Saff [broj 320, 29.6.2012]

Poštovani čitatelji! Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao životana dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

3

31

42

45

52

62

25

10

8

SAFF broj 320

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Mir i sigurnost i njihova uloga u životu muslimana

Polumjesec

Džemat “Fedžr” Minhen

Izet efendija Bibić je jedan od najuspješnijih islamskih daija u Njemačkoj

Politika i društvo

Bh. perestrojka: I za kralja i za Tita, narod se ne pita

Lijeva desnica i desna ljevica

Društvo

Od Sarajeva do Livna

Dvije Bentbaše, obje opjevane

Islamske teme

Moć podsvijesti kroz prizmu islama

Podsvijest su naša sjećanja, mudrost, kreativnost i intuicija

Zelena transferzala

Hrvatska

U Zagrebačkoj džamiji održana svečanost primanja u islam Thee-Melek Pelve, praunuke velikog hrvatskog povjesničara Vjekoslava Klaića

Islamnet

Velika Britanija

Škole u Britaniji izbacuju svinjetinu iz školskih kuhinja

Svijet medija

Historijski Jack Sparrow

Pirat sa Kariba

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Onako kako je Kaba u Mekki kompas muslimanskogummeta, izvor i utoka našeg

smisla, tako je Srebrenica u bošnjačkom narodu orijentir za čitanje vremena koja su bila i koja će biti. U Srebrenici se sa-žima kontinuitet genocida nad Bošnjaci-ma, kao politička i društvena realnost u kojoj Bošnjaci žive bezmalo 200 godina. Od prvih progona iz “oslobođene” Srbi-je, preko talasa iseljavanja u vrijeme Au-stro-Ugarske, pa zločina i iseljavanja pod zaštitom Kraljevine Jugoslavije, sve do ove erupcije zločina i mržnje koja traje od 1989. (Gazimestan, Memorandum SANU) na ovamo – mi Bošnjaci simbo-lički i stvarnosno živimo značenje Srebre-nice. Našu je sudbinu nemoguće pročitati bez čitanja Srebrenice, kao što je muslimana nemoguće razumjeti bez Kabe. U svojoj “Srebreničkoj hutbi” reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je kazao da je – “Srebrenica kaoMekka, gdje su rođeni Bošnja-ci, koji su iz nje protjerani zato što su muslimani”, te napravio usporedbu sa podatkom da je- posljednji Allahov poslanik Muhammed, a.s., iz Mekke protjeran zbog islama, ali se nakon deset godina izgnanstva vratio, kao pobjednik i tako ostavio amanet za sva vremena da prognanik iz svog rod-nog mjesta ne smije nikad izgubiti nadu u povratak i ne smije nikad odustati od svog prava na rodni kraj i vlastiti dom i domovinu. Otud Srebrenica ne samo da je dio naše vjerske obaveze, već i nacional-nog osjećanja, bez obzira na stranačka, pa i vjerska osjećanja u pojedinih Bošnjaka. Četnici nisu pitali ko je u kakvoj partiji,

j j j p j j

vjeruje li ili ne vjeruje u Boga, već su odre-da klali svakoga Bošnjaka. Nema toga ko je u ime ateizma, komunizma ili srbofil-stva mogao sačuvati život pred četničkim kamama!

Zato je Srebrenica mjesto objedinje-nja bošnjačkog nacionalnog osjećanja, a za vjernika Srebrenica ima dublje zna-čenje, koje oni čitaju upravo iz analogija koje je uspostavio reisu-l-ulema dr. Cerić. I upravo kao što se Muhammed, a.s., u Mekku vratio kao pobjednik, noseći oja-čani bajrak islama, tako se danas Bošnjaci u Srebrenicu vraćaju kao pobjednici, no-seći svijest da Srebrenica ne smije biti iz-gubljena, a time i zaboravljena, da mora u našoj nacionalnoj percepciji predstavljati kompas kakav jeste Kaba muslimanima u vjerskom smislu. U neku ruku je nebit-

no koliko će Bošnjaci uspjeti sada izboritivlasti u Srebrenici, jer je od toga bitnijebuđenje te svenacionalne svijesti da ćemose za Srebrenicu boriti i na izborima 2016.i 2020., i dok nas bude – jer smo konačnorazumjeli da u Srebrenici kuca bošnjačkosrce, koje bi bez bošnjačkog tijela stalo, iza Bošnjake i za cijelu Bosnu i Hercegovi-nu. Naravno, već sada treba učiniti sve da se što masovnijom registracijom za izboreu Srebrenici izbori i za sva vremena učvrstibosanska i antifašistička vlast u Srebrenici,namjesto plana da to bude velikosrpska vlast koja će negirati genocid, ismijavatižrtve i gasiti ezane.

Znamo da su dosadašnje bošnjačkevlasti davno mogle uraditi ovaj posao kojisada predvodi Islamska zajednica, mobi-

lizirajući narod za spas Sre-brenice, ali da su te bošnjačke vlasti u neku ruku i zaslužne što smo dotakli dno, doživje-li ovaj udarac na čast i ponos, kada smo shvatili da bi Srebre-nica mogla postati srbijanska palanka. Zar bismo kao narod mogli prirediti gore poniženje žrtvama genocida!? Zar bismo uopće mogli računati na op-stanak, ako vidimo da nismo u stanju zadržati Srebrenicu?!

U ovom buđenju svijesti da je Srebrenica naša nacionalna “Mekka”, veliku zasluguima genocidna svijest u ekstremnih Srba,koji na žalost čine vlast Republike Srpske,a odakle se bestidno planira i proklamira političko osvajanje Srebrenice. Možda jestvarno hajr u tome što pored sebe ima-mo “narod koji nas mrzi”, kako jednomreče reisu-l-ulema dr. Cerić, pa ono štosami ne bismo umjeli vidjeti, taj nam na-rod pokaže. A koliko je ta mržnja stvarna,duboka, ukorijenjena i koliko ona zapra-vo utiče na njihov negativan stav prema islamu i muslimanima, i u kojoj mjeri jeona generator i inspirator njihovih zlihpostupaka, govore nam sljedeći ajeti, kojidoduše jesu objavljeni u jednom sasvimdrugom kontekstu i okolnostima, ali sunjihov smisao i poruka svevremenski:O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele:jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore onošto kriju njihova prsa. Mi vam iznosimodokaze, ako pameti imate. Vi njih voli-te, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: “Vjeruje-mo!” - a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih.(Ali Imran, 118.-119.).

Impressum

UvodnikUvodnikSrebrenica je “Mekka” u Bošnjaka

29. juni - 9. šaban

Obavijest “Poštovani čitaoci, zbog kolektivnog godišnjeg odmora naredni broj Saffa izlazi 10. 08. 2012”

6

Hutba

Piše: Ismet Purdić

Zahvaljujemo se Allahu Mi-ZZlostivom s prva i s kraja, uZZdobru i tegobi, na blagodati-ZZma vidljivim i skrivenim, i spas i mirdovom molimo za našeg predvodnika brižnog Muhammeda, poslanika kojinas dobru poduči i na dobročinstvopodstaknu, na grijeh i loše nas upozorii od krivog puta i zablude odvrati.

Braćo u vjeri, pred nama su razni imnogobrojni izazovi i iskušenja, vjeru-jem da smo ih svjesni i da se odgovornoodnosimo prema njima, što je ustvarinaš emanet, misija namjesništva na ze-mlji, zadatak vjere i očekivanje imana,bez obzira što nam se možda čine ne-znatnima ili malima u odnosu na sta-nje i položaj naše sveukupne bosanskemuslimanske zajednice ili ummeta kaoglobalne muslimanske unije okupljenepod plaštom Kur’ana.

Naše izvršavanje osnovnih vjerskihobaveza; namaza, posta, zekata, hadža,učenja i podučavanja, pravednog po-stupanja i podržavanja pravde, dobro-činstva, promocije istine i suzbijanja grijeha, štetnog i razvrata..., zapravosu naši osobni uspjesi, ali odstupanjei posrtaji nekih pojedinaca muslima-na u pogledu ovih obaveza su njihoviporazi, a također i naši kao zajednice.Zašto? Zato što im ne pomažemo da ustraju na putu dobra i istine, koriste-ći se sunetskim metodama; počev od

dove, lijepe riječi, ciljanog druženja pa do tajne usmjerene kritike, javnog be-zimenog prozivanja, pa čak i verbalnog i fizičkog bojkota takvih pojedinaca ili grupa ako ulemanski krugovi zaključe da je to najdjelotvorniji lijek naše pri-mjećene slabosti i bolesti.

Ovdje nam, slijedom logike, dolazipitanje: da li naša lokalna i globalna muslimanska zajednica ima jasne ci-ljeve pred sobom, ima li misiju, vizi-ju, - šta nam je činiti u ovoj i narednoj godini, gdje se vidimo za pet, a gdje za deset godina? Nije li Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, izlazeći iz Mekke na putu za Medinu, u trenuci-ma Hidžre blagoslovljene, osvrnuo se ka Mekki i požalio za njenim rastankom, a onda cijeli svoj boravak u Medini radio i pripremao se za oslobađanje Hrama svetoga, od kipova i kumira, ne zbog Mekke, grada u kojem je rođen, nego da to sveto mjesto, uz pomoć Božiju, učini sigurnim, či-stim i lijepim za ibadet Allahu Uzvišenom od strane robova iskrenih koji u svakom stanju veličaju i slave Tvorca nebesa i Zemlje. I ne samo to, kroz cijelu svoju poslaničku misi-ju usmjeravao je muslimane na visoke i plemenite ciljeve, pravio im ambijent za razmi-šljanje i promišljanje o bu-dućnosti i nudio vizionarski pogled koji je ummet vodio i izdizao na pročelje svjetske političke, ekonomske i mi-slilačke (znanstvene) scene, govoreći: “Ova vjera će se raširiti od istoka do zapada, i neće ostati nijedna kuća, a da u nju neće ući Allahovo svjetlo...”, “Konstantinopolis će biti osvojen...”, “Na Ara-bijskom poluotoku ne može opstati vjera i višeboštvo.” Ovakve velike poruke se ne smiju previdjeti, i musliman u svakom času mora imati cilj, misiju i viziju. A jesmo li takvi? Odgovor potraži-te kod sebe, a onda u svojoj lokalnoj zajednici, pa kod naših predvodnika. Ne budemo li za-dovoljni odgovorom, pripremimo se za promjenu i pokrenimo je.

Naša je pojedinačna a i kolek-tivna obaveza, draga braćo, da bezprekida; mislima, riječima, djelima,svojom pojavom, stremljenjem, ma-štom, dovom, oporukama, potom-stvom i svim nimetima kojima nasje Allah Svemilosni počastio, - da postavimo islamske ciljeve i islamizi-ramo svoju nutrinu i vanjštinu, dušui tijelo, misli i razmišljanja, želje ipraksu, i usmjerimo ih ka dobru čo-vjeka, ka miru i slobodi, jer islam jevjera mira, sigurnosti i slobode. Da mi budemo slobodni, ali i svi dru-gi ljudi, jer samo slobodan čovjek iskreno i predano može slaviti Boga i ibadet Njemu činiti. Da bismo ovo

ostvarili, od nas se tražida se oslobodimo od te-reta dunjaluka i grijeha, ida priznamo sebi svoje sla-bosti i mahane, a onda ihliječimo i zaliječimo isla-mom i Kur’anom: O ljudi,već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima. (Junus, 57.).

Istovremeno, istražujućisvoje mahane, a ne tuđe –što je zamka u koju čestozapadnu mnogi, liječit ćemoi svoje ciljeve, uskladit ćemoih sa riječima Uzvišenog:Ima ljudi koji su mjestoAllaha kumire prihvatili,vole ih kao što se Allah voli,ali pravi vjernici još više vole Allaha. (El-Bekara,165.).

Islamizacijom našeprakse, koja mora bitiupotpunjena sa svimoblicima ibadeta, ne samosa temeljnim dužnostima islama, a oni u osnovipredstavljaju polaznu bazu ipokretačku energiju na putuislamizacije muslimana,njegovih misli, ciljeva, djela i komunikacije sa svijetomi ljudima, - počet ćemo da ostvarujemo misiju islama,da iz pasivnog egzistiranja prelazimo u aktivni fak-tor “slavljenja i veličanja

Allaha” Kojeg veliča svemir i sve štoje u njemu: Njega veličaju sedmera ne-besa, i Zemlja, i oni na njima; i ne po-

Promotori uspjeha ili poraza


Zašto spominjem omladinu, jer oni su

naša snaga i budućnost, ako smo mi pogriješili

u ciljevima, posustali

ili kasno se dosjetili da dovršimo i

nadogradimo islamizaciju svoje prakse,

pored pet islamskih

dužnosti koje čuvamo, ne smijemo to

uskratiti našoj omladini.

Naše izvršavanje osnovnih vjerskih obaveza; namaza, posta, zekata, hadža, učenja i podučavanja, pravednog postupanja i podržavanja pravde, dobročinstva, promocije istine i suzbijanja grijeha, štetnog i razvrata..., zapravo su naši osobni uspjesi, ali odstupanje i posrtaji nekih pojedinaca muslimana u pogledu ovih obaveza su njihovi porazi, a također i naši kao zajednice

7

stoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga;ali vi ne razumijete veličanje njihovo.- On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra’, 44.).

Često se desi da nam šejtan, zbog )

našeg neznanja i nepromišljenosti, uljepša ono što radimo; nekada je to sumnjiva stvar, nekada dobro djelo ali neprioritetno za interes zajednice, ne-kada nekorisno znanje, nekada novota-rija u odijelu islama, a često i grijeh za koji smatramo da se ne može zaobići u ostvarenju nekog plemenitog cilja. Ovo je izuzetno opasna i pogubna po-java. Kako je prevazići? Jednom riječju: povratkom sebi i islamu.

Draga braćo, na stazi osobne isla-mizacije i preobražaja i postavljanja viših i plemenitijih ciljeva, moramo biti zajedno, a u praksi se stiče dojam da se otuđujemo, dijelimo, razdvaja-mo, a to znači da se gubimo, slabimo i propadamo. Sumnjičavi smo, naža-lost, jedni prema drugima, nevoljni i nespremni da međusobno komuni-ciramo i radimo za opći interes za-jednice. Ovo su naši porazi, makar nam se činilo da individualno ili na lokalnom nivou ostvarujemo nekih uspjeh. Promovišemo sopstveni po-raz, a nismo ga ni svjesni, umjesto da budemo promotori uspjeha, dobra i čestitosti.

Iz drugog ugla promatra-no, u našoj zbilji, smijemo lidopustiti da sami sebi čini-mo veći genocid i svome na-rodu i zajednici od zločinač-kog genocida u Srebrenici, a Uzvišeni poručuje: ...i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite - Allah, zaista,voli one koji dobra djela čine.(El-Bekara, 195.). Zato mo-ramo dobro paziti i mudrose usredotočiti na ono štogovorimo, radimo i misli-mo, a pogotovo na ciljevekoje pred sebe stavljamo.Otuda, naša okupljališta ijavni skupovi diljem Bosnei Hercegovine, bili oni kul-turnog, vjerskog ili politič-kog karaktera, koji često imaju prizvuk tradicionalnog, ne smiju prerasti u fol-klor, nijemu promociju i prezentacijuprošlosti, besciljno druženje i teferič, iništa više, već mjesta gdje se gradi bu-dućnost, učvršćuje stav i riječ, planira sutrašnjica i iz prošlosti uči za buduć-nost. Sva naša okupljanja trebaju bitikorisna, programski i ciljno osmišljena,kontinuitivna i međusobno uvezana,medijski pokrivena i kritički ocjenjiva-na i procjenjivana. Da sa takvih mjesta upućujemo dovu Allahu Uzvišenom

za pomoć i uputu, a ne da, možda i nesvjesno, šaljemo signale izgubljenosti, bespo-moćnosti, nesposobnosti i slabosti svojoj omladini koja u tim našim okupljanjima vidi skup staraca, narodni teferič i plasiranje besmisle-nih poruka neutemeljenih u živećoj realnosti.

Zašto spominjem omla-dinu? Jer oni su naša snaga i budućnost; ako smo mi pogriješili u ciljevima, po-sustali ili kasno se dosjetili da dovršimo i nadogradimo islamizaciju svoje prakse, pored pet islamskih dužno-sti koje čuvamo, ne smijemo to uskratiti našoj omladi-

ni – budućim promotorima uspjeha. Ostaje nam dug spram njih; da im po-mognemo, savjetom podržimo, dovom ispratimo u bolju, ljepšu i progresivniju budućnost.

Budućnost zasigurno pripada Alla-hu, Vlasniku vremena i uspjeha, a On će je dati onima koji budu blizu Knjige Njegove, jer nam je poručio i obave-zao: I svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte. Tu je skri-vena tajna našeg uspjeha, a sada je već i obznanjena.


Draga braćo, na stazi osobne islamizacije i preobražaja i postavljanja

viših i plemenitijih

ciljeva, moramo biti zajedno, a u

praksi se stiče dojam da se otuđujemo,

dijelimo, razdvajamo, a to znači da se gubimo, slabimo i

propadamo.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaEl-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Hatib: Dr. Sa’ud ŠurejmPreveo i sažeo: Amir Durmić

Mir i sigurnost, po-MMtrebe su za kojima MMžude duše svihMMljudi. Zadovoljenje ovih potre-ba, nužno je za postizanje uspje-ha i ostvarenje ciljeva u svim sfe-rama ljudskog života, bez obzira gledali na pojam uspjeha krozprizmu vjerskih ili dunjalučkihparametara. Sigurnost je velika Allahova blagodat koju darujekome hoće od Svojih robova,a izostanak sigurnosti je velikoiskušenja i teška nevolja, u vezičega je Uzvišeni kazao: Mi ćemovas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdr-žljive. (El-Bekara, 155.). Svako ko istinskirazmisli o ovoj blagodati, shvatit će da su jojpotrebni ne samo ljudi, nego i ostala Allaho-va stvorenja, poput džina i životinja. Kakoje to zabilježeno u vjerodostojnom hadisu,Muhammed, s.a.v.s., zabranio je vršenjemale nužde u rupe i pukotine u zemlji, jersu one ponekad nastambe u kojima bora-ve džini, pa bi osoba koja bi se eventualnopomokrila u neku rupu, tako mogla ugro-ziti džine i nanijeti im neprijatnost što je usuprotnosti sa smirajem i sigurnošću. Što se

j p j j

tiče životinja, i sa njima je situacija slična.Jednom prilikom, za vrijeme putovanja, as-habi su vidjeli neku vrstu pustinjske ptice sa kojom je bilo njenih dvoje ptića, te ih uzešei razdvojiše ih od njihove majke, a ona seuznemiri i poče mlatiti krilima. Kada je Po-slanik, s.a.v.s., to vidio, upitao ih je: “Ko jeuznemirio ovu pticu? Vratite joj njene pti-će!’’ (Ebu Davud). Kada je riječ o rezultatudo kojeg na kocu dovodi sigurnost, on senajbolje očituje u riječima Muhammeda,s.a.v.s., koji je kazao: “Ko osvane siguranmeđu svojim porodom, zdravog tijela i uz

Preveo i sažeo: Semir Imamović

N eka je hvaljen Allah, čije je sve ono NNnaNN nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svije-NN

tu! On je Mudri i Sveznajući. (Es-Sebe, 1.),i svjedočim da nema drugog boga, osimNjega, Jedinog, koji druga nema, Uzvi-šenog, Svemoćnog, i svjedočim da je našvjerovjesnik Muhammed, Allahov rob iposlanik, koji je ljudima pokazao Pravi puti donio im radosnu vijest. Bože moj, smi-luj se Muhammedu, i spusti Svoj blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu i ashabe,najbolje ljude koji su ga ikada slijedili i unjega vjerovali. O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. Aonaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postići će ono što bude želio. (Pri-jevod značenja, El-Ahzab, 70., 71.). O ljudi,ovaj svijet je oranica za budući svijet, i onakokako budemo sijali na ovom, tako ćemo po-žnjati na budućem svijetu. Sretan je onaj kose, prema ovome svijetu, ponese kao istinskiasketa, koji je u svakom trenutku svjestanBožije sveprisutnosti (nadzora, sveobavje-štenosti), koji svoju dušu bodri i podstičena razmišljanje i uzimanje pouke iz prošlihi sadašnjih primjera i koji ustrajava u izvr-šavanju vjerskih dužnosti, i bespogovornose odaziva na sve Božije pozive i upozore-nja, u različitim situacijama i okolnostima.Upućen i svjestan je onaj ko se još na ovomsvijetu pripremi za kuću vječnosti, i svimsredstvima se brani i čuva od onoga što ćerasrditi Silnog i Moćnog: O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Prijevod značenja, Ali!Imran, 102.). Čovječe, da li se ikada zapitaš,

( j j

u kakvoj i kolikoj mjeri si se pripremio za smrt, koliko dobrih djela si uradio, ili si ipak od onih koje su, ovaj svijet i njegove slasti,odvratili od razmišljanja i pripremanja za budući svijet? O ti koji voliš samog sebe! Pri-sjeti se bar na trenutak stajanja pred Uzviše-nim i Milostivim, dok te On bude pitao za nepravdu i nasilje kojeg si učinio drugima,bližnjima i daljima, i o tome kako si postu-pao u pogledu Njegovih naredbi i zabra-na. Uvažena i cijenjena braćo, ovaj svijet jesamo prenoćište (tranzit) a nikako stalnoboravište i obitavalište, kao što Uzvišeni veli:Reci: “Uživanje na ovome svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klo-

to ima opskrbu za taj dan, ta-kvom, kao da je čitav dunjaluk potčinjen.’’ (Tirmizi). Ukoli-ko posmatramo porodicu kao jedno mikro društvo, što ona u suštini i jeste, onda nas ne treba čuditi što islam itekako vodi računa o toma da u svakoj porodici vlada mir i sigurnost u svakom pogledu. Tako napri-mjer, kada se među supružni-cima dogodi nesuglasica i spor, Uzvišeni Allah naređuje brzo djelovanje u cilju otklanjanja nastalih problema: A ako se bo-jite razdora između bračnih dru-gova, onda pošaljite jednog pomi-ritelja iz njegove, a jednog pomi-ritelja iz njene porodice. Ako oni

žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten! (En-Nisa’, 35.). Ukoliko je Uzvišeni Allah posvetio ovoliko pažnje da princip sigurnosti bude ispoštovan u mikro društvu, tj. porodici, razmislimo onda koliko tek Uzvišeni Allah potencira na tome da ovaj princip bude ispoštovan u makro društvu, tj. u cjeloku-pnom islamskom ummetu, o čemu govore mnogi šerijatski tekstovi. Najveći neprijatelj mira i sigurnosti u islamskom ummetu jesu razdor i fanatične podjele koje danas vlada-ju među muslimanima, što naravno dovo-di do anarhije i nasilja neviđenih razmjera. Koliki zločin čini onaj ko svjesno dijeli mu-slimane i među njih unosi razdor, najbolje govore riječi Poslanika, s.a.v.s., koji je kazao: “Ukoliko ste jedinstveni (u jednom džema-tu) pa vam dođe neko ko vas želi podijeliti (i vaš džemat rasturiti), ubijte ga!’’ (Muslim). Isto tako, rascjepkanost ne samo da ništi sigurnost i narušava mir, već ona vodi ka sveopćoj slabosti i klonulosti duha. O tome je Uzvišeni Allah rekao: ...i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (El-Enfal, 46.).

Mir i sigurnost i njihova uloga u životu muslimana Suština prolaznog dunjaluka


Ukoliko posmatramo porodicu kao jedno mikro društvo, što ona u suštini i jeste, onda nas ne treba čuditi što islam

itekako vodi računa o tome

da u svakoj porodici vlada mir i sigurnost

u svakom pogledu.

9

El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)

Hatib: Isma’il NevahidePreveo i sažeo: Esad Ma-hovac

Allahovi robovi,AAčuvari Svetog hra-AAma, vi ste svjedociAAvelike nepravde koja se spu-stila na zemlju u kojoj živi-mo mi kao i na zemlje kojenas okružuju. Svjedoci steekonomskim, kulturnim ipolitičkim neprilikama kojenisu ništa manje kobne za muslimane, a i same su diote nepravde. Mnogo je proli-vene krvi, opljačkanog imet-ka i pogaženih prava, takoda samo oni koji se nadajuAllahovom obećanju nalazesnage da pruže otpor i da svemu ovome kažu: ne. Onisu svjesni da ovaj svijet pro-lazi i da je vječno jedino ono što je kodAllaha, kao što On Uzvišeni kaže: Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka srećan kraj.(El-Kasas, 83.). To su oni koji se Alla-ha boje i izvršavaju ono što On od njihočekuje. Međutim, takvih je relativnomalo u poređenju sa drugima koji sudaleko od ovog opisa i koji su vrlo čestosudionici u ovako lošem stanju međumuslimanima. Kada je ovakvih bilojako mnogo, u prvim generacijama ovog ummeta, onda su oni predstavlja-

ne; i nikome se od vas ni koliko trun jedanneće učiniti neprav-da.” (Prijevod zna-”čenja, En-Nisa’, 77.).Upućen i spašen, na ovom i budućem svi-jetu, je onaj koji žur-no izvršava Božije izapovijesti Njegovog Poslanika, i koji hita ka Njegovom opro-stu i milosti. O tomegovori naredni ajet:O vjernici, odazovite se Allahu i Poslanikukad od vas zatraži da činite ono što će vamživot osigurati; i neka

znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.(Prijevod značenja, El-Enfal, 24.). Pronicljiv je onaj koji je u potpunosti ubijeđen u ovučinjenicu, i rukovođen njome daje prednostbudućem nad ovim svijetom, a svoju strastkontroliše bogobojaznošću i strahom odUzvišenog i Silnog, koji je objavio: O ljudi,Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. (Prije-vod značenja, Fatir, 5.); Život na ovome svi-

p ( j

jetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samoonaj svijet je - život, kad bi samo oni znali! (Prijevod značenja, El-Ankebut, 64.). Razu-man je onaj ko nastoji steći Božiju naklo-nost i uputu, i koji žuri sa činjenjem dobrih djela, prije zauzetosti ili bolesti, priprema se za vječno boravište i okreće leđa varljivom naslađivanju i prolaznom užitku. Na to ga podstiče njegov Gospodar kada kaže: O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni. I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: “Gos-podaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da do-bar budem!” (prijevod značenja, El-Muna-”fikun, 9., 10.).

li snagu i uspostavljali su red na Zemlji. Mnogi se pitaju zašto je to tako i koje su to njihove osobine zbog kojih su kvalifikovani u najbolje Allahove robove. U odgo-voru na to pitanje spomenut ćemo slijedeće:

Kao prvo oni su slijediliKnjigu i vjerozakon koji im je objavljen i na to nisu ništa dodavali od sebe, već su se povodili za svjetlom koje im je došlo od njihovog Stvori-telja. Drugo: oni nisu preu-zeli vlast i upravu bez odgo-ja, već je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dugi niz godina odgajao svoje ashabe u imanu. Štaviše, vlast nije g g j jg

davana onima koji su je tra-žili ili priželjkivali, nego je davana onima koji su je bili

najzaslužniji. A nakon toga poštivali su preuzete emanete i ljudima su sudili po pravdi, upravo kao što Uzvišeni kaže: Allah vam zapovjeda da odgovorne služ-be onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite.(En-Nisa’, 58.). Treće: Njihov cilj nije bio stvaranje arapske imperije, nego izvođenje ljudi iz tmine na svjetlo i u pokornost i robovanje jedino Allahu.

Ovo su neka od obilježja tog sret-nog perioda u islamskoj historiji i naš uspjeh može doći samo na isti način kao što su uspjeli i oni.

Lijep završetak pripada vjernicima


Prisjeti se bar na trenutak

stajanja pred Uzvišenim i

Milostivim, dok te On bude pitao

za nepravdu i nasilje kojeg si učinio drugima,

bližnjima i daljima, i o tome kako si postupao u pogledu Njegovih naredbi i zabrana.

A nakon toga poštivali su

preuzete emanete i ljudima su sudili

po pravdi, upravo kao što Uzvišeni kaže: “Allah

vam zapovjeda da odgovorne službe onima

koji su ih dostojni

povjeravate i kada ljudima

sudite da pravično

sudite.” (En-Nisa’, 58.).

Es-selamu alejkum! Moju majku je prije 23 godine u ordinaciji za vri-

jeme pregleda silovao ljekar, iz tog in-timnog odnosa rodio sam se ja. On jepredložio majci da abortrira, ali ona to nije učinila i ja sam ostao živ i došao na ovaj svijet. Ja s tim čovjekom nemam nikakav kontakt niti sam izrazio želju da ga ikada upoznam, a nije me čak ni priznao kao svoje dijete niti mi poma-že, ni moralno ni materijalno. Hvala Allahu, ja sam vjernik, klanjam svaki vakat, idem redovno u džamiju, nasto-jim biti dobar i činiti drugima samo dobro. Ja sam duševno vrlo nespoko-jan, s obzirom da sam došao na svi-jet na ružan način, molim Uzvišenog Allaha za milost i oprost grijeha. Zanima me ka-kav je stav islama popitanju silovanja žene i rođenja takve djece i da li će takva djeca i majkeodgovarati kao bludnici što ih je neko silovao?Odgovara Elvedin Pezić, član www.minber.ba:“Uvaženi i cijenjeni bra-te u islamu. Prvo, treba da znaš da je ova naša uzvišena vjera, kojom jeAllah počastio čovječan-stvo, potpuna i savršena,

i daleko od bilo kojeg vida nepravde.Tako u pogledu djeteta koje je rođenoiz nezakonitog braka (bluda) ili djeteta koje je rođeno kao plod silovanja, islamje podigao odgovornost od tog djeteta.U islamu takav čovjek može da dospijedo najviših funkcija u državi, zato štoon nema ama baš ništa s time kako i na koji način je došao na ovaj svijet. Kada bi takvog čovjeka opteretili tom činje-nicom, to bi sigurno bio vid nepravdeprema njemu i vid zaduživanja onimšto nije u čovjekovoj mogućnosti, a islam je čist od toga da čovjeka opteretii zaduži onim što nije u njegovoj mo-gućnosti. Drugo, tebi su zagarantova-na sva prava kao i svima onima koji su

rođeni u validnom braku.Tvoji ibadeti su primljenikod Allaha kao što su pri-mljeni i ibadeti svih osta-lih muslimana. Ti imašpravo da oženiš čestitu i moralnu djevojku koja jerođena iz validnog braka,i sva ostala prava koja sugarantovana drugima, ga-rantovana su i tebi. Treće,kao što smo spomenuli,nisi birao način kako ćešdoći na ovaj svijet, i zbog toga ne treba da budešduševno opterećen.

10

PolumjesecBiH je složena zemlja u kojoj žive opasni i komplicirani ljudi kao što je vladika Grigorije

Srpska pravoslavna crkva

Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije izjavio je ovih

dana da je BiH složena sredina koja za-visi od srpsko-hrvatskih odnosa od kojih je zavisila i bivša Jugoslavija. Ovom izja-vom vladika Grigorije je faktički negirao postojanje i bilo kakvu važnost bošnjač-kog naroda. Na ovakvu izjavu vladike Grigorija reagirao je Rijaset IZ-e u BiH. “Episkop zahumsko-hercegovački i pri-morski Grigorije izjavio je ‘da je BiH složena sredina koja zavisi od srpsko-hr-vatskih odnosa od kojih je zavisila i bivša Jugoslavija’, čime je drsko i bezobzirno negirao postojanje bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovine. Izjave koje negira-ju postojanje bošnjačkog naroda i puni-ne njegovog identiteta te njegove bitne uloge u životu Bosne i Hercegovine vrlo su opasne, ne doprinose pomirenju i prizivaju povratak na vrijeme kada su iz Beograda i Zagreba dijelili Bosnu i Her-cegovinu kao što je to bilo tokom susreta Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu, što je prethodilo agresiji i genocidu”. Da je bilo po Srbima i Hr-vatima Bosne i Hercegovine odavno ne bi bilo. Također, da se pita Srba i Hrvata odmah bi se BiH raspala. Tako bi bilo da nije Bošnjaka koji stoljećima brane ovu zemlju. Vladika Grigorije to dobro zna, među-tim on koristi svaku priliku da svojim otrovnim jezikom negira postojanje Bošnjaka, kao što je to radio prije dvije godine emisiji “Oči u oči” na RTRS-u. Govoreći o Bošnjacima muslima-nima vladika Grigorije kaže: “Oni su u trenutku kad je srpska država bila premoćna, kad je bila ona prva Jugo-slavija, poslije Prvog svjetskog rata, bili Srbi. Poslije bio komunizam, pa nije baš popularno bilo biti Srbin, pa su bili Jugoslaveni. Pa se raspala Jugosla-vija, pa su gledali šta će da budu, pa su rekli sad smo mi Bošnjaci. Šta će biti sljedeće, vidjećemo”.

Rođen sam iz odnosa u kojem je moja majka silovana, ka-kav je stav islama po ovom pitanju?

Pitanje polumjeseca

Haški tribunal oslobodio je Radovana Karadžića optužbe za genocid u se-

dam općina u Bosni i Hercegovini.Saopćavajući odluku, predsjedavajući Sudskog vijeća O-Gon Kwon je rekao da dokazi koje su predočili tužioci nisu dovoljni za dokazivanje tačke optužnice prema kojoj su snage bosanskih Srba u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik pokušale da Bošnjake i Hrvate “uni-šte u potpunosti ili dje-lomično kao etničke grupe”. Ova skanda-lozna odluka Haškog suda nije nikakvo izne-nađenje. Naročito, ako se uzme u obzir da je

predsjedavajući Sudskog vijeća O-GonKwon, sudija koji dolazi iz iz Južne Korejea on bio je protiv Odluke Žalbenog vijeća

j j J j

Tribunala o skidanju zaštite s vojnih doku-menata Vrhovnog savjeta odbrane Srbije.Tako je Srbija oslobođena tužbe predMeđunarodnim sudom pravde za počinje-ni genocid u BiH, podsjeća ova organiza-cija. Sudija O-Gon Kwon će izgleda uči-

niti sve da što bolje zaštitizločinca Karadžića. Nisudžaba majke Srebrenicena početku suđenja upo-zoravale. “Bojimo se da suizborom sudije O-GonKwona izdane i pravda ižrtve”. Sad vidimo da sumajke Srebrenice bile upravu.

Sudija O-Gon Kwon vjerni zaštitnik genocidnog lika i djela Radovana Karadžića

Haag

Dvadesetsedmogodišnji Selim Dautović iz travničkog naselja

Maline treba pomoć u svojoj borbi za život. Naime, za transplantaciju bu-brega potrebno je 40.000 eura koje on nema, ali vjeruje u dobre ljude. Selim se prije tri godine pridružio brojci od tri hiljade osoba u našoj zemlji koji-ma je, zbog oboljenja bubrega, hemo-dijaliza jedini način ostanka u životu. Tračak nade pojavio se s mogućnošću

transplantacije u Francuskoj za koju treba 40.000 eura, koje on nema. Alivjeruje da će uz pomoć dobrih lju-di izboriti ovu životnu bitku. UspjehSelimove borbe ovisi od naše dobrotei pomoći.Pomoć za Selima možete uplatiti na broj žiro računa kod Reiffeisen banke:161 055 000 000 0032 Žiro račun za

j

liječenje Selima Dautovića Broj štednog računa 09550365736

11

Tekfirski putujući cirkus iz Gornje Maoče, Zenice i Krajine svakog petka gostuje u Travniku

Travnik

Mesdžid u Travniku: DŽUMA NAMAZ, hatib: brat Hattab,

ehlen we sehlen, posjetite nas, mesdžid se nalazi kod osnovne škole u mjestu Dolac kod Travnika! Ovo obavještenje postavljeno je na internetu na druš-tvenoj mreži Facebook, na jednom od tekfirskih profila čiji autori žive i dangube u Beču. Ponukani ovim oba-vještenjem pokušali smo saznati više informacija o tom mesdžidu u Docu kod Travnika. Naime, radi se o privat-noj kući koju je pod kiriju iznajmila jedna osoba koja živi i radi u Beču. Riječ je o jednom od pripadnika tekfir-skih džemata iz Gornje Maoče i Beča. Pripadnici tekfirske ideologije iz Beča i Bosne i Hercegovine već duže vrije-me pokušavaju proširiti svoju tekfirsku ideologiju i infrastrukturu u Travniku. Zbog ranijih neuspjelih pokušaja tekfi-rovci iz Gornje Maoče i Beča posegnuli su za jednom posebnom tekfirskom taktikom, a to je otvaranje svog mesdži-da. Tekfirski mesdžid, odnosno tekfir-ska iznajmljena privatna kuća u Docu kod Travnika je posebna po tome što se u tom prostoru tekfirovci okupljaju samo petkom kada se organiziraju da tu klanjaju džuma-namaz. Također, nije-dan Travničanin ne navraća niti klanja džuma-namaz u toj tekfirskoj privatnoj kući. Svakog petka iz Gornje Maoče, Zenice i Krajine u Dolac kod Travnika, u spomenutu tekfirsku iznajmljenu pri-vatnu kuću, dođe desetak tekfirovaca koji klanjaju džuma-namaz i odmah se vraćaju svojim kućama. Iako im niko od Travničana ne prilazi, tekfi-rovci iz Gornje Maoče i Beča su upor-ni u svojim nastojanjima, nadaju se da će im se trud isplatiti. Do sada su uzalud potrošili vrijeme i novac. Čini se da će tako i ostati.


