patnja nepre-kidna. (Et-Tevba, 67.-68.) Šejh Abdurrahman b. Nasir es-Sa’adi,

(Et-Tevba, 67.-68.) Šejh Abdurrahman b. Nasir es-Sa’adi,

(Et-Tevba, 67.-68.)

Allah mu se smilovao, kaže: “Traže da se čine nevaljala djela, tj. nevjerstvo, grijesi i neposlušnost prema Allahu, dželle ša-nuhu; a odvraćaju od djela dobrih, tj. od imana, lijepog ponašanja i dobrih djela; i ruke su im stisnute – od sadake i svake i ruke su im stisnute – od sadake i svake i ruke su im stisnutevrste dobročinstva, što ih čini tvrdica-ma i sebičnjacima!” (Pogledaj: Tejsîru-l-kerîmi-r-rahmān, 1/448.); 3. Prijateljevanje s nevjernicima: Bolnu patnju navijesti licemjerima koji nevjer-nike za prijatelje uzimaju, a ne vjernike. Zar kod njih da traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu? (En-Nisa: 138.-pripada samo Allahu? (En-Nisa: 138.-pripada samo Allahu?139.) Šejh Abdurrahman b. Nasir es-pripada samo Allahu?139.) Šejh Abdurrahman b. Nasir es-pripada samo Allahu? (En-Nisa: 138.-139.) Šejh Abdurrahman b. Nasir es-

(En-Nisa: 138.-pripada samo Allahu? (En-Nisa: 138.-pripada samo Allahu?139.) Šejh Abdurrahman b. Nasir es-pripada samo Allahu? (En-Nisa: 138.-pripada samo Allahu?

Sa’adi, Allah mu se smilovao, kaže: “Bolnu patnju navijesti licemjerima“Bolnu patnju navijesti licemjerima“ – Bolnu patnju navijesti licemjerima – Bolnu patnju navijesti licemjerimaonima što ispoljavaju islam, a u duši kri-ju nevjerstvo; najgoru vijest im prenesi – bolna patnja ih čeka zbog toga što su voljeli nevjernike, i što su s njima šuro-vali i pomagali ih, a ne s vjernicima! Šta voljeli nevjernike, i što su s njima šuro-vali i pomagali ih, a ne s vjernicima! Šta voljeli nevjernike, i što su s njima šuro-

ih je tjeralo na to? Zar kod njih da snagu i veličinu traže? Ovo je stanje licemjera! Imali su loše mišljenje o Allahu, i slabo ubjeđenje u skoru pomoć koju Allah Svojim robovima/vjernicima daje. Kod nevjernika su uočili neke od faktora moći, i to ih je zaslijepilo pa nisu mogli vidjeti ono što je veće od toga. Uzeli su nevjernike za prijatelje, da se ojačaju nji-ma, i da ih pomognu, a sva snaga je u Allaha! Ljudski životi su u Njegovoj ruci! Mimo Njegove volje oni ne mogu ništa činiti! Pored svega, Allah, dželle šanuhu, obećava da će pomoći Svoju vjeru i Svoje predane robove, te da će njihove neprijatelje raspršiti; kraj i zavr-šetak pripada vjernicima. Ovaj ajet je žestoko upozorenje onima koji prijate-ljuju s nevjernicima na uštrb vjernika, što je osobina munafika/licemjera. Iman/vjera od čovjeka traži da voli vjer-nike i da s njima prijateljuje, a da mrzi nevjernike i da im bude neprijatelj!“ (Pogledaj: Tejsîru-l-kerîmi-r-rahmān,

1/250.). 4. Nezadovoljstvo Allahovim propisima: Kada im se kaže: “Prihvatite ono što Allah objavljuje i Poslanika!” – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću. (En-Nisa, 61.) Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: “Allah, dželle šanuhu, nas u ovom ajetu obavještava o stanju u kojem se nalaze nevjernici i licemjeri, tj. opisuje ih time da su oni ti koji odbijaju odazvati se Allahovoj, dželle šanuhu, Knjizi i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, što nam također govori da je vjernik osoba koja pri sebi nema ovakva svojstva. Allah,

dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!” – Oni neće uspjeti.’’ (Pogledaj: Bejanu Telbisil-Džehmijje, 1/243.). Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, kaže: “Kod koga se nađu sljedeće četiri osobine, ta osoba je licemjer (munafik), a kod koga se nađe jedna od tih osobina, imat će pri sebi jednu osobinu nifaka, sve dok je ne ostavi: Kada govori laže, kada nešto obeća, ne ispuni, potpisa-ni ugovor krši, a kada se svađa svaku granicu u zlu prelazi!” (Buharija, 1/81; Muslim, 2/46; i Nesa’i, 8/116.). Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: I klonite se kipova i ku-mira poganih, i klonite se lažnog govo-ra! (El-Hadždž, 30.). ra! (El-Hadždž, 30.). ra! Allah neće uka-zati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže! (Gafir, pretjeruje i koji mnogo laže! (Gafir, pretjeruje i koji mnogo laže!28.). Neka prokleti budu lažljivci; koji

