Saff broj 329

ww

w.s

aff.b

a Broj 3297. decembar 2012.23. muharrem 1434.cijena godišnje pretplate 65KM

Saffov probni popis

Mi smoBošnjaci

Poštovani čitatelji! Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao životana dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

3

26

34

38

47

50

20

10

8

SAFF broj 329

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram

Glasine i dezinformacije te njihov loš utjecaj na stanje u islamskom svijetu

Polumjesec

Bosanski prijatelj (1870) - Fra Antun Knežević

Hoćemo da svakome jasno dokažemo da smo mi Bošnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda

Kolumna

Borba za opstanak

Kome je Turska mati?

Društvo

Povodom lažne dileme o “bosanstvu” i “bošnjaštvu”

Kako Bošnjake zaklati olovkom

Islamske teme

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – 17 dio

Odrekla se kraljevske slave zbog Dženneta

Džemat

Znakovi na putu

Ko želi da se nastani u najboljem dijelu dženneta, neka se drži zajednice (džemata)

Islambosna

Islamske teme

Mudrost iskušenja

Kutak za muslimansku omladinu

AKOS

Seminar ‘Kolektivno prenošenje islamskih vrijednosti’

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Naša stranka, koju vodi tzv. NNDenis Gratz, plasirala je još NNjednu kompleksašku ideju – NNda gradonačelnik Sarajeva postane Jakob Finci. Ideja je u skladu sa činjenicom da se tzv. Denis Gratz do prije nekoliko godina zvao muslimanskim imenom, a onda se postidio svoga porijekla, pa je predjenuo ime u stranjsko, da europskije zvuči. I džaba što je predjenuo ime, kad se evo uz njegovo novo, stranjsko ime, uvi-jek provlači taj podatak da se zvao Šaban,

j g j

Sadik, Mustafa ili nekako drukčije. I ova kandidatura Jakoba Fincija je u skladu sa ovim kompleksima, u stilu – zašto da gradonačelnik Sarajeva bude neko sa bosanskim imenom, makar i Stjepan Kljuić, kad je europskije da to bude JakobFinci?! Po istoj logici je Haris Silajdžić svojevremeno za min-istra vanjskih poslova postavio Svena Alkalaja – samo zato jer je Jevrej – računajući da će na taj način našoj zemlji, a i sebi, priskrbiti neke poene. Sarajevski kompleksaši tako računaju da će Sarajevo više biti europska metropola ako na čelu Grada bude jedan Jevrej. Čine to u ime

p p

navodne jednakosti tih par stotina Jevreja u BiH, a zapravo vrše diskriminaciju svih ostalih građana, koji ispadoše manje vri-jedni. U protivnom, neko bi morao ob-jasniti – a zašto baš Jakob Finci?! Čime j p

je to on – a ako ne baš time što je Jevrej – “zadužio” sve nas pa da pristanemo da bude gradonačelnik naše metropole?!

Što se tiče Jakoba Fincija, tog pre-g p

dratnog činovnika u nekoj firmi, ovaj problem je više nego očit. On je u svojoj poratnoj karijeri nabrao makar desetak važnih funkcija. U neko doba je bio prvi čovjek Agencije za državnu službu i Regu-latorne agencije za komunikacije, dvije ponajvažnije agencije u državi. Niko tada nije pitao za sekularizam kad je židovski sveštenik bio odjednom na više državnih pozicija. Kao da u našoj zemlji nema spo-sobnih ljudi!? Ali, i tada, kao i sada, po sri-jedi su bili kompleksi manje vrijednosti, na osnovu kojih se mislilo da je postav-ljanje Jevreja na čelnu poziciju nešto što godi Americi i Zapadu, pa će nas bolje pripaziti ako mi posvjedočimo da smo manje vrjedniji od drugih.

Tako je i tzv. Denis Gratz, čim je predjenuo ime i prestao biti musliman, postao faktor, kolumnista, gost u raznim tv emisijama, i sl. A tako bi i Sarajevo, ako

za gradonačelnika postavi Fincija, postaloviše europsko, a manje muslimansko. Za-pravo, važno je da nije muslimansko, a čijeće biti nakon toga, sasvim je nevažno. Zatoje projekat “Fincija za gradonačelnika” za-pravo projekat unižavanja muslimana uSarajevu! Krajnji cilj je od Sarajeva stvor-iti tzv. distrikt, kako bi Bošnjaci izgubilisvoju metropolu, a Srbi i Hrvati dočekali“pad Sarajeva”. Postavljanje Fincija za gradonačelnika treba da javnost obiknena to da je Sarajevo - ničije. A Jakob Fincije najpodesnija ličnost za to, jer su mubliži Srbi, nego Bošnjaci. Sjećamo se kakoje prije sedam-osam godina na Krugu

99 promovirao opasnu ideju o raspisivanju referenduma o ustavnim promjenama, čime bi se ostvario pravni okvir za derogiranje Referenduma iz 1992. i za otcjepljenje Repub-like Srpske.

Krug 99 se sada stavio uslužbu Fincijeve kampanje za gradonačelnika, što znači da Sarajevom opet pušu beograd-ski i izraelski vjetrovi. Nikada se taj navodni Sarajlija nije

pridružio Sarajlijama u brojnim protes-tima protiv izraelskog genocida u Pal-estini. A kad se zna za javne i tajne vezeIzraela i Republike Srpske, i kad se uvidete veze sa Jakobom Fincijem, onda je pot-puno jasno da iza ove kandidature Jakoba Fincija za gradonačelnika Sarajeva stoje(veliko)srpski i izraelski interesi. Bio bi toizraelski gradonačelnik Sarajeva, jer je cilji Izraela i Republike Srpske da u Sarajevu,kao i u Jerusalemu, muslimani postanupodstanari. A mi Bošnjaci, koliko god seodricali islama, svoje povijesti, svog vjer-skog, kulturnog i nacionalnog identiteta, ikoliko god se pokušali dodvoriti Zapadu inašim istočnim i zapadnim “komšijama’’,nećemo dobiti njihovu naklonost, nećenas prestati gledati kao ljude drugog reda,kao strani (azijatski) faktor koji ovim pro-storima nikako ne pripada (ko ne vjerujeu ove tvrdnje neka malo prosurfa srps-kim i hrvatskim portalima i forumima),ili kako ih je davno opisao moderni ute-meljitelj genocida nad Bošnjacima, IvoAndrić, kao “stenoviti zid između Bosnei zapadnog sveta, koji će islam potomjoš više proširiti i podići do takve moćida se i danas još, premda se odavno ras-pao, oseća, njegovo delovanje kao mračna linija razdvajanja koju nije moguće prećibez napora i opasnosti.’’ (Andrićeva dok-torska disertacija, str. 39).

Impressum

UvodnikUvodnik

Ničije Sarajevo

7. decembar - 23. muharrem

6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kome Allah ne podari svjetloKKupute, mnoštvo opće kulture iKKnaobrazbe neće mu povećati ni-KKšta osim zablude.” (Ibn Tejmijja)

“Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobroduš-ne, naivne i predane ljude beskrajno samopožr-tvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnužrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apso-lutno uskogrude, beskrajno samožive, potku-pljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednuteomalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazimtome nikakva opravdanja.” (Alija Isaković oBošnjacima)

Antinarodna i antidržavna kampanjabošnjačkih ateista

Od momenta kada je krenula sudbinskibitna kampanja podizanja svijesti kod Boš-njaka u vezi predstojećeg popisa stanovništva,istovremeno je pokrenuta i kontra-kampanja,koju vode određeni krugovi bošnjačkih ateista injihovi istomišljenici i saradnici iz srpskog i hr-vatskog naroda, a koja ima za cilj posvemašnjezbunjivanje i obezglavljivanje Bošnjaka, kakobi se što više njih, na predstojećem popisu, unacionalnom smislu izjasnilo kao Bosanci iHercegovci, a ne kao Bošnjaci.

Naravno, kada je u pitanju spomenuta sku-pina to nije nikakva novost, jer, proteklih godi-na, od zaustavljanja oružane agresije na Bosnu iHercegovinu, pa do danas, svjedoci smo broj-nih, bjesomučnih i krajnje agresivnih kampa-

nja koje su neke skupine bošnjačkih ateista vo-dile i vode protiv većinskog dijela vlastitog na-roda koji se, u vjerskom smislu, izjašnjavaju kao muslimani. Ostat će upamćeni njihovi podli napadi na islamsku vjeronauku u školama i vr-tićima, zatim huškačko djelovanje i pokretanje peticija protiv potpuno legalne izgradnje dža-mija, konstantni napadi na insititucije Islamske zajednice, posebno na instituciju Reisu-l-uleme i vrijeđanje muslimanskih vjerskih vođa, te sa-taniziranje Bošnjaka muslimana kroz izmišlja-nje islamskog terorizma i sl.

Ovih dana se putem elektron-skih i printanih medija vode žuč-ne debate za i protiv bošnjaštva, odnosno bosanstva, i objavljuju se brojni komentari u kojima sljed-benici i zagovornici ateizma i bo-sanstva, otvoreno govore zašto su protiv bošnjačke nacije. Naime, u svim tim komentarima, bošnjački ateisti poručuju kako oni sebi ne mogu dozvoliti da se izjasne kao Bošnjaci samo iz jednog jedinog razloga, jer se bošnjaštvo povezuje sa islamom, a tamo gdje je islam ili gdje se barem naslućuje, e tu ne mogu biti bošnjački ateisti.

Tako dolazimo do, čini se,ključnog razloga i motiva zbog kojeg oni vode kampanju za afir-maciju nove, zašto ne kazati fran-keštajn-nacije, nacije Bosanaca i Hercegovaca, i zbunjivanja i na-govaranja Bošnjaka da se na pred-stojećem popisu stanovništva ne izjašnjavaju kao Bošnjaci. Dakle, glavni razlog i motiv te kampanje jeste borba protiv islama i odrica-nje od bošnjačke nacije koja je po njima poistovjećena sa islamom, kao što su na drugoj strani, kako oni vele, srpstvo i hrvatstvo poistovjećeni i izjednačeni sa pravoslavljem, odnosno katoli-čanstvom.

Ova kampanja nam je također konačnootkrila i jasno pokazala zašto se bošnjački ate-isti, nakon što nam je vraćeno naše povijesno nacionalno ime, nisu unutar bošnjaštva osjećali kao kod kuće, iako se to očekivalo i to je njima najviše išlo na ruku, jer se više nisu morali bla-mirati i pisati kao muslimani sa velikim “M”. Afirmacijom bošnjaštva jednostavno je na-pravljena jasna distinkcija i razlika između na-cionalnog i vjerskog, ali oni to nisu tako shvatili i doživjeli, iz prostog razloga što je, pored osta-loga i vjerska, islamska komponenta sastavna odrednica našeg nacionalnog bića i identiteta.

Uvjereni smo, kada bi se Bošnjaci odrekli isla-ma i kada bi javno potvrdili da nemaju ništa sa islamom, da bi u tom slučaju bošnjački ateistiodustali od svoje ideje o bosanstvu i hercegov-stvu kao nacionalnom identitetu.

Ljudi koji su izgubili svoju sjenku

Bh. javnost je već upoznata o tome da će svioni koji se na popisu budu izjasnili kao Bosancii Hercegovci biti svrstani u kategoriju “Osta-li”. Zašto onda spomenuta skupina želi da na popisu stanovništa bude što više “Ostalih”? Pa,

zato što su svjesni i ubijeđeni da ćena popisu najviše biti Bošnjaka,Srba i Hrvata, pa onda oni, svo-jim plitkoumnim, antinarodnim iantidržavnim stavovima i idejama,hoće da zbune što više Bošnjaka ne bi li osigurali što veći procenatu korist “Ostalih”, a jasno je da sepod “Ostalim” uglavnom misli na građane Bosne i Hercegovine izmješovitih brakova, ateiste, agno-stike, odnosno nemuslimane.

Bošnjački ateisti igraju na kar-tu da je veliki broj Bošnjaka atei-stičkog opredjeljenja, da nemajuveze sa islamom i da će ih lahkoubijediti da je bosanstvo najbolja opcija i da im ne treba bošnjaštvokoje je koherentno islamu. Iz toga se može zaključiti da je zapravo nji-ma bitnije ideološko od nacional-nog opredjeljenja, i oni tako samiupadaju u zamku koju drugima podmeću, jer će se na kraju bosan-stvo poistovijetiti sa ateizmom.

Zbog toga je važno razotkriti iraksrinkati opasnu podvalu i izmi-šljotinu koju zagovornici bosanstva iznose u javnosti o tome kako subošnjaštvo i islam sinonimi i kako

su nezamislivi jedno bez drugog. Prije svega, su-ludo je i pomišljati, a kamoli izjaviti, vjerovati idruge u to ubjeđivati da se između bošnjaštva iislama može staviti znak jednakosti, i da je zbog toga, bošnjaštvo, nacionalnost rezervirana samoza muslimane Bosne i Hercegovine.

Takva infantilna ideja može poniknuti samou glavama onih ljudi koji osjećaju animozitetprema islamu i koji su nacionalno neosviješćeni,tj. kod onih koji su izgubili svoj nacionalni iden-titet, poput čovjeka koji je izgubio svoju sjenku,o kojem je pisao francuski književnik Chamisso.Naime, on je napisao cijeli roman o čovjeku kojije izgubio svoju sjenku, a zapravo je aludirao na čovjeka bez nacionalnog identiteta, opisujući tokao potpuno neprirodno i abnormalno stanje.

Ljudi koji bježe od svoje sjene


Ova kampanja nam je također konačno otkrila i jasno pokazala zašto se bošnjački ateisti, nakon što nam je vraćeno naše povijesno nacionalno ime, nisu unutar bošnjaštva osjećali kao kod kuće, iako se to očekivalo i to je njima najviše išlo na ruku, jer se više nisu morali blamirati i pisati kao muslimani sa velikim “M”. Afirmacijom bošnjaštva jednostavno je napravljena jasna distinkcija i razlika između nacionalnog i vjerskog, ali oni to nisu tako shvatili i doživjeli, iz prostog razloga što je, pored ostaloga, i vjerska, islamska komponenta sastavna odrednica našeg nacionalnog bića i identiteta

Hutba o predstojećem popisu stanovništva

Bošnjački ateisti igraju na kartu

da je veliki broj Bošnjaka

ateističkog opredjeljenja, da nemaju veze sa islamom i da će ih lahko ubijediti da je bosanstvo najbolja opcija i da im ne treba bošnjaštvo koje je koherentno

islamu.

7

Takva ideja može također poniknuti kod onih ljudi koji osjećaju kompleks inferiornosti zbog pripadnosti narodu i naciji čiji se duhovni i kulturno-civilizacijski korijeni, između ostalog, vežu i za islam. Njihov kompleks niko bolje ni vjerodostojnije nije opisao od Meše Selimo-vića, koji se u koži Bošnjaka, tada muslimana sa velikim “M”, osjećao upravo onako (iako je tu svoju zbunjenost i izgubljenost nepravedno htio pripisati cijelom bošnjačkom narodu) kao što se danas osjećaju bošnjački ateisti, pa je u svom romanu Derviš i smrt, zapisao: “S neja-snim osjećanjima stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato za-državamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješe-nja. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo.”

Zatim, kako je moguće poistovijetiti boš-njaštvo i islam kad se arabizam kao nacija, iako je islam, odnosno Kur’an, objavljen na arpa-skom jeziku, nije mogao poistovijetiti sa isla-mom. A nije mogao iz prostog razloga što Arapi nisu samo muslimani, jer među njima ima zna-tan broj kršćana, ateista i drugih. I ono što je najbitnije, niko od arapskih kršćana, ateista, bu-dista itd., ne odriče se arapske nacije zbog toga što je islam objavljen na arapskom jeziku i što su muslimani najbrojnija vjerska skupina među Arapima. Kao što se hrvatski i srpski ateisti ne odriču svoje narodnosti i svog nacionalnog identiteta zbog toga što su većina Hrvata katoli-ci, i većina Srba pravoslavci. Niko se, osim boš-njačkih hudih kompleksaša, ljudi “švercerskog menataliteta”, kako je govorio Alija Isaković (koji trguju i s vjerom i s nacijom podjednako, a glume velike patriote), ne odriče svog nacional-nog bića, svoje kulture, svog naroda, svoje povi-jesti, jer je to isto kao da se čovjek dobrovoljno odrekne nekog svog organa i pristane na njego-vu amputaciju, jer mu se eto nešto ne sviđa, a ne shvata da će njegova ćosavost i sakatost izgledati mnogo gore i ružnije i da će biti izvrgnuta ruglu i podsmijehu okoline.

Još jedna stvar je ovdje čudna i indikativna. Naime, čudno je to da ni bosanski pravoslavci ni katolici, sve do 19. stoljeća, nisu bili toliko in-teligentni i “pronicljivi”, kao današnji bošnjački ateisti, da primijete tu povezanost bošnjaštva sa islamom, pa su se svi listom i s ponosom izjaš-njavali kao Bošnjaci. I onda kada su se opre-dijelili za hrvatsvo i srpstvo, nisu to učinili iz razloga što su otkrili da je bošnjaštvo povezano sa islamom i da je to nacija koja je ekskluzivno pravo bosanskih muslimana, već su to učinili usljed vrlo prljave kampanje o tzv. nacionalnoj emancipaciji koju su, na početku, vodili srpski i hrvatski trgovci i prosvjetni radnici, da bi im se kasnije pridružila i crkva, iz Srbije i Hrvat-ske, a koja je za cilj imala teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini, i koja je rezultirala

stravičnim zločinima, pokoljem, etničkim čišće-njem i genocidom nad muslimanima Bosne iHercegovine.

Tako je Ilija Garašanin o toj kampanji za-pisao sljedeće: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati, neće biti za Srbijutežak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Boš-njaci zadobijedu.” (Načertanije, 1844.) Zatim,u “Letopisu Matice srpske”, za godinu 1825.,na stranici 56-58, govori se o sloveno-serbskom“koljenu” i pod tačkom 3., spominju se Boš-njaci kao narod, koji je ovako opisan: “Bošnjacižive između Drine, Vrbasa, Save, Dalmacije iHema, i ima ih oko 450.000; ispovijedaju iliislam, ili su rimokatolici ili pravoslavci.”

Ista je stvar i sa bosanskim Hrvatima, od-nosno bošnjačkim katolicima. O tome je histo-ričar Ferdo Šišić, u svojoj raspravi o hrvatskom

j jj

ilirizmu, štampanoj u “Bratstvu Sv. Save”, 1921.godine, zapisao: “Hrvati bijahu isključivo žitelji,i to svi bez razlike, uže geografskeHrvatske, Slavonci Slavonije .....Bošnjaci, veliki broj pisaca XVII iXVIII stoljeća nazivaju svoj narod-ni jezik bosanskim, Srbi, Kranjci,Štajerci, Korušci itd. Ni nacional-

j j

nog hrvatstva ni nacionalnog slo-venstva, kao što ga srećemo poslije1850., tada još nije bilo.”

Je li bosanstvo vijesnik nestanka BiH?

Da li bi se ipak, i u kojoj va-rijanti, bosanstvo kao nacionalniidentitet moglo smatrati afirma-tivnom i prihvatljivom idejom?Odgovor na ovo pitanje je, da, alisamo u jednom jedinom slučaju,kada bi se i bosanski pravoslavci ikatolici, odnosno svi Srbi i svi Hr-vati bez obzira na vjeru, izjasnilikao Bosanci i Hercegovci.

Međutim, pošto su se bo-sanski Srbi i Hrvati davno opre-dijelili i formirali svoj nacional-ni identitet, on se neće urušitiniti rasformirati ukoliko bi se formirala nova nacija, Bosanaca i Hercegovaca, tako da i ta varijanta otpada.

Čak ako bismo naciju definirali kao držav-nu, a ne kao narodnosnu ili etničku zajednicu,ni tako definiranu naciju, Srbi i Hrvati ne biprihvatili, jer veliko-srpske i veliko-hrvatskesnage konstantno dovode u pitanje i državnostBosne i Hercegovine, koju su već pokušaliuništiti u temelju i zamijeniti je RepublikomSrpskom i Herceg-Bosnom. To je nezamislivoiz prostog razloga što je nacija, narod, jedin-stvena i nedjeljiva globalna zajednica u koju

je utkan patriotizam svih njenih pripadnika. mNacionalnost se gradi na zajedničkoj kulturi, koja je širok i osebujan pojam, i ona uključuje čitav sistem ideja, vjerovanja, običaja, načina ponašanja, a ne gradi se samo na teritorijalnoj ili državnoj pripadnosti. S narodima Bosne i Hercegovine to nije slučaj. Ne samo vjera i kulturna baština, kod nas, iako govorimo istim jezikom, ni jezik nema jedinstven naziv, već ga jedni nazivaju srpskim, drugi hrvatskim, a treći bosanskim jezikom.

Nas dakle ne povezuju vjerske i kulturneodrednice, već isključivo društveno-ekonom-ske i geo-političke odrednice, odnosno sud-bina da na jednoj teritoriji i u jednoj državi živimo etnički izmiješani i stoga upućeni jedni na druge. To su fakti koje samo slijepci i zlona-mjernici mogu negirati.

Mi Bošnjaci, isto kao i Srbi, Hrvati i dru-gi narodi, imamo davno formiran, jedinstven i autentičan nacionalni i vjerski identitet s

kojim se trebamo ponositi, a ne odricati se od njega i pokušavati ga uništiti i izbrisati. Islam jeste utkan u naš nacionalni identitet, ali to ne znači da svaki Bošnjak mora biti musliman, odnosno vjernik. Bošnjaštvo je realitet i povijesna činjenica, i ono se ne može osporavati, a vjersko opre-djeljenje svako može birati i mi-jenjati koliko mu volja.

Zato kažemo da je ideja o bo-sanskohercegovačkoj naciji, obič-na kalajevština koja je davno pala na ispitu i izgubila svaki smisao i kredibilitet. To je infantilna i ja-lova ideja koja se nikada ne može nakalemiti, niti primiti i izrasti u zdravu mladicu, na već davno formiranom nacionalnom stablu. Ona može biti, i to i jeste, samo bolest na tom stablu koja će ga poput karcinoma izjedati iznutra i polahko, al’ sigurno uništiti. Stva-ranjem nove bosansko-hercego-vačke nacije učinila bi se ogromna

usluga protagonistima veliko-srpske i veliko-hrvatske ideje i umnogome im olakšalo put do uništenja države Bosne i Hercegovine. Ukoli-ko bi uspjeli u tome, istog trenutka nestalo bi i bosanskohercegovačke nacije. Zato nam se čini, da je, pored svih negativnosti, ideja o bo-sanstvu i zlosutna, poput jugoslovenstva, koje je svojim nastajanjem nagovijestilo nestanak države Jugoslavije, a nestankom Jugoslavije, nestala je i jugoslovenska, frankeštajn-nacija. A ako bi se to, ne daj Bože, desilo i u ovom slučaju, onda bi sve bilo kasno i svako pokazi-vanje prstom na krivca za naše stradanje bilo bi uzaludno i beskorisno.


Zato nam se čini, da je, pored svih

negativnosti, ideja o

bosanstvu i zlosutna, poput jugoslovenstva, koje je svojim nastajanjem nagovijestilo

nestanak države

Jugoslavije, a nestankom Jugoslavije, nestala je i

jugoslovenska, frankeštajn-

nacija.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Hatib: dr. Salih b. HumejdPreveo i sažeo: Amir Durmić

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ka-AAzao je: “Dovoljno je čovjekuAAgrijeha da priča AAsve ono što čuje.” (Muslim).Ko se zamisli nad ovim ha-disom, shvatit će da se unjemu krije vrlo precizna di-jagnoza za mnoge problemes kojima se danas suočava ummet. Riječi, bilo u usme-nom ili pisanom obliku,ostavljaju tragove i prou-zrokuju posljedice, bez ob-zira bile one izgovorene na hutbi, islamskom predava-nju, na televiziji, internetu,sijelu, ili na bilo kojem dru-gom mjestu. Danas, kada se savremenim sredstvima prenošenja informacija vijesti šire munjevitombrzinom, muslimani moraju biti vrlooprezni i voditi računa o svemu što iz-govore, napišu i publiciraju, jer izgovo-reno, tj. napisano, može prouzrokovatiogromne posljedice, te nanijeti neslu-ćenu štetu pojedincima ali i čitavomdruštvu. Rekao je Uzvišeni: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i ra-zum, za sve to će se, zaista, odgovarati.(El-Isra, 36.). Lični stavovi izgrađenina strastima i izopačenoj prirodi poje-dinaca, postalo je tako lahko plasiratiu javnost, kako se to doskora nije mo-glo ni zamisliti. Ismijavanje istaknutihpojedinaca koji zaslužuju samo hvalui poštovanje s jedne, i hvaljenje javnihgrješnika, propalica i nemoralnika, sdruge strane, kao da je velikom dijeluomladine postao hobi i životna pre-okupacija. Publiciranje vlastitih fru-stracija preko društvenih mreža, kojepod plaštom borbe za navodnu slobo-du i ljudska prava u posljednje vrije-me forsiraju pokvareni pojedinci kojiporijeklo vode iz islamskog ummeta,postao je trend kojem što prije treba stati u kraj. Istinski slobodan čovjek je onaj koji kotrolira svoje strasti iponašanje, i koji ne dozvoljava da ga prokleti šejtan “zarobi” svojim zahtje-vima i učini ga svojim poslušnikom.Upravo oni koji danas zagovaraju na-vodnu slobodu čovjeka u svakom po-gledu, nisu ništa drugo do zaroblje-

Hatib: dr. Husejn b. Abdulaziz AluŠejhPreveo i sažeo: Semir Imamović

Hvala Allahu, Otklonitelju teš-HHkoće i Spasitelju od iskušenja.HHSvjedočim da nema drugog istinskog boga, osim Allaha, Jednog, Kojidruga nema na ovom i budućem svijetu,i svjedočim da je naš uglednik i vjerovje-snik Muhammed, Allahov rob i poslanik,najbolji čovjek koji se ikada predano mo-lio Allahu i upućivao Mu dove. Bože moj,smiluj se, spasi i blagoslovi Muhammeda,njegovu porodicu, časne ashabe i sve onekoji ga slijede na putu bogobojaznosti doSudnjega dana. Savjetujem vam da budetebogobojazni, jer je bogobajznost put uspje-ha na ovom i budućem svijetu. Čovjekov

g j j j g j p pjp

život na ovom svijetu ispunjen je teškoća-ma, iskušenjima, bolom i tugom, a to jeustvari prava istina o ovom prolaznom ibezvrjednom dunjaluku. Samo u svjetluovo nepobitne činjenice možemo razu-mijeti ili bar pokušati razumjeti teškoće iiskušenja kroz koja prolazi današnji islam-ski ummet. Možda je to jedan od njegovihnajtežih perioda u višestoljetnoj povijesnojegszistenciji. Samo se Allahu žalimo zbog onoga što nas je zadesilo, samo se na Njega oslanjamo i od Njega tražimo pomoć. Noono što iznenađuje i čudi jeste da, i poredovako teškog stanja, islamski ummet, barkada je u pitanju većina njegovih pripad-nika, ne pokazuje dovoljno spremnosti da se nedaćama i iskušenjima odupre na načinkako je to pojašanjeno u Kur’anu i Poslani-kovoj tradiciji. Muslimani neće riješiti svojekompleksne i nagomilane probleme, niti ćese spasiti mnogoborojnih iskušenja, koriste-ći se ljudskom snagom, dostignućima i teh-nologijom, bez obzira kolika ona bila, akone budu slijedili program kojeg su zacrtaliUzvišeni Allah u Kur’anu i njegov Poslanik u hadisu. Taj program se, prije svega, temeljina iskrenom osloncu na Silnog, Uzvišenog iSvemogućeg Stvoritelja. Kada nastupe isku-šenja i nedaće, prvo što bi, kao pripadniciislama, morali uraditi jeste obnoviti i ojačatinašu vezu i savez sa Uzvišenim Gospoda-rom, ali iskreno i istinoljubivo, ponizno iskrušeno, predajući Mu se srcem i dušom,a zatim biti potpuno ubijeđeni da su spasi boljitak isključivo u Božijim rukama, da samo On može ljudima pružiti utočište ispasiti ih nevolje, a o čemu govore nared-ni ajeti: Reci: “Ko vas iz strahota na kopnu

nici svojih pokvarenih duša i robovi prokletog šejtana. Pored ovog, postoji sličan problem za kojeg možemo reći da je i gori od već spo-menutog, a to je prenošenje laži i neprovjerenih infor-macija. Ovakva vrsta in-formacija kao da je postala pravilo, a istinite i provje-rene vijesti su nažalost po-

stale izuzetak. Dolaskom nepovjerlji-vih i nemoralnih osoba na vrlo važna i odgovorna mjesta u državnim ili javnim servisima, otvoren je put ka lahkom, brzom i jednostavnom šire-nju laži i dezinformacija. Koliko je to opasno i pogubno za onoga ko pre-nosi i širi ovakve informacije najbo-lje nam govori vjerodostojna predaja u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., kazao da će čovjek ponekad izmisliti neku vi-jest, tj. slagat će, nakon čega će se ta vijest proširiti na sve krajeve zemlje. Zbog toga će biti kažnjen na način što će mu čelična kuka razderati nje-govu vilicu, nos i oči, i razdvojiti mu glavu (na dvije pole) sve do njegovog potiljka. Zbog toga, muslimani mo-raju biti bogobojazni i dobro odgo-jeni, te mudri i odmjereni, i ne širiti osim ono što je potvrđeno kao istini-to. Također, treba poraditi na pravil-nom odgoju i usmjeravanju islamske omladine u kojoj je veliki potencijal koji, ako se pravilno iskoristi, umme-tu može donijeti veliku korist. Uko-liko taj potencijal ne bude iskorišten na pravilan način, moglo bi se desiti da isti iskoristi prokleti šejtan kao i neprijatelji islamskog ummeta, te da sinove ummeta učine njegovim lju-tim neprijateljima. Rekao je Uzvišeni Allah: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (El-Enfal, 25.).

Glasine i dezinformacije te njihov loš utjecaj na stanje u islamskom svijetu Kako se spasiti

od nevolje


Zbog toga, muslimani moraju biti

bogobojazni i dobro odgojeni,

te mudri i odmjereni, i ne širiti osim ono

što je potvrđeno kao istinito.

9

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

Hatib: Muhammed SelimPreveo i sažeo: Esad Mahovac

Allahove blagodateAAljudima su mnogo-AAbrojne, štaviše neAAmogu se ni pobrojati. Jedna od veoma velikih blagodatijeste i to da se muslimanudobra djela mogu pisati i na-kon njegove smrti. Od te vr-ste djela svakako je vakuf kojije postao obilježje islamskezajednice, a nije bio poznatza vrijeme džahilijeta. Vakuf može biti imetak, zemljište ili određena nekretnina čija korist dopire do musli-mana, kao i sve drugo što se može ko-ristiti na Allahovom putu, poput konja i sl. Vakuf spada u najvrjednija i Allahunajdraža djela zbog čega je bio uvelikoprihvaćen ibadet kod prvih muslimana,a i poslije. Prvi vakuf bio je Mesdžidu-l-Kuba, a zatim bunar koji je Osman,radijallahu nahu, u dva navrata kupio ipodario muslimanima na korištenje.

Bejtu-l-Makdis je islamski vakuf ve-like vrijednosti, a njegov mesdžid međudprvim vakufima na Zemlji, kako na toupućuje hadis Ebu Zerra, radijallahuanhu, da je pitao o prvom mesdžiduna Zemlji, pa je dobio odgovor da je toMesdžidu-l-haram, a na nakon njega Mesdžidu-l-aksa koji je podignut četr-

i moru izbavlja kad mu se i javno i tajnoponizno molite: ‘Akonas On iz ovoga iz-bavi, sigurno ćemobiti zahvalni!’” Reci:“Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbav-lja, pa vi ipak sma-trate da ima Njemuravnih.” (Prijevod”značenja, El-En’am,63., 64.). Niti jedanpedalj nepravednootete muslimanskezemlje neće biti vra-ćen, niti će se mu-slimani osloboditisvojih okupatora ineprijatelja, sve dok ne dožive korjeni-tu unutarnju pro-

mjenu, dok njihova srca ne budu čvrsta i postojana u vjerovanju u Božiju jednoću (tevhid), a koje, između ostalog, podra-zumijeva ubjeđenje da samo On otklanja poteškoću, nedaću i iskušenje. Kakvo bi to uvjerenje trebalo izgledati u stvarnosti, pokušat ćemo dočarati kroz primjer pozna-tog ashaba Avfa ibn Malika el-Ešdžeija. U predaji koju bilježi Ibn Ebi Hatim i drugi, navodi se da je Malik el-Ešdžei, došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i po-žalio mu se da je njegov sin Avf zarobljen. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je savjetovao da svome sinu, nekako, poruči, da što više izgovara riječi la havle ve la ku-vvete illa billahi (Nema snage ni moći osimikod Allaha), što je ovaj, kada mu je stigla vijest, i učinio. I gle čuda, uže kojim je bio svezan, samo se razvezalo, a kada je izašao iz kolibe u kojoj je bio zatočen, pred njom ga je čekalo još veće iznenađenje, odsedlana deva. Uzjahao je devu, i krenuo u pravcu Mekke. Zajedno sa sobom poveo je krdo deva koje je našao na obližnjem pašnjaku. Kada je došao kući, na vratima su ga do-čekali otac i sluga. Nisu znali čemu bi se više čudili, njegovom dolasku ili krdu deva kojeg su vidjeli pred sobom... U vezi s tim objavljeni su ajeti: ...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.(Prijevod značenja, Et-Talak, 2.-3.).

desed godina poslije. Zato zamislite koliki je grijeh i nepravda poigravanje sa hi-storijskim činjenicama i vjer-skim odredbama kada je upi-tanju ovako veliki i značajan vakuf kao što je to Mesdžidu-l-aksa?! S druge strane, velika je čast i nagrada za onog ko staje u odbranu ovog vakufa koji se pored toga smatra ri-batom - stajanjem na Allaho-vim granicama.

U smislu očuvanja Mesdžidu-l-aksaa kao

islamskog vakufa želio bih muslima-nima predložiti tri opcije od kojih je prva podsticanje muslimana na uva-kufljavanja imetka s kojim bi se odr-žavale islamske institucije u Kudsu i jačao njihov značaj. Drugi prijedlog jeste posticaj na obrađivanje vakufske zemlje čime bi se pružila šansa islam-skoj omladini za rad i sticanje nafake, te njeno očuvanje od neprijateljskog uzurpiranja. Moj treći prijedlog bio bi namijenjen muslimanima izvana da kroz saradnju sa islamskim vakufima u Kudsu rade na investiranju u ovom gradu čime će nedvojbeno ojačati mu-slimane i islam u njemu. A nema sum-nje da zanemarivanje ove islamske sve-tinje spada u širenje nereda na Zemlji i pomaganje neprijatelja.

Važnost i vrijednost vakufa


Niti jedan pedalj nepravedno

otete muslimanske

zemlje neće biti vraćen, niti će se muslimani

osloboditi svojih okupatora i neprijatelja, sve dok ne

dožive korjenitu unutarnju

promjenu, dok njihova srca

ne budu čvrsta i postojanja u vjerovanju u

Božiju jednoću (tevhid).

Bejtu-l-Makdis je islamski vakuf velike vrijednosti,

a njegov mesdžid među prvim vakufima

na Zemlji kako na to

upućuje hadis Ebu Zerra, radijallahu

anhu.