Nakon što je u Sarajevu31.05.2012. u Domu Mladih

Skenderija, upriličena premijera dokumentarnog filma “Muslimani pod opsadom”, autora Enesa Hotića, a koji je rađen u produkci-ji Multimedijalnog servisa Muslim Media, ovih dana bi trebale uslije-diti projekcije ovog filma i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Prvisu na redu Zenica, Tuzla i Travnik.Podsjećanja radi, ovo je prvi bh. do-kumentarni film koji tretira priču o tzv. vehabijama, islamofobiji, teroriz-mu i tekfir ideologiji. I prije premije-re dokumentarnog filma “Muslimani pod opsadom” u Sarajevu ovaj film, odnosno trailer je pogledalo desetine hiljada ljudi. Film je svojom kvalite-tom privukao mnoge, pa čak i po-pularnu katarsku satelitsku televiziju “Al Jazeeru”.

“Muslimani pod opsadom” uskoro u Zenici, Tuzli i Travniku

Muslim – media.org

Apel za pomoću Selimu DautovićuSolidarnost

UKajserija džamiji u Goraždu, danas nakon podne-na-UU

maza održana je promocija ha-fiza Ahmedina ef. Bećirspahića. Promociji su, uz brojne vjernike i goste iz javnog i političkog ži-vota, prisustvovali i reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić, muftija goraždanski Hamed ef. Efendić i glavni imam Medžlisa IZ-e Goražde Rasim ef. Džafić.Ono što je današnju svečanost učinilo posebnom, jeste da je hafiz Ahmedin ef. Bećirspahić prvi go-raždanski hafiz promoviran nakon više od sto godina. Hfz. Ahmedin ef. Bećirspahić, sin oca Mehe i maj-ke Habibe, rođen je 03. septembra 1968. godine u mjestu Šemihova,

j p

Općina Goražde. Osnovnu je ško-lu završio u Ilovači, a potom upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Tokom rata u BiH bio je pripadnik Armije RBiH, a trenut-no vrši imamsku dužnost u dže-matu Šemihova, Medžlis Islamske zajednice Goražde. Oženjen je i otac je dvoje djece. Hifz je završio pred muhafizom hfz. Mensurom ef. Đulovićem.

12

Izet efendija Bibić je jedan od najuspješnijih islamskih daija u Njemačkoj

Džemat “Fedžr“ Minhen

U prepunim prostorijama Islamske zajednice džemata “Fedžr” u

Minhenu pred Izet efendijom Bibićem 23. juna ove godine 21-godišnja Miomirka V. javno je očitovala svoj ponovni povratak islamu. Prostorije Islamske zajednice su bile premale da prime braću i sestre koji su u velikom broju došli da daju podršku sada već Lejli V. Izet efendija Bibić je jedan od najpo-znatijih i najuspješnijih islamskih daija u Njemačkoj koji veoma predano radi na veličanstvenom prezentiranju isla-ma u ovoj zemlji. Izet efendija Bibić radi u džematu “Fedžr” Minhen u Njemačkoj od 2006. godine. Od tada do danas pred njim je čak 12 osoba iz Minhena javno izreklo riječi šehadeta.Izet efendija je rođen 02.05.1980. u Rožajama. Nakon što je završio osnov-nu školu u rodnom mjestu Radetini upisuje medresu “Gazi Isa-beg” u Novom Pazaru. Po završetku medre-se nastavlja po preporuci Mešihata Islamske zajednice Sandžaka sa stu-dijama u Egiptu gde diplomira na čuvenom islamskom Univerzitetu Al Azharu u Kairu, odsjek Hadis i hadi-ske nauke. Nakon toga a po programu spajanja porodica dolazi u München. Prijašnji imam Enes ef. Zukorlić kao i ljudi iz ovog džemata poslali su molbu Mešihatu Islamske zajednice Sandžaka u kojoj su tražili dekret za njegov anga-žman na mjesto imama i hatiba u ovom džematu. Odgovor iz Mešihata je bio pozitivan i u februaru 2006. dobija de-kret od muftije sandžačkog Muamer ef. Zukorlića za obavljanje dužnosti imama i hatiba u ovom džematu.

Prvi hafiz nakon sto godinaGoražde

Ovih dana je organizirana pro-mocija dokumentarnog fil-

ma “Kerameti bosanskog džihada”. Autor ovog filma je Hifzija Čavčić –

g

Hile. U dvosatnom filmu “Kerameti bosanskog džihada” ima dosta pri-ča i svjedočenja o kerametima koje su doživljavali branitelji Bosne i Hercegovine. Najviše svjedočenja u ovom filmu ispričao je heroj odbrane BiH, zlatni ljiljan Nezim Halilović Muderis. Hifzija Čavčić – Hile o svom filmu kaže: “U dva sahata dokumentar-nog filma KERAMETI B O S A N S K O G DŽIHADA reditelj želi pokazati da je u Bosni bilo pojava koje se ne dešavaju svakodnevno, i da je Allah, dž.š., po-magao borce u Bosni.

Sama odbrana od daleko naoružani-jeg agresora je sama po sebi keramet,čudo bosanskog otpora. U nastavkuzvanični trailer dokumentarca, a na-stavak će biti, inšAllah, sa nekim dru-gim pričama, možda i vašom. Svi onikoji žele biti dio ove priče mogu seobratiti meni”.

Dokumentarni film “Kerameti bosanskog džihada”Studio “Foto Hile“

13

Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima uputili su

proteklih dana oštar protest “novoj parlamentarnoj većini” Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, koja je na zadnjoj sjednici potpuno derogirala Zakon o RTV Federacije i nelegalno imenovala tijelo pod nazi-vom “Privremeni upravni odbor RTV Federacije BiH”. Iz Udruženja i Linije upozoravaju da je grubo kršenje Zakona o RTVFBiH, koji je ranije usvojio taj isti Parlament, kao i imenovanje novih članova uprave ovog medija mimo svih zakonskih odredbi, konkursnih pravila i važećih parlamentarnih procedura, nezapamćen akt političkog nasilja nad vrijednostima javnog sistema infor-miranja. Naravno, riječ je o samovolji Zlatka Lagumdžije i njegovog novog saradnika Fahrudina Radončića koji žele potpuno ovladati Federalnom tele-vizijom. Ne treba biti previše informiran da se shvati da Lagumdžija i Radončić od FTV-a žele napraviti svoje najefika-snije oružje kojim će u ove predizborne mjesece udariti po svim političkim i ideološkim neprijateljima. Kada je smi-jenjen Bakir Hadžiomerović i nakon što se vidjela jasna promjena uređivačke politike Federalne televizije, najnoviji napad SDP-a i Radončića na ovu tele-viziju šalje nam jasan signal da će se pre-ko Federalne televizije uskoro ponovo pokrenuti strašne islamofobične kam-panje i ispiranje mozgova bošnjačkom narodu. Ne bi nas iznenadilo da Bakir Hadžiomerović ponovo postane glavna faca na FTV. Svi su izgledi da Federalna televizije nema sretnu budućnost.

Kada Lagumdžija i Radončić ponovo zagospodare FTV-om opet će krenuti bjesomučni islamofobični medijski progoni

Parlament Federacije BiH


Foto polumjesecaBosanskohercegovačke stranputice i zablude

Kad god imam vremena pro-čitam nešto od Andrića da

g pg p

bih lakše shvatio život u BiH, kaže Milorad Dodik. Kada se pročita ovakva izjava lahko bi se moglo pomisliti da je Milorad p jj

Dodik neki stranac, da g p jg p j

nije odrastao u Bosni i Hercegovini, da nije bio

jj

veoma aktivni učesnik rata g jj

u BiH, da godinama nije glavni akter društveno-

g jg

političkog života u našoj g

zemlji. Jasno je da Dodiku p g jg

ne treba Ivo Andrić da j jj

shvati kako se živi u Bosni i Hercegovini. Međutim, Ivo Andrić je za Dodika

gg

značajan kao izvor inspi-j

racije, kao ef ikasan propa-j p

gandi alat za širenje mržnje j p pp

prema BiH i Bošnjacima g j jj

muslimanima i islamu. p jj

Dodik je ovih dana nare-dio svojoj vladi da f inan-

jj

sira štampanje doktorske j jj j

disertacije Ive Andrića, diserta-cije za koju bi se moglo komot-

jj

no reći da ju je pisao Radovanj j gj g

Karadžić ili neko sličan, nekoj j pj j p

ko ima preveliku mržnju prema islamu i muslimanima u BiH.

p j pp j p

Andrić je za Dodika značajan kao izvor inspiracije za širenje mržnje prema BiH i Bošnjacima muslimanima i islamu

Ivo Andrić

14

Bošnjački dani iskušenja i neizvjesnosti

Politika

Na Bošnjački narod ovih dana pokrenuta je opasna ofanziva. SDP i Fahrudin Radončić združenim snagama pokušavaju ovladati glavnim kotama bošnjačkog društveno--političkog bića. Posljednji događaji oko izbacivanja Stranke demokratske akcije iz institucija vlasti Federacije BiH, sa državnog i kantonalnog nivoa unijeli su veliki nemir i neizvjesnost među bošnjački narod. Malo ko ovih dana zna odgovor šta se ustvari događa i u kom smjeru će se razviti aktuelna kriza i ko će platiti najveću cijenu

Piše: Ezher Beganović

Kada Allah želi da bude blagonaklon pre-ma nekom narodu,

g pp

odlučujuću riječ daje razbor-itim ljudima, a riznice prepusti

j j jj

širokogrudnima. A kada Allah j p pj p p

želi da neki narod iskuša i kazni gg

onda odlučujuću riječ prepusti bezumnima, a riznice škrticama.

j j p pj j

Ako je suditi po tome da danas odlučujuću riječ kod nas Bošnjaka

j pj p

imaju bezumni pojedinci, a j j jj

riznice škrtice i lopovi, očito je na j p jp j

nas spušteno teško iskušenje. pp

Prva linija je pala

Na Bošnjački narod ovih dana pokrenuta je opasna ofanziva.

jj

Posljednji događaji oko izbaciva-p j pp j p

nja Stranke demokratske akcije iz j j g jj j g j

institucija vlasti Federacije BiH, j jj

sa državnog i kantonalnog nivoa j jj

unijeli su veliki nemir i neiz-g gg

vjesnost među bošnjački narod. j

Malo ko ovih dana zna odgovor j jj j

šta se ustvari događa i u kom sm-g

jeru će se razviti aktuelna kriza i gg

ko će platiti najveću cijenu? jj

U svom govoru na Ajvato-p j jp j j

vici reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. g jg j

Cerić je rekao: “Svi Bošnjaci svi-jeta moraju biti na liniji odbrane

j jj

od genocida, jer Bošnjaci mus-j j jj

limani više nikad ne smiju sebe g j jg j j

dovesti u takvu situaciju da nisu jj

u stanju zaštititi svoju majku, jj

kćerku i suprugu od silovanja, da j j jj j j

nisu u stanju zaštititi svoju kuću p g jj

od paljenja i svoje imanje od j jj j

krađe i otimanja, da nisu u stanju p j j j jp j j

svoju djecu rađati i odgajati bez j jj

straha za njihovu budućnost, da j j g jj g j

nisu u stanju zaštititi Ferhadijui Aladžu džamiju od rušenja. A

j jj j

da bi to postigli, Bošnjaci morajuj jj

imati organiziranu, odgovornu,p g j j

snažnu državnu liniju odbrane,g gg g

moraju imati slobodnu, jaku,jj

savjesnu i samosvjesnu nacional-j j

nu liniju odbrane, i moraju imatij jj

jedinstvenu, samopouzdanu i ne-j jj

probojnu duhovnu i moralnu lin-j pp

iju odbrane, a to je Islamska za-p jj

jednica kao zadnja linija koja nej jj

smije ni jednog trenutka popusti-j j j jj

ti. Nažalost, prva linija je razbije-j j g p pj j g p p

na. Niko ni s kim ne razgovara op j j jp

općem dobru, već o svom i ‘dob-gg

ru’ svoje partijske linije. Javno sepp

svađaju o tome ko je bio veći ko-j p j jj p j j J

munista, ne mareći što im puca j jj

prva linija odbrane od agresijep

na državna prava naše zemlje. Up j g jj g j

akademskoj zajednici nema nip jp

volje ni znanja da se stane u od-j jj j

branu prava svoga naroda. Častj jj j

izuzecima, ali naša akademska p gg

zajednica se povukla sa nacion-alne linije odbrane i tako ostavila

j pj p

svoj narod bez zaštite od agresijej

na njegova osnovna ljudska i na-j g j

cionalna prava..”j gg

Prve linije odbrane bošnjačkog pp

naroda ovaj put probio je Zlatkoj j gj j

Lagumdžija i njegov SDP.j p p jj p p j

Na općim izborima 2010. go-g j j gg j j

dine Bošnjaci su najviše svojihp gp g

glasova dali SDP-u. Oni koji suj j jj j

glasali za SDP povjerovali su ug j

laži da je ova stranka odlučna da g p jg p j

se bori za bolji život svih građana jj

i za cijelu Bosnu i Hercegovinu.j gj

Nažalost, danas vidimo da SDPj gj g

ima sasvim druge ciljeve. SDPje potpuno odustao od političke

g jg j

borbe za cijelu Bosnu i Hercego-j p p pj p p p

vinu. Skoro pola Bosne i Hercego-j gj

vine, onaj dio koji se zove Repub-p gp g

lika Srpska, Zlatko Lagumdžija ij j pj j p

SDP potpuno su prepustili Mi-p g jp g j

loradu Dodiku. Također, ova p p p pp p p p

stranka je odustala od Herce-govine koju je prepustila Ha-

jj

dezeovima. Protekle dvije godineg j j p pg j j p p

SDP se žestoko borio za vlast na j gj g

teritoriji koju su Hadezeovi ub-jedljivo osvojili na prošlim općim

j jj j

izborima. Sklapanjem političkog j j j p pj j p p

sporazuma sa Hadezeovima SDPp j p gp j p g

je odustao od borbe za Hercego-p

vinu. Umjesto za cjelovitu državuj g

Bosnu i Hercegovinu SDP se pre-j jj j

strojio i svoju vojsku okrenuo ug p

osvajanje većinsko-bošnjačkih di-j j jj j

jelova Bosne i Hercegovine. SDPj j jj j j

je veoma naglo, kao po nekomj gg

ili nečijem zadatku, promijenioj g pg

politi čku strategiju zalaganja za j p jj p

Agresivna oAgresivna ofanzivfanzivaa Alijanse za potjereAlijanse za potjere na bna bošnjačkošnjački narodi narod


15

cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i okrenuo se ka isključivoj borbi za j gj g

osvajanje bošnjačkog političkog j jj j

bića i teritorija.j j

Okupacija u više likova i djela

Da bi uspješno završio zadatak osvajanja zacrtanih bošnjačkih

pj

teritorija SDP je prvo morao j j j

udariti na najjačeg protivnika, j j pj j p

a to je u ovom slučaju Stranka jj g pg p

demokratske akcije. Efikasno j jj j

oružje za neutraliziranje Stranke jj

demokratske akcije SDP je našao j jj j

u Fahrudinu Radončićujj

i njegovoj političkojstranci. Uz dovoljnu

j g j p jj p

i kvalitetnu asisten-j

ciju srpskih i hrvatskihpolitičkih predstavnika,

j pp

te međunarodne zajed-p pp

nice, Zlatko Lagumdžija jj

i Fahrudin Radončićg jg j

uspješno osvajaju dio podio zacrtane teritorije.

pj j j p

Procjenjujući dosadašnjij

razvoj situacije na terenuskoro se sa sigurnošću

j jj j

može reći da će SDP sa gg

svojim partnerima veo-ma brzo uspjeti potpuno

j p

realizirati svoj zadatak pj p ppj p p

osvajanja bošnjačkih ter-jj

itorija. Sudeći po onome na

jj

koji način SDP i njegovipp

politički partneri u vlas-j j gj j g

ti ovih dana mijenjaju ip p

nameću pojedina zakon-j j jj j

ska rješenja u zakono-p jp j

davnim tijelima našej jj j

države može se naslutiti kakav će jj

biti sistem vladavine kod Zlatka Lagumdžije. SDP-ova većina je proteklih dana nametnula ve-

g j jj

liki broj odluka koje se kose sa pp

zakonima Bosne i Hercegovine. j jj j

Svjesnim kršenjem zakona ove g

države SDP šalje jasnu poruku j jj j

svim građanima BiH, naročito j j pj j p

Bošnjacima da ih čeka jedna prav-gg

na nesigurnost, stanje u kojem će j j pp

SDP imati moć da radi šta hoće. g j jg j j

Također, SDP-ova većina pod svoju kontrolu uspješno stavlja

pp

policiju, medije i pravosuđe. Sve j pj jj pj

nas ovo podsjeća na 2000. godinu p j j pj p

i na Alijansu za promjene koju je p j gp j g

narod kasnije prozvao “Alijansa j p j j jj p j

za potjere”. To je bilo vrijeme j p jj p

kada je SDP progonio veliki broj p j j jp j j j

uglednih Bošnjaka, vrijeme kada j p g jj p g

je SDP kidnapirao ljude i neza-g j jj j

konito ih isporučivao drugim j p jj p j

zemljama.

Aktuelna agresivna ofanziva Alijanse za potjere na bošnjački

g

narod trenutno je najveća opasnostj p j jp j

po budućnost Bosne i Hercegovine.j j pj j

SDP-ova Alijansa za potjere nećep gp g

dati mira Bošnjacima, a to će os-j p jj p j

taviti veliki slobodni prostor nepri-jj

jateljima Bosne i Hercegovine. Da p pp p

bi se odbranili od genocida, kažej j gj j g

reis dr. Mustafa ef. Cerić, Bošnjacigg

moraju “imati organiziranu, odgo-j

vornu snažnu državnu liniju od-j g gg g


brane, moraju imati slobodnu, jaku, savjesnu i samosvjesnu na-

j

cionalnu liniju odbrane, i moraju j j jj

imati jedinstvenu, samopouzdanu j jj

i neprobojnu duhovnu i moral-j pp

nu liniju odbrane”. Sa SDP-om, p jp j

odnosno Alijansom za potjere na jj

vlasti Bošnjaci ne mogu imati ništa j p jj p j

od pobrojanog a to je vjerovatni j g

cilj SDP-ove borbe za osvajanje p j g j jp j g

bošnjačkog političkog bića i teri-j j jj

torija.

Sve nas ovo podsjeća na 2000. godinu i na Alijansu za promjene koju je narod

kasnije prozvao “Alijansa za

potjere”. To je bilo vrijeme kada je SDP

progonio veliki broj uglednih

Bošnjaka, vrijeme kada je SDP kidnapirao

ljude i nezakonito ih isporučivao

drugim zemljama.

16 29. juni - 9. šaban

On je spreman na sve

Fahrudin Radončić, vlas-nik Dnevnog avaza i lider

Stranke za bolju budućnost Bosne i Hercegovine pokazao se kao ide-lan saradnik Zlatka Lagumdžije u funkcioniranju Alijanse za potjere. Radončić ne bira sredstva da bi se dokopao svog kolača vlasti. On je

spreman na sve, samo da bude dio te igre. Njegov Dnevni avaz pret-vorio se u novinu za medijsko plju-vanje po njegovim i Lagumdžijinim neistomišljenicima. Da bi ocrnio SDA u javnosti Fahrudin Radončić izmišlja i širi laži o islamskom fun-damentalizmu kod Bošnjaka, o zločinima mudžahedina, o opas-nostima uspostavljanja iranskog modela vladanja među Bošnjacima. Kao da je učio od Dževada Galijaševića ili im je isti izvor infor-macija i isti instruktor.

Kada je osnivao političku stranku Fahrudin Radončić se ponašao potpuno drukčije. Na pr-vom mjestu njegove političke agen-de bila je zaštita i promocija interesa Bošnjaka. Nažalost, danas, nakon što je postao aktivni član Alijanse za potjere Radončić više ne spom-inje bošnjačke interese. On se danas pretvorio u čovjeka kojem sve može stati u obraz samo da se dokopa svog cilja.

Ako među šestoricom koji vode BiH ne bude SDA, onda će to biti neki Crnogorac, neće biti neko ko je ikada nogom ušao u džamiju

Bakir Izetbegović je prošle sedmice održao javnu tri-

binu u SDA u Vogošći. Na toj tribini Izetbegović se osvrnuo na aktuelnu situaciju u BiH, posebno na pokušaje izbacivanja SDA iz vlasti. Tim povo-dom on je, između ostalog rekao: “Ako

izbace Tihića i SDA, a na dobrom putu su da to urade, ako među ovom šestoricom koji vode Bosnu i Herce-govinu ne bude Tihića, onda će to biti neki bivši Jugosloven, neki Crnogorac, bit će neki Bošnjak, neće biti neko ko je ikada nogom ušao u džamiju, neće biti nijedan musliman. A znamo da je to tako, da su nam to uradili da su nas pomnožili sa nulom. A mi nikoga u ovoj zemlji nismo množili sa nu-lom, mi smo svakome davali prostor i praštali onima koji su je napadali. Dak-le, bit će izbrisan muslimanski aspekt, muslimanski uticaj u jednoj zemlji u kojoj barem milion muslimana ode na džumu, ode na Bajram. Pripadnost vjeri i tradiciji je cement bošnjačkog naroda. To je ono što nas drži na oku-pu. Bošnjački narod je cement Bosne i Hercegovine, to je ono što drži BiH, uz poštovanje za sve druge patriote ove zemlje. Ako se ovo desi Bošnjaci i BiH će biti ugroženi. Bit će ugrožen identitet, opstanak, itd.”

Sa Tihićem na čelu SDA se nikada neće vratiti svojoj suštini

Ako odemo u opoziciju onda ćemo to iskoristiti da se

očistimo od foteljaša, ziheraša”, rekao je Bakir Izetbegović na tribini SDA u Vogošći. “Vratit ćemo našu energiju, naš inat, da završimo posao, jer ga drugi završiti neće. Neko mora u ovoj zemlji braniti Bošnjake i bosanskog patriotu, sve ono što je njegov interes. Država je važna, ali država je u funkci-ji ljudi. Je li preča čeljad u kući ili onaj krov nad glavom. Država je onaj krov na kući. Kuća je važna radi te čeljadi, zbog toga branimo državu. Čeljad koja ostane bez vjere to je narod koji je ostao bez ideje. Neko mora zaustaviti tu eroziju bošnjačke političke kompo-nente, zaustaviti brisanje tragova on-oga što su Alija Izetbegović i njegovo društvo ovdje počeli. Neko se mora suprostaviti brutalnim napadima i uspjehu Fahrudina Radončića... To može uraditi samo SDA koja se vra-tila svojim idealima, svojoj suštini”. Na Izetbegovićev poziv da se SDA vrati svojim idealima, svojoj suštini reagirao je neko iz publike pitajući zašto se SDA treba vraćati unazad. Izetbegović je odgovorio: “Mi se tre-bamo upitati ko su ti ljudi koji up-orno glasaju za ovu stranku i da se pitamo ko su ti ljudi koji su glasali za ovu stranku pa prestali. Onda ćemo vidjeti da su to Bošnjaci koji znaju ko su, šta su, koji su vezani za svoju tradiciju, kulturu, vjeru. Nije to korak nazad to je korak napred”.

Citirani govor Bakira Izetbegovića jasno ukazuje da u SDA postoje oni koji se zalažu za promjene u stranci. Dok god ne budu imali snage za prvi korak, a to je smjena Sulejmana Tihića, nikakve promjene u SDA nisu moguće niti će ova stranka usp-jeti poboljšati svoje stanje. Sa Tihićem na čelu SDA se nikada neće vratiti starim idealima, svojoj suštini. Tihić je te ideale davno počistio iz SDA!

Međunarodna zajednica bi voljela da su svi Bošnjaci ateisti kao SDP-ovci

Međunarodna zajednica mir-no posmatra haos koji vlada

bošnjačkom političkom scenom i be-zakonje koje sprovodi SDP-eova Ali-jansa za potjere. Ono što nude SDP

i negovi aktuelni politički partneri potpuno odgovara međunarodnoj zajednici. Međunarodna zajednica bi voljela da su svi Bošnjaci ateisti kao SDP-ovci. Zato međunarodna zajed-nica nikada neće učiniti ništa da spri-ječi SDP da se ponaša izvan zakona Bosne i Hercegovine. Sve dok ateizira Bošnjake SDP-u je od međunarodne zajednice sve dozvoljeno.

17

Dani Srebrenice u Klagenfurtu

Bošnjačka dijaspora

Piše: Senada Mešanović

UKoruškoj, južnoj austrijskojUUpokrajini, po treći je put or-UUganizirana manifestacija povo-UUdom sjećanja na žrtve srebreničkog, od-nosno bosanskog genocida. Dani sjećanja na bh. gazije i šehide su započeli 21.06. uGracu, glavnom gradu susjedne pokrajineŠtajerske, predavanjem uvaženog gosta

g g j p j

muderrisa Nezima ef. Halilovića.Svečano otvaranje izložbe slika fotogra-

fa Jasmina Agovića i austrijskih novinskihčlanaka iz perioda kada je nad Bošnjacima Podrinja izvršen genocid, održano je u pe-tak 22.06. u Europahaus-u, a ceremonijuotvaranja manifestacije, kojoj je prisustvo-vao veliki broj zvanica, uvaženih gostiju izBiH, predstavnika grada Klagenfurta teBošnjaka Koruške, započeo je domaćinRamić Senad riječima dobrodošlice i zah-valnosti na odzivu na poziv.

Govor je nastavio gradonačelnik grada Klagenfurta Christian Schei-der, izražavajući i riječima podršku za obilježavanje ovog tragičnog dana, teriječima nade da će se i ubuduće ovajdan obilježavati i tako neće pasti u zabo-rav zločin nad nedužnim narodom. Um-jetnik Franjo Likar je u kratkom govoruosudio UN i svjetsku javnost koja je ni-jemo posmatrala putem satelitskih snima-ka dešavanja u Srebrenici i cijeloj Bosni.Poznavajući patnju, ali i borbu za opsta-nak bosanskog naroda, svoj govor je zavr-šio simboličnim riječima da “putnik prola-znik kada ide kroz Bosnu ne treba da pje-va, jer u Bosni svi pjevaju bolje od njega”.Likar je do 1951. pohađao Srednju školuprimijenjenih umjetnosti Sarajevo, gdje jekasnije radio kao profesor, a iz Sarajeva jedošao u Klagenfurt početkom rata 1992.

Prisutnima se obratio i doktor HaraldHaas, predavač na Univerzitetu Klagen-furt, Odjel kliničke psihologije, psiho-terapije i psihoanalize. Dotičući se teme“Zašto ubice ubijaju”, dr. Haas je s psiho-analitičkog stanovišta pokušao da objasnikako dolazi do toga da od jednog djeteta nastaje zločinac ili ne, odnosno da se dijetepravi zločincem, jer ne postoji nikakav “te-ror-gen”. Navodeći, navodno istinit, pri-mjer Turčina i Crnogorca (obojica odrasliu ubjeđenju da moraju mrziti drugog)koji su silom prilika prihvatili da zajednopređu dio puta kako bi uspješnije izbjegliopasnosti koje vrebaju na njemu, ali na kraju jedan ubija drugog, dr. Haas je ipak

ostavio otvoreno pitanje ko je taj koji ubija a ko onaj koji se nije mogao ni braniti. Mi-šljenja je da je zločin koji je zadesio Boš-njake, prisutnima i svjedocima genocida zasigurno teško iskustvo, ali da će se to do treće generacije “preraditi”. Ostalo je otvo-reno i to da li je dr. Haas toliki poznavalac bošnjačkog mentaliteta da može da kaže da će treća generacija zaboraviti dešavanja iz 90-ih u Bosni, ili je aludirao da Bošnjaci treba da odgajaju djecu bez opominjanja i prenošenja istine, isto kao što se to radi i u bh. školskim ustanovama.

Kratak govor je održao i Esad ef. Me-mić, predsjednik izvršnog odbora IZBA i imam džemata u Villachu, a zatim prou-čio dovu pred duše bosanskohercegovač-kih šehida.

Moderatorica Maida Ramić je pri-stunima objasnila značenje “srebreničkog cvijeta”, kojeg su svi prisutni imali na re-verima: “11 bijelih latica su simbol nevi-nosti srebreničkih žrtava, kojinisu imali pravo da se brane,zeleni tučak simbolizira životkoji ide dalje, i nadu”.

Na kraju ceremonije jegradonačelnik Christian Sche-ider gostima uručio je knjigegrada Klagenfurta, a zatim susvi prisutni mogli razgovarati sgostima i družiti se uz jela izbosanske kuhinje, koje su za ovu priliku pripremile ženeDžemata Klagenfurt.

Riječi uvaženih gazija,Muderrisa i Šemse Salihovića,

j g j

komandanta odbrane Cerske,bile su samo uvod u njihove

govore, odnosno nastavak manifestacijeu subotu, 23. juna. Bošnjaci koji su biliprisutni, nisu znali kome da odaju višepoštovanja, ponosni što su mogli čutinjihova svjedočenja i pozive na nezabo-rav. Muderris je ponovio riječi rahmetlipredsjednika Izetbegovića da Bošnjacine smiju zaboraviti dva kodna pojma, a to su agresija i genocid. Narodu koji ovozaboravi, to može lahko da se ponovi.

Slobodno se može reći da su BošnjaciKlagenfurta koji su propratili ovo trod-nevno druženje imali nezaboravne dane,i nadamo se da će ovakvih dana biti iu budućnosti, ne samo u Koruškoj, većdiljem dijaspore. No, to ostaje na nama Bošnjacima da li ćemo i sutra imati dje-cu spremnu na učenje hatmi, i djecukoja će se interesirati za širenje istine.Borci koji su se borili u ratu nisu prestalida se širenjem istine i dalje bore za BiH

i pravo na vjeru, pa neka sva-kome od nas budu za primjer.

Na nama ostaje da li ćemodati za pravo dr. Haasu da ćeBošnjaci „preraditi“ bol i ne-pravdu, odnosno naša buduća pokoljenja zaboraviti ovaj geno-cid učinjen nad muslimanima Bosne i Hercegovine, ili ćemobiti “malo drugačiji” i prenositiistinu da ne padne u zaborav, itako ne dozvoliti da se ponovizlo koje je 90-ih zadesilo musli-mane na bh. prostorima. Nijezločin pričati istinu, nije zločindružiti se i biti složan, a to namnaređuje i naša časna vjera.

Zašto ubiceZašto ubice ubijajuubijaju


Muderris je ponovio riječi

rahmetli predsjednika Izetbegovića da Bošnjaci

ne smiju zaboraviti dva kodna pojma, a to su agresija

i genocid. Narodu koji

ovo zaboravi, to može lahko da se ponovi.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Ko će pozvati hiljade Bošnjaka da iduće godine uštede po 500 maraka tako što će – poput Nijemaca! – ignorisati maturske zabave koje su umjesto da budu proslave učenja postale estradne terevenke?

Piše: Fatmir Alispahić

UBanjoj Luci je održana jav-UUna manifestacija zajedničkog UUvjenčanja 15 parova, a zva-UUničnici su preporučili mladencima da izrode mnogo djece. U Derventi je pri-je nekoliko mjeseci lokalna vlast uvela neku vrstu podsticaja za natalitet. Svakomalo iz Republike Srpske do nas doprurazborite poruke o nastojanju svih razina vlasti da podstaknu natalitet. U Republi-ci Hrvatskoj, tako, žene koje rode trećedijete imaju mogućnost da tri godinebudu na porodiljskom bolovanju. UBugarskoj takođe postoje posebni vido-vi podrške natalitetu. A sve su to narodikoji nisu pretrpjeli genocid, kojih je višeu domovini nego u iseljeništvu, i koji nežive svoje političko i kulturalno osipanje,gubitak sebe kroz gubitak identiteta. Sviti narodi bi trebali voditi manje računa o pitanju nataliteta u odnosu na Boš-njake za koje je natalitet pitanje obnovei pitanje opstanka. Vidjeli smo kako uSrba od najviših do lokalnih zvaničnika svi složno preporučuju rađanje što većeg broja djece, i još nude sistemsku zaštitumajkama koje rode više od dvoje djece,dok kod nas, Bošnjaka, nikada ni jedanpolitičar nije izgovorio ni jednu riječ na ovu temu. A kamo li da je neki savjet boš-njačkih stranaka (a sve bježe od bošnjač-kog predznaka!) izdao proglas o obnovibošnjačke biološke baze, te preporučiobrojnije potomstvo, i obavezao se da ćekroz vlast štititi porodice koje imaju trojeili više djece. Od bošnjačkih političara sene može očekivati da misle, jer oni nisutu da misle, već da slušaju velikosrpske ivelikohrvatske oficire, u čije ime ne smi-ju pomenuti sintagmu “Muzej genocida nad Bošnjacima”, ne smiju zaštititi narodod zločina islamofobije, od četničkih i

ustaških terorista, općenito, ne smiju ništa uraditi za Bosnu i Bošnjake, jer bi bili izbrisani sa kadrovske ljestvice koju ponovo gradiraju srpski i hrvatski nacio-nalisti u BiH. Zato je normalno da Srbi, koji morbidno uživaju rezultate genoci-da, preporučuju jačanje i razvijanje svoje porodice, a da Bošnjaci, koji odumiru u nastavku genocida, ne mogu dobiti jed-nake preporuke.

Urbana malograđanština

Nigdje na Balkanu malo-građanština nema tako tragič-ne i budalaste manifestacije kao u Bošnjaka. Valjda zato što ni jednom narodu nisu tako uporno nametani kom-pleksi kao Bošnjacima. Pa će ti Bošnjak prvi poletjeti da se odrekne sebe i svoga kako bi pokazao svoj navodni ko-smopolitizam, a zapravo, svoj ugursuzluk. Uspostavljen je čitav sistem koji hrani i bra-ni ovaj iluzionizam, gdje se jad prikazuje kao vrlina, kon-kretno, gdje se nipodaštavanje bošnjačkog identiteta slavi kao domet osvještenosti. Pa ako je to ispravno, zašto nikad u Srba i u Hrvata ne ugleda-smo toliku količinu samomr-zitelja, kakve Bošnjaci imaju u iskompleksiranim tipovima poput... Ma, da više ne nabra-jamo njihova opća imena!

U arhipelagu svake malo-građanštine samoprezir ima posebno mjesto. U javnosti je tako do prezira izdignuto sjećanje na genocid, odlazak u džamiju, upisivanje djece u medrese, uglavnom sve ono što nas čini narodom. Na-predno je i urbano je, navodno, sve su-protno, što bi značilo da se tzv. urbana gerila u Bošnjaka ne voli sjećati Srebreni-ce, već neopterećena gleda u budućnost; prezire djecu koja se upisuju u medrese, jer u medresama nema muzike, droge, žurki, pedera...; o odlasku u džamiju nema ni govora, jer tamo idu samo zatu-cani i nepametni. Zato je i smišljena sin-tagma “urbana gerila”, jer je borba protiv tradicije u Bošnjaka ta urbana (malogra-

đanska!) revolucija, pošto je ta tradicija okupirala urbane prostore Sarajeva, Tu-zle, Maglaja, itd., pa ove urbane sredinetreba oslobađati od džamija, medresa,Srebrenica i drugih simbola vehabizma iterorizma. Naravno, u tom forsiranju ur-banosti niko ne pominje srpski i hrvatskielement, jer se podrazumijeva da su Husoi Haso jedini “ćorkani” koje treba hronič-no evropeizirati. A nema goreg seljakluka od tog prihvatanja šovinističkih kriterija,

po kojima je sve naše, boš-njačko, felerično, pa od njega treba bježati ili ga mijenjati ka ničemu. Baš u cilju oslobođe-nja od ovih malograđanskihpresija želimo posvjedočitida nema većeg antifašizma i intelektualizma od stalnog podsjećanja na genocid nadBošnjacima; niti ima većeslobode od one koju svjedočevjernici u džamijama, dok seumjesto limuzinama, krediti-ma, političarima i estradnimzvijezdama klanjaju Stvorite-lju; a vala nema ni veće ljepotemeđu omladinom od onihsmjernih učenica i učenika bosanskih medresa, koji kadprošetaju našim čaršijama, tobude kao da su mirisni cvje-tovi pušteni među neveseo na-rod. Ja živim blizu tuzlanskeMedrese i ponosan sam kadgod vidim, a gotovo svaki danvidim, tu njegovanu i odgoje-nu bošnjačjku djecu, dok svo-jim probeharalim pojavama plijeve korov naše stvarnosti.Neko ko to ne umije da vidi,bezbeli da je malograđanin,iskompleksirani samomrzitelj,zarobljenik seljakluka.

Kao ogledni primjer ono-ga što jesmo može poslužiti

razlika u maturskim predstavljanjima,ili kako se voli reći – zabavama, izme-đu svršenika medresa i svršenika ostalihsrednjih škola, uz napomenu da sada isvršenici petih i devetih razreda osmo-ljetki takođe priređuju maturske zabavepo ugledu na srednjoškolce. Vidjeli smoda učenici medresa bivaju jednako odje-veni, pristojno, kako i dolikuje nekomeko maturskom manifestacijom slavi uče-nje i znanje. Vidjeli smo i da maturske

Maturske Maturske terevenketerevenke


Imamo li snage da Bošnjacima preporučujemo

brojne porodice, u uvjerenju da nafaku daje

Bog, a ne vlast i vrijeme; da

preporučujemo ponos namjesto

nametnutog stida i

kompleksa; da preporučimo štednju, jer

smo siromašni, opljačkani, i ne možemo

se utrkivati sa bogatima.

19

zabave u ostalim školama više imaju veze sa estradom, kičom, pa i jeftinom eroti-kom, nego sa obrazovanjem. Uđimo u ovaj problem iz njemačke vizure.

Slavimo učenje, a ne štikle!