su, utonuli u neznanje, ravnodušni!(Ez-Zarijat, 10.-11.). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Laž je ta koja vodi u grijeh, a grijeh vodi u Džehennem! Čovjek će neprestano je ta koja vodi u grijeh, a grijeh vodi u Džehennem! Čovjek će neprestano je ta koja vodi u grijeh, a grijeh vodi u

lagati, sve dok ga Alah, dželle šanu-hu, ne upiše kod Sebe kao velikog la-žova!” (Muttefekun alejh). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također, kaže: “Ko se bude pretvarao da je usnio neki san – a nije ga usnio, bit će obavezan da spoji dvije dlake na Sudnjemu danu – što neće moći uči-niti!” (Buhari) – što nam aludira da će biti kažnjen zbog toga! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio u snu osobu: kojoj se glava zavrće una-zad, i brada zavrće ka vratu, i oči mu izlaze otpozadi – to je čovjek koji iza-đe iz svoje kuće i proširi neku laž koja obiđe zemaljsku kuglu!” (Sahihul-Buhari). On je još rekao: “Vjerniku se može desiti da učini bilo šta osim va-ranja i laži!” (Ahmed); “Dosta je čo-vjeku grijeha – da priča i prenosi da-lje sve što čuje!” (Muslim); “Čuvajte vjeku grijeha – da priča i prenosi da-lje sve što čuje!” (Muslim); “Čuvajte vjeku grijeha – da priča i prenosi da-

se sumnjičenja, jer su sumnjičenja najveće laži!” (Muttefekun alejh); “Težite za istinom, a kada vidite da je u njoj propast – tada je u njoj spas, i klonite se laži, a kada vidite da je u njoj spas – tada je u njoj propast!” (Mekarimul-ahlak, 137.). U prvim ge-neracijama muslimana postojala je i sljedeća izreka: “Znak imana je da daš prednost istini onda kada ti ško-di, i da ne daš prednost laži onda kada ti ide u prilog! Znak imana je da ne govoriš više od onoga što radiš! Znak imana je da se čuvaš i da budeš oprezan od laži u tuđem govoru!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek će kazati laž, i to će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek će kazati laž, i to će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

biti razlogom da meleki pobjegnu od njega na udaljenost od jedne milje ili dvije!’’ (Mekarimul-ahlak, 146.); “Čovjek neće upotpuniti svoj iman i dvije!’’ (“Čovjek neće upotpuniti svoj iman i dvije!’’ ( , 146.); “Čovjek neće upotpuniti svoj iman i

, 146.);

vjeru sve dok se ne prođe neke priče – pa makar bio u pravu, i sve dok se ne prođe vel’kog zbora – iz straha od laži!’’ (Es-Samt, 139.). Ubejde es-Sel-mani, Allah mu se smilovao, je rekao: “Dvije stvari kvare post: gibet/ogova-ranje i laž!” (Es-Samt, 179.). Malik b. Dinar, Allah mu se smilovao, kaže: “Istina i laž se bore u čovječijem srcu sve dok jedno ne istjera drugo!“ (Es-Samt, 512.). Jezid b. Mejsereh, Allah mu se smilovao, kaže: “Laž navodnja-va granu svakog zla, isto kao što se vodom navodnjava bilje!” Hasan, r.a., je rekao: “Laž je zbir cjelokupnog ni-faka i licemjerstva!” Ša’abi, Allah mu je rekao: “Laž je zbir cjelokupnog ni-faka i licemjerstva!” Ša’abi, Allah mu je rekao: “Laž je zbir cjelokupnog ni-

se smilovao, je rekao: “Ne znam šta više baca ljude u Džehennem – laž ili cicijaštvo!”

59

Svaka osoba, kojoj nam je

naređeno da se pokoravamo i da joj budemo poslušni, poput

učenjaka, vođe, roditelja,

muža, pokoravati se njima znači

pokoravati se Allahu, dželle

šanuhu.


60

Dio iz knjige “Snagom vjere do savršenstva duše”: Najviši cilj

Iz arhiva

Divan je izbor najvišeg cilja. Sjaj njegovog svjetla obasjava Zemlju i svemir, ide iz prošlosti u vječnost. Ko ga je izabrao, zaista je izabrao veliki i častan cilj. Ali put do njega je dug