Posljednjih dana pojedinci i grupevode ozbiljnu kampanju zbunjiva-

nja Bošnjaka u vezi predstojećeg popi-sa stanovništva. U ovom broju Saffaima dosta tekstova koji argumentirano odbacuju sve pokušaja nametanja laž-nog identiteta Bošnjacima. Tim argu-mentima dodajemo tekst fra Antuna Kneževića, urednika starog bosansko-hercegovačkog časopisa “Bosanski pri-jatelj”, 4. broj iz 1870. godine. U spo-menutom tekstu fra Antun Knežević najbolje opisuje ko su Bošnjaci oduvi-jek bili i ostali.“Neke naše komšije vrlo se ljute, što se dičimo i ponosimo našim starim imenom, jezikom i običajima i što pod živu glavu nećemo da prigrlimo njiho-vo ime za oznaku narodnosti i jezika. U napadajima na nas složne su naše komšije, koje ćemo, da se bolje razu-mijemo, nazvati Jovo i Ivo. No i jedan i drugi traži od nas nešto drugo, jer između sebe ne mogu – o živu glavu – da se slože. Prijatelj Jovo poručuje nam, da uzmemo njegovo ime, a pri-jatelj Ivo veli, “jok Bošnjače, ti si moj i moraš prigrliti moje ime”. Potegni tamo, potegni amo, a sve bez našega pitanja. Od same ljubavi, a zbog svoje beskrajne svađe, prijatelji bi nas upra-vo raskinuli; da se nijesmo već odav-na tome priučili, mi bi se morali od čuda kameniti kao kulašinsko dijete. Al’ ovako, kako stvari stoje, zapitaće-mo naše prijatelje, koji se bave perom i štampom: za što se tako svađate za nas, kad dobro znadete, da je Bošnjak od starine privikao dičiti se jezikom i zvati se imenom svojim, da se vjerno drži tradicija i uspomena svojih djedo-va. Slavni tarih (istorija) naše mile do-movine sjeća nas onih vremena, kada se je naša domaća vlastela u svakoj pri-godi jasno i otvoreno izrazila o svojoj narodnosti, nazivajući se ponosnim i junačkim imenom Bošnjak. Gledamo na mnoge dokumente domaćih spi-satelja iz prošlih vjekova, u kojima se uvijek spominje naše pravo narodno ime Bošnjak, a to su oni razlozi zbog kojih se i mi, kao njihovi zahvalni i vjerni potomci zovemo slavnim ime-nom Bošnjak. Od toga nećemo niti smijemo otstupiti, toga ćemo se imena držati vijerno i stalno. Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić,

Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli sunaš lijepi jezik u književnost obajurečenih naroda, te ga prozvaše kakosu oni hotjeli jedni srpskim a drugihrvatskim, a o nama nigdje ni spo-mena. Mi sigurno imamo prava dičitise, što se našim jezikom služe danas uknjiževnosti naši prijatelji Jovo i Ivo,a to će nam bar svak priznati. Ali minikako ne razumijemo, zašto naziv,što su ga oni našem jeziku po svojojvolji, a bez našeg pitanja dali, sada nama po što po to hoće da nametnu,pa nam čak brane, da mi u našoj vla-stitoj kući svoj jezik označujemo ime-nom našeg naroda. To je slično, kadbi našem djetetu neko drugi po svojojvolji ime nadio. Tako postupanje i tajzahtjev mi ne odobravamo i nijesmonikako kail. Ali čast i poštenje obod-vojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu.Mi njihovu narodnost ne preziremo,mi na njiha krivim okom ne gledamo,mi nikad nećemo zanijekati, da nije-smo od jugoslovenskog plemena, većbaš hoćemo, da svakome jasno doka-žemo, da smo mi Bošnjaci na prvomstepenu toga slavnoga roda. Ali uvi-jek ostajemo Bošnjaci kao što su nambili i pradjedovi i ništa drugo. Daklenek’ se dobro ogledaju po zemlji naša braća, koji toliko stoljeća u Bosni iHercegovini stanuju i živu, a hoće da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo pro-uče i promozgaju”.

10

PolumjesecDeveti pripadnik pr i jev r emeno penzionisanih vojnika OS BiH umro čekajući penziju

Oružane snage BiH

Senad Hubjer, predstavnik prijevre-meno penzionisanih pripadnika

OS BiH za Saff iznosi najnovije deta-lje u vezi statusa ove kategorije bivših vojnika. “Čekajući pravo na penzi-onisanje koje nam je država dala, tj. državni parlament koji je 2010. go-dine usvojio dopune zakona o službi u OS BiH, a samim tim i pravo na penzionisanje, prošle sedmice umro je naš deveti pripadnik tako da nas je sada 1.502, pitamo se ko je sljedeći, jer dok smo služili državi sve su nam obećavali a sada nas tjeraju u smrt bez osnovnih životnih sredstava pored za-kona koje nam je država dala. U na-rednom peridu imamo obavezu i pre-ma porodicama naših umrlih da ovu stvar dovedemo do kraja i da se bori-mo protiv onih koji sjede u državnim i federalnim foteljama zbog ličnih ili stranačkih interesa, primajući visoke plate a u isto vrijeme nepoštujući za-kone i Ustav naše BiH. Mi smo ‘mla-di’ penzioneri koji, kako nam rekoše, nismo zaslužili te ‘visoke’ penzije, a od 23.500 penzinera koji ostvaruju pravo pod povoljnijim uslovima stav-ljeni smo u kategoriju koja ima najni-že penzije...nebitno sve...ljudi umiru iz dana u dan...pune su bolnice i psi-hijatrijske ustanove naših ljudi koji nisu zaslužili te ‘visoke’ penzije kako nam rekoste, pored minimalno 20 godina službe od toga 4 godine rata braneći Bosnu,...ma nebitno kažem...jedno je sigurno a to je da ova dvoji-ca sa slike više nisu sa nama, čekajući ishod sa sjednice doma naroda u če-tvrtak jedan od njih je dobio srčani udar, deveti po redu ...pitanje je ko je slijedeći?”

Hoćemo da svakome jasno dokažemo da smo mi Bošnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda

Bosanski prijatelj (1870.) - Fra Antun Knežević

11

Nakon pedesetak epizoda konačno završena igrana sapunica “Mevlid Jašarević”

Sud BiH

Sud Bosne i Hercegovine nepravo-moćno je osudio u četvrtak Mevlida

Jašarevića na 18 godina zatvora zbog napada na Američku ambasadu u Sarajevu u oktobru 2011. Jašarević je 28. oktobra prošle godine iz kalašnjiko-va pucao na zgradu Ambasade SAD-a u Sarajevu. Tokom 50 minuta, ispalio je 105 metaka iz automatske puške. Prije napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, Mevlida Jašarevića je u Bosni i Hercegovini rijetko ko znao. Njegov prvi javni nastup bio je šokantan i skandalo-zan do kranjih granica. Mevlid Jašarević je u naše domove stigao kroz televizijske ekrane, na ekskluzivan način, kao da je riječ o nekoj popularnoj akcionoj televi-zijskoj seriji. Nakon hapšenja uslijedilo je emitiranje redovnih epizoda igrane sa-punice čiji glavni lik je Mevlid Jašarević. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine dalo je sve od sebe da u slučaj “Jašarević” uvuče više osumnjičenih. Za tu svrhu su, kako je rekao Ramiz Aljić, advokat optuženog Emraha Fojnice, kojeg je Tužilaštvo BiH teretila za pomoć Mevlidu Jašareviću, bili urađeni čak i lažni DNK nalazi. Advokat Aljić je uspio dokazati da su napravljeni lažni nalazi. Svaka emitirana epizoda sa suđenja Mevlidu Jašareviću na Sudu BiH bila je prepuna opasne, filmske priče. Presuda Suda BiH kojom su oslobođeni Emrah Fojnica i Munib Ahmetspahić i osuđen samo Mevlid Jašarević potvrdila je sumnju da je Tužilaštvo BiH u ovaj slu-čaj uvelo mnogo fikcije. Na kraju, šta reći o Mevlidu Jašareviću? Taj čovjek je jedna velika misterija, teško je shvatiti njegov psihološki profil. Normalan čovjek ne može uraditi ono što je on uradio. Iako nam je žao što se ovaj slučaj uopće dogo-dio, mora se zaključiti da je pravo olakša-nje što je došao kraj ovoj igranoj sapunici.


Hrvatski novinar Domagoj Margetić, koji je polovinom

prošlog mjeseca otvorio aferu Hypo banka, tvrdeći da su u nezakonite rad-nje umiješani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i njegov sin Igor Dodik, posvjedočio je proteklih dana da mu je predsjednik RS u više navrata slao potpredsjednika RS Emila Vlajkija, šefa osiguranja Miloša Čubrilovića, te kontraverznog

j j g j

Dževada Galijaševića “da munude pare i da mu prijete kako bi prestao pisati o ovom slučaju”.“Sve njih sam odbio i prijavio ihDržavnoj agenciji za istrage i za-štitu Bosne i Hercegovine (SIPA),zbog prijetnji i nuđenja mita”, istakao je Margetić.Dževad Galijašević i DomagojMargetić su do jučer igrali za isti, Dodikov, tim. Dodik ih je oku-pio u nekakv tim za borbu protiv terorizma sa samo jednim zadat-kom, da javnost zatrpavaju pri-čom o terorizmu kod Bošnjaka i u Bosni i Hercegovini. Psihološki profil Margetića i Galijaševića je

isti, obojica su skloni lažima i preva-rama za sitan novac. Margetić je očitoispao iz ekipe, nije više dio Dodikovog tala. Zato je krenuo u osvetnički pohodprotiv svojih bivših jarana, otkrivajućiono što zna o njima. Margetiću se ov-dje treba vjerovati, naročito kad govorio potkupljivosti Dževada Galijaševića.Margetić ih zna u dušu!

SDP BiH je politička stranka koja vješto manipulira nevladinim sekto-

rom i medijima. SDP godinama izvodi zanimljive taktičke političke interven-cije u nevladinom i medijskom sektoru. Kada je u pitanju nevladin sektor, SDP ima dobro razrađenu taktiku. SDP osnuje više nevladinih organizacija u koje uposli svoje stranačke kadro-ve koji na terenu dižu bunu protiv vlasti ili SDP-ovih političkih pro-tivnika. Kada odrade svoj zadatak u nevladinom sektoru esdepeovcise vraćaju u politiku u okrilje svo-je stranke. Takvih primjera dosta,a za ovaj put izdvajamo primjerDemira Mahmutćehajića, čovje-ka koji je osnovao i vodio pokret“Dosta”, pokret koji je vodio že-stoku kampanju pobune Sarajlija protiv bivše gradonačelnice Grada Semihe Borovac, koja je smijenje-na a na njeno mjesto došao Alija

Behmen, anemični i jedan od najsramot-nijih gradonačelnika Sarajeva u njegovojvišestoljetnoj historiji. Nakon dolaska Alije Behmena, Demir Mahmutćehajićse povukao u mirovinu. Za dobro odra-đen posao Mahmutćehajić je nagrađenpozicijom u Općinskom vijeću Stoca gdje danas predstavlja SDP.

Razdor u Dodikovoj specijalnoj udarnoj grupi za ismišljanje laži o Bošnjacima i BiH

SDP je politička stranka koja vješto manipulira nevladinim organizacijama

Republika Srpska

Stolac

12

Nakon Mostara i Sarajevu prijeti “pokrštavanje”

Sarajevo

Bez nas se u Bosni i Hercegovini ne može ništa uraditi, mi kada nešto

hoćemo onda to i dobijemo, rekao je predsjednik RS Milorad Dodik ne-davno gostujući u emisiji u Srbiji, “Veče sa Ivanom Ivanovićem”, na Prvoj srpskoj televiziji. Stanje na te-renu potvrđuje istinitost Dodikovih izjava. Milorad Dodik, odnosno srp-ska politika iz RS-a potpuno je zavla-dala Bosnom i Hercegovinom. Jedan od dokaza moći srpske politike u BiH je i odluka Komisije za držav-nu imovinu, koja je ovih dana dala na raspolaganje Republici Srpskoj državnu imovinu na lokaciji na brdu Zlatište iznad Sarajeva. Radi se o lo-kaciji na kojoj su tokom proteklog rata i opsade Sarajeva vojnici Vojske Republike Srpske držali položaj s ko-jeg su iz teškog naoružanja i snajpera gađali Sarajevo i njegove stanovnike. Republika Srpska je još ranije na-javila da na tom brdu želi izgraditi krst visok oko 30 metara. Odlukom Komisije za državnu imovinu stvore-ni su svi uvjeti da RS izgradi sporni krst iznad Sarajeva. Građani Sarajeva nemaju puno izbora a nemaju ni nekih izgleda da spriječe izgradnju spornog krsta. Srpska politika iz RS-a odavno vodi provokativnu po-litiku, politiku koja čini sve protiv interesa BiH i bošnjačkog naroda. Izgradnja krsta iznad Sarajeva je oz-biljna provokacija, a Milorad Dodik takve šanse ne propušta. Nažalost, sve su to dokazi da nakon Mostara i Sarajevu prijeti “pokrštavanje”. Ako se jednom izgradi krst iznad Sarajeva, svaki nasilni akt protiv tog rugla mržnje bit će predstavljen kao čin terorizma, a istovremeno neće postojati dobra volja i miran način ukljanjanja tog zla. Kao što se godi-nama događa sa krstom u Mostaru.


Prva radna posjeta novoizabra-nog reisu-l-uleme mr. Husein

ef. Kavazovića nakon preuzimanja menšure 17.11.2012. g. bila je posje-ta Mostaru. Reisu-l-ulema Kavazović je iz Mostara poručio bh.političarima:“Želim kazati ovdje u Mostaru; da j p p

Islamska zajednica u BiH s velikom pažnjom prati šta se dešava u i oko Mostara. Na diskriminaciju nećemo pristati. Dosadašnji odnos prema na-šem narodu u Hercegovini nije nasuvjerio u dobre namjere ovdašnjih poli-tika. Ne pristajemo ni na kakva rješenja koja će naš narod uniziti, obespraviti i ugroziti ravnopravnost i dostojanstvo. Mi u Islamskoj zajednici ne govorimo kako će se to postići, jer je to zadatak politike. Mi smo jasno postavili svoj cilj kojeg izražava muftija Seid ef. Smajkić:ravnopravnost, sloboda i dostojanstvo

za sve. Kao što ste i do danas znalidefinirati ono što vam najbolje odgo-vara nadamo se da ćete, uz Allahovupomoć, uspjeti da iznađete najboljerješenje za ovaj grad, na dobrobit svihnjegovih stanovnika. Predani smo na-porima za postizanje bolje sadašnjostii bolje budućnosti Mostara i cijele našedomovine”.

Ne pristajemo ni na kakva rješenja koja će naš narod uniziti u Mostaru

Reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je nagovi-AAjestio brA ojne događajekoji će doći poslije njega. “Požurite s vašim dobrim djelima prije nego se po-javi šestero: vladavina glupaka, mnoštvo polici-je, kupovina vlasti, aten-tati, prekidanje rodbin-skih odnosa i ushićenost

uzimanjem Kur’ana kao melodije,kada će preferirati oneod vas koji milozvučnouče, pa makar oni međuvama bili najmanje učenii najmanje razumijeva-li vjeru!” (Buhari u Et-Tarihu-l-kebiru, Ahmed,Taberani, Ibn Ebi-Dun’ja i Ebu Ubejd – sahih).

Dan oslobađanja hrvatskihgenerala Ante Gotovine

i Mladena Markača u Hagu u Hrvatskoj je obilježen kao pravi državni praznik. Bosanskohercegovački Hrvati su ta-kođer prigodno obilježili oslobađanje hrvatskih generala u Hagu. Tako je na dan presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču u Hagu većina škola u zapadnom dijelu Mostara nije imala nastavu.

Slično slavlje je bilo i u drugim ve-ćinski hrvtaskim krajevima Bosne iHercegovine.

Požurite s vašim dobrim djelima prije nego se pojavi šestero

Na dan presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču u Hagu većina škola u zapadnom dijelu Mostara nije imala nastavu

Hadis polumjeseca

Mostar

Žalbeno vijeće Haškog tribunala po-ŽŽtvrdilo je prvostepenu presudu doži-ŽŽvotnog zatvora srpskom zločincu Milanu Lukiću. Milan Lukić je proglašen krivim za istrebljenje, ubistva, okrutno postupa-nje i nehumana djela u šest incidenata. Smatra se direktno odgovornim za “žive lomače”, odnosno spaljivanje bošnjačkih žena, djece i staraca u kućama u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac u Višegradu 14. i 27. juna 1992. godine. Tom prilikom ubijeno je više od sto osoba.

Ovaj okrutni zločinac je dobio za-služenu kaznu. Tok izricanja presudeMilan Lukić je pratio prelistavajućiBibliju. Korice Biblije koju je preli-stavao Lukić bile su crvene boje, kaoda se uprljala od njegove krvave zlo-činačke ruke. Možda je Lukić na ovajnačin poslao poruku javnosti da jezločine počinio nadahnut čestim lista-njem Biblije? Kako god, njegov zločinne mogu oprati sve verzije Biblija na svijetu.

13

Ko su neprijatelji bošnjačkog naro-da koji rade na tome da Bošnjaka

na popisu bude što manje, pita se Nenad Kecmanović, politički mentor Milorada Dodika, te u nastavku daje odgovor. “Odgovor je jednostavan: ne-prijatelj se krije u vlastitim redovima... Nije stvar toliko u tome što je ovaj narod više puta mijenjao nacionalno ime, nego u tome što su se njegove elite kolebale i taktizirale”. Kecmanović pri kraju teksta navodi primjer sunovrata bošnjačke elite i njihovu kolebljivost u vrijeme ranijih popisa stanovništva u bivšoj Jugoslaviji. “Esad Ćimić je tim povodom na televiziji izjavio da će ostati Hrvat, da živi u miješanom braku sa muslimankom Melihom, i da mu je rođeni brat Osman - Srbin. Iako je sve što je rekao bila istina, izbačen je iz partije, a onda i sa fakulteta zato što je preko medija nacionalno zbu-njivao braću Muslimane pred popis. I Mehmedalija - Mak Dizdar upisao se, ali diskretno, kao Hrvat, a Mehmed - Meša Selimović, kao kasnije i Emir Kusturica, deklarisali su se kao Srbi i preselili u Beograd”.Citirani primjeri vjerodostojno po-tvrđuju stav Nenada Kecmanovića o krivnji bošnjačke elite. Recimo, Esad Ćimić se smatra jednim od najvećih sociologa u ovoj regiji. Iz današnje perspektive normalan čovjek citiranu izjavu Esada Ćimića može okarak-terisati jedino kao besmislicu, izjavu koju može dati čovjek koji nema pa-meti. Nažalost, i danas među nama Bošnjacima ima intelektualca koji na sulude i besmislene načine pokušavaju zbuniti naš narod.

Esad Ćimić je izjavio da će ostati Hrvat, da živi u miješanom braku sa muslimankom Melihom, i da mu je rođeni brat Osman - Srbin

Ludi polumjesec


Foto polumjeseca

Rukuju se rukuju oni što ne druguju

Biblija u krvavim rukamaHag

Nema bosanstva bez Bošnjaka

Potpuno je jasno da je projekat tjeranja Bošnjaka u nepostojeće bosanstvo

završni dio genocida nad Bošnjacima, s ciljem da se Bošnjaci razdijele na one koji će biti Bošnjaci i one koji će biti ništa. Taj projekat je brižno pripreman, sponzori-ran, a što se vidi iz agresivnog i združenog nastupa mreže nevladinih organizacija i srpsko-hrvatskih medija u Sarajevu, oda-kle se Bošnjaci tjeraju da postanu ništa. U narednom periodu je važno indoktri-niranim Bošnjacima objasniti da ako se izjasne kao Bosanci, to neće nigdje biti napisano, niko neće reći da u BiH ima toliko i toliko Bosanaca, već će biti upi-sano da ima toliko i toliko Ostalih, što znači da je bespredmetno izjašnjavati se kao Bosanac. Biti Bosanac znači biti nula! Predmet manipulacije je u tome što ovi zaluđeni Bošnjaci vjeruju kako će izjašnjavanjem kao Bosanac nešto učini-ti, a jedino što će učiniti jeste da će dati svoj doprinos genocidu nad Bošnjacima. Svaki Bošnjak koji se izjasni kao Bosanac

upisat će se na onu stranicu historije na kojoj su kreatori pokolja u Srebrenici i genocida nad Bošnjacima. Tim izmani-puliranim Bošnjacima treba objasniti da kao Bosanci postaju vojnici Radovana Karadžića, Milorada Dodika i njhovih cionističkih sponzora i savjetnika. Svaki Bošnjak, samo kao Bošnjak, na putu je očuvanja bosanske ideje, a koje nema bez kritične mase Bošnjaka. Ako se Bošnjaci raspolove, na one koji su Bošnjaci i one koji su ništa, nema tada ništa ni od ove države, ni od bosanstva. Da bi postojalo bosanstvo, kao zajednički imenitelj, prvo moraju postojati Bošnjaci. Dakle, ko želi da bude Bosanac, prvo mora biti i ostati Bošnjak. Sve drugo je podvala.

Prema Zakonu o popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini popis će se provesti u periodu od 1. do 15. aprila 2013. godine. Pola godine prije početka popisa u našoj zemlji pokrenuta je opširna kampanja o spomenutom popisu stanovništva. Najviše polemike u ovoj predpopisnoj kampanji vodi se oko toga kako će se naš narod izjasniti, odnosno hoće li bošnjački narod biti jedinstven u potvrđivanju svog historijskog imena Bošnjak. Nažalost, ovih dana smutljivi pojedinci i grupe na sve načine pokušavaju zbuniti bošnjački narod, sve čine da se naš narod odrekne svog historijskog imena Bošnjak i prihvati druge, lažne identitete. Od 15. do 29. oktobra u BiH je održan probni popis, odnosno, simulacija popisa stanovništva koji će biti održan u aprilu 2013. Saff je u proteklih deset dana održao svoj probni popis, anketirali smo ugledne Bošnjake i Bošnjakinje, pitali smo ih hoće li se izjasniti kao Bošnjaci na predstojećem popisu stanovništva. Svi anketirani bošnjački uglednici izjasnili su se pozitivno i svi su izrazili svoje zadovoljstvo da učestvuju u anketi. Nakon ove ankete moramo izraziti svoje uvjerenje da zbunjivači bošnjačkog naroda neće uspjeti, Bošnjaci će u velikoj većini potvrditi svoji historijsko ime. U nastavku ibjavljujemo fotografije sa kratkim izjavama anketiranih bošnjačkih uglednika

14

Mi smo Bošnjaci, jezik nam je bosanski, a din nam je islam

Te tri riječi su naša domovina, kuća u ko-TTjoj stanuje naš bošnjački duh. Politike TTkoje budu zagovarale drugačije, bit će prepozna-te. Mi ćemo učiniti sve što je do nas i poziva-mo i druge da učine ono što je u njihovoj moći. Prilika je da na ovo pitanje stavimo tačku, kao svjestan i zreo narod. (www.preporod.com)


Saffov probni popis

Anketa

Mi smo Mi smo BošnjaciBošnjaci Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović

Mr. Fatmir Alispahić

Dževad Poturak, K-1 borac

Dino Konaković, bivši košarkaš, trenutno je član Skupštine Kantona Sarajevo

BOŠNJAK X BOŠNJAK X

15

Moje ime je – Bošnjak

Insistirati sada, uoči Popisa, na tome da se neko izjaš-njava kao Bosanac, je isto kao insistiranje na em-

bargu na oružje na početku agresije pod izlikom da će tako biti manje ubijanja i da će se na taj način zaustavi-ti rat. Znamo svi da je taj embargo najviše štete donio Bošnjacima, koji, za razliku od Srba i Hrvata koji su bili u

službi Miloševićeve i Tuđmanove politike, nisu imali svoga oružja, niti države u susjedstvu koja bi im to oružje mogla doturati kad hoće i koliko hoće.

U Bosni živi tri naroda – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – i Ostali. Tako je Ustavom rečeno. Bošnjak, Hrvat, Srbin, Rom, Albanac… su naša imena. Bosanac nam je prezime. Na ovom Popisu trebamo napisati svoje ime. Svoje nacionalno ime. Moje ime je – Bošnjak.

A v d oHuseinović: Misliosam da je ta priča o nacionalnom pita-nju riješena, plašio sam se malo mo-gućnosti da neki ljudi u ruralnim sredinama još nisu

shvatili razlike između vjere, nacije. Kada kažem nacije mislim na pripadnost naro-du, ne ulazim u pravno-politička ili druga razumijevanja ovog pojma. Dakle, misliosam da će biti onih koji će se iz nerazumi-jevanja izjasniti kao Muslimani, međutim,čini mi se da je veća zbrka nastala od ljudikoji jako dobro razumijevaju tematiku, aliiz nekih razloga izazivaju nered u narodu.To je ovaj krug intelekualaca, ali i nekihNVO koje su se odjednom pojavile da nas uče kako smo Bosanci, a ne Bošnjaci.

Pa čak nas o tome uče na čistom srpskomjeziku, varijanta ekavska, dakle, direktnosu nam došli iz Srbije da nas uče kako da se izjasnimo. Što nisu u Srbiji širili ideju o

j

srbijanstvu, nego su nama došli širiti idejeo bosanstvu na uštrb bošnjaštva. Neka iduu Banja Luku i tamošnjim Srbima govoreda trebaju da se izjasne kao Bosanci, pa da vidim kako će se provesti. Ko je njih odjed-nom instruirao ne znam, ali je to meni oči-ta stvar. A ima pojedinih novinara, profe-sora, koji su se upleli u ovu igru ili imajuneku korist materijalnu ili neka obećanja i druge stvari. Ili su toliko iskompleksiranida se ne stide više samo pripadnosti islamunego i tome što su Bošnjaci. Dakle, nemoj-mo dozvoliti da nas ponovo izmanipulira-ju, i navedu na grešku. JA sam Bošnjak,islamske vjeroispovjesti i govorim bosanskijezik. To je formula, moj kod, i da hoću odnjega ne mogu pobjeći.

Avdo Hebib: Ja pozivam sve patri-ote, sva boračka udruženja, sve vetera-ne, svoje suborce, da i na ovom popisubudu ono što su bili tokom agresije,borci za Bosnu i Hercegovinu, a toće najbolje biti ako se nedvosmislenoizjasne kao Bošnjaci. Bosna je zemlja svih njenih naroda i građana, i neka se svako izjasni da pripada svomenarodu.


Fahrudin Sinanović, novinar Dnevnog avaza

Adnan Redžović, profesionalni bokser

Sead Kajtaz, bivši fudbaler Veleža, Nirnberga, i reprezentacije Jugoslavije: ...član Vijeća za normali-zaciju odnosa u Fudbalskom savezu BiH

Elvir Bolić, bivši proslavljeni bosanskohercegovački fudbaler

Mirza Teletović je bosanskoherce-govački košarkaš, trenutno je član NBA-ekipe Brooklyn Nets

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Tulić Samir, novinar RTV Usk-a

mr. Senaid Zaimović, direktor Vakufske direkcije

Mejra Dautović – majka Mejra, borac za ljudska prava, dvoje djece izgubila u logoru Manjača

BOŠNJAK X BOŠNJAK X BOŠNJAK X

Nagovaranje Bošnjaka da buduBosanci u startu se otkriva kao antibo-sanska i antibošnjačka zamisao

Riječ “Bosanac” ne postoji ni uRRjednom zakonskom aktu BosneRRi Hercegovine. Riječ Bošnjak je ustavna kategorija, kao i riječ Srbin i Hrvat, pa kad se Bošnjak ne izjasni kao Bošnjak, onda je on sam sebe izbrisao iz jedinog mjesta, tog ustavnog bošnjaštva, u kome Bošnjak ostaje to što jeste. Nagovaranje Bošnjaka da budu Bosanci u startu se otkriva kao antibosanska i antibošnjač-ka zamisao, samim tim što se Bošnjaci tjeraju da u zakonskom smislu postanuOstali, da se umanji broj Bošnjaka, nakon onih ubijenih i onih raseljenih, a što jeništa drugo do neprijateljski čin prema biću Bosne i Hercegovine, prema samombosanstvu, koje se u ovoj sramnoj kampanji ispostavlja kao maska za nastavak neprijateljstva prema Bošnjacima. Zato je vrlo bitno da Bošnjaci znaju kako će seizjasniti i time zaštititi svoj opstanak.

Isnam Taljić: Ja sam Bošnjak, moja vjera je islam i ja govorim, a do-sta toga sam i napisao na bosanskom.Čujem da se među Bošnjacima pojav-

g p

ljuju oni koji se smatraju Bosancima ili Hercegovcima. Njima poručujem da sam i ja Bosanac po mjestu ro-đenja i življenja, a dodaću da sam iHercegovac jer mi se zemlja zove Bosna i Hercegovina. A to što sam Bošnjak ni malo ne umanjuje moje bosanstvo. Ali neka ih, neka se oni izjašnjavaju kakohoće, to je svačije pravo, ali nemoj druge da odvraćaju od sebe od svog naroda, nemoj da zbunjuju narod, da svojom propagandom zbunjuju i straše

Bošnjake da će biti manji patrioti akose ne izjasne kao Bosanci i Hercegovci. Što je naravno neistina, naprotiv veći

j g

patriotizam u ovom trenutku pokaza-ćemo ako se izjasnimo kao Bošnjaci,jer bez Bošnjaka neće biti ni Bosne.

16 2. decembar - 7. muharrem

BOŠNJAK X


BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Salko Zildžić, bivši višestruki svjet-ski i evropski prvak u low kicku

Muhamed Bikić, magistar sporta i ugledni sportski

novinar trenutno zaposlen na TV Sarajevo

Elvir Rahimić, član bosanskoherce-govačke fudbalske reprezentacije, trenutno nastupa za CSKA Moskvu

Muhamed Konjić, bivši proslavljeni bosanskohercegovački fudbaler

Tarik Valjevac bivši košarkaš KK Bosne i reprezentacije BiH

Sinan Sinanović, jedno od najvećih imena bh.sportskog žurnalizma i urednik Avazovog Sporta

Sabahudin Delalić, kapiten i zaštitno lice reprezentacije BiH u sjedećoj odbojci, našeg najtrofejnijeg nacionalog tima

Mr. Nijaz Alispahić, književnik i dramatičar

prof.dr. Halid Makić, dekan Biotehničkog fakulteta u Bihaću

prof. dr.Mirsad Veladžić, Biotehnički fakultet u Bihaću

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Džemaludin Latić: A kako bih se drukčije izjasnio nego kao Bošnjak. Pa zar tu može biti bilo kakve dileme. Apsurdno je da uopće postoje bilo kakve dileme i dvojbe po ovom pitanju. Mi smo narod s tim nazivom, kao što dru-gi narodi imaju svoja imena, i nije mi jasno da bilo ko, ko pripada

ovom narodu, ili bilo kom drugom narodu, može sebe dovesti u dilemu da li je to

gg

ili je nešto drugo. Nejasno j

mi je kako danas, par mje-j g j

seci pred popis stanovniš-j j

tva, neki intelektualci, koji su Bošnjaci, mogu sebe svr-

j

stavati u neke druge naro-j gg

de. Nije tu riječ o ljudima gg

koji ne znaju ko su, već o onima j j j

koji svjesno neće da budu to što j jj j

jesu već nešto drugo, neće da su j j

Bošnjaci već hoće da su Bosanci j gg

ili Hercegovici ili skupa to dvo-jj

je, ili pak nešto treće ili četvrto. gg

To je apsurd, a šta su motivi tim j

ljudima ne znam, vi ste novinari, jj

istražujte.

Konačno je došlo vrijeme da Bošnjaci kažu da je njihovo nacionalno ime Bošnjak/inja

Popis stanovništva je u svakoj ze-mlji važno pitanje za koje se vrše

ozbiljne pripreme i upotrijebe značajni resursi. No, planirani popis 2013. godi-ne za Bošnjake je mnogo više od popisa stanovništva, jer nakon više od jednog stoljeća nacionalne neslobode, diskrimi-nacije, marginalizacije, zatim etničkog čišćenja i genocida, što je sve praćeno i sistemskim nastojanjima susjednih dr-žava da se Bošnjacima oduzme kulturna i duhovna podloga, konačno je, zahva-ljujući i krvi šehidskoj, došlo vrijeme da Bošnjaci kažu da je njihovo nacio-nalno ime Bošnjak/inja, jezik bosanski

a vjeroispovijest islamska i da se to zapiše u dokumen-tima države. Zato za Bošnjake nacio-nalno izjašnjavanje nije samo lični čin ili izraz unutarnje volje i raspolo-ženja, nego se u njemu nalazi i dug prema generacijama Bošnjaka koji su dali žrtvu za svoje nacionalno ime a nisu dočekali privilegiju zvaničnog priznanja onoga što jesu. Ne smije se zaboraviti da izjašnjavanjem kao Bošnjaci, ustvari, čuvamo hiljadugodišnji kontinuitet na-cionalnog imena i državnog trajanja te, isto tako, pokazujemo da ovovremeni Bošnjaci cijene trud i žrtvu svojih pre-daka u očuvanju svoga identiteta i oda-nosti državi Bosni i Hercegovini.

General Vahid Karavelić: Kod mene je sve vojnički jasno. Ja sam Bošnjak, govorim bosanskim jezikomi vjera mi je islam.


BOŠNJAK X BOŠNJAK X BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X


Vedad Ibišević, standardni član fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, trenutno igra za VfB Stuttgart u Bundesligi

Nedžad Podžić, bivši sarajevski muzičar, danas je menadžer

doc.dr.med.sci. Zijah Rifatbegović, šef hirurgije UKC Tuzla

dr. Tarik Zaimović Ekonomski fakultet Sarajevo

Šemsudin Mehmedović, Bošnjak sam i tako ću se izja-sniti pri popisu

Hamdija Lipovača, premijer Unsko-sanskog kantona

Senad Hadžifejzović, ugledni bh.novinar

Ekrem Tucaković, rukovodilac Službe za odnosne sa javnošću Rijaseta IZ-e u BiH

Prof. dr. Enes Pelidija

BOŠNJAK X


Fikreta Hadžiavdić, inžinjer teh-nologije na hirurškim klinikama, Tuzla: Osjećam se kao Bošnjakinja. Idjedovi i pradjedovi su mi bili Bošnjaci.Hvala dragom Allahu što imamo pa-metno bošnjačko rukovodstvo, pa namvratiše izgubljeni ponos. Sad opet ima-mo i vjeru i naciju i jezik!

Hadedina Hukić, farmaceut, Tuzla: Dovoljno je da kažem da sam rođena u ovoj divnoj Bosni, pa da sva-ko zna zašto se osjećam Bošnjakinjom!Ja rezervne domovine nemam! I pra-djedovi su mi iz Bosne. Vijekovima supokušavali da mi domovinu pokore,

j jali Bosna je jaka! Ne da se!

Prim. dr. med. sci Safet Agović, Ortopedsko – traumatološka klinika u Tuzli: Uvijek smo bili Bošnjaci, ali su nam to drugi osporavali. Nastojali su da nas zakinu ne priznajući nam pravo na naciju. Pokušavali su nam naciju zami-jeniti sa vjeroispoviješću, teritorijalnompripadnošću i sličnim, kako bismo pot-puno ostali bez nje. Ali, hvala Allahu, evodošlo je vrijeme da Bošnjak slobodno iponosno može kazati da je Bošnjak, čija je vjeroispovijest islam, a jezik bosanski!

Doc. Dr. Sci. Sahmir Šadić,Ortopedsko – traumatološka kli-nika u Tuzli: Ja sam se uvijek osje-ćao Bošnjakom! Nisam bio ni Srbin,ni Hrvat. I roditelji su mi se osjećaliBošnjacima, ali tjerali su nas na dru-gačije izjašnjavanje. I jezik također.Uvijek nam je bio bosanski!

Dr. Fazlić Mirsad, Ortopedsko – traumatološka klinika u Tuzli: Bošnjak sam rođenjem, od oca Bošnjaka i maj-ke Bošnjakinje. Komšije su nas zvale‘Bošnjacima’ i govorili da mi govorimo‘bošnjačkim’ (Bosanskim) jezikom.

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

dr. Mustafa Cuplov, bivši ministar zdravlja i član Parlamenta BiH

Enes Ljevaković, fetva-i-emin Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

Esad Hrvačić, advokat Vakufske direkcije

Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad Sarajevo

Tahir Lendo, Premijer SBK - S rado-šću prihvaćam učešće u ovoj anketi - Časno je biti Bošnjak

prof.dr. Faris Fočo, šef Klinike za maksilofacijalnu hirurgija iz sastava KCUS-a.