U nekoliko njemačkih medija otvo-rena je rasprava o brisanju znakova so-cijalne podvojenosti među učenicima, kako bi se socijalne razlike stavile u drugi plan u odnosu na vrijednosti ob-razovanja. Čule su se ideje o ponovnom

g p j

uvođenju uniforme za učenike. Čak po-j j p

jedine škole, u Friesenheimu, Hambur-gu, Haagu (njemačkom), kao i virtu-alne školske mreže, promoviraju otpor protiv “konzumerizma” među učenici-ma, a u svrhu afirmacije jednakosti u obrazovanju. Taj razvijeni kapitalizam, kojemu se često odriče ljudsko lice, kao da ima nešto od socijalističke romanti-ke koja ljude nije dijelila po parama, već po pameti i dobroti. Zaboravlja se da su zapadna društva dovoljno ekonom-ski stabilna da se ne bi morala podavati svakom materijalnom prohtjevu, čime univerzalne vrijednosti dobijaju šansu. A jednakost djece je važna, i po vjer-skim i po političkim proklamacijama, ali i kao praktičan društveni interes za odabirom najboljih.

Bio sam nekada gost kodnekih Nijemaca. Pa smo sva-ku noć večerali kuhani krom-pir. Pred kućom najnoviji“mercedes”, a u šerpi krompir.A domaćini mršavi, bezbeliod krompira. Onda su onidošli kod mene. A ja ih bosan-ski počastio. Tada sam vidiokoliko mogu pojesti. Znači,onaj krompir jedu od titizlu-ka, a ne zbog sportske linije.E, takvi štedljivi i bogati ljudisada razmišljaju da je “kon-zumerizam” vrsta krpelja kojibez potrebe, i bez društvenog interesa, sisa krv porodičnihbudžeta, od kojih se sastojita njemačka ekonomska tvrđava. Otudsu racionalni Nijemci iz rukava izvuklikartu o socijalnoj jednakosti, u ime kojezagovaraju odvraćanje školske omladineod pošasti “konzumerizma”. A mi takvihproblema nemamo, zar ne!?

U Jugoslaviji su prije nekoliko dece-nija u školi bile obavezne tzv. kecelje, a u jednom periodu i kape na kojima jepisalo odjeljenje. Za gimnazijalce je va-žio i svojevrsni “policijski čas”, do kada su mogli sami, bez prisustva starijih, bitiviđeni vani. U to vrijeme su i maturskesvečanosti bile uniformisane, barem tako


što se maturanti nisu bitno razlikovali jedni od drugih: momci u tamnim hlačama i bijelim košuljama, djevojke u pristojnim suknjama ili halji-nama. Ko je mogao pretposta-viti da će s početka 21. stoljeća na cijelom jugoslovenskom prostoru mature postati svo-jevrsne modne, finansijske, familijarne i razne druge gro-znice. I to groznice koje po svojoj manifestaciji nemaju veze sa obrazovanjem.

Sve zemlje i svi narodibivše Jugoslavije daleko su od njemačkog sistema i bogat-stva, pa ipak niko ne razmišlja

da kritički razmotri pojavu skupih, nera-cionalnih i u ovom obliku nepotrebnih maturskih zabava. Kad kažemo skupih, onda mislimo na činjenicu da prosječna porodica jedva da ima 500 eura budžeta, a da od toga treba odvojiti barem polovi-cu ako se hoće dijete ispratiti na maturu “kako i dolikuje” malograđanskim pra-vilima. Veliki je to izdatak za jednu po-rodicu, a sve zbog defilea za jednokratnu upotrebu, u kome naše dijete treba da bude “na nivou”. Siguran sam da bi apso-lutna većina roditelja ukidanje te obaveze prihvatila kao radost i oslobođenje.

Kao i u svakoj konzumerističkoj mreži, tako i u

ovim maturama iz vremena tranzicije i divljeg

kapitalizma, mnogi vide svoj interes: školski

menadžeri, lokalni

ugostitelji, šnajderi,

pedikeri, i tako redom.

Valja se upitati nad značenjem matur-ske zabave. Šta to mi radimo? Ispraćamo

j p jp

naše dijete u svijet odraslih, recimo. Zaštotaj ispraćaj mora nositi manifestacije kojeviše imaju veze sa estetikom turbo folka,nego sa jednom pristojnošću koja proi-zilazi iz institucije školstva? Valjda zatošto je matura samo povod da pokažemoestetske afinitete, koji su odnjegovanivremenom tranzicije, u kojima socijalnerazlike i utrke čine sistem vrijednosti, igdje je znanje posljednji ključ za dobrubudućnost. Činjenica da onoliko po-g j j j p j j j

rodica koliko ima maturanata na ovomprostoru svake godine biva izloženo ve-likom trošku, koji se u zbiru mjeri mi-lionima maraka, svakako bi trebalo bititema tumača, zaštitnika i predstavnika tzv. civilnog društva. Valjda bi opći druš-tveni interes trebao biti - građanin koji jepošteđen od nepotrebnog troška. Zami-slimo nezamislivo - da neko u skromnijuformu preodjene svadbe, Nove godine,Prve majeve, i upitajmo se – za kolikobi novaca društvo bilo bogatije? Znamoda se to ne može dogoditi, ali, slijedomnjemačkog primjera razmišljamo o skro-mnijoj izvedbi maturskih zabava.

Kao i u svakoj konzumerističkojmreži, tako i u ovim maturama iz vre-mena tranzicije i divljeg kapitalizma,

mnogi vide svoj interes: školski menadžeri, lokalni ugostitelji, šnajderi, pedi-keri, i tako redom. Oni koji naplaćuju malograđansku glupost složna su braća, a oni koji daju pare, s druge strane, žrtve su potrošač-kog stampeda. Institucije civilnog društva obično su korumpirane i plaćene da se bave formom, a ne sadr-žinom, da budu bez istin-ske kreacije i inicijative, pa otud i nema tako svježih ideja, kao u Njemačkoj. Kod nas je nezamislivo pokretanje kampanje za zaštitu poro-dičnih budžeta od potrošačkih glupo-sti. Jednako tako malo je civilne akcije na planu prosvjećivanja građana u po-gledu bankarskog lihvarenja, zaodje-nutog u troznačne klauzule ugovora. Postkomunistička društva su oboljela od provincijalizma svake vrste, pa i u pogledu uvjerenja da nam neko drugi propisuje šta trebamo misliti. A Boš-njaci su šampioni provincijalizma! Stoga se i ne misli o borbi za budžet svake porodice, pri svijesti da stabilno društvo čine stabilne porodice, i mo-ralno, i finansijski.

20

Dakle, treba li nam, ova-kvim siromašnim, rastrošnost na maturskim zabavama? I da li te zabave treba da svoje aka-demsko dostojanstvo srozava-ju na nivo turbo folk estetike? Ima li to ikakve veze sa željom da slavimo školovanje svoje djece? Naravno da nema. Pa ako nema, onda treba podsta-knuti civilni sektor da izvrše pritisak na ministarstva kako bi se definirala preporuka školama da u buduće matur-

ske zabave usmjeravaju ka slici socijalne jednakosti maturanata. Slavimo obrazo-vanje, a ne štikle!

Imamo li snage da Bošnjacima prepo-ručujemo brojne porodice, u uvjerenju da nafaku daje Bog, a ne vlast i vrijeme; da pre-poručujemo ponos namjesto nametnutog stida i kompleksa; da preporučimo štednju, jer smo siromašni, opljačkani, i ne možemo se utrkivati sa bogatima; da preporučujemo učenje i proslavu učenja, a ne rasipanje para i pameti po nepotrebnim maturskim tere-venkama... Nemamo mi više vremena za zamotane priče. Konkretno, ko će pozvati desetine hiljada Bošnjaka da iduće godine uštede po 500 maraka tako što će – poput Nijemaca! – ignorisati maturski kič?


Nigdje na Balkanu

malograđanština nema tako tragične i budalaste

manifestacije kao u

Bošnjaka. Valjda zato

što ni jednom narodu nisu tako uporno

nametani kompleksi kao Bošnjacima.

21

Srebrenica – ispit bošnjačke zrelosti

Aktuelno

Dakle, potrebna je samo dobra, jaka, volja da se pomogne Srebrenici, da se pomogne sebi, svome narodu. Srebreničani i svi ostali Podrinjci moraju biti svjesni da prvo oni sami sebi mogu i moraju pomoći. A prvi korak na tom putu jeste registracija za glasanje u Srebrenici i Podrinju. Srebrenica je ispit bošnjačke zrelosti

Piše: Fahrudin Sinanović

UPotočarima će se i ovog 11. jula klanjati kolektivna dženaza i bit će ukopano

novih 510 žrtava genocida u Srebre-nici. Od završetka agresije pa do sada o Srebrenici su govorilo uglavnomuoči 11. jula, uoči dženaza. Političa-ri su dolazili u Potočare, fotografisalise, svašta obećavali, lili gorke suze inakon svega – ništa. Već 12. jula Sre-brenica bi bila pusta, a preživjeli Sre-breničani ostavljeni i prepušteni samisebi. Ove godine, hvala Bogu, nije višetako. I to najviše zahvaljujući projektu“GLASAĆU ZA SREBRENICU”,

j j j p j

koji predstavlja neformalnu koalicijunevladinog sektora, nezavisnih inte-lektualaca, poduzetnika, predstavnika javnog i političkog života. Uz velikupodršku Islamske zajednice i muftijetuzlanskog mr. Husejna ef. Kavazovića vodi se borba da se Srebrenica na pred-stojećim lokalnim izborima ne preda uruke dželatima, onima koji su učestvo-vali u činjenju genocida, koji nisu ništa učinili da se spriječi genocid, ili, pak,onima koji negiraju genocid.

Baš kad treba najviše pomoći Srebrenici, bošnjački političari se svađaju

Putem svih medija, putemhutbi i na sve druge načine po-zivaju se svi preživjeli Srebreni-čani i svi Podrinjci da se za gla-sanje registruju u Srebernici ili u mjestima svoga prijeratnog boravka odakle su prognani. Rok za prijave je 14. avgust. Za sve one koji se žele prijaviti timovi ljudi, najvećim dijelom mladih entuzijasta, stoje na usluzi i spremni su pružiti sva-ku pomoć, od obezbjeđivanja prijevoza, plaćanja troškova preregistracije pa do popunja-vanja obrazaca. Dakle, potreb-na je samo dobra, jaka, volja da se pomogne Srebrenici, da se pomogne sebi, svome na-rodu. Srebreničani i svi ostali Podrinjci moraju biti svjesni da prvo oni sami sebi mogu i moraju pomoći. A prvi korak na tom putu jeste registracija za glasanje u Srebrenici i Po-drinju. Srebrenica je ispit boš-njačke zrelosti.

Bošnjačka udruženja i po-jedinci, okupljeni u projekat “Glasaću za Srebrenicu”, do-sadašnjim radom pokazuju da ima nade za Srebrenicu, da ima nade da se neće dopusti-ti da načelnik bude iz stranke koja negira genocid.

Nedavno su se u Potočarima okupilii lideri bošnjačkih partija i stranaka i dali podršku ovome projektu, dogovorili se da će podržati zajedničkog kandidata za na-čelnika iz reda Bošnjaka. Nema Bošnjaka kojem srce makar malo nije zaigralo od

radosti kada je čuo da su se bošnjački poli-tičari oko nečega dogovorili. Ali, nažalost,baš kad je bilo potrebno sve snage usmje-

riti prema Srebrenici i pružitisvaku pomoć povratnicima,odmah po povratku u Saraje-vo, bošnjački političari su sežestoko posvađali. Oko mini-starskih mjesta i drugih fotelja.Najveća im je briga kako, opet,formirati državnu, entitetskui kantonalnu vladu, kako po-dijeliti direktorska mjesta imjesta u pravim i nadzornimodborima javnih preduzeća iustanova. Još jednom su poka-zali da bošnjački narod zapra-vo i nema političkog vođstva.Zbog toga je ispravna odluka da se ni ovoga puta 11. jula uSrebrenici ne dopusti obraća-nje političarima. Ni domaćimni stranim.

Demantirane Dodikove laži

Političke stranke iz manjeg entteta i institucije RS-a činesve da na svaki mogući načinopstruiraju proces registarcijepovratnika u Srebrenicu.Pripadnici MUP-a RS-a, za koje je presudom Haškog tri-bunala jasno utvrđeno da suučestvovali u činjenju genoci-da nad Bošnjacima, presreću,legitimiraju i pokušavajuzastrašiti povratnike. Pravese razni spiskovi. Vodi seočigledan specijalni rat protiv

Bošnjaka koji se svojim glasom žele boritiza Srebrenicu. U ovaj medijski rat uključiose lično i Milorad Dodik. Odjednom jepostao dušebrižnik koji se brine za prava Bošnjaka pa tvrdi da neće moći ostvari-vati socijalno-statusna prava koja su im

U specijalni ratU specijalni rat

protiv povratnikaprotiv povratnika uključio se i Muključio se i Milorad Dodiilorad Dodikk


Zbog toga je nužno okupiti

stručnjake iz oblasti

poljoprivrede, ekonomije,

menadžmenta i drugih profila, te organizirati

okrugle stolove i simpozije kako bi se

iznašli pravi modusi pomoću

kojih bi se postigli nabolji

rezultati u procesu održivog povratka.

22

obećana u Federaciji. Njegove laži odmah su demantirali predstavnici građanske inicijative “Glasaću za Srebrenicu” koji su upozorili javnost da predsjednik SNSD-a Milorad Dodik obmanjuje javnost kada tvrdi da će bilo koji povratnik u Republiku Srpsku izgubiti stečena prava u Federaciji BiH registracijom i prijavom prebivališta u Srebrenici ili bilo gdje u RS-u. Podsjetili su javnost i da su Vlada FBiH i vlade Tu-zlanskog, Sarajevskog i Zeničkog kantona u periodu od početka kampanje “Glasaću za Srebrenicu” donijele cijeli niz odluka kojim se omogućava zaštita povratnika i registrovanih u RS-u iz oblasti zdravst-vene, boračko-invalidske i socijalne zaštite.

Akcija “Glasaću za Srebrenicu” je oku-pila i ujedinila sve savjesne Bošnjake. Po-kazala je i da Bošnjaci, kad već imaju po-litičare takve kakve imaju, mogu i sami, kad se organiziraju, puno učiniti za sebe i svoju domovinu. Jeste da, praktično, na ovaj način oni rade posao naših političara, koji dobijaju izuzetno velike plate za svoj nerad, ali, kako sada stvari stoje, druge nam nema. Barem dok ne dobijemo po-litičare koji će istinski raditi za svoj narod i za svoju državu, a ne samo za svoj džep.

Pomoć iz Turske

U svemu ovome dobro će doći pomoć od prijatelja izvan BiH, kao što je to po-moć iz Turske u vidu povoljnog kredita od 100 miliona eura. Bakir Izetbegović je ovaj turski kredit nazvao “3P”.

- Projekat sam imeno-vao 3P, od poljoprivreda – proizvodnja – povratak, da bih pojednostavio na-ziv i učinio ga pamtljivim.Sredinom februara 2012. ujednom danu sam u Ankarii Istanbulu sreo predsjedni-ka Erdogana, predsjednika Gula, ministre vanjskihposlova, poljoprivrede, ra-zvoja i svi su pokazali in-teres da se Bosni pomogneu procesu povratka krozpokretanje poljoprivrede iproizvodnje. Najdetaljni-ji razgovor o kreditu samobavio sa potpredsjedni-kom turske vlade Ali Ba-badžanom, i on je već idu-ćeg mjeseca bio u Sarajevu sa dobrimvjestima, odobren je povoljan kreditod 100 miliona eura i grant od 10miliona eura za troškove registraci-je povratnika, stimulaciju povratka nedostajućih kadrova i sl. Radi se označajnim sredstvima, moguće je di-ljem BiH pokrenuti 200 projekata vrijednih u prosjeku milion KM. Tobi mogao biti pozitivan preokret za proces povratka. Ukoliko valjano im-plementiramo ova sredstva, uvjerensam da će i druge prijateljske zemljebiti spremne da pomognu na sličannačin, ovo može biti samo početak,kazao je Bakir Izetbegović govoreći okreditu “3P”.


Bojazan da “3P” ne bude“4P”

Sulejman Tihić je svoje-vremeno pristajanje na popis stanovništva uvjetovao dobi-janjem 500 milona kredita pomoći za povratak izbje-glih i raseljenih lica. Evo sada, i bez potpisa skoro da je obezbijeđen toliki novac. Samo ga treba iskoristiti u prave svrhe, na pravi način. Sačuvati ga od onih koji-ma se novac lahko lijepi za prste. Treba učiniti sve da turski kredit umjesto “3P”(poljoprivreda – proizvodnja – povratak) ne bude “4P” (poljoprivreda – proizvodnja

– povratak – promašaj).

Naši “biznismeni” su vrlo vješti uovakvim situacijama. Kad namirišu ova-kve povoljne kredite, znaju otpustiti de-setine radnike pa apliciraju za ta sredstva uz obećanje da će zaposliti veći broj rad-nika. Istih onih koje su ranije otpustili. Ili samo prijave radnike koji već rade kod njih, na crno.

Treba voditi računa i da se novac odovog kredita ne pretvori u pomoć pre-kodrinskim Srbima, kako se ranije znalo dešavati prilikom podjele freza i drugih poljoprivrednih mašina povratnicima koji su iste te mašine po bagatelnoj cije-ni prodavali Srbima.

U svemu ovome dobro će doći

pomoć od prijatelja izvan

BiH, kao što je to pomoć iz Turske u

vidu povoljnog kredita od

100 miliona eura. Bakir Izetbegović

je ovaj turski kredit nazvao

“3P”. - Projekat sam imenovao

3P, od poljoprivreda

– proizvodnja – povratak.

Za realizaciju ovih 100 miliona eura na najbolji način nije dovoljno samo ras-pisati javni poziv za prijavljivanje proje-kata. Oni na koje bi se ova pomoć kon-kretno trebala odnositi i prema kojima jeupućena, dakle, prema stvarnim povrat-nicima, oni, jednostavno, ne znaju napra-viti biznis projekat. Zbog toga je nužnookupiti stručnjake iz oblasti poljoprivre-de, ekonomije, menadžmenta i drugihprofi la, te organizirati okrugle stolove isimpozije kako bi se iznašli pravi modusipomoću kojih bi se postigli nabolji rezul-tati u procesu održivog povratka.Sredstva nisu mala i treba razmotriti sveideje. Jedna od ideja - zašto ne – mogla bi biti i projekat izgradnje potpuno novihnaselja kakva su, uostalom, gradili i Srbi iHrvati. S tim, da bi ovakva naselja bila ucilju vraćanja multietničke slike BiH, za razliku od srpskih i hrvatskih projekata koji su to radili s ciljem etničkog čišćenja i razdvajanja.

Svi kandidati trebaju potpisati izjavu opriznavanju genocida

Ćamil Duraković zajednički je kan-didat za načelnika općine Srebrenica kojeg su podržala sva udruženja i svebošnjačke političke stranke. I Srbi ćeimati zajedničkog kandidata. Zajedničkikandidat SNSD-a i SDS-a za načelnika općine Srebrenica na predstojećim lo-kalnim izborima biće Vesna Kočević,

aktuelna načelnica općinskog Odjeljenja za privredu i član SNSD-a.

S obzirom na sva negi-ranja genocida u Srebrenici i negiranje presude Haškog tribunala, Centralna izborna komisija, OHR, visoki pred-stavnik Valentin Inzko ili neko drugi bi od svih kandi-

23

data za načelnika općine Sre-brenica i od svih kandidata sa listi za Skupštinu općine Sre-brenice trebao tražiti da pot-pišu izjavu o tome da prizna-ju da je u Srebrenici počinjen genocid. Ako to ne učine ove institucije, nevladine grupe trebaju ponuditi svakome na potpisivanje tu izjavu.


Akcija “Glasaću za Srebrenicu” je okupila i ujedinila

sve savjesne Bošnjake.

Pokazala je i da Bošnjaci,

kad već imaju političare

takve kakve imaju, mogu i sami, kad se organiziraju

puno učiniti za sebe i svoju domovinu.

24

Muslim Media

Društvo

Sinoć je u Sarajevu(31.05.2012., god.), uDomu Mladih Skende-

rija, upriličena premijera doku-mentarnog filma “Muslimani podopsadom”, autora Enesa Hotića, a koji je rađen u produkciji Multi-medijalnog servisa Muslim Me-dia. Podsjećanja radi, ovo je prvibh. dokumentarni film koji tretira priču o tzv. vehabijama, islamofo-biji, terorizmu i tekfir ideologiji.Prisutnima se obratio i autor fil-ma Enes Hotić, naglasivši kako seo spomenutim temama u našemjavnom prostoru gotovo da i negovori, a onda kada se i progovori,najčešće to biva na jedan krajnjepovršan i jednostran način. “Isla-mofobija je danas sve prisutnija u gotovo svim sferama društva.Kroz fotomontaže i karikature,poslanik islama Muhammed, a.s.,se predstavlja na najnegativniji na-čin, džamije se predstavljaju kaosjedišta terorista, dok se Kur’angazi i spaljuje, a onda nam se sveto opravdava nekakvom slobodomgovora. Prefiks terorizam se do-djeljuje eksplicitno muslimanima.Nedjelo koje počini neko ko sebenaziva muslimanom, nerijetkose stavlja na teret islamu i musli-manima, te na taj način se mu-slimanima imputira kolektivna krivica”- kazao je, između ostalog,autor filma Enes Hotić.

Hotić je kazao kako vjerujeda će ovaj dokumentarni filmdoprinijeti i afirmaciji kulturedijaloga na ovim prostorima, jernam on ukazuje na potrebu me-đusobnog dijaloga koji nam jeneophodan kako bi nam svima naše zajedničko sutra bilo boljei sigurnije. Premijera je upriliče-na u organizaciji U.G. “Svjetlo”i Muslim Medie.

U Sarajevu uU Sarajevu upriličenpriličena pa premijerremijeraa ddokumentarnog filmokumentarnog filma “Ma “Muslimani pod opsadouslimani pod opsadom”m”


25

Bh. perestrojka: I za kralja i za Tita, narod se ne pita

Politika i društvo

Piše: Ale Kamber, Livno23.06.2012.god.

Priča o “ljevici” i “desnici”nastala je u osvit zapadne de-mokratije kad je svojevreme-

no francuski kralj podijelio parlamen-tarce u dva tabora: u rojaliste i konzer-vativce bliže njemu i aristokratiji kojisu sjedili desno u parlamentu i na revo-lucionare koji su se protivili rojalistima i sjedili na lijevoj strani parlamenta.

Paradoksi

Od tada do danas suštinskih razlika između tzv. “ljevičara” i “desničara”nema, a još manje između njih i tzv.“snaga centra” koje osciliraju čas lijevo,

čas desno, priklanjajući se u pravilu jačem zarad vlasti. I “lijevima” i “desni-ma” glavni je cilj vlast i tu se nimalo ne razlikuju. Spremni su je osva-jati i na najradikalnije načine,čak i silom, ali i manje-više demokratski na izborima pričemu se opet koriste razna sredstva i metode da se pri-dobije glasačko tijelo i po-bijedi protivnik, pa i raznim mahinacijama i prevarama.Vlastodršcima je u pravilu nakon zauzimanja pozicija dobro, dok je masama u većini slučajeva manje-više isto, ili ponekad prividnobolje. Upravo podjela na “li-jeve” i “desne” je i smišljena da bi se lakše vladalo ma-sama po principu “Divide et impera” (Zavadi pa vladaj).Lakše je pravdati vlastitinerad i propuste plašenjem svog i ostalog glasačkog dijela protivničkom ide-ologijom. Za “desničare” i njihove sljedbenike je to komunizam, ili liberalizam,za “ljevičare” kapitalizam, imperijalizam, klerikalizam,fašizam… Desničari koba-jagi više preferiraju nacionalno, vjer-sko, kapitalističko, konzervativno i za-tvoreno društvo, dakle, kako bi rekli, “sigurnost”, dok “ljevičari” preferiraju

socijalno, liberalno, univerzalno, da-kle “slobodu”. Međutim, i “ljevičari” i “desničari” su dio jednog društvenog

organizma, poput lijeve idesne ruke čovjeka, kojemubilo koja da nedostaje, onje nekompletan i sakat. I“ljevičari” i “desničari” sebore isključivo za vlast, pa jedni bez drugih su nezamis-livi pošto su komplementar-ni, hraneći se jedni drugima,pa i saveze sklapajući zaradodržavanja pozicija vlasti.Vlastodršcima je dozvoljenoda se zarad vlastitih inte-resa miješaju i da koalirajusa svakim, dok je njihovimglasačima na neki način tozabranjeno i daleko je veća netrpeljivost između sljed-benika “lijevih” i “desnih”nego između njihovih vođa.I “desne” i “lijeve” vođenerijetko sklapaju savezekako bi, makar i ujedi-njeni, vladali razjedi njenimmasama, što se dobro vidi ina primjeru ratno-poratnebh. političke scene. Kaošto nema “desničarske sig-urnosti” bez “ljevičarske

slobode” tako nema ni “ljevičarskeslobode” bez “desničarske sigurnosti”.U međuvremenu ako jedni pobi-jede druge, uslijedi po pravilu čistka

LLijeva desnicijeva desnicaa i desna ljevicai desna ljevica


Dakle, i ovoga puta u prvom

planu su interesi partija

i partijskih šefova, pa

bitnijih promjena neće biti. I oni prave masovne čistke kadrova poput njihovih prethodnika, sve do portira i čistačice, pa je nejasno po čemu je onda

jadničak Desnica zapravo ponovo

“ljevica”.

Pukla platforma

I “ljevičari” i “desničari” se bore isključivo za vlast, pa jedni bez drugih su nezamislivi pošto su komplementarni, hraneći se jedni drugima, pa i saveze sklapajući zarad održavanja pozicija vlasti. Vlastodršcima je dozvoljeno da se zarad vlastitih interesa miješaju i da koaliraju sa svakim, dok je njihovim glasačima na neki način to zabranjeno i daleko je veća netrpeljivost između sljedbenika “lijevih” i “desnih” nego između njihovih vođa

26

protivničkih kadrova do najnižih nivoa vlasti, što se u BiH u više navra-ta dešavalo, a dešava i ovih dana i to traje dok vladajući ne budu ugroženi te potraže “savez i sa crnim vragom” samo da opstanu, kršeći načela na kojima suosvojili vlast. U savezu se desi da budu i oni koji su se međusobno “čistili”. Nije nepoznato da su se uočiratno na-cionalne stranke u BiH, u prvom redu SDA, HDZ i SDS dogovarale kako da sruše “omraženi SKBiH/SKJ i isključe iz vlasti uoči rata i tokom rata uspav-ani SDP kao komunističko-titoističkusljednicu. Potom su SDS i HDZ sa svojim satelitskim radikalima u BiH i u susjednim zemljama, te uz pomoć nekih međunarodnih krugova, željeli poraziti i partnericu SDA kao pred-vodnicu najbrojnijeg bošnjačkog naro-da, da bi sklapanjem kakvog-takvog primirja opet te tri stranke koalicionozavladale cijelom, ali “trojednom” BiH, svaka “na svom etničkom ataru”. To je trajalo izvjesno vrijeme dok nije ojačao SDP BiH koji je jedno vrijeme skupa sa Strankom za BiH predvodio Alijansu za promjene da bi joj nešto kasnije staljinistički zabio nož u leđa i demokratiju pretvorio u staljinističku partitokratiju. U međuvremenu se rađa nova “svesrpska socijaldemokratija” u liku i djelu Miloševićevog sljedbenika Milorada Dodika i njegovog SNSD-a kojem se prepušta vlast u RS-u nas-taloj etničkim čišćenjem nesrpskog

stanovništva. Međutim,to nije smetalo ZlatkuLagumdžiji i SDP-u da sa njim kao srpskim nacisoci-jaldemokratom, te Tihićemi Čovićem “pruduju” o dalj-j

njem razbaštinjenju i podjelidržave BiH uz pomoć jošuvijek jakog Karadžićevog SDS-a, te “platformaškog” HSP-a i Lijanovićeve NSRB.Da je i Šešelj imao jaku

jj

stranku u BiH, vjerovatno bise i ona našla u platformi za razbaštinjenje BiH. Komunisti, fašisti,nacionalisti, lijevi, desni, revolucionari, rojalisti, liberali…sve se ujedinilo zaradsebe, a ne zarad države BiH i građana koji su ih birali. U BiH posebno vri-jedi da se, što se vlastodržaca tiče, može biti “i za kralja i za Tita”, jer se narodsvakako ne pita. Na vrelini političkescene u predizbornoj godini vladajućigemišt je uskisio i neko je morao ispasti iz igre. Ovoga puta je putem kojim jesa “platformaškim” saveznicima poslala SBiH, krenula SDA. Kao što su u datommomentu neki napuštali SBiH to se sad dešava i unutar SDA. Čak se i Abdićeva

p

DNZ pocijepala, kažu, na “ispijene fi-kretovce” i “mlađe dolićevce”. Već ra-nije se raspolovio i HDZ BiH, udro-bili su se i pravaši, usitnio HSS BiH,a iznenada se pojavio i Radončićev SBB naglo se uključujući iz opozicijeu vlast. Samo je pitanje vremena koja


domina sljedeća pada. Ni najnoviji savez SDP-SBB-SNSD-SDS-oba HDZ-a nije iz ljubavi već iz inte-resa. Upravo treba očekivati odlučujući finalni susret na bh. političkoj sceni u ovoj izbornoj godini kao i pred nastupajuće opće izbore 2012. i ispadanje iz igre na-jmanje polovine koalicionihpartnera, jer bez obzira na 15 parlamenata i vlada u BiH ipak nema dovoljno fo-telja za sve rođake, kumove, prijatelje, partijske kadrove i

zaslužne partnere/ice.

Lijevi Desnica

Da je perestrojka u tom smisluzapočela najbolje govori najsvježiji primjer potpredsjednika Vlade FBiH i ministra prostornog uređenja Desnice Radivojevića, srpskog člana bošnjačke SDA, koji se na neki način vraća u staro “socijaldemokratsko” jato čineći prevagu i u Nikšićevoj federalnoj Vladi glasajući suprotno stavovima SDA čiji je član zbog čega je razočarani Sulejman Tihić u njegovo ime proslijedio “kover-tiranu ostavku” na ministarsko mjesto i mjesto potpredsjednika Vlade FBiH, što Desnici koji je naprasno opet postao “ljevica” ne pada na pamet, držeći da je mandat njegov a ostavka lični stav i koju on ne kani dati, zbog čega je snažno podržan od novoplatformaških SDP-

Ovoga puta je putem

kojim je sa “platformaškim”

saveznicima poslala SBiH, krenula SDA.

Kao što su u datom

momentu neki napuštali SBiH to se sad dešava i unutar

SDA.

Tihić - Lagumdžija, pukla veza

SBB-SNSD-SDS i obadva HDZ-a.Desnica je ustrebao kao “ljevica” da senovi koalicioni partneri dokopaju glavnihjavnih preduzeća FBiH i da postave svoju upravu. SDA ih je godinama koristila za svoje svrhe, jednako kao i HDZBiHi SNSD/SDS, jer su JP “zlatne koke”vladajućih partijskih oligarhija i bez njihse lako ne pobjeđuje na izborima. To da ih novoformirana koalicija uzima da ihspasi su priče za malu djecu, jer i SDPi oba HDZ-a i SNSD su godinama up-ravljali istima, svi izuzev novoformiraneSBB, koja također ima svoje interese kaostranka u tom pogledu. Dakle, i ovoga puta u prvom planu su interesi partija ipartijskih šefova, pa bitnijih promjena neće biti. I oni prave masovne čistkekadrova poput njihovih prethodnika,sve do portira i čistačice, pa je nejasnopo čemu je onda jadničak Desnica za-pravo ponovo “ljevica” i u odnosu na šta i koga. Sve je samo magla i mućenje vodeu predizborno vrijeme a razlog je poznat.

Ove bh. političke kameleone iprevrtače ponajbolje je opisao svojevre-meno rahmetli prof.dr. Nijaz Duraković,jedna od rijetkih bh. političkih i in-telektualnih gromada koji je i sam odLagumdžije kao osnivač SDP BiH doživioizgon iz “Partije” sa još stotinama doktora nauka i akademaca koji misle vlastitoma ne partijskom glavom. Replicirajući iu federalnom i u državnom Parlamentuznao je imenom i prezimenom proz-vati aktuelne zastupnike nacionalističkihstranaka kao bivše partijske sekretare, pa

i sekretare komiteta koji vjerovatno još u džepu drže Titine partijske knjižice za ne daj Bože, što se pokazalo u više navrata istinitim, a on kao častan čovjek nije mogao sa onima koji su do podne nacionalisti, popodne socijaldemokrate, uvečer fašisti, zavisno koji i koliki vjetar puše u situaciji kad parlamenti i vlade ni na jednom nivou zapravo i ne vladaju, već to čine partijski komiteti i njihovi čelnici, dogovorno ko jedan. Ukazivao je na besmisleno trošenje vremena i energije u interesu političkih oligarhija umjesto u

27

interesu države i građana u situaciji kad društvo zbog nepostojanja istinske de-mokratije i slobode, te vještačke ideološke podjele, zapravo samo sebe jede.

Teturajući lijevo-desno, poput pijan-og bećara koji pjeva: “lijevo-desno, nigdje moga stana, oj, ulice i ti si pijana”, bh. politička elita vodi sve više u političko-ekonomski glib građane, držeći ih pod crveno-crno-zelenim sedativima, da se ne dosjete. Jer čim se građani dosjete, i njima prolazi vijek trajanja, pa bili oni “lijevi” ili “desni”.


Šestorka se osipa

Desnica u lijevo

28

Skrivene poruke Rock and Rolla

Društvo

Izvor: TAKVIM 2006. godine, Islam-ska zajednica Bosne i Hercegovinea

Tradicionalno, umjetnici ima-ju tu odgovornost da unapre-TTđuju unutrašnje čulo slušate-

lja i kreiraju veću svjesnost o jedinstvusvega stvorenog. U Persiji, zvukovi pti-ca i vodopada su korišteni za liječenje.Majke često koriste svoj blagi glas da biušuškale svoje bebe. Učenje Kur’ana jekorišćeno za liječenje još od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Međutim, nisu svi zvukovi iscjeliteljski.Neki mogu biti i opasni.

Zvuk muzike, naprimjer, utiče na brzinu pulsa, temperaturu kože, krvnipritisak, mišićnu tenziju te na aktivnostmoždanih valova. Muzika može takođepomoći u oslobađanju biohemijskihsupstanci kao što su endorphini u moz-gu i ponašati se kao prirodno sredstvoprotiv bolova. Ljudski skelet je takođervisoko osjetljiv na vibracije 69-70% zvu-kova koji se mogu naći unutar čujnog opsega, a zvuk se brže kreće u vodi odkoje se čovjek najviše i sastoji. Skelet po-tom permanentno prenosi informacijesa još osjetljivijih nivoa u samo nervno

tkivo. Neprikladna ili glasna muzika, s druge strane, može biti opasna. Studije iz 1990. tvrde da glasna muzika dovodi do vasoconstrictie uzrokovane poveća-nim krvnim pritiskom. To redom dovo-di do hipertrophije glatkih mišića, suža-vanja kapilara te začepljenja krvotoka.

Gdje je rock muzika u svemu tome?

Eksperimenti sa biljkama su takođerpokazali nešto slično. Naime, biljke koje su “mučene” mu-zikom Jimmija Hendrixa i grupe Led Zeppelin uginule su za desetak dana, a svojim su rastom bježale od izvora zvuka.

Utjecajem disharmoničnerock muzike i njenog sadr-žaja - skrivenim i otvorenim porukama, mladi upijaju programe zla koji će kroz njih utjecati da budu hladni i zli, fanatici, ideolozi mra-ka. Mnogi ne znaju koliko su vođeni i izmanipulisani. Mnogi obožavaoci kažu da se prilikom slušanja ove ili one, rock ili heavy metal muzike apsolutno dobro osjećaju i da dobijaju puno energije. Ali oni ne znaju da postoje i negativna energetska polja sa kojim mo-žemo stupiti u komunikaciju, a preko njih i sa demonskim poslužnicima i hi-jerarhijama. Ovoj privlačnosti rock mu-zike često je prethodila životna situacija neispunjenih želja, potreba za zaštitom, razočarenja, neuspjeha, odakle dolaze osjećaji samoće, melanholije, frustracije, rezignacije pa sve do agresije, pobune i samoubistva. Ti osjećaji otvaraju vrata negativnoj energiji i zvukovima kao što je rock muzika. Zviždeći tonovi, pro-dorna kreštanja i glasna muzika faktor su smetnje našem duhovnom miru.

Kokain, marihuana, LSD...

Šezdesete godine su bile period ve-likog nemira u Sjedinjenim Američkim Državama. Kultura mladih je tražila drugačiji način života, a našla je mari-huanu i nove “unapređene” droge kao što je lysergic add diethylamide (LSD). Ove droge nisu u potpunosti shvaćene,

i vjerovalo se da one mogu proširiti ljud-sku svjesnost a njihovim konzumenti-ma osigurati mistično iskustvo koje jemoglo povećati njihovo razumijevanje.Mnogi od najranijih eksperimentatora sa LSD-om (najzapaženijije Timothy Leary) smatrali su ovu drogu poklonomčovječanstvu – neizvjesno je od čega ilikoga. Bez obzira na ove izvore, LSD jeimao glavni utjecaj na razvoj rock muzi-ke. Zvuk i sadržaj pjesama su primjetnoizmijenjeni. Rock muzika postaje op-terećena pretpostavljenom mističnomslikom generisanom od strane haluci-nogena. Ovaj pokret je imao svoje ko-rijene kako u samim muzičarima takoi u muzici posvećenim biznismenima.Naprimjer, jedan od najvećih proizvo-đača LSD-a (tajanstvena fi gura koja jejoš uvijek poznata samo kao Owsley)

sponzorisao je rock band Th eGrateful Dead u promišlje-noj kampanji promovisanja ideje o ekspanziji svijesti krozupotrebu LSD-a.