Piše: Munir Gavrankapetanović, Allah mu se smilovao

Plemenit čovjek, pravi čovjek ne dozvoljava da mu život prođe uzalud. On nastoji da ga ispuni

velikim djelima, jer ne spada među one koji provedu decenije svoga života s ru-kama u džepovima, bez truda i nastoja-nja. On ne spada ni među one, koji su iz egoističnih pobuda u svojoj bolesnoj pohlepi za ovozemaljskim bogatstvi-ma, spremni da gaze preko drugih lju-di. Životnih ciljeva ima mnogo. Skala ma, spremni da gaze preko drugih lju-di. Životnih ciljeva ima mnogo. Skala ma, spremni da gaze preko drugih lju-

njihovih vrijednosti je velika, međutim mu’minu je Allah, dž.š., jasno postavio i odredio cilj. A cilj je postati potpun i pravi čovjek, odgojiti svoju dušu tako da dosegne najviše duhovne visine. S tim ciljem pred očima i u mislima treba da su prožeta sva mu’minska htijenja i nastojanja, na putu ka tom cilju dobiva se snaga za djelo i napor. Prostori usa-vršavanja ljudskih duša su neizmjerni. Pružaju se od podizanja grančice sa puta, do bezbrojnih dobrih djela, u ime Allaha, dž.š. Rad, marljivost, snažna volja, ljubav prema nauci, milosrđe, sa-moprijegor - samo su neka od područja ljudskih življenja kroz koja se prolazi, da bi se dostigao najviši cilj. Mladi čovječe! Zamisli sada ljude, koji žive bez ideala, bez svrhe! Kako su samo turobni dani sive svakodnevnice u kojoj nema radosti najvišeg cilja! Tu nema prave zore, niti pravog sunca života. Mu’minsko živ-ljenje, na ljepšem putu, prelazi duhom granice ovog života, ne zna za smrt. Zna samo za život pun ljepote i smisla, život

pun svrhe, velike i plemenite. Ljudska smrt nije smrt. To je samo prelaz u bo-lji svijet, hod ka susretu sa najdražim, Allahom Stvoriteljem. Ovaj život je samo etapa ka vječ-nom životu. Možda će neko upitati: Pa zašto toliki trud, zašto težiti tom cilju? Mu’min će reći: Na Allahovom putu u slijeđenju istine, čovjeka očekuju najveće nagrade na ovom i drugom svijetu: mir, sreća i zadovoljstvo. Ako čo-vjek postigne Allahovu mi-lost, ako njegova duša, u času smrti bude predana Allahu, dž.š., pred njim se otvara-ju neslućene mogućnosti, A što je najveća moguća sreća? Sigurno znaj: Džennet, vječ-ni spas u milosti Allahovoj, dž.š., u društvu dobrih ljudi. Allah obećava vjernicima i vjernicama Džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u koji-ma će vječno boraviti i divne dvorove u vrtovima edenskim. A Allahovo zadovoljstvo veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti! (Kur’an, uspjeh veliki biti! (Kur’an, uspjeh veliki biti!9:72). A sretni će u Džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti - osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Biće to dar, koji će neprekidno trajati. (Kur’an, 11:108). Za Džennet, za ljubav Alla-hovu, bezbroj je onih koji su živjeli i umirali. Smrt je njima otvarala puteve ka Džennetskim vratima. Oni su zna-li da je to staza najvećeg cilja! Poziv na lijepu ćud i težnja ka savršenstvu duše, bio je poziv svih Božijih poslanika. Svi Allahovi poslanici isticali su se tim od-likama.

Snažno htjeti

Divan je izbor najvišeg cilja. Sjaj njegovog svjetla obasjava Zemlju i svemir, ide iz prošlosti u vječnost. Ko

ga je izabrao, zaista je izabrao veliki i častan cilj. Ali put do njega je dug. Za taj put treba vjere, treba snage, treba

volje. Treba snažno, krepko htjeti! Na putu ka svjetlu duše, njenom savršenstvu istinski borci moraju biti odlučni. Zlo treba pobjeđi-vati u sebi! Islam uči kako da se dođe do vječnog bla-ženstva, do vječne sreće. Čovjek koji se odluči na ženstva, do vječne sreće. Čovjek koji se odluči na ženstva, do vječne sreće.

Allahov put ka spasu, mora uporno i neumorno sebi da govori: Uz pomoć Allahovu hoću da moja duša zasvjetli najsjajnijim sjajem, kad sta-nem pred moga Stvoritelja Allaha, dž.š.; hoću da trajno i smjelo, do smrti, slijedim ideju dobra; hoću da budem dobar roditeljima, braći, se-strama, bližnjim i dobrim ljudima; hoću da gospo-darim svojim strastima, osjećajima i mislima; hoću da prvo mislim, a tek onda govorim; hoću da odlično učim i da u školi i na studija-ma budem među najboljim; hoću da vrijedno radim, da budem koristan ljudskom rodu; hoću da sva moja djela

budu dobra; hoću da budem moralan, krepostan i uzoran; hoću da budem karakteran; hoću da moj glas bude blag, da nikad ne bude srdžbe u mom srcu; hoću da ne budem ohol i sebi-čan; hoću da budem plemenito hrabar i postojan; hoću da moj život bude duhom i djelom velik, častan i čestit; hoću da budem istinski mu’min, da Islam bude smisao mog života i posto-janja, da u Islamu, u dubokoj vjeri u Dragog Boga poživim čitav svoj život i da konačno u Islamu napustim ovaj svijet. I voljnost “hoću” treba da se iskazuje bezbroj puta, na putu ostva-renja plemenitih težnji. To “hoću” tre-ba da dopire iz dubine srca, to “hoću”

Carstvo dušeMladi čovjek

koji teži vječnoj sreći, trebalo

bi da se uči na vjeri velikih

Ijudi, da u sebi snaži vlastitu vjeru, kako bi sigurnim koracima

mogao poći najvišem cilju - savršenstvu

duše.