Nezim Halilović Muderis, hatib džamije Kralj Fahd i rukovodioc Ureda za hadž Rijaseta IZ-e u Bosni i Hercegovini

Emir Obuća, fudbaler FK Sarajevo

BOŠNJAK X

Muris Abdulvaris Ribo, profesor šerijatskog prava

Dr. Ismet ef. Bušatlić, dekan Fakulteta islamskih nauka

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

prof.dr.Dževad Jahić


BOŠNJAK X

BOŠNJAK XBOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK XBOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X


Abdulmelik Bašić, profesor šerijatskog prava

Akademik prof. dr. Omer Ibrahimagić

Ermin Lipović predsjednik Kluba ekstremnih sportova “Limit“

Admir Hadžipašić, pred-sjedavajući Skupštine Unsko-sanskog kantona

Alen Zulić, direktor Kulturnog centra Bihać

Adnan Pezo, zlatni ljiljan

Emdžad Galijašević, načelnik općine Bihać

Enes Ratkušić, profesor sociologije

Jasmin Smailbegović, za-mjenik predsjedatelja Doma Naroda FBiH

mr. Safet Kuduzović

Izet ef. Terzić

hafiz Dževad Gološ

Dr. sc. Džemal Subašić, direktor Sektora za organizaciono pravne i kadrovske poslove i kadrovski informacioni sistem Ž FBiH

Emir Mehmedović, UG “Mladi Musli-mani”

Koričić Asim, prvi komadant sedme Muslimanske, inžinjer mašinstva

Dijana Begović - novinar i urednik infor-mativnog programa radija RTV USK-a

Senad Ramić, izvršni direktor Radija TV-USK-a

Nijazija Maslak, direktor bihaćkog mu-zeja

Korjenić Kijan Muhamed, magistar filo-zofije

Prim.dr. Zemira Koričić, spec. porodič-ne i porodične medicine

Aida Bajraktarević, doktor opće medici-ne i specijalizant pedijatrije

Aladin Bajraktarević, šef RU BH MAC-a Bihać, dipl.kriminolog

Esma Kurtagić spec. stomatološke prote-tike i načelnik stomatologije

Halkić Senada, spec. fizikalne medicine i sub. spec. reumatolog

Muhidin Čoralić, predsjednik Udruže-nja antifašista i boraca NOR-a

BOŠNJAK X

prof. dr. Fikret Hadžić

Prof.dr. Senadin Lavić, predsjednik BKZ Preporod

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Safet ef. Pozder prof.dr. Zuhdija Adilović

20

Borba za opstanak

Kolumna

Naš interes je da se na pozicijama istine učvrsti turska politika pomoći i prisutnosti u BiH. Ako ne bude istine u tretiranju ove teme, onda će odnos Bosne prema Turskoj, i bošnjačkih političara prema turskim političarima, biti vazalski, na štetu Bosne i Bošnjaka, a što je već u nekoliko situacija nagoviješteno

Piše: Fatmir Alispahić

Prošle hefte je u Banja Luci odr-PPžan naučni skup “Turska na PPBalkanu”, a nekoliko srbijanskihPPmedija je objavilo tekstove na temu “zbli-žavanja Srbije i Turske, dvije glavne sile na Balkanu”. U Srbiji citiraju euforični stav urednika turskog sajta “Todays Zaman“Abdulaha Bozkurta, koji kaže da je “naj-važnije da javno mnjenje u obe zemlje unajvećoj meri podržava ponovno povezi-vanje na korist i Turske i Srbije”. U ovojrečenici riječ “ponovno” zapravo dekon-struira suštinu, i pozadinu, jer ukazuje da 500 godina turske vladavine u Srbiji nijebilo okupacija, već je bilo “veza”. Ta histo-rijska bliskost se vidi i iz rečenice da se ovosavezništvo obnavlja “uprkos negativnomistorijskom nasleđu i gorkim iskustvima koja su razdvojila dve glavne sile na Bal-kanu”. Znači li to da nisu trebale biti raz-dvojene?! U Srbiji prenose turski stav da je“ohrabrujuće videti da Srbi ne pokazujubilo kakvu nelagodnost, već zadovoljstvozbog principijelnog pristupa turske spoljnepolitike, a Ankara uviđa centralni značajSrbije u uspostavljanju mira i stabilnostina problematičnom Balkanu”. Saznajemoi da je “Turska aktivno lobirala da Srbija uđe u evroatlantske institucije, pre svega u NATO, ali i u EU”, da će “trgovinska razmena između Turske i Srbije kroz neko-liko godina dostići tri milijarde dolara”, ida će “Turska biti kapija za kretanje srpskerobe ka mnogo većim tržištima na Bliskomistoku”. Najava da će Turkish Airlines ku-piti nacionalnu avio-kompaniju JAT više jeod ekonomske saradnje, jer se radi o pre-puštanju nacionalnog suvereniteta drugojzemlji. Opravdano je strahovanje da bi ta naprasno probuđena ljubav između Turskei Srbije mogla ići na štetu Bosne i Bošnjaka - jer ko je dobar za Srbijom, ne može bitidobar sa ZAVNOBiH-om.

Na pozicijama istine

Ne postoje dokazi iz vremena geno-cidne agresije na Bosnu i Hercegovinu koji bi svjedočili da se politika Republi-ke Turske bitno razlikovala od politike Velike Britanije, Francuske, Španjolske i

p

drugih država od kojih je, budi rečeno, ovisila ambicija Turske da po-stane dio Evropske zajedni-ce. Prije će biti da je tadašnji odnos Turske prema BiH bio transmisija evropske politike, utoliko što je na historijskim i emotivnim osnovama Turska mogla lakše ubjeđivati bosan-sko rukovodstvo u rješenja koja su nudile velike evropske države. Na bazi tog (veoma upitnog) historijskog povjere-nja, bošnjačka politika je vje-rovala u dobre namjere turske diplomatije. U nekim doku-mentima Turska se pojavljuje kao “ekspert za balkanska pi-tanja”, a riječ “ekspert” nosi semantiku riječi “eksponent”. Evropska politika prema BiH zasnivala se na jačanju separa-tističkih, velikosrpskih i veli-kohrvatskih projekata, slablje-nju državne vlasti u Sarajevu i njenom svođenju na trećinski legitimitet, a što se realiziralo kroz genocidni embargo na oružje Armiji RBiH, kao je-dinoj legalnoj oružanoj sili, te kroz izgladnjivanje i iznurivanje stanov-ništva pod vlašću Vlade u Sarajevu. Ne-upitna je - “dvoličnost evropskih država koje su dozvolile da se pred njihovim oči-ma desi genocid u Bosni i Hercegovini”.

Ovo što smo stavili u navodnikeje izjava predsjednika Velike narodneskupštine Republike Turske Cemila Ci-ceka koju je dao na ceremoniji otkriva-nja biste prvog Predsjednika BiH AlijeIzetbegovića u nekom turskom gra-du. Izjava je data u kontekstu stalnog evropskog propitivanja Turske “šta je sa ljudskim pravima i slobodom”. Gospo-din Cicek na ta propitivanja odgovara primjerom Bosne, jer je tragedija Bo-sne prava poruka Evropi da razmisli o svojoj dvoličnosti, pa tek onda da uzme Tursku u usta. Mada, taj genocid nad Bošnjacima se događao i pred turskim očima. Nije valjda da su rahmetli Ali-

ja, Bosna i Bošnjaci u ovoj priči samosredstvo da Turska nešto odbrusi Evro-j j j pj j

pi, namjesto da budu turska politička imoralna obaveza?! Na žalost, najmanjep j pj

stotinu godina traje bošnjačka čežnja j j

za turskom brigom, koja po mnogog j j jg j

čemu podsjeća na bol djeteta kojega jeg j p gg j p

napustio neodgovorni roditelj. Mnoštvo je primjera, ali, sjetimo se

samo potresnog “Memoranduma Mu-slimana Bosne i Hercegovine, predanog Osmanlijskom parlamentu mjeseca fe-bruara 1909. god. u Carigradu”. U do-kumentu se podsjeća šta su sve Bošnjacidali osmanskoj državi, izražava se očaj inevjerica da će Turska “učiniti besprav-nim robljem milion i 400 hiljada svojihnajvjernijih podanika”, te se veli: “Zar je

to mogao vjerovati narod kojije doveden do prosjačkog štapa boreći se za svoju nezavisnost ijednu državu a da ga ona pro-daje za 2,5 miliona funata ipreda svoj narod na milost inemilost dušmana, koji hoćene samo da ga odnarodi negoda ga potpuno istrijebi. ZarTurska, koja je svaki pedaljzemlje krvlju iskupila sad kaoustavna država da svoje zemljeprodaje onome ko nad njimnema nikakvih prava? Zarprodavati potomke Mustafa-paše, Silahdara Jusuf-paše idrugih velikana i prodavati ihonome koji će ih gnječiti dok ne izdahnu? To nije prodaja turskih dobara, već prodaja suverenih prava, prodaja njihsamih, prodaja onih koji bija-hu uvijek spremni kurban bitiza islamsko dobro.”

Bošnjaci su teško pod-nijeli otkriće da oni jednimsrcem vole Carigrad, a da usrcu Carigrada možda i nema plaho mjesta za Bosnu i Boš-

njake. Kao što je odnos djeteta prema roditelju uvijek složeniji i suptilnijinego odnos roditelja prema djetetu,tako je i odnos Bošnjaka prema Tur-skoj, a posebno u kontekstu historijskihokolnosti, bivao mnogostruko kom-pleksniji. Bošnjačke poruke odanostiTurskoj slate su kroz vrijeme u raznimvarijantama, od kojih je najupečatljivija izjava reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Ce-rića da nam je – Turska mati. Možda je to tačno, ali materinstvo mora bitipriznato od “majke” i potvrđeno kaoskrbništvo nad djetetom. Bošnjačko za-zivanje turskog materinstva je bilo bezodgovora do unazad koju godinu, kada je zaokret u turskoj politici prema Bo-sni i Bošnjacima, predvođen harizmomturskog vođe Recepa Tayyipa Erdoğana,rasplamsao nadu da se “turska mati” za-posve sjetila ostavljenog djeteta.

Kome je Kome je TTurska maturska mati?i?


Sad bi trebalo da ne vidimo

ono što je bilo, u ime ovoga što je sada,

ali, ovo što je sada neće biti temeljito ako se napravimo da ne vidimo prošlost ovih odnosa koji su prije bili

mimikrija, nego iskrenost.

21

A da li je baš to tako iskreno i isto-značno kako osjećaju Bošnjaci? Ili je, ne daj Bože, po srijedi neki turski inte-res, u kome su Bošnjaci samo sredstvo, samo statisti? Ako je turska otvorenost prema Bosni i Bošnjacima istinita i iskrena, onda bi se ta pojava morala smatrati posve novom u odnosu na tursku politiku od 1878. pa do početka 2000-tih. U isti koš se ne može trpa-ti turska politika u vrijeme genocidne agresije i danas. A upravo to je u svome govoru eksplicitno naveo predsjednik turske Skupštine Cemil Cicek, kada je rekao da je “Bosna i Hercegovina dio naše duše”, te poentirao:

“U tzv. modernom svijetu dozvo-ljeno je da više od 250 hiljada žena, muškaraca i djece bude ubijeno zato što su muslimani. Dok su dvolične države samo gledale ovo krvoproliće, Turska je bila jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći. Nadam se da će odnosi Turske i BiH uvijek ostati ovako dobri”.

Recimo, ovakvu izjavu – o ubijanju Bošnjaka “zato što su muslimani” - ni-smo mogli čuti od turskih zvaničnika iz vremena dok je trajala genocidna agresija. A to što je čujemo danas čini se kao potvrda moralne obnove turske politike, mada se nastoji kazati kakoje Turska i tada jednako štitila Bosnu i Bošnjake. U to nas suvjeravaju i ri-jetki naučni i publicistički radovi nekih domaćih autora koji, naspram bošnjač-ke iracionalnosti, objektiviziraju ratnuulogu Turske prema Bosni i Bošnjaci-ma. Evo jednog citata:

“Tako je britanska politika svoju nedvosmislenu prosrpsku poziciju naj-bolje demonstrirala tako što u među-narodno priznatoj Bosni i Hercegovini dugo nije željela otvoriti ambasadu, dok je u nepriznatoj SRJ, odnosno Beogradu uporno zadržavala svoje diplomatsko prisustvo. Upravo zbog svoje politike evropeizacije i dokazi-vanja kooperativnosti prema vodećim evropskim silama i Turska je učinila isto. Brojni bh. diplomati, novinari i politički analitičari uočili su značajnupojavu u turskim zvaničnim medijima tog vremena kako o ratnim dešavanji-ma na tlu bivše Jugoslavije, a posebno u BiH, najviše koriste vijesti beograd-ske novinske agencije Tanjug, a malo ili ggnikako onih iz bh. medija.”

Govori se da je Turska u okviru Or-ganizacije islamske konferencije, u vri-jeme genocidne agresije, blokirala po-kušaje islamskih zemalja da se zauzme tvrđi stav, te da – “turska politika nije imala nikakve tradicijske i vjerske mo-tive, već se zasnivala na kalkulantskim procjenama zarad primitka unutar EU u koju ni nakon više od 40 godina na-stojanja i udovoljavanja evopskim sila-ma nije pozvana da uđe”.

Iz ovog rakursa bi mogaobiti netačan sud predsjedni-ka turske Skupštine Cemila Ciceka da je u odnosu na svedruge zemlje – “Turska bila jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći”. Alito ne znači da Bošnjaci nisuželjeli, i da dan-danas ne žele,da Turska za BiH “čini svešto je u njenoj moći”! Ovajkritički osvrt zapravo je na-stojanje da se na pozicijama istine učvrsti turska politika pomoći i prisutnosti u BiH.Jer ako ne bude istine u tre-tiranju ove teme, onda će odnos Bosneprema Turskoj, i bošnjačkih političara prema turskim političarima, biti vazal-ski, na štetu Bosne i Bošnjaka, a što jeveć u nekoliko situacija nagoviješteno.

Uvjet za pobratimstvo

Turska iz 90-tih godina je, na ža-lost, bila sva zarobljena u ambiciju da postane dijelom Evropske unije, a ta ambicija je bila neostvariva bez ko-operativnosti sa politikom vodećihevropskih zemalja, koje su tada vodi-le genocidnu politiku prema Bosni iBošnjacima, proklamirajući doktrinu“zatečenog stanja”, tj. prihvatanja real-nosti koja je stvorena ratnim zločinima velikosrpskih i velikohrvatskih snaga.Turskoj su bili preči njeni, nego bosan-ski interesi, pa je logično što iz tog peri-oda ne nailazimo nešto što bi potvrdiloizjavu gospodina Ciceka da je “Turska bila jedina zemlja koja je učinila sve štoje u njenoj moći”. Ne da Turska nijebila “jedina zemlja”, već uopće nije bila zemlja koja je na diplomatskom pla-nu išta konkretno činila da se zaustavigenocid u BiH! ...Osim što je slijedila evropske autoritete, a naročito autoritet


mešetarske Velike Britanije, čija se strategija zasnivala na očekivanju da će vladinesnage u Sarajevu biti pora-žene od beogradskih i zagre-bačkih okupatora. Mogla jeTurska, recimo, prekinuti diplomatske odnose sa tzv. Jugoslavijom, tj. Srbijom. Mogla je poslati vojnu po-moć, naoružanje i instrukto-re, kao što je radio, recimo, Iran sa kojim BiH nema nikakvih historijskih veza. Mogla je negdje, narodski kazano, hlupiti rukom od

sto. Svašta je mogla učiniti Turska pa da bude “jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći”. Sad bi treba-lo da ne vidimo ono što je bilo, u ime ovoga što je sada, ali, ovo što je sada neće biti temeljito ako se napravimoda ne vidimo prošlost ovih odnosa koji su prije bili mimikrija, nego iskrenost.Dokaze je moguće pronaći na mnogo mjesta, a moguće ih je čitati i iz teksto-va “arhitekte Daytonskog sporazuma” Richarda Holebrookea koji piše da su Bushova i Clintonova administracija bile nevoljne da poduzmu neke bitnijekorake, sve dok nije uočena činjenica o istrajnosti bosanskog otpora, ali i sve veće involviranosti islamskih zemalja u dopremi oružja Armiji RBiH, kao i dolascima dobrovoljaca na bosanska ratišta. U ovoj priči o pomaganju Ar-miji RBiH i Bošnjacima – nigdje nema Turske. Uglavnom se pominje Iran.

Na osnovu izlaganja Petera Galbra-itha, američkog ambasadora u Hrvat-skoj, pred Domom komiteta za među-narodne odnose SAD, u maju 1996., jasno je da je Amerika podržavala voj-nu pomoć bosanskim snagama koja je, preko Hrvatske, stizala (i) iz Irana.Galbraith je, između ostalog, rekao:

Nadajmo se da će Turska, kao “jedina zemlja

koja čini sve što je u

njenoj moći” u interesu Bosne i Hercegovine, bez kalkulacija podržati našu

borbu za opstanak. A ta borba počinje

u borbi za istinu.

“Bosanska vlada zatražila je dozvoluza tranzit oružja kroz Hrvatsku za svojuarmiju pod opsadom. Glavni snabdje-vač bio bi Iran. Naša administracija je odlučila da ne reaguje, što je značilo da nemamo prigovor. Vjerovao sam tada, a sada još i više, da je naša administracija donijela ispravnu odluku. Bosanci su pre-živjeli zahvaljujući naoružanju” – rekao”je ambasador Galbraith, te naveo čitav niz statističkih podataka kojima doka-zuje da je kršenje embarga na oružjebio jedini način da preživi bosanskinarod. – “Enklave bez odbrane, uklju-čujući Sarajevo, pale bi u ruke Srbima.Moglo je biti na stotine hiljada mrtvih.To je bio kontekst naše odluke. Dozvo-lite da ponovim kako vjerujem u to da smo donijeli ispravnu odluku” – rekao jeGalbraith misleći na dozvolu da bosan-ska vlada primi iransku vojnu, a time istručnu pomoć.

A u to vrijeme Turska ima urednei prisne odnose sa Beogradom! Kakoobjavljuje Miodrag Mitić, srbijanski iturski predsjednici, Milošević i Demirel,jedan drugom upućuju srdačna pisma.Nema nikakve zategnutosti ili nagovje-štaja diplomatskog konfrontiranja. Jošjedna ilustracija dokazuje da Turska utoku genocidne agresije nije baš imala sluha i suosjećajnosti za bošnjačke pat-nje. Naime, vođi velikohrvatske agresijena Bosnu i Bošnjake, Franji Tuđmanu,na Univerzitetu u Ankari je 11. 02.2004. uručen počasni doktorat, izmeđuostalog, na ime “briga i napora za razvojpolitičkih i kulturnih odnosa Turske iHrvatske i za doprinos međunarodno-me miru”. A baška ovo – “za doprinosmiru”?! Događa se to prije Washington-skog sporazuma iz marta 1994., dakle, uvrijeme velikohrvatske agresije. Ne možebiti da Turska nije znala šta Tuđmanovetrupe rade po BiH?! Pamti se i da je tur-ski predsjednik Demirel bio jedini šef države koji je prisustvovao sahrani Fra-nje Tuđmana. Pamti se i kako se turskipredsjednik Demirel, nakon genocida uSrebrenici, kad se svukud znalo ko je išta je Slobodan Milošević, “balkanskomkasapinu” obraćao riječima: “Veliki idobri prijatelju...” Ove činjenice Boš-njaci ili ne znaju, ili neće da znaju, a bezkritičke valorizacije tursko-bošnjačihodnosa nema iskrenog prijateljstva, a pobratimstva, pogotovo.

Ličnost dvoličnosti

Upravo zbog toga moglo se dogoditida Turska u avgustu ove godine ZABRA-NI predsjedavajućem Predsjedništva BiHBakiru Izetbegoviću da sudjeluje na 16.Samitu nesvrstanih, među predstavnici-ma 120 zemalja, od čega 30 šefova država i vlada, a koji predstavljaju dvije trećinečlanstva Ujedinjenih nacija, te da iskori-

sti rijetku šansu za ukazivanje na probleme Bosne i Herce-govine. Doduše, pitanje je da li bi Bakir Izetbegović imao hrabrosti da cijelom svijetu kaže kako se drugim sredstvi-ma nastavila genocidna agre-sija na Bosnu i Bošnjake, jer se njegova politička doktrina zasniva na glađenju i zaglađi-vanju. No, to ne priječi naše pravo da svoju tragičnu pozi-ciju i svoje rijetke šanse gleda-mo u svjetlu prirodnog nago-na za opstankom. Zbog toga 16. Samit nesvrstanih vidimo kao veliku priliku da se pred svjetskim auditorijumom za-vapi zbog “dvoličnosti evrop-skih država” (Cemil Cicek) koje su dozvolile, i koje i danas kreiraju i dozvoljavaju, istrebljenje Bošnjaka i ra-stakanje Bosne i Hercegovine. Valjda bi Turska, kao “jedina zemlja koja čini sve što je u njenoj moći” za spas Bosne i Boš-njaka trebala sama podstaknuti i ohrabri-ti Bakira Izetbegovića da ode na Samit nesvrstanih i cijelom svijetu obznani šta se to danas događa sa Bosnom i Bošnja-cima. Namjesto toga, Turska je, kako su izvještavali mediji, “uputila nalog” Baki-ru Izetbegoviću da odustane od puta u Teheran, iako je Predsjedništvo BiH još ranije prihvatilo učešće na Samitu Po-kreta nesvrstanih. Izetbegović je vazalski poslušao, bez komentara, Predsjedništvo BiH je poniženo, šansa je propuštena, a da nikada poslije u medijima ovaj slučaj nije uzet kao paradigma karaktera tursko-bosanskih, odnosno, tursko-bošnjačkih odnosa. Ako Turska ima računicu zbog koje je sebe i svoje podanike odvraća-la od puta u Teheran, u našem slučaju nema nikakve računice. Jer da je Iran baš

22

toliko nakazan, koliko žele Amerika i Izrael, pa ne bi se u Teheranu skupilo 120 država, a zapravo, predstavnici dvije trećine Ujedinjenih nacija. Ipak je taj uspješni 16. Samit nesvrstanih u Teheranu, kome je prisustvovao i generalni se-kretar Ujedinjenih nacija Ban Ki Mun, potvrdio prevlast i slobodu većine čovječanstva. U ime čega, onda, predsje-davajući Izetbegović odbija da realizira odluku Predsjed-ništva BiH o sudjelovanju na Samitu nesvrstanih? Zato što je Turskoj naumpalo da lidersku poziciju na Balkanu, svoju odanost Americi i status velesile u Evropi, gradi i tako

što će pokazati kako predsjedniku jedne države može zabraniti put u Teheran? Naši odnosi sa Turskom imaju smisla tek na razini jačanja naših državotvornih i nacionalnih interesa. A najvažniji interes danas je spriječiti dalju disoluciju države Bosne i Hercegovine i dalje rasipanje boš-njačkog naroda. Nadajmo se da će Tur-ska, kao “jedina zemlja koja čini sve što je u njenoj moći“ u interesu Bosne i Her-cegovine, bez kalkulacija podržati našu borbu za opstanak. A ta borba počinje u borbi za istinu. A borba za istinu poči-nje sa prilikom da se bošnjački vapaj što glasnije čuje. Srbija je zainteresirana da se o bošnjačkim žrtvama što manje govori. A Turska je zainteresirana za partnerstvo sa Srbijom, što podrazumijeva i razne ustupke. Srbija je Turskoj geostrateški in-teres, a Bosna, možda, moralna obaveza. A u politici, moral je samo fraza, a inte-resi su realnost. Historijsko iskustvo nas podučava da budemo oprezni u očekiva-nju da će nam Turska biti mati.


Srbija je Turskoj

geostrateški interes, a

Bosna, možda, moralna

obaveza. A u politici, moral je samo fraza,

a interesi su realnost. Historijsko

iskustvo nas podučava

da budemo oprezni u

očekivanju da će nam Turska

biti mati.

23

Analiza rješavanja statusa Grada Mostara

Poltika i društvo

Rješavanje statusa Grada Mostara goruće je političko pitanje u Bosni a naročito u Hercegovini. O ovom važnom pitanju piše naš saradnik iz Mostara Adis Zilić, magistar historijskih nauka i vijećnik u Gradskom vijeću Grada Mostara

Piše: Adis Zilić

Kako je ranije najavljivano,KKodmah nakon održanih KKlokalnih izbora u Bosni iKKHercegovini pristupilo se rješavanjuproblematike grada Mostara zato štosamo u ovom gradu nisu održani iz-bori, zahvaljujući presudi Ustavnog suda. Sud je u međuvremenu i poni-štio pojedine odredbe nametnutog statuta, te se izbori ne mogu više odr-žati po starim pravilima. Nova pravila po kojima će izbori biti raspisani po-trebno je sada politički dogovoriti.

Inicijativa OHR-a

U toku je inicijativa OHR-a da se“uvuku” pojedine političke stranke upregovore oko rješavanja statusa gra-da. Problem u takvom pristupu ogle-da se u tome što stranke koje OHR uzima kao partnere u razgovorima nemaju političkog legitimiteta u Mo-staru. Neke od stranaka nemaju ni-jednog vijećnika u Gradskom vijećukao što su SBiH, SBBBiH, HSP, a neke su do te mjere izgubile podrškuizabranih vijećnika da ne predstav-ljaju relevantan faktor na lokalnomnivou kao SDP ili NSRzB. Gotovosvi vijećnici koji su izabrani u Vijećeispred navedenih političkih opcija,nezadovoljni stranačkim stavovima po pitanju rješavanja statusa grada,istupili su iz istih i imaju status ne-zavisnih vijećnika. Nažalost, neke odovih političkih opcija ne pokazuju do-sljednost u političkim opredjeljenjima i otvoreno zagovaraju gotovo identič-na rješenja kao HDZ i HDZ 1990,

princip jedan čovjek, jedan glas, koji remeti osjetljivu ravnotežu i obezbje-đuje prevlast hrvatskom narodu. Ne smeta im omeđivanje zauzete teritori-je križom na brdu Hum visokim 33 metra ili zvonikom franjevačke crkve na Bulevaru, bivšoj liniji fronta, vi-sokim 107 metara. Takve klerikalne relikvije i nakaradna zdanja koja odražavaju želju za do-minacijom će se vremenom pomjeriti još dalje na istok ukoliko se “završi započeto” i Mostar postane “hrvatski stolni grad”.

Za OHR treba biti in-dikativno i zabrinjavajuće što se iz pregovora povukla SDA, najsnažnija parla-mentarna stranka u Grad-skom vijeću, nezadovoljna postavljenim pravilima po-našanja, koja su uspostavili međunarodni zvaničnici. Iz te stranke ističu da ne žele biti paravan za nametnutu odluku u režiji OHR-a, niti za tako nešto hoće preuzeti odgovornost, poučeni lošim iskustvom iz 2004. godine. SDA ima ubjedljivo najja-či gradski odbor u državi upravo u Mostaru, ne zato što u ovom gradu žive veli-ki ili nacionalno osviješteni Bošnjaci, nego zato što se u ovom gradu bošnjački na-rod osjeća ugroženim, pa traži utočište u narodnoj stranci i što se nad Mosta-rom opasno nadvio Dama-klov mač (bivše?) Herceg-Bosne.

Šta hoće Klub Bošnjaka?

Trenutna dešavanja okostatusa Mostara nisu pro-blematika koju trebaju rješavati po-jedine političke stranke nego klubovi naroda u Gradskom vijeću. Klub Boš-njaka, iako ima heterogeno članstvo sastavljeno od različitih političkih op-cija, zastupa jedinstvene stavove i to je izgleda glavni problem za OHR, koji uporno ignoriše taj Klub. Svi članovi Kluba svjesni su pogubnosti politika stranačkih centrala iz Sarajeva i težine

historijskog trenutka za Mostar. Snaž-nu podršku Klubu pružaju Islamska zajednica, boračke organizacije i višeod 40 nevladinih organizacija sa pod-ručja Grada.

Šta traži Klub Bošnjaka u Grad-jj

skom vijeću? Ako je Ustavni sud pre-sudio da su pojedine odredbe statuta

kojeg je nametnula institu-cija visokog predstavnika neustavne, onda se trebamovratiti na ustavna rješenja koja je svojom intervencijomukinuo Pedi Ešdaun. To jejedina moguća početna po-zicija koju Bošnjaci Mostara prihvataju kao osnovu za dalje pregovore oko statusa Grada. Ni u kom slučajuto ne može biti nametnutiEšdaunov statut. Međutim,očito je da OHR već ima uladici spremno rješenje za Mostar čim se ignorišu le-gitimni predstavnici jednog naroda i nastoji se pronaćiprazan prostor za djelovanjemeđu bošnjačkim politič-kim opcijama. U spremanscenario međunarodnihzvaničnika za Mostar savr-šeno se uklapa aktuelna pri-ča o ukrupnjavanju kanto-na u Federaciji. Ostavljamčitaocima prostor da samiizvedu zaključak u kojemkantonu su stranci zamisli-li da se sutra nađe Mostar icentralna Hercegovina gdježive Bošnjaci.

Klub Bošnjaka je pokre-nuo i potpisivanje peticijekojom se traži vraćanje je-dinica lokalne samoupra-ve, što je jedina garancija ravnopravnosti i opstan-ka Bošnjaka. Potpisivanjeje u toku i očekuje se oko

20.000 potpisa. Ni OHR neće moćidugo ignorisati stavove Kluba Bošnja-ka u Gradskom vijeću. Umjesto štonam visoki predstavnik piše konfuzna pisma u kojima obrazlaže “zamrzava-nje” statusa vijećnika, zbog isticanja mandata i neodržavanja izbora, boljebi mu bilo da se upusti u jedan kon-struktivan dijalog. Nema dugoročnog,stabilnog rješenja ako je uspostavljeno

Mostar je vitalni Mostar je vitalni nacionalni interes Bošnjakanacionalni interes Bošnjaka


Klub Bošnjaka, iako ima

heterogeno članstvo

sastavljeno od različitih političkih

opcija, zastupa jedinstvene stavove i to je izgleda

glavni problem za OHR, koji

uporno ignoriše taj Klub. Svi članovi Kluba

svjesni su pogubnosti

politika stranačkih centrala iz Sarajeva i težine

historijskog trenutka za

Mostar.

24

na bilo čiju štetu, a takve negativne intencije primjećuju se kod visokog predstavnika. Dok je vijećnicima sta-tus zamrznut, gradonačelniku nije, iako je izabran iz reda vijećnika. Ali, gradonačelnik dolazi iz političke opci-je za koju “navija” OHR, te je to mož-da i pravi razlog za “dvostruke aršine”.

Ešdaunov atak na Dejtonskisporazum

Visoki predstavnik je 2004. godi-ne prekršio međunarodne sporazume, Ustav FBiH i Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona o Mostaru, na-metnuvši uređenje Grada mimo po-stojećeg ustavnog rješenja, pretvorivši Mostar u grad slučaj, što je na kraju prepoznato i potvrđeno odlukom Ustavnog suda. Ukinuvši općine, vi-soki predstavnik je djelovao suprotno članu 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koja čini sastavni dio ustavnog sistema ove zemlje. Također je tim činom narušio Dejtonski spo-razum jer nije u njegovoj nadležnosti da mijenja mirovni sporazum, što je potvrđeno presudom Suda za ljudska prava u Strazburu. Dovoljno je spo-menuti slučaj Sejdić-Finci, čije rješe-nje ne smije nametati visoki predstav-nik, nego se njegova implementacija mora mukotrpno dogovarati među domaćim političarima u Parlamentu. Isto tako je visoki predstavnik, na-

metnuvši 2004. godine od-luku, ignorisao referendu-mom jasno izraženu voljuapsolutne većine građana u bivšim općinama sa boš-njačkom većinom, koji su setada izjasnili protiv ukida-nja jedinica lokalne samou-prave. Takva gruba kršenja prava pojedinaca i kolekti-viteta mogli su evropski ko-lonizatori provoditi samo uzemljama tzv. trećeg svijeta.Nama je savršeno jasno skim imamo posla i neće nasponovo prevariti.

OHR će stoga vjerovat-no pokušati riješiti problemMostara na državnom nivou, međupolitičkim strankama koje nemaju le-gitimiteta na lokalnom nivou. Bitnoim je samo da nađu “rupu” u bošnjač-kim redovima, kako bi mogli oprav-dati novo nametanje odluke, po istomreceptu iz 2004. godine. Nažalost,bošnjačke političke opcije na višimnivoima su toliko razjedinjene da tonije teško učiniti. Žalosno je također

j j

i to da se sva bošnjačka “elitna” i “dr-žavotvorna” politika svela na pitanjekakvo će biti stanje od Baščaršije doIlidže. Ne pokazuju nimalo interesa ni brige za “provinciju”. Kad su pred-stavnici Kluba Bošnjaka u Gradskomvijeću lobirali kod klubova naroda na višim nivoima vlasti, pokazalo se


da većina zastupnika viših nivoa vlasti ne posjeduje čak ni elementarna znanja o problematici Mostara, a trebali bi eventualno sutra donositi teške i odgovorne odluke sa dugoročnim po-sljedicama.

Mostar je dejtonska kategorija!

Hrvatske političke opci-je mudro šute jer im odgo-vara da cijelu stvar završe u tišini i da uz pomoć OHR-a projekat započet prije 20 godina privedu kraju. Kad

im neke stvari nisu politički odgova-rale u prošlosti podizali su barikade, pa čak su i pucali iz vatrenog oružja na međunarodnog upravitelja Hansa Košnika, a sad poručuju da je 2012. godina i da ne trebamo gledati una-zad. Gledali bismo i unaprijed, ali kud god se okrenemo, oči nam izbiše međaši osvojenih teritorija, agresivno istaknuti vjerski simboli i kilometar-ski tornjevi, koji su nam jasna poruka kakav se Mostar želi. Također, naše komšije nam poručuju da se okrene-mo savremenim civilizacijskim teko-vinama. Koje li ironije i cinizma! U civilizacijske tokove uljudnog ponaša-nja uvode nas isti oni koji su tenko-vima i haubicama rušili kulturno-hi-

Potpuno su oprečni stavovi

bošnjačkih i hrvatskih

predstavnika o pitanju

Mostara i ti problemi su u Vašingtonu gurnuti pod

tepih. Kamen spoticanja

je tada preskočen jer se u to vrijeme

skrajala Federacija.

storijsko nasljeđe Mostara, držali podopsadom istočni dio grada bez vode,hrane, struje, pod stalnim neselektiv-nim granatiranjem i snajperskom va-trom, držali u koncentracionim logo-rima preko 10.000 Bošnjaka iz zapad-nog dijela grada, odakle su i raselili pobijelom svijetu 30.000 Bošnjaka, čimesu ustvari i stekli demografsku preva-

j j jj

gu, a sve u okviru borbe za lebensra-gg

um. Dakle, nasilnim metodama et-g

ničkog čišćenja i progona, zbog čega će upravo biti zanimljiva

g j gj g

sudska presuda koja usko-jj

ro slijedi Prliću i ostalimjj

prvacima nekadašnje para-j

državne tvorevine u Hagu.j

Zaboravlja se da je sloboda gg

Bošnjaka plaćena najsku-j jj j

pljom cijenom na svijetu,j j

ljudskim životima. Običnij j jj j

mali ljudi, heroji Mostara,j

stali su gotovo goloruki na j jj j

put velikim planovima kri-g gg g

voustog poglavnika.Citirat ću ovom prilikom

jednog značajnog državnika iz zapadne Evrope s kraja XIX stoljeća samo radi ibre-ta našim komšijama i njiho-vim stranim pomagačima.Čovjek pod čijom palicom

p g

se nacionalno ujedinila Nje-mačka, jednom prilikom jerekao: “Suštinska pitanja jedne nacije ne rješavaju seza zelenim stolom.” Histo-rijska šansa u tom smislupropuštena je 1993. godinei sasvim sigurno se neće re-alizirati nakon 20 godina,u mirnodobskim uslovima.Ako je status Mostara ugrađen u Vašin-gtonski i Dejtonski mirovni sporazum,onda se ne može nametanjem odlukevisokog predstavnika i kasnijim korek-cijama nametnute odluke promijeni-ti stanje u korist jedne strane. StatusMostara je poput statusa entiteta Re-publika Srpska, to je dejtonska katego-rija. Mostarsko rješenje prihvatili su uDejtonu i Franjo Tuđman i Gojko Šu-

j j j p

šak. Nije se slučajno ovaj grad našao na pregovaračkom stolu kao važna tema prilikom sklapanja mirovnog ugovora.Osnovni razlog za to leži u činjenici štoprostor Mostara spada u vitalni nacio-nalni interes bošnjačkog naroda i mi ga bez borbe nećemo predati.

Potpuno su oprečni stavovi boš-njačkih i hrvatskih predstavnika o pi-tanju Mostara i ti problemi su u Va-šingtonu gurnuti pod tepih. Kamenspoticanja je tada preskočen jer se uto vrijeme skrajala Federacija. UkolikoOHR istraje na manjim intervenci-jama i simboličnim korekcijama po-stojećeg nametnutog statuta u korist

hrvatske strane, onda nema razloga da ne zatražimo vraćanje Ustava Republike Bosne i Hercegovine, po-ništenje postignutih mirov-nih sporazuma i uvođenja principa jedan čovjek, jedan glas na nivou cijele Bosne i Hercegovine, bez entiteta i kantona. Tek tada ćemo se

25

osjećati dovoljno zaštićenima, ako iza nas stoji jaka država i tek nakon toga možemo pristati da se Mostaru uki-ne status grada i da ponovo, kao pri-je rata, bude jedna općina. Mislim da međunarodni zvaničnici neće dozvoliti da cijela stvar ode predaleko i otme se kontroli, da će prevladati razum i da ćemo ipak na kraju morati ući u proces iskrenog dijaloga na zadovoljstvo svih.