Satanske zamke

Bivši pripadnik maso-na, odnosno njihovog užeg kruga -iluminata (satanskih“svjetlonoša”), John Tod,posvjedočio je kako je služiosatani kroz jedno od najmoć-nijih sredstava destrukcijemladih - rock muzike:

“Bio sam rukovodilacprodukcije Zodiac, najvećeorganizacije fi rmi za produk-ciju ploča i društva za organi-zaciju koncerata u USA. Kadbi se dovršila jedna matrica

(snimak sa koje se presnimavaju sve dru-ge ploče i kazete), odnosili bi je u jednusalu koja nije bila dostupna za javnost itamo bi bila postavljena na jedan oltar(satani). Informacija o ovim kultnimradnjama te o usnimavanju tajnih, uhunečujnih molitvi satani na pločama i ka-zetama dospjela je u javnost i to je iza-zvalo veliku paniku među producentima i njihovim ljudima u pozadini, a ‘kršćan-ski’ obožavaoci ove muzike radili su na rušenju popularnosti izdavača. Zato jeotvorena nova fi rma produkcije ploča ipotpisani su ugovori sa nekim uglednimrock grupama i dali im blaža, ‘kršćanska’imena.” Tod priznaje: “Da biste znali ko-liko demona imate u kući morate samoprebrojati svoje rock ploče.”

Skrivene poruke

Pjesma “Stairway to Heaven” grupeLed Zeppelin je najpopularnija pjesma u historiji rocka. Jedan redak pjesme

ĐavoljiĐavolji aadvokatdvokatii


Prema knjizi “Satanizam u Americi”, ova pojava predstavlja

najbrže rastuću supkulturu među

američkim tinejdžerima. Studije koje je

obavila Georgia Police Academy otkrivaju da 90%

umiješanih u satanizam čine

tinejdžeri.

Mnogi rockeri i rock grupe kao što su: The Beatles, The Eagles, Pink Floyd, Alan Parsons Project, T. Rex, Rolling Stones, Tull, Reed, Elton John, Madonna, Chris de Burhg i dr., osim svoje destruktivne muzike, svojim slušaocima, kroz teliničko ili fonetsko šifrovanje jednog snimka, predaju još i skrivene poruke, izobličene ili uhu nečujne (ali podsvijesti čujne), a koje bi trebalo destruktivno djelovati. “I kad posmatramo osnovno značenje u mozak tajno unesene poruke biće nam jasno demonsko nastojanje da se čitave mase mladih - koje o tome i ne slute, odgajaju za ‘đavolje legije’ (“Rock unatrag”, Michaela Bushmanna).”

29

kaže: “Znaš, ponekad riječi imaju dva značenja.” Treba znati da je pjesma pod-vrgnuta satanskom BACKMASKIN-GU! Jedan dio slušan normalno glasi: “Da, postoje dvije staze kojima možeš ići, ali u dugoj trci još uvijek ima vre-mena da promijeniš put na kojem si.” Ali ako se to pusti unatrag, jasno se može čuti: “To je moj slatki satana... ohhh, zapjevaću jer živim sa satanom.” Ovo je pjesma “number one” u histo-riji rocka! Samo koincidencija? Ne bi se reklo! Jimmy Page je predani sljedbenik sataniste Aliestera Crowleya. Jedno od Crowlyjevih satanističkih učenja je na-učiti bacati neslućene čini na ljude go-voreći im unazad! U pjesmi “Houses of Holy”, oni pjevaju:

“Neka pjesma bude tvoj gospodarHoćeš li povesti računa o gospodare-

vom pozivuOhhhh, satana...”Ljudski mozak je podijeljen u dvi-

je polovine. Naučnici tvrde da lijeva polovina mozga obuhvata racionalne i analitičke funkcije nervnog sistema, dok je desna polovina mozga sposobna obuhvatati podsvjesne, emocionalne i instinktivne procese. Tako, naprimjer, skrivenu poruku “unauhiram imzu”, koja preko lijeve polovine mozga dos-pijeva u svijest slušaoca, desna polovina mozga pretvara u naredbu “uzmi mari-huanu”. Razum se ovoj poruci ne može suprotstaviti, jer je ne prepoznaje.

Mnogi rockeri i rock grupe kao što su: Th e Beatles, Th e Eagles, Pink Floyd, Alan Parsons Project, T. Rex, Rolling Sto-nes, Tull, Reed, Elton John, Madonna, Chris de Burhg i dr., osim svoje destruk-tivne muzike, svojim slušaocima, kroz teliničko ili fonetsko šifrovanje jednog snimka, predaju još i skrivene poruke, izobličene ili uhu nečujne (ali podsvje-sti čujne), a koje bi trebalo destruktivno djelovati. “I kad posmatramo osnovno značenje u mozak tajno unesene poruke biće nam jasno demonsko nastojanje da se čitave mase mladih - koje o tome i ne slute, odgajaju za ‘đavolje legije’ (“Rock unatrag”, Michaela Bushmanna).”

Neki primjeri skrivenih poruka:

“Pristupi nam, pristupi nam, pristu-pi nam...” (pjesma “Hell Awaits” grupe Slayer);

“Sam đavo je tvoj bog” (pjesma “God of Tliunder” grupe KISS);

“Zli imaju moć” (pjesma “Every Little” grupe Police);

“’Ja te volim’ - rekao je đavo” (pje-sma “Tops” grupe Rolling Stones);

“Ti si bespomoćan protiv zlih, pro-tiv sviranja unatrag” (pjesma “She bop” grupe Cindy Lauper);

“Hail Satan, haaaaail Sa-tan!” (pjesma “When youcall my name” pjevačice Ma-donna).

Kroz ove skrivene, una-trag snimljene, poruke, čo-vjekovoj podsvijesti, koja jejača od svijesti i kojoj svijestrobuje, daju se hipnostičkezapovijedi kako misliti, kakoosjećati, kako se osjećati bes-pomoćnim protiv “moćnih”(koji postaju moćni samozato što ih obožavamo).

I skriveno i jasno...

Dok metoda backwardmasking (backmasking,backtracking) upravo “fi nim”rok grupama donosi velikupopularnost jer podsvjesnesatanske poruke pojačavajuuspjeh, dotle heavy metal ilideath metal grupe već otvoreno koristeširoku paletu riječi bogohuljenja, gnu-sosti i perverzija. (“Slušaj čovječe čimete miluju: budi đubre do kraja.”)

Rock zvijezda, homoseksualac, Da-vid Bowie u magazinu Rolling Stone(12. II 1976.) je zapanjio muzički svijetkada je izjavio:

“Rock je oduvijek bio đavolja mu-zika... Vjerujem da je rock & roll opa-san... Osjećam da mi samo nagovješta-vamo nešto još mračnije od nas samih.”

U pjesmi “Th e Conjuring” grupeMegadeth, jasno se može čuti prava mi-sija rocka:

“Ja sam đavolov advokat, prodavač,ako hoćeš... Dođi i pridruži mi se u mojempaklenom ambisu... Ja imam tvoju dušu!”


Na kraju pjesme pjevaju:“Povinuj se!”

Grupa Metallica u svojojpjesmi “Jump in the Fire” nareduje omladini da skočiu pakao:

“Prati me sada, dijete moje...

Uradi tačno onako kakokažem... Skoči svojom voljom ili budi uzet silom, Imaću te na jedan ili drugi način...Stoga, dostigni dno, šćepaj mi ruku, šetaj sa mnom kroz zemlju, Dođi domu kojem pripadaš, Tako, hajde, skoči uvatru.”

U svojoj naslovnici “Th ePrince”, Metallica otvoreno pjeva:

“Anđele iz dubina...Hoću da prodam svoju

dušu...Uzmi moju dušu, sotono

sa dijamantima kojim se odužuješNije me briga za rajStoga, ne traži da plačemI ja ću gorjeti u pakluOd dana kada umrem.”Rock zvijezda, Marilyn Manson, po-

nosno se hvali: “Nadati se je da ću biti zapamćen kao osoba koja je donijela kraj kršćanstvu.” (Spin, august 1996.) Mansonove nade su: “Mislim da svaki put kad ljudi slušaju ovaj novi album možda će bog biti uništen u njihovim glavama...” (Huh, oktobar 1996.) Man-sonove blasfemije nisu samo akt. Man-son rado priznaje da tu ima više od ono-ga što je očigledno: “Ja ne znam da li je iko stvarno razumio šta mi pokušavamo učiniti. To ne predstavlja samo šok... to

Grupa KISS je iskakala

na pozornicu kao rock’n’roll

demoni - bljuvanjem

krvi i vrišteći. Njihova

ispovijest glasi: “Mi smo

sveštenici ‘Satanskog

bratstva Amerike’.

Izdavač ploča nije želio da objavi naše

pravo ime jer naše ime znači ‘Kings In Satan

Service’.

je mamac. Jednom kada ih uhvatimo,mi im možemo dati našu poruku.” (HitParader, oktobar 1996.).

Bon Jovi pjeva u “HomeboundTrain”:

“Dok sam bio još samo dječak, đavome je uzeo za ruku, odveo me od moje kuće ,napravio me je čovjekom... Ja idem dolje, dolje, dolje, Dolje, dolje,...Na vozu koji juri kući.”

U magazinu Smash Hits, Bon Jovikaže: “... Ubio bih svoju majku za rock & roll. Prodao bih svoju dušu.”

Jedna od najpoznatijih pjesama 70-tih je “Hotel California” grupe Th eEagles. Mnogi ljudi ni u snu ne bi po-mislili da se ta pjesma odnosi na “Cr-kvu Satane”, koja je smještena u pre-obraćenom HOTELU u ulici CALI-FORNIA. Unutar omotnice albuma,gledajući nadolje, stoji slika Antona Laveya, osnivača “Crkve Satane” i au-tora Satanske biblije! Neki će reći: Th eEagles nisu ozbiljni - oni samo proda-ju ploče. Ali Larry Salter, menadžerove grupe, u novinama Waco Tribune Herald (28. II 1982.) priznao je da sudTh e Eagles bili upleteni u “Crkvu Sa-tane”. Nije iznenadujuće budući da jejedna njihova pjesma naslovljena kao“Prijatan dan u paklu.” (U samoj pje-smi “Hotel Califomia” onipjevaju: “Zvijer se ne može ubiti...”, misleći pritom na ”đavola.)

Grupa KISS je iskakala na pozornicu kao rock’n’rolldemoni - bljuvanjem krvi ivrišteći. Njihova ispovijestglasi: “Mi smo sveštenici‘Satanskog bratstva Ameri-ke’. Izdavač ploča nije želioda objavi naše pravo ime jernaše ime znači ‘Kings In Sa-tan Service’ (Kraljevi u sa-tanskoj službi).”

Grupa Black Sabbath je,ustvari, tokom svojih kon-cerata pozivala omladinu da prime satanu. Jedan od nji-hovih albuma je istinoljubi-vo nazvan “Prodali smo našeduše za rock & roll”. Njiho-va pjesma N.I.B. (Kristovorađanje u crnom) je jedna od najotvorenijih satanskihpjesama ikad snimljenih. Toje Luciferova Ijubavna pje-sma u kojoj on poziva sluša-oca da “ga uzme za ruku”:

“Neki ljudi kažu da moja ljubav ne može biti istinska,

Molim te, vjeruj mi, moja ljubavi, i ja ću ti pokazati,

Daću ti one stvari koje si smatraonestvarnim...

Tvoja Ijubav prema meni umalo da ne postane stvar-na...

Pogledaj u moje oči, vi-djećeš ko sam ja,

Moje ime je Lucifer, mo-lim te, uzmi me za ruku!”

Pjesma “Sympathy forthe Devil” grupe Rolling Stones je zvanična anatema “Crkve Satane”. U njoj Lu-cifer govori u prvom licu. Vodeći vokal, Mick Jag-ger, tvrdi da Anton Lavey, osnivač spomenute crkve, inspiriše njegovu muziku! Njihov album “Th eir Sata-nic Majesties Request” ne ostavlja sumnju na njihovu vjernost.

Na dodjeli MTV nagra-de 1992. godine, predstav-

nik grupe Red Hot Chili Peppers je, nakon zahvale, rekao: “Najprije želi-mo da zahvalimo satani...”

Šta misliš da ova muzika čini?Spomenute su samo neke od naj-

popularnijih grupa na svijetu koje slu-že đavolu.

30

Prema knjizi “Satanizam u Ameri-ci”, ova pojava predstavlja najbrže ra-stuću supkulturu među američkim ti-nejdžerima. Studije koje je obavila Ge-orgia Police Academy otkrivaju da 90% umiješanih u satanizam čine tinejdžeri. Dr. Paul King, direktor programa za adolescente u bolnici Charter Lakesi-de, u Tennesseeju, kaže da je više od 80% njegovih pacijenata tu zbog rock muzike. On kaže da “ova lirika postaje njihova životna fi lozofi ja, religija”.

“Gospodaru moj” - reče - “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” (Kur’an: El-Hidžr, 39.-40.).


Rock zvijezda, homoseksualac,

David Bowie u magazinu

Rolling Stone (12. II 1976.) je zapanjio

muzički svijet kada je izjavio: “Rock

je oduvijek bio đavolja muzika... Vjerujem

daje rock & roll opasan...

Osjećam da mi samo

nagovještavamo nešto još

mračnije od nas samih.”

Literatura:1. Eric W. Brown, Th e Occult Infl uance On Rock Music2. Terrv Watkins, Th e Devil’s Advocate3. Hwaa Irfan, Th e Science of Sound

31

Od Sarajeva do Livna

Društvo

“Kad ja pođoh na Bembašu/na Bembašu, na vodu/ ja povedoh b` jelo janje/ b` jelo janje sa sobom/ Sve djevojke Bembašanke/ na kapiji stajahu/ samo moja mila draga/ na demirli pendžeru/ Ja joj nazvah: “Selam alejk, selam alejk, djevojče!”/ Ona meni: “Alejk selam/ dođ` do veče dilberče!”/ Ja ne odoh isto veče/ već ja odoh sutradan/ Drugog dana, moja draga/ za drugog se udala/”

24.06.2012.god

Riječ Bentbaša dolazi od dvi-RRje turske riječi: “bent” štoRRznači “brana”, “nasip”, “pre-RRgrada rijeke ili potoka” i riječi “baša”što znači: “čelo”, “glava”, “starješina”,“glavni”…pa bi se mogla prevesti kao“glavni bazen”. Prije pojave hidroelek-trana brane su se pravile radi navod-njavanja ali u prvom redu i radi na-kupljanja zaliha vode za potrebe pića,pranja pokućstva i kupanja ljudi, ali iza napajanje stoke, a nerijetko i radistvaranja prekrasnih slapova i ugod-nog huka vode. Negdje su brane prav-ljene odmah na samom izvoru, poputizvora Dumana u Livnu i Bune, ili,pak, na naseljenom toku rijeke poputbrane Bentbaša na Miljacki u Sarajevuili vodopada Plive u Jajcu. Voda je za-ustavljana da oko nje brže i kvalitet-nije poteče život u svakom pogledu, imaterijalnom i duhovnom.

Bentbaša sarajevska

Na lokaciji sarajevske Bentbaše su uvrijeme nastanka grada bili Isa-begovimlinovi i menzilhane (gostionice) inekad je tu Miljacku premošćivala ćuprija od jarećih mjehurova koju je

sagradio Omer-paša Latas, potom je napravljen drveni most 1793. godine koji se koristio za vađenje trupaca sječenih u gornjem toku paljanske Miljacke a na Bentbaši su se sačikali i prodavali. Dolaskom Austro-Ugarske sagrađeno je na ovoj lokaciji kupalište Da Riva 1884. godine, potom u blizini i Narodna banja 1902. godine, a tu je bila od samih početaka i Mevlevijska tekija. Ovdje su Sarajke prale ćilime i “platno bijelile”, momci se kupali, pa se i sevdah rađao. Bentbaša je stoljećima bila inspiracija mnogima. Ona je pop-ut brojnih sličnih mjesta i u brojnim pjesmama opjevana, a jedna od, stoljećima najpopularni-jih među Sarajlijama, pa i svjetskim poznavaocima sevdaha, je pjesma “Kad ja pođoh na Bembašu…” Na brežuljku, sa suprotne strane rijeke, poznata je bila i Babića bašča u čijoj je blizini bilo i jedno od prvih dječjih igrališta u Sarajevu. Nekad je ovo bio ulaz u grad, danas je to dio grada, po mnogi-ma ponajljepši, kojeg, uz Bentbašu, krase i prekrasni krajolik sa nadolazećom Miljackom iz kotline, grad-ski bazeni, Geteov institut, ambasade…

Bentbaša livanjska

Za razliku od sarajevske Bentbaše,koja je zapravo ulaz u grad i njegova najljepša gradska vrata, livanjska “Bentbaša”, zapravo plahoviti izvorledenog, uspjenušanog bijelog Du-mana, predstavlja kraj grada, podnostrmih litica Bašajkovca ispod ko-jih izvire. Da biste ušli u Sarajevosa paljansko-romanijske visoravnimorate proći kroz vrata Bentbaše,dok u Livnu da biste došli do liva-njske “Bentbaše” iz bilo kojeg pravca morate proći prethodno kroz grad,

ili barem jedan njegov dio,kao kad dolazite na veoma slično Vrelo Bune. A kao iBuna i Bentbaša i livanjska je “Bentbaša” imala svo-jevremeno tekiju oko kojesu se okupljali učeni ljudi,ali su se kao i na sarajevskojokupljale i djevojke koje suprale rublje i ćilime, nosilevodu, a odvažni se mladićikupali ljeti u izuzetno hlad-noj vodi, u bentu ispodžgliba, iznad Rimčevihkuća i mlinova u koje sumuškarci na konjima dono-sili mljeti žitarice. I na ovombentu se teferičilo i hladilovoće i piće. Događali su

DDvijvije Bentbaše,e Bentbaše, oobje opjevanbje opjevanee


Đulbić tvrdi da se pjesma “Kad ja pođoh

na Bentbašu…” pjevala u Livnu

najmanje tridesetak

godina prije nego u Sarajevu. Po njemu se livanjska i sarajevska verzija i razlikuju,

posebno notno.

Bentbaša - vrata Sarajeva

32

se slični sadržaji kao na sarajevskoj Bentbaši. Bent u Dumanu je iskle-san 1573. godine povodom osvajanja Klisa i utemeljenja Kliškog sandžaka sa sjedištem u Livnu. Dubok je oko 3 metra i u njega i danas sa okolnih stijena i žgliba smjelo skaču livanjski skakači na noge i slijeću livanjske “laste”. Livanjskom “Bentbašom”, odnosno prekrasnim izvorom Du-mana, koji je najljepši u proljeće, kad okolo sve ozeleni i probehara, a on postane najsnažniji, najmaglovičastiji i najbistriji, oduševljenje bio i putopisac Evlija Čelebija koji je u vrijemej p p j

posjete Livnu 1660. godinezapisao: “Pred pećinom iz koje izvire ova bistra voda postoji veliki bazen (bent/havz) od 10 kvadratniharšina. To je mjesto gdjese sastaju učeni ljudi iderviši. Svi mladići ovog šehera ulaze u ovaj bistribazen kao vile i plivaju vješto kao ribe. Na ovomčistom bazenu postojinatpis. Iznad bazena na stijeni koja kao da se snebom spaja, uspeli su sepomoću ljestava savršenimajstori i na jednomčetverougaonom bije-lom mramoru izgravirali,uklesali i pismom dželi-sulus napisali taj natpis imramor lijepo obojili. Alipošto je natpis jako visokobilo ga je teško pročitati.Ja sam, siromašni putnik,uspio da ga pročitam pomoću dur-bina. U blizini ovoga natpisa ima još natpisa na latinskom i grčkom jeziku.”

Na natpisu (kojeg nažalost, odav-no više nema) je pisalo na arapskom jeziku: “Ovu građevinu podigao je Mustafa-aga za ljubav Bogam, Gos-podara svjetova. Neka mu Allah podari najviše mjesto u Džennetu/raju. I neka Bog udvostruči na-gradu najboljim dobrotvorima. Al-lah nam nadahnu njen kronostih: “Stjecište dobrih ljudi i otkrovenje geomanta. Godina 944. (1537)”.

Za dušu temelj života

Poznati češki muzikolog, slikar, etnolog i profesor Ljudevit Kuba je za vrijeme četveromjesečnog zapi-sivanja pjesama i napjeva širom BiH i Sandžaka 1893. godine zabilježio preko 1.100 pjesama i notnih zapisa, među kojima i pjesmu “Kad ja pođoh

na Bentbašu…”, kako tek-stualno, tako i notno.Dugo je radio na sređivanjuovih zapisa da bi ih po do-govoru objavio u GlasnikuZemaljskog muzeja Sara-jevo kao protuuslugu za podršku tadašnjih vlastinjegovom istraživačkomradu. Djelo je objavio u višebrojeva Glasnika počevši od 1906. godine kad je u broju4/1906 na stranici 505 podrednim brojem 101 obja-vio i pjesmu sa notnim za-pisom “Kad ja pođem na Bendbašu na vodu…” Da-kle, kod Kube stoji “Kad ja pođem…” dok se u pjesmi

vezanoj za sarajevsku Bentbašu pje-va: “Kad ja pođoh…” što je u brojnojliteraturi također preneseno u istom


obliku, između ostalih i u knjizi Mu-hameda Žere “Sevdah u Bošnjaka”

j

gdje on na str. 126 i 127 daje dvije notne verzije ove pjesme koje tekstu-alno počinju sa “Kad ja pođoh…” a ne kako je zapisao Kuba. Iz ove činjenice Mirsad Đulbić koji se bavi ovom tematikom je izveo zaključak da je ova pjesma vjerovatno nastala u Livnu i da je vezana za izvor Duma-na, za livanjsku “Bentbašu”, odnosno na bent u rijeci Bistrici, te da se tema-tika iz pjesme odnosi na ovaj grad i njegovih dvoje zaljubljenih mladih. U Livnu se u vrijeme nastanka ove sevdalinke i prije izgradnje vodovoda voda nosila iz spomenutog benta, u fučijama na leđima, što su uglavnom radili muškarci kao jači, a u tu svrhu su koristili i magarce i konje ko je imao, dok su ih sa okolnih pendžera i iza vrata kapija promatrale livanjske

Za razliku od sarajevske

Bentbaše, koja je zapravo ulaz u grad i njegova najljepša

gradska vrata, livanjska

“Bentbaša”, zapravo plahoviti

izvor ledenog, uspjenušanog

bijelog Dumana,

predstavlja kraj grada, podno strmih litica Bašajkovca ispod kojih

izvire.

Livanjska Bentbaša - 10 aršina

Bentbaša

djevojke. Đulbić se prisjeća da se u njegovom djetinjst-vu često, posebno uvečer,za vrijeme akšamluka, uLivnu pjevala pjesma “Kadja pođem na Bentbašu…”Pjevala se na samom iz-voru, u baščama i kućama oko Dumana i Bistrice gdjesu se okupljale cure da perurublje i ćilime a momcida se kupaju i akšamluče.Da je Đulbić u pravu topotvrđuje i činjenica da sei danas među livanjskimBošnjacima, pa i međukršćanima, često zapjeva i ova pjesma u određenimprilikama. Draga je zbog teksta, ali i zbog lahkoćehorskog pjevanja. Ona uz izvor Dumana posebno odjeku-je, odbijajući se od visoke i strme,polukružne litice, koje upregršćujugrad i odašilju maglu Dumana u vi-sine, a bistre vode Bistrice u daljineprostranog zelenog Livanjskog polja,osvođenog najplavljim nebom na svi-jetu.

Đulbić tvrdi da se pjesma “Kad ja pođoh na Bentbašu…” pjevala u Livnunajmanje tridesetak godina prije negou Sarajevu. Po njemu se livanjska isarajevska verzija i razlikuju, posebnonotno. On kaže da se sarajevska verzija pjeva na melodiju hebrejskosafardske molitvene pjesme “SederAlel” (Oda hvale), dok je, po Đulbiću,kod Kube notni zapis drugačiji, a djelimično i sam tekst. Po Đulbićuse nekada u Livnu pjevala originalna

Kubina verzija “Kad ja pođem na Bentbašu…” dok se u sarajevskoj pjeva “Kad ja pođoh na Bembašu…”, a riječ “Bembaša”po Đulbiću zapravo ne znači ništa, ili ne znači bar ono što bi trebala značiti. Međutim, manje je bitno ovo lingvističko, od umjetničkog u pjesmi. Jer pjesma u prvom redu i treba biti umjetnost, pogotovo ako se pjeva u narodnom ozračju i u

33

ljepotama BiH, bilo sarajevskim, ili livanjskim. Bentbaša je i sarajevska i livanjska podjednako, pa i svih drugih koji je vole i koji imaju svoje bosanskohercegovačke “bentbaše”. Pjesma spaja a ne razdvaja.

“…Bilo mi je već dobro pozna-to, šta je ljudima u Bosni pjesma, koja ne samo posuđuje veseloj misli krila, nego je također i to još češće za dušu temelj života, i naročito čudnovat čun, na kojem preplovi lakše opasne vrtloge iznad dubina ljudskih sudbina” (L.Kuba, 1937.).

“…Bilo mi je već dobro poznato, šta je ljudima u

Bosni pjesma, koja ne samo

posuđuje veseloj misli krila, nego je

također i to još češće za dušu temelj života,

i naročito čudnovat čun,

na kojem preplovi

lakše opasne vrtloge iznad

dubina ljudskih sudbina”

(L.Kuba, 1937.).

Duman u proljeće

Duman - livanjska lasta

Ludvik Kuba

DuplericaDruštvena mreža FACEBOOK


Desnica je budućnost ljevicemeđu Bosancima i Hercegovcima sve je više korisnika društvene mrežeFacebook. Na različite načine se

koristi ova društvena mreža. Neki su tu radiupoznavanja, neki radi razmjene iskustava ipodataka, neki radi plasiranja obavještenja,nekima je ovo dobra mogućnost komuniciranja sa rodbinom i prijateljima, neki su tu radimogućnosti reklame, a neki jednostavno želeda sa drugima podijele svoja razmišljanja, svojestavove i slično...

U ovom broju donosimo izbor nekolikozanimljivih statusa korisnika facebooka.


36

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – VIII dio

Islamske teme

Mladi čovjek je izgubio posao nakon čega je poštom poslao više od dvije hiljade molbi za posao diljem svijeta. Međutim, svi zahtjevi su mu odbijeni, ali on nije odustajao. Poslao je poštom dvije hiljade novih zahtjeva od kojih su ponovo svi odbijeni. Nedugo zatim dobio je ponudu da radi u direkciji pošte. Rečeno mu je: ‘’Možda je put ustrajnosti i odlučnosti glavni uzrok što si uspio dobiti posao u poštanskoj direkciji.’’

Piše: Sevla el-UdejdanPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatlić

Iskreno vjerovanje najboljedolazi do izražaja prilikomiskušenja i nedaća. Kada ga

snađu iskušenja, iskreni vjernik poveća ibadet i dove, pa makar ne vidio tra-gove njihovog uslišavanja. Njegova nada se ne smanjuje čak ni onda kada ojačaju uzroci očaja, zbog saznanja da se u tome krije Allahova mudrost kojuljudski razum ne može dokučiti, a Al-lah bolje od nas zna šta je nama do-bro i korisno, a šta nije. A što se tičeonoga koji požuruje uslišavanje dove,to je znak slabog imana, jer on smatra da ima pravo na uslišavanje dove, kaoonaj koji traži plaću za svoje djelo.

O ti koji požuruješ uslišavanje dove,zar nisi čuo za priču o Jakubu, a.s., kojije osamdeset godina trpio iskušenje,ali se njegova nada nije promijenila.Kada je njegova tuga za sinom Jusufomdostigla vrhunac, izgubio je i sina Be-njamina, ali se ni tada nada u Allahovumilost nije promjenila, već je rekao: “Ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Al-lah sve vratiti, uistinu, On sve zna i mu-dar je.” (Jusuf, 83.).

Značenje Jakubovog sa-bra i pouzdanja u Allaha, objašnjeno je u ovom ajetu: Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su sati-rale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i po-slanik, i oni koji su s njim vje-rovali, uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! (El-Bekare, 214.).

U tom smislu su i riječiPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Čovjek će neprestal-

j

no biti u dobru, sve dok ne pođe požurivati.’’ Upitali su: “Allahov Poslaniče, šta znači požurivanje?’’ Odgovo-rio je: “Požurivanje znači da čovjek kaže: ‘Upućivao sam dove, al’ mi nisu uslišane.’”

Nipošto ne umanjuj svoje dove kadse iskušenja povećaju i odulje, jer ti si iskušan da bi se pokazala tvoja pobožnost kroz sabr i dovu, zato ne očajavaj i ne gubi nadu u Allahovu milost, ma koliko iskušenje dugo trajalo.

Neopravdani očaj Amiraibn Rebie!?

Amir ibn Rebia, r.a., jeashab koji je među prvim Me-kelijama primio islam. Up-ravo se pripremao za hidžruu Abesiniju, zbog stalnog zlostavljanja muslimana odstrane nevjernika, pa je želioda obavi neke poslove i pri-premi poputninu za svojuporodicu prije nego krenu na put. Omer ibnul-Hattab, r.a.,koji tada još uvjek nije bioprimio islam, sreo je Amir-ovu suprugu, rekavši joj: “Jeli to nekud odlazite, Ummu

Abdullah?” Rekla je: “Da, tako mi Al-laha! Odlazimo u zemlju koja je Allahov posjed kao i sve drugo, nakon što stenas mučili i ponižavali na najgori način.Nadam se da će nam Allah u tome datiizlaz.” Omer je na to rekao: “Allah vasčuvao na vašem putu!” Začuđena timOmerovim riječima, Amirova supruga je kasnije rekla: “Vidjela sam kod njega blagost koju nikada prije nije pokazao, a

Da nije dDa nije dunjalučkiunjalučkih iskušenja, h iskušenja, na ahiretu bismo bili bankrotna ahiretu bismo bili bankrot


Allahova mudrost je htjela da

objava o čistoti i nevinosti Aiše, r.a.,

izostane cijeli mjesec dana, sve dok duše vjernika nisu do grla došle od silnog bola i saosjećanja s Poslanikom,

sallallahu alejhi ve sellem.

37

zatim je otišao. Kao da ga je rastužio naš odlazak i napuštanje Mekke. Nakon toga došao je moj muž i ja sam mu rekla: “Da si vidio Omera maloprije, kako je samo tužan zbog našeg odlaska.” Amir me je upitao: “Da ti možda ne misliš da će on primiti islam?” “Da”, odgovorila sam, a on mi je rekao: “Prije će Omerov magarac primiti islam od Omera.”

Ovaj plemeniti ashab je bio izgubio svaku nadu u Omerovo primanje is-lama, jer je Omer bio žestoki protivnik islama i vrlo surov prema muslimanima. Međutim, ubrzo se desilo upravo ono u šta je ashab Amir potpuno sumnjao. Omer je primio islam. I ne samo to, već je pretekao u dobru ashaba koji je govorio da će Omerov magarac primiti islam prije Omera. Postao je treći čovjek po vrijed-nosti u islamskom ummetu, nakon Po-slanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao ga je El-Faruk, a njegovo primanje islama značilo je ponos islamu i muslimanima. I vjerovatno danas većina muslimana ne poznaje ashaba Amira ibn Rebiu, ali zato nema ni jednog muslima-na na kugli zemaljskoj, a da ne zna ko je bio Omer ibnul-Hattab. Allah je podario Omeru ono što nije podario onome koji je sumnjao u Omerovo primanje islama, a Allah Svoju blagodat daruje kome On hoće. Zato ne očajavaj u pogledu Alla-hove milosti ni onda kada ti se stvar čini nemogućom.

To se zove ambicioznost

Ovo je priča o uspjehu koji je zapalio revolucionarnu iskru ekonomskog, ali i civilizacijskog napretka Japana. To je priča o mladiću koji se zvao Takeo Sa-hira. On je sa grupom mladića iz Japana poslat na studije na Univerzitet u Ham-burgu, u Njemačkoj. Sa sobom je ponio i svoj mladalački san koji ga ni za jedan trenutak nije napuštao. Mladi Japanac je sanjao i maštao o tome da on bude taj koji će napraviti i montirati motor japan-ske marke, na kojem će pisati “Made in Japan”. Zbog tog sna on je počeo ozbiljno i marljivo učiti. Godine su brzo prolazile, a on je od profesora, kao i drugi studenti, slušao uvijek istu priču: “Mladiću, računaj da si uspio onda kada odbraniš doktorat iz mehanike.” Naravno, mladi Japanac se nije slagao s tom tezom, jer je on potpu-ni uspjeh vidio u proizvodnji japanskog motora. Međutim, nakon što je završio studij shvatio je da on nema rješenja za tu zagonetku. Satima je posmatrao motor i došao do zaključka da je za njega izrada i montiranje motora koji će biti funkcio-nalan, prava misterija. Razmišljao je šta da uradi, i na kraju je shvatio da mora napraviti odlučan korak koji će mu otkri-

ti način kako će izraditi mo-tor. S tim ciljem on je posjetiosajam na kojem su bili izlag-ani motori italijanske proiz-vodnje. Kupio je jedan motorza koji je dao sav novac kojije imao kod sebe. Motor nijeostavio u podrumu ili garaži,već ga je donio u svoju sobui počeo ga rasklapati, dio podio, a zatim je svaki dio crtao ipamtio mjesto na kojem se na-lazio. Kada je rastavio i najsit-nije dijelove, započeo je processastavljanja dijelova. Taj pro-ces, rastavljanja i sastavljanja motora, ponavljao je tri dana.Jeo je samo jedanput na dan,a spavao je svega tri sata u tokujednog dana. Treći dan je, bez gledanja ucrtež i bez velikih poteškoća, uspio samrastaviti i sastaviti motor. Sretan zbog tog uspjeha, otišao je vođi japanskih stude-nata da s njim podijeli svoju radost. Suzeradosnice slijevale su mu se niz lice dok mu je govorio: “Sastavio sam motor na-kon što sam ga bio potpuno rastavio.’’Međutim, vođa grupe nije bio posebnooduševljen njegovim uspjehom, već muje rekao: “Ne, nisi još uspio! Taj motor jeispravan i on svakako radi, ti si ga samorastavio i ponovo sastavio, i ništa više.Nego, evo ti motor koji ne radi, pa akouspiješ da otkriješ kvar i da ga popraviši upališ, onda si zaista uspio.” Bio je tonovi izazov, ali i novo iskustvo. Uzeo jepokvareni motor u naručje i zagrlio ga kao da se radi o najvećoj dragocjenosti.U stvari on je zagrlio svoj san, zagrlio jesvoj cilj kojem je cijelim bićem stremio.Došao je u svoju sobu i ponovo rastaviomotor na dijelove, na isti način kako je


to radio sa prethodnim mo-torom. Kad ga je počeo mon-tirati otkrio je kvar. Naime, jedan metalni dio motora je trebalo ponovo rastopiti i pre-oblikovati. Ali kako? U tom trenutku shvatio je još jednu bitnu stvar. Shvatio je da, ako želi biti stručnjak za pravljenje i proizvodnju motora, mora prvo raditi kao obični radnik u topionici kako bi naučio proces topljenja željeza, te oblikovanje i izradu onih na-jsitnijih dijelova na motoru. I umjesto da upiše doktorat i bude univerzitetski profe-sor, on se zaposlio u livnici željeza, čelika i aluminija. No-

sio je obično plavo odijelo i besprijekorno slušao naredbe poslovođe u livnici koji je bio obični majstor sa srednjom stručnom spremom. Osim toga, on je bio iz ugledne japanske porodice, potomak slavnih samuraja, ali je i pored toga bio spreman da služi svojoj domovini, pa makar radio u livnici kao obični radnik. Trebalo mu je svega deset dana da nauči topiti i obliko-vati različite dijelove motora. Deseti dan on je napravio i oblikovao novi dio zbog kojeg motor nije radio, i kad ga je post-avio, motor je opet počeo raditi. Ponovo je otišao do vođe svoje grupe i saopćio mu radosnu vijest: “Uspio sam!” Nakon toga vratio se u Japan. Prijatno ga je izn-enadilo sazna nje da se u njegovoj državi već čulo za njega kao mladog japanskog stručnjaka koji mnogo obećava. Posebno se obradovao pismu koje je dobio lično od japanskog cara u kojem je izrazio želju da se sretne s njim kako bi mu čestitao na postignutom uspjehu. Zahvaljujući

Vehb ibn Munebbih je rekao: “Ne posjeduje istinsku

razboritost onaj ko iskušenje ne vidi kao blagodat, a

blagodat kao iskušenje, jer onaj kojeg je snašlo neko iskušenje i

nedaća, nada se olakšanju,

a onaj ko živi u izobilju, očekuje

iskušenje.”

caru na ukazanoj počasti, on je na pismoovako odgovorio: “Vaše visočanstvo, ja još nisam zaslužio takav prijem i takvupočast, jer još uvijek nisam ostvario svojsan.” Nakon devet godina provedenih na studijama i radu u Njemačkoj, mladi Jap-anac se zaposlio i u svojoj državi je radiojoš devet godina. Za to vrijeme on je kon-struisao i proizveo deset različitih mo-tora. Onda ih je odvezao na carski dvori rekao: “Evo, konačno sam ostvario svojsan!” Kada je car čuo rad motora koji jeproizveden u Japanu, sav ushićen, rekaoje: “Ovo je najljepši ‘muzički instrument’koji sam čuo u svom životu. Zvuk motora koji je stoposto japanski proizvod.”