61

podržava Allah, dž.š. Uz to “hoću”, koje prate meleki, sretan je i miran čo-vjek. Jer, znaj, sve na ovom svijetu je prolazno, samo je vječan Allah, dž.š. Hidžret je put ka dobru. Svi dobri lju-di imaju svoj hidžret. I svi Allahovi poslanici vršili su svoj hidžret. Trajno, uporno nastojanje za pobjedom do-bra, u vlastitoj duši, hidžretsko je na-stojanje. Ibrahim, a.s., je govorio: Ja hidžret činim Gospodaru svome. On je zaista silan i mudar. (Kur’an, 29:26). I stvarno, Ibrahim, a.s., je vršio hidžret svakim svojim činom - kad je govorio, šutio, radio, mislio... Svojom voljom, svojim “hoću” ka dobru, on je dosegao najviše stepene duhovnog uzdignuća. Zašto treba tako snažno htjeti? Šta je najviše stepene duhovnog uzdignuća. Zašto treba tako snažno htjeti? Šta je najviše stepene duhovnog uzdignuća.

to što zove na oduševljeno htijenje za savršenstvom duše? Reći ću ti: Samo vjera u Jednoga Boga. A temelj je vje-re: Nema drugog Boga osim Allaha! Ako čovjek ne teži dobru, dolazi u pi-tanje čitav njegov životni put. Goethe je rekao: “Naše želje su predosjećanja sposobnosti koja leže u nama, vjesnici onoga što smo u stanju da uradimo.”

S vjerom do carstva duše

Prvi korak prema carstvu duše je vjera, duboka, čvrsta, nepokolebljiva vjera u Boga. Vjera podstiče čovjeka da smjelo i hrabro ide naprijed. I zato vjeru čovjek treba da traži u sebi, da je razgara kao plamen. Vjera je nepre-sušna, neiscrpna moć koja nema gra-nica. Vjerom čovjek kreće u veliki po-hod osvajanja carstva duše. U vjeri je Dragi Bog, čovjekov Veliki prijatelj i

pomagač. Sin kipara Azera, Kaldejac iz Babilona, bijaše Ibrahim, a.s. Živio je oko Kaldejac iz Babilona, bijaše Ibrahim, a.s. Živio je oko Kaldejac iz Babilona, bijaše

1500. godine prije Isaâ, a.s. Obožavaoci kipova razjare-ni djelovanjem Ibrahima, a.s., njegovim pozivom lju-dima da stupaju na Božiji put, počeše mu praviti spletke, ometati ga, prijetiti mu. Kad ga ne mogoše za-ustaviti, baciše ga na loma-ču. Vatra se rasplamsavala, gorjela oko Ibrahima, a.s., ali njemu ne mogaše ni-šta. Voljom Allaha, dž.š., Ibrahimova vjera ugasila je vatru. Mnogobošci ostaše nijemi pred čudom koje se događalo. Jednog dana Ibrahim, a.s., u snu dobi naređenje od Allaha, dž.š., da žrtvuje svog sina Ismaila. To je bila Allahova kušnja upućena Ibrahimu, a.s., i Ismailu, a.s. Allah, dž.š., je volio Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s., i pomagao ih je u njihovim nastojanjima. Želio je samo a.s., i Ismaila, a.s., i pomagao ih je u njihovim nastojanjima. Želio je samo a.s., i Ismaila, a.s., i pomagao ih je u

posvjedočenje njihove vjere. A njih dvojica voljeli su toliko Allaha, dž.š., da su bili spremni i na najveće žrtve. Ibrahim je odlučio da žrtvuje sina, a Ismail svoj život. Ibrahimova žrtva nije imala premca u povijesti ljud-skog roda. Ta tražena i nuđena žrtva bila je samo Ibrahimova žrtva. To nije bila objelodanjena i vidljiva žr-tva, javno cijenjena i slavljena. Takve javne žrtve, za velike ideale, susre-ćemo kroz čitavu povijest čovječan-stva. One su s ponosom prihvatane. Naprotiv, Ibrahimova, a.s., žrtva bila

je skrivena žrtva. Niko za nju nije znao osim Allaha, dž.š., Ibrahima i Ismaila. Ibrahim, a.s., je bio spre-man na tu žrtvu bez truna razmišljanja. Zašto? Zato što je to Allah, dž.š., tražio. Ibrahim, a.s., nije pitao za razloge žrtve, ni trena nije oklijevao. To je bilo u ime Boga i za ljubav Božiju. To je bio veličanstven čin vjere u Boga. Bogu dati sve od sebe, pa i ono što je kod većine ljudi veće i od vlasti-tog života. Ibrahim, a.s., se potpuno predavao Allahu,