Hrvatske političke opcije mudro šute jer im odgovara

da cijelu stvar završe u tišini i da uz pomoć OHR-a projekat započet prije

20 godina privedu kraju. Kad im neke stvari nisu politički

odgovarale u prošlosti podizali su

barikade, pa čak su i pucali

iz vatrenog oružja na

međunarodnog upravitelja

Hansa Košnika.

26

Povodom lažne dileme o “bosanstvu” i “bošnjaštvu”

Društvo

Zar se ime Bošnjak, jezik bosanski i vjera islamska ne zatiru već, evo, 134 godine?

Piše: Faruk Vele

Aktuelna debata o tome da liAABošnjaci trebaju krenuti pu-AAtem “bosanstva” ili “bošnjaš-AAtva” u suštini predstavlja najobičnijupodvalu i provokaciju.

Bosanac i Bošnjak su dvije različiteidentifikacije. Bošnjak je nacionalna, a Bosanac teritorijalna identifikacija. I tunema nikakvih dilema. Tačka!

Ja sam Bosanac, to je sasvim jasno.Rođen sam i odrastao u srednjoj Bo-sni, u istom gradu gdje su stasavali Ha-dži Mustafa Bošnjak Muhlisi, dr. FehimBajraktarević, Branko Mikulić, Ahmedef. Burek, Džemaludin Latić, Goran Či-

j

šić... Ali, ja sam i Bošnjak koji govori bo-sanskim jezikom, ponosi se bošnjačkimidentitetom i islamskom vjerom.

Zablude prošlostiKao što se moji susjedi Hrvati, tako-

đer, s pravom, smatraju Bosancima i po-nose katoličkom vjerom. Također, i ko-mšije Srbi s ponosom nose pravoslavnuvjeru, te se (mnogi od njih) smatraju Bo-sancima, baš kao i ja. S punim pravom!Kao Bosance, ali i Hrvate i Srbe te našesusjede vide i drugi.

Ova pitanja, historijski gledano, nika-da nisu bila stvar problema u Bosni. Nititrebaju biti. Pogotovo kada se gleda iz ugla Bošnjaka. Poticanje sukoba u našoj zemlji,ove ili one vrste, uvijek je dolazilo izvana.Primjećuje to i ugledni britanski historičarNoel Malcom u svojoj “Povijesti Bosne”.Izvana su poticani unutrašnji sukobi u Bo-sni ili je izvana dolazila agresija na Bosnu.

Još nešto, oni tradicionalni bosanskikatolici i pravoslavci koji su mahom u 19.stoljeću prihvatili hrvatstvo i srpstvo kaosvoje nacionalno opredjeljenje, napravilisu izbor kojeg su odabrali. Kažu da je iStjepana Radića svojevremeno u Jajcudočekalo iznenađenje kada je tamošnjekatolike oslovio “braćom Hrvatima”. Ali,to je neka druga priča.

Svakako, nastojanje pojedinih krugova iz Sarajeva da promoviranjem “Kallayevog bosanstva” ovdašnje Hrvate i Srbe tjerajuda se odreknu nečeg što su davno prihva-tili njihovi pradjedovi, jeste samo “šaljiva

storija iz historije” koja ne vodi ničemu do novoj smutnji i previranjima. Takva priča će ostati mrtvo slovo na papiru jer su pro-cesi o kojima se sada ispreda po Šeheru,

p p j p

davno završeni.Istovremeno, zabludu čine

i oni koji vjeruju da su ti isti bosanski Hrvati i Srbi manje Bosanci od nas Bošnjaka.

Ko onda meni može ospo-ravati to da sam Bosanac, ako sam i Bošnjak ili obrnuto!?

O takvim stvarima se možejalovo debatirati samo u Bosni i, posebno, unutar našeg, boš-njačkog naroda. To može biti samo dio one naše čudne na-vike da se prepiremo oko sve-ga, pa i onog pitanja na koje je davno odgovoreno.

Nije to ništa novo i neo-bično, jer se na popisu nared-ne, 2013. godine Bošnjaci po prvi put mogu izjasniti svojim starim, tradicionalnim boš-njačkim imenom. Nakon toga više niko neće moći govoriti o nekoj nedefiniranoj masi ili, kako su govorili “drugovi” Mi-lovan Đilas ili Eduard Kardelj “etničkoj grupi”, jer je to narod koji ima svoje ime, jezik, vjeru i prostor na kojem živi.

Isto je govorio rahmetliHusaga Čišić na Ustavotvor-

j gj

noj skupštini Titove Jugosla-vije, ali je bio usamljen. Naime, i tamoje bilo Bošnjaka koji su zbog svojih za-bluda i iluzija dozvolili da njihov narod jedini bude gurnut u “neopredijelje-nost”, iako je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) u ratnim godinama govorilo da “Bosna nije nisrpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska”.

No, Bošnjaci su svoju zasebnost po-kazivali i kada su ih utjerivali u tu “ne-opredijeljenost”, kada su bili samo “mu-slimani” ili “Muslimani” u nacionalnom smislu. Pritom, nikada ti ljudi nisu dvo-jili oko toga da su i Bosanci. Čak i onda

j

kada su ostavljali svoje kosti po Hoćinu, kada su se borili na Galiciji, na Kozari, Sutjesci ili Neretvi...

Naglašavam, kampanja o kojojgovorimo ovih dana nije ni slučajna, niti neobična za ovdašnje uvjete. Zar

se ime Bošnjak, jezik bosanski i vjera islamska ne zatiru već, evo, 134 godi-ne?

Šta je sada cilj? Nakon 200 hiljada ubijenih Bošnjaka i sabijanja preživjelih

po enklavama koje neodoljivopodsjećaju na Gazu ili Zapad-nu Obalu, sada Bošnjake treba razbiti iznutra, izmrviti, kakokaže uvaženi reisu-l-ulema mr.Husein ef. Kavazović, nakončega se slobodno može izmrvi-ti i prostor na kojem taj narodživi?

Ko to ne vidi kao izvjesnostnakon užasa 90-tih, u situacijikada se ratne ideologije pro-vode drugačijim sredstvima,ali s istim ciljem kao i u ratu,morat će ponavljati historiju.

Jer, nakon što su nas podi-jelili na Bosance, Hercegovce,Sandžaklije, Krajišnike, Posav-ce, Tuzlake, Sarajlije, Zeniča-ne..., sada je cilj da nas podi-jele na Bošnjake i Bosance?! Toje dio procesa atomizacije čijikonačan ishod može biti samonestanak bošnjačkog naroda.

Namamiti Bošnjake

Posebno je interesantnokako se lakomisleni žele na-mamiti da se zarad “bosan-stva” odriču “bošnjaštva”, iako

su, hudi, i Bosanci i Bošnjaci.Naime, Bosanci su, kao, urbani, na-

prednjaci... S druge strane, Bošnjaci su“papci”, džamijski miševi, vehabije...Onda oni koji ne žele biti “papci” trebajusamo potpisati da su “ostali”, pardon, Bo-sanci!? Moram priznati, odlična metoda za širenje smutnje. To je kao da stavljatepotpis na pakt s Iblisom.

Jer, kada popis jednom završi uvidjetće se (ako ne demaskiramo namjere spo-menute kampanje) da u Bosni i Herce-govini žive Srbi i Hrvati (neki od njih suonako s ulaznih vrata, naravno, probnimpopisivačima govorili da ih pišu kao Srbei Hrvate), Bošnjaci, kojima prijeti manji-na, te Bosanci koji će biti u redu “osta-lih”, zajedno s Romima, Jevrejima, Polja-cima, Mađarima.. To će biti uvod u trajninestanak Bošnjaka u Republici Srpskoj ivećem dijelu Hercegovine, te opadanjeutjecaja rečenih u Federaciji BiH.

Kako BKako Bošnjakošnjake e zzaklati olovkoaklati olovkomm


No, Bošnjaci su svoju zasebnost

pokazivali i kada su ih utjerivali u tu “neopre-djeljenost”,

kada su bili samo

“muslimani” ili “Muslimani” u nacionalnom

smislu.

27

Možda bi spomenuti “ostali” tra-žili da budu dio Ustava BiH, ali bi ih Milorad Dodik, kao onomad Sejdića i Fincija, poslao da se žale u Strazburg... A Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba. U situaciji kada se ni državni budžet lako ne usvaja, a blokade države se proizvode iznova i iznova, Dodik ne bi propustio ni ovu priliku da Bošnjacima i Bosancima, zajedno, zada još jedan dobar šamar za odsustvovanje s časova historije.

Naši ahmaci

Dušmani ove zemlje i ovog naroda nedvosmisleno znaju da su i Bošnjaci Bosanci, ali se ovdašnjim ahmacima teš-ko može objasniti kako se iza svega krije namjera da se onaj dio naroda koji je iz-makao ispod noža sada zakolje olovkom i otjera izvan brojnih prava i konstitu-tivnosti pod krov “ostalih” s kojima će onda biti lahko manipulirati i iznova ih ugoniti tamo i ovamo.

Sad je, računaju naši dušmani, tre-nutak da se definitivno zabije glogov kolac u srce bošnjačkog naroda.

Zašto je to bitno? Jer Bošnjaci su te-melj Bosne. Uz naše komšije Srbe i Hr-vate koji su odani ideji Bosne, Bošnjaci su jedina i najsnažnija brana rastakanju te države.

Kampanja o “bosanstvu” kojemu je, kao, problem “bošnjaštvo” dio je najo-bičnije reivizije historije. Kako svojevre-meno kaza uvaženi akademik Muhamed Filipović “želja je protagonoista te kam-panje da nas vrate unazad, na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopće postojimo”.

“Ako Bosna nema svoj narod koji je imenom, historijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, onda ona nije supstancijalna historij-ski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine historijske nacije”, rekao je akademik Muhamed Filipović.

Ko ima dilemu o postojanju Bošnja-ka neka se uputi u Anadoliju. Tamo i danas bosanski muhadžiri, o kojima je pjevao i Alaksa Šantić, s ponosom nose

j j

prezime “Bošnjak”, za sebe govore da su Bošnjaci i da govore bosanskim jezikom. Mnogi govore i našu lijepu ikavicu.

Takvo prezime nosi i dio potomaka Ali-paše Rizvanbegovića iz Stoca koji su svoje utočište našli u Palestini gdje su izgradili džamiju, a koju su Izraelci u prošlom stoljeću pretvorili u kafanu. Upoznao sam neke od tih čestitih ljudi.

Bošnjaci žive i o bošnjaštvu jasno (bez ikakvog utjerivanja) govore, u Al-baniji, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji, kao i diljem svijeta. Njima nisu trebali vrli kafanski intelektualci iz Sarajeva da im objasne kako zapravo nisu Bošnjaci već ih je neko utjerao u “bošnjaštvo”.

Svoje daleko bošnjačko porijeklo spo-minje čak i zamjenik generalnog direkto-ra UNESCO-a Munir Bušnaki (Mouni-re Bouchenaki), rođen u Alžiru.

I u Saudijskoj Arabiji, ali i diljem svi-jeta se nalaze ljudi s ovih prostora koji sene stide svog bošnjačkog porijekla. Boš-njaci su bili puno prije Bošnjačkog sabora iz 1993. godine kada je Bošnjacima samovraćeno nacionalno ime. Ali, spomenutičesto govore kako su njihovi djedovi Bo-sanci i kako su pristigli iz voljene Bosne.

Bosanski vam besidim

Ko ima dilemu o postojanju bosan-skog jezika neka istraži bosansko-turskirječnik alhamijado pjesnika Muhameda Hevaije Uskufi ja iz 1631. godine koji jetokom cijelog života i rada isticao da jeBošnjak, a jezik kojim govori bosanski.

“Bosanski da vam besidim, bratani,da slušaju dobrotelji, prijatelji znani...”,piše Uskufi .

Hercegovački srpski prvaci, na pri-mjer Prokopije Čokorilo, traže od Ali-

g p p p

paše Rizvanbegovića da se za vladikupostavi “čovjek vičan bosanskom jeziku”,a vođa hercegovačkog ustanka Pero Tun-guz znao je govoriti: “Razumi me, čovje-če, bosanski ti govorim”!

Gramatiku bosanskog jezika za potre-be škola izdao je Frane Vuletić, a štampa-la Vlada BiH još 1880. godine.

Kako bilježi Naila Hebib-Valjevac,jedan od najstarijih pomena bosanskog jezika nalazimo 1436. godine, u Kotorugdje se u zapisniku o otkupu neke djevoj-čice od strane kotorskog kneza navodi da je ona “bosanskim jezikom djevena”.

Kada je u pitanju vjera islam, kakosvjedoči i britanski historičar NoelMalcom, već 1485. godine u BiH ježivjelo 4.134 muslimanske porodice i1.064 neoženjenih muslimana.

Svjedočeći Malcom i o postepenomprihvatanju islamske vjere. Jer, Bošnjakeniko nije utjerivao u islam, kao što ih nijeutjerivao u “bošnjaštvo”, niti im ko treba govoriti da su i Bosanci.

Zato danas niko ne treba imati di-leme. Mi smo Bosanci i Hercegovci posvom rođenju, kao što smo i Bošnjaci. A jezik nam je bosanski i vjera nam je islam.Ko hoće neka je ispovijeda. Nema prisileu vjeri (Kur’an).

Ali, ne može reći da nije čuo za Praviput.

Također, svakog dobronamjernog čo-vjeka prihvatamo. A svakog zlikovca “štomed pod jezikom nosi” prepoznamo.Iako “ne ličimo na junake, najteže nas jeprijetnjom uplašiti”.

Zato, dilema nema. Izaberite - nacio-nalnost Bošnjak, jezik – bosanski i vjera - islam.

Svi se čvrsto Allahova užeta držite i ni-kako se ne razjedinjujte! (Kur’an ! 4:13).


28

Pogledi

Društvo

Do koje mjere je hipokrizija zahvatila sfere bosanskog duha i tkivo bosanskog društva svjedoče mnogo ozbiljnije i opasnije pojave. Osnovana je, čak, politička stranka pod imenom “Mi Bosanci i Hercegovci“, čiji je osnovni cilj, kako je javno na jednoj televiziji proklamovao njen osnovač i predsjednik, Hidajet Čehić, da u FBiH među većinskim Bošnjacima do narednog popisa propagira nacionalno izjašnjavanje kao “Bosanac i Hercegovac”. Više puta je ponovio da je on “Bosanac i Hercegovac”. Logička kontradikcija sadržana je u tome da se ovi pojmovi međusobno izključuju: ili si Bosanac, ili si Hercegovac. Obadvoje ne možeš biti, jer jedno drugo potire pa ostaje samo semantička rupa

Piše: Prof. Safet Kadić

Pred planirani popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. go-dine antibošnjačka propaganda

smišljeno unosi razdor među Bošnjakelansiranjem lažnih dilema u pogledu izjaš-njavanja o svom etničkom, nacionalnom,vjerskom i jezičkom identitetu, a upravoduhovno, idejno i političko jedinstvo Boš-njaka nameće se kao imperativ obstanka toga naroda nakon genocida. U pozadinitakvih nastojanja mnogi Bošnjaci vide pri-krivene namjere ojačane srbsko-hrvatskeosovine u BiH radi ponovnog podjar-mljivanja i eliminacije Bošnjaka kao po-litičkog faktora. Srbsko-hrvatska osovina,stvorena u 19. stoljeću radi prisvajanja ipodjele Bosne i podjarmljivanja Bošnjaka,nikad nije pukla i još uvijek snažno djelujena bosanskohercegovačkoj političkoj po-zornici. Od tada, tokom dvjestogodišnjeg progona, masakriranja, ugnjetavanja i he-

gemonije drastično je prekinut povijestni kontinuitet Bošnjaka i planski provođeno odrođavanje i asimilacija. Otu-da među Bošnjacima opravdan strah od ponovne srbsko-hrvat-ske dominacije, jer dejtonski ustav nije demokratski, gra-đanski ustav, koji garantuje vla-davinu prava i jednakost prid zakonom, nego poznaje i pri-znaje samo etnički subjektivitet u vidu konstitutivnosti naroda, pa i Bošnjaka, koji bi popisom bili registrirani u enklavama, kao svojevrstnim rezervatima u sobstvenoj domovini. Zato agresivna propaganda nacio-nalnog bosanstva i nacional-nog muslimanstva raznih pla-ćenika, zaklonjenih iza samo-zvanih nevladinih organizacija, ne mogu se drugačije shvatiti nego zlonamjerno sijanje kon-fuzije, smutnje i razdora među ranjenim Bošnjacima. Kao ka-rikaturalnu ilustraciju takvog stava i shvaćanja nacionalnog muslimanstva i njegove identi-fikacije dovoljno je uzeti samo jednu sekvencu iz aktuelne bo-sanske serije, koja se do bezsvi-jesti reprizira na FTV. Glavni lik Izet se žali policijskom na-čelniku, potvarajući njegovog policijskog službenika Mu-radifa da ga je maltretirao na nacionalnoj osnovi, a zapravo ga je sankcionirao zbog vožnje u pijanom stanju, a navodni policijski načelnik ga sla-vodobitno ukori: Kako će Vas maltretirati na nacionalnoj osnovi – obojica ste Musli-mani, ti Izet, a on Muradif.

Il’ si Bosanac il’ si Hercegovac

Međutim, do koje mjere je hipokrizi-ja zahvatila sfere bosanskog duha i tkivo bosanskog društva svjedoče mnogo oz-biljnije i opasnije pojave. Osnovana je,

čak, politička stranka pod imenom “MiBosanci i Hercegovci”, čiji je osnovni cilj,

kako je javno na jednoj televizi-ji proklamovao njen osnovač ipredsjednik, Hidajet Čehić, da j p j

u FBiH među većinskim Boš-njacima do narednog popisa propagira nacionalno izjašnja-vanje kao “Bosanac i Hercego-vac”. Više puta je ponovio da je on “Bosanac i Hercegovac”.Logička kontradikcija sadrža-na je u tome da se ovi pojmo-vi međusobno izključuju: ilisi Bosanac, ili si Hercegovac.Obadvoje ne možeš biti, jerjedno drugo potire pa ostajesamo semantička rupa.

U povijestnom kontekstuto je čista nebuloza: Kako nekomože biti istovremeno bosan-ski ban Stjepan Kotromanićsa Bobovca i hercegovački voj-voda (herceg) Stjepan VukčićKosača sa Blagaja? Kako nekomože biti istovremeno i Bosa-nac i Hercegovac, Husein-beg Gradaščević, Zmaj od Bosne,i secesionistički hercegovačkinamjestnik u “stolnom” Mo-staru Ali-beg Rizvanbegović(Stolčanin), kad je prvi digaosablju na sultana radi samostal-nosti Bosne, a ovaj drugi zabioglavu pod sultanove skute iizdao ovog prvog i tako uveoBosnu u robstvo sve do da-

nas. Prvi je bio Bosanac i Bošnjak, a drugisamo Hercegovac. Poznato je kako su zbog toga završili i jedan i drugi i na što je spa-la Bosna-ponosna! Dakle, ne može nekobiti “Bosanac i Hercegovac”, ali može bitiBosanac, može biti Hercegovac, a obadva su Bošnjaci. Podsjetimo, najgorljiviji Boš-njaci s početka prošlog stoljeća i lučonošebošnjaštva bili su Hercegovci Safvet-beg Bašagić (Nevesinje) i Mehmed-beg Ka-petanović (Ljubuški) ili u skorije vrijemeAlija Isaković (Stolac), Safet Isović (Bileća)

Bošnjaninu, i Bošnjaku, i Bosancu, Bošnjaninu, i Bošnjaku, i Bosancu, jedna je te ijedna je te ista majka Bosnsta majka Bosna, iz njenoga, iz njenog praha i njenog imena svi su nastalipraha i njenog imena svi su nastali


Ali, nije bošnjačko biti ili ne biti samo u najavljenom popisu, nego prije svega u zahtjevu

za restitutio ad integrum, povratak u predhodno,

predgenocidno, stanje, na

ustavno-pravni poredak

Republike Bosne i

Hercegovine.

29

ili Bosanci Nedžad Ibrišimović, Enes Ki-šević i brojni drugi, sve do Safeta Sušića i Vahida Halilhodžića. Ako je dojako i bilo

j gj g

nekih nedoumica o tome, odjako to ne bi j jj j

smilo biti.Iako je etnik Bosanac adeš sa etnikom

Bošnjak i etnikom Bošnjanin, on se da-nas poima kao regionalna odrednica, baš kao i Hercegovac, Krajišnik, Posavljak, Sandžaklija, i sl.

U političkom kontekstu “Bosanac i Hercegovac” je nagazna mina. Zamislite samo kako bi reagirao onaj bosnomrzac, haški obtuženik, koji će u povijesti osta-ti zabilježen i kao mostomrzac i rušitelj Starog mosta u Mostaru, kada bi mu neko rekao da se mora nacionalno izja-sni kao “Bosanac i Hercegovac”. Pa, on bi ponovo sjeo za haubicu i gađao ob-novljeni most. Tako i Dodik.Ili Čović.

j

Čehićeva stvarna ili fin-girana naivnost krajnje jegroteskna. Kada je riječ održavi, cilj njegove stranke jeda se na slijedećem popisu uBosni za opciju Bosanac (neBošnjak) izjasni najmanje20 posto žitelja u BiH kakobi mogli, potom, podnije-ti tužbu Sudu u Strasburuza ustavno priznavanje toga naroda. Tom presudom će,zanosi se Čehić, biti oboren

p

dejtonski ustav i donesennovi. Kakve zablude i djeti-nje iluzije u politici! Javnostje ostala uzkraćena za odgo-vor na pitanje zašto ta stran-ka ne traži promjenu ustava i izbori se za ustavno prizna-vanje tog naroda pa, onda,na popisu neka se izjašnjava kako ko hoće. Iako, možda,nije primjereno, nemoguće je povodom ovog stava ne povući analogiju sa izja-vom predsjednika Predsjedništva RBiH, Alije Izetbegovića, dok je zrak mirisao na rat i postajale sve glasnije priče o et-ničkoj podjeli zemlje, da je Bosnu ne-moguće podijeliti, jer je sva (nacional-no) išarana kao tigrova koža i te šare je nemoguće izbrisati. Nećemo ni brisati, nego zguliti cijelu kožu, zlurado su ko-mentarisali budući agresori u već pripre-mljenim bunkerima, vučijim jazbinama i šancima.

Bosanstvo i muslimanstvo nisu oprečni, nego kompatibilni bošnjaš-tvu, kao i hercegovački identitet, ali, jednostavno, nisu ustavne kategorije i ostavljene su, namjerno ili ne, da “vise” izvan ustava. Uzput rečeno, propagan-dno vezivanje tzv. mješovitih brakova sa popisom i nacionalnim identitetom, sa anacionalnošću, sa bosanstvom, sa kate-gorijom “ostali”, krajnje je proizvoljno i neumjestno.

Tri varijante istog imena

Bošnjaci su slaveno-ilir-ski narod nastao i imenovanna tlu zemlje Bosne kao svojematične domovine. Bez obzi-ra na još uvijek neodkrivenei neiztražene naslage drevneprošlosti i različite interpre-tacije historijske dileme da lisu bezimena slavenska (ili sla-venizirana) plemena stigla sa prostora Krima ili južne Ukra-jine kao eho prodora Obara na Balkan polovinom prvog milenija nove ere, činjenica jeda su se nastanili u doline vo-dotokova centralnog Balkana,prvenstveno rijeke Bosne, kojusu njeni starosjedioci Iliri ime-novali Basan (u latinskim izvo-rima Bathinus, čit. Basinus).

Od toga su doseljeni Slaveni, koji su seasimilirali sa starosjedilačkim Ilirima, izvelinaziv Bosna, fonetskom transformacijomod Basan, priko Bosina, a potom Bosna (<Bosьna). Iliri su Slavenima dali ime, a Slaveni Ilirima dali jezik. Tako su i imerijeke, naroda i zemlje izvedeni iz istog ko-rijena. Od balkanskih naroda, sličan je slu-čaj jedino sa Bugarima, dok su, primjerice,hrvatska srbska plemena novu domovinunazvali po sebi. Malo je primjera na svijetuda se jednim te istim imenom zovu rijeka,zemlja i narod. Šta više, u antičkim doku-

j j

mentima se spominje i grad na ovoj rijeciAd Basante, po kojoj je i dobio ime: “na Bosni”, “grad na rijeci Bosni”. Bošnjaci supo tome i mnogo čemu drugom unikatannarod. Kao narod paralelno pripadaju ievropskom i islamskom civilizacijskomnaslijeđu. Oni baštine i zapadnu i istočnucivilizaciju, i slavensko (jezičko) i ilirsko(genetsko) naslijeđe. Tokom povijesti onisu (samo)identificirani kao narod zemljeBosne, Bošnjani.


Pojmovi i termini Bošnjanin/Bošnjak/Bosanac, kojim se imenuje jedan balkanski etnos, predstavljaju rudimentarne etno-nime, koji su nastali u bosanskom jeziku kao varijante istog imena, iz istog korijena, tvoreni sa tri bosanska sufiksa sinonimskog značenja. Preciznije rečeno, radi se o pra-slavenskim i sveslavenskim sufiksima, koje je naslijedio i bosanski jezik. Dakle, stvari etnonima su podpuno jednaka i ravno-pravna i po etimologiji i po semantičkom potencijalu supstance morfoložkog jezgra. Oni su, dijahronijski, ali i sinhronijski uze-to, leksički sinonimi, a mogu biti stilski ili društveno-politički markirani novim kono-tacijama. Običan svijet bi rekao: isto, samo malo drukčije. Dakle, Bošnjak, Bošnjanin i Bosanac su leksički i semantički sinonimi, odnosno imenjaci, adeši. Zato je potrebno radi šire javnosti detaljno razsvijetliti njiho-vu etimologiju i gramatičku tvorbu.

Historijski se prvi javlja oblik Bošnja-nin. Izvorno ime Bošnjanin (u latinskim izvorima sing. Bosnensis) kao etnik prvo-bitno označava pripadnika ranosrednje-vjekovnog bosanskog teritorija, a potom i ranofeudalne bosanske države. Semantičko jezgro čini ilirski glasovni sklop -bos-, a lek-sičku osnovu (bosьn-) slavenizirani oblik ilirskog naziva Bosna<Bosina. Ovo i je re-iducirano na stepen poluglasa ь, koji se u ne-kim oblicima javlja kao “nepostojano a”, a u nekim gubi: Bosna (<Bosьna) – Bosanac aa- bosanski. Od navedenog morfoložkog aakorijena -bosьn- izveden je etnik Bošnja-nin pomoću sveslavenskog i praslavenskog sufiksa -janin- , koji je i danas živ i produk-tivan. Ovaj sufiks je tokom afiksacije, od-nosno morfoložke simbioze sa osnovom, proizveo niz glasovnih promjena u osnovi. Prvo je izprid sloga sa punim vokalom is-pao poluglas ь i ostalo je -bosn-, a kad je prikalemljen sufiks –janin – (bosnjaninn ), glas nn iz osnove je umekšan “jotovan” i dobili nsmo -nj-: jj bosnjanin. Ovaj oblik zahtivaoje, nadalje, približavaje artikulacije alveolar-

Historijski se prvi javlja oblik

Bošnjanin. Izvorno ime Bošnjanin

(u latinskim izvorima sing. Bosnensis) kao etnik prvobitno

označava pripadnika

ranosrednje-vjekovnog bosanskog teritorija, a potom i

ranofeudalne bosanske države.

nog s sa palatalnim s nj tako da jje glas nj uticao na glas j s da se ison palatalizira u palatalno š pa šsmo dobili konačni oblik: boš-njanin, tj. Bošnjaninj .

Isti jezički proces desio sei kod tvorbe etnika Bošnjak, kksamo sa također sveslavenskimi praslavenskim sufiksom -jak- :bosьn-jak - > bosnjak n > bosnjak > bošnjak, dakle: Bošnjakj . To-kom 14. i 15. stoljeća, kada suse, inače, desile mnoge pro-mjene u bosanskom jeziku,etnonim Bošnjak sve češćezamjenjuje stariji naziv Bošnja-nin. Prva dosad poznata upo-treba riječi Bošnjak zabilježena je 1440. godine, kada je Tvrt-ko Drugi Kotromanić poslaobosansku delegaciju u Budimradi čestitanja poljskom kraljuVladislavu na izboru za kralja Ugarske i Hrvatske. Tada jevođa bosanske delegacije rekaoda su “Bošnjakom isti pra-

djedovi bili kao i Poljakom”. Do dolazka Turaka taj oblik je podpuno potisnuo stariji tako da osmanlijska admini-stracija isključivo koristi taj termin. Izrazi Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti su označavali pripadnika bošnjačkog naroda odnosno potomke srednjovje-kovnih Bošnjana, dok se izra-zom Bošnjak-taifesi označava svaki pripadnik Bosanskog eja-leta bez obzira na narodnost, kulturu i jezik. Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti je označavalo čovjeka koji je pripadao boš-njačkom narodu, govorio bo-sanski jezik, slijedio bošnjačku i bosansku kulturu te slijedio islamski vjerozakon. Nakon odlazka Turaka i dolazka dru-gih osvajača, to ime su im za-nijekali tokom posljednja dva stoljeća agresivni susjedi, pre-tendirajući na njihovu zemlju, njihove duše i njihove živote.

30

Tek su odlukom Bošnjačkog sabora iz 1993. godine, kao najvišeg svebošnjačkog nacionalnog foruma, donesene u sudbo-nosnom vremenu otvorene srbske agresije na Bošnjake i Republiku BiH, Bošnjaci vratili svoje povijestno ime Bošnjak.

Kod tvorbe etnika Bosanac sa sufiksom -ac (<ьc), koji ima isto porijeklo i funkci-ju kao predhodna dva, poluglas se voka-lizirao u a, jer se našao izpred sloga s po-luvokalom i dobili smo oblik Bosanac (< bosьnьc>bosanac). Tako se danas mogu ravnopravno koristiti i sinonimi bosnista i bosanista, bosnisitika i bosanistika. Dakle, i Bošnjaninu, i Bošnjaku, i Bosancu, jed-na je te ista majka Bosna, iz njenog praha i njenog imena svi su nastali. Bosna im je i otac i majka, što bi se reklo. Iz bošnjačke percepcije bosanstvo i bošnjaštvo su čvrsto povezani i međusobno prožeti, jer Bošnjaci prije svega svoj identitet vežu za domovinu Bosnu, ali za neke druge riječ Bosanac da-nas ima slično značenje, ako ne i identično, kao turski termin Bošnjak-taifesi i odnosi se na svakog pripadnika države Bosne i Hercegovine bez obzira na naciju. Od 15. stoljeća Bošnjaci su pretežno muslimani i to je značajan faktor njihova identiteta, ali za neke su i dalje druge vjere ostale dijelom njihovog naslijeđa i identiteta. Danas se uglavnom pod pojmom Bošnjak podra-zumiva pripadnik bošnjačke nacije, koji govori bosanski jezik, slijedi bošnjačku i bosansku kulturu i islamsku vjeru, te vodi porijeklo od Bošnjana. No, kao što svi Boš-njaci nisu jednako lijepi i pametni, tako ni svi nisu jednako pobožni i vjernici.

Bošnjaci ne žive samo u Bosni. Još u srednjem vijeku, u doba Bosanskog kra-ljevstva, oni su nastanjivali cijeli prostor centralnog Balkana, pogotovo u Otoman-skom carstvu, od Budima do Skadra i Ko-tora. Oni su osnovali najveći broj urbanih naselja, jer su bili vladajući društveni sloj kao zemljovlasnička aristokracija ili bogati trgovački ili zanatlijski stalež, pored neza-visnih ili zavisnih seljaka. I danas znatan broj Bošnjaka živi u susjednim balkan-skim državama, ali i u gotovo svim država-ma svijeta, gdje su razseljeni nakon srbske agresije i genocida 1992-1995. godine. Ako i ne računamo više miliona Bošnjaka, koji su se prije stoljeće i po pod prijetnjom susjeda izselili u Tursku i tamo asimilirali, danas više Bošnjaka živi van domovine, nego u domovini.

Ali, nije bošnjačko biti ili ne biti samo u najavljenom popisu, nego prije svega u zahtjevu za restitutio ad integrum, povra-tak u predhodno, predgenocidno, stanje, na ustavno-pravni poredak Republike Bo-sne i Hercegovine. To je strateški interes Bošnjaka, to je nezamjenjiv temelj za ob-stanak Bošnjaka na kojem se mora izgra-diti idejno i političko jedinstvo kao uslov obstanka. To znaju i neprijatelji Bošnjaka i zato sve čine da među njih unesu razdor, sumnju i bezperspektivnost.


U političkom kontekstu “Bosanac i

Hercegovac” je nagazna

mina. Zamislite samo kako bi reagirao onaj bosnomrzac,

haški obtuženik, koji će u

povijesti ostati zabilježen i kao

mostomrzac i rušitelj

Starog mosta u Mostaru, kada bi mu neko rekao da se mora nacionalno izjasni kao “Bosanac i

Hercegovac”.

31

Doha: Proglas Svjetske asocijacije islamskih učenjaka u vezi sa dešavanjima u Egiptu

Glas islamskih učenjaka

Epicentar najvažnijih svjetskih događanja danas se nalazi u islamskom svijetu. Islamsko-muslimanska društveno-politička scena posljednjih godina opterećena je brojnim problemima i izazovima. Posebno važnu ulogu u aktuelnim događanjima u islamskom svijetu imaju slamski učenjaci - ulema, čije mišljenje, savjeti i upozorenja presudno uređuju odnose među muslimanima u islamskom svijetu. Saff će od ovog broja redovno prenositi fetve, komentare, reakcije i druge vrste javnog nastupa i djelovanja islamskih učenjaka u svijetu, a koji se odnose na aktuelni razvoj na društveno-političkoj sceni u islamskom svijetu. Stavovi svjetske islamske uleme važni su i za muslimane u Bosni i Hercegovini. U ovom broju prenosimo reakciju islamskih učenjaka na aktuelna događanja u Egiptu. Islamski učenjaci svojim proglasom precizno detektiraju suštinu problema u Egiptu

Pripremio: Semir Imamović

Hvala Allahu, i neka sumir i spas na posljednjeg poslanika, njegovu ča-

snu porodicu, ashabe i sve one koji su ih slijedili i koji će ih slijediti do Sudnjega dana. Svjetska asocijacija islamskih učenjaka s pažnjom prati dešavanja u Egiptu od samog početka veličanstvene revolucije, koja je bila i ostala svijetal primjer visokih moral-nih vrijednosti, jedinstva i samopo-žrtvovanosti na putu istine i pravde, i koja je odigrala značajnu ulogu u suzbijanju smutnje, očuvanja jedin-stva i mira u državi. Nakon što je njen uspjeh postao i više nego očit, neprijatelji Egipta i muslimana, sa svih strana, u saradnji sa ostaci-ma propalog režima, počeli su sa izazivanjem smutnji, jednom iza druge, s ciljem unošenja nereda i cijepanja revolucionarnog pokreta po ideološkoj matrici, zavjere protiv islamskog Šerijata

j j

na kojeg su se naslanjali svi prethodni ustavi, a koji je prepoznatljiv po svo-joj umjerenosti i srednjem putu, i udaljavanja Egip-ta od njegovog islamskog identiteta. Pokušaj Ustav-nog suda da konstituira-nje egipatskog parlamenta, kojeg su po prvi put u svo-joj povijesti birali građani Egipta, na najpoštenijim izborima ikada održanim u ovoj zemlji, proglasi nezakonitim, ne mareći za voljom miliona Egipćana koji su učestovali na ovim izborima, kao i pokušaj da se ospori izbor donjeg doma parlamenta (Medžlisa Šure), ali

p j p j g

i direktno ugrozi pozicija prvog čovje-ka u državi, pokazao je da se ustvari ova državna institucija, umjesto slije-đenja principa neutralnosti, otvoreno svrstala na stranu protivnika novog egipatskog režima, tako da je dekret predsjednika Mursija, zapravo, bio je-dini način da se Ustavni sud vrati u

okvire zakona, spriječi stanje pravnog vakuma i anarhije, koje su neprijate-lji revolucije željeli izazvati ovim pu-tem. Kao da neko namjerno želi, odEgipta, koji bez sumnje predstavlja žilu kucavicu arapskog i islamskog svijeta, napraviti trajno nestabilnu ze-mlju, čije će se novofirmirane (čitaj:prosilamske) vlasti, umjesto razvojemi izgradnjom, privlačenjem stranihinvesticija, borbom protiv dva goru-ća nacionalna problema, siromaštva i nezaposlenosti, baviti krizama i su-

kobima, odnosno samima sobom.