Te noći, nakon ostvarenja životnog sna i prijema kod cara, mladi Japanacotišao je ranije na spavanje i prvi put uživotu spavao je deset sati u kontinu-itetu. Od tada je svaki japanski radnik odlučio raditi devet sati, osam sati za sebe i svoju porodicu, a jedan sat za svoju državu, Japan.

Ne boj se, Allah je s nama

Kada su Kurejšije saznale da će Mu-hammed, sallallahu alejhi ve sellem,napustiti Mekku i učiniti Hidžru uMedinu, odlučili su da ga ubiju. Kad jenoć razastrla svoje tmine, oni su došlipred njegova vrata čekajući da zaspi i da onda upadnu u sobu i ubiju ga. Po svimljudskim mjerilima, Muhammed, sallal-lahu alejhi ve sellem, bio je te noći osuđenna smrt. Kako da ne, kad su nevjernicibili opkolili njegovu kuću sa svih strana,odlučni da ga ubiju i time unište sjemeislama. No, i pored toga, Poslanik, sallal-lahu alejhi ve sellem, ni jednog trenutka nije gubio nadu u Allahovu milost. Onje, iako svjestan da mu je kuća opkoljena,izašao iz kuće učeći kur’anski ajet: I kaooni ispred kojih i iza kojih smo pregradumetnuli i na oči im koprenu stavili, zatooni ne vide. (Ja-sin, 9.).

Opkoljen i praktično zarobljen, Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašaoje iz svoje kuće, uzeo šaku zemlje i ba-cio je prema nevjernicima, koja kao da je simbolizirala i najavila nevjerničkineuspjeh, tako da je propala njihova namjera da ga ubiju. Pogledaj kakose svjetlo nade rađa iz samog središta tmine iskušenja.

Nakon toga Muhammed, sallallahualejhi ve sellem, neopaženo je izašao izMekke sa svojim drugom Ebu Bekrom,r.a., i na putu prema Medini zaustavilisu se u pećini na brdu Sevr, gdje su ostalitri dana. Nevjernički konjanici koji sukrenuli u potragu za njima, došli su predulaz u pećinu, pa je Ebu Bekr rekao Po-slaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Al-lahov Poslaniče, da neko od njih samo

malo obori pogled prema unutrašnjosti pećine, vidio bi nas.” Tada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao svoje poznate riječi: “Ebu Bekre, šta misliš o dvo-jici s kojima je Allah treći?”

I desilo se ono što sedesilo. Nevjernici su se vra-tili neobavljenog posla iako ih je od Poslanika, sallal-lahu alejhi ve sellem, dijelilo svega nekoliko koraka. Zato, pogledaj još jednom kako se noćna tmina rasprši i nestane pred svjetlom zore, i kako Allahova pomoć natkrilju-je vjernike, na što aludira sljedeći ajet: Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. (El-Hadždž, 38.). Dvojica drugova nastavili su svoj dugi put, bez oružja i bilo kakve naoružane pratnje. A onda je i treći put Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po-kazao veličinu nade i oslonca na Allaha. Naime, dok su putovali kroz pustinju pojavio se konjanik koji je jurio u prav-cu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra. Bio je to Suraka ibn Malik kojem se na trenutak osmjehnula sreća i pružila prilika da dobije stotinu deva kao nagradu od Kurejšija ukoliko im dovede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, mrtvog ili živog. Međutim, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uopće nije obraćao pažnju na konjanika koji im se približavao, pa mu je Ebu Bekr, r.a., rekao: “Allahov Poslaniče, za nama juri konjanik koji samo što nas nije sustigao.” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio je svoje riječi: “Ne boj se, Allah je s nama!” I Allah ih je pomogao. Noge Surakinog konja počele su propadati u pjesak. Kad je vi-dio da će ga snaći smrt u pustinjskom

38

pijesku, Suraka je zavapio pomoć obećavši da će ih os-taviti na miru i da nikome neće reći u kojem pravcu su otišli. Suraka je održao svoje obećanje, vratio se u Mekku i kojeg god konjanika je sreo, a koji je krenuo u potjeru za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, rekao bi mu: “Vrati se, nisu otišli ovim putem.”

U našem vremenu, koje je u znaku mnogobrojnih pora-za i poniženja, mi muslimani nemamo veće potrebe od toga da naučimo umijeće izgradnje nade.

Ne ljuti se i ne proklinji

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Veličina nagrade je na osnovu veličine iskušenja. Kad Allah zavoli nekog čovjeka onda ga iskuša, pa ko bude zadovoljan u iskušenju, nagra-da mu je Allahovo zadovoljstvo, a ko se bude srdio zbog iskušenja, nagrada mu je Allahova srdžba.”

Rekao je također: “Na Sudnjem danu bit će doveden najbogatiji čovjek na dunja-luku i bit će stavljen u džehennemsku va-tru samo jedan tren, pa će mu biti rečeno: ‘O sine Ademov, da li si ikada ikakvo dobro vidio? Da li si ikada osjetio ikakvu blagodat?’ On će odgovoriti: ‘Tako mi Al-laha, nisam nikada doživio nikakvo dobro niti sam ikakvu blagodat osjetio!’ Zatim će biti doveden čovjek, vjernik koji je imao najveća iskušenja i nevolje na dunjaluku, pa će biti stavljen u Džennet samo jedan trenutak, a onda će biti upitan: ‘Sine Ade-mov, da li si ikada doživio ikakvu nevolju? Da li te je ikada snašlo iskušenje?’ On će odgovoriti: ‘Tako mi Allaha, nisam nika-da doživio nikakvu nevolju niti me snašlo ikakvo iskušenje!’”


Ma’ruf el-Kerhi rekao je: “Allah, dž.š., iskušava

vjernika bolešću i

nesanicom, pa se on

žali svojim prijateljima.

Onda mu Allah kaže: ‘Tako Mi Moje Veličine i Uzvišenosti,

nisam te iskušao ovom bolešću osim da ti grijehe sperem, pa

ne žali se na Mene.’”


Jedanput je Abdullah ibn Abbas putovao sa Muhammedom, sallallahu alejhi v sellem, pa mu je tom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio sljedeće: “Dječaće, podučit ću te nekoliko stvari: čuvaj Allaha, čuvat će te! Čuvaj Allaha, uvijek će biti s tobom! Kada nešto tražiš, traži to od Allaha, kada tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se svi ljudi okupili da ti neku korist donesu, ne mogu ti koris-titi osim onoga što ti je Allah propisao. I kada bi se svi ljudi okupili da ti štetu nanesu, ne mogu ti naštetiti osim onoga što ti je Allah propisao. Pera su podig-nuta, a tinta se osušila.” (Tirmizi).

Mudri prethodnici su kazali: “Da nije iskušenja i belaja, mi bismo na ahiretu bili bankrot.”

Ma’ruf el-Kerhi rekao je: “Allah, dž.š., iskušava vjernika bolešću i nesanicom, pa se on žali svojim prijateljima. Onda mu Allah kaže: ‘Tako Mi Moje Veličine i Uzvišenosti, nisam te iskušao ovom bolešću osim da ti grijehe sperem, pa ne žali se na Mene.’”

Vehb ibn Munebbih je rekao: “Ne posjeduje istinsku razboritost onaj ko iskušenje ne vidi kao blagodat, a bla-godat kao iskušenje, jer onaj kojeg je snašlo neko iskušenje i nedaća, nada se olakšanju, a onaj ko živi u izobilju, očekuje iskušenje.”

Mudri Lukman je upitan: “Koji čovjek je najbolji?” Odgovorio je: “Onaj ko je zadovoljan sa onim što mu je dato.”

Nije se razočarao ni nakon četiri hiljade odbionica za posao

Mladi čovjek je izgubio posao nakon čega je poštom poslao više od dvije hiljade molbi za posao diljem svijeta. Međutim, svi zahtjevi su mu odbijeni, ali on nije odustajao. Poslao je poštom dvije hiljade novih zahtjeva od kojih su ponovo svi odbijeni. Nedugo zatim dobio je ponudu da radi u direkciji pošte. Rečeno mu je: “Možda je put ustrajnosti i odlučnosti glavni uzrok što si uspio dobiti posao u poštanskoj direkciji.”

Novopečeni službenik je upitao trgovca mjenicama koji je vrlo dobro po-slovao i godišnje zarađivao oko 600.000 dolara: “Da li ti ikada gubiš nadu u kli-jenta koji će možda kupiti mjenice od tebe?” Iskusni trgovac je odgovorio: “To zavisi od toga koji od nas dvojice će prvi umrijeti.”

Wernher von Braun je shvatio da je greška osnovni faktor na putu stjecanja znanja i ostvarivanja naučnih rezultata. On je u toku Drugog svjetskog rata konstruisao dalekometni raketni projek-til V-2 kojim je bombardiran London. Međutim, taj raketni projektil nije bio

funkcionalan iz prvog pokušaja. Na-protiv, mnogobrojni njegovi pokušaji završili su bezuspješno. Toliko je puta bezuspješno pokušavao ispaliti projek-til da je i vrhovna komanda nacističke Njemačke izgubila nadu u njegov us-pjeh. Upitali su ga: “Koliko još grešaka trebaš napraviti da bi projektil mogao biti ispaljen bez greške?” Odgovorio je: “Možda napravim još 50.000 neuspje-lih pokušaja, ali će na kraju on sigurno proraditi i postati funkcionalan.” U drugoj polovici Drugog svjetskog rata, Njemačka je svoje protivnike gađala iz raketnog projektila koji je konstruisao upravo Wernher von Braun, i ni jedna država svijeta nije imala nešto slično. Na-kon 70.000 neuspjelih pokušaja, Wer-nher je uspio. Tako to rade optimisti koji se nikada ne predaju i koji su svjesni da je greška oštrica preciznosti i savršenstva, i da se neuspjeh ne mjeri brojem grešaka, već on počinje onoga trenutka kad čovjek odluči da više ne pokušava, odnosno, onda kad odluči da se preda.

Postojanost žene vjernice

Nakon što su munafici doživjeli pot-puni krah i neuspjeh u pokušajima da poraze i ponize muslimane, smislili su novi plan i nove metode u vrijeđanju i ponižavanju muslimana. Odlučili su da zgradu islama i islamskog društva pokušaju srušiti iznutra. Naime, pri povratku muslimana u Medinu, a na-kon pohoda na pleme Benu Mustalik, Aiša, r.a., je napustila svoju nosiljku da bi obavila fiziološku potrebu. Nakon što se vratila u nosiljku vidjela je da je izgubila zlatnu ogrlicu, pa je otišla da je potraži. Uspjela je naći ogrlicu, ali kad se ponovo vratila na mjesto gdje su odmarali, mus-limanska vojska je već bila otišla. Ona se nadala da će muslimani primijetiti da nje nema i da će se vratiti po nju. Međutim, to se nije desilo. Aiša, r.a., ostala je sama i čekajući tako ne bi li se neko od musli-mana pojavio, zaspala je. Jedan od asha-ba, Safvan ibn el-Muattal, zaostao je bio za vojskom i već je bilo svanulo kad je on stigao do mjesta gdje se nalazila Aiša, r.a. Ugledao je ljudsku priliku u crnoj odjeći i kad je prišao prepoznao je Aišu, r.a. Za-tim je naredio svojoj devi da klekne da Aiša, r.a., uzjaše, a onda je, ponavljajući riječi: “Svi smo Allahovi i svi ćemo se Njemu vratiti!”, krenuo prema Medini vodeći devu na kojoj je bila Aiša, r.a. Sti-gli su muslimansku vojsku koja se, usljed podnevne žege, odmarala nedaleko od Medine. Munafici su u tome vidjeli veli-ku priliku da prošire glasine, sumnju i laž. Potvorili su majku vjernika, Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, suprugu, Aišu, r.a., za blud i tako na naj podliji način, iz-

nutra napali na zdanje muslimanske za-jednice i na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, čast.

Allahova mudrost je htjela da objava o čistoti i nevinosti Aiše, r.a., izostane cijeli mjesec dana, sve dok duše vjernika nisu do grla došle od silnog bola i saosjećanja s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Za sve to vrijeme Aiša, r.a., nije ništa znala, jer se ona nakon dolaska u Medinu raz-boljela i to vrijeme je provela u postelji. Jedino što joj je teško padalo to što Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije prema njoj pokazivao uobičajenu ljubav i nježnost, koja se posebno ispoljavala kada bi se ona razbolila. Kada se njena bolest pojačala, posjetili su je otac i majka, i tek tada ju je majka obavijestila o glasinama koje munafici šire Medinom o njoj. Te noći Aiša, r.a., nikako nije spavala, cijelu noć je plakala i nadala se da će Allah ob-javiti ajete o njenoj nevinosti. Nakon toga, kod nje je ušao Poslanik, sallallahu ale-jhi ve sellem, i rekao joj: “Aiša, čuo sam o tebi to i to. Ako si zaista nevina, Allah će objaviti ajete o tvojoj nevinosti, a ako si počinila grijeh, zatraži oprosta od Allaha i pokaj Mu se, jer ako čovjek prizna grijeh i pokaje se, Allah će mu oprostiti.” Skrha-na tugom i bolom, Aiša, r.a., se obratila svome ocu Ebu Bekru, rekavši: “Babo, zar nećeš odgovoriti Poslaniku, sallallahu ale-jhi ve sellem, na ovo što je rekao?” Otac joj je odgovorio: “Allaha mi, ja ne znam šta bi mu odgovorio.” Tražila je to isto i od svoje majke, ali je ona samo ponovila Ebu Bekrove riječi. Onda je Aiša, r.a., rekla: “Ako bih vam rekla da sam nevina, a Al-lah zna da jesam, ne biste mi povjerovali. Ako bih priznala ono za što Allah zna da nisam učinila, vi biste mi tada povjerovali. Meni ne preostaje ništa drugo osim da se utješim riječima Jusufovog, a.s., oca: “Lije-pa strpljivost, od Allaha ja tražim pomoć od onoga što vi iznosite.” (Jusuf, 18.). O objavi ajeta o njenoj nevinosti, Aiša, r.a., je rekla: “Tako mi Allaha, nakon tih mojih riječi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ustao sa svoga mjesta niti je iko iz kuće izašao, a Allah je već objavio Svome Po-slaniku, sallallahu alejhi ve sellem, o tome. Iako je bila zima, velike graške znoja sli-jevale su se niz Poslanikovo lice i ja sam znala da mu silazi Objava. Nakon što se smirio, nasmijao se i prvo što je rekao bilo je: ‘Raduj se Aiša, Allah Uzvišeni te oslo-bodio.’”

Razmisli dobro, šta je to što je Aišu, r.a., učinilo postojanom i pored silnih gla-sina i sumnji u njenu moralnost i čednost? Ništa drugo osim iskrenog i čvrstog vje-rovanja u milost Allahovu i negubljenja nade u sigurnu pobjedu istine. Nada i lijepo mišljenje o Allahu, kada se nađu u srcu vjernika, onda oni povećavaju vjeru u brzu pobjedu i rastjeraju tmine iskušenja.

40

Islamska nauka u našoj svakodnevici

Islamske teme

Naravno, ponekad i nismo svjesni brojnih hadisa koje smo inkorporirali u svoju životnu svakodnevnicu (pranje ruku prije jela, nazivanje selama, rukovanje, poštovanje starijih i dr.). O tome sam svojevremeno, na Fakultetu islamskih nauka, pisao i seminarski rad te ostao zapanjen vrijednim sugestijama koje mi je, u tom smjeru, davao dr. Omer Nakičević. Tada sam, posve neočekivano, otkrio kako obilje hadiske građe leži u talozima naše životne rutine a da toga gotovo nismo ni svjesni

Piše: Safet Pozder

N erijetko se busamo u prsa dičeći se time kako slije-dimo postulate najljepše

vjere i najodabranijeg Poslanika.Tvrdnje da nam je Allah gospodar,islam vjera a Muhammed poslanik su neupitne. U konačnici, tu je istalno verbalno opetovanje šehade-ta kojim se, opet, vraćamo gornjimtvrdnjama. Dakle, jezici nam če-sto odapinju velike riječi o našemposlaniku, Muhammedu, a.s. Nijeni čudo, uzmemo li u obzir da jebaš on milost svim svjetovima i našnajljepši uzor.

Međutim, zaronimo li dublje,doći ćemo do vrlo neprijatne spo-znaje a to je da o Muhammedu, a.s.,znamo vrlo malo. Istina, njegov ži-votopis nam je, manje-više, poznat,ali njegove riječi, njegovi savjeti ipreporuke, odnosno njegovi hadisinam i nisu jača strana. Za sve onekoji se eventualno ne slažu sa ovomkonstatacijom postoji vrlo lahak na-čin da se testiraju i u kratkom rokuuvjere u ono na šta ciljam. Naime,potrebno je samo da se zapitate ko-

liko hadisa Muhammeda, a.s., zna-te napamet i možete ih bilo kada citirati. Siguran sam da je, s druge strane, broj popularnih pjesama čije tekstove zna-mo napamet, broj viceva i šaljivih dosjetki ili broj drugih sporednih i potpu-no nebitnih informacija puno veći. Konačno, ista ta pitanja postavljao sam ljudima koji imaju običaj dolaziti u džamiju, ali me rezultat nije oduševio.

Naravno, ponekad inismo svjesni brojnih ha-disa koje smo inkorpori-rali u svoju životnu sva-kodnevnicu (pranje ruku prije jela, nazivanje sela-ma, rukovanje, poštova-nje starijih i dr.). O tome sam svojevremeno, na Fa-kultetu islamskih nauka, pisao i seminarski rad te ostao zapanjen vrijednim sugestijama koje mi je, u tom smjeru, davao dr. Omer Nakičević. Tada sam, posve neočekivano, otkrio kako obilje hadiske građe leži u talozima naše

životne rutine a da toga gotovo ni-smo ni svjesni. Međutim, ovdje jeriječ o sasvim drugoj viziji hadisa,

onoj živoj, verbalnoj. Otu-da bismo mogli zaključitida se, po pitanju našeg poznavanja hadisa kaojednog od temeljnih izvo-ra islamskog učenja, radio stanovitom problemu,a problem zahtijeva akci-ju, plan, potragu za rješe-njem. Rješenje, nažalost,ne leži ni u činjenici da je hadis danas, kao nika-da prije, posve dostupan– potrebno je pritisnutipar tipki na tastaturi, a ivećina hadiskih zbirki jeprevedena i uglavnom do-stupna znatiželjnicima.

Rukovođen takvimomjerom snaga, svoja raz-mišljanja predočio sami svojim kolegama ima-mima te smo zajedničkipokušali naći neki moduspribližavanja hadisa na-šim džematlijama. Jedanod prijedloga bio je po-kretanje halke hadisa i totako što bismo jednom ili

Svaki dan Svaki dan po jedan hadispo jedan hadis


Iskustvo koje mogu prenijeti iz

svog džemata je više nego ohrabrujuće. Naime, svaki dan neko od mojih kolega ili ja – ovisno

o tome ko predvodi

namaz – nakon podne-namaza

džematlije u Prozoru zadržimo

minutu ili dvije duže i obratimo

se prigodnim hadisom.

41

dva puta mjesečno određivali po-sebne termine za citiranje i dodatno tumačenje hadisa. Ovaj, ali i neki drugi prijedlozi, ozbiljno je razma-tran ali iz niza okolnosti i razloga nije podržan. Umjesto njega, po-držan je jedan drugi, siguran sam, kvalitetniji i efikasniji prijedlog. Naime, usaglasili smo se da je učin-kovitije ići sa kraćom a češćom mi-nutažom te smo donijeli odluku da se u svakoj centralnoj džematskoj džamiji svaki dan nakon namaza na kome je najveća posjeta džema-tlija, citira i po potrebi protumači po jedan hadis.

Iskustvo koje mogu prenijeti iz svog džemata je više nego ohra-brujuće. Naime, svaki dan neko od mojih kolega ili ja – ovisno o tome ko predvodi namaz – nakon podne-namaza džematlije u Pro-zoru zadržimo minutu ili dvije duže i obratimo se prigodnim ha-disom uz kraći komentar. Narav-no, kako bi cjelokupan dojam bio potpuniji, već kod prvog hadisa smo pozvali džematlije da se ak-tivno uključe i dadnu svoj dopri-nos ovom naizgled malom ali vri-jednom projektu. I odazvali su se.

Tako nam upravo dže-matlije nerijetko sugeri-šu teme o kojima bi že-ljeli saznati više, postav-ljaju pitanja tragajući za odgovorom a ponekadse i svojim komentarima uključe i pridonesu bo-ljem razumijevanju riječiMuhammeda, a.s.

Tako nam se, jednomprilikom, džematlija po-žalio na problem kojiima sa drugim džema-tlijom, zamolivši nas da,kada nam bude zgodno,citiramo poneki hadis otom problemu. S velikimzadovoljstvom smo odgovorili na brojna pitanja i pokušali protuma-čiti veliki broj hadisa. Interesantnoje kako najviše pažnje kod ljudiprivlače hadisi koji govore o uobi-čajenom ljudskom ponašanju i po-stupcima poput kihanja, nazivanja selama, čišćenja od džunupluka,pojedinosti o jelu i piću... Narav-no, to je vrlo prikladna prilika da se ljudima predoče hadisi koji go-vore o obavezi namaza, pravilnomobavljanju pojedinih namaskih ru-


knova, ponašanju u kući, džamiji i drugim mjesti-ma, važnosti komšiluka i džemata te o brojnim drugim temama.

Poseban osjećaj za-dovoljstva ogleda se i u tome što smo imali pri-liku vidjeti da se, nakon izlaska iz džamije, o citi-ranim hadisima i komen-tarima rasprava prenese pa se o njima diskutuje i uz kahve pa i na uobi-čajenim sijelima. To je osjećaj uspjeha i osjećaj ispunjenja one dobro po-znate Poslanikove, a.s.,

naredbe: “Prenesite od mene, pa makar i jedan ajet!”

Vrijedi spomenuti i to da praksucitiranja i tumačenja hadisa u Pro-zoru kontinuirano prakticiramo već puna četiri mjeseca i da smo vrlo zadovoljni rezultatima. Bit će mi iznimno zadovoljstvo da se i drugi džemati okoriste ovim primjerom, ali i da nas sve zajedno upoznaju sa nekim od svojih ideja i projekata, kako bismo što kvalitetnije i svrsis-hodnije obavljali svoju misiju.

Interesantno je kako najviše pažnje kod ljudi privlače hadisi koji govore o uobičajenom

ljudskom ponašanju i postupcima

poput kihanja, nazivanja selama, čišćenja od džunupluka, pojedinosti o jelu i piću...

42

Moć podsvijesti kroz prizmu islama

Islamske teme

Iz ovih analiza pacijenata nerijetko sam dolazio do zaključka da ponekad ljudi koji dolaze tražiti lijek, imaju sasvim pogrešan pristup životu, liječenju, shvatanju vjere i slično, a drugo, oni ili neki od njih imaju sasvim drugu bolest u odnosu na onu koju predstavljaju, ili pak nisu uopće bolesni, već samo tako misle

Autor: Husnija Sarkić

Rekao je Uzvišeni Allah: RR Onaj kome Allah ukaže na Pravi put RR- na Pravome putu je, a onome RR

koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega,nećeš naći zaštitnika. (El-Isra, 97.). U pro-teklih petnaest godina baveći se liječenjemKur’anom i susrećući se s mnogim pacijen-tima različitih oboljenja, smetnji i stanja,imao sam različite uspjehe. Zanimali sume najviše pacijenti koji se nisu izliječili pr-vom ili jednom rukjom, odnosno, oni kojise i nakon niza rukji i pokušaja kod drugihiučača rukje nisu izliječili. Oni su bili razlog eda potražim odgovor na pitanje kako, uzAllahovu pomoć, izliječiti posebno teškeslučajeve. Za to mi je bilo potrebno ipak vi-šegodišnje iskustvo, zatim stručna i naučna analiza i istraživanje, ali i mišljenje učenjaka koji su već nešto o ovom rekli.

Neodvojivo je bilo analizirati svakog pacijenta ponaosob, zato mi je u posljed-njih par godina pomoglo otvaranje ordi-nacije, u kojoj sam mogao pacijentima ponuditi diskreciju, ali i sasvim jedan oz-biljniji i sveobuhvatniji pristup u liječenju.Drugo, bilo je potrebno analizirati svakubolest posebno.

Iz ovih analiza pacijenata nerijetkosam dolazio do zaključka da ponekad ljudikoji dolaze tražiti lijek, imaju sasvim po-grešan pristup životu, liječenju, shvatanjuvjere i slično, a drugo, oni ili neki od njihimaju sasvim drugu bolest u odnosu na onu koju predstavljaju, ili pak nisu uopćebolesni, već samo tako misle.

No vratimo se ili približimo malotemi. Ova zapažanja će nam pomoći da ozbiljnije prihvatamo ono što ću iznijeti.

SvijestSvijest je ljudska psihička funkcija, koja

se različito definiše:- svijest obuhvata sve ono što postoji u

datom trenutku u psihi čovjeka uz doživ-ljavanje sebe i okoline kao vlastite spoznaje,

- drugi svijest definišu kao sveukupnostpsihičkog doživljavanja,

- za svijest najkraće možemo reći da jeona primarni funkcionalni mehanizam ljudskog uma!

Postoje određena stanja svijesti i nisuuvijek u čovjeku ista. Npr. čovjek ima ne-jasnoću sadražaja koje sviješću doživljava ili ima sužen obim svijesti. To se primjećuje kod ljudi koji su pod uticajem alkohola ili stanja jakog straha. Otud i dolazi podloga riječima da dži-ni najlakše ulaze u ljude u tim stanjima griješenja ili preko-mjernog straha. Uzvišeni Allah u početku objave Kur’ana, kao prvi stupanj pripremanja ljudi da im zabrani alkohol, traži od čovjeka pribranost, svjesnost za obavljanje namaza:

O vjernici, pijani nikakomolitvu ne obavljajte, sve dok ne bude znali šta izgovarate, ...

Nema dvojbe da smijemoreći “dok ne budete svjesni”, da-kle, Uzvišeni Allah od čovjeka traži svjesnost. S druge strane, Allah, dž.š., proziva čovjeka govorom: Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.Šta je podsvijest?

Mnogo je definicija podsvi-jesti. Podsvijest je viši nivo svi-jesti, skladište naših percepcija, obrađenih informacija i stavo-va. Uzmimo da je ona jedan kontrolor naših unutarnjih funkcija, ali i naredbodavac. Ona u sebi smješta naša sje-ćanja, mudrost, kreativnost i intuiciju. Naj-bolje ćemo shvatiti uporedbu pojmova svi-jesti i podstvijesti sa santom leda, koja iznad površine mora izviruje svojim manjim dije-lom, dakle – to je svijest. Ali daleko veći dio te sante je ispod površine mora, koja se ne vidi, - to je podsvijest.

Određene radnje u svom svjesnomstanju učimo i vježbamo izvesti, pa kada ih savladamo smještaju se u podsvijest i

kasnije mnoge od tih radnji radimo au-tomatizovano. Npr. ne razmišljamo kakounijeti kašiku u usta, niti kako povezatipertle na obući i mnogo toga još, jer smose osposobili za automatizovano obavlja-nje tih i mnogih drugih funkcija.

Nažalost, kroz život smo automatizo-vali mnogo negativnih stvari. Strah, sum-nja, briga, stres.

Pričajmo o sumnji:Rekao je Uzvišeni Allah: O vjernici,

klonite se mnogih sumnjičenja, neka sum-njičenja su, zaista, grijeh...

Kuda nas odvodi sumnja? Poznatofikhsko pravilo koje pomaže čovjeku da sespasi tih sumnji glasi: “Sumnja ne poti-skuje ubjeđenje”. Npr. ako smo ubijeđenida smo uzeli abdest, otkud nam dolaziubjeđenje? Iz čiste svijesti! , ... nećemo do-zvoliti sumnjama da nas navedu na pomi-sao da ga nismo uzeli. I tako dalje...

Zadatak čitatelju: Istražite u Kur’anukoliko nas je puta Uzvišeni upitao da lisumnjamo, zar sumnjate, i slično tome!?...Kao negaciju naših sumnji Svojim pita-njem?

Šta mislite u našoj svakodnevnici,kakve se sve sumnje javljaju u nama sa-mima? Npr: Imate neku malu ranicu na koži, počnu se javljati sumnje – ovo je rak,

ili imate jednog jutra kašalj, pa vam se počnu vrtiti sumnje– ovo je upala pluća ili TBCi slično. Čovjek okasni kući,

j p p

ženine sumnje su: ??? Supru-ga primi poruku na mobitel- muževe sumnje su: ??? Vi ihznate?! I bezbroj njih. Kolikosumnje izražavamo prema na-šoj djeci...

Ili nešto o zloj slutnji:1. Resulullah, sallallahu

alejhi ve sellem, je odgovorio:“Zloslutnja je nešto normalnošto čovjek osjeti u prsima, alinemojte da vas ona odvrati odonoga što ste naumili uraditi.”

2. “Zla slutnja spada uidolopoklonstvo.”

3. “Sujevjerje je širk, suje-vjerje je širk, sujevjerje je širk, a svakog od nas zadesi sujevjerje,ali ga Allah otklanja pouzda-njem u Njega.’’

Kako ovaj hadis objasniti.Zar nije od sujevjerja smatra-

nje utorka nesretnim danom, prelazak mačke ispred nas na putu nesrećom i slič-no, a kod našeg naroda toga ima kolikohoćeš, ... u islamskoj nauci to je okarak-terisano kao jasni širk. Međutim, kako seto liječi – tevekkulom, osloncem na Uzvi-šenog Allaha.

Ista ova teoretisanja možemo izvesti iza STRAH; GRIJEH; BRIGU i sva osta-la stanja negativnog osjećanja čovjeka!

Vratimo se malo na odnos svijesti ipodsvijesti.

Podsvijest su naša sPodsvijest su naša sjećanjjećanja,a, mudrost, kreativnost i imudrost, kreativnost i intuicijntuicijaa


Pogledajmo, braćo i sestre, kako nas Allah podučava da je naš faktor

bitan, uticajan u onome što

nam se dešava. Mi sami sebe

razbolimo, slobodno je reći. Šta je

spomenuto u 80. ajetu sure Eš-Šu’ara da je Ibrahim,

a.s., rekao: “I koji me, kad se razbolim,

liječi.”

43

Već smo rekli kako funkcionira svi-jest. Zapitajmo se da li mi svjesno varimo hranu, odeđujemo brzinu otkucaja srca i mnogo toga još. Dakle, u nama se odvija niz procesa koje mi uopće ne upravljamo našom sviješću...Kako onda radi podsvijest?

Rekli smo da podsvijest prihvata sve naše misli “zdravo za gotovo”! Ako mislimo da će nam se desiti nesreća, postoji velika moguć-nost da se uistinu i desi. Mi ćemo svojim mi-slima usredotočiti se na nju, poslati zaključak našoj podsvijesti da nećemo uspjeti i podsvi-jest će nas za to pripremiti.

Primjeri:1. Ispit studenta koji zna i

onog koji ne zna dovoljno: Za-što prvi student ponekad pad-ne na ispitu, a drugi prođe. Jeli mudar odgovor - imao sreće?Pa ništa se ne dešava slučajno!

2. Plivač i neplivač: Kakoje moguće da se i plivač možeugušiti u vodi, a neplivač uspješ-no isplivati? Šta ga je to izvuklo?g p pj

Sreća? Ili je i to slučajnost?3. Dobar vozač sa strahom

od nesreće: Zar nema razlog za strah slab vozač?

4. Kahva pred spavanje ili uveče: Ras-pitajmo se koliko ljudi pred samo spavanje popije kahvu i ipak dobro spavaju!

Nije li odgovor na ova pitanja i pri-mjere razlog drukčijem i drugom pristupu razmatranja? U smislu zdravlja i bolesti, odnos svijesti je isti kao što smo već gore spomenuli. Sada počinjemo nalaziti odgo-vor ili se njemu približavamo zašto postoje neki teški slučajevi za izliječenje rukjom?! Postavimo sebi nekoliko pitanja:

1. Da li je Kur’an lijek? (Šifa’un li ma fi-j

ssudur – lijek za ono što je u prsima).r2. Da li je šejtanovo lukavstvo, obmana

jaka ili slaba? (...jer je šejtanovo lukavstvo zai-sta slabo. ) (En-Nisa, 76.).

3. Čija je obmana jaka? () ( )

...i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka! (El- !Kalem, 45.); “...i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, laž-nim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! On im obećava i primaljuje ih laž-nim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.“ (En-Nisa, 119.).

Iza ovih pitanja ponudio sam kur’anske odgovore, dočim su nerijetko kod mno-gih oboljelih, pa i drugih ubjeđenja i pored znanja da su ovi odgovori tačni, sasvim su-protna. Kao da su iza nekog zastora, kojima se ne da da budu upotrebljena. Mnogi su u svoju podsvijest utkali ubjeđenja da: Kur’an je doista lijek – ali ja se ne mogu izliječiti (1. pitanje); Šejtanove su spletke slabe, ali on j j j g j (j

je i dalje ubijeđen da je to kod njega nešto “jako”, neko mu je težak sihr napravio...

Čak je jednom prilikom Po-slanik, s.a.v.s., kad je upitan osihru rekao: “To je ništa...” (2.pitanje); I konačno – i poredubjeđenja i saznanja iz Kur’ana da je Allahova obmana jaka,umjesto da se zapitaju mnogida li ih je Allah obmanuo, ili sutako slabi pa je šejtanova (sla-ba) obmana uspjela da na njihdjeluje, poneki pacijenti ostaju

ubijeđeni da su opsjednuti (3. pitanje). Ilisu na ovakva i slična pitanja samo pogreš-no utisnuli u svoju podsvijest misao.

Dakle, podsvijest je komadant. Kakveinformacije i zaključke pošaljemo svojoj pod-svijesti, tako će se odvijati stvari i događaji snama. I ovo nije u suprotnosti s Allahovomodredbom. S obzirom da mi ne poznajemošta nam jest a šta nije Allah Uzvišni odredio,otkud onda možemo predvidjeti da će se de-siti ono u što sumnjamo, a ne ono čemu senadamo, ili bi se trebali nadati?Značaj sugestije i autosugestije

Sugestijama pobuđujemo odgovara-juće misli kod nekog, koje on prihvata,usvaja i sprovodi ili odbacuje.

Isti odnos je i sa autosugestijama. Oneovise o sadržini i obimu naše svijesti. Zatočovjek nije samo materijalno biće, već nje-gove su četiri dimenzije: duhovna, materi-jalna, intelektualna i emocionalna.Čije sugestije ?

Sugestije mogu biti dakle od ljudi,ali svakako i od džina. Njih šejtan dono-si ljudima direktno u prsa.

Pogledajmo shemu:SVIJEST - SUGESTIJA – POD-

SVIJESTSVIJEST – VESVESA – PODSVI-

JESTUzvišeni Allah nas uči suri En-Nas,

upravo kao lijeku od ovoga. Ellezi ju-vesvisu fi suduri- nnas.

Shema:M (misao) + Sugestija (Vesvesa) =

Mišljenje (proces koji traje, funkcija,djelatnost) = SUD.


Aktivno mišljenje i pasivno. Prije dono-šenja stava ili suda o nečemu, slijedi analiza, sinteza, apstrakcija i konkretizacija. Nakon M slijedi A (Aktivnost, akcija), kao pro-dukt. Svaka aktivnost iziskuje P (Plan), a svaki P iziskuje R (Realizaciju).

Primjer za razmišljanje: Pokušajte na primjeru pogleda u ono što je zabranjeno, primijeniti gornju shemu.

Svih ovih 5 aktivnosti (M+S/V+A+P+R)odvijaju se u našoj svijesti. Podsvijest ih ne operacionalizira, već ih samo realizuje. Ali realizacija se ne odvija na osnovu onog kako smo vještački planirali, već kao rezultat čiste ideje o realizaciji. Podsvijest uzima ono što smo stvarno sebi uzeli.

Pitanje za samostalni rad: Koliko se puta u Kur’anu spominje: ...sami sebe upropastili, ii...sami sebe ne bacajte u propast, tt ...oni su sami sebe upropastili, ii ...sami sebe obmanuli.

Pogledajmo, braćo i sestre, kako nasAllah podučava da je naš faktor bitan, uticajan u onome što nam se dešava. Mi sami sebe razbolimo, može se slobodno reći. U 80. ajetu sure Eš-Šu’ara spomenu-to je da je Ibrahim, a.s., rekao: “I koji me, kad se razbolim, liječi.”

Kao dodatno razmišljanje navest ćuprimjer jednog pacijenta, ali želeći sačuvati njegovu diskreciju izmijenit ću mnoge či-njenice, osim onog što bi promijenilo zna-čaj ovog primjera.

Dolazila mi je osoba (može biti i mi ž) svakih petnaestak dana na liječenje rukjom, poslije koje bi svaki put izgledalo da je izliječena, što me je tjeralo za pribav-ljanje odgovora kako tu osobu potpuno izliječiti. Hvala Allahu koji se smilovao i meni i toj osobi. Jedne večeri odnio sam joj iznenadno flašu vode tražeći da što više popije odmah i da me nazove za 15-tak minuta. Reakcije su bile daleko jače nego ikada. Čak i fizički: lomljenje namještaja,

j j g

razbijanje zida i tomu slično po kući. Na-redni pet dana uzastopno sam pravio testo-ve u svojoj ordinaciji ne govoreći o čemu se radi. Svaki put su reakcije bivale sve jače. Peti dan sam toj osobi saopćio rezultate te-stova: Ti nemaš sihr, niti imaš u sebi džine, niti je tvoja bolest vezana za džinsko-šejtan-sko djelovanje u tebi. Naravno, uslijedilo je pitanje: kako, pa otkud mi onda sve ove reakcije? Pa nisam ja to radio svojom vo-ljom?! Složio sam se s tom konstatacijom da osoba nije upravljala reakcijama, jer nije upravljala ni svojom voljom, te se tu i na-lazio lijek. Spomenut ću samo jednu činje-nicu iz tih testova, kako ne bih doveo u pi-tanje moja buduća testiranja – prvu večer vodu koju sam odnio kući oboljelog nije bila naučena, bila je sasvim obična voda natočena u flašu! Ostavljam vam na razmi-šljanje ovaj primjer, budite slobodni pisati mi svoje zaključke. U sljedećem dijelu pisat ću, akobogda, o tome opširnije, svakako ću uvrstiti i vaše zaključke ali i razloge zašto dolazi do ovakvih oboljenje, kako ih defi-nisati, prepoznati, liječiti i trajno otkloniti.