dž.š., u osami, bez pogleda ljudskog oka, bez ljudskog priznanja. Ibrahim, a.s., je nosio u sebi praiskonsku snagu iskrene, istinske vjere. Njena snaga je bila neizmjerna. A Allah, dž.š., je upravo tražio tu vjeru, vjeru bez trun-ke osobnog. I veliki čovjek, Ibrahim, a.s., dokaza da je, uistinu, Božiji oda-branik. A Uzvišeni Allah, kad vidje da Ibrahim nudi svog sina, u ime vjere, u ime ljubavi prema Njemu, ponudi mu ovna umjesto voljenog Ismaila. Božija milost neka je divnom i časnom robu Božijem Ibrahimu, a.s.! Omer, sin Hattabov, bio je po-šao da ubije Muhammeda, a.s. Kad je čuo Kur’anske riječi koje su dopi-rale iz izbe gdje su bili njegova sestra i zet, on zadivljen zastade. U jednom trenu shvatio je da su to Božije ri-ječi, da je to glas prave istine. I od-mah je primio islam, postao njegov veliki pobornik sve do kraja časnog

Samo je On dostojan

obožavanja. To nisu, ni otac, ni majka, ni

žena, ni djeca, ni bilo kakvo materijalno

dobro, ni bilo koja

ovozemaljska čast, ni ma kakva slava

ovoga svijeta.


i plemenitog života. Vjera je u tre-nutku mijenjala ljude, preodgajala ih, činila ih dobrim, čestitim. Isto čudo kao što je izlječenje slijepaca, tako je i preobraćanje čovjeka. Čovjek zato kao što je izlječenje slijepaca, tako je i preobraćanje čovjeka. Čovjek zato kao što je izlječenje slijepaca, tako je

mora zastati pred njenom snagom i veličinom, mora u sebi osjetiti što je to volja Allahova. Mladi čovjek koji teži vječnoj sreći, trebalo bi da se uči na vjeri velikih ljudi, da u sebi snaži vlastitu vjeru, kako bi sigurnim kora-cima mogao poći najvišem cilju - sa-vršenstvu duše. Mudri Hasan Basri je govorio: “Zabilježeno je da je Hazreti Omer ibnu-l-Hattab ražarivao vatru i ruku joj primicao govoreći: ‘Kušaj sine El-Hattabov, hoćeš li se moći str-piti na Džehennemskoj vatri?’, a od-mah zatim se obraćao dovom Allahu, dž.š., da ga sačuva od Džehennema i onih koji rade za Džehennem. Pa kada je Omer, r.a., toliko strahovao od Džehennema, a Džennet mu bi-jaše obećan, kako ste vi, o ljudi, si-gurni u spas?” I dalje: “Vjernik ostaje uvijek isti, bez obzira na vrijeme i si-tuaciju, nesalomljiv u vjeri, s jednim licem i na jednom putu. Licemjeri se mijenjaju prema vremenu i prilikama, gledaju samo svoju korist i zakidaju drugoga. Djelom svojim vjernik po-tvrđuje svoje riječi. Njegov javni život potvrđuje njegov privatni” - govorio je Hasan Basri. Allahov poslanik Muhammed, a.s., je rekao: “Najbolje što smo donijeli ja i poslanici prije mene su riječi: Nema drugog boga osim Allaha! I zaista, vjera u jednog Boga je suština Islama, srce i duša nje-gova. Sve je Allahu podređeno. Samo je On dostojan obožavanja. To nisu, ni otac, ni majka, ni žena, ni djeca, ni bilo kakvo materijalno dobro, ni bilo koja ovozemaljska čast, ni ma kakva slava ovoga svijeta. Vjernik ispunjava svoje biće nepokolebljivom vjerom i s njom dopire do najviših duhovnih sfera. Islam je potpuna predanost Allahu, dž.š. Allah je od vjernika ku-pio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet, koji će im dati...(Kur’an, 9:111). Muhammed, a.s., je rekao: “Islam znači punu predanost Stvoritelju, dž.š., i dobročinstvo pre-ma njegovim stvorenjima.” Islamski povjesničar Sa’lebi zabilježio je izreku mudrog Lukmana; “O sinčiću! Svijet je duboko more i mnogo ljudi se u njemu utopi. Tvoja lađa neka bude - strah od Allaha, dž.š., kormilo - vjera u Allaha, dž.š., a vesla - čvrsto pouz-danje u Stvoritelja svemira, Allaha, dž.š.” S vjerom u Boga postiže se najbolji sistem osobnog ponašanja, kontrola nad samim sobom i svo-jim strastima. Vjera ostvaruje stalno

prisustvo Allahove Riječi, u svim na-šim mislima, kazivanjima i djelima. I kroz sve to, vjerniku se otvaraju putevi ka najvišim i najtajnovitijim spoznajama. A najviše spoznaje i naj-viša saznanja, sigurno vode ka svjetlu duše, ka njenom savršenstvu.