Sudbonosno “ne” neprijateljima Egipta

Po svemu sudeći, krajnjicilj koji se krije iza ovakvog ponašanja Ustavnog suda,jeste poništenje rezulta-ta revolucije i opstrukcija ostvarenja njenih ciljeva,a samim time povratak na političku scenu ostataka bivšeg diktatorskog režima,koji će uz pomoć opljačka-nog državnog blaga i sit-nošićardžijskih interesnihskupina, pokušati ponovopreuzeti konce vlasti u svojeruke. Izgleda de je najveći“propust” revolucije, ako setako može reći, u tome štonije uspjela u potpunostiuklonuti kolovođe zla, kaošto to inače biva sa svakomuspješnom revolucijom,nego im je na neki način“omogućila” da i dalje za-

drže važne pozicije u državi. Samo uovom kontekstu moguće je ispravnorazumjeti dekret predsjednika Mursi-ja, kojim je on, koristeći se ovlastima predsjednika države, pokušao spasitidržavu od destrukcije i anarhije, koja se, sasvim je vidljivo, provodi na te-renu s ciljem dalje eskalacije sukoba,i stvaranja ambijenta nesigurnosti ianarhije. Mursijevu odluku podržalisu neki od najvećih pravnih autorite-ta i stručnjaka za ustavno pravo, kaošto je prof. dr. Servet Bedevi, koji je

Ko to želi od Egipta Ko to želi od Egipta napraviti državu “slučaj’’napraviti državu “slučaj’’


Apeliramo na sve releventne

političke i društvene faktore ali i običnog

egipatskog čovjeka da se

konačno okrenu ka budućnosti

i ulože maksimum

napora na putu sveobuhvatnog ekonomskog i društvenog

napretka, iskorjenjivanja

siromaštva, nezaposlenosti i zaostalosti,

uspostave vladavine

prava.

32

izjavio “da niko nema pravo osporava-ti predsjedničke odluke koje imaju za cilj zaštititi zemlju od destruktivnog djelovanja, iza kojeg, bez sumnje, sto-je neprijatelji ove države.” Ovaj ugled-ni pravnik nije krio svoje razočaranje ponašanjem pojedinih sudskih funci-onera, koji su, stavljajući se na određe-nu stranu, “dotakli samo dno sudske profesije”. “Takvi bi trebali znati da su donešene odluke zapravo posljedica vanrednog stanja, i u skladu su s prin-cipom ‘nužda mijenja zakon’ kojem, u sličnim okolnostima, pribjegavaju svi savremeni demokratski režimi”, ista-kao je Bedevi.

U tom smislu Asocijacija je donije-la sljedeće zaključke:

1. Pozivamo egipatski narod da ostane jedinstven, odbaci svaki vid podjele (po bilo kojoj osnovi), okupi se oko jedinstvenih ciljeva revolucije i na taj način spriječi vanjske i unu-tarnje neprijatelje u njihovim prlja-vim nakanama, i kaže sudbonosno “ne” svima onima koji ne žele dobro Egiptu, i koji od Egipta žele napraviti “državu slučaj”, koja će se baviti sama sobom, svojim problemima i ranama, i tako biti daleko od svakog progresa, prosperiteta, blagostanja i borbe za svoja i prava globalne muslimanske zajednice (ummeta), a kao vodilja, na tom putu, neka im posluže riječi Uzvišenog: ...i ne prepirite se da ne bi-ste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (Prijevod značenja, El-Enfal, 46.). Čak i u slučaju postoja-nja objektivnih zamjerki na predsjed-

nikove odluke, sve to se ne može ni izbliza uporediti sa smutnjom koja je gora od ubistva, i razdora kojeg je Allah nazvao nevjerstvom: O vjernici, ako se budete po-koravali nekim od onih koji-ma je data Knjiga, oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u ne-vjernike. (Prijevod značenja Ali-Imran, 100.). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ne vraćajte se, nakon mene, u nevjerstvo, tako što ćete jedni drugima odsijecati vratove.” Štavi-še, Božiji poslanik, Harun, alejhi selam, nije ukorio svoj narod zbog širka, iz straha da to ne bi dovelo do smut-nje i razdora. Kada ga je Musa upitao: “Šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?”, on mu je odgovorio: “O sine majke moje” - reče Harun - “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: ‘Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postu-pio onako kako sam ti rekao.’” (Prije-vod značenja Ta-ha, 92.-94.). Zbog toga je, u ovoj etapi, očuvanje jedin-stva vjerski imperativ, domovinska nužnost, i ima prednost u odnosu na zamjerke, bez obzira koliko one bile opravdane, posebno kada se ima u vidu činjenica da je dekret privreme-nog karaktera i trebao bi važiti svega nekoliko mjeseci.


Probleme riješiti unutar Egipta

2. Pozivamo sve prista-lice revolucije, bez obzi-ra na njihovo političko ili ideološko opredjeljenje, da trenutno prekinu sa svim unutarnjim razmiricama i konfliktima, jer oni najviše odgovaraju kadrovima biv-šeg režima i neprijateljima Egipta, koji bi, pod plaštom opozicionog djelovanja, mogli iskoristiti trenutnu situaciju za ostvaranje vla-stitih interesa, proizvodnju krize, stvaranje ambijenta beznađa i izazivanje smut-nji nesagledivih razmjera. Zbog toga, apeliramo na sve političke snage, kojima

je Egipat u srcu, da stanu uz predsjed-nika i otpočnu dijalog o svim važnim pitanjima koja bi mogla donijeti pros-peritet i napredak Egiptu, i neka zna-ju da oni, pred Uzvišenim Allahom a zatim i svojom domovinom, nose hi-storijsku odgovornost, u pozitivnom ili negativnom smislu.

3. Nedopustivo je, sa šerijatskog aspekta, da se, u rješavanju unutar-njih problema, traži bilo čija pomoć i intervencija izvana, jer bi to predstav-ljalo izdaju uzvišenih principa vjere i domovine. Kroz svoju višestoljetnu islamsku povijest, egipatski narodi, bez obzira na vjersku i etničku pripad-nost, uvijek su bili jedinstveni kada je trebalo braniti Egipat od vanjskih ne-

Svi Egipćani moraju se, udruženim snagama,

suprotstaviti još jednoj

zavjeri protiv njihove

domovine i islamskog identiteta. To je jedini način da se

odbiju spletke i razbije

spletkaroška vučija jazbina,

a mi u Asocijaciji smo

ubijeđeni da je Egipat to u stanju učiniti.

prijatelja i okupatora i nikada, pa čak i u najtežim trenucima, nisu tražili bilo čiju pomoć izvana.

4. Na egipatskoj sceni trenutno se, u režiji neprijatelja islama i muslima-na i uz pomoć prljavog novca, provo-di nezakonita revolucija, koja ima za cilj poništiti sva pozitivna dostignuća koja su ostvarena u zadnje dvije go-dine, od kojih su, svakako, najvažni-ja: održavanje prvih poštenih izbora, još od osamostaljenja Egipta, izbor Parlamenta, Donjeg doma i predsjed-nika države. Svi Egipćani moraju se, udruženim snagama, suprotstaviti još jednoj zavjeri protiv njihove domovi-ne i islamskog identiteta. To je jedi-ni način da se odbiju spletke i razbije spletkaroška vučija jazbina, a mi u Asocijaciji smo ubijeđeni da je Egipat to u stanju učiniti.

5. Apeliramo na sve releventne po-litičke i društvene faktore ali i obič-nog egipatskog čovjeka da se konačno okrenu ka budućnosti i ulože maksi-mum napora na putu sveobuhvatnog ekonomskog i društvenog napretka, iskorjenjivanja siromaštva, nezaposle-nosti i zaostalosti, uspostave vladavine prava i stvaranja ekonomski, politič-ki, tehnološki, društveno i vojno jake muslimanske države. Egipat je uvijek bio i bit će u samom vrhu, sve dok nji-me bude upravljala racionalna i pošte-na vlast.

Sačuvati mir i dostojanstvo

6. Pokoravanje (lojalnost) legitimno izabranim vlastima je vjerski imperativ i nepobit-na činjenica, koju nalazimo u gotovo svim nebeskim objava-ma i poslanicama, i na kojoj počiva i opstoji svaki moderni sistem. U tom smislu, Uzvi-šeni Allah, dželle šanuhu, je rekao: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Posla-niku i predstavnicima vašim. (prijevod značenja, En-Nisa, 59.). Teško je pobrojati sve Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, izreke (hadise), u kojima su nepokornost, su-protstavljanje volji legitimno izabranog vladara i obezvrje-đivanje njegovih naredbi oka-rakterizirani kao veliki grijeh.

7. Pozivamo sve proislamski orijen-tirane političke snage, Muslimansku braću, selefijski pokret, El-Džama’ el-islamijje i druge, da preuzmu odgovor-nost i pokušaju spriječiti sva masovnija okupljanja koja bi mogla dovesti do kr-voprolića i sukoba među suprotstavlje-nim stranama.

8. Beskompromisno osuđujemo bilo koju vrstu nasilja, paljenje predstavni-štava Muslimanske braće i drugih poli-tičkih partija, jer to predstavlja otvoreni

33

čin razbojništva, sabotaže i sijanja smutnje i nereda na zemlji, koji bi morali biti sankcionirani najstrožijim zakonskim kaznama.

Ovim putem koristimo priliku da sve učesnike u de-monstracijama pozovemo na dostojanstvo, mir, suzdrža-nost, poštivanje univerzalnih općeljudskih i civilizacijskih normi i načela ponašanja prilikom demonstriranja, i da ne dozvole destruktivnim snagama da ih iskoriste za svoje ciljeve.

Na kraju, obraćamo se Uzvišenom Allahu, iskrenom dovom, da sačuva Egipat, nje-govu revoluciju i legitimno izabrano vođstvo, od svih smutnji, vidljivih i nevidljivih, javnih i tajnih, i da osujeti i

uništi spletke i zavjeru neprijatelja Egipta i muslimana, i okrene ih protiv njih sa-mih, spusti na njih poniženje i neuspjeh u svakom poslu. Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! (Pri-jevod značenja, Ali ‘Imran, 8.).

U potpisu: prof. dr. Jusuf el-Kardavi, predsjedavajući Asocijacije i

prof. dr. Ali el-Kardagi, generalni se-kretar


Beskompro-misno

osuđujemo bilo koju vrstu

nasilja, paljenje predstav-ništava

Muslimanske braće i drugih

političkih partija, jer to predstavlja otvoreni čin razbojništva,

sabotaže i sijanja smutnje

i nereda na zemlji, koji

bi morali biti sankcionirani najstrožijim zakonskim kaznama.

34

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – (XVII dio)

Islamske teme

Ako se družiš s pesimistima, oni će utjecati na tebi i bit ćeš kao i oni, ali ako se vežeš za ljude koji te podržavaju u tvojim pozitivnim nastojanjima, onda ćeš ti brzo preuzeti vođstvo na putu uspjeha i sreće

Piše: Sevla el-UdejdanPreveo i prilagodio: Abdusamed Na-suf Bušatlić

On je muslimanski dječak iz In-dije koji je odgajan i odrastaou Južnoj Africi, u sredini u

kojoj su harali glad, rasizam i vjerski fana-tizam. U mladosti je radio kao prodavačnovina, ali je Allah htio da postane jedanod najvećih i najpoznatijih islamskih mi-sionara u proteklom stoljeću. Teško su mupadali napadi kršćana na njega dok je jošbio mali i njihove optužbe kako je islamlažna i izmišljena vjera. Njegovo mladalač-ko srce gorjelo je od želje da im odgovorina njihove potvore, pa je zbog toga odlu-čio da uporedo proučava Kur’an i Bibliju.Bio je zaprepašten kontradiktornostima uevanđeljima, pa je ubrzo na kršćanske na-pade počeo odgovarati kontranapadima.Počeo je da im iznosi kontradiktornosti uevanđeljima i da im spominje promjenekoje su izvršene ljudskom rukom u Indži-

lu. I uspio ih je ušutkati. Kada je, nakon mnogobrojnih poraza, prvi put osjetio slast pobjede, čvrsto je odlučio da se suprotsta-vi njihovoj zabludi i krivovjerju, tako da je ubrzo postao poznati daija i misionar u Južnoj Africi. Ostatak života proveo je pozivajući ljude u islam i vodeći debate s nositeljima i sljedbenicima iskrivljenog kr-šćanskog vjerovanja. Uz pomoć svog pri-jatelja Gulama Hasana Funke počeo je organizirati rasprave sa svećenicima, sve dok na kraju nije završio u Cape Townu gdje je organizirao najveće i nada-leko poznate debate. Svjetska crkva je bila zabrinuta zbog njega, jer je on iz temelja uz-drmao crkveni prijesto svojim debatama koje je kasnije držao čak i u Londonu. Najpoznatiju raspravu vodio je sa Jimmyem Swaggartom, ali i drugim kr-šćanskim svećenicima, i svi oni bili su poniženi i poraženi pred velikim, ali skromnim i ponizi-nim daijom, Ahmedom Dida-tom. Čovjekom koji je svojim

j

pristupom i stavovima potre-sao svijet i nikoga nije ostavio ravnodušnim. Muslimani su se radovali njegovim dostojanstvenim nastu-pima putem kojih je Allah otklonio spletke nevjernika.

Nakon toga, šejh Ahmed Didat za-počeo je izgradnju edukativnog centra za daije u Južnoj Africi iz kojeg je izašlostotine vrsnih misionara vičnih teološkimraspravama i debatama sa oponentima.Zatim, šejh Didat je bio inicijator projekta prevođenja Kur’ana na druge jezike i on injegovi pomagači i saradnici podijelili suhiljade takvih prevoda po cijelom svijetu.

Njegov misionarski radposebno dobija na težini i vri-jednosti zbog činjenice da jeon bio samouk, a tako se na debatama i predstavljao. Da-kle, on je sam sebi bio učitelj,nakon što je vrlo rano napustioredovno školovanje zbog teškematerijalne situacije.

Zbog svega toga, poru-čujemo svakom nemarnommuslimanu, kojeg je lijenostophrvala: “Ustani i radi za ummet, jer ummet od tebemnogo očekuje i ti mu imaššta ponuditi! Odbaci lijenost ibudi poput lava predvodnika,jer tvoja vjera je, za razliku oddrugih, čista i nepatvorena. Pa čemu i dokle više ta lijenost isilni kukavičluk?!”

Ahmed Didat je na ahiret preseliopočetkom mjeseca redžeba, 1426. godi-ne po Hidžri (u augustu, 2005.), iako je

Odrekla se kraljevske slave Odrekla se kraljevske slave zbog Džennetazbog Dženneta


Deviza uspješnog čovjeka je: “Postupaj

prema ljudima onako kako bi volio da

oni postupaju prema tebi”,

a deviza neuspješnog čovjeka je:

“Prevari ljude, prije nego oni tebe prevare.”

35

svijet mislio da je on umro mnogo godi-na ranije. Međutim, on je bio daleko od očiju javnosti jer je bio obolio od paralize i cijelo tijelo mu je bilo oduzeto još od 1995. godine. No, i pored toga, on je, uz Allahovu pomoć, pobijedio svoju bolest i izumio način komuniciranja s ljudima, signalima i znakovima koje je davao svo-jim očima, a pomoću table na kojoj su bila ispisana slova. Tako je odgovarao na pitanja posjetioca. Veliki daija, Ahmed Didat nije zanemario da’wu čak ni na smrtnoj postelji, ostavljajući nam svijetli primjer spremnosti na odricanje i žrtvu u pozivanju u Istinu i uzdizanju Allahove riječi.

I ako ne možemo ništa drugo, onda možemo uputiti dovu Allahu, dž.š., mo-leći Ga da nagradi Ahmeda Didata za sav njegov trud na promicanju Allahove upute i da ga obraduje društvom s Mu-hammedom, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu, i obaspe neizmjernom milo-šću i oprostom.

Komarci nisu bili u parku, već unjegovoj glavi

Zanimljivo je iskustvo koje je prenio dr. Ibrahim el-Fekki, a putem kojeg je dokazao da negativna razmišljanja mogu čovjeka staviti u lažne dileme i neposto-jeće probleme. Naime, on je jedne noći sjedio u parku i nakon petnaest minuta, iako u parku nije bilo nijednog komar-ca, počeo je osjećati alergijske reakcije (anafilaksija) i pokazivati simptome uje-da komarca. Šta je “otkrio”? Otkrio je da ( j ) p p j

je park pun komaraca, a zapravo tamo nije bilo nijednog komarca, već su oni bili u njegovoj glavi. Uistinu, nekada čovjek sam sebe uznemirava bez ikakvog povoda, a za to je krivo negativno raz-mišljanje.

Zato, neka tvoj um budezauzet pozitivnim i optimistič-nim razmišljanjem i pogledomna svijet oko tebe, a okani seočaja. I svaki dan pokloni sebinovi početak tako što nećešobraćati pažnju na negativno-sti od prošlog dana.

Tješi se iskušenjima drugih

O ti, koji si pokleknuo podpritiskom i težinom životnihiskušenja, osvrni se malo okosebe, desno i lijevo, zar vidišišta drugo osim iskušenja usvakoj kući i suza na skoro sva-kom licu?! Koliko je onih koji su iskuša-ni raznim belajima, a koliko je onih kojistrpljivo podnose ta iskušenja? Ta, nisi tijedini čovjek koji doživljava iskušenja, i nesamo to, već su možda tvoja iskušenja uodnosu na druge neznatna. Koliko je bo-lesnih koji godinama leže u bolesničkojpostelji, koji se s mukom prevrću desno ilijevo dok im nesnosni bolovi kidaju utro-bu? Koliko je zatvorenika koji godinama robijaju u tamnicama, ne vide ni sunca ni mjeseca, samo četiri mračna i hladna zatvorska zida. Koliko je roditelja, maj-ki i očeva, koji su izgubili svoju djecu unajljepšim godinama, u cvijetu mladosti?Koliko je siromašnih, prezaduženih, upla-kanih, nevoljnih?! Ako ništa drugo neka tioni budu utjeha, i znaj da je dunjalučki ži-vot tamnica za vjernika, kuća tuge i nevo-lje. Često puta dunjalučki dvorci osvanu

j g

puni ljudi i radosnog smijeha, a omrknupusti i razoreni. Budu puni mladosti, ži-vota i bogatstva, a onda ne prođe dugo,a sve to bude zamijenjeno siromaštvom,bolešću i smrću. Uzmi pouku iz toga iuporedi spomenuta iskušenja sa svojima,pa ćeš vidjeti da je to blagodat u odnosu na


ono što je druge snalazilo i što ih snalazi. Zato zahvali Allahu na blagodatima koje ti je dao i budi strpljiv na iskušenjima. Neka ti je uvijek na umu Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, i njega uzmi za uzor u cjelo-kupnom životu. Sjeti se da su njemu bacali utrobu deve na glavu, da je bio stavljen u izo-laciju sa svojim ashabima i da je jeo lišće sa drveća, da je pro-tjeran iz Mekke, da su mu ne-vjernici zube polomili, da mu je supruga Aiša, r.a., potvorena i time napadnuta njegova i čast njegove porodice, da je ubijeno

sedamdeset nejgovih najboljih ashaba, da je izgubio sinove i kćeri za svoga života, da su ga nazivali luđakom i sihirbazom. Uisti-nu su to bila velika iskušenja!

Zatim, sjeti se da je Allahov poslanik,Zekrijja, a.s., ubijen na najsvirepiji način, da je njegov sin Jahja, a.s., zaklan, da je Musa, a.s., ismijavan i proganjan, da je Ibrahim, a.s., bio bačen u vatru, i na kraju su svi oni postali vođe na putu Istine. Sjeti se također da je Omer, r.a., umro sav u krvi od rane koju mu je zadao nevjernik, da je Osman, r.a., bio zatvoren u svojoj kući, a onda ubijen, da je Alija, r.a., mučki ubi-jen od strane haridžije Abdurahmana ibn Muldžima, da su odabrani ljudi, imami ovoga ummeta, mučeni, bičevani i bacani u tamnice. I neka ti je na umu kur’anski ajet: Zar vi mislite da ćete uči u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale nemaština i bolest, i toliko su bili uznemi-ravani da bi poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! (El-Bekara, 214.). !

Ne dozvoli da te očaj

savlada, već pogledaj tamo

gdje sunce svako jutro izlazi, tako ćeš naučiti da zalazak sunca ne znači ništa

drugo osim njegov ponovni

izlazak.

Kraljica koja je žudjela za Džennetom

Odrasla je na kraljevskom dvoru ibila je kraljica. Dobro je upoznala sjaj i raskoš kraljevskog života, vidjela je silui snagu kraljeva i poniznost i pokornostnjihovih podanika, ali je svjetlo ima-na obasjalo njeno srce, pa je odbacila zabludu i utočište potražila u okriljuistinskog vjerovanja, moleći Allaha da je spasi života u kraljevskom dvorcu iokrutnog tiranina čija je supruga bila.Allah je uslišao njenu dovu i ona je po-stala i ostala primjer iskrenosti u vjeri.Ona je Asja bint Muzahim, supruga faraonova, koja je postala simbol iskre-nog vjerovanja ovjekovječen u ovomkur’anskom ajetu: A onima koji vjeru-ju – Allah kao pouku navodi ženu fa-raonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj,sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-”Tahrim, 11.). Kada je spoznala put isti-ne, Asja je krenula njime ne strahujućiod zablude i zuluma njenih sljedbe-nika. Povjerovala je u Allaha imanomkoji ništa nije moglo poljuljati, takoda faraonove prijetnje najgorim vrsta-ma mučenja, da bi je odvratio od vjere,nisu urodile plodom. Asja je sklopila trgovinu sa Allahom i trgovina je bila uspješna. Prodala je kraljevski ugled,dvorce i sluge za kuću u Džennetu.

Asja je bila među prvima koji su po-vjerovali u Musaovo, a.s., poslanstvo.Kada je faraon saznao za to obuzeo ga je neopisivi bijes. Kako je moguće da njegova žena, njegova životna saputni-ca, povjeruje u neko drugo božanstvomimo faraona!? Nakon što se uvjerioda ona neće napustiti istinsko vjerova-nje, naredio je da se izloži stravičnommučenju, ne bi li se pokajala. Izmeđuostaloga, faraon je naredio vojnicima da je bace na zemlju i da joj ruke i nogevežu za četiri stuba i da je bičuju. Za-tim je naredio da joj na grudi stave ve-liki kamen ne bi li popustila. No, ona je pored svega toga ostala postojana istrpljiva, jer je imala lijepo mišljenjeo Allahu i čvrsto se vezala za nadu uNjegovu milost koja vjernika nikada ne smije napustiti. A onda je zamoli-la Allaha da je spasi faraona i njegovog mučenja, i Allah joj se odazvao i uslišaoje njenu dovu, pa je njena duša napu-stila tijelo i vratila se svome Stvoritelju.Meleki su joj krilima pravili hlad na njenom putu ka nebeskim visinama, da bi se nakon toga nastanila u Dženne-tu. Asja je iskreno povjerovala u svoga Gospodara i zbog svog vjerovanja trpila je najgore vrste mučenja, pa je zaslužila blizinu Milostivog Allaha u džennet-skim prostranstvima. O kakve li časti idivne li nagrade!

Nije očajavao ni onda kad su mu napravili mrtvački sanduk

Ovo je priča o Mr. Haneyuiz Winchestera koju je on sam ispričao 17. novembra 1948. godine u jednom hotelu u Bostonu, rekavši: “Dvadesetih godina, mnome je ovladala za-brinutost i očaj zbog čira koji je već bio počeo nagrizati i je-sti unutrašnji zid moga želuca. Jedne noći imao sam strašno crijevno krvarenje. Prevezen sam u bolnicu koja je bila u sastavu me-dicinskog fakulteta u Chicagu. Tada je moja tjelesna težina bila spala na oko 45 kg. Bolest se intenzivirala do te mjere da su mi doktori naredili da ne smijem dizati ruke iznad sebe, a trojica ljekara iz konzilija rekli su mi da je moje stanje beznadežno i da je moja bolest neizlječiva. Živio sam

j j j

na alkalnom prahu, a to znači da sam svaki sat uzimao kašikicu praha pomiješanog s mlijekom. Medicinska sestra mi je stavljala cijevčicu u grlo u kojoj je bio sadržaj lije-ka, koji je nakon toga dospijevao do želu-ca. Nekoliko mjeseci sam živio u takvom stanju. Na kraju sam rekao sam sebi: ‘Ako od mog života nije ostalo ništa više osim iščekivanja smrti, onda moram maksimal-no iskoristiti preostalo vrijeme. Uvijek sam želio da proputujem svijetom prije smrti, pa sam odlučio da to sada uradim.’ Oba-vijestio sam doktore o mojoj namjeri i o tome da mogu sam uzimati lijek dva puta dnevno. Bili su konsternirani mojom izja-vom i uglas su rekli: ‘Nemoguće! Ako to uradiš tvoj kabur će biti more.’ Odgovorio sam im da se to neće desiti, jer sam prije toga zadužio moju rodbinu, ako umrem, da me ukopaju u naše porodično groblje. Zbog toga sam odlučio sa sobom ponije-ti i mrtvački sanduk. Osoblju broda sam rekao da me, ako umrem, stave u sanduk, a zatim da sanduk s mojim tijelom stave

36

u hladnjak na brodu dok se ne vratimo kući kako bi me porodica mogla sahraniti u po-rodičnom groblju. Međutim, kada smo se ukrcali na brod i krenuli na putovanje, nešto se čudno desilo. Naime, ja sam u jednom trenutku osjetio da mi se zdravstveno stanje poboljša-lo. Toliko da sam se za nekoliko dana u potpunosti riješio alkal-nog praha i cjevčice pomoću koje sam unosio lijek u želudac. Počeo sam jesti sve vrste hrane i nisam osjetio nikakvu tegobu.

Priuštio sam sebi ono što čitav život nisam probao. U toku putovanja više puta smo bili izloženi uraganima i tajfunima, koji su tada, nakon što sam ozdravio, barem se meni tako činilo, bili jedina opasnost zbog koje bih na kraju mogao završiti u svom mrtvačkom sanduku. Na tom putovanju ja sam pobijedio sve vrste strahova i tjeskobe. Sklopio sam nova poznanstva i upoznao nove prijatelje s kojima sam duboko u noć ostajao na palubi broda uživajući u putova-nju. Kad sam se konačno vratio u Ameriku u potpunosti sam se oslobodio tjeskobe i brige, čak sam zaboravio da sam imao čir na želucu, pa sam se vratio na svoj posao. Od tada se još nikada nisam razbolio.”

Zatim je rekao: “Na početku sam sebi govorio: ‘Šta je najcrnje i najteže što ti se može desiti?’, pa sam dobio odgovor da je to smrt. Zatim, pripremao sam sebe za smrt, jer su mi doktori rekli da je moje stanje očajno, što znači da nisam imao nikakovg izbora. I na kraju, pokušao sam sebi dati oduška time što sam odlučio da maksimal-no iskoristim vrijeme koje mi je preostalo od života. Da sam se predao očaju i tjeskobi nakon što smo se ukrcali u brod, vjerovatno bi se s putovanja vratio u mrtvačkom san-duku. Međutim, ja sam pokušao zaboraviti na bolest i sve probleme i to mi je priskrbilo psihičku smirenost. Unutrašnja snaga me je spasila i iznova vratila u život.”


Ljudi koji su osjetili radost uspinjanja na vrh ljestava,

jesu oni koji su krenuli s dna do vrha, a oni koji krenu s vrha, pred njima nema ništa drugo osim

spuštanja na dno.


Razmisli, o ti, koji si izgubio nadu u izlječenje, o stanju ovog čovjeka kojeg nada nikada nije napustila, iako nije bio vjernik, pa da se osloni i pouzda u Boga i da kod Njega traži utočište i uputi dovu da mu Allah otkloni nedaće. On jedno-stavno nije imao vjere koja bi mu osvi-jetlila tmine dunjalučkog života, ali ipak nije očajavao.

Pa kakvo bi onda trebalo biti stanje vjernika koji se nada Allahovoj nagradi, koji upućuje dove Onome koji mu se odaziva i u čijoj ruci je svako dobro.

Kloni se pesimista

Zapamti ovaj savjet: Mani se prijatelja koji ne podržavaju promjene u tvom živo-tu! Mnogi od nas su se uvjerili da ima pri-jatelja koji ne podržavaju promjene i svaka pozitivna promjena u njima probudi lju-bomoru i strah. Malo po malo, oni će te vratiti tamo gdje si nekad bio, zato se pri-pazi prijatelja i članova tvoje rodbine koji tako postupaju, jer oni zaporavo ne znaju šta rade. Ljudi s kojima prvodiš svoje vrije-me promijenit će tvoj život na ovaj ili onaj način. Ako se družiš sa pesimistima, oni će utjecati na tebi i bit ćeš kao i oni, ali ako se vežeš za ljude koji te podržavaju u tvojim pozitivnim nastojanjima, onda ćeš ti brzo preuzeti vođstvo na putu uspjeha i sreće. U toku dana često puta budemo iskušani i dovedeni u situaciju da biramo s kim ćemo provesti vrijeme. Kad si pred takvom dilemom, onda ne idi s onim koji vrijeme provodi u kafiću i ispraznom raz-govoru i traču, jer će ti to oduzeti energiju i ubiti optimizam. Većina nas zna ko je op-timista i pozitivna ličnost, a ko je pesimista iz kojeg zrači negativna energija, zato nije na odmet povećati oprez kod izbora prija-telja kojem ćemo pokloniti naše vrijeme.

U svom nadahnutom djelu Spontani oporavak, Andre Weil ponudio je sljedeći savjet: “Napravi spisak prijatelja i pozna-nika u čijem društvu se osjećaš pozitivno,

sretno i optimistično, zatim odaberi jed-nog od njih i provedi s njim dio svoga vremena.”

Kada razgovaramo s pesimistom obič-no tu fale mogućnosti i šanse za nešto pozitivno, jer tim dijalogom dominira tjeskoba, nemir i potištenost, i tu nećemo čuti ni jednu novu ideju niti osjetiti i vidje-ti kreativni humor.

Bivši predsjednik SAD-a, Calvin Co-olidge rekao je: “Od pesimiste ne očekuj inovacije.”

S druge strane, vidimo da se među ne-kim ljudima entuzijazam širi poput epide-mije. I kada razgovaramo sa osobom koja odiše optimizmom, kao da nam se grudi šire, jer uviđamo sve više i više mogućno-sti za život. Danski filozof Kjerkegard je rekao: “Ako bi nekada nešto poželio, to nipošto ne bi bilo bogatstvo niti vlast, već bi poželio ljudsko oko koje stalno blista i plamti od životnog žara i poželio bih omla-dinu za koju ne postoji riječ nemoguće.”

Razmišljaj o rješenju, a ne problemu

Ljudski život je ili smjelost i avantura, ili nije ništa.

Onima koji ništa ne rade, idu na živce oni koji rade.

Ljudi koji su osjetili radost uspinjanja na vrh ljestava, jesu oni koji su krenuli s dna do vrha, a oni koji krenu s vrha, pred njima nema ništa drugo osim spuštanja na dno.

Ovaj svijet je dovoljno prostran za sve uspješne ljude, ma koliko ih bilo, a uspjeh koji se ne ostvaruje osim preko neuspjeha drugih, u suštini je poraz zaogrnut pla-štom pobjede.

Tvoji prijatelji mogu živjeti s tvojim neuspjehom, al’ nikako ne mogu živjeti s tvojim uspjehom.

Da te ljudi preziru i odbacuju, a da ti imaš samopoštovanje i povjerenje u sebe, puno je lakše nego da te vole, a da ti sam sebe prezireš i nemaš samopoštovanja.

Najljepše u graditeljskom životu je da sagradiš most optimizma preko mora očaja i pesimizma.

Bezuspješan čovjek je jedan od dvo-jice: ili je onaj koji radi bez planiranja; ili onaj koji planira, a ne radi.

Najbolji način da ostvariš svoje sno-ve je da se probudiš iz sna.

Ako želiš da letiš kao soko, onda se ne spuštaj na nivo kokoši.

Ako želiš da naučiš, onda moraš osjetiti bol.

Dunjaluk je pun kamenja i ne spo-tići se na kamenje, već od njega sagradi stepenice koje će te odvesti do vrha.

Pad nije neuspjeh, već je neuspjeh da ostaneš na mjestu gdje si pao.

Ako želimo završiti posao bez umo-ra, onda se najprije moramo umarati učeči posao.

Ne možeš biti neuspješan osim ako odustaneš od pokušaja da uspiješ.

Kada uspijemo u životu ili uradimo veliko djelo, nipošto ne zaboravimo onaj trenutak kada nam je neko pružio ruku pomoći da bi došli do uspjeha, jer za uspjeh je uvjek potrebno više ruku.

Ako prestaneš ići naprijed, izlažeš sebe opasnosti da budeš pregažen od onih koji su za tobom.

Ne povodi se za drugima i ne budi slijepi sljedbenik, već izgradi svoj vla-stiti svijet.

Ako si izabrao život na margini, znaj da ćeš ostat bez spomena.

Velika je slabost pristati biti alatka u rukama drugih ljudi.

Ne dozvoli da te očaj savlada, već pogledaj tamo gdje sunce svako jutro izlazi, tako ćeš naučiti da zalazak sunca ne znači ništa drugo osim njegov po-novni izlazak.

Uspješan čovjek je onaj koji zatvori usta prije nego ljudi začepe uši, i koji otčepi uši prije nego ljudi otvore usta.

Uspješan čovjek razmišlja o rješe-nju, a neuspješan o problemu.

Kod uspješnog čovjeka ne presušuju ideje, a kod neuspješnog ne presušuju isprike.

Uspješan čovjek vidi rješenje u sva-kom problemu, a neuspješan vidi pro-blem u svakom rješenju.

Uspješan čovjek kaže: “Rješenje je teško, ali je moguće”; neuspješan čo-vjek kaže: “Rješenje je moguće, ali je teško.”

Deviza uspješnog čovjeka je: “Po-stupaj prema ljudima onako kako bi volio da oni postupaju prema tebi”, a deviza neuspješnog čovjeka je: “Prevari ljude, prije nego oni tebe prevare.”

Uspješan čovjek u radu vidi nadu, a neuspješan u radu vidi bol i tegobu.

Uspješan bira šta će reći, a neuspje-šan govori šta mu na um padne.

Uspješan čovjek oblikuje događaje, a neuspješnog događaji oblikuju.

38

Znakovi na putu

Islamske teme

‘’Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem’’, ističe Nevevi, ‘’permanentno je radio na pridobijanju ljudskih srca i na tom putu bio je spreman podnijeti i najgrublje oblike agresivnog ponašanja, posebno onog verbalne naravi, kojeg su prema njemu, u nemalom broju slučajeva, ispoljavali beduini, licemjeri i razne druge vrste grubijana i probisvijeta, vjerujući da samo tako može očuvati mir i stabilnost u zajednici, ojačati poziciju islamske države i izvršiti svoju poslaničku misiju na najbolji mogući način.’’

Islam je vjera milosti i samilo-sti. Zapravo islam je u svojojbiti milost. Njegova milost

manifestira se, između ostalog, i krozrazličite doktrinarne, pravne i etičkeodredbe i načela. Jedno od tih načela je načelo zajedništva, jedinstva i du-hovne povezanosti. U hadisu kojeg jeprenio Nu’man ibn Bešir, radijallahuanhu, kaže se: “Džemat (zajedništvo)je milost, a razdor je Božija kazna.”(Ahmed, sa dobrim senedom). U ciljupromoviranja i afirmacije ovog uzvi-šenog načela, Allah, dželle šanuhu,je objavio više ajeta u Kur’anu, odkojih je najupečatljiviji onaj iz sureAli-Imran: Svi se čvrsto Allahova uže-ta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji,pa je On složio srca vaša i vi ste postali,

milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istra-jali. (Ali-Imran, 103.). Razdor, podi-jeljenost, prepirka i svađa su kazna, neuspjeh, gubitak, slabost i sramota, na što aludiraju riječi Uzvišenog: ...i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Nje-govu, i ne prepirite se da ne biste klonuli ei bez borbenog duha ostali; i budite iz-držljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (El-Enfal, 46.). Islam nasuči da je zajedništvo, jedinstvo i jed-nodušnost najveća akvizicija nakon imana, i najveća blagodat nakon isla-ma, zato je njegovo očuvanje, njegova-nje i unaprjeđenje jedan od najvažni-jih vjerskih prioriteta i Božija oporuka svim Allahovim poslanicima: On vam propisuje u vjeri isto ono što je propi-sao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” (Eš-Šura, 13.).

p j jj”

Poznati komentator Kur’ana, Ibn Kesir, u pojašnjenju ovoga ajeta kaže: “Allah je svim vjerovjesnicima i njiho-vim narodima oporučio zajedništvo i slogu, i zabranio im razdor i podvaja-nje, po bilo kojoj osnovi.” Bilježi Tir-mizi od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je rekao: “U svojoj poznatoj hutbi, koju je održao u El-Džabiji, moj otac je rekao: ‘Na istom ovom mjestu, Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam se obratio riječima: -Držite se zajed-nice, a budite što dalje od razdora i podvajanja, i znajte da je šejtan sa jednim čovjekom, koji se izdvojio iz zajednice, a od dvojice je mnogo dalji. Ko želi da se nastani u najboljem di-jelu Dženneta, neka se drži zajednice (džemata). Koga budu radovala nje-gova dobra a žalostila njegova hrđava djela, taj je pravi vjernik.’”