Sugestije mogu biti

dakle od ljudi, ali svakako i od džina. Njih šejtan

donosi ljudima direktno u prsa.

44

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima nastavljamo svjedočenjem

Milorada Miće Davi dovića, danaspenzioner a u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je glavniinspektor policije Saveznog SUP-a. “Oženjen sam i trenutno živim uBeogradu. Penzionisao sam se iz po-licije i trenutno sam akcionar u jed-noj građevinskoj firmi. Imam dvojeodrasle djece i unučadi. Kao inspek-tor u Saveznom SUP-u, odgovornostisu mi bile sljedeće: koordinacija rada raznih policijskih snaga u republici,davanje savjeta i instrukcija republi-kama, koje su republike mogle da prihvate ili odbiju. Savezna Vlada je ovlastila Savezni SUP da održava kontakt sa republičkim MUP-ovima i vrši instruktivni nadzor. O izvrše-nim poslovima je Savezni SUP treba-lo da izvijesti Saveznu Vladu.

Specijane policijske operacije uBijeljini - jul 1992.

Negdje sredinom jula pomoćnik saveznog ministra, Spasoje Bogdano-vić, razgovarao je sa mnom i zajed-no smo otišli kod Petra Gračanina,

ko je tada bio Ministar unutrašnjih poslova Srbije. Spasoje Bogdanović je rekao da je Milan Panić bio na me-đunarodnoj konferenciji u Ženevi

j

gde su se Karadžić i RS rukovodstvo žalili da ne mogu da drže paravojne formacije koje su došle iz Srbije u BiH pod kontrolom. Takođe su rekli da su te paravojne formacije umješa-ne u pljačke, u ubijanje Muslimana i da su potpuno van kontrole. Panić, kao tadašnji premijer SRJ, ponudio je svoju pomoć Karadžiću i ruko-vodstvu. Petar Gračanin je predložio na sastanku da bi grupa policajaca iz Saveznog SUP-a trebalo da ode u RS i da pomogne MUP-u RS da riješi problem paravojnih formacija. Petar Gračanin mi je rekao da ću ja biti na čelu policajaca iz Saveznog SUP-a, koji su trebali da odu u RS i da riješe problem paravojnih formacija. Reče-no mi je da ću ja biti najviši autoritet za rješavanje ovog problema, da neće biti nikakvih organičenja i da ću imati potpunu podršku MUP-a RS. Nisam dobio nikakve pismene in-strukcije za predstojeći zadatak, me-đutim, dobio sam putni nalog koji je pokrivao vrijeme koje sam proveo u BiH i koji mislim da je potpisao Bog-danović. Platu, dnevnice kao i ratni dodatak sam dobijao na osnovu ovog putnog naloga. Formirao sam grupu od 15 policajaca iz Saveznog SUP-a u Beogradu. To je bila ista grupa koja je bila sa mnom na Vracama. Bili su potpuno opremljeni borbenim kom-pletima, specijalnim vozilima, oruž-jem i maskirnom opremom. Otišli smo u Bijeljinu krajem jula 1992.

Nakon dolaska u Bijeljinu, otišlismo u MUP i razgovarali sa Mićom Stanišićem i Čedom Kljajićem. Oni

g

su potvrdili probleme koje su stvara-

le paravojne formacije van kontrole irekli da ih MUP RS ne može kontro-lisati. Paravojne formacije je pozvaolokalni Krizni štab. Svu redovnu po-liciju koja se nije slagala sa Kriznimštabom ili sa SDS-om Krizni štab jesmijenio tako da preostali do polici-je u stvari nije funkcionisao. Zbog toga su paravojne formacije djelova-le nekažnjeno. Krizni štabovi su biliizgubili kontrolu nad njima, tako da su paravojne formacije radile šta suhtjele, ubijale, pljačkale, i problemisu se pogoršali. Takođe su preuzelilokalne SUP-ove tako da nije posto-jala efektivna ili zakonita policijska kontrola. Stanišić i Kljajić su mi rekliza Žute ose, Crvene beretke i Mau-

j j

zerove (Ljubiša Savić) paravojne for-macije. Moja porodica je živjela u Bi-jeljini a ja sam dolazio kad god sammogao i znao sam za postojanje tihgrupa i šta se dešavalo na područjusjevero-istočne Bosne. Rekli su mida su paravojne formacije odbile da budu potčinjene bilo kakvoj vojnojjedinici i da se uglavnom sastoje odCrvenih beretki i od jedinicia veza-nih za Arkana.

Čedo Kljajić je rekao da su Cr-vene beretke formacija DB-a Srbije,da su obučeni u Brčkom u junu ilijulu 1992. i da su često dolazili uBijeljinu i stvarali probleme. Još jed-na grupa sa kojom je bilo problema su bili Mauzerovi Panteri (original-no: Mauzerova garda), SDS jedinica koja nije bila pod komandom vojske.Crvene beretke i Arkanova grupa bile su povezane i u stvari su Arka-novci bili prvi koji su nosili crveneberetke. Arkan je želio da njegova jedinica liči na Legiju stranaca i da bude različita od ostalih grupa. Ovedvije grupe su sarađivale i neki Ar-kanovci su prešli u Crvene beretke.Arkan je formirao nukleus. Obučioje ljude, i najhrabriji i najsrčaniji suprešli u Crvene beretke. U početkusu Arkanovci bili smješteni u Bije-ljini, u zgradi SUP-a. Do trenutka kad se MUP RS preselio u zgraduove grupe su je već bile napustile.Pero Mihajlović je bio veza izmeđuSaveznog SUP-a i Arkanovaca. Onje bio blizak sa Arkanom i bio je unjegovom centru za obuku u Erdutu,a posjetio je Arkana više puta u pardana i u Zvorniku. Uvijek je bio udobrim odnosima sa MUP-om Srbijei želio je da pređe tamo. Sada radi uMinistarstvu inostranih poslova Sr-bije na deminiranju u Srbiji.

SUP u Bijeljini je bio u potpunomhaosu krajem jula 1992. Ljudi kojinisu iz policije i civili su radili u SUP-

Postojala je listaPostojala je listabogatih Muslimanabogatih Muslimana koje je trebalo opljačkatikoje je trebalo opljačkati


45

u. Predrag Ješurić, načelnik policije, je pobjegao kada je čuo da ja dolazim. Nakon mog dolaska u SUP u Bijeljini, Aco Pantić, tadašnji načelnik SJB Bi-jeljina je smijenjen a na njegovo mje-sto je postavljen Dragan Andan, a Si-niša Karan je postavljen za komandira stanice. Dragana Andana je postavio Čedo Kljajić da bi bio oficir za vezu

g j p

između mene i MUP-a RS.

Krizni štabovi

Krizni štabovi koji su osnovani u Bijeljini i okolnim selima su se sasto-jali isključivo od ljudi iz SDS-a. Ovi Krizni štabovi su uspostavili stražu u selima i ti seoski čuvari su upa-dali organizovano u Bijeljinu noću i pljačkali muslimanske kuće.

Ukradenu robu su prebacili preko Drine u Srbiju. Tokom ovih pljački mnogi Muslimani su nesta-li, a kuće su im opljačkane. Ovo je vodio SDS i članovi njegovog Glav-nog odbora u Bijeljini na dobro or-ganizovan način. Ovo je dio orga-nizovane političke strategije SDS-a. Sportska sala SUP-a Bijeljina je korišćena za skladištenje ukradene robe i tokom prvih 10 dana akcije, sportska sala se potpuno napunila ukradenom robom koju smo presre-li. Kao rezultat ove zajedničke akcije neki lokalni civili su mi se zahvalili i rekli mi da se Muslimani ponovo osećaju sigurno u gradu. Ova akcija je imala pozitivan efekat na civilno stanovništvo Bijeljine. Rezultat je bio da je velika količina robe vra-ćena vlasnicima i Muslimani su se osjećali relativno bezbjedno. Kada smo zajedno sa vojskom uspostavili kontrolne punktove u Bijeljini, oko 200 vozila je smještena na lokalno igralište. Čedo Kljajić i drugi visoki

j j

oficiri u policiji koristili su bjanko saobraćajne dozvole koje su nabavili iz lokalnog SUP-a. Ponovo su regi-strovali vozila na lažna imena i onda prevezli ta vozila u Srbiju i tamo ih prodali, zadržavajući sebi zaradu. Rekao sam da je bilo puno ubista-va još prije nego što sam ja došao. Jedan takav slučaj je bilo ubistvo Salka Kukića, finansijskog direkto-ra termoelektrane u Ugljeviku, koji je ubijen pred svojom ženom. Uzeto je 80.000 DM od njegove žene. Tri ubice su nađene i 50.000 DM od ukradenog novca je vraćeno. Jedan od ubica je ubijen u Srbiji, jedan je u pritvoru u Srbiji i čeka izručenje Bijeljini a jedan je nedavno osuđen u Bijeljini na 8 godina zatvora za taj zločin. Postojala je lista bogatih

Muslimana koje je treba-lo opljačkati, i ta lista senalazila kod Arkanovaca ikod Mauzerovih ljudi.

Mauzer je imao svoj privatni zatvor u Mesopro-duktu, klanici u Bijeljini.Ja sam otišao tamo sa jav-nim tužiocem i sa vojnimi civilnim istražnim sudi-jom i tamo smo našli 8-9zatvorenih Muslimana, odkojih je jedan visio sa kukeu hladnjači ali je još bio živ.Prostorije su Mauzer i nje-govi ljudi koristili kao bazuza ispitivanje ljudi, a tako-đe i za skladištenje ukra-dene robe. Moja posjeta sa istražnim sudijom je re-zultirala time da smo našliveliku količinu ukradenerobe i vozila. Napisao sam izveštaj oovoj posjeti Mesoproduktu i podnioizveštaj o tome šta sam tamo našaojavnom tužiocu. Kopiju izvještaja sam takođe poslao u Savezni SUP i uMUP RS (Čedi Kljajiću).

p

Nakon ove posjete su odnosi iz-među mene i lokalnog Kriznog štaba postali jos napetiji i nategnutiji. Za-htijevali su da ja budem smijenjen,govorili da sam prljavi komunista koji želi da vrati Titovu državu. Bila je debata u Skupštini opštine izme-đu mene i opštinskog SDS-a. To jebila javna sjednica koja je održana u avgustu 1992. i o kojoj su pisale


i lokalne novine. LokalniKrizni štab je bio sazvaoovu vanrednu sjednicuSkupštine opštine. Oni suna ovoj sjednici zahtijevalida ja izvršavam njihove na-redbe i zahtijevali da znajupo čijem ovlašćenju djelu-jem i zahtijevali da budemsmijenjen. Postoji zapisnik i audio zapis ove sjednice,koja je trajala 10 sati i ja sam bio jedina tačka dnev-nog reda. Jedini zaključak koji su donijeli je bio da mise oduzmu ovlašćenja i da budem vraćen u Beograd.Nisu mogli da razumijuzašto branim Muslimane,zašto ne dozvoljavam da se oni protjeraju iz svojihkuća koje su bile potrebne

za srpske izbjeglice. Rekao sam im da nema pravnih osnova za to da oni meni izdaju naredbe a to ih je još više razbjesnilo.

Krizni štab je tada donio odlukuna svom sastanku da se isključi struja i voda muslimanskim kućama i da se oni otpuste sa posla da bi ih pokorili. Naređeno im je da se jave u vojni gar-nizon kao mobilisani rezervisti, gde je trebalo da im se izda vojna oprema i da budu poslati na liniju fronta. Kri-zni štab je naložio da oni Muslimani koji odbiju da izvrše ovu naredbu budu poslati u logor formiran u Batkoviću. (treći dio nastavka u idućem broju)aa

Krizni štab je tada donio

odluku na svom sastanku da se isključi struja i voda

muslimanskim kućama i da

se oni otpuste sa posla da

bi ih pokorili. Naređeno im

je da se jave u vojni gamizon kao mobilisani rezervisti, gde

je trebalo da im se izda vojna oprema i da

budu poslati na liniju fronta.

46

Zelena transferzala

Srbi polahko ali sigurno prihvaćaju kosovsku državuKosovo

U Zagrebačkoj džamiji održana svečanost primanja u islam Thee-Melek Pelve, praunuke velikog hrvatskog povjesničara Vjekoslava Klaića

Hrvatska

Srbi iz Gnjilana masovno registruju svoja vozila na kosovske registarske tablice. Stotinjak vozila koja su

do sada imala stare registracije sa inicijalima gradova “GL”,zamijenjena su sa kosovskim tablicama. Sabri Kamberi, vla-snik centra za tehnički pregled vozila “Kamberi” kaže da se svakog dana registruju po 35 vozila čiji su vlasnici Srbi.“Broj zahtjeva je veći, ali zbog ograničenja koje je Ministar-stvo unutrašnjih poslova odredilo, mi smo primorani da registrujemo ograničeni broj vozila”, rekao je Kamberi, za “Rajonipress”. Srbi iz Gnjilana, obuhvaćajući i sela Kufce,Šilovo, Pasjan i druge, svaki dan se obraćaju centrima za

j p j j

tehnički pregled vozila. Aca Vasić, iz sela Kufce kaže da regi-struje vozilo na nove tablice zbog slobodnijeg kretanja. “Mismo nekoliko godina blokirani sa ovim starim tablicama.Kao i svi drugi, i ja želim da se slobodno krećem po Koso-vu. Nemam nikakvu penziju ili neku drugu korist, prostoregistrujem vozilo na dobrovoljnoj bazi”, kaže Vasić. Dok ljekar Mitko Elkav, takođe iz sela Kufce, kaže da mu je žaošto nakon 13 godina treba da registruje vozilo na kosovskeregistarske tablice. “Možda je ranije trebalo da izvršimo ovu

proceduru, ali evo ovaj proces rješavamo sada kada su namse i dugovi nagomilali, uključujući i porez na imovinu, ra-čun za smeće i za vodu”.

Evo što je Thea-Melek napisala u svome životopisu:“Potječem iz obitelji hrvatskoga velikana, povjesni-

čara Vjekoslava Klaića. Krštena sam u Katoličkoj crkvi, tekao mala djevojčica, pa kasnije i kao odrasla žena odlazila u Crkvu i obavljala sve onako kako propovijeda katolička vjera. No, tijekom cijelog svoga života nisam srce i dušuosjećala ispunjenu kao što sam osjećala ono ‘nešto’ na štome uvijek privlačila džamija, a bojeći se ući u nju, jer sumi govorili: ‘Tamo ne smiješ, ti nepripadaš tamo…’

Veselim se i neizmjerno ra-dujem da ću uskoro postati mu-slimanka i tako dobiti ono što jemoja duša tražila cijeli život.

Islam će u moje srce donijeti mir, sreću i ljubav, a ja ću posta-ti vjernica kakva oduvijek želimbiti.“

“Unazad dvije godine”, piše dalje Thea-Melek, “uočih da usnu izgovaram Božije ime, Allah;da me u snu zove ‘netko’, pa i imeMelek da mi se u snu pojavljuje.Moja razmišljanja, kao što vidite,vremenski su dugo trajala i sustigla me. Ja bih te svoje snove nazvala Božijim pozivom. I, evo me Alla-hu Dragi i Milostivi!“

Kura hafiz Aziz ef. Alili, glavni imam Zagrebačke džami-je, rekao je prigodom primanja islama gospođe Pelve: “Naša sestra Thea izabrala je ime Melek. Želimo ti čestitati na pre-j j p g p j g p

lasku u islam i prihvaćanja jedino istinske vjere.Nadamo se da si jedna od onih kojima Allah, dž.š., želi

dobro i koje je upisao u sretnike. Allah, dž.š., kaže: Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspolo-ži… (El-En’nam, 125.).”


47

Gornje Orizare, najveće bošnjačko selo u MakedonijiMakedonija

Gornje Orizare se nalazi na 5 kilometara od centra grada Velesa, u neposrednoj blizini nekada velike

fabrike tekstilne industrije “Nonča Kamišova” koja je zapo-šljavala tri hiljade i 500 radnika i “Boris Kidrić”, industrija keramike, šest hiljada i 500 radnika. Selo je bilo nasta-njeno, nekada isključivo turskim stanovništvom, i brojalo je oko 1.200 stanovnika. Početkom 50-ih dolaze prve fa-milije novopazarskih Bošnjaka iz sela Pružanj i sjeničkog sela Kladnica. Doseljavanje u Gornje Orizare omasovljeno je 1955. godine i prema podacima bilo je dvije hiljade i 500 stanovnika, među ostalima i dvadesetak turskih fami-lija koje su čekale “visike” ili vize na iseljivanje. U Gornje Orizare, kako i u cijelu Makedoniju, i u tom periodu, do-seljavaju se Bošnjaci iz cijelog Sandžaka i istočne Bosne. Interesatan podatak je i da su se svi Turci iselili do kraja 1956. godine, a s njima i bošnjačko stanovništvo. Također, Gornje Orizare je bilo samo usputna stanica na putu za Tursku i tako je bilo sve do kraja sedamdesetih. S obziromda je zemlja bila vrlo plodna a i u blizini protiču dvije ri-jeke koje Bošnjaci koriste kako bi se baviligajenjem maka, bostana, grožđa, paprike,paradajza, pirinča, kajsije i drugih proizvo-da. Od obrade zemlje se izdržavalo oko 80posto stanovnistva, računajući i uposlene uspomenutim fabrikama. Makedonci, u po-četku, nas nisu sa oduševljenjem primili,iako smo sedamdesetih godina počeli sa organizacijom prvih kulturnih manifesta-cija, turnira i vašara. Registrujemo 1976.godine prvi KUD “Univerzal”, Fudbalskiklub “Sloga”, šahovski klub i Planinarskodruštvo “Breza”. Običaje, nošnje i adetesmo sačuvali do današnjih dana. I naš, bo-sanski jezik smo sačuvali bez obzira što seprimjećuje uticaj makedonskog jezika, jerse u školama uglavnom koristi makedon-ski, kao službeni jezik. Do kraja osamde-setih, u Orizaru je bilo skoro ljepše nego uSandžaku. Onda je počeo period kada suse širom bivše Jugoslavije počele zatvaratifabrike, što su najviše osjetili radnici koji

su do jučer od toga živjeli. Počeo je period kada smo po-čeli razmišljati gdje ćemo: Sarajevo ili zapad. Trenutno u Orizaru radi jedna privatna fabrika prozora i vrata, jedna farma za uzgoj stoke sa oko 150 grla. Imamo i osnovnu školu za 350 učenika, gdje se odvija nastava na bosanskom jeziku, auto pijaca, nekoliko transportnih firmi, apoteka, zubna ambulanta, desetak prodavnica, tri butika i dr. Pre-ma popisu iz 1991. godine broj Bošnjaka, tadašnjih Musli-mana je iznosio 35.256 ili 1,7 posto stanovnika Makedoni-je, dok je 2002. godine taj broj iznosio samo 17.018 ili 0,8 posto stanovnika. Makedonske vlasti, naročito u vrijeme rata u Bosni, dosta su radile na denacionalizaciji Bošnjaka, tako da se značajan dio ove populacije, naročito u istočnoj Makedoniji, deklariše kao Makedonski Muslimani. Gor-nje Orizare ima poštu, dvije ambulante, džamiju, koju su mještani sagradili samodoprinosom, školu te kancelariju mjesne zajednice, u kojoj je, pomalo nesvakidašnje, smje-štena i likovna galerija. (Ismet Mahmutović, kulturni rad-nik iz Gornjeg Orizara kod Velesa)


“Džamija pomoraca” u UlcinjuCrna Gora

Upetak, 01. juna 2012. godine je nakon 80 godina svečano otvorena obnovljena džamija pomoraca u

Ulcinju. Prema nekim hroničarima džamija je sagrađena u 14. vijeku a sagradili su je Mauri. Posebno interesantno jeto što se nalazi na samoj obali mora, na Maloj plaži, a osimkao vjerski objekat služila je pomorcima i kao svetionik. Po-rušena je 1931. godine i na očuvanim temeljima njena grad-nja je počela 2008. godine, kada su 3. aprila reis Islamskezajednice Rifat ef. Fejzić i predsjednik opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga položili kamen temeljac za ponovnu izgradnjudžamije. Uz prisustvo više hiljada Ulcinjana i gostiju iz dru-gih mjesta, kao i prisustvo brojnih diplomata, predstavnika Vlade Crne gore, Islamske zajednice Turske, lokalne upra-

ve i drugih vjerskih zajednica koje postoje u Crnoj Gori, svečanost su svojim programom upotpunili učenici medrese “Mehmed Fatih” iz Podgorice.

48

Prvi slobodni izbori za predsjednika Republike Egipat

Islamski svijet

Doktor Muhammed Mursi Isa el-Ajjat je peti predsjednik Arapske republike Egipat! Prvi je predsjednik ne samo u Egiptu, nego i u čitavom arapskom svijetu, koji je izabran demokratskim putem, na poštenim predsjedničkim izborima, prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je izabran nakon početka Arapskog proljeća, prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je hafiz Kur’ana, prvi je islamista koji je izabran za predsjednika u arapskom svijetu, prvi je predsjednik među Arapima, kome su svi u porodici hafizi – on, njegova žena i njihovo petero djece

Piše: Jusuf Džafić

Osvanula je i ta nedjelja, 24. jun 2012. godine, dan kada bi Izborna komisija

trebala konačno zvanično da obznani ko je novi, peti predsjednik Egipta – Ahmed Šefik ili Muhammed Mursi.

j p p j g p

Inače, prvi krug predsjedničkih iz-bora u Egiptu je održan 23. i 24. maja. Rezultati prvog kruga su pokazali da će drugi krug predsjedničkih izbora biti neizvjestan, pošto je razlika izme-đu Muhammeda Mursija, prvoplasi-ranog, i Ahmeda Šefika, drugoplasi-

j p p

ranog, iznosila tijesnih 1.1% (24.8% odnosno 23.7%). Drugi krug predsjed-ničkih izbora je održan 16. i 17. juna. Već sljedećeg dana 18. juna, nešto iza sabah-namaza, Muslimansko bratstvo je obznanilo pobjedu Muhammeda

Mursija, svoga kandidata. Stvar bi bila kristalno jasna da Ahmed Šefik nije

j g

kontrirao Muslimanskom bratstvu,proglasivši svoju pobjedu 19. juna, pri-tom lažno i podmuklo optuživši Mu-slimansko bratstvo da su lažirali rezul-tate, proglasivši Mursijevu pobjedu.Da stvar bude gora, zvanični rezultatisu najavljeni tek za 24. jun.

Raskrsnica sa dva puta

Iako su 23 kandidata ispunila uv-jete za kandidaturu za predsjedničkeizbore, broj kandidata je pred sameizbore spao na samo 12. Na pad bro-ja kandidata je najviše uticala odluka Izborne komisije od 14. aprila da, bezpodrobnijeg pojašnjenja, diskvalifiku-je čak deset kandidata, među kojima su bila i dvojica islamista, Hazim Sa-lah Ebu Ismail, selefijski kandidat, teHajrat Šatir, tadašnji kandidat Musli-

j

manske braće, inače glavni favoriti za mjesto predsjednika. Kolika je ova dis-kvalifikacija izgledala “mutna” govorii činjenica da je kasnija odluka o dis-kvalifikaciji Ahmeda Šefika povučena,

j j jj

iako je diskvalifikacija bila opravdana,s obzirom da je Šefik obnašao funkciju

j j p

premijera i visokog vojnog dužnosnika u vrijeme Mubaraka.

Sve u svemu, Egipćani su izašli na predsjedničke izbore, s opravdanomsumnjom u vjerodostojni ishod istih.Stoga, nije ni čudo da je izlaznost uprvom krugu bila svega 43,4%. Glav-ni favoriti su bili Amr Musa, HamdinSabahi, Abdulmun’im Ebu-l-Futuh,te Ahmed Šefik i Muhammed Mursi,koji su ušli u drugi krug.

Tako su Egipćani u drugom kruguimali da biraju između Ahmeda Šefi-

g p g g

ka i povratka u režim terora, korupci-je i kriminala, kakav je bio i Muba-rakov režim, i Muhammeda Mursija,najboljeg parlamentarca na svijetu za 2005., borca za slobodu i pravdu, ha-fiza Kur’ana i doktora nauka.

No, kao što se moglo i pretposta-viti, sekularisti su dali sve od sebe to-kom svoje prljave kampanje da ocrneMuhammeda Mursija, glavnog favo-rita za novog predsjednika Egipta.Skoro sve egipatske televizije, novine,radio kanali i drugi mediji, uključilisu se u blaćenje Muhammeda Mursi-ja, s jednim jasnim ciljem – da sprije-če dolazak prvog demokratski izabra-nog predsjednika ne samo u Egiptu,nego i u arapskom svijetu. Ova ma-šinerija, slična mašineriji koja na na-šim prostorima blati islam i širi isla-mofobiju, kao da je učila u Bosni odnaših islamofoba. Tako su se pojavileda ih nazovemo “standardne klevete”,

MMuhammeuhammed Mursi:d Mursi: Prvi predsjednik u čitavom Prvi predsjednik u čitavom arapskom svijetu izabranarapskom svijetu izabran demokratskim putemdemokratskim putem

49

poput optužbi za nelegalno stečenu imovinu, korupciju i kriminal, po-državanje i uključenost u terorizam, namjera da se Egipat unazadi uvo-đenjem Šerijata. No, egipatski seku-

j g p

laristi, poput njihove braće u Bosni, kao što se već moglo zaključiti iz gore navedenog, nisu prezali da pljunu na demokratske vrijednosti, pa tako nalazimo i rugalice usmjerene pro-tiv Muhammeda Mursija, kandidata ihvanija, kao npr.: Mursi jurid kur-si (Mursi želi stolicu), Mursi sahibu kursi (Mursi vlasnik stolice). Štaviše,

( )

ove rugalice su se vrtile i na egipa-skim televizijama koje su smatrane ozbiljnim televizijskim kućama. Čak

j j

se pojavila i priča, spominjana u ne-kim novinama i televizijama, kako je Mursi pregazio jednog čovjeka i po-bjegao sa lica mjesta! Pretpostavlja-mo da su kreatori ove priče učili od “pouzdanih izvora” koji se na našim prostorima bave izmišljanjem sličnih tračeva usmjerenim protiv istaknutih bošnjačkih intelektualaca i uleme.

Naravno, ovakva kampanja je, nažalost, našla prijem među običnim svijetom, koji, kao i obični svijet u Bosni, u vijesti, plasirane na medija-ma, vjeruje kao u nepobitne činjenice. Ono što je pomagalo ovo morbidno lajanje je i nepotpuna efikasnost par-lamenta u nedostatku potpune vlasti, pošto Vojno vijeće nije prenijelo sva

ovlašćenja na parlament. Posvom ustaljenom običaju timediji ne spominju sputa-nost parlamenta, uzrokova-nu vojnom vlašću u Egiptu,a niti pozitivne stvari kojeje uradio egipatski parla-ment, kao npr. donošenjeizvjesnih zakona, odbija-nje ponuđenog američkog kredita iz dva razloga (prvirazlog je zabrana poslova-nja kamatom u islamu, a drugi je želja da se Egipatbespotrebno ne zadužuje),odbijanje enormnih plata (npr. Ketatni, predsjednik egipatskog parlamenta jeodbio platu od 100.000eura i uzeo platu običnog člana parlamenta koja iznosi otpri-like 1.500 eura) i sl. S druge strane,Ahmed Šefik je prikazivan kao heroj,

) g

onaj koji će spasiti Egipat, pritom nepostavljajući vrlo važno pitanje: Ta štoAhmed Šefik nije spasio Egipat za vri-p j j p jj

jeme Mubarakovog režima, s obziromda je obavljao funkcije zapovjednika avijacije i ministra civilne avijacije?!Međutim, kao što smo se više puta uvjerili u našoj Bosni, takvi mario-netski mediji nikad nemaju svoje ja,već djeluju kako im izvjesni antide-mokratski rušilački dezintegracijskikrugovi narede.


Sve je izgledalo kao da će se zaratiti

Odugovlačenje objav-ljivanja zvaničnih rezultata izbora, sekularna antidemo-kratska medijska mašinerija u službi Ahmeda Šefika,

j j

povlačenje opravdane dis-kvalifikacije Ahmeda Še-p j p

fika, te, da stvar bude još opasnija, raspuštanje parla-menta 14. juna, pojačalo je sumnju u iskrenost Vojnog vijeća u namjeri da preda vlast u ruke civila nakon iz-bora predsjednika, te je na-metnulo mogućnost jednog krvavog i užasnog scenarija: lažiranje pobjede u korist

Ahmeda Šefika, uvođenje vojne dik-j p j

tature na čelu sa Ahmedom Šefikom, j jj

koji je ionako vojno lice, te izbijanje građanskog rata između islamističke većine i sekularne manjine, potpomo-gnute egipatskom vojskom na drugoj strani. Da je građanski rat bio itekako moguć scenario, dovoljno govori i pro-test, održan u petak 22. juna, na kojem se okupilo nekoliko miliona Egipćana. Naime, u petak koji je nazvan “Petak odbijanja državnog udara”, nekoliko miliona protestanata, što islamista, što liberala koji ne podržavaju Ahmeda Šefika, se okupilo na trgu Tahrir, tra-

j p j

Imam je prvo zahvalio

Uzvišenom Bogu koji je

podario Egiptu takvog čovjeka, hafiza Njegove Časne Knjige,

za predsjednika. Zatim je

spomenuo, kako je njemu, kao

44-godišnjaku, ovo prvi put da živi slobodno, pošto je cijeli

život proveo pod diktatorima.

žeći, između ostalog, reuspostavu par-lamenta, što skorije proglašenje novog predsjednika, te konačni prelazak vlastu civilne ruke. Štaviše, određeni brojp j p

protestanata je odlučio da čeka 24. junna Tahriru, tj. da čeka Mursijevu po-bjedu i slavlje ili namještenu pobjeduŠefika i građanski rat.j j

Tako je cijeli Egipat iščekivao zva-nično proglašenje predsjednika najav-ljeno u nedjelju u 15 sati. Da li će po-bijediti Mursi, koji bi Egipat poveo ubolje sutra, ili će pobijediti Šefik, koji

j j g p p

bi Egipat vratio u doba diktature i tira-nije, a najvjerovatnije i u građanski rat?Već iza podne nastupio je muk iščeki-vanja, tako da je možda po prvi put,čak i najprometnija Ulica Remsis, koja važi za najvažniji automobilski i želje-znički čvor Egipta, bila skoro prazna,kao da je tri sata poslije ponoći, a nedva-tri poslije podne. Većina poslovnihobjekata je bila zatvorena. Ljudi su setada, uglavnom, nalazili na jednom odtri mjesta: u svojim kućama, na trguTahrir, ako su u pitanju Mursijevi gla-sači, te kod mjesta gdje je predsjednik Sadat ubijen, ako su u pitanju Šefikovi

j g j j p j

glasači. Ceremonija proglašenja predsjed-

nika je počela sa zakašnjenjem u 15.45.Nakon dugog, i doista dosadnog go-vora predsjednika Izborne komisije,malo iza 16.30, izgovorene su sud-bonosne riječi: Doktor MuhammedMursi Isa el-Ajjat je peti predsjednik Arapske Republike Egipat! Istog trena je započelo slavlje miliona Egipćana koji su dočekali svog prvog demokrat-ski izabranog predsjednika nakon 60godina provedenih pod raznim obli-cima diktature. Centralni trg Tahrir,na kojem je nekoliko miliona pristali-ca islamista čekalo proglašenje novog predsjednika Egipta, jednostavno se“zapalio”. Do tada mirne i skoro pra-zne ulice Egipta, ispunile su se svimonim Egipćanima koji su žudili za tomdugo očekivanom slobodom. Plač,smijeh, vrištanje, plesanje, činjenjesedžde, tekbiri, vatrometi, pucnjava iz vatenog oružja, automobilske sire-ne, bile su samo najčešće forme prekokojih je egipatski narod izrazio svojuneizmjernu radost, i još uvijek je izra-žava, s obzirom da euforija zbog pobje-de još uvijek ne prestaje, čak i nekolikodana nakon proglašenja predsjednika.

Tu večer 24. juna, jacija-namaz kojusam klanjao u jednom tržnom centru,ostala mi je u lijepom sjećanju zbog iskrenog govora koji je imam održaonakon jacije, popraćenim opuštenomatmosferom u kojoj su prisutni klanja-či počašćeni čokoladnim bombonama povodom pobjede Muhammeda Mur-


Ko je Muhammed Mursi Isa el-Ajjat

Prvi predsjednik u arapskom svijetu koji je hafiz Kur’ana

Novi egipatski predsjednik, Muhammed Mursi Isa

el-Ajjat rođen je 1951. godine u Šerkijji, sjeverni Egipat. Diplomi-rao je i magistrirao inžinjerstvo na Kairskom univerzitetu 1975., od-nosno 1978. godine. Doktorirao je na Kalifornijskom državnom univerzitetu 1982. godine, gdje je i predavao do 1985. godine kada se vraća u Egipat, gdje predaje na Zekazik univerzitetu. Neki izvori tvrde da dijelove njegove doktor-ske disertacije čak koristi NASA. Za vrijeme Mubarakovog režima, između 2000. i 2005. godine, bio je član parlamenta. Zahvalju-ći svom kvalitetnom radu, 2005. Godine je proglašen za najboljeg člana parlamenta na svijetu. Bio je predsjednik Stranke slobode i pravde, islamističke stranke koja je pobijedila na parlamentarnim izborima, od njenog osnivanja. Kada je Hajrat Šatir, prvobitni kandidat Stranke slobode i prav-de, diskvalifikovan, Mursi je kan-didovan umjesto njega. Ono što novog egipatskog predsjednika Muhammeda Mursija čini jedin-stvenim u arapskom svijetu, izme-đu ostalog, jeste sljedeće:

- Prvi je predsjednik ne samo u Egiptu, nego i u čitavom arapskom svijetu, koji je izabran demokrat-skim putem, na poštenim predsjed-ničkim izborima,

- Prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je izabran nakon početka Arapskog proljeća,

- Prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je hafiz Kur’ana,

- Prvi je islamista koji je izabran za predsjednika u arapskom svijetu,

- Prvi je predsjednik među Arapi-ma, kome su svi u porodici hafizi – on, njegova žena i njihovo petero djece.

Tu istu noć kada je izabran, Mu-hammed Mursi je održao svoj prvi go-vor na državnoj televiziji kao predsjed-nik. Ono što ovaj govor čini posebnim je to što je državna televizija trideset go-dina bila simbol Mubarakovog režima, preko koje se Mubarak obraćao potla-čenom Egiptu. Sada, otprilike godinu i po nakon pada Mubarakovog režima, Muhammed Mursi, novi predsjednik Egipta, se po prvi put obraća po prvi put slobodnom Egiptu u posljednjih 200 godina. U svom povijesnom go-voru, kojeg je pomno pratio skoro svaki Egipćanin, Mursi je pozdravio sve pokrajine Egipta i skoro sve insti-tucije i političke partije. Svoj trijumf je posvetio šehidima 25-januarske re-volucije koji su dali svoje živote da bi on danas mogao da bude tu kao prvi slobodno izabrani predsjednik Egipta. Pozdravio je i sve časne policajce, na-glašavajući da se oni ničega ne treba da plaše, pošto će odgovarati samo manji-na koja je ogrezla u kriminal. Obećao je da će sudstvu dati potpunu slobodu djelovanja. Možda najupečatljiviji dio govora je bio kada je, ugledajući se na sličan govor Omera, r.a., rekao: “Moj narode, molim vas, pomozite mi sve dok sam pravedan i pokoran Bogu. Ako ne budem bio pokoran Bogu i ne uspijem da ispunim obećanja, nemojte me slušati”.


sija. Imam je prvo zahvalio Uzvišenom Bogu koji je podario Egiptu takvog čovjeka, hafiza Njegove Časne Knjige, za predsjednika. Zatim je spomenuo, kako je njemu, kao 44-godišnjaku, ovo prvi put da živi slobodno, pošto

je cijeli život proveo pod diktatori-ma – Nasir, Sadat i Mubarak. Onda je naglasio da Muhammed Mursi nije samo predsjednik onima koji su glasa-li za njega, nego i onim Egipćanima koji su glasali za Ahmeda Šefika, bez

obzira bili oni muslimani ili hrišćani, selefije ili ihvanije. Nažalost, kraj po-dužeg imamovog govora nisam mogao saslušati zbog neodložnih obaveza gle-de povratka u Bosnu nakon završetka studentske godine.

Sve dok islamisti ne preuzmu u potpunosti vlast Egipatom neće zavladati potpuna prav-da i mir

Kuda ide Egipat? Na ovo pitanje pokušava se dati odgovor još od 25. januara prošle godine. Po

meni, u Egiptu imamo tri interesne grupe: - Islamiste koji žele da u Egiptu zavedu vladavinu reda

i zakona, putem uvođenja šerijatskog prava. Njih podr-žava većina naroda, uglavnom pripadnika niže i srednje klase, svih starosnih dobi, te mali dio bogataša koji je blizak selefijama, ihvanijama i Azharovoj ulemi.