Namaz

To nije samo molitva. To je tre-nutak u životu čovjeka kada on di-rektno staje pred Boga, predaje Mu se svim svojim bićem, iskazujući Mu zahvalnost za sve blagodati. Cilj na-maza je da čisti ljudsku dušu od svih zlih misli, svih loših želja i prohtjeva, od zlih djela. Namaz je odgojni čin, podstrek na dobra djela, podstrek na rad za opće dobro svih ljudi. Uči ono što ti je objavljeno iz Knjige i obavljaj namaz, jer namaz sprečava od ružnih i nevaljalih djela, a spominjanje Boga je, bez sumnje, najveća pobožnost. Bog sve zna šta vi radite. (Kur’an, 29:45). Na namazu vjernik polaže račune pred Bogom, dž.š., za sva svoja djela, ispituje svoju savjest. Namaz, iskreni namaz, odgaja vrline u ljudskoj duši, a otklanja mahane. Kao što voda pri uzimanju abdesta spira nečistoću s ti-jela, tako namaz spira nečistoću koja se nataložila na ljudskoj duši. Pet puta dnevno čovjek vjernik prepora-đa svoj duh. Muhammed Resulullah, a.s., rekao je: “Šta mislite, kad bi od đa svoj duh. Muhammed Resulullah, a.s., rekao je: “Šta mislite, kad bi od đa svoj duh. Muhammed Resulullah,

vas neko imao pred vratima rijeku, pa se u njoj svaki dan kupao, bi li ostalo nečistoće na njemu?’’ Kad su okupljeni vjernici koji su slušali ove riječi odgovorili da ne bi ostalo ne-čistoće, Resulullah, a.s., dalje reče: “Eto, tome sliči i pet namaza dnevno. Bog, dž.š., njima briše grijehe i greške (iskrenog Njegovog roba musallije).” Ako je namaz iskren, on sigurno uz pomoć Allaha, dž.š., donosi duševni uspon. Čovjeku poslije namaza sve pomoć Allaha, dž.š., donosi duševni uspon. Čovjeku poslije namaza sve pomoć Allaha, dž.š., donosi duševni

izgleda ljepše, jasnije i duhovnije. Njega ukrašavaju najljepše moral-ne osobine i on se stalno približava Dragom Bogu. Ako i napravi greš-ku do sljedećeg namaza, on (namaz) je briše i ponovo doživljava novi, još veći uspon. I tako kroz čitav dan, kroz čitav život. Međutim, ima ljudi koji obavljaju namaz formalno. Takav namaz ne donosi velike koristi, jer u njega nije unesena potpuna preda-nost. Vidimo ponekad muškarca ili ženu da redovno klanjaju, posjećuju džamije, a istovremeno ogovaraju, pohlepni su, zlobni, zavidni... Njihov namaz nije ostavio traga na njihovim dušama. Ovakav namaz je velika kuš-nja. Teško onima koji klanjaju namaz,

a ne vode računa o njemu (ne misle na njegov sadržaj i svrhu). (Kur’an, 107:4-6)

Post

Ramazanski post nije običan post, čija je svrha gladovanje, patnja i ispašta-nje. Post ima svoj duboki značaj. Njime čovjek postiže najviše duhovne stepene, prečišćava dušu i izražava kroz to vrhun-sku zahvalnost Stvoritelju, dž.š. Kroz post, čovjek doživljava bratsku solidar-nost s gladnim i siromašnim ljudima di-ljem čitavog svijeta, čeliči svoj karakter, podiže socijalnu svijest i smisao o duž-nosti prema svojoj ljudskoj braći koja pate. Kroz iscrpljeno tijelo, ali osnažen duh, uspješnija je borba protiv svih po-roka. Muhammed, a.s., rekao je: “Post je štit od grijeha, pa zato neka onaj koji posti ne govori nepristojne riječi, neka ne bude grub u vladanju! Ako ga neko iza-ziva na svađu ili tuču psovkom, neka mu samo odgovori: ‘Ja postim, ja postim.’” Post je važan u izgradnji karaktera, u jačanju volje. On je značajan činilac u postizanju snage odricanja, samosavla-đivanja, čovjekoljublja i istinoljublja.

Zekat

Zekat nije nikakva milostinja prepu-štena volji pojedinaca, nego je to obaveza koju svaki imućni musliman mora ispu-njavati da bi se izvršila islamska misao o umanjivanju razlika između siromaš-nih i bogatih, o jednakosti i bratstvu, o potpunoj socijalnoj pravdi. Zekat je pravo siromaha, a dužnost imućnih. Davanjem zekata, sadekai-fitra i ostalih socijalnih davanja, musliman čisti svoju dušu od zla pohlepe, gramzivosti i bole-sne težnje za gomilanjem blaga.