Interes zajednice je iznad interesapojedinca

Kako bi zaštitio instituciju džemata (zajednice) od razdora, podjele i među-sobnih trvenja, Šerijat je, preventivno,( j ) p j

zabranio sve što se kosi sa njegovim in-teresima, slabi njegovu snagu, pa makarse, u konkretnoj situaciji, radilo o pro-vođenju legitimnih šerijatskih mjera iaktivnosti, a sve to kako ne bi došlo dozahladnjenja odnosa u društvu i stvara-nja jaza i netrpeljivosti među pripadni-cima muslimanske zajednice. Upravo iztog razloga Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, je odustao od rušenja i izgradnjeKa’be na starim, Ibrahimovim temelji-ma, iako bi to bila potpuno legitimna aktivnost, jer se bojao da bi ona mogla izazvati pometnju i nerazumijevanje,pa čak i otvoreno protivljenje pojedinihstruktura novoformirane muslimanskezajednice. Prenosi Muslim od Aiše, ra-dijallahu anha, da je rekla: “Čula sam

j

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, kada je rekao: ‘Da tvoj narodnije nov u islamu, sav imetak kojeg suljudi darovali za potrebe Ka’be, podije-lio bi na Allahovom putu, vrata Ka’be bispustio na zemlju, a u K’abu bi ulazio izel-hidžra (Ismailove sobe).’’’ Iz hadisa seajasno razumije da je u određenim situa-cijama, kada postoji bojazan od smutnjei razdora, i javnog linča, dozvoljeno odu-stati od, Šerijatom propisane, aktivnosti,

j g j

kako bi se to izbjeglo. Prema Ebu-Zi-nadu, poznatom učenjaku iz generacijetabi-tabiina, Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, se zbog njihovog slabog pozna-vanja islamskih propisa, s obzirom da subili novi u islamu, ali i blizine paganskog doba i načina života, kojim su još doju-čer živjeli i kroz čiju su prizmu gledalina svijet oko sebe, odustao od svoje pr-vobitne namjere da Ka’bu vrati na Ibra-himove temelje, jer je postojala realna opasnost da taj njegov postupak budepogrešno protumačen, kao čin samodo-kazivanja, hvalisanja ili bilo čega drugog.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se iu drugim sličnim situacijama ponašaou skladu sa ovim pravilom. Značajno jeza ovu priliku istaći njegov odnos pre-ma licemjerima, koji su bili i ostali rak-rana muslimanskog društva, i “najvećineprijatelj’’, kako ih Kur’an opisuje usuri znakovitog naziva, “El-Munafikun’’(Licemjeri). Iako je bi svjestan njihovevelike opasnosti i negativnog uticaja udruštvu, ipak je odsutao od provođenja represivnih mjera prema njima, samo sjednim ciljem, a on je očuvanje mira,jedinstva i stabilnosti društva. Pribjega-vanje represivnim mjerama moglo je do-vesti do smutnje nesagledivih razmjera,jer rodbina i plemena onih prema koji-ma bi te mjere bile usmjerene, ne bi sje-dili skrštenih ruku, nego bi tražili načina

Ko želi da se nastani Ko želi da se nastani u najboljem dijelu Dženneta,u najboljem dijelu Dženneta, neka se drži zneka se drži zajednicajednice e (džemata)(džemata)


39

kako da se osvete, a to bi onda pokrenulo lavinu neprijateljstva koju bi kasnije bilo teško zaustaviti. Da bi imali jasniju sliku o onome što se u to vrijeme događalo, navest ćemo predaju, koja u potpunosti razotkriva fenomen licemjerstva i lice-mjera s jedne, i daje prikaz Poslanikove mudre, državničke politike i uspješno nošenje i sa najvećim probelima i izazo-vima tog vremena, s druge strane. Jedan od živih svjedoka tih dešavanja, Džabir ibn Abdullah, o tome kaže: “Dok smo boravili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj od bitaka, jedan naš muhadžir (prognanik iz Mekke), ničim izazvan, udario je, otraga, čovjeka iz sku-pine ensarija (Poslanikovih pomagača). Nimalo ne oklijevajući, ensarija se okre-nuo svojim sunarodnjacima i pozvao ih u pomoć. Isto je učinio i muhadžir, po-zvavši svoje sunarodnjake. Nastao je opći metež, koji je mogao prerasti u ozbiljan incident, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije povikao iz sveg glasa: “Zar se, u mom prisustvu, pozivate na pagan-ske (plemenske) veze! Ostavite se toga, jer je to duhovna prljavština i opačina.’’ Njegove riječi su do te mjere uznemiri-le Abdullaha ibn Ubejja, predvodnika licemjera, da je, ponešen svojim pagan-skim zanosom, uzviknuo: “Zar da tako postupaju prema nama? Tako mi Alla-ha, kada se vratimo u Medinu, pokazat ćemo im ko je ponosan a ko ponižen, i ko će koga protjerati iz Medine.’’ Vijest o ovim Abdullahovim riječima pronijela se poput munje muslimanskim vojnim redovima, a kada je za njih čuo Omer, radijallahu anhu, skočio je (poput razja-renog lava), isukao svoju sablju i rekao: “Allahov Poslaniče, dopusti mi da ovom svojom sabljom odsiječem glavu tom munafiku.’’ Postupajući u maniru istin-skog vođe i državnika, koji vodi računa o svakom svom podaniku i o društvu kao cjelini, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spriječio Omera u njegovoj na-kani, koja ne bi donijela ničega dobrog, i u tom kontekstu izrekao je svoje poznate riječi (koje svima nama mogu poslužiti kao obrazac ponašanja u sličnim situaci-jama): “Pusti ga, ne želim da ljudi okolo pričaju kako Muhammed ubija svoje as-habe (drugove).’’

Poznato je da licemjeri u islamskoj g

državi, u pogledu građanskih prava i j j jj

dužnosti, uživaju jednakopravan status g gg g

sa ostalim članovima zajednice, a budući j jj j

da je licemjerstvo prikriveni vid nevjero-jj

vanja, koji je poznat samo Uzvišenom j j j

Allahu a ne i ljudima, poduzimanje bilo j j jj j j

kakvih mjera kojima bi se doveo u pita-j jj

nje takav njihov status, zapravo bi mogao j jj j

značiti atak na muslimane, bar bi se to j j gj

tako moglo tumačiti u javnosti, ili, kako je to Poslanik još preciznije odredio, “as-

g jg j

habe’’, a samim time i izazivanje unutra-j j jj

njih sukoba i nereda.

Uvažavanje realiteta

Imam Nevevi ovaj Po-slanikov, sallallahu alejhi vesellem, postupak je protuma-čio kao izbor blaže, manještetne opcije i odustajanje odnečega, što bi u povoljnijimpolitičkim i društvenim pri-likama, predstavljalo dobrorješenje, kako bi izbjegao većuštetu, odnosno smutnju i ne-red. “Poslanik, sallallahu alejhive sellem’’, ističe ovaj učenjak,“permanentno je radio na pri-dobijanju ljudskih srca, i na tom putu bio je spreman pod-nijeti i najgrublje oblike agre-sivnog ponašanja, posebnoonog verbalne naravi, kojeg su prema njemu, u nemalombroju slučajeva, ispoljavali be-duini, licemjeri i razne drugevrste grubijana i probisvijeta,vjerujući da samo tako može očuvati miri stabilnost u zajednici, ojačati pozicijuislamske države i izvršiti svoju poslaničkumisiju na najbolji mogući način.’’ (ŠerhuSahihi Muslim).

Sve ovo je samo potvrda koliko je Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao naj-veći moralni i duhovni uzor muslimana,bio dalekovidan i obazriv, vodio računa oeventualnim posljedicama koje određenipotez može proizvesti i koliko je brinuoza interese zajednice, njenog očuvanja iunapređenja i izbjegavao sve što bi moglonarušiti stabilnost i izazvati smutnju i ne-red u društvu.

Ako je u cilju očuvanja zajednice i je-dinstva dozvoljeno odustati od provođe-nja legitimnih mjera, koje imaju potporuu Šerijatu, šta reći za mjere i aktivnosti

j g j j j p p

koje nemaju takav karakter i za koje setek pretpostavlja da bi mogle imati pozi-tivan učinak, a ustvari predstavljaju samo


nadolijevanje ulja na vatru i daljnje raslojavanje i slabljenje društva. Određene aktivnosti koje danas na terenu provode pojedine islamske grupacije i organizacije, s ciljem, kako to oni vole kazati, popravljanja stanja u muslimanskim druš-tvima, podizanja nivoa svijesti o islamskim načelima i prin-cipima, oživljavanja Poslani-kove prakse u svakodnevnom životu, često znaju proizvesti suprotne efekte i dodatno po-goršati poziciju vjere i vjernika u savremenom društvu. Kao da u tim krugovima nikada nisu čuli za spomenute pri-mjere, ili ih pogrešno razumi-jevaju, mada su oni i više nego jasni, ili ih pak svjesno igno-riraju, a sve to je nespojivo s misijom i zadaćom koju su preuzeli na svoja pleća.

Prije nego se i počnu baviti misionar-skim poslom, muslimani su dužni dobro proučiti Poslanikovu životnu biografiju, posebno njenu da’vetsku dimenziju, jer će tako uštediti i vrijeme, i ljudske i ma-terijalne resurse, i, svakako, ostvariti naj-bolje rezultate. Daija ili reformator koji pred svojim očima ne bude imao gore navedene primjere poslanikove mudro-sti, vizije i uvažavanja okolnosti i realite-ta, neće uspjeti u svojoj misionarskoj i re-formatorskoj nakani, bez obzira kakvim ljudskim, umnim i materijalnim poten-cijalima raspolagao. O tome kako uvaža-vanje realiteta itekako može utjecati na uspjeh ili neuspjeh u islamskom pozivu i misiji, veliki islamski učenjak, politolog i filozof Ibn Tejmijje, Allah mu se smilo-vao, je rekao: “Gotovo da u islamskoj po-vijesti ne postoji primjer oružane pobune protiv vlasti, koja na kraju nije završila tragično i proizvela mnogo teže posljedi-

Hudejbija je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim

sljedbenicima do Sudnjeg dana, dala

jedno važno saznanje, po kojem

strpljenje i blagost, u

perspektivi, onoj

dunjalučkoj i ahiretskoj,

uvijek donose više dobra od

sukobljavanja i konflikta.

ce, po cjelokupnu zajednicu, od zla kojeje pobunom trebalo promijeniti. Rijetkisu slučajevi pobuna koje nisu donijeleviše negativnih nego pozitivnih rezultata.Oni koji su ih vodili, nisu ostvarili svojevjerske ciljeve, nisu uspostavili vjeru, a nisu donijeli ni dunjalučki boljitak i na-predak. Allah ne traži od ljudi osim onošto će im donijeti napredak i prosperitetkako na vjerskom tako i na planu ostva-renja osnovnih životnih interesa, sreće iblagostanja, i svi ljudi, bez obzira ko onibili, dužni su se kretati u tim okvirima.’’Prema tome, rad za vjeru i u njeno ime,mora počivati na mudrosti, ispravnojprocjeni, dobrom razumijevanju stvari,razmišljanju o krajnjim konsekvencama,da bi on uistinu bio plodonosan, unapri-jedio zajednicu i ujedinio ljudska srca na uputi i Pravom putu.

Prosta matematička računica

Ono što svima nama može pomoćiu kreiranju ispravne svijesti o zajednici injenoj važnosti, a potom i kreiranju zdra-vog džematskog ambijenta, pored nave-denih poslaničkih primjera, jeste i jedna prosta matematička računica (kalkulaci-ja) koju svako od nas može napraviti za sebe, a koja bi podrazumijevala detaljnopobrojavanje svih koristi, privilegija iprednosti zajednice i zajedništva, s jedne,i svih šteta, negativnosti i slabosti razdo-ra, pocjepkanosti i podvojenosti, s drugestrane. Rezultat bi u svim kombinaci-jama morao biti isti, odnosno na stranidžemata, jer je korist i interes, koje jejedino moguće ostvariti kroz zajednicu,nešto čemu teži svaki normalan čovjek, a šteta i gubitak nešto od čega strahuje i odčega bježi svaki normalan čovjek. Ukoli-ko bi nečija računica dala drugačije rezul-tate, koji bi, na bilo koji način, išli u pri-log izolaciji (usamljenosti, odvojenosti,samostalnom djelovanju), neka zna da nešto nije u redu, ili sa njim kao osobom,ili sa njegovom percepcijom i poimanjemstvari. U protivnom, morao bi znati da u islamskom sistemu poimanja i vrjed-novanja, slobodna ljudska procjena da je nešto dobro i da bi moglo biti dobro,nikada ne može biti iznad ustanovljenih normi, koje i jesu propisane radi ljudi iu cilju zaštite njihovih interesa (vjere,života, razuma, imetka i potomstva), istoga aspekta lični (pojedinačni) interesise nikada ne mogu staviti iznad interesa zajednice, i izolacija nikada, izuzmemo liekstremne situacije, ne može biti bolja odzajedništva (džemata). A da ljudska logi-ka, u tom pogledu, itekako može podba-citi dokazuje nam slučaj primirja na Hu-dejbiji, kojeg je Poslanik, sallallahu alejhive sellem, nakon mukoktrpnih pregovo-ra i smjene nekoliko pregovaračkih dele-gacija, zaključio sa mekanskim (kurejšije-vićkim) prvacima. Naime, poznato je da

su određene klauzule mirov-nog ugovora, a posebno ona koja je nalagala da se posjeta muslimana Mekki i obavlja-nje hadža, odgađa do naredne godine, kod ashaba, radijalla-hu anhum, izazvale ogromno nezadovoljstvo, a kod Omera, radijallahu anhu, koji je inače bio poznat po svom žestokom stavu, i otvoreno razočarenje. Odmah po zaključenju pri-mirja, ušao je u Poslanikov šator, i bez ikakvog okolišanja upitao: “Allahov Poslaniče, zar mi nismo na Pravom putu, a oni u zabludi?’’ “Dakako’’, odgovorio je Poslanik. “Zar naši poginuli nisu u Dženne-tu, a njihovi u Džehennemu?’’ – ponovo je upitao. “Jesu’’ – potvrdio je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. “A zašto onda pravimo ustupke u vjeri, i vraćamo se kući bez izvojevane pobjede, prije nego je Allah presudio između nas i njih’’ – uporan je bio Omer. “O sine Hattabov, ja sam Allahov Poslanik, i Allah me neće nikada ostaviti na cjedilu’’ – pokušao ga je urazumiti Poslanik. No sve to nije bilo dovoljno, pa je Omer odlučio, odgovore na svoje nedoumice, potražiti kod Ebu-Bekra, radijallahu anhuma. Sve što je re-kao Poslaniku, ponovio je i pred njim, a Ebu-Bekr, mu je dao isti odgovor kao i Poslanik: “On je Allahov Poslanik, i Allah ga nikada neće ostaviti na cjedilu.’’ Na-kon toga, Uzvišeni Allah je, Svome Posla-niku, objavio suru El-Feth (Pobjeda), i onhje pozvao Omera i proučio mu ovu suru od početka do kraja. “Zar se ovo može smatrati pobjedom, Allahov Poslaniče?’’ – upitao je Omer. “Da’’ – odgovorio je on. (Buharija). Prevelika želja za ponov-nim viđenjem Ka’be, od koje je, mimo svoje volje, bio razdvojen punih 8 godi-

40

na, učinila je da Omer, radi-jallahu anhu, jednostavno nije mogao, u prvom trenutku, vidjeti ono što su vidjeli Posla-nik i njegov najvjerniji drug, Ebu-Bekr, radijallahu anhu. Suštinska razlika je u bila u tome što je Omer, radijalla-hu anhu, na primirje gledao kratokoročno, kroz prizmu svojih ličnih vjerskih ambicija i aspiracija, a Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, nadahnut objavom, istu stvar je gledao dugoročno i kroz prizmu in-teresa muslimanske zajednice.

Osim što nas ovaj do-gađaj uči da nikada svojim mišljenjem i tumačenjem ne

oponiramo objavi, makar, svojim inte-lektualnim kapacitetima, i ne bili u sta-nju proniknuti u mudrost Božijih i Po-slanikovih riječi, on nas uči da u kriznim situacijama i vremenima smutnji, kada obično većina ljudi izgubi osjećaj za re-alnost, i kada su emocije znatno aktivnije od razuma, rješenja treba tražiti upravo u objavi, odnosno u savjetovanju sa najve-ćim učenjacima do kojih u tom trenut-ku možemo doći, i doslovnoj provedbi njihovih instrukcija i preporuka, makar one ne odgovarale našim dušama i našim unutarnjim osjećanjima. U jednoj mu-droj izreci se kaže: “Strpljivost i držanje jasnog puta (kategoričnih vjerskih istina) u vremenima smutnji, najbolji je način za njihovo suzbijanje i što bezbolnije preva-zilaženje.’’

Hudejbija je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim sljedbenicima do Sudnjeg dana, dala jedno važno sazna-nje, po kojem strpljenje i blagost, u per-spektivi, onoj dunjalučkoj i ahiretskoj, uvijek donose više dobra od sukobljava-nja i konflikta. U konkretnoj situaciji,


Iako je bio svjestan njihove velike opasnosti

i negativnog utjecaja u

društvu, ipak je odsutao od provođenja represivnih

mjera prema njima, samo s

jednim ciljem, a on je očuvanje mira, jedinstva

i stabilnosti društva.


Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, blagost i strpljenje na “ponižavajućim’’ uvjetima primirja, rezultirala je prihva-tanjem islama od strane cjelo-kupnog mekanskog stanovniš-tva, što je bio pravi dobitak za mladu muslimansku zajedni-cu, a ashabima, koji su se po-vinovali njegovim naredbama, a to nije bilo nimalo lahko, jer su one, po svojoj vanjskoj formi, djelovale kao popu-štanje i nedosljednost, doni-jelo je onosvjetsku nagradu i Allahovo zadovoljstvo. Nešto što je svima njima na početku djelovalo kao veliko poniženje i poraz, na kraju se pokazalo kao veliki trijumf istine nad neistinom. Drugi naziv za to su riječi Uzvišenog: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216.).

Smutnja, najveća prijetnja muslimanskoj zajednici

Zajedničko držanje, rukovođenje in-teresima kolektiva, poštivanje riječi ule-me, strpljenje, kontinuirani rad i ustraj-nost na ispravnim idealima ukratko je formula koja današnjim muslimanima može osvijetliti Pravi put i pomoći im da njime koračaju smjelo, sigurno i sa-mouvjereno, i, što je najvažnije, učiniti njihove zajednice imunim na smutnje koje su bile i ostale najveća prijetnja opstanku i stabilnosti muslimanskog društva, još od vremena vladavine pra-vovjernih halifa pa do današnjih dana. Preciznije rečeno, odmah nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, javile su se i prve smutnje, kojima su

upravljale tajne ruke lice-mjera i neprijatelja islama, i koje su, da nije bilo odluč-nosti prvog muslimanskog halife Ebu-Bekra, radijallahu anhu, mogle ozbiljno ugro-ziti poziciju islama i mladu muslimansku državu, koja se prostirala na najvećem dijelu Arapskog poluotoka. Jedi-na olakšavajuća okolnost u svemu tome, ako bi se tako moglo kazati, bila je ta što se ovdje radilo o sukobu legal-no izabranih muslimanskih vlasti sa različitim grupama vjeroodstupnika (murteda), koji su odbili davati zekat u državnu blagajnu, pa je lakše bilo ubijediti vjernike, kojih je još uvijek bio popri-lično veliki broj, da ustanu

u odbranu države od buntovnika. For-mu međumuslimanskih sukoba, fitna (smutnja) je prvi put poprimila u vri-jeme Osmanove vladavine, radijallahu anhu, kada je, predvođen poislamljenim jevrejom Abdullahom ibn Sebeom, je-dan dio nomadskih plemena pokrenuo opću pobunu protiv Osmana, koji po njihovom sudu, navodno, nije zadovo-ljavao kriterije pravednog vladara i koji se, u upravljanju islamskom državom, rukovodio isključivo ličnim i familijar-nim interesima, što naravno nije odgo-varalo stvarnosti, jer kako neko kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, još za svoga života obećao Džennet, može uopće biti doveden u vezu s jednim od najtežih grijeha, pronevjerom povjere-nog mu emaneta, u njegovom slučaju emaneta vlasti, i nepoštivanje principa pravednosti? To je suludo, ali smutnja ljudima zamračuje razum i čini ih slije-pim i gluhim, tako da u potpunosti za-

borave, ili zanemare elementarne vjerske principe, kao što su nepovredivost ljud-skog života i časti i zabrana prolijevanja nedužne krvi. A da je pobuna imala po-kvarene a ne plemenite motive, pokazala su kasnija dešavanja, jer se situacija nije smirila ni nakon Osmanovog mučkog ubistva, naprotiv sukobi su eskalirali i pretvorili se u otvoreni rat između dva tabora, Alijinog i Muavijinog. Nažalost, rat je odnio veliki broj nedužnih života, a jedna od njegovih žrtava je bio lično Alija, radijallahu anhu. Sukobi su nakon toga nastavljeni i potrajali su sve do 40. godine po Hidžri, kada se Poslanikov unuk, Hasan radijallahu anhu, kako bi spriječio daljnje prolijevanje krvi i bra-toubilački rat, odrekao pozicije halife u korist Muavije, i tako ostvario Poslani-kovo navještenje da će “njegov potomak i unuk izmiriti dvije velike muslimanske vojske.’’ (Buharija). Sve ovo samo potvr-đuje prethodno iznešenu konstataciju da smutnja predstavlja najveću prijetnju opstanku i stabilnosti muslimanske za-jednice. Ko, nakon ovih sjajnih i nepo-novljivih generacija muslimana, može biti siguran od smutnje i njenih štetnih posljedica? Zato ćemo na kraju ovog teksta navesti stihove koji su, u prvim generacijama muslimana, često citirani, i kojima se htjelo ukazati na opasnost i pogubnost smutnji po pojedinca i za-jednicu, a koliko su oni važni dovoljno govori činjenica da su našli mjesto u naj-vjerodostojnijoj zbirci hadisa, Buhariji-nom Sahihu. Evo tih stihova:

Na početku, rat liči na djevojku kra-soticu

Koja želi zavesti svakog uspaljenog neznalicu

Al’ se brzo pretvori u krezubu, ružnu staricu

Nepoželjnu bilo kome za životnu sa-putnicu

Islam nas uči da je

zajedništvo, jedinstvo i

jednodušnost najveća

akvizicija nakon imana,

i najveća blagodat nakon

islama, zato je njegovo očuvanje,

njegovanje i unaprjeđenje

jedan od najvažnijih

vjerskih prioriteta, i

Božija oporuka svim Allahovim poslanicima.

42

Razmišljanja

Islamske teme

Dalje, ako razumski razmislimo o vremenskom periodu od godinu dana, koliko se istinski osoba može upoznati za to vrijeme? Ne baš puno, zar ne? Ne vidimo je onakvom kakva ona istinski jeste, kakva je između četiri zida, kakva je kad je ljuta, kakva kad ima probleme. Mi naivno želimo da osobu upoznamo preko telefona, Skype-a, na kahvi. I tada su momak i djevojka nasmijani, s fiksiranim osmijehom na licu, uredni, čisti, uslužni, ljubazni. Aman, rekao bi insan. Zato se i desi stvarni šok, sutra u braku, kada ustvari shvate da je sve prije braka bila samo GLUMA, neki snovi. A realnost svakako nije ružičasta

Piše: Nedim Botić

Jedna od pojava koja je bila ne-poznata prijašnjim generacija-ma muslimana i muslimanki,

a s kojom su danas iskušane gene-JJ

racije muslimanske omladine je svaka-ko tzv. šerijatska veza između mladića i djevojke.

Posljedice takvih veza po srce iiman vjernika i vjernice su katastrofal-ne i dugoročne; čak ugrožavaju i mo-gućnost kasnijeg sretnog braka i smi-raja u bračnoj zajednici. Nemojmo da nas zavaraju tzv. “razlozi i opravdanja”koja se mladićima i djevojkama servi-raju jer na kraju svu bol i posljedice tihveza trpjet ćete samo VI.

Lažne isprike

Počnimo s jednim od najčešćih iz-govora kojima se opravdava upuštanjeu tzv. šerijatsku vezu: “Da bi brak biouspješan, potrebno je da se budući su-pružnici, prije toga, dobro upoznaju.Najmanje godinu dana, poželjno je iviše. Jer brak je odluka za čitav život.Ne treba žuriti.”

Ovaj tip opravdanja obično koristežene (muškarcima je u prosjeku dovolj-no svega par poruka i jedan razgovor da upoznaju djevojku i shvate da je baš ONA žena njihovog života – ta ih faza obično prođe nakon prve svađe). Ne mo-eežemo reći da u spomenutom izgovoru nema istine, svakako da je potrebno da se budući supružnici upoznaju, ali, da li je to jedini razlog “odugovlačenja”, ili postoje i drugi, možda čak i važniji, prikriveni razlozi.

Svakako da postoje. Često je to če-kanje da vidimo da li će novi “odabra-nik” ponoviti greške svojih prethodni-ka. Problem leži u tome štoje značajan broj mladića i djevojaka, prije odluke za brak, iza sebe imalo više ova-kvih “veza”, koje su na kraju završile raskidom, bolom u duši i ružnim riječima. Bol se samo povećavao, a razočare-nje i ljutnja, prema osobama suprotnog spola, rasla. I sad,i kada se javi “prilika”, osoba je već toliko toga prošla, da ne vjeruje ni samoj sebi, a kamoli drugom. Proces odu-govlačenja braka je jedna vr-sta testa čiji su ciljevi:- saznanje da ljubav nije samo prolazna faza, već ono “pravo”;- razotkrivanje mo-gućih problema koji su pre-šućeni;- davanje dovoljno vremena srcu da zacijeli od bivše “veze”, nađe novu po-godnu “priliku”.

Ovi razlozi se svakako nemogu otvoreno reći, jer bi se tada iza-branici povrijedili, ali zapitajmo se o povjerenju u ovakvim vezama. Ono nije baš na visokom nivou ako djevojka ili mladić pretpostavljaju da bi se “ljubav za čitav život” mogla za godinu dana ili kraće, razotkriti u pravom svjetlu.

Pravo pitanje je: kako stupiti u brak s nekim ko nosi traume od prethodnih veza ili braka? Treba vremena takvoj ?osobi da to sve prođe, naravno. Ali nema svrhe davati drugima lažne nade. Tako još jedna osoba pati. A izlaz iz nečije boli nije u tome da nekog trećeg povrijedimo.

“Glumci” i “glumice”

Dalje, ako razumski razmislimoo vremenskom periodu od godinudana, koliko se istinski osoba možeupoznati za to vrijeme? Ne baš puno,zar ne? Ne vidimo je onakvom ka-kva ona istinski jeste, kakva je izme-đu četiri zida, kakva je kad je ljuta,kakva kad ima probleme. Mi naivnoželimo da osobu upoznamo preko te-lefona, Skype-a, na kahvi. I tada sumomak i djevojak nasmijani, s fiksi-ranim osmijehom na licu, uredni, či-sti, uslužni, ljubazni. Aman, rekao bi

insan. Zato se i desi stvarnišok, sutra u braku, kada ustvari shvate da je sve prije braka bila samo GLUMA,neki snovi. A realnost sva-kako nije ružičasta.

Osobe koje na ovaj na-čin pravdaju šerijatske vezeočito imaju strah od veziva-nja i braka. Iz ovakvih riječise osjeti strah od neizvje-snosti, od nečega za što sečovjek nije pripremio. Na-žalost, ovakva opravdanja možemo čuti čak i od rodi-telja ili odgajatelja koji, na ovaj način, žele ukazati na probleme u svojim brakovi-ma: “Nemoj ponoviti mojegreške; ja sam se udala mla-da, nisam ga dobro upozna-la. Prvo fakultet; pa posao,pa brak...”

Ako žena živi u sret-nom braku; ukoliko jeistinski ispunjena, ona će naravno davati savje-

te drugim ženama da i one stupe ubrak, da i one uživaju u Allahovomrahmetu. Ali ukoliko se, na ovaj ilionaj način, razočarala; ukoliko njenodabranik nije baš ono što je očeki-vala; u tom slučaju ona će opomi-njati druge da ne ulaze u brak; da ne ponove njenu grešku; da ne žurejer uvijek ima vremena za nesretanbrak. Takav slučaj je i s muškarci-ma. Mi, kroz naše iskustvo i našeprobleme, gledamo ono što se deša-va drugima. Ali nije nužno da, akoneko nije imao sreće u braku, isto toočekuje i druge, zar ne?

VVodič zodič zaa “š“šerijatskerijatske veze”e veze”

Bolje vam je da budete s nekim ko će vas voljeti u ime Allaha

onakvi kakvi jeste, nego da živite u ILUZIJI

nekakve ljubavi; ako ne budete otvoreni, postoji

opasnost da suprotna

strana ne voli vas, već lažnu SLIKU koju ste o sebi kreirali i odaslali je u

eter.

43

Danas je drugo vrijeme; panećemo se udati/oženiti zaosobu koje ne poznajemo?

Pravo pitanje je kakoupoznati osobu, ako se i ti,sestro, i ti, brate, bojite poka-zati kakvi stvarno jeste? Šta to

j pp

krijete, i zašto? Kako osobuupoznati ako se bojite da ćevas ona, ako vidi ko ste, na-pustiti? Zar imate toliko toga za kriti? Čak i da provedete sp g

tom osobom, ne godinu, već10 godina, upoznavajući je,a da pri tome jedno drugomglumite, NEĆETE SE UPOZNATI I

p j g

BITI SRETNI.Zapitajmo se zašto mladići i djevojke

na internetu objavljuju SAMO slike na kojima izgledaju lijepo? Zašto se neko ne uslika kad se tek probudi, nateklih očiju i obraza? A to je realnost; to je ži-vot. Ako vas neko voli takve, to je prava ljubav. A ako vas voli samo dok imate šminku ili nosite odijelo, onda vas i ne voli istinski, već “voli’’ ono vaše vanjsko i prolazno.

Bolje vam je da budete s nekim ko će vas voljeti u ime Allaha onakvi kakvi jeste, nego da živite u ILUZIJI nekakve ljubavi; ako ne budete otvoreni, postoji opasnost da suprotna strana ne voli vas, već lažnu SLIKU koju ste o sebi kreirali i odaslali je u eter.

Navest ćemo kao pri-mjer neke banalne vrstestraha. Djevojka se stidišto ne zna kuhati. Pa šta ako ne zna kuhati, je li tonajveći problem u životu?“Ako ne pripremim hranukako treba, onako kako onto voli, manje će me vo-ljeti...” Ako te on istinskivoli, on će u svakom sluča-ju jesti tu hranu, jer su jeTVOJE RUKE napravile,a sve ostalo mu je nevaž-no. Nemojte ovo shvatiti


kao opciju za propitivanje muževe ljubavi, jer to može biti avantura sa neizvjesnim krajem.

S druge strane, muškaraci vide pro-blem u tome što nemaju svoju kuću, posao, auto i sl. Pravi muškarac se ne stidi onoga što jeste, nakon što je uči-nio sve da njegov materijalni i socijalni položaj budu povoljniji. Nema se tu šta kriti. Šta su to naši roditelji imali kada p j p j jj

su se uzimali? Ako postoji ljubav i ra-zumijevanje među supružnicima, sve probleme je moguće riješiti. U suprot-nom ni svo bogatstvo ovoga svijeta ne može im osigurati miran bračni život.

Ako te on istinski voli, on će u svakom

slučaju jesti tu hranu, jer su

je TVOJE RUKE napravile, a

sve ostalo mu je nevažno. Nemojte ovo shvatiti kao

opciju za propitivanje

muževe ljubavi, jer to može biti

avantura sa neizvjesnim

krajem.

44

Pogledi

Komentar polumjeseca

Ova priča, koju nam, kao podvalu ili, pak, kao upozorenje, u predvečerje samog popisa, servira agencija Anadolija - šta još poručuje?! Priča s preko dvije hiljade share-ovanja u samo par dana?! To bi, zapravo, trebala biti priča i o nama, kao ostalima, kao odrođenima, kao samozaboravljenima, kao lutajućima, kao otuđenima... Još uvijek. Dokle više, Bošnjaci, da se tražite i da padate na takve podvale?!

Piše: Muhamed Velić

Dakako, porodične su stva-ri privatne, po karakterui sadržaju, osobito ako su

djeca u pitanju i priča u vezi njih, pa tako je i narativ o uspješnoj sarajev-skoj porodici Silajdžić, moglo bi sekazati, zadiranje u privatnost. Ali, tajje narativ imao već svoju javnu publi-kaciju i to nekoliko puta, dakle, po-javio se pro foro externo (u vanjskojupotrebi), tako da je to sada već jav-na stvar, a ovaj je tekst upravo zbog toga - zbog vanjske upotrebe i javnog suda. On, dakle, tretira društvenei objektivne posljedice, a ne zadireu subjektivne i privatne motive. Utome je poenta i razlika, naravno.

Vjerujem, poštovani čitatelji, da ste već čuli i da se sjećate priče odprije dvije sedmice o uspješnoj i neo-bičnoj sarajevskoj porodici Silajdžić,priču koju nam je donijela novinska agencija Anadolija, a kasnije je o nji-ma reportažu pravila i TV Hayat, otome su pisali i mnogi portali itd.

Da, priča je interesantna, govori o relativno mladom bračnom paru, izrazito uspješnom i izrazito ur-banom, koji imaju petero djece i to pet sinova. Da budem ciničan, možda su među rijetkima (da, ima i ona bošnjačka porodica iz Rakovice kod Sarajeva s pet sinova) koji su fetvu o Bošnjakinji koja treba da rodi petero djece - u potpu-nosti ispoštovali i to s pu-nim pogotkom, pet sinova, nije šala, mašala! Ali, nešto tu ne štima. No, izvadit ću jedan dio teksta već objav-ljenog na portalima (www.klix.ba, preneseno od agen-cije Anadolija - AA) a koji govori o Siljadžićima:

“Silajdžići su istaklikako smatraju da se za imena djece ‘baš puno i ne pitaju’, već da djeca nose imena koja su im suđena. Ime-na svojoj djeci su birali deset dana prije rođenja, a jedino važno im je bilo da imena nose lijepo značenje. ‘Spletom nekih okolnosti, sva imena

naše djece: David, Ismael,Jakub, Mikail i Jošua sustarozavjetna. Mislim da jeto samo koincidencija, iakoće neko možda reći maloprevelika’, rekla je Sabina.‘Ja tragam za imenima pointernetu. Imena im jesuneobična, ali oni sebi dajusasvim obične nadimke.Obično ih ili sami izmisle,ili čuju kako ih druga djeca zovu, pa to usvoje’, kazao jeDenis. A Sabina je poruči-la: ‘Moj rahmetli otac, kojije bio profesor na Ekonom-skom fakultetu, govorio mije da nakon svih projeka-ta koje je napravio, knjiga koje je napisao i predavanja koja je održao, jedino u šta je vrijedilo ulagati su djeca i da mu je žao što nije imao

više od dvoje. I ja radim na istom fa-kultetu.’”

Dakle, ovo je isječak iz priče o sa-rajevskoj porodici Silajdžić, Denisui Sabini, koji su specifi čni po tomešto imaju pet sinova, a njih su dvo-je akademski ljudi, radnici, ljudi s

Silajdžići - pSilajdžići - pogrešan primjeogrešan primjerr ili primjer do polaili primjer do pola


Ovo je sramota, užasna

sramota! I šteta! Jer,

svaki je čovjek bitan, prevažan,

preznačajan i svako ime, definitivno. A Silajdžići su svojoj djeci, povrh svega, stavili takav teret da će

sutra morati dodatno se lomiti

da pojasne nekome, pa i samima sebi, koji je njihov

pravi identitet.