- Sekularno-liberalni krugovi starog kova, koji žele vraćanje režima poput onog Mubarakovog. Njih podr-žava većina zaposlenih ljudi u državnim institucijama, te dio egipatskih bogataša koji su profitirali tokom Muba-rakove vladavine.

- Sekularno-liberalni krugovi novog kova, koji žele uvođenje demokratije zapadnog tipa. Njih podržava dio nezaposlene omladine koji je liberalnih pogleda, te dio egipatskih bogataša koji osjećaju da bi mogli više pro-fitirati, tj. više eksploatirati egipatski narod u državi sa zapadnim sistemom.

Nadamo se da će Vojno vijeće 1. jula, kako je i na-javljeno, predati novom predsjedniku u potpunosti sve njegove ovlasti. Inače, Vojno vijeće bi najradije voljelo da zadrži vojnu vlast u državi, no, kad god su suočeni s na-rodnim pritiskom popuštali su, pa je za očekivati da će pod pritiskom novog predsjednika i narodne mase koja ga podržava, uskoro predati državu u civilne ruke. Na-ravno, Muhammed Mursi, novi egipatski predsjednik, je svjestan svih ovih činjenica, a i nekih drugih, ta kako i ne bi, kad je bio najbolji parlamentarac na svijetu 2005. go-dine, hafiz je Kur’ana, bivši predsjednik Stranke slobode i razvoja, a bio je član i Savjetodavnog vijeća Muslimanske braće, organizacije koja preko 80 godina djeluje u Egiptu, s željom da u njemu, u skladu sa već potvrđenom demo-kratskom željom Egipćana, uvede Šerijat. U skladu s tim, novi predsjednik se već 25. juna povukao kako bi do 1. jula izabrao novo Vijeće ministara i novog premijera, te kako bi, kako sam zahtijeva, položio prvo zakletvu pred Parlamentom koga je narod izabrao na demokratskim iz-borima, a koji je sad raspušten zbog malverzacija Vojnog vijeća. No, iako je Egipat više puta izbjegao građanski rat (zadnji put 24. juna zbog mogućih malverzacija oko rezultata izbora), sve dok islamisti ne preuzmu u potpu-nosti vlast, kako su i zaslužili demokratskim putem na izborima, Egipatom neće zavladati potpuna pravda i mir.

Grupa Sirijki iz Homsa, željnih i spremnih za vođenje džihada

protiv diktatorskog režima Bashara Assada formirale su svoju brigadu. U izjavi objavljenoj na mreži Youtu-be mudžahedinke iz brigade Banat al-Walid kažu da su razlozi formira-nja ovakve brigade u velikim patnja-ma kroz koje prolazi sirijski narod a

zbog čega se pokazala potreba da seu pokret otpora angažiraju svi, i ženei muškarci. Objavljivanje ovakvihinformacija, tj. formiranje sličnihbrigada je propagandi trik sirijskog pokreta otpora koji na ovaj način po-kušava što bolje animirati muslimaneu Siriji i svijetu da se priključe borbiprotiv Basharovog režima.

52

IslamnetŠkole u Britaniji izbacuju svinjetinu iz školskih kuhinjaVelika Britanija

Grupa britanskih škola odlučila je da izbaci

svinjetinu iz školskih ku-hinja, navode britanskimediji. Razlog za uvođenje zabrane posluživanja svi-njetine u školama jesu sveveće kulturne i vjerske razli-ke, tj. zahtjev učenika mu-slimanske i jevrejske vjerske orijentacije. Kako navodiDaily Telegraph, londonska općina Haringey donijela je odluku “Najbolji savjet” kojom se sugeriše škola-ma da izbace sa školskih jelovnika sve proizvode, odnosno jela koja sadrže svinjetinu. U nekim gra-dovima Engleske postoje brojne škole u kojima je se svinjetina više ne konzumira. Tako je u Lutonu od 57 škola u njih 23 svinjetina izbačena sa jelovnika. U Bradfordu su 24 škole prestale sa po-služivanjem svinjetine, u Newhamu,

istočnom Londonu u 25 škola, tako-đer u istočnom Londonu u gradićuTower Hamlets čak je 85 škola izba-cilo svinjetinu sa svojih jelovnika, uHaringeyu 37 škola.

Alice Walker: Izraelski aparthejd nad palestinskim narodom je gori od onog koji je prakticiran u Južnoj Africi

SAD

Alice Malsenior Walker, američka književnica, dobit-

nica Pulitzerove nagrade za fi kciju, autorica popularnog romana “Boja purpurna”, zabranila je prevođenje svog romana na hebrejski jezik. Walker je u pismu izdavačkoj kući “Yediot Books” napisala kako “Izra-el vodi politiku rasizma”. Ona je u pismu navela i kako će Izrael “mor-ati promijeniti svoju politiku prije nego što njena djela budu objavlji-vana u toj zemlji”. Ova braniteljica prava palestinskog naroda svoje-vremeno se našla i u humanitarnoj fl oti koja se pokušala probiti kroz izraelsku blokadu Gaze. Walker zajedno sa biskupom Desmondom Tutuom smatra i javno izjavljuje da je izrelski aparthejd gori od onog koji je prekticiran u Južnoj Africi. Ne treba sumnjati da će cionisti odmah optužiti književnicu Walk-er za antisemitizam. Napad je za cioniste uvijek bila najbolja taktika odbrane svoje zločinačke politike.


Sirijke iz Homsa formirale Banat al-Walid brigadu mudžahedinki

Sirija

53

Afganistanski dječak srpom ubio američkog marincaAfganistan

Mali dječak po imenu Nashat, sin vođe sela Muhammada Azzima

u provinciji Nangharhar ubio je ame-ričkog vojnika, navodi se u izjavi Za-bihullah Mujahida, glasnogovornika talibana. Prema ovoj izjavi dječak Nas-hat je 20. juna ove godine u svom selu iskoristio nepažnju američke patrole te je svojim srpom ubio američkog ma-rinca, čije ime se ne navodi. Nashat je uspio pobjeći nakog počinjenog djela.

Ovaj događaj talibani koriste da do-kažu koliko afganistanski narod mrziameričke i druge vojnike koji se nalazeu Afganistanu. Broj poginulih stranihvojnika u Afganistanu u ovoj godini jena nivou prosjeka prošle godine. Dosada je u Afganistanu poginulo 2.030američkih vojnika, oko 500 britanskihvojnika i blizu 700 vojnika iz drugihzemalja koje učestvuju u okupacijiAfganistana.

Muslimanski svijete, srami se što si mirno posmatrao genocid nad Rohingja muslimanima!

Burma

Budisti se vole predstavljati kao mirotvorci u svijetu. Nažalost,

to nema veze sa onim što je stvarna istina o tome ko su budisti. Budi-sti su u Burmi proteklih dvadesetak dana ubili 25 hiljada Rohingja mu-slimana. Ovaj strašni genocid do-godio se pred očima cijelog svijeta, naročito pred nemarnim očima mu-slimanskog svijeta. Niko od musli-mana u svijetu nije digao ni prst da se zaštite Rohingja muslimani. Ovo se posebno odnosi na muslimane u Maleziji i Indoneziji. Stravične sli-ke stradanja Rohingja muslimana podsjeća na našu Srebrenicu. Za 15 dana genocida nad Rohingja muslimanima, ubijeno je 10.000 Rohingja samo u gradu Sitve, dok je otprilike isto toliki broj ubijen u opštinama Muangdau, Rasedaung i Kjauktau, izvještavaju Rohingja medijski servisi. Većina njih su ubi-jeni iz vatrenog oružja, brutalno prebijeni do smrti, ili zapaljeni živi. Najmanje 25.000 kuća Rohingja je zapaljeno, a broj beskućnika prelazi 100.000. Historijski, sličan pogrom nad Rohingja muslimanima se do-godio 1942., 1949., 1967/1968., 1978. i 1991. godine. Zbog izrazito zvjerskog tretmana nad Rohingja muslimanima od strane Rahina bu-dista i burmanske vlasti, Rohingja muslimani se od strane UN-a tre-tiraju kao najugroženija nacionalna manjina na svijetu!Rohingja muslimani danima mole svjetsku javnost za pomoć i stalno dobijaju samo jedan odgovor – sra-mnu šutnju!

Europski fašisti priželjkuju kristalnu noć protiv muslimana Švicarska

Kristalna noć (Kristallnacht), tako-KKđer poznata i po nazivu Reichskri-KKstallnacht (carska kristalna noć), i Po-gromnacht (noć pogroma), je bio veliki pogrom koji se desio širom Njemačke u noći 9. novembra 1938. godine. Pogrom je bio usmjeren protiv jevrejskih građana širom zemlje i za mnoge posmatrače je bio prva naznaka onoga što danasnazivamo holoka-ustom. Danas seu Europi ponovozagovara kristalna noć. Novu kristal-nu noć, ovaj putprotiv muslimana i džamija, ovihdana zagovara Alexander Müller,švicarski političar,član Švicarske na-

p

rodne partije. “Možda mi trebamo novukristalnu noć, ovaj put protiv džamija”,poručio je Alexander Müller. Naravno,švicarska, odnosno europska sudska iizvšna vlast toleriraju ovakve pozive na mržnju prema muslimanima. Zbog ta-kve tolerancije u Europi je sve više faši-stički orjentiranih Europljana koji se ne

boje širiti mržnjuprema islamu imuslimanima. Da su europski fašistiotišli predaleko sa svojom mržnjomprema islamu im u s l i m a n i m a svjedoči i ovajpoziv Alexande-ra Müllera da seizvede nova kri-stalna noć protiv džamija.

Magazin Forbes objavio je prvisput ove godine listu najbogati-

jih jevrejskih rabina u Izraelu. Na listi je 13 rabina čija ukupna imovina se mjeri u milijardama američkih dolara. Najbogatiji jevrejski rabin u Izraelu, a i u svijetu, jeste Pinhas Abuhacira sa imetkom vrijednim 1,3 milijardi izra-elskih šekela ili 335 miliona američ-kih dolara. Njegov rođak, rabin David Hai Abuhacira posjeduje 750 miliona šekela, a treći je rabin Jakov Are Al-ter sa 350 miliona. Još dvojica rabina imaju preko sto miliona šekela. Bogat-stvo jevrejskih rabina potječe iz “ko-mercijalnih i finansijskih djelatnosti”, što se posebno odnosi na poslove sa nekretninama, ne samo u Izraelu već i u inostranstvu. I pored recesije, njiho-vi prihodi imaju stalni rast, konstatira magazin Forbes.

54

Cionistički ekstremni turizam

Izrael

Višedecenijski državni terorizam kojeg sprovodi cionistički Izrael

nad palestinskim narodom stvorio je nove društvene vrijednosti u Izraelu. Terorizam je u Izraelu postao brend na kojem se zarađuje ogroman novac. Turizam je jedan od efikasnih načina unovčavanja cionističkog terorizma nad palestinskim narodom. Pojedi-ne turističke agencije u Izraelu danas imaju atraktivne turističke ponude u kojima se turistima iz svijeta, naj-češće se radi o Amerikancima, nudi višednevna vojna obuka, naoružano patroliranje po okupiranim, doselje-ničkim, jevrejskim naseljima, letenje helikopterima iznad Gaze, vježbanje gađanja u kartonske mete sa liko-vima Palestinaca. Turisti za ovakve turističke aranžmane izdvajaju po hiljadu dolara dnevno. Osim toga, izraelske turističke agencije turisti-ma prikazuju razne snimke ubijanja i progona Palestinaca koje predstav-ljaju kao teroriste. Na kraju višed-nevnog programa izraelske turističke agencije simuliraju teroristički napad na barake u kojima borave turisti, a kako bi im, kroz živu pucnjavu i ak-tiviranje eksploziva, dočarali prizor pravog terorističkog napada i kako bi se turisti sami uvjerili u sposobno-sti vlastitih reakcija. Na kraju cijelog programa turisti dobivaju diplomu “Borac protiv terorizma”.

Poslanici parlamenta u Zimbabveu, njih 70, podvrgli se obreziva-nju kako bi podigli svijest o sidi

Zimbabve

Poslanici stranaka Zanu-PF Ro-berta Mugabea i MDC premijera

Morgana Cvangiraja, u veoma rijet-kom iskazivanju političkog jedinstva, mirno su stajali u redu ispred klini-ke postavljene u zgradi parlamenta kako bi se podvrgli obrezivanju radi podizanja svijest o sidi u ovoj afrič-koj zemlji. “Kad sam ušao unutra, bio sam preplašen, ali nakon što su mi objasnili proces, smirio sam se. Sada ne osjećam bol. Mogu čak da odem i odigram fudbalsku utakmicu”, rekao je poslanik iz Cvangirajeve stranke

Blesing Cebundo. Prema rezultatima istraživanja Svjetske zdravstvene or-ganizacije obrezivanjem se smanjujerizik od zaraze HIV za čak 60 odsto.Ova procedura postala je ključno oru-đe u borbi ove južnoafričke zemljeprotiv side, zbog čega su poslanici fo-tografima čak dozvolili da ih slikajudok leže na postelji neposredno nakonhirurškog zahvata. U Zimbabveu jesvaka treća žena zaražena sidom, dok je svaki četvrti muškarac nosilac HIV virusa. Zbog toga ova afrička zemlja spada u sam vrh po broju oboljelih.


Jevrejski rabini bogati milioneriIzrael

55

Turska je više pomogla narodu Somalije za osam mjeseci nego cijela međunarodna zajednica za 20 godina

Somalija

K ada je turski premijer Tayip Erdogan prošle godine po-

sjetio Somaliju obećao je da će njegova zemlja pružiti nesebičnu pomoć napaćenom narodu So-malije. Nedugo nakon Erdoga-nove posjete u Somaliju je došlo oko pet stotina turskih humani-taraca. Za manje od godinu dana turski humanitarci su u Somali-ji, odnosno u Mogadishu uradili veliki posao. Rekonstruirali su aerodrom, obnovili škole, oči-stili i osvijetlili ulice, osposobili bolnice. Također, turska vlada je obezbijedila školovanje za stotine Somalijaca u Turskoj. Brojni su uspješni projekti koje su realizi-rali turski humanitarni radnici. Za osam mjeseci djelovanja u So-maliji Turska je više uradila nego cijela međunarodna zajednica za 20 godina. “Mi smo došli ovdje srcem a ne zbog novca”, kaže je-dan od turskih doktora koji ope-riše pacijente u prizemlju zgrade Parlamenta Somalije. Somalijac Mohamed Nur kaže: “Druge vlade, druge zemlje nam stalno obećavaju pomoć ali te pomoći nikada nema. Turski premijer je rekao da će pomoći i njegova ze-mlja je odmah počela sa realiza-cijom projekata”.

Foto islamnetaHalke Kurana u jednoj od džamija u Indoneziji


Saudijci dnevno popiju 19 miliona čaša čajaSaudijska Arabija

Nedavno je javnosti predstavljena studija istraživanja potrošnje čaja

u Kraljevini Saudijskoj Arabiji. Tom je prilikom saopćeno da Saudijci dnevno popiju preko 19 miliona čaša čaja. U ovoj zemlji se godišnje potroši za čaj 638 miliona rijala ili oko 120 miliona američkih dolara, što znači da se godiš-nje po jednom stanovniku potroši iz-među 22 i 24 rijala. Po rezultatima ove studije čaj je u Saudijskoj Arabiji najo-miljenije piće kod svih staleža. Prema potrošnji čaja Saudijska Arabija je dru-

ga u arapskom svijetu, odmah poslijeEgipta koji dnevno popiju 24,5 mili-ona čaša ovog napitka. Treba međutimistaći da Egipćana ima preko 80 milio-na, a Saudijaca oko 28 miliona. Većina Saudijaca vjeruje kako dvije do tri čašečaja dnevno potiču bolje razmišljanje.U nekim arapskim zemljama čaj izaziva niz opasnih bolesti. Prezasićeni zeleničaj koji piju Arapi u zapadnim arap-skim zemljama, Libiji, Tunisu, Alžirui Maroku izazivaju bolesti bubrega.(www.islamska-zajednica.hr)

56

“100 najvećih bitaka“ (koje su promijenile svijet; od Kadesha do danas), (VI dio)

Knjige

Za vrijeme vladavine Tita i komunističke partije, Kosovo je u bivšoj jugoslovenskoj federaciji imalo status autonomne pokrajine u sastavu Republike Srbije. Međutim, na kraju osamdesetih i početkom devedesetih godina srbijanski predsjednik Milošević novim ustavom drastično smanjuje autonomiju Kosova i prava tamošnjeg većinskog stanovništva, i stavlja Kosovo pod direktnu kontrolu Beograda. Kao odgovor na te restrikcije stanovnici Kosova u septembru 1991. organizuju jedan tajni referendum, u kojem se ogromnom većinom glasova stanovništvo ove regije izjašnjava za nezavisnost

Autor: Paolo Cau, izdavač “Kaiser”Prijevod s njemačkog: EdinMešanović

Mogadiš (1993.)

Tokom građanskog rata igladi koji već decenijama haraju u Somaliji, u raspo-

djelu humanitarne pomoći od stranemeđunarodnih humanitarnih organi-zacija sve više se miješaju rivaliziraju-ći klanovi i njihove vođe. SjedinjeneDržave predvode jednu UN misiju(operacija “Ponovno davanje nade”)i pokušavaju da stabiliziraju situacijui da reguliraju raspodjelu humani-tarne pomoći. U pokušaju da uhapsejednog lokalnog “ratnog vođu” Mu-hammeda Farrar Aidida, Amerikancišalju specijalne jedinice (Delta forcei Rangers) u sami centar Mogadiša.Uz podršku 17 vojnih helikoptera ijednog kopnenog konvoja, 120 vojni-ka uspijeva doći blizu mjesta gdje se

nalazi Aidid. Međutim, sam dolazak američkih snaga tako “blizu ratnog vođe” je samo jedna ratna varka. Ame-rički specijalci bivaju napadnuti od strane nekoliko hiljada naoružanih ci-vila. Ovi civili uspijevaju da obore dva američka “Black Hawk”- helikoptera koji padaju na mjesta kojim je prak-tično nemoguće prići. Rendžeri i Del-ta force počinju spašavanje preživjelih u jednoj dramatičnoj akciji, koja znači blisku borbu protiv gerilskih bora-ca. Sukob traje 18 časova, i završava ujutro 4. oktobra, kada pakistanski i malezijski plavi šljemovi dobivaju do-zvolu za prolaz i izvlačenje američkih vojnika. Bilans ovog sukoba iznosi 18 mrtvih i 73 ranjenih američka vojni-ka, dok je na strani somalijske gerile taj broj mnogo veći i iznosi do 1.000 mrtvih i ranjenih.

Grozni (1994.)

Poslije raspada Sovjetskog Saveza,na čelu male republike Čečenije se nala-

j p j gj

zi vojna vlada. Moskva želi ponovo kon-trolu nad ovom republikom, međutim, ruske trupe koje su trebale da brzo zauz-mu Grozni nailaze na veoma žilav i jak otpor čečenskih branilaca. To je početak rata koji je prožet mnogim brutalnosti-ma i kojem se još ne nazire kraj.

Nakon pada Berlinskog zida Sovjet-ski Savez zahvata jedan brzi proces ras-padanja. Mnogobrojne republike ove velike federacije proglašavaju nezavi-snost, među njima i Čečenija (1991.),

j p g jg

koja je uvijek bila protiv centralne vlasti. Na vlast u kavkaskoj republici dolazi bivši sovjetski general vazduho-plovstva Džohar Dudajev. Međutim, krajem 1994. godine Moskva želi voj-nim putem ponovo uspostaviti kon-trolu nad ovom republikom. Ruski ministar odbrane Pawel Gračev izra-đuje plan koji predviđa oružani napad i okupaciju Groznog - glavnog grada Čečenije. Planom je predviđena brza

p j g g g g

pobjeda nad čečenskim borcima, (od 29. novembra do 14. decembra 1994. godine). Međutim, još na samom po-četku, nizom nepredviđenih okolnosti invazija kasni, i ruske trupe se ne po-

kreću prije 11. decembra. Ove trupedolaze tek 26. decembra pred Grozni.Invazorska ruska vojska, koja nije iz-vršila temeljite pripreme napada i koja je podcijenila čečenske snage otpora,pravi teške strateške greške i u sukobulazi nepripremljena. Čečenski borcip g

se suprotstavljaju raspoređeni u maleali dobro naoružane grupe, vrše efika-sne protivnapade, vrlo dobro su upo-znati s terenom i brzo se povlače na si-gurna mjesta u gradu. Tek od februara 1995. ruske trupe dobijanjem potreb-nih pojačanja i sposobnijih komandi-ra koji poznaju teške uvjete ratovanja ostvaruju neke pomake na frontu.Samo u periodu od kraja 1994. do27. augusta 1996. godine (dana kada je potpisan ugovor kojim je Čečenija

g g (

stekla “nezavisnost” od Ruske federa-cije), gine 70.000 ruskih vojnika i de-set posto čečenskog stanovništva (okomilion stanovnika prije rata). Moskva uspijeva na vlast u Čečeniji postaviti

p j )

jednu prorusku vladu, ali ovaj krvavikonflikt još uvijek traje i daleko je odjednog trajnog mira.

Kosovo (1999.)

Neuspješne pregovore između ko-sovskih Albanaca koji traže nezavisnost Kosova i srbijansko-crnogorske federacije opterećuju još stotine hiljada izbjeglica koje traže azil u susjednim zemljama. U bivšoj Jugoslaviji koju potresaju etnički konflikti, dolazi do vojnog angažmana NATO-saveza, koji zračnim bombardo-vanjem primorava Srbe na povlačenje sa Kosova.

Za vrijeme vladavine Tita i komu-nističke partije, Kosovo je u bivšojjugoslovenskoj federaciji imalo sta-tus autonomne pokrajine u sastavuRepublike Srbije. Međutim, na kra-ju osamdesetih i početkom devede-setih godina srbijanski predsjednik Milošević novim ustavom drastičnosmanjuje autonomiju Kosova i prava tamošnjeg većinskog stanovništva, istavlja Kosovo pod direktnu kontroluBeograda.

Kao odgovor na te restrikcije sta-novnici Kosova u septembru 1991.organizuju jedan tajni referendum, u

Drugi sDrugi srpski porarpski poraz z na Kosovuna Kosovu


57

kojem se ogromnom većinom glaso-va stanovništvo ove regije izjašnjava za nezavisnost. U maju 1992. odr-žavaju se izbori nakon kojih Ibrahim Rugova postaje predsjednik Kosova. Sljedećih godina osnivaju se mnoge državne ustanove kosovskih Albana-ca, koje rade paralelno sa zvaničnim srbijanskim, ali istovremeno dolazi do sve većeg kršenja ljudskih prava nad kosovskim Albancima od strane srbijanskih vlasti. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. dolazi do osnivanja federacije Srbije i Crne Gore u čiji sastav ulazi i Kosovo, tako da kosovski Albanci svoju moguću nezavisnost vide ugroženom. 1998. na sve veću eskalaciju nasilja od strane Beograda, Albanci odgovaraju osniva-njem Oslobodilačke Armije Kosova (UČK). U septembru iste godine po

j j

procjenama kosovskih vlasti svoje do-move napušta oko 250.000 Albanaca usljed srbijanskih represalija. Savjet bezbjednosti UN-a 23. septembra 1998. donosi rezoluciju br. 1199 u kojoj je zbog humanitarne katastro-fe na Kosovu situacija ocijenjena kao alarmantna. Početkom 1999. srbijan-ska vlada odgovara na nerede pojača-njem represalija i konačno se vojno angažuje na Kosovu slanjem 40.000 vojnika i 300 tenkova. Nakon toga slijedi “odgovor” od strane NATO-saveza koji ovaj rat vodi isključivo iz

vazduha što je jedinstvenou čitavoj historiji ratovanja.Vazduhoplovne snage drža-va NATO-saveza počinju sa napadima 24. marta 1999.u dva sata poslije ponoći.Napadaju se i bombardu-ju vojni ciljevi u Srbiji i na Kosovu. Po prvi put nakonzavršetka Drugog svjetskog rata dolazi do napada NA-TO-saveza na jednu su-verenu evropsku državu.Na početku rata taktika NATO-saveza se svodi na noćne vazdušne napade sa visina preko 4.500 meta-ra, da bi se izbjegla vatra srbijanske protiv-vazdušneodbrane. Međutim, nepre-ciznost bombardovanja sa ovih visina primorava savezna napade s manjih visina koji su rizičniji, ali ujed-no i precizniji. Sjevernoatlanski paktpočinje 23. aprila s bombardovanjemsrbijanske infrastrukture (željeznica ielektrane). Taktika srbijanske vojskese zasniva na podjelu svojih trupa na manje jedinice s namjerom smanjenja gubitaka usljed snažnog bombardo-vanja, ali tako postaju lahak cilj za UČK. Loši vremenski uvjeti nimalo

j p j j

ne usporavaju vojne operacije NA-TO-saveza koji sve više intenzivira


svoje vazdušne napade. Po-činje faza napada na čitavu Srbiju “Tomahawk” rake-tama, tako da je srbijanski predsjednik Milošević pri-moran da potpiše kapitula-ciju. 9. juna 1999. dolazi do potpisivanja sporazuma između vodećih srbijan-skih vojnih komandanata i predstavnika NATO-save-za, a nakon toga dolazi do povlačenja srbijanskih tru-pa sa Kosova. 10. juna u de-set sati prije podne NATO obustavlja svoje napade.

Rezolucijom 1244 Sa-vjeta bezbjednosti UN se odlučuje da će Kosovo pri-vremeno biti pod upravom UN. Tokom ove vazdušne kampanje NATO-savez je imao veoma male gubitke.

Jenin (2002.)

Jedna “obična” racija izraelske vojske tokom operacije “odbrambeni zid” zavr-šava u gigantskoj bici protiv palestinske gerile grada Jenina. Pod vatrom pale-stinskih snajperista i pod udarom skri-venih eksplozivnih sredstava, izraelska armija uspijeva ući u centar ovog grada tako što je čitavu borbenu zonu sravnila sa zemljom.

1995. dolazi do osnivanja

federacije Srbije i Crne Gore u čiji

sastav ulazi i Kosovo, tako da kosovski

Albanci svoju moguću

nezavisnost vide

ugroženom. 1998. na sve

veću eskalaciju nasilja

od strane Beograda,

Albanci odgovaraju osnivanjem

Oslobodilačke Armije Kosova

(UČK).

Žestoki građanski rat između pa-lestinske “intifade” i izraelske armijeprerasta u pravi pravcati rat. Kao “od-govor” na jedan teški atentat u Netany 28. marta 2002. godine Izrael mobi-lizira 20.000 vojnih rezervista i ulazi usva područja koja kontroliše palestinska “samouprava”. Ovo je takozvana ope-racija “odbrambeni zid”. U Ramallahuje rezidencija i glavno Arafatovo sjedi-šte sravnjeno sa zemljom, u Betlehemuse vode žestoke borbe, a mnoga druga palestinska naselja su pod snažnim uda-rom izraelske vojne avijacije. Poslijetoga izraelska komanda planira osvaja-nje Jenina u kojem se navodno skriva vođstvo organizacija Hamas i Islamskidžihad, dok Palestinci tvrde da se tamonalaze samo izbjeglice. Očekujući izrael-ski napad oko 100 palestinskih boraca postavlja mnoštvo improvizovanih ek-splozivnih sredstava po čitavom gradui izbjegličkom kampu (neka su punjena sa preko 115 kg eksploziva), a većina ci-vila počinje napuštati grad (po saznanji-ma izraelske obavještajne službe nakontrećeg dana sukoba grad je napustilo90% stanovništva). Drugog aprila uponoć oko 1.000 pripadnika specijal-nih snaga izraelske armije napada gradiz tri pravca. Napad počinje tenkovskimprodorom kojeg prate nekoliko desetina oklopljenih gusjeničara tipa “CaterpillarD9” koji deminiraju područje i ukla-njaju postavljene prepreke. Bitka traje9 dana i za izraelske trupe predstavlja teška iskušenja: borbe kuća po kuću, za-sjede, snajperska paljba te improvizova-na eksplozivna sredstva. Samo sedmog dana borbi 13 izraelskih vojnika strada od napada palestinskog gerilca (od li-banskog rata 1985. izraelska armija nijeimala takve gubitke). Izraelske trupe su“primorane” da skrše palestinski otpornapadom jurišnih “cobra”- helikoptera iupotrebom specijalnih bagera koji praveposebnu ulicu kroz ruševine kojom pro-laze novopridošle trupe. Palestinski ot-por biva slomljen 11. aprila 2002. sa 56šehida i 52 ranjena, a na izraelskoj stranisu 23 poginula vojnika i 75 ranjenih.

Skoro godinu dana poslije, američkioficiri studiraju detalje ove bitke s po-gledom na gradove u Iraku.

Okupacija Iraka (2003.)

U 2003. godini rat se vraća u Irak, iza-zvan George W. Bushom i događajima od 11.09.2001. Sjedinjene Američke Države predvode jedan vojni savez protiv režima Saddama Husseina i žele ga kazniti zbog njegovih “veza” sa bin Ladenom i “sakri-venog” hemijskog naoružanja za masovnouništenje. Ovaj rat je brzo dobiven, ali mir se ne nazire u bliskoj budućnosti.

Savez u ovom ratu koristiisključivo kopnenu vojsku(pješadija i oklopne jedi-nice), a avijacija se koristi samo kao potpora, za razli-ku od prvog zaljevskog rata u kojem je avijacija imala glavnu ulogu. U odnosu na prvi zaljevski rat i kopnena vojska i avijacija “saveza” su još više profitirale razvojemvojne tehnologije. Ovaj voj-no-tehnološki napredak po-sebno naglašava asimetrič-ni karakter Bushovog rata protiv Saddama, koji iako pobijeđen u Kuvajtskom ratu (1991.)ostaje na vlasti u Iraku. George W. Bush, Tony Blair i Jose Maria Aznar optužuju Bagdad za proizvodnju i go-milanje hemijskog i ostalog naoružanja za masovno uništenje. Velika Britanija,Sjedinjene Države i Ujedinjeni narodi vrše pritisak na iračku vladu da dozvo-li ulazak međunarodnih inspektora u vezi sporazuma iz 1993.-1997. godine koji predviđa smanjenje i uklanjanjehemijskog oružja.

Početak ratnih dejstava i marš na Bagdad

19. marta 2003. Saddam negativno odgovara na ultimatum “saveznika”, a sljedećeg dana u 5. 35 sati po lokalnom vremenu počinje vojna operacija na-zvana “Iračka sloboda” (Iraqi freedom) pod komandom američkog generala Tommy Franksa. Najvažnije komuni-kacijske mreže i kontrolni sistemi podkomandom Bagdada se mnogo snažni-je bombarduju nego 1991., dok isto-vremeno oklopne jedinice i pješadija stupaju u pokret. SAD šalju 3. oklopnu diviziju na kuvajtsku granicu a 7. pje-šadijska divizija prelazi preko pustinje

58

i konačni cilj joj je Bagdad. Na sjeveru Iraka u oblasti-ma koje kontrolišu Kurdi zračnim putem se prebacuju specijalne jedinice koje po-dupiru i koordiniraju akcije lokalnih pobunjenika tzv. “Pešmerga”. Potpomognut avijacijom američki prodor biva usporen usljed srednje jakog otpora uglavnom od strane republikanske garde i pješčanih oluja. Međutim, Amerikanci prelaze Tigris 2. aprila a 5. zauzimaju jedan od važnijih aerodroma glav-

nog iračkog grada. Kurdski pobunjeni-ci i 173. američka padobranska brigada koja je izvršila desant nedaleko od gra-nice zauzimaju Kirkuk.

Engleski marinci i operacija “James”

U prvom redu, ovaj američki rat u kojem oni predvode komandu i kontrolu i daju najveći broj ljudstva i tehnike, situacija Britanaca u Basri je zanimljiva: već tokom rata se naziru prvi znakovi dolazećeg “mira”. Počet-kom aprila Britanci napadaju po ve-ličini drugi irački grad na poluostrvu Fao, koje je jedini izlaz na more. Grad se nalazi na obali Šat el-Araba, koje je plovno ušće i na tom mjestu se spaja sa Arapskim zaljevom (Perzijski zaljev). Prvobitni plan saveznika je da zaobi-đu grad i da se na kraju rata prinudi na predaju. Međutim, prevladava op-cija da se na Basru izvrši neophodan pritisak da bi se unutar grada izazvao revolt i pobuna protiv Saddamovog režima. Iračkim garnizonom u Basri komanduje Ali Hassan el-Majidi, u njemu se nalazi 51. divizija, lojalne milicije Baath-stranke kao i Feddayins, dobrovoljci iz inostranstva. Napad na


Ovaj vojno-tehnološki napredak posebno

naglašava asimetrični

karakter Bushovog rata protiv

Saddama, koji iako pobijeđen u Kuvajtskom ratu (1991.) ostaje na

vlasti u Iraku.


Basru počinje u 5.30 ujutro 30. marta, i nosi naziv ope-racija “James”. Nakon arti-ljerijskog napada i bombar-dovanja od strane Harrier-bombardera počinje pješa-dijski napad 40. brigade komandosa Royal Marines u pravcu utvrđenja u dijelu grada Abu al-Khassib. To je jedno predgrađe Basre koje broji 30.000 stanovnika, a brani ga 500 iračkih vojnika i nekoliko desetaka tenkova, između ostalih i T-55 ruske proizvodnje. Kao prethod-nica, 600 pripadnika Royal Marines napada utvrđenje potpomo-gnuti s 14 snažnih Challenger tenkova najnovije generacije, kojim slijede lakši Scimitar tenkovi (u sastavu 7. divizije, tzv. “Pustinjski miševi”). Potporu iz zraka daju “lovci na tenkove”, avioni tipa A10-Warthogs i cobra-helikopteri (američke proizvodnje), dok im zaleđi-nu štiti 8 samopokretnih haubica AS-90 kalibra 155 mm u sastavu 1. divizi-je. Poslije jednog sata borbi irački bun-keri su neutralizirani, a uništeno je 50 vojnih vozila i četiri tenka T-55. Irački branioci koriste dokazanu taktiku “pu-caj i nestani” tako da su pripadnici Royal Marines primorani na ulazak u naselje u kojem upadaju u zasjede. Za manje od 5 sati jedna britanska jedini-ca uspijeva ući u centar Abu al-Khassi-ba, dok druge dejstvuju na krilima. Uz pomoć američkih helikoptera Britanci nadziru eventualne pokušaje povlače-nja iračkih vojnika. U 12 sati grad se smatra osvojenim, a poslije podne na-kon 13 do 14 sati borbi prestaje svaki irački otpor. 300 iračkih vojnika biva zarobljeno, između ostalih nekoliko viših oficira i jedan pripadnik republi-kanske garde.

Kuća po kuću - osvajanje Basre

Ostaje još osvajanje Ba-sre, čija odbrana se “omek-šava” ubacivanjem specijal-nih odjeljenja SAS (Special Air Service) i SBS (Special Boat Service) Royal Marine-sa. Kolone lahkih okloplje-nih gusjeničara “Warriors” prodiru u grad. Saveznička artiljerija s velikom preci-znošću granatira ciljeve, iz-među ostalih sjedište Baath-stranke, navigaciju im daju američki helikopteri koji u

ovom slučaju služe kao “leteći siste-mi za navođenje vatre”. Tokom prvih aprilskih dana smjenjuju se brzi napadi i bombardovanja, dok se vrši opkolja-vanje Basre: na sjeverozapadu stacioni-ra se 1. regimenta kraljevskih strijelaca, na zapadu 3. padobranski bataljon, na jugozapadu 1. kraljevska oklopna regi-menta i na jugu Škotska zmajeva garda. Na istoku se nalaze amfibijske jedini-ce Royal Marines koje imaju zadatak prelazak preko Šat el-Araba i napad iz tog pravca. Podršku lahkim tenkovima daje jedno odjeljenje Challenger ten-kova i jedna do dvije pješadijske čete koje se prebacuju u Warriorsima. Jedna od tih jedinica osvaja (za samo par sati i naoružana lahkim naoružanjem da bi se smanjio broj civilnih žrtava) “basti-on” - Fakultet književnih nauka kojeg su držali 300 Fedayina iz Maroka, Alži-ra i Sirije. Uvečer 6. aprila, skoro čitav grad je u britanskim rukama. 7. aprila u stari dio grada čije ulice su preuske za tenkove prodiru britanski padobranci kojim se pridružuje 1. irska regimenta. 8. aprila Britanci odlažu šljemove, sila-ze s tenkova i miješaju se među narod, bitka je završena.

Kao veći cilj ostaje samo još Bagdad koji brane lojalne Saddamove jedinice. Borbe za glavni grad traju do 9. aprila i od tada iračka vlada prestaje davati znakove života. Iako Saddam Hussein još nije uhvaćen, irački režim je uklo-njen. 14. aprila prestaju svi sukobi. Prvog maja američki predsjednik Ge-orge W. Bush najavljuje kraj ove vojne operacije. Iako je rat zvanično progla-šen završenim, period iračkog “mira i slobode” se pokazuje mnogo težim od samog rata.