Hadž

Hadž nije samo skup ljudi koji do-laze u Mekku da se mole Allahu, dž.š., za oprost grijeha. To je manifestacija bratske solidarnosti među ljudima svih rasa i naroda. Na hadžu nema bogatih i siromašnih, ne postoje razlike po po-ložajima. Sve, upravo sve se briše. Svi skrušeno sedždu čine Allahu u bijelim ihramima, svi jednako obučeni, svi potpuno izjednačeni kao što će biti na Danu Velikog Suda. Šta je rezultat potpuno izjednačeni kao što će biti na Danu Velikog Suda. Šta je rezultat potpuno izjednačeni kao što će biti

toga? Snaga novog poleta vjere, nov duhovni uspon. Kroz istinski doživlje-ne namaze, zekat, post, hadž i kurban, čovjek, sigurno, postaje pravi čovjek. Njega prati Allahov blagoslov. Takvi ljudi nemaju straha pred životom i pred smrti. Njih čekaju širom otvorena Džennetska vrata.


64

No comment

Radnici u Srebrenici renovirali pogrešnu zgraduRadnici u Srebrenici renovirali pogrešnu zgraduRadnici u Srebrenici renovirali pogrešnu

Kompanija je u Srebrenicu u BiH poslala radnike da renoviraju zgradu Centra za socijalni rad (na slici), me-đutim oni su zabunom radove zapo-čeli na zgradi Fonda zdravstvenog osiguranja, tamo poznatu kao ‘socijal-no’. Marljivi radnici odmah su počeli radove te su otkrili krov prije no što su shvatili da su na pogrešnoj adresi, prenosi Sarajevo-x, 9. august, 2010.

Dobili zgradu od države pa je iznajmljuju državi

Sveučilište u Mostaru dobilo od drža-ve na besplatno korištenje dio kasarne “Stanislav Baja Kraljević” u Mostaru a onda te iste prostorije izdaju pod zakup državnoj Agenciji za školova-nje i stručno usavršavanje kadrova pri Ministarstvu sigurnost BiH.Dnevni avaz, 31. juli 2010.

Priču o ponavljanju terorističkog scenarija iz Bugojna izmislio je vehabija Maksim Božić iz Priču o ponavljanju terorističkog scenarija iz Bugojna izmislio je vehabija Maksim Božić iz Priču o ponavljanju terorističkog scenarija iz

BijeljineBugojna izmislio je vehabija Maksim Božić iz BijeljineBugojna izmislio je vehabija Maksim Božić iz

Nezavisne novine, 10. august 2010.

Omerbašić: Ja sam kralj Bosne, Hrvatske, Srbije i V. BritanijeOmerbašić: Ja sam kralj Bosne, Hrvatske, Srbije i V. BritanijeOmerbašić: Ja sam kralj Bosne, Hrvatske,

Mensur Omerbašić, naime, tvrdi da njegova obitelj vuče porijeklo od kra-lja Artura i “prvog bosanskog vlada-ra vicekralja Borila Borića”. Nadalje, on kaže da je papa 1154. godine po-slao njegovog pretka Borila Borića da osnuje državu Bosnu i katoličkog templara Stefanusa Nemana da osnu-je Srbiju. Kasnije dolazi otoman-sko carstvo, navodi sudski tumač iz Sarajeva “i nastaje obitelj Omerbašić koja jedina ima nasljedno pravo sjedi-ti na kraljevskom tronu četiri države”. On navodi da je 21. srpnja ove godine potpisao “akt o povratku suvereniteta nad Bosnom jedinom pravom suvere-nu - sebi”.Dnevnik.ba, 10. august 2010.

U BiH se godišnje uveze 12.000 šlepera piva

U BiH se godišnje uveze 12.000 šle-pera piva, odnosno 1,4 miliona hek-tolitara, čime je naša zemlja evrop-ski lider kada je u pitanju uvoz ovog proizvoda.Oslobođenje, 9. august 2010.

Narko-bos zarađivao cijepajući drva

Danijel Radovanović iz banjaluč-kog naselja Obilićevo, policiji poznat po posjedovanju i prodaji narkoti-ka vođa je narko-grupe od 13 ljudi. Radovanović je poznat u Banjaluci, a većina ga ipak zna kao čovjeka koji je devedesetih godina zarađivao tako što je cijepao drva na cirkular. Osumnjičeni organizator danas je, kako navodi naš izvor, vlasnik više luksuznih automobila.Nezavisne novine, 10. august 2010.

“OK” je jedna od najraširenijih riječi na svijetu, no nitko ne zna kako je točno nastala“OK” je jedna od najraširenijih riječi na svijetu, no nitko ne zna kako je točno nastala“OK” je jedna od najraširenijih riječi na svijetu,

Index.hr, 10. august 2010.

Bill Clinton vjeruje da će za šest mjeseci biti mrtav? Bill Clinton vjeruje da će za šest mjeseci biti mrtav? Bill Clinton vjeruje da će za šest mjeseci biti

National Enquirer, 8. august 2010.