45

doktorskim diplomama i trostrukim magistarskim. Ali, šta je još specifi č-no u ovoj priči, barem za mene, ili za one slične meni ili nama, a to sve u kontekstu priče o popisu ili čuvanju identiteta. Pa indikativno je to naše odrođavanje, samozaboravljanje, samootuđenje; kako bi rekao Meša Selimović: “S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadništva...” Mislim, ovi ljudi nisu jedini primjerci našeg odrođavanja i otuđenja, ali jesu najrecentniji i naj-eklatantniji primjer nametanja svo-joj djeci onoga što im generacijski, nacionalni, dakako i vjerski emanet ne uvjetuje, ali, treba pogledati i, recimo, primjer predsjednika Naše stranke - Dennisa Gratza, čovjek se zvao Muhamed Gracić, valjda su i neki drugi, kako čujem, njemu bli-ski, imali istu transmisiju identiteta. On je davao neke komentare po tom pitanju, na internetu sam čitao neku njegovu raspru o tome, dakle, njegov bezuspješan pokušaj objašnjenja. Ali, ostavimo njega sada po strani, pogle-dajte, bukvalno pogledajte i poslušaj-te imena ove djece što su im roditelji nadjenuli, to su, dakle, prava pravca-ta starozavjetna imena. I oni to znaju, svjesni su toga da su imena njihove djece starozavjetna; povrh svega, ona je doktor ekonomskih nauka, otac joj je rahmetli, kako kaže, isto profesor na fakultetu bio, a u spavaćoj sobi, u televizijskoj reportaži, mogao se vi-djeti Kur’an..., on predstavnik i izda-nak poznate muslimanske porodice Silajdžić. Jedan mi je prijatelj ovakav komentar ostavio: “Meni ova priča nije nikako jasna. Pročitao sam je jučer na AA, sinoć TV Hayat pono-vio reportažu na Dnevniku u sedam; uglavnom prikaza dotičnu porodicu, u jednom trenutku ustaje dotična Sa-bina da smiri bebu koja plače u dru-goj sobi na krevetu. Kraj kreveta, na polici noćnog ormarića, stoji jedna knjiga, pogledah bolje, a ono Kur’an. Ništa mi ponovo nije jasno!” Dakle, o tome govorim, o konfuziji i zbunji-vanju ljudi!

“Nomen est omen - Ime je znak”, kažu stari Latini. Ime govori o tebi, o nama. Ime ili jezik je kuća bitka, kaže Haidegger. A Muhammed, a.s., nam sugerira da sebi i djeci svojoj da-jemo lijepa imena, jer ćemo na Sud-njem danu biti prozivani po njima.

Ova priča, koju nam, kao podva-lu ili, pak, kao upozorenje, u predve-čerje samog popisa, servira agencija Anadolija - šta još poručuje?! Priča s preko dvije hiljade share-ovanja u samo par dana?! To bi, zapravo, tre-bala biti priča i o nama, kao ostali-ma, kao odrođenima, kao samozabo-

ravljenima, kao lutajućima,kao otuđenima... Još uvi-jek. Dokle više, Bošnjaci,da se tražite i da padate na takve podvale?!

Ovo je sramota, užasna sramota! I šteta! Jer, svakije čovjek bitan, prevažan,preznačajan i svako ime,defi nitivno. A Silajdžićisu svojoj djeci, povrh sve-ga, stavili takav teret da ćesutra morati dodatno se lo-miti da pojasne nekome, pa i samima sebi, koji je nji-hov pravi identitet. A nama daju loš primjer.

Ta se djeca već sama odupiru agresiji i identite-tu koji im je nametnut, jer, evo, kakoim kaže otac: “Imena im jesu neobič-na, ali oni sebi daju sasvim običnenadimke. Obično ih ili sami izmisleili čuju kako ih druga djeca zovu, pa to usvoje!”

Šta reći, nego jedno veliko:j

STRAŠNO! P.S.Da kažem nešto i o Gazi u ovom

kontekstu! Gaza je bolna rana svihmuslimana, konačno, svih normal-nih ljudi, ali je to sramota i odgovor-nost prije svega “velikih muslimana”,dakle, Arapa, Turaka, Iranaca, Pa-kistanaca... A mi smo dužni čuvatiovu svoju Gazu na krajnjem zapaduUmmeta i učiti dove za braću i sestre


u Palestini, koje svakod-nevno ubijaju projektili s kodnim imenima “Jošua”, “Išmael”, “David”... Eto, takva kodna imena, sasvim “slučajno”, kako kaže maj-ka ove djece, ulaze i u naše bošnjačke kuće.

Dragi Bošnjače, presta-ni više biti naivan.

Ostavit ću za kraj još je-dan komentar, kojeg mi je na profi lu na FB-u ostavila izvjesna Elma s Bistrika: “Mi smo jedan iskomplek-siran narod, koji nakon svih genocida, urbicida i sl. ne može da shvati da će nas i drugi početi poštovati

i uvažavati onda kada mi sami sebe budemo poštovali i uvažavali. Vidjeli smo u posljednjem genocidu da se ni četnička kama, a, Boga mi, ni ustaš-ka nije zaustavila pred nečijim ‘neu-tralnim’ imenom. Naša je dužnost da očuvamo kako svoju vjeru tako i tra-diciju. U našoj je tradiciji da svojoj djeci dajemo arapska, perzijska i tur-ska imena. I danas je iznimno važno da u tome istrajemo, da se u svojoj vlastitoj zemlji ne asimiliramo i ne utopimo u druge. Trebamo biti po-nosni što smo Bošnjaci. Osim toga, to dugujemo onima koji su položili živote da bi se mi danas slobodno mogli zvati svojim lijepim bošnjač-kim imenima.”

Mislim, ovi ljudi nisu

jedini primjerci našeg

odrođavanja i otuđenja,

ali jesu najrecentniji i najeklatantniji

primjer nametanja svojoj djeci

onoga što im generacijski, nacionalni,

dakako i vjerski emanet

ne uvjetuje.

46

Retrospektiva života Bošnjaka povratnika u Republici Srpskoj nakon Bajrama i izbora

Povratnici

Nigdje u BiH ne dolaze do izražaja sve slabosti bošnjačkog naroda kao u manjem bh. entitetu; dugogodišnji kompleks manje vrijednosti i stid od svega onoga što ima prefiks bosanski i islamski za sobom povlači odricanje od svega onoga što Bošnjake čini narodom

Piše: Nedim Botić

Stid me je što sam musliman,riječi jednog povratnika uBosansku Dubicu prolaze mi

kroz glavu dok pišem ove redove. “Minismo narod, nismo nikad ni bili. A šta nam je dobra i taj nacionalizamdonio?”

Nigdje u BiH do izražaja ne dolazesve slabosti bošnjačkog naroda kao uRS-u; dugogodišnji kompleks manjevrijednosti i stid od svega onoga štoima prefiks bosanski i islamski za so-bom povlači odricanje od svega svo-jega. Koliko Bošnjaka u RS-u ustvarii zna i ubijeđeni su da su Bošnjaci? Uovim krajevima vrijeme kao da je sta-lo davno prije rata; izjašnjavanja kaoJugosloven, musliman ili “nesvrstan”nisu strana.

Srpske političke stranke se razilazepo sporednim pitanjima, ali su jedin-stvene po pitanjima nacionalnog iden-titeta, vjere, historije. Takav je i srp-ski narod. Mogu se razići po pitanjunovca, položaja, ali svi imaju isti cilj –očuvanje RS-a. Mogu jedni drugima svašta reći, ali se i dalje smatraju Srbi-ma, pravoslavcima. Pokušajte naći ne-kog Srbina kojeg je stid njegove vjere,koji ismijava pravoslavlje. Teško ćetetakvog naći jer oni znaju da ismijava-njem vjere i svoje prošlosti, ismijavajusebe i ono šta su.

Za razliku od Srba i Hrvata, Boš-njaci se razilaze po ključnim pitanji-ma – nacionalnog identiteta, vjere, hi-storije. I to razara tkivo našeg naroda koji je poput drveta bez korijena, otr-gnut i bačen. Narod koji ne zna ko je,odakle je, kakva mu je historija i vjera – to je definicija koja nažalost preci-zno opisuje stanje Bošnjaka u RS-u.

Jedino dragi Bog čuva naš narod isačuvao ga je. A mi počesto zaboravi-mo Njega, zaboravimo da je islam za naš narod, poput krvi koja kola na-šim tijelima. Bošnjaci čim se udalje od vjere, izgube životni kompas i lutaju, lutaju, ne nalazeći spas...

Bajram dođe, Bajramu se nadam...

“Bajramski dani su uvijek bili daniveselja, pa i prije rata. Znalo se to po ljudima, atmosferi. Fami-lije su se okupljale, igre i zabave je bilo na sve strane. Danas, neki se pitaju čemu i slavlje...Nekad se bolje ži-vjelo, znalo se zašto se radi. A danas, ehh... Najžalije mi je omladine, ove naše. Kud će oni sa sobom? Za nas starije i nekako, ali mladi...na njima je trebalo sve da ostane”, kaže Nusret Dolić, povratnik u Bosansku Du-bicu.

Nusret je rođeni Du-bičanac. Nakon početka rata, 1992. napušta rodni kraj i odlazi s porodicom u Njemačku. Nakon povrat-ka u BiH, Nusret je živio u više gradova u BiH, a trenutno boravi u Dubici s bolesnom majkom. Ra-dovao se predstojećim bajramskim praznicima, naročito okupljanju fa-milije koju dugo nije vidio. Slično kao i ljude u drugim dijelovima BiH, teška ekonomska situacija ga najviše zabrinjava.

Poput Nusreta, i ostali Bošnja-ci povratnici u Republici Srpskoj su bajramske praznike proveli tiho, ne-nametljivo. Nekako Bajram dođe kao prilika da čovjek dva puta godišnje uzme predah od sumorne svakodnev-nice, da se prisjeti sretnijih vremena i ljudi...

Na mladima svijet (ne)ostaje....

Prema neslužbenom poslijeratnompopisu Bošnjaka stanovnika Bosanske Dubice koje je izvršio Medžlis IZ-e Bosanska Dubica, taj broj je 2001. iznosio oko 2.000 Bošnjaka. Ukoliko

uzmemo u obzir da je od tada prote-klo 11 godina, te da je veliki dio po-pisanog stanovništva bio starije dobi,dolazimo do zastrašujuće činjenice da je taj broj danas više nego prepolov-ljen.

Na pitanje kako mu se dopada ži-vot u Dubici i suživot s Srbima, Nu-sret kaže da nema nikakvih problema:“Nit’ koga diram, nit’ mene ko dira.Nisam imao nikakvih problema dosada.”

A problema je do sada najviše imala Islamska za-jednica. Prozori na Grad-skoj džamiji su do sada toli-ko puta razbijani, da ih višeniko ni ne popravlja. Nek’bude na obraz silnicima idušmanima. Džamije su trnu oku onima koji su htjelida u ovim krajevima zatrusve što podsjeća na Bosnui islam. One su neraskidi-vom niti vezane za samu sržbošnjačkog bića ovih kraje-va, neustrašivo prkose zlu imržnji. One su i dokaz da se u ove krajeve vratio život;dokaz pobjede svjetla nadtamom.

Prijeratno stanovništvoBosanske Dubice je svojestanište nakon rata pronašlodiljem svijeta, dok je u rod-

nom kraju ostala jedino starija popula-cija. Omladine nažalost nema mnogo.A i ono malo što ih ima, prepušteni suulici, kafani i lošem društvu. Prijerat-ni privredni pogoni su stali, prilike za zaposlenje nema, pa se snalazi ko kakomože.

Bošnjake povratnike više ne mučipitanje kako s “njima” živjeti, već kakoobezbijediti egzistenciju u uvjetima ži-vota u RS-u. Zamislite o kakvim ži-votnim uvjetima je riječ, kad možemočuti i ljude srednjih godina, kako go-vore da jedva čekaju mezar i rastanak s ovim životom!? Gledajući stanje ljudiu RS-u, na um nam može pasti izjava Karla Junga, poznatog švicarskog psi-hologa i psihijatra koji je davno rekao:“Ako mi nađete jednu osobu koja jenormalna, dovedite mi je na liječenje”,u smislu ko ovdje boravi i sačuva ra-zum, potreban mu je pregled.

“Stid me je što “Stid me je što sam musliman”sam musliman”


Džamije su trn u oku onima koji su htjeli da u

ovim krajevima zatru sve

što podsjeća na Bosnu i

islam. One su neraskidivom

niti vezane za samu srž bošnjačkog bića ovih krajeva,

neustrašivo prkose zlu i

mržnji.

IslamBosna.ba- U rano jutro,u petak 24. jula, avion je ispa-lio dva projektila na kuću u

južnoj jemenskoj provinciji Abyan,u gradu Ja’ar. Prema tvrdnjama je-menskih dužnosnika, prvi projektilje gađao navodne pobunjenike kojisu se okupili u toj kući. Kao odgo-vor na eksploziju seljani su se poče-li okupljati na mjestu eksplozije, sa nadom da će uspjeti izvući preživjeleiz ruševina. Drugi ispaljeni projektilubio je 12 ljudi koji su došli da spasepreživjele i ranio još 21 civila.

“Zasigurno je to bio američkiavion”, kaže jedan od svjedoka. “Minemamo takve avione. Ne znam da li je imao pilota ili ne. Znam samoono što sam vidio svojim očima”,nastavlja on, pokazujući na cijeli nizprodavnica i kuća pretvorenih u ru-ševine i na zid prekriven krvlju.

A nakon što je saznao za napadAbdulrabb Mensur al-Hadi, pred-sjednik Jemena, izrazio je “dubokosaučešće” zbog gubitaka života, isto-vremeno osuđujući nasilje uopće-nim terminima. “Mi nikad nećemorazumjeti šta to nagoni nekoga da terorizira svoju braću, druga ljudska

bića, na ovaj način. Ovakvo nasi-lje, ovakvo zlo je bezosjećajno. Ono je izvan svake pameti”, rekao je je-menski predsjednik. “I dok nikad nećemo saznati šta to vodi nekoga da oduzme život drugoga, mi znamo šta je ono zbog čega vrijedi živjeti”, dodao je on. “Ljudi koje smo izgubili u zadnjem napadu bespilotne letjeli-ce volili su i bili su voljeni. Bili su majke i očevi, supruge i muževi, se-stre i braća, sinovi i kćeri, prijatelji i susjedi. Imali su nadu za budućnost i snove koje još nismo ispunili.” Čla-

j

novi Međunarodnog Crvenog krsta, nakon što su intervjuirali stanovnike gradića Ja’ar u kojem se napad desio, sakupili su djelomičnu listu civila koji su ubijeni nakon drugog napa-da. Indentifi kacija u nekim slučaje-vima je bila vrlo teška, pošto su di-jelovi tijela bili razbacani zbog siline eksplozije. Sa odoborenjem jemenske vlade i rođaka žrtava, Crveni krst je objavio sljedeću dokumentaciju:

Abdullah al Hadi, star pet godi-na, i njegova sestra Suha, stara če-tiri godine, sjedili su na pragu njiho-ve porodične kuće. Njihova mama, Ummu Abdullah, opisala ih je kao

djecu lijepog ponašanja, koja su se rijetko svađala između ili pokaziva-la nepoštovanje prema roditeljima. “Abdullah je bio naše prvo dijete,” rekla je ona. “Imao je tako predivne osobine. Čak kad je bio vrlo mali vo-lio je da sluša moga muža dok recitira tradicionalnu poeziju u predvečerje. Od srca je volio tu poeziju. Mnogo puta bih čula Abdullaha kako je gla-sno recitira pred prijateljima. Njego-va sestra Suha bila je vrlo stidljiva, krhka, poput male ptičice. Muž i ja smo se trudili da joj ne povredimo osjećaje, ali ponekad je plakala bez razloga, bar razloga koje bi mi mogli razumjeti. Mislim da je osjećala kada je neko tužan. Možda je zbog toga tada i plakala.“

Zejneb Abdulaziz, stara 36 godina, pospremala je krevete u porodičnoj kući kada je eksplodirao prvi projektil. Ona je odmah napu-stila svoju kuću i pojurila na mjesto eksplozije. Komšije su posvjedočile da su je vidjele kako fanatično kopa ruševine, kao odgovor na jauke i za-pomaganje jedne od žrtava. Gospođa Aziz bila je veoma poštovani član zajednice i poznata po svojim na-


Priča o jednom američkom pokolju Jemen


porima da pomogne onima koji-ma je pomoć bila potrebna. Volje-la je uzgajati i održavati ruže, od kojih je napravila svoj ružičnjak. Prolaznici su uvijek mogli uga-siti svoju žeđ sa čašom hladne, ružama oslađene vode, iz bunara koji se nalazio ispred njene kuće. Iza gospođe Aziz ostao je njen muž i četvero djece, stare od dvije do jeda-naest godina.

Hadži Muhamed ibn Husein, star 78 godina, doktor po profesiji. Hadž je obavio u 75-toj godini, a nakon povratka iz Mekke, napustio je svoju uspješnu praksu u glavnom gradu Jemena, Sani, da bi pomagao ljudima u svom zavičaju. Da bi plati-li njegove medicinske usluge njegovi pacijenti bi mu donosili kruh, med, datule i drugu hranu. Nakon što je izgubio ženu za vrijeme epidemije kolere 1992. godine hadži Muham-med se više nije ženio. Umjesto toga posvetio se svojoj profesiji po danu, a ljubavi prema literaturi po noći, prevodeći klasičnu arapsku prozu na engleski jezik. Jedan od njegovih omiljenih hobija jesu bila neformalna okupljanja djece gdje bi ima pripovi-jedao narodne priče koje je čuo još za vrijeme svoga djetinjstva.

Azzedin (15), Abbas (13) i Sa-lim (16) su tri brata koja su također raznešena u ovom napadu. Njihov otac, Abu Salim, farmer, doveo je svo-je dječake u grad Ja’ar u posjetu njiho-vom daidži i njihovoj familiji. Poro-dica je bila još uvijek u žalosti zbog smrti Jasimove četverogodišnje kćerke i šestogodišnjeg sina, koji su ubijeni u jednom prijašnjem napadu bespilot-nih letjelica. Govoreći dužnosnicima Crvenog krsta Jasim im je ispričao kako mu je dvoje djece umrlo na ru-kama dok ih je vozio u bolnicu. Abu Salim i Jasim, zajedno sa drugim članovima porodice, doručkovali su u dnevnoj sobi Jasimove kuće, naprav-ljene od blata, kada je prva eksplozija razbila prozore i sravnila sa zemljom kuću njegovog komšije. Nakon što su komadi stakla ozbiljno ozlijedili Jasi-movu ženu, tri brata izjurila su vani da potraže pomoć. Svjedoci tvrde da su vidjeli sivu letjelicu, nalik na orla kako kruži okolo i polako se spušta. Letjelica je ispalila drugi projektil. Azzedin i njegova braća Abbas i Salim bili su trenutno mrtvi od eksplozije.

Ahmed al Hanouti, star 47 godi-na, posjedovao je automehaničarsku radnju u gradu Ja’ar. Otac petero djece, borio se u Afganistanu 80-tih godina prošlog stoljeća, kada su borce regrutirali i obučavali agenti CIA-e i kada su nazivani “borci za slobodu” od strane predsjednika Ro-

nalda Regana, zbog njihove uloge uporazu Sovjeta u Afganistanu. Sada sredovječan Ahmed je odavno odba-cio učešće u bilo kom obliku pobu-njeništva ili terorizma. Komšije su ga opisale kao tihog, ponosnog čovjeka koji je teško radio da bi obezbijediodostojan život za svoju porodicu. A uveče je uživao da sjedi ispod krošnjedrveta u malom dvorištu koje je di-jelio sa ostalim članovima porodice,ispijajući čašu za čašom čaja. “Volioje da priča o svojim golubovima, kojeje uzgajao zadnjih sedam godina”,rekao je jedan od njegovih komšija.“Ahmed je sanjao o danu kada će je-dan od njegovih golubova pobijeditiu trci, a onda bi novcem koji bi do-bio od nagrade mogao poslati svoga najstarijeg sina na Univerzitet u glav-nom gradu.”

Kada dodatne informacije o žr-tvama budu dostupne, pisac će dopu-niti ovu listu, koja je daleko od toga da bude kompletna. A u pokušaju da donese smiraj narodu Jemena i oda po-štovanje žrtvama ovog zadnjeg napada, predsjednik Jemena izrekao je sljedeće riječi: “Život je vrlo krhak...Naše vri-p j J j j

jeme na ovom svijetu je ograničeno i dragocjeno. I ono što je važno na kra-ju dana nisu one male, trivijalne stvari koje često nas zaokupljaju u našem sva-kodnevnom životu. Ono što je važno jeste način na koji mi izaberemo da se ponašamo jedni prema drugima i kako volimo jedni druge.” Nije mogao izgo-voriti istinitije riječi od ovih.

Piše: George CapaccioIzvor: Uruk.netZa IslamBosna.ba preveo: Denis

Rizvić

da srce bez nje ne bi znalo ispravno se vladati, kao što ni tijelo ne može bez to-plote i hladnoće, bez žeđi, gladi, umora, različitih pogodnosti i nepogođnosti. Te nedaće i iskušenja uvjet su da se ste-kne potpunost i ispravnost koja se od čovjeka očekuje, a postojanje potrebno-ga bez onoga kome je potrebno bilo bi nemoguće.

Mudrost se sastoji i u tome što lju-de trijumf neprijatelja nad njima stavlja na kušnju, popravlja ih i odgaja, kao što Uzvišeni ističe o trijumfu nevjernika nad vjernicima na Uhudu: I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako bu-dete pravi vjernici. Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugi-ma, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide — a Allah ne voli nevjernike – i da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio. Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi? A vi ste smrt priželjkivali prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je, eto, očima svojim vi-djeli. Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vra-tili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi. (Ali-Imran, 139.-144.).

Uzvišeni spominje nekoliko vrsta mudrosti zbog kojih je dao da nevjernici budu nadmoćni, nakon što je vjernike učvrstio, osnažio i obradovao ih da će se iznad nevjernika uzdignuti s datim vje-rovanjem. Iako su zahvaćeni valom sla-bljenja pokornosti Allahu i Njegovome Poslaniku, oraspoložio ih je time što su njihovi neprijatelji zahvaćeni valom ne-prijateljstva prema Allahu i Njegovome Poslaniku.

U nevolji vjernika iz toga što ih neprijatelj povremeno nadv-lada, potčini ih i uzdrma,

postoje brojne mudrosti koje podrobno zna samo Uzvišeni Allah.

Jedna mudrost je podsticanje privrženosti, odanosti i poniznosti Al-lahu, da Ga ljudi mole za pomoć pro-tiv neprijatelja. Kad bi, neprestano pomagani, bili nadmoćni i sebi druge potčinjavali, zacijelo bi se osilili i pokva-rili, a kad bi stalno bili potčinjeni i po-korni nadmoćnijem neprijatelju, vjera ne bi imala oslonca niti istina opstanka. Mudrost najvećeg Mudraca je odlučila da im omogući da budu čas nadmoćni, čas potčinjeni, jer kad su potčinjeni, pokorni su Gospodaru, kaju Mu se, skrušeni su i ponizni. Kad su potčinjeni, štite Njegovu vjeru, izvršavaju dužnosti koje vjera pro-pisuje, naređuju dobro i zabranjuju zlo, bore se protiv neprijate lja vjere i pomažu njene sljedbenike.

Mudrost je i u tome što bi, kad bi bili neprestano pomagani i nadmoćni, među njih se umiješao i neko čiji cilj nije vjera i slijeđenje Poslanika već samo pridruživanje onom ko je nadmoćan i snažan. Nasuprot tome, kad bi uvijek bili potčinjeni i pokoreni, niko im se ne bi pridružio. Božanska mudrost je odredila da sad oni imaju vlast, sad drugi nad nji-ma vladaju. Tako se može raspoznati onaj ko želi Allaha i Njegovog Poslanika od onoga ko ne želi ništa osim ovoga svijeta i slave.

Mudrost se ogleda i u tome što Uzvišeni Allah kod ljudi voli bogobo-jaznost u dobru i zlu, u bezbrižnosti i iskušenju, kad pobjeđuju i kad su poraženi. Uzvišenom Allahu u objema situacijama pripada privrženost, s uvje-renjem, da je situacija mudro određena,


Uzvišeni vjernike obavještava da će Svojom mudrošću vlast etapno raspoređivati medu ljudima, da će im njihov udio u tome davati kao opskrbu u razdobljima.

Uzvišeni obavještava i da on to čini da bi vjernici znali za sebe, ko su i kakvi su. Iako Allah Uzvišeni to sve unaprijed zna, iako uistinu zna kakvo je njihovo vjerovanje, hoće da oni jedni druge vide kakvi su.

Zatim, Uzvišeni kaže im da je neo-phodno da među vjernicima bude šehida, a polaganje života za Istinu (šehadet) kod Allaha zaslužuje najviši stepen i nagradu, a to se postiže samo žrtvovanjem svog života na Njegovome putu. Da nije tri-jumfa neprijatelja, ne bi se mogao steći stepen šehadeta, stepen koji je Allahu najdraži, a čovjeku najkorisniji.

Nakon toga, Uzvišeni dodaje da vjernicima želi da se od grijeha očiste pokajanjem i vraćanjem Njemu kroz traženje oprosta za grijehe zbog kojih ih je neprijatelj nadvladao, da, uz to, želi nevjernike uništiti njihovom mržnjom i nadmenošću, ukoliko pobijede.

Najzad, poriče vjernicima očekivanja da u Džennet mogu ući bez borbe i strpljivosti. Poručuje im da to Njegova mudrost odbija, jer u Džennet ući uistinu ne mogu bez borbe na Njegovome putu i strpljivosti. Kad bi bili neprestano pomagani i nadmoćni, niko se protiv njih ne bi borio i ne bi bili stavljani na iskušenje zlostavljan-jem neprijatelja koje trebaju strpljivo prevladati.

Ibn Kajjim el-Dževzijje

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijetaPoljoprivredni uspjeh povratnika u Kozarac Slovenija na nogama!

Tekstovi Prioritet prava ljudi nad pravima koja pripadaju samo Allahu

Pravac ehlus-sunneta u pogledu ashaba

Nauka i zanimljivoAko tražite posao, pazite šta je na vašem Facebook profilu Topljenje leda za 20 godina podignulo nivo mora 11 mm

Video:Prva statua u Turskoj poslije pada halifata Kako su britanski policajci pronašli oružje u sinagogi u Tel Avivu

Mudrost iskušenja

Medžlis IZ-e Bihać u saradnji sa Islamskim pedagoškim fa-kultetom u Bihaću i koalicijom nevladinih organizacija

pod imenom “Bitno je biti Bošnjak’’ organizirali su u ponedje-ljak, 03. 12. 2012. godine, tribinu - Lažne dileme na Popisustanovništva 2013. - koja je održana u amfiteatru Islamskog pedagoškog fakulteta. Uvodničar Adnan Bajrić, ukratko je na-javio temu i predstavio goste predavače Sejfudina Tokića i Mu-hameda Mahmutovića. Sjefudin Tokić jeistakao kako je ovo najvažniji Popis za Boš-njake u njihovoj novijoj historiji zbog toga što dosad nisu imali mogućnost da se etičkiidentificiraju i izjasne pod imenom Bošnja-ci, te kako niko nema namjeru da ubjeđujedruge narode da se tako izjasne, već se radio borbi za vlastiti opstanak. U svom obraća-nju dekan Islamskog pedagoškog fakulteta dr. Muharem Štulanović je izrazio zabrinu-

j g p g g

tost oko mogućih falsificiranja podataka sa

Popisa i manipulacija s istim. Stoga je skrenuo pažnju na to,kako relevantne državne institucije trebaju da se pozabave tim,kako bi otklonule svaku mogućnost manipulacije na predsto-jećem Popisu. Glavni imam prof. Mensur ef. Ćehić je kazao,

g p j p

kako neke ankete koje je sprovela Islamska zajednica pokazujuda nema bojazni kada je u pitanju tačno izjašnjavanje građa-na po pitanju etičke pripadnosti, međutim, postoje određene

nejasnoće kod starije populacije kada je upitanju vjerska opredjeljenost. Tako nekiumjesto da u rubriku vjeroispovijest staveislam, izjasne se kao musliman. “Bošnjacisu doživjeli desetinu genocida i svaki putposlje genocida, svođeni su na manju te-ritoriju. Zato je bitan ovaj Popis da ne bibili svedeni na još manju teritoriju nego štosad jesmo, ali ja se nadam da će Bošnjaci na predstojećem Popisu biti na nivou zadatka koji se od njih traži”, rekao je Ćehić.p j p

50

Kutak za islamsku omladinu


Koalicija BBB – Ne zbunjivajte Bošnjake zabogaNa Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću održana tribina - Lažne dileme na Popisu stanovništva 2013.

Zimski ciklus Škole Kur’ana

Seminar “Kolektivno prenošenje islamskih vrijednosti”

Nahla

AKOS

Utoku je upis polaznica na sve stepene Škole Kur’ana.Škola Kur’ana je program namijenjen ženama koje žele

naučiti pravilno čitati Kur’an. Sastoji se od pet nivoa:

I stepen - arapsko pismoII stepen - tedžvid I (učenje pravila za čitanje Kur’ana)III stepen - tedžvid II (primjena pravila za učenje Kur’ana)IV stepen - hifz I (učenje napamet prve polovine posljednjeg džuza)V stepen - hifz II (učenje napamet druge polovine posljed-njeg džuza)Škola je besplatna za članice Centra (godišnja članarina

je 40 KM, za učenice i studentice 20 KM, za penzioner-ke 28 KM)Radi se u malim grupama, s maksimalno 10-12 osoba ugrupi. U toku je upis polaznica na sve stepene. Nastava uzimskom ciklusu počinje 17. decembra 2012.Informacije i prijave: 710-650 ili [email protected]

Unedjelju, 02.12.2012. godine, Asocijacija za kulturu,obrazovanje i sport (AKOS), organizovala je seminar

na temu “Kolektivno prenošenje islamskih vrijednosti”. Radise o nastavku seminara “Individualno prenošenje islamskihvrijednosti”, kojeg je Asocijacija organizovala 11.11.2012.godine. Kao i prošli put, druženje je organizovano u pro-storijama Nedwe, na sarajevskom naselju Stup, a prisustvo-valo je 30 učesnika, većinom iz Sarajeva. Seminar je počeo u09:30h, a završio u 15:30h. Treneri na seminaru su bili mr.hfz. Dževad Hrvačić i mr. Muharem Adilović. Osnovni ciljserijala seminara je razumijevanje važnosti i obaveze prenoše-nja islamskih vrijednosti, te pravljenje razlike između indivi-dualnog i kolektivnog načina. I jedna i druga metoda imajusvoje karakteristike, a vrlo je bitno poznavati kada pribjećijednoj, odnosno drugoj. Upravo to su bile teme ovih semi-nara. Nije teško zaključiti da je naše društvo u velikoj potrebiza onima koji će ga povesti u neke sigurnije i bolje vode. Ta-kođer, uvjerenja smo da oni koji treba da se odazovu tom po-zivu, ne mogu naći inspiraciju i norme kojima će se voditi na tom teškom putu, osim u islamu i njegovom učenju. Upravo

zbog toga, potrebno je educirati što veći broj pojedinaca ipomoći im da ovladaju ovom “vještinom”, kako bi postalivećina i na taj način pomogli našem društvu da žive jedan bolji život. Potrebno je mnogo vremena da bi se postigli oviciljevi. Toga su u AKOS-u svjesni i zato su oni već krenuli ka edukaciji i osposobljavanju kadra koji će biti jedan o uz-ročnika boljeg društva. Kao što to i parola Asocijacije kaže “Zajedničkim snagama na temelju univerzalnih vrijednosti, odgojimo generaciju budućnosti”, njeni članovi su uvijek na raspolaganju u ostvarenju univerzalnih i pozitivnih ciljeva.


Održana “Narodna govornica za spas Palestine”UG “Svitanje“

Sinoć (27.11.2012.) je u organizaciji AKOS-a i Udru-ženja “Svitanje” u sali Općine Stari Grad u Sarajevu

održana, narodna govornica, tribina na kojoj se govorilo o, kako su učesnici istakli, izraelskom genocidu protiv naroda Palestine.Na tribini su govorili profesor Fakulteta Islamskih nauka (FIN) prof. dr. Džemaludin Latić, predsjednik Udruže-nja “Palestinska dijaspora u BiH” dr. Nabil Naser, publi-cisti mr. Fatmir Alispahić, Avdo Huseinović, književnik Isnam Taljić. general Armije BiH Vahid Karavelić, pred-sjednik Udruženja “Palestinsko-bosanskohercegovačkog prijateljstva” Avdo Hebib.Profesor Latić kazao je da se Bošnjaci saosjećaju s pale-stinskom narodom jer su i sami bili žrtve agresije i geno-cida.“Mi smo drugi Palestinci, evropski Palestinci. Palestina nije samo palestinsko ili arapsko pitanje, to je pitanje svih muslimana svijeta”, istakao je Latić. Napomenuo je da Izrael danas provodi terorizam, iako su muslimani često pomagali Jevrejima kada im je bilo najteže ili kada su ih drugi pokušavali istrijebiti. “Cionisti su sebi dali za pravo da rade šta god hoće. A prisjetimo se da su Osmanlije pružile ruku podrške i spašavali Jevreje. Mi muslimani nismo protiv jevrejskog naroda ali jesmo protiv cioni-stičke politike”, poručio je Latić. Predsjednik Udruženja “Palestinska dijaspora u BiH” dr. Nabil Naser rekao je kako je ono što izraelska vojska godinama čini nad pale-stinskim narodom otvoreni zločin protiv čovječnosti. “Ta agresija i dalje sije smrt, masakre i krvoprolića. Izrael jenastao na okupiranju palestinske zemlje. Izrael i njegovi najbliži saveznici sve to rade pod krinkom borbe protiv terorizma i bilo kakav otpor Izraelu se smatra teroriz-mom”, tvrdi Naser. Napomenuo je da je prilikom nedav-nih napada Izraela na Gazu cijeli svijet jasno vidio kako izraelska vojska provodi terorizam i ubija nevine civile, žene i djecu. “Turski ministar Ahmet Davutoglu prolio je suze kada je vidio ubijenu djecu u Gazi. Palestinci nikada neće pristati na izraelsku okupaciju sve dok teče krv u na-

šim venama”, kazao je Naser. Napomenuo je da se BiH do sada bezbroj puta dokazala kao istinski prijatelj Palestine “jer su Bosanci u bliskoj prošlosti prolazili kroz slične tra-gedije i zločine. Važno je da iz Bosne, iz Sarajeva, šaljemo poruke da postoji jedna druga Bosna, a ne ona koja pro-daje oružje Izraelu. Bošnjaci svoju sudbinu mogu ogledati u sudbini Palestine. Jasno je prisustvo cionizma u BiH s ciljem jačanja genocidnog urneka na kojem postoji Izrael, a to je sama Republika Srpska”, rekao je Alispahić, doda-jući da Bošnjaci svoju sudbinu mogu ogledati u sudbini Palestine. Književnik Isnam Taljić je u vrlo nadahnutom i emotivnom govoru kritizirao Izrael “koji vrši terorizam nad palestinskim narodom”. “Ako iko može razumjeti patnje i stradanja palestinskog naroda, onda smo to mi”, kazao je Taljić. U prepunoj sali Općine Stari Grad prisut-ni građani nisu mogli sakriti emocije slušajući izlaganja o terorističkim napadima Izraela na Pojas Gaze koji su odnijeli veliki broj života, a posebno nevinih žena i djece. U sklopu tribine je organizovana i izložba fotografija na temu “Palestina izbliza” kao i akcija prikupljanja huma-nitarne pomoći za narod Palestine.

Moj muž puši ponekad travu, šta da radim?www.islam-iman.com

Pitanje: Es-Selamu alejkum! Imam jedno pitanje. Moj muž puši ponekad travu. On meni govori da to nije dro-

ga i da kad to puši da bolje razmišlja i o Allahu najviše. Kažeda ga je trava najviše dovela do Allaha. A ja ne znam šta da mislim. Šta vi mislite?

g j j

Odgovor: Ve alejkumus-selam. Za pušenje trave je isti propiskao i za pušenje cigareta, a propis je da je haram i to zbog štete koju nosi sa sobom po zdravlje, kako sebe tako i okoli-ne, kao i zbog trošenja imetka na ono što vodi ka šteti, a nekoristi. Savjetujem tvom mužu da se udalji od tog harama ineka traži druge halal stvari koje će ga približiti i uputiti na jače razmišljanje o Allahu, svt., a molim Allaha da ga pomo-gne. Novac koji daje za travu, neka proba da daje kao tajnusadaku, osjetit će da je to jedno od velikih djela koja pribli-žavaju Allahu, s.v.t..Za www.islam-iman.com – Odgovorio: Uvaženi šejh hafizImad el-Misri.

52

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima na-stavljamo objavljivanjem tran-

skripta sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje SRJ a koji su objavlje-ni u Hagu u procesu suđenja MomčiluPerišiću. Transkripte koje ćemo objav-ljivati u nastavku prenosimo sa straniceagencije “Sense” i “E- novine”.

6. sjednica Vrhovnog savjeta, 9. decembar 1992. godine

RADOVAN RADINOVIĆ: Ja po-državam sve što je general Panić rekaosamo bih nešto pokušao da izoštrim.Naša vojska je dimenzionisana i naširesursi su takvi da možemo uspješnoda spriječimo secesiju; da porazimo sva-ku susjednu zemlju u lokalnom ratu ida imamo neophodne uslove za vođe-nje dugotrajnog rata, ako nam takav rat bude nametnut, i to rat na našemprostoru. Takav rat bi podrazumijevaoogromne gubitke, ali ako bi bili prisi-ljeni na njega, morali bismo ga voditi.S obzirom da bi nam rat bio nametnutsa distance, budući da su naše moguć-nosti, prvo, preživljavanja toga udara, a naročito uzvratnog udara, ograničene -mi sve moramo preduzeti da nam taj ratne bude nametnut - treba da definišemonaš stav prema eventualnoj intervencijiHrvatske u Krajinama i eventualnoj in-tervenciji u Republici Srpskoj. Izvjesnoje da se Vojska Republike Srpske i srpskinarod u Bosni neće suprotstaviti mul-

tinacionalnim snagama; ali, to nam ne bi smio biti razlog da odmah stupimo u rat, jer bi bio nametnut nama, iz kojeg bi teško mogli izaći jer bi bio na našu štetu. To su neke činjenice koje Vrhovni savjet treba da ima u vidu; siguran sam da to imate u vidu kada definišemo naš stav prema primjeni vojne sile na pro-storima SRJ. Mislim da je najviši nacio-nalni interes srpskog naroda sada da se očuva ovaj dio koji je ostao u okvirima granica SRJ.

RADE POLIĆ: Gospodine pred-J

sjedniče, ono što je najznačajnije ra-zrađeno gospodin general je izložio. Ja bih samo rekao par rečenica. Mi ima-mo razrađene sve procjene mogućeg ugrožavanja bezbjednosti naše zemlje po različitim situacijama i slučajevima. Za takve procjene na našoj teritoriji su razrađeni svi planovi za sve varijante. Međutim nemamo razrađene planove za upotrebu naših oružanih snaga SRJ na prostoru Bosne i Hercegovine i Kra-jine, ukoliko bi se tu angažovali. Mogli bismo razraditi posebnu varijantu an-gažovanja dela snaga na tom prostoru, ukoliko se donese politička odluka i naredi Vojsci da može da interveniše tamo.

RISTO MATOVIĆ: Gospodinepredsjedniče, možda bi trebalo razmi-šljati i o sadašnjoj pomoći narodima u Republici Srpskoj i Republici Srpska Krajina. Kao kadrovik, imam velikih problema u pogledu odziva ljudi u Re-publiku Srpsku - odziv starješina, koje su im tamo neophodne. Tamo do zloči-na i nedjela koji se prave u Bosni i Her-cegovini od strane (...) iz slabo organizo-vane vojske i zbog nedostatka starješina, pa se pojedinci proglašavaju za vojvode, četničke komandante (...) ponašanjem prave to što prave. Zato, mislim da do-brovoljnost (...) u pogledu upućivanja starješina na te prostore, treba (...)

DOBRICA ĆOSIĆ: Imate li po-j p ( )

datke o broju dobrovoljaca?RISTO MATOVIĆ: Ja govorim o

j jj

odzivu starješina u Vojsci Jugoslavije sa tih prostora.

DOBRICA ĆOSIĆ: Hercegovina se žali na slabu popunjenost; zabrinja-vajuće je slab odziv Hercegovaca.

RISTO MATOVIĆ: Oko 1800j g

starješina se nalazi na tom prostoru:iz bivše JNA. Jedan dio tih starješina su, u stvari, sadašnji dobrovoljci – njihnekoliko stotina - a ostali su se zatekli,odnosno izjasnili su se o razdvajanjuJNA na Vojsku Jugoslavije i na VojskuRepublike Srpske, najveći broj je upra-vo u rejonu Banja Luke. Dok su onitamo sa starješinama popunjeni preko80%, dotle u istočnobosanskom kor-pusu imamo brigada u kojima su re-zervne starješine komandiri i koman-danti, recimo, rezervni vodnici.

DOBRICA ĆOSIĆ: Koliko ima-mo generala iz bivše JNA u Bosni iHercegovini?

RISTO MATOVIĆ: Dvojicu,g

osim Mladića. U RSK imamo trojicuSLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mi

j

moramo da razmatramo cjelinu stva-ri. Ne može se cjelina stvari razma-trati, ako se u analizu ne uzme i pi-tanje “pete kolone” u našoj zemlji na čelu sa (...) i stranom grupom koja je,očigledno, na strani koalicije i snaga koje tu “petu kolonu” direktno podr-žavaju. Prema tome, da mi govorimoo tome šta će se dogoditi, a da ne go-vorimo šta nam je pod “krovom”, bilobi krajnje neodgovorno i naivno. To jepitanje koje ozbiljno mora da se uzmeu analizu. Drugo, svako pitanje kojese tiče bezbjednosti naše obaveze i od-govornosti da pomognemo RepubliciSrpska Krajina i Republici Srpskoj,moralo bi da prethodno ima vrlo te-meljnu konsultaciju sa rukovodstvomi jedne i druge republike da mi s ovestrane ne procjenjujemo sve njihoveprocjene bez njih i da vidimo u kompogledu i najbolje oni mogu od nas da očekuju odgovarajuću pomoć. Prema tome, ta dva aspekta bi morali da uz-memo u obzir za cjelinu pitanja. Mine možemo ta pitanja da raspravljamosamo od elemenata kojima u ovomtrenutku raspolažemo.

Milošević: Milošević: MMeneni Radovan ki Radovan kažažee

da ne zda ne zna što su uzelna što su uzeli Jajcei Jajce


53

DOBRICA ĆOSIĆ: Potpuno ste u pravu. Ali ja sam smatrao da danas treba da raspravljamo o odbrani dr-

jj

žave koju predstavljamo, zauzimanju jj

generalnih stavova političkog i vojnog j j jj j

vođstva SRJ. Mislio sam da vam po-g g j g

sebno predložim hitne razgovore sa političkim vođstvima i RSK i Repu-

g

blike Srpske. Vaša primjedba (obraća se Miloševiću) je umjesna - da mora-

jj

mo da razmatramo i unutrašnje ne-j j

prijateljske snage. Pored lokacije i ove j

identifikacije koju ste vi dali (obraća j j g jj j g j

se Miloševiću), molim vas, da tome j jj j

pridružimo razmatranje stanja poli-tičkih stranaka koje su potencijalno

j jj j

“petokolonaške”.SLOBODAN MILOŠEVIĆ: I na

njih mislim, one su uvezane sa ovim. DOBRICA ĆOSIĆ: Nisu sve uve-

zene. Treba da dokažemo obavještaj-no koliko je ko s kim uvezan. Ali, mi moramo vrlo dobro znati naše unu-trašnje političke kolaboracionističke i “petokolonaške” snage koje nisu male i skromne. To treba da vidimo.

ŽIVOTA PANIĆ: Slažem se; mi možemo samo jedan (...)

DOBRICA ĆOSIĆ: To, doista, j ( )(

moramo da izučimo; ako nismo danas spremni za taj razgovor, a nemamo te materijale, da damo našoj obavještaj-noj službi za to; ne znam koji je drugi put, osim naših javnih procjena koje nisu dovoljne za temeljitu analizu; da bude argument u odluci ovakvog voj-nog i odbrambenog karaktera. Dakle, da damo nalog obavještajnim služ-bama da to prouče i da to što hitnije dostave.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Kada je reč o kontaktima sa jednom i drugom srpskom republikom, da ne razgovaramo o “C” dok im ne pomo-gnemo oko “A” i “B”.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Tre-ba da vidimo šta im možemo pomo-ći u onome što im je najpotrebnije i šta traže od sredstava, tehnike itd, i šta im je moguće pomoći oko tih nji-hovih stalnih zahtjeva da otkažemo gostoprimstvo vojnim obveznicima kojih ovde među izbjeglicama ima nekoliko desetina hiljada, i koji bi na svaki način morali da se vrate, na te-ritoriju da brane svoje domove, prije nego što to neko drugi učini. Prema tome, to su sve stvari koje su itekako njima potrebne.

DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro. Pred-p

lažem da nas trojica pozovemo vo-đstva ovih republika, čim se Karadžić vrati iz Ženeve; da temeljito s njima

p

porazgovaramo, da vidimo njihove potrebe, vidimo njihove procjene, da čujemo sve te zahtjeve.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Nas j

trojica, i Žika; on je neophodan.

DOBRICA ĆOSIĆ: Gospoda generali znaju -koliko sam ja obaviješten, a i vi ste obaviješteni - da čini-mo, doista, sve što možemo.

SLOBODAN MILO-ŠEVIĆ: Vidite, ja nisamsiguran da sve činimo. Na primjer, održavanje veli-ke tehnike u Krajini je, na neki način, njima stavljenona teret, a oni za to nemajudovoljno sposobnosti. Neštoim pomažete.

ŽIVOTA PANIĆ: Šalje-pp

mo sve.SLOBODAN MILO-

ŠEVIĆ: Drugo, oni tamonemaju čak ni odgovarajućukoličinu goriva.

ŽIVOTA PANIĆ: Oni g

imaju 20 hiljada litara - to jemoj poslednji podatak.

DOBRICA ĆOSIĆ: I ja j p j p

imam taj podatak.SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Šta je

j p

to 20 hiljada litara?ŽIVOTA PANIĆ: Oni mogu da

j

imaju nafte kolikogod hoće, jer Bosna iHercegovina nije zatvorena za nabavkunafte. Oni mogu Dunavom iz Mađar-ske da uvezu ogromne količine nafte.A u pitanju su pare. Gospodine pred-sjedniče, mi ne smijemo više na rezerve,koje su 40% u pojedinim artiklima, da dajemo, ostaćemo bez municije. Mo-lim da se daju pare da uvezemo i za njihmuniciju. Rekao sam vam da smo duž-ni (...) dinara “Krušiku” u Valjevu.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da ne) jj

idemo po tim detaljima. Vi biste moralida napravite budžet, potreba materijal-nog osposobljavanja vojske koji mora da pokrije sve. Mi govorimo o odbrani,a ne obezbijedimo tehnička sredstva,municiju, materijalna sredstva itd.

ŽIVOTA PANIĆ: Mi već radimoj jj j

na tome; neke mjere smo već preduzeli;neke pare će da dođu i da to ublažimo.


DOBRICA ĆOSIĆ: Momire, šta vi mislite?

MOMIR BULATO-VIĆ: Naravno da ne mo-žemo predviđati kako ćese odvijati međunarodna situacija, ali jedna stvar jesasvim izvjesna. Taj negati-van trend u odnosu na nasi u odnosu na RepublikuSrpsku Krajinu i Republi-ku Srpsku sasvim je izvje-san. Do juče smo se se pi-tali i dvoumili hoće li ići ilineće; ali sada su te infor-macije o vojnim udarima, upočetku ograničenim, svebliže Savjetu bezbjednosti.Uvažavam ono što je rekaonaš predsjednik, a to je ja-čanje islamskog faktora,koji “žari i pali” po svijetui kupuje sve moguće politi-čare. No da ne pričamo o

onome što svi znamo. Ne mogu da se otmem utisku, na osnovu stanja i in-formacija koje imam, da možda malo precjenjujemo našu borbenu gotovost. Mislim da smo u nekim oblastima lo-šiji nego što to na papiru izgleda.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Neg p p gg

znaju ni oni. Meni Radovan kaže da ne zna što su uzeli Jajce, i to musli-manski grad koji nikako neće moći da zadrže. Zašto i jedan čovek da po-gine za Jajce?

DOBRICA ĆOSIĆ: Zašto ratujuJ j

za Maglaj, Goražde itd.?SLOBODAN MILOŠEVIĆ:

g j

Zato su sada i formirali Vrhovnu komandu i to stavili pod kontrolu. Oni čine dva zla: prvo, uzeli su nešto što će sigurno morati da napuste, jer im nikako ne pripada i oni znaju da im ne pripada; druga, stiskaju Mu-slimane, sabijaju ih na manji prostor - znači, veća je reakcija pred njima. Po toj osnovi mogu očekivati i nove gubitke.

Uvažavam ono što je rekao naš

Predsjednik, a to je jačanje

islamskog faktora, koji

“žari i pali” po svijetu i kupuje

sve moguće političare. No da ne pričamo o onome što svi znamo.

Ne mogu da se otmem utisku, na

osnovu stanja i informacija

koje imam, da možda malo

precjenjujemo našu borbenu

gotovost.

54

Zelena transferzala

U srednjim školama od udžbenika samo čitankeKosovo - Nedostatak udžbenika u obrazovaju Bošnjaka

Nedostatak udžbenika za srednjoškolsko obrazovanje Bošnjaka bila je tema okruglog stola, koji je u prisustvu najviših zvaničnika obrazovanja,

srednjoškolskih profesora, učenika i predstavnika civilnog društva upriličila NVO “Relax” uz podršku Evropskog centra za manjinska pitanja (ECMI).U srednjim školama od udžbenika samo čitanke. Na skupu su aktivisti oveorganizacije prezentirali analizu u kojoj je, između ostalog, iznijeto da su unastavi na bosanskom u osnovnim i nižim srednjim školama uglavnom do-stupni udžbenici, međutim, više srednje škole sa više od 15 smjerova imaju na raspolaganju samo čitanke za 10., 11., 12. i 13. razred.


Prvo regionalno druženje islamske omladine SlavonijeHrvatska

Usklopu redovitih aktivnosti Ureda za da’wu i mladež,u petak, 23. 11. 2012. godine, u Gunji je u još ne-

dovršenom ali funkcionalnom Islamskom centru, održanoregionalno druženje islamske omladine iz Slavonije. Prvomsusretu takve vrste, prisustvovalo je 30-tak mladića i dje-vojaka, inače najaktivnijih u svojim medžlisima na kojeIslamska zajednica u Hrvatskoj računa u budućim projek-tima. Osim domaćina iz Gunje, druženju su prisustvovalimladi iz Osijeka, Slavonskog Broda, Vinkovaca te nekolikogostiju iz Brčkog. U Gunju su došli zajedno sa svojim glav-nim imamima.Druženje je počelo poslije akšam-namaza. Nakon uvodnihrečenica glavnog imama iz Gunje Idriza ef. Bešića, koji jekao domaćin sve poselamio, izrazio srdačnu dobrodošlicu,te iskazao zadovoljstvo što Gunja može ugostiti islamskumladež, prisutnima se prigodnim predavanjem obratioMirza ef. Mešić, koordinator Ureda za da’wu i mladež. Usvojim uvodnim rečenicama istaknuo je zadovoljstvo da jepo prvi puta ovakav vid regionalnog druženja organiziranupravo u Gunji, koja, ponajviše zahvaljujući Idrizu ef. Be-šiću, ima i svoj Islamski centar, u kojem će se, između osta-log, održavati i sve buduće aktivnosti islamske omladine.Prisjetio se i svojih izbjegličkih godina u Gunji i istaknuosvoju zahvalnost džematlijama Gunje, a posebno Idriz ef.Bešiću, koji ga je odmah angažirao kao praktikanta u obav-ljanju svih imamskih dužnosti. Zahvalio se i mladima i nji-hovim imamima, što su se odazvali ovom projektu, a zatimje iznio ciljeve i očekivanja od ovakvih druženja.Mirza ef. je u svome obraćanju naglasio više puta da je vje-ra najvažniji element našega identiteta, našega ukupnoga bića. Svega se možemo odreći, ali vjere ne možemo i nesmijemo. Kako nas muslimana ima malo, moramo pazitina svaku osobu koja se deklarira kao musliman, ali u istovrijeme i raditi s tim ljudima i privlačiti ih džamijama, jersu džamije kao Nuhove lađe; tko god u nju ne uđe, možebiti utopljen u oceanu izazova koji su svakim danom sveveći. Osobito su mladi izloženi tim izazovima koji ugroža-vaju njihovu vjeru i njihov moral. A osim džamije i saffova,brak je dodatno osiguravajuće sredstvo za spas naše vjere imorala. Stoga mladi moraju hrabro ulaziti u brak, ili imatiizraženu želju, a bračnog druga, ako Bog da, trebaju naćiupravo u džamijama i mesdžidima, a ne po kafanama ili ka-fićima. To je i krajnji cilj ovakvih okupljanja, otkrio je Mir-ze ef. kroz pošalice na račun mladih koji oklijevaju stupitiu brak. Mladi moraju biti svjesni da su džamije i islamskicentri prioritetna mjesta njihovih okupljanja i da se prava prijateljstva i prave ljubavi događaju u džamijama.

Mladi moraju preuzeti i odgovornost u misiji pozivanja svo-jih vršnjaka u džamiju i ponuditi im razlog za dolazak i dru-ženje. Mladi iz Gunje su odmah preuzeli obvezu da će sejednom tjedno, svake nedjelje, okupljati, družiti i osmišljavatibuduće programe. Tu su ideju podržali i drugi i obvezali se da će učiniti sve što je u njihovoj moći da privuku svoje vršnjakeu džamije i mesdžide.Nakon Mirze ef., mladima su se obratili i drugi imami koji suprisustvovali ovom prvom regionalnom druženju islamske mla-deži: Haris ef. Opardija, Mirza ef. Delić, Husret ef. Hasanović,Idriz ef. Bešić i Adin ef. Hrustić nadovezali su se na izlaganjeMirze ef. Mešića te su hrabrili mlade da nastave sa ovakvimokupljanjima iznoseći vlastite ideje i načine njihove realizacije.Poslije izlaganja imama, svoja su razmišljanja i svoje ideje iznijelii mladi. U svojim iskrenim obraćanjima prepoznala se optimi-stičnost i želja da se ovakvi susreti redovnije organiziraju.Kako neki medžlisi poput vinkovačkog i nemaju baš najboljeuvjete iznijeti su problemi sa prostorima koji se u budućnostimoraju riješiti. Predloženo je da se napravi popis onih na kojese može računati u budućim okupljanjima, a istu je noć formi-rana i FB grupa REGIONALNA MUSLIMANSKA MLA-DEŽ koja će okupljati islamsku mladež iz Slavonije.

g p

Svi su se složili da je za početak najvažnije kontinuirano orga-niziranje ovakvih susreta, barem tri puta godišnje, uz defini-ranje sadržaja budućih okupljanja. Idući susret, najviše za dva mjeseca, dogovoren je u Slavonskom Brodu. Nakon klanja-nja jacija-namaza, druženje je nastavljeno uz večeru koju sudomaćini iz Gunje priredili za svoje goste. Na kraju druženja mladi su izmijenili kontakte, proučili nekoliko ilahija te ot-pjevali i nekoliko sevdalinki. Na kraju možemo konstatiratida je u potpunosti uspjelo prvo regionalno druženje islamskeomladine iz Slavonije... Dogovoreni su konkretni zadaci sa vremenskim rokom realizacije. Zahvaljujemo Idrizu ef. Bešićui njegovoj omladini na dobroj organizaciji i domaćinstvu. Doidućeg susreta u Slavonskom Brodu, es-selamu alejkum!

55

Težak život stanovnika budvanske PalestineCrna Gora

Posjeta turskih privrednika Sandžaku i Novom PazaruNovi Pazar

Sandžak

Siromaštvo, nizak stepen obrazovanja, veoma mali broj za-poslenih, neadekvatni stambeni uslovi – samo su neki od

uzroka teškog položaja Roma i Egipćana kao najugroženijihi najmarginalizovanijih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Kako to zvuči u svakodnevnom životu zabilježili smo u najvećem romskom izbjegličkom naselju u Budvi – Palestini. Ne zna se kada je teže živjeti u Palestini – ljeti kada uzavru divlje deponije smeće i kanalizacija na preko 40 ste-peni, ili zimi kada barake prokišnjavaju, a struje nema. Sta-nari Palestine nisu zadovoljni pomoći koju dobijaju. Bojan Dobrljanin iz Crvenog krsta kaže da ta organizacija planira popravku krovova u Palestini.“Sada trenutno radimo na obezbjeđenju materijala, koliko je u našoj mogućnosti, kako bi pokrili barake. Mi smo već to radili prije 4 godine međutim, dosta su barake i dotra-jale. Trenutno smo fokusirani na to. Inače, ima i drugih zahtjeva u vidu pomoći u ljekovima, imamo i dva asma-tičara i radimo na toj vrsti pomoći”, navodi Dobrljanin. Prema zvaničnim brojkama, trenutno u Palestini ima 37 porodica sa 168 članova. Zaposleno je samo 22. Kažu da ih se društvo sjeti samo oko Nove godine. Pojedine organi-

zacije donose paketiće za djecu no, sadržaj tih poklona ne može zadovoljiti osnovne životne potrebe. Više od polovine stanovnika Palestine je nepismeno. Samo 11-oro djece po-hađa školu a samo jedan stanovnik je upisao fakultet. Iako se kaže da je obrazovanje besplatno, za školovanje djece tre-ba puno novca kojeg stanovnici Palestine nemaju. (http://bosnjak-ks.info)

Ministar u Vladi Srbije dr Sulejman Ugljanin primio je u subotuu Novom Pazaru delegaciju privrednika iz Turske, koji su izrazili

interesovanje za ulaganje u privredu Srbije i tom prilikom obišli neko-liko fabrika kako bi se upoznali sa potencijalima za ulaganje. MinistarUgljanin je istakao da očekuje pozitivne rezultate nakon ove posjeteturskih privrednika, koji vode tamošnje gigante. Ugljanin je rekaoda je to što su turski privrednici posjetili u petak Čačak i u subotu

p j j g g g j j

Novi Pazar rezultat njegove zvanične posjete Turskoj od 29. oktobra do 4.novembra. “Naš cilj je da radimo na stvaranju pozitivnog am-bijenta za ekonomsku saradnju”, rekao je Ugljanin. Predstavnici tur-skog giganta “Anadolu Kesici Takım”, vodeća firma u preradi metala i metalske industrije, zainteresovani su za ulaganje i povezivanje sa privrednicima iz oblasti metaloprerađivačke industrije.

Usubotu, 1. decembra ove godine u organizaciji Zajedni-ce sandžačke dijaspore obilježen je Dan Sandžaka. Ma-

nifestaciji su pored brojnih gostiju iz Švicarske, Francuske ij p j j

Njemačke prisustvovali i glavni imam u Švicarskoj Muris-j p j g j

ef. Purić, evropski prvak u boksu i Ambasador sandžačkog sporta Sanel Papić, predsjednik ZSD za Evropu Mithat-ef. Mujović, kao i specijalni gost manifestacije glavni muftija Muamer ef. Zukorlić. Prisutnima su se obratili Sanel Papić i Muris ef. Purić, kao i predsjednik ZSD za Evropu Mithat-ef. Mujović, koji je naglasio da je Sandžak naš emanet od kojeg nikada nećemo odustati. Zatim se skupu obratio glav-ni muftija Muamer-ef. Zukorlić koji je govorio o značaju buđenja svijesti kod Bošnjaka, o jedinstvu, o institucijama bošnjačkog pokreta i našoj žrtvi na putu očuvanja vjerskog,kulturnog i nacionalnog identiteta.


Obilježavanje dana Sandžaka u Švicarskoj

56

IslamnetPočeo rat između Kurda i mudžahida iz FSA za sjeveroistok Sirije

Sirija

Građanski rat u Siriji ulazi u nove GGopasne faze. Do jučer su u sirijskom GGgrađanskom ratu učestvovale dvije strane, sirijski režim Bašara Asada i borci za slo-bodu Sirije. Posljednjih mjeseci u sukob se uključuju i sirijski Kurdi. Na sjeveroistoku Sirije, u području oko Ras al-Ainu već se vode žestoke borbe između Kurda i boraca za slobodu Sirije koje predvode džihadske grupe Ghuraba al-Sham i Jabhat al-Nusra. Odredi kurdskih Odbora narodne zaštite, povezani sa Strankom demokratske unije (PYD), sestrinske s Radničkom strankom Kurdistana (PKK), posljednjih nekoliko dana u gradiću Ras al-Ainu, na samoj granici s Turskom, vode žestoke borbe sa spomenutim džihadskim grupama Ghu-raba al-Sham i Jabhat al-Nusra. “Borbe se vode neprestano već pet-šest dana, ali je u posljednjih 24 sata došlo do pogor-šanja. Kurdi dovode pojačanja iz Derika i obližnjih sela”, rekao je Ali za AFP, koji je prebjegao u Tursku sa porodicom. Do prvog većeg sukoba između Kurda i pobunjenika došlo je krajem oktobra u Alepu, kada su pobunjenici ušli u kurdske i kršćanske četvrti, s namjerom da tamo otvore novi front protiv sirijske vojske. U tim sukobima poginulo je 29 ljudi. Razgo-vori između Narodnog vijeća Zapadnog Kurdistana i Kurdskog nacionalnog vijeća (KNC) o ujedinjenim kurdskim jedini-cama vode se u iračkom Irbilu, glavnom

gradu autonomne pokrajine Irački Kur-distan, pod pokroviteljstvom predsjednika pokrajine, Masouda Barzanija. “Početnosmo se dogovorili o formiranju ovih zajed-ničkih jedinica, koje neće pripadati nijed-noj strani”, rekao je AFP-u MohammedRasho, predstavnik Narodnog vijeća Za-padnog Kurdistana, tijela bliskog PYD-u. Objava ujedinjenja kurdskih oružanihformacija dolazi samo dan nakon što jeskupina Ghuraba al-Sham, koja je prva s300 vojnika upala u Ras al-Ain 8. novem-bra, u video poruci pozvala dobrovoljce da se okupe u Ras al-Ainu, kako bi nastavilinapredovanje prema Qamishliju i Hassa-ki, najvećim gradovima u većinski kurd-skoj provinciji Hassaka. “Mi iz Ghuraba al-Sham bataljona pozivamo Slobodnu si-rijsku vojsku i mudžahedine da napredujuprema Ras al-Ainu. Povećajte našu broj-nost kako bismo mogli osloboditi gradHassaku. Upozoravamo sve koji stoje na putu ovom revoltu, posebice PYD, PKK ili bilo koju drugu oružanu skupinu, pro-tiv poduzimanja bilo kakvih akcija koje sesuprotstavljaju putu revolucije”, rekao jeneimenovani komandant.Kurda u Siriji živi između dva i po i tri mi-liona, uglavnom u sjeveroistočnoj Siriji i uprovinciji Alepo, što čini približno 10-15posto od ukupnog sirijskog stanovništva.

Ruski muftija poručuje šejhu Jusufu Kardaviju: Rusija nije neprijatelj islama broj jedan

Rusija

Šejh Jusuf Kardavi nedavno je optužio Rusiju da je ne-

prijatelj islama broj jedan. Šejh Kardavi je ovu optužbu izrekao u kontekstu podrške koju Rusija daje sirijskom diktatoru Bašaru Asadu u ubijanju sirijskih mu-slimana. Nedugo nakon citirane izjave šejha Kardavija uslijedila je reakcija velikog muftije Ru-sije, Ravila Gaintdina, koji je u cijelosti odbacio šejhove optuž-be. U izjavi za rusku agenciju In-terfax, muftija Gaintdin je kazao da u Rusiji živi više od 20 mili-ona muslimana i da je u posljed-nje dvije decenije islam u Rusiji doživio renesansu. “Svake godi-ne u Rusiji izgradi se desetine džamija, medresa, muslimanskih kulturnih centara, univerziteta. Ja sam uvjeren da izjava u kojoj se Rusija dovodi u vezu sa nepri-jateljstvom prema islamu ne od-govara pravom stanju.” Muftija Gaintdin ne poriče da je u Rusiji posljednjih godina primjetan po-rast islamofobije. Upravo je zbog porasta islamofobije u Moskvi ove godine izdata zabrana za iz-gradnju gradske džamije i islam-skog kulturnog centra. Ne treba zaboraviti ni nedavnu fetvu Vladimira Putina da u ru-skim školama nema mjesta za muslimanke koje nose hidžab. Muftija Gaintdin pokušava uma-njiti štetu za ruske muslimane koju bi mogla proizvesti izjava šejha Kardavija, međutim i on je svjestan svih problema s kojima se suočavaju ruski muslimani.

Egipatski sud osudio osam ljudi na smrtnu kaznu zbog učešća u snimanju filma “Innocence of Muslims”

Egipat

Egipatski sud osudio je osam ljudi na EEsmrtnu kaznu u odsustvu a zbog uče-EEšća u snimanju antiislamskog filma “Inno-cence of Muslims”. Među osuđenim nala-zi se i Mark Basseley Youssef, producent spornog filma. Pored Marka Basseleya i još sedmorice egipatskih Kopta na smrt-nu kaznu osuđen je američki pastor Terry Jones i to zbog paljenja Ku’rana. Sudija Saif al-Nasr Soliman je u obrazloženju presude rekao: “Optuženici su osuđeni za vrijeđanje vjere kroz učešće u produkciji i distribuciji filma koji vrijeđa islam i posla-nika Muhameda, alejhi-selam. Osuđena lica su putem medija saznali za izrečenu

presudu nakon čega su uslijedile njihovereakcije. Jedni se brane navodima da nisuučestvovali, dok se drugi brane optužujućiegipatsko društvo i islam.

Izvoz iz Turske u novembru ove go-dine povećao se za 20 posto u odno-

su na isti mjesec 2011. i iznosio je 12milijardi 771 milion dolara. Ukupanizvoz u prvih 11 mjeseci 2012. godi-ne porastao je za 13,6 posto u odnosuna isti period prošle godine i dostigaovrijednost od 139 milijardi 49 miliona dolara. Vrijedi istaknuti da je Turska za 16 posto povećala izvoz svojih roba uEuropsku uniju.Također, predsjednik Skupštine izvo-TTznika Turske (TIM) Mehmet Buyu-keksi saopštio je da je Turska u novem-

bru ove godine oborila rekord u izvozuna kinesko tržište te izvezla robu u vri-jednosti od 344,3 miliona dolara.Taj podatak pokazuje da se izvoz iz TTTurske na tržište Kine povećao za 51posto u odnosu na isti mjesec 2011. go-dine, a ujedno je i najveći iznos na mje-sečnom nivou svih vremena. S obziromda će uvoz iz Kine na tursko tržište bitimanji u odnosu na prošlu godinu, jerstatistike pokazuju trend pada uvoza od juna ove godine, procjenjuje se da će trgovinska razmjena dviju zemalja iznositi 23,9 milijardi na kraju 2012.

57

Skandalozna naslovnica magazina Le Point otkriva koliko je u Francuskoj raširena mržnja prema islamu

Francuska

Malo gdje se islam mrzi kao u Francuskoj. Dokaz za ovu

ozbiljnu i tešku optužbu na račun Francuske je novembarsko izdanje magazina Le Point na čijoj na-slovnici je skandalozno objavljen neviđen napad na islam. Kao što se vidi na fotografiji na spornoj naslovnici piše “Taj bezobrazni islam”, a u podnaslovu se navodi kako se muslimani loše ponašaju u bolnicama, školama, kafeterijama, na bazenima i slično. Osim toga, uredništvo magazina Le Point je uz ovaj skandalozni naslov posta-vilo fotografiju muslimanke koja nosi nikab i koja ima posla sa po-licajkom. Ovakvu naslovnicu ne bi smislio ni Hitler sa svim svojim gebelsima. Le Point svojim naslo-vom ima opasnu ambiciju širenja mržnje prema islamu. Normalnim ljudima na ovom svijetu ovakve stvari su neprihvatljive.


Sudanske specijalne snage napale sujedan kamp za obuku na jugoisto-

ku Sudana i tom prilikom su ubijena dva pripadnika neimenovane naoruža-ne grupe. U vijesti se još navodi da seradi o ekstremnim islamistima koji supokrenuli pobunu protiv sudanske vla-de. Ahmed Abbas, guverner države Sennar kaže da su sudanske vojne sna-ge napale spomenutu ekstremnu gru-pu u udaljenoj oblasti Nacionalnog parka Dinder. “Ekstremisti su ofor-mili kamp za obuku u Nacionalnom parku Dinder, u dijelu koji je veoma nepristupačan i koji se nalazi na gra-nici naše zemlje. Prije mjesec dana ovi ekstremisti su napali policijsku stani-cu prilikom čega su zarobili policijsko oružje. Sudanske vlasti su veoma opre-

zne u otkrivanju detalja o akciji kojusu sproveli proteklih dana. Po načinudjelovanja ekstremisti koji su pokrenulipobunu protiv sudanske vlade u mno-gome sliče tekfirskom pokretu sa Sina-ja u Egiptu, koji se posljednjih mjesecibore protiv egipatske vlade.

Tekfirovci iz Nacionalnog parka Dinder

Novi rekord: U prvih 11 mjeseci Turska na izvozu roba zaradila 140 milijardi dolara

Sudan

Turska

Svatko ko pročita ime najveće i naj-ljepše džamije na Krimu (Krim je

ukrajinski poluotok smješten na gornjoj obali Crnog mora. U političkom smi-slu predstavlja Autonomnu Republiku Krim koja se nalazi u sklopu Ukraji-ne.) ne može a da se u čudu ne zapita zašto se tako zove. Prema posljednjim statističkim podacima na Krimu živi oko 500.000 Tatara-muslimana, dok ih je prije rata bilo mnogo više. U gradu Javbatoriju nalazi se najveća i najljepša džamija koja je sagrađena krajem 16. stoljeća, a građena je po uzoru na Pla-vu džamiju u Istanbulu. Sagradio ju je nitko drugi do glasoviti inženjer Sinan Paša. Džamija je tokom povijesti nosila različita imena i bila je središnja vjerska ustanova na otoku. Kada je Staljin 1944. godine naredio da se Tatari sa Krima imaju raseliti, za kaznu, po cijeloj Rusiji, minareti džamije su srušeni a sama dža-mija pretvorena u muzej, i tako je ostalo sve 1991. godine kada je Ukrajina posta-la samostalna država.Tokom povijesti ova je džamija ima-la brojna imena. Sadašnje ime džamije podsjeća da su komunisti srušili dva mi-nareta koja su ponovo podignuta. Prili-kom progona sa sobom su mogli ponijeti samo što su u rukama nosili. Na njihovo mjesto naseljeni su Rusi s kojima Tatari i danas vode sudske sporove. Zahvaljujući svojoj upornosti veliki broj Tatara iz svi-jeta vratio se na svoja ognjišta i sada su brojniji od drugih narodnosti na otoku. Već krajem 1996. godine dva minareta džamije su ponovo podignuta. U džami-

ji su za vrijeme turskih sultana čitani nji-hovi fermani. U dvorištu džamije nalazise groblje Egipćana koji su učestvovali utursko-ruskom ratu krajem 19. stoljeća poznatom kao Krimski rat. Otok Krimje bio pod osmanskom vlašću tri stoljeća.Džamija se proteže na 520 m². Tatari sunakon progona sa Krima osnovali svojuposebnu republiku Tataristan na obala-ma Volge i to je najbrojnija skupina mu-slimana u Rusiji danas sa preko hiljadumesdžida i džamija. Kada je u pitanjuislamska da’va (misionarstvo) Tatari su usamom vrhu. Zahvaljujući njima islamje našao svoje mjesto u baltičkim, skan-dinavskim i drugim europskim zemlja-ma, Poljskoj, Rumunjskoj i Moldaviji.(www.islamska-zajednica.hr)

58

Izraelski ministar zdravlja: Nigdje ne piše da muškarci moraju da rade

Izrael

Jevrejsko društvo u Izraelu ima mnogo zanimljivih strana. Da

bismo bolje shvatili zašto izraelski Jevreji toliko kidišu na prava pale-stinskog naroda dovoljno je zaviriti u neke njihove stavove o poglede na svakodnevni život. Izraelski Jevreji u mnogim segmentima žive na veoma čudan način. Evo jedan primjer kako su izraelski Jevreji uredili svoj život. Zamjenik izraelskog ministra zdravlja Jakov Licman, koji zapravo obavlja posao ministra umjesto premijera Be-njamina Netanjahua kaže da “nigdje nije zapisano da muškarci moraju da rade, dovoljno je ako radi supruga”. “Uz njenu platu državne beneficije omogućit će da se plate računi”, sma-tra Licman. Ultraortodoksni Jevreji radije se odlučuju na vjerske studije nego rad. Samo 45 odsto odraslih ultraortodoksnih muškaraca je zapo-sleno. U Izraelu inače živi 700.000 ultraortodoksnih, od oko šest mili-ona Jevreja ukupno. U intervjuu za poslovni magazin Marker, Licman je govorio o čitavom nizu tema, uk-ljučujući one od posebne važnosti za ultraortodoksne Jevreje. Komentira-jući činjenicu da se u mnogim ultra-ortodoksnim školama, koje finansira država, ne uče osnovni predmeti kao što su matematika i nauka