Britanske jedinice specijalne namjene

Tokom Drugog svjetskog rata, a i poslije, u mnogim lokalnim i regional-nim konfliktima, prije zvanične objave rata su prethodilli razni napadi, inva-zije ili u najmanju ruku izviđačko-di-verzantske akcije. Za izvođenje takvih akcija se biraju najbolji pojedinci iz najboljih jedinica i osnivaju se jedinice specijalne namjene koje su još poznate kao “komandosi”. U britanskoj armiji je jedna takva jedinica SAS (Specijalni vazduhoplovni servis), koji je osno-van u Drugom svjetskom ratu radi izvođenja sabotaža iza neprijateljskih linija (njemačkih i italijanskih) na li-bijsko-egipatskoj granici. Ova jedinica je kasnije dostigla rang brigade i bila je aktivna prije savezničkog iskrcavanja u Normandiji u Francuskoj, i također do 1945. u drugim dijelovima Evrope. U svojim akcijama koristi specijalne letjelice i vozila za transport vojnika i tehnike, naročito pri prelasku pustinja. Poslije II svjetskog rata dolazi do nje-nog raspuštanja, da bi se SAS-jedinica ponovo oformila tokom šezdesetih go-dina i djelovala u afričkim konfliktima, zatim na Bliskom istoku kao i u jugoi-stočnoj Aziji. U Prvom zaljevskom ratu (1990.-91.) jedinica je ponovo u svojoj punoj snazi i obimu. 2003. godine pri-je samog početka rata, pripadnici 22. SAS-odjeljenja ulaze u Irak, osmatraju položaje SCUD-raketa, vojna vozila, radio i radarske stanice i zauzimaju dvi-je iračke vazduhoplovne baze na granici sa Jordanom i Sirijom. U ovoj akciji ko-riste specijalne letjelice i ometaju iračke radare elektronskom destabilizirajućom tzv. “vazdušnom ulicom”. U Basri su di-jelovi 22. SAS jedinice u potrazi za Ali-jem koji je odgovoran za upotrebu boj-nih otrova protiv kurdskog stanovništva 1989. godine. U Bagdadu djeluju gru-pe od 3-4 SAS pripadnika koje saboti-raju ciljeve i pripremaju ih za vazdušne napade. U Kurdistanu naoružavaju i treniraju “Pešmergu”, prije američkog padobranskog desanta.

Poslije toga izraelska komanda planira

osvajanje Jenina u kojem

se navodno skriva vođstvo organizacija

Hamas i Islamski džihad, dok Palestinci

tvrde da se tamo nalaze

samo izbjeglice.

Ucentru “Misbah”, Begov han, 22. i 23. juna održanoje redovno ljetno druženje članova Asocijacije za kul-U

turu, obrazovanje i sport - AKOS. Ovom događaju prisustvo-vao je 41 član i to 12 iz sarajevske regije (Svitanje), 13 učesnika iz Tuzle i Živinica (Izvor Selsebil), 4 iz Krajine (Vatan), te 12

j j g j ( j )

učesnika koji su stigli iz zeničke regije (Put znanja). Izmeđuostalog, održana je redovna skupština AKOS-a, koja se inačeodržava svake dvije godine, na kojoj su između ostalog prihva-ćeni izvještaji o radu u prethodnom periodu. Pored skupštineodržani su i okrugli stolovi, te diskusije na temu trenutnog stanja u Asocijaciji, kao i unapređenja i efikasnosti daljnjeg djelovanja. Pored analize dosadašnjeg rada i planiranja budu-ćih aktivnosti, druženje je sadržavalo i bratska sijela, indvi-dualne i zajedničke ibadete, sportske aktivnosti itd. Posebno

je pohvaljen tim koji uređuje i vodi web stranicu akos.ba. Činjeni-ca da je postala jedna od najčita-nijih stranica na našem jeziku sa islamskim eduka-tivno-odgojnim sadržajem dovoljno govori o rezultatima uređivačkog tima.Na kraju, treba pohvaliti i odlične uvjete koje nudi AKOS-ov centar “Misbah” u Begovom Hanu, te sjajno osoblje koje jeučinilo sve da ovo druženje protekne bez ikakvih problema.

60

Kutak za islamsku omladinu

Delegacija iz Indonezije u posjeti MM-u

Slast bratstva u ime Allaha, dž.š.

Mladi muslimani

Bugojno

Uorganizaciji ambasade Republike Indonezije u po-sjeti Sarajevu od 13. do 15. juna bila je delegacija

sastavljena od nekoliko kulturnih djelatnika iz Inonezije. Udelegaciji su indonežanski poznati pjesnik Taufiq Ismail, po-litičar i promotor kulture Indonezije Fadil Zon, zatim Musra Dahrizal, te fotograf Muhammad Asrian Mirza. Delegacija je po dolasku u Sarajevo 13. juna posjetila naše Udruženje iizrazila velike simpatije prema doprinosu koji su “Mladi mu-slimani” imali za Bosnu i Hercegovinu. Upoznali su nas i sa aktivnostima koje su preduzimali kao kulturni radnici u In-doneziji tokom agresije na BiH, kako bi pomogli našoj zem-lji. Nakon razgovora zajedno smo posjetili šehidsko mezarjena Kovačima i mezar rahmetli predsjednika Izetbegovića.Glavna manifestacija vezana za posjetu ove delegacije održa-na je u Collegium Artisticum Galeriji u četvrtak, 14. juna u

13 sati. Poredp o z d r a v no g obraćanja am-basadora Re-publike Indo-nezije u Bosnii Hercegovininj.ek. Subijak-sono Sujono, bila je postavljena izložba fotografija gospodina Asriana pod nazivom “Lica Indonezije”, kao i poznati bodežiiz više indonežanskih pokrajina, kao i oslikane tkanine, kojepredstavljaju vrhunsku umjetnost na odjevnim predmetima.Svoju poeziju vrlo nadahnuto govorio je gospodin Ismail,a demonstraciju jedne od 30 borilačkih vještina Indonezijeizveo je gospodin Dahrizal.

Kolika je to sreća da Allah, dž.š., nekom od naspošalje čovjeka koji će ga u Njegovo ime voljeti.

Omer ibn-l-Hattab, r.a., bi govorio:“Ako neko vidi da ga njegov brat musliman voli u ime “Allaha, dž.š., neka se za njega prihvati jer rijetkost jeto naći.”U predajama stoji: “Poslije islama čovjeku nije dato veće

dobro od dobrog brata muslimana, koji će ga, ako zabo-ravi – napomenuti, a ako ga podsjeti – potpomoći će ga.”Slast bratstva (sestrinstva) u ime Allaha, dž.š., možemoshvatiti samo kada čujemo hadis-kudisijj, u kojem Uzvi-šeni Gospodar kaže: “Zaslužili su (obavezna je) Moju lju-bav oni koji se vole u Moje ime.”(Ahmed, Tirmizi)

15. juni - 25. redžeb

Ljetno druženje članova AKOS-a u Begovom Hanu AKOS

61

“Prosvjetiteljijada” 2012

Udruženje “Prosvjetitelj – mualim“ Srebrenica

Unedjelju 03.06.2012. godine održana manifesta-cija za mlade “Prosvjetiteljijada” u mjestu Divić

koje se nalazi na obalama Zvorničkog jezera. U organiza-ciji udruženja “Prosvjetitelj” i suorganizatora Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” Zvornik održana su nad-metanja za mlade svih uzrasta u disciplinama: trka na 100 metara, skok u dalj, povlačenje konopca, malom nogometu i kvizovima opšteg i vjerskog znanja. Učesni-ci manifestacije na Diviću su stigli iz mjesta u kojima postoje aktivni članovi “Prosvjetitelja”, pa su tako stigli autobusi i kombiji sa našim članovima iz Križevica, Po-budža i Jošanice. U suradnji sa bratskim i prijateljskim udruženjima, na “Prosvjetiteljijadu” su stigli i mladi iz Janje, Snagova, Kalesije, Lukavca, Kula Grada i ekipe do-maćina sa Divića. Za takmičenje na “Prosvjetiteljijadi” u svim disciplinama prijavilo se više od 200 takmičara oba spola. Ceremonija otvaranja počela je u avliji džamije na Diviću gdje su se svi učesnici postrojili u redovima. Na otvaranju ceremonije, učesnici su upoznati sa pravilima ponašanja i programom okupljanja na Diviću. Predsjed-nik BZK “Preporod” Zvornik, profesor Amer Redžić za-želio je prisutnim mnogo sreće i uspjeha, naglasivši da su već pobijedili kada su iskoristili priliku da se okupe na “Prosvjetiteljijadi”. “Ja i moja generacija nažalost nismo imali ovakvu priliku, ovakve događaje i manifestacije. Bili smo svjesni da nam to nedostaje, da je to ono što fali našem identitetu, kada smo počeli da to ostvarujemo, onda nas je zadesio rat agresija i sve ono ružno. Sada vi,

hvala Allahu, dž.š., imate tu mogućnost koju mi nismo imali. Sretan sam jer sam danas ovdje sa vama i vidim vas na obalama Drine kako se nadmećete u sportu i znanju”, rekao je u svom emotivnom govoru Amer Redžić. Nad-metanja su trajala sve do podne-namaza. Poslije klanjanja podne namaza, prigodno predavanje je održao efendija Osman Halilović, profesor bosanskog jezika i književnosti. Jedan od pobjednika u takmičenju iz kviza u svom uzra-stu Aljo Islamović iz Križevica je rekao: “Nisam se nadao da ću pobijediti, ali sam presretan zbog toga. Vrijedno sam učio i nadao se da ću pobijediti. Zahvaljujem se svi-ma koji su pomogli ovakvo druženje i ovo je jedan od rijetkih izleta na koje smo mogli otići mi iz Križevica i upoznati djecu muslimane iz drugih krajeva Zvornika i Bosne. Nadam se da će ovakvih takmičenja još biti.”

15. juni - 25. redžeb

Sramna reakcija Općine Bihać“Život”

Udruženje “Život” iz Bihaća je 07. i 08.06.2012. organiziralo sjećanje na genocid u Prijedoru pod

motom “20 godina od genocida u Prijedoru” u saradnji sa udruženjem “Izvor” iz Prijedora. Općina Bihać nije dozvolila obilježavanje ove manifestacije na centralnom trgu zbog čega je Udruženje “Život” istupilo u javnost.

j j j

Na njihov istup reagirala je Općina Bihać uvredljivim i drskim optužbama na Udruženje “Život”. Slijedi reagira-

j p g j p j

nje ovog udruženja: “Ako nismo mislili reagovati na bilo kakve reakcije Općine, bili smo zaprepašteni s kolikom dozom neiskrenosti, neprofesionalizma i cinizma je iskaza-la Općina Bihać prema ovom slučaju i općinski načelnik u svojoj izjavi u dnevniku RTV USK i natjerala nas da onim građanima u koje se dotični kune kažemo istinu. Udruže-nje “Život” iz BIHAĆA je udruženje koje radi i djeluje na g jj

području općine Bihać, koje aktivno sprovodi brojne ak-tivnosti od 2006. godine i nismo nikakvo ‘prijedorčansko’ udruženje, iako bi i zbog toga bili ponosni. Zamislite, u prvoj rečenici našeg saopćenja stoji: “Udruženje ‘Život“ iz

j g g p

Bihaća”, a općinsko saopštenje se odnosi na prijedorčansko udruženje “Život”, što nam potvrđuje veliku dozu neoz-

p p j p jp

biljnosti i neprofesionalnosti onih koji su ga pisali. Naše saopštenje se ni u jednoj jedinoj riječi nije dotaklo multi-etničkog Bihaća, niti se dotaklo građana koji baštine dugu tradiciju tolerancije i suosjećajnosti prema nemoćnim i obespravljenim. Mi, građani Bihaća, smo zaslužni što je

Bihać prvi grad u kojem se tako nešto dešava. Zadnja re-čenica vašeg saopštenja nam najviše odzvanja u glavi. Na jedan veoma neprimjeren način ste nas pozvali da vas ne uznemiravamo ovakvim postavkama ubuduće i da to orga-niziramo u drugim gradovima, a posebno u Prijedoru. Že-

p gg

ljeli ste predstaviti situaciju kao da ‘nezahvalno udruženje iz Prijedora zloupotrebljava gostoprimstvo’ i takve stvari plasirati u javnost. A intonacija vašeg saopćenja, gospodo, je stravična i uvredljiva za svakog čovjeka koji se i malo suosjeća sa žrtvama genocida, jer u kompletnom saopćenju ste prigovarali i spočitavali onima koji su bili protjerani i nad kojima je učinjen genocid. Nakon svega ovoga, ostat će nam svima još jedna crna mrlja u sjećanju, a ovog puta to je da su općina Bihać i opština Prijedor (ne građani, već vlast) zabranili da se na centralnom trgu obilježi sjećanje na nevino ubijene žene u genocidu u Prijedoru”!

62

Historijski Jack Sparrow

Svijet medija

Piše: Shibli ZamanPrijevod s engleskog: SejfuddinDizdarević

Ukasnom XVI stoljeću, mladiUUdječak koji je skupljao otpadUUna starim brodovima koji suUUstajali u luki, pitao se da li će ikada na-pustiti Faversham u pokrajini Kent, kojeje bilo najtoplije mjesto cijele Engleske.Faversham se nalazio u močvarnompredjelu koje nikome ništa nije značiloosim pljačkašima. Njegova luka je bila pristanište brojnim švercerima, gusarima i drugim sumnjivim tipovima. Taj dječak se zvao John Ward, čiji sni će se ostvaritijednog dana, iako možda ne na načinna koji je željeo; on je postao Jack Birdy,najstrašniji gusar tadašnjeg doba i predkraj života je bio Jusuf Reis, pobožni mus-liman, uživajući u bogatstvu kojeg mnogini u snu nisu mogli zamisliti, provodeći os-tatak svog života u svojoj palači u Tunisu.

Legendarni kapetan Jack Birdy, ko-jeg su otpjevavali svi bardi u Engleskojnije bio zaboravljen, iako njegov život jemnogo uzbudljiviji od onog kojeg glumiJohnny Depp u “Piratima sa Kariba”. Koje bio Johny Ward, dječak koji se mo-tao po luci Favershama? Ko je bio John Ward, britanski pomorski oficir? Ko jebio kapetan John Ward, gusar kojeg jepomagala engleska kruna? Ko je bio ka-petan Jack Birdy, gusar kojeg je izdala ista ta kruna? I konačno, ko je bio Jusuf Reis,nekadašnji kapetan Jack Birdy, nekadašnjikapetan John Ward, koji je spasio hilja-de i hiljade španskih Jevreja i muslimana koji su bježali ispred pokrštavanja i prot-jerivanja sa španskog poluotoka XVI iXVII stoljeća? Svi oni su u stvari bili jedančovjek. Sa toliko karaktera zbijenih u jed-nu osobu i priča o njegovim avanturama on je bio uzbud ljiviji nego bilo šta štoHollywood može prikazati na platnu.

Sljedi historijski prikaz druge posjeteWilliama Lithgowa kao musafira kape-tana Jack Warda, pet godina prije nje-gove smrti. Neki dijalozi su umetnuti alise ipak drže historijskih činjenica. Svakidetalj je pedantno potkrijepljen izvori-ma. Dijalozi služe dramatizaciji ali suhistorijski ispravni. Iako je opisana epi-zoda sa pred kraja njegovog života kojeg je Hollywood predstavio fikcionalno,kršćanstvo proklelo, a muslimani ga za-boravili nadam se da će ovo biti početak tvog zanimanja za ovog neobičnog mus-

limana. Ovo je samo jedna od brojnih priča iz islamske povijesti koje vape da budu ispričane.

“Vidiš prijatelju … Malo sam odrastaood male ptičice (eng. ‘birdy’). Shvataš?”

“Ufff! Kako joj je ime, da je upo-zorim”?

“Ma ne što ti misliš, jadniče! Mala birdy.”

“Mala birdy. Kapetane Jack, da ne mislite na vrapca (eng. ‘sparrow’)“a

Starac se nasmija, ne čuvši kako jenazvan kao kapetan Jack, kao što su mu se mnogi do sada obraćali. On je sada jed-nostavno bio Jusuf Reis1 ugledni stanov-nik Tunisa, bogat, kako ni jedan Englez ne bi mogao da zamisli i muž Džesimine sa Sicilije koja je, kao i on, na islam prešla sa kršćanstvaa2aa

“Ne … hmmm … pilići.”“Pilići?!”!!“Da. Pilići!”!!Ovaj čudni starac, koji je nekada bio

veliki gusar i zapovjednik na morimaa3aaiako ni tada nije bio ništa manje čudan – sada je bio samo umorna sjena samoga sebe kakav je nekada bio. Uprkos tome, činio se sretnim, kada je dočekao svoga gosta – nikoga manjeg od mene, Willia-ma Lithgowa, sina Jamesovogg4g , koji nije bio gusar a definitivno nije bio Turčin5, nego Škotlanđanin i pustolovac u stal-

g j

nom pokretu. Proputovao sam i kopnom i morem, od Škotske do Bliskog Istoka

p p p

i sada sam u Sjevernoj Africi. Ovdje u Tunisu ću zapisati još jedno poglavlje moga poznatog putopisa “The Totall Dis-course of the Rare Adventures and Painefull Peregrinations WANDERUNG of long Nineteene Years Travayles from Scotland.dd 6

i ovo poglavlje će biti o neobičnom čovjeku koji je nekada bio strah i trepet mora – John Ward, poznatiji kao kape-tan Jack Birdy.7 Nisam imao pojma šta treba da znači ovo trabunjanje o “malim ptičicima”, ali sam htio da saznam o nje-govoj zaokupljenosti sa tim ‘pilićima‘ ’.

“Kuda me vodiš, kapetane Jack? Slije-dim li te u tvojoj opijenosti?”

“Da li si vidio da sam srknuo ruma ot-kako si došao? Otkako sam zamijenio ka-petanov šešir turbanom, nisam pihnuo ni gutljaj burbona.”

“Kapetan Jack je trijezan. Veliko čudo!? Očekujte smak svijeta!”

Starac se nasmija i na svoj račun skle-pa nekoliko stihova koje sam brzo zapi-sao u svoj putopis.

“Vodu pijem kao kamila, cipele nosimkao konj, kaput kao budala, i glava mi je kao u sove!”8””

Kapetan Jack je bio notorni pjandura,mudar, neustrašiv i okrutan. Ali sada susamo voda i nefermentirani nektar bilinjegovo piće. Pobožni Turčin nije piopivo niti vino niti bilo šta što opija. Alinije mu trebalo žestoko piće da bi bio du-hovit. “Cipele kao u konja” se odnosilona turske cipele koje su obložene nitna-ma. Njegov kaput, kojeg je nosio – a toje bio engleski kaput – je sada zamijenioturskim. Sa ovim čudnim, obimnim i su-jetnim kaputom je na mene djelovao kaobudala, ali on se u njemu osjećao udob-no. Nisam u krivu kada kažem da je sa turbanom na glavi izgledao kao sova.

Vijest o apostaziji kapetana Jacka iSir Francis Verneya su do nas prvi putdoprijele 1610. godine kada je mletačkiambasador Marcantonio Correr napisaopismo duždu i mletačkom senatu 23 de-cembra:

“Potvrđene su vijesti da su gusar Ward i Sir Francis Verney, također Englez ali od najplemenitijeg potomstva, postali Turci uz veliko negodovanje cijele nacije” 9

Uprkos tome, uvijek sam mislio da je kapetan Jack postao Turčin jer je htioda se osveti kralju Jamesu I koji ga nijehtio pomilovati10 pa je on našao utočište u Tunisu kod Osman-bega. Ali sada je preda mnom čovjek koji je iskrena prista-lica turskog načina života. Kapetan Jack je sada kulturan i pomalo lijen, oženjen plemićkinjom iz Palerma što je iznena-dilo svakog mornara koji je ikada čuo za njega. Kapetan Jack oženjen? Hobotnica je ukroćena! Da, to je istina. KapetanJack je bio ugledni stanovnik Tunisa, kojije živio u palači od mramora i alabastera,ostavljajući iza sebe vremena kada je biostrah i trepet mora. Postao je ono što ninajbolja dvorska luda ne bi mogla zami-sliti: gusar je postao svetac.

Ušli smo u vlažnu štalu koja je za ovajugodni septembarski dan 1615. godi-ne bila prilično sparna. Desetorica sluga kapetana Jacka su ušli da nam pomognuda vidimo ono što je meni bio najčudnijiprizor kojeg sam ikada vidio. Ispred nasje bilo 500 jaja smještenih u desetak in-kubatora koji su bili proizvod bezbožneturske nauke. Vrućina iz svakog od njihje odgovarala prirodnoj toploti kvočke; inakon dvadeset dana pilad bi se rađala.11

Kapetan Jack najveći nitkov koji je ikada plovio morima, je sada uzgajao pilad. Niddjedan turski barbarizam, a o mnogima sam slušao, ovdje nisam zatekao. Na-protiv, preovladavao je trgovački duh idugotrajne molitve – kao da nikada neprestaju s njima – i iskreno govoreći –normalnost. Priče koje smo u Engleskojslušali o turskim zlima i pretjerivanjima

Pirat s Pirat s KaribaKariba


63

nisam nigdje našao a moje oči su se umo-rile tražeći ih. Nadao sam se da ću napisa-ti poglavlje ili dva o tome, ali moja tinta je još uvijek puna.

Sada mi nije čudno zbog čega su mnogi kršćani našli pomoć i utočište u turskom carstvu. Kapetan Jack, njegov prijatelj Sir Francis Verney, a da ne spo-minjem cijelu posadu kapetana Jacka, Holanđanin Meinart Dircxssen, koji je sada Hasan Reis, Jan Marinus iz Som-melsdijka, koji je sada Assam Reis, Bel-gijac Murad Flamenco iz Antwerpenaa12,kao i masa drugih kršćana koji su napusti-li svoju vjeru i sada slijede Mahometovu. Izgrede koje smo vidjeli između katolika i protestanata, stalna nasilna prevođenja u jednu od konfesija, su stvari koje im sigurno neće nedostajati. Iako smatram Turke razbojnicima koji su u stanju ubi-ti za sitniš, oni svi klanjaju u kupolnim džematima sa haremima velikim da se au njima možeš izgubiti. Oni ovdje ne bihuzure niti katolike niti protestante, a Tunis je ove godine postao sigurno utočište za konversose; Jevreje koji su bili primorani da pređu na katoličanstvo ili da napuste Španiju. Radilo se o toleran-p p

ciji ili o ignoranciji - ovdje vas niko neće uznemiravati zbog Boga u kojeg vjeru-jete. Tunis je čudno mjesto i uopće nije onakvo šta su mi moji zemljaci i moja braća u vjeri pričali.

Kada smo napuštali veliki kavez i hodali putem sa čijih strana je bilo šareno cvijeće i kuda su tekli potoci, pogledao sam u daljinu i vidio sam palaču kape-tana Jacka pri čijem pogledu bi kraljevi i kraljice kršćanstva pozelenili od zavisti. Imao sam tako puno pitanja za kapeta-na Jacka a ostalo nam je malo vremena. Sunce je polahko zalazilo. Kako smo se približavali zidinama grada, kapetan Jack je krenuo prema šadrvanu, skinuo je tur-ske čizme obložene nitnama i dodao mi je svoj kaput. Ova prokleta stvar je bila teža nego što je izgledala.

“Izvinite ali moramo malo stati.”“Pratim vas, kapetane Jack.”“Moram klanjati.”Čudio sam se kako malo je ostalo od

j

Jack Birdy-ja u ovom pobožnom čovjeku. Počeo se prati kako to Turci rade prije molitve. Kada smo prošli opasane zidine grada, kapetan Jack je digao pogled ka vitkim munarama i naborao je oči.

“Znaš, Will. Tačno na današnji dan prije pet godina u ovoj džamiji Džemat-ul-kebir koju ovdje vidiš sam prešao na islam.”“To je bio tvoj izbor, kapetane Jack, i neću skrivati da me to ljuti. Hrist je Spasitelj i osjećam da tvoje srce to zna, kao što zna srce svakog plemenitog čovjeka.”

“Prijatelju, nutrinu čovjeka zna samo Bog i ribe koje će ih kasnije jesti. Ono šta sam vidio na morima, ratovi između pape

i krune, i kako su se na kraju dogovorili a mene nisu mogli pomilovati. Ne želim pri-padati ni jednom od njih.”

Ironija sudbine je da je kapetan Jack slovio za najzloglasnijeg otpadnika i izda-jnika Engleske a on je smatrao da ga jedomovina izdala. Njegov mrki pogled seubrzo okrenuo u đavolji osmijeh.

“William, želiš li mi se pridužiti? Ovdje svi putnici kao što smo ti i ja nalaze svoj smiraj.”“Moli se kome hoćeš, kapetane Jack. A ja ću se moliti kome ja hoću za tvoj Spas.”“I ja za tvoj. Dobro onda.”

Sačekao sam ga dok se nije pregibaoi padao na tle kao Turčin. Gledajućiokolo sav taj sjaj kod sultana, pitao samse kako im još nije pošlo za rukom da pokore cijeli svijet. Pomisao na gozbusa plemićima i elitom Tunisa me ispuniglađu. Spremali su još jedan raskošnibanket u moju čast kao što su do sada uradili tri puta. Nisam se mogao zasititinjihovih ukusnih pšeničnih jela, saftaliražnja i rumenog voća kojeg ranije ni-kada nisam vidio. Udubljen u svoje mislii janjeću butinu, kapetan Jack se pojavisa osmijehom na licu i čudnim ozarjem.

“Idemo, Will. Večera će uskoro biti post-avljena.”

Bilo je još nešto šta sam htio od njega čuti; malo poznate činjenice o njegovimputovanjima po zapadnim morima, za koje nismo imali ni atlase tada.

“Reci mi nešto o ovoj potjernici za to-bom gdje se spominju ‘piratske aktivnosti u


Karibiku’13’ Imam jednu kopiju sa sobom.”3

“Nemam potrebe da je gledam. Ja sam kroz to prošao. Karibik. Čuo sam za bogatstva

p j g Jj

koja je kapetan Sir Francis Drake tamo našao i mlad nitkov kakav sam bio, htio sam da pljačkam po tim krajevima… što sam i radio … prilično uspješno.”

Ovo je bilo zanimljivo i ja bih biovjerovatno prva osoba koja bi saznala detalje njegovih pustolovina po Karibi-ma, ali iz nekog razloga nisam mogao da shvatim njegovu opsjednutost malim pticama koje sam vidio u velikom kavezu samo nekoliko sati ranije.

“Barem znam da te zovu ‘birdy’ (engl‘bird’ – ptica op.p)“.

“William, znaš li kako se ‘ptica’ pre-vodi na arapski? ‘Asfur. Neki Tunežanirrme zovu Jack ‘Asfur. Jack Sparrow (engl.‘sparrow’ – vrabac).”

Kako skroz glupo ime. Pretpostav-ljam po tome će me se sjećati, zar ne?“Ne dijelim tvoje mišljenje kapeta-ne Jack. Ako budu o tebi pričali pri-če, sigurno te neće zvati kapetan Jack Sparrow.”

Približavali smo se kapiji kada su nje-govi prijatelji, koji su nekada svi bili kr-šćani i koji su sada svi prešli na islam, po-digli ćupriju i pozdravili nas sa vidnimzadovoljstvom tako da se kapetan Jack okrenuo meni sa osmijehom kojeg samveć bio zaboravio.

“Hoćeš li da ti ispričam nešto o pirati-ma sa Kariba?”

Literatura: 1. Pirates of Barbary, Corsairs, Conquests and Captivity in the Se-venteenth-Century Mediterranean, Adrian Tinniswood, p 482. Ibid, pp. 51-52.3. Ibid, p. 52. 4. Born 1582, Lanark, South Lanar-kshire, Scotland; Died 1645, Loca-tion disputed. 5. “The vast majority of English men and women had no knowledge of Islam. There were no mosques in England. There was no English-lan-guage version of the Qur’an¬—nor would there be until the 1649 pu-blication of Alexander Ross’s poor English translation of a poor French translation from Arabic, The Alco-ran of Mahomet. The word ‘Mu-slim’ was virtually unknown, En-glish speakers preferring the generic ‘Turk’…To seventeenth-century England, every follower of Islam was a Turk, every Turk a follower of Islam. [Ibid, p. 50] 6. Frontispiece from William Lithgow, ‘The Totall Discourse of

the Rare Adventures and Painefull Peregrinations of long Ninetee-ne Years Travayles from Scotland’, London, 1632, National Library of Scotland. 7. Born 1553, Faversham, Kent; Died 1622, Tunis, Ottoman Em-pire. 8. Barbary Pirate: The Life and Cri-mes of John Ward, p. 199 9. Ibid. p. 175. 10. James I, A Proclomation against Pirats [sic], January 8, 1609. 11. The Totall Discourse of the Rare Adventures and painefull Pe-regrinations of long Nineteene Ye-ars Travayles from Scotland, p. 359. 12. Pirates of Barbary, Corsairs, Conquests and Captivity in the Se-venteenth-Century Mediterranean, Adrian Tinniswood, p. 59. 13. Bibliotheca nautica: Books, prints and manuscripts relating to naval battles and the science of naval warfare, shipbuilding and the art of navigation, pirates, buccaneers, and privateers, shipwrecks and disasters at sea, p. 54.

64

No comment


Teferič na Miljacki: Okrenulijanje na mostu kod Akademijelikovnih umjetnostiMislite li da ste vidjeli sve u životu? Esigurno niste vidjeli kako neko okrećejanje na ražnju na mostu preko rijekeMiljacke, u centru Sarajeva.Klix.ba, 25. juni 2012.

Brazilski zatvoreniciskraćuju kazne čitanjemknjiga - Jedna knjiga,četiri dana manjeBrazilski zatvori su ponudili zatvoreni-cima mogućnost da skrate svoje kazne.Ukoliko pročitaju jednu knjigu, svojukaznu skrate za četiri dana.Klix.ba, 25. juni 2012.

Nevjerovatne ideje odkojih su se ljudi obogatiliKamen kao ljubimac - Idejni tvorac:Gary Dahl. Profit: 15 miliona dolara samo u prvih šest mjeseci. Dahl, bivšimarketing direktor, došao je na ideju da prodaje kamen ugniježden u krevetićod sijena za 3,95 dolara. Svakom proda-jom zaradio je oko 3 dolara. Kamen seprodavao kao “ljubimac bez gnjavaže” ukompletu sa uputstvom za trening.Žuti smajliji - Idejni tvorac: Harvey

p p g

Ball. Profit: 500 miliona dolara. 1963.godine Harvey Ball prvi put je nacrtaosmajlija za klijenta svoje PR kompani-je, State Mutual Life Insurance, i za-radio dvocifrenu brojku. Kasnije, bra-ća Bernard i Murray Spain uvidjeli suneostvaren potencijal smajlija i otkupiliprava na smajlija i moto “Have a niceday”. Lijepili su znak na sve što su stigli izaradili do 1973. godine 50 miliona do-lara. 2000. godine, prodali su smajlija Dollar Tree-ju za 500 miliona dolara.Fart Aplikacija - Idejni tvorac: JoelComm. Profit: 400 hiljada dolaraJoel Comm osmislio je aplikaciju za iP-hone koja ispušta zvuk vjetra, “iFart”.Aplikacija se prodavala za 0,99 dolara.Nakon što su mediji širom svijeta izvi-jestili o ovoj smiješnoj aplikaciji šaljiv-džijama se jako dopala. Rezultat - 113hiljada downloada tokom prve dvijesedmice na tržištu.Bportal.ba, 28. juni 2012.

Maloljetnice pružale seksualne usluge za dopunu od 10 KMU policijskoj akciji pod kodnim nazivom “Roba” saslušano je više osoba te je pretreseno nekoliko objekata, saznajemo. Iz Tužilaštva BiH saopćeno je da je tužilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju uputio prijedlog za određivanje pritvora osumnjičenog S. D., nastanjenog u Brčko Distriktu, državljanina BiH i R Hrvatske, i M. G., nastanjenog u Sremskoj Mitrovici, ranije osuđivanog, državljanina R Srbije. Prema informacijama do kojih smo uspjeli doći, maloljetnice su seksualne usluge pružale za mobilnu dopunu u iznosu od 10 KM. Također, seksualne usluge pružale su i za 20, 50 i 100 KM i to u automobilima, iznajmljenim stanovima te hotelskim i motelskim sobama.Dnevni avaz, 26. juni 2012.

Helikopter Oružanih snaga BiH koji je pao u Ilijašu bio korišten u VijetnamuPress, 28. juni 2012.

Vojislav Šešelj: Ja, četnički vojvoda, vama da ustanem?Pretresno vijeće Haškog tribunala osudilo je danas lidera Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja na dvije godine za-j p

tvora u trećem postupku za nepoštivanje suda. Kada su Šešelja zamolili da ustane

p p p jp

u trenutku izricanja presude, on je rekao: “Vama da ustanem? Vi niste normalni, vi ste belosvetski ološ! Kako ja vama da usta-nem, ja sam četnički vojvoda”.Srna, 28. juni 2012.

ŠOKANTNO OTKRIĆE:Coca Cola i Pepsi sadr-že ALKOHOL!Prema ispitivanju koje je proveo nacio-nalni institut potrošnje u Parizu (INC),više od polovice pića ovog poznatog pro-izvođača sadrži tragove alkohola. Međunjima su i lideri branda Coca Cola i PepsiCola, dok jedino ona jeftinija pića iz su-permarketa ne sadrže alkohol. Francuziobjavljuju kako su razine alkohola vrloniske i iznose 10 mg po litri, što je otpri-like 0,001 posto alkoholaBlin, 28. juni 2012.

Svjedok udario optuže-nu koja ga je udarala u zarobljeništvuSvjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je na suđenju za zločine poči-njene u Odžaku da ga je Albina Terzić udarala dok je bio zatvoren u školi, na-kon čega je prišao optuženoj i udario je papirima po glavi.Fena, 26. juni 2012.

Sarajevo: Bivši ljubav-nik joj zapalio stan?Potvrđuju to i komšije, koje neradogovore o svemu, navodeći da je stanu kojem je podmetnut požar često biomjesto cjelonoćnih pijanki.Bportal.ba, 28. juni 2012.

Zbog jedinice iz matema-tike: Gimnazijalac profe-sorici slomio kukDikicu Ilić (59), profesoricu mate-matike u Gimnaziji “Jovan Skerlić” u Vladičinom Hanu, udario je nogom učenik prvog razreda S. A. i slomio joj desni kuk i nadlakticu.Bportal.ba, 28. juni 2012.

Majku ubio pred njihovo dvoje djece, pa im dao po krem-bananicuDejan Belčić (35), iz borskog sela Zlot, u utorak oko 22 časa u selu Brestovac hi-cima iz lovačke puške ubio je Radmilu Bačunić (27) i njenog supruga Zorana Adamovića (39), iz Gornjana. Odmah nakon krvavog pira svojoj djeci - osmo-godišnjem Zlatku i četvorogodišnjoj Svetlani - dao je po krem-bananicu! To je trebalo da bude utjeha za svirepo ubistvo njihove majke i njegove bivše supruge sa kojom je do prije godinu dana živio ne-venčano i koja mu je izrodila dvoje djece.Nezavisne novine, 28. juni 2012.

Kako bi napravili najzdravijukombinaciju britanski struč-

njaci za ishranu proučili su 4.000 savjeta i preporuka. Zaključak je da su neophodne komponente ome-ga-3 masnoće iz ribe, i folati porije-klom iz kruha napravljenog od više žitarica bogatog vlaknima. Piletina za proteine, sočivo za vitamin B5 i razno povrće za vitamine i vlakna. Listovi zelene salate začinjeni hlad-no cijeđenim maslinovim uljem od-lični su za održavanje preporučenog nivoa holesterola u krvi.

Gradonačelnik Njujorka MajklBlumberg, inače beskompro-

misni borac protiv duhana, nedavno je predložio zabranu prodaje velikih porcija osvježavajućih pića koja sa-drže dosta šećera. Ukoliko njegov prijedlog bude prihvaćen, stanovnici Njujorka u restoranima brze hrane i kafićima više neće moći kupovati zaslađena osvježavajuća pića veća od pola litra. Šećer je, kako smatra

j j pj

Blumberg, jedan od glavnih uzroka gojaznosti nacije i poručuje da neće sjediti skrštenih ruku.

65

NaukaStarimo već od 40.-45. godine

Šećer, kao duhan?

Najzdraviji obrok

Nivo mora brže raste uz američku atlantsku obalu

Djeca starijih očeva žive duže

Insekti vrebaju

Unauci već dugo vremena traju rasprave o tome kada zaista

počinje starost i šta se smatra počet-kom starenja? Francuski stručnjaci vje-ruju da početak starenja počinje sniža-vanjem kognitivnih funkcija mozga. Oni tvrde da se to ne dešava tek u 60. godini starosti, kako se ranije mislilo, već u 40.-45. godini. U ovom uzrastu moždane ćelije počinju neminovno umirati, a kognitivne funkcije i memo-rija sve su slabije.

N ivo mora tri do četiri puta brže ra-ste uz dijelove američke atlantske

obale nego igdje u svijetu, objavio je ame-rički geološki institut (USGS) u izvještaju o klimatskim promjenama. Od otprilike 1990. nivo mora na potezu od oko 1.000 km od Cape Hatterasa u Novoj Karolini do sjeverno od Bostona rasla je od 2 do 3,7 mm, a u istom je razdoblju globalno povećanje bilo samo 0,6 do jednog mm go-dišnje.

D jeca čiji su očevi stariji imaju genetske predispo-

zicije za duži život, pokazuje novo istraživanje sprovedeno u SAD. Podaci prikupljeni od 1.779 mla-dih odraslih osoba, sugeriraju da se

genetska struktura u spermatozoi-dima mijenja starenjem muškarca i dolazi do razvoja DNK koda koji“favorizira” duži život. Ova karak-teristika se zatim nasljeđivanjemprenosi djeci, tvrde naučnici.

Od kada su po-čeli topliji dani

povećan je broj uboda insekata čak za 50 po-sto u odnosu na pret-hodne godine. Takviubodi mogu izazvatirazličite posljedice čijiishod može biti i fata-lan zbog čega se prepo-ručuje oprez, ali i hitnojavljanje ljekaru. Da bispriječili neprijatnostisa insektima treba izbje-gavati mjesta gdje ima mnogo cvijeća, oblačitigarderobu svijetle boje,izbjegavati jake sapune,deterdžente, omekši-vače jer mirisi privlačeinsekte.

Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 320, 29.6.2012]