Kineskom ribaru jegulja upuzala u čmar

Upao sam u bazen s ulovljenim je-guljama i one su se valjda uplašile. Nekoliko njih mi se zavuklo u noga-vice, a jedna, na moj užas, ušla mi je u analni otvor. Prvo me bilo sramota da kažem kolegama, ali onda je počela da me jede iznutra, pa sam morao da im kažem - priča Li, kojem je jegulja nanela teške povrede debelog creva, pre nego što su je hirurzi izvadili i za-šili mu rane.Kurir, 9. august, 2010.

U Omarskoj je metak bio nagrada

Nusreta Sivac, bivša logorašica logora Omarska govoreći o patnjama i stra-danjima logoraša u ovom logoru kaže da je smrt od metka bila nagrada za logoraše. Oslobođenje, 7. august 2010.


65

NaukaWHO: Okončana pandemija gripe H1N1

Hronična neispavanost ne može se nadoknaditi za noć

Trudnice ne treba da jedu za dvoje

Začin sa moćnim ljekovitim svojstvima

Loša hrana ubija dobre bakterije

Generalni direktor Svjetske zdrav-stvene organizacije (WHO) Mar-

garet Chan objavila je kraj pandemije virusa gripe tipa A (H1N1) poslije duže od godinu nakon što je progla-šena. WHO se odlučila na ukidanje pandemije nakon što je svoje mišljenje dala savjetodavna komisija koju čini 15 naučnika predvođenih australijskim stručnjakom za zarazne bolesti Johnom Mackenziem. Od ovog gripa umrlo je oko 18.500 ljudi širom svijeta. Svinjska gripa je kod ljudi prvi put otkrivena u aprilu prošle godine, no kasnije genet-ske analize virusa su pokazale kako je H1N1 među svinjama prisutan najma-nje 10 godina.

Hronični nedostatak sna akumu-liran preko sedmice ne može

se u potpunosti nadoknaditi jednim dužim spavanjem za vikend, rezultat je istraživanja provedenog u SAD. Testiranjem 159 odraslih osoba se pokazalo kako 10-satni san nije do-voljan za anuliranje posljedica neko-liko noći tokom kojih su ispitanici spavali samo 4 sata. Raniji nalazi su pokazali kako osobe koje dvije sed-mice spavaju manje od šest sati dnev-no osjećaju jednake negativne učinke pomanjkanja sna kao i osobe koje nisu spavale 48 sati.

Gojazne žene su tokom trudnoće izložene povećanom riziku od

zdravstvenih problema, upozorava-ju britanski stručnjaci. Trudnice ne treba da jedu za dvoje, dovoljno je da tokom posljednja tri mjeseca unose po dvjesta kalorija dnevno više nego obično. Britanski stručnjaci su čvrsto riješili da sruše mit o tome da trud-nice trebaju jesti za dvoje i ubuduće će ljekari, medicinske sestre i babice imati obavezu podsjećati na to bu-duće majke. Cilj je skrenuti ženama pažnju na to da gojaznost u trudnoći povećava rizik od niza zdravstvenih problema, kao što su dijabetes, visok krvni pritisak i teškoće prilikom po-rođaja. Pored toga, opasnost od po-bačaja ili prijevremenog porođaja je znatno veća kod gojaznih žena.

Zahvaljujući beta karo-tenu, hlorofilu, vita-

minima C, B12, K, kao i esencijalnim masnim kise-linama, peršun je mnogo više od začinske biljke pre-divne arome. Pravi je spas za umoran imuni sistem, saveznik u borbi za zdravi-je krvne sudove, bubrege, odličan je protiv infekcija, anemije... Ova biljka je na listi sedam začina sa naj-moćnijim ljekovitim svojstvima. Per-šun raste u većini klimatskih uvjeta i može se naći u svježem stanju tokom cijele godine. Iako je ova dvogodiš-nja biljka veoma hranljiva i ljekovi-

ta, najčešće se koristi u ishrani zbog ukusa. Preporučuje se kod anemije jer sadrži i gvožđe i vitamin C, što je veoma važno jer se bez tog vitamina gvožđe ne može apsorbirati.

Brza hrana, koju rado konzumi-raju djeca u zemljama na Zapa-

du, onemogućava razvoj crijevnih

bakterija koje pomažu razgradnju vlaknastih materija. Razlika u cri-jevnim mikrobima između evropske i afričke djece slična je onoj koja postoji između gojaznih i vitkih ljudi. Mikrobi koji obitavaju u cri-jevima su možda odgovorni za sve veću učestalost alergija, hroničnih stomačnih problema, pa čak i go-jaznosti među djecom koja žive u bogatim industrijaliziranim zemlja-ma, poručuju italijanski stručnjaci. Ishrana ima preovlađujući utjecaj na sastav mikroba u crijevima u odnosu na druge faktore, kao što su etnička pripadnost, sanitarni uvjeti, higije-na, geografske i klimatske razlike.

Pripremio: Saladin Kovačević


Kantarion

Kopriva / Metvica

Neven

Lavanda

Propolis

e oiv lilO 0%01

Da li volite sebe?

Natural Handmade Soap

e oiv lilO 0%01

Natural Handmade Soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

Documents

Saff [broj 273, 13.8.2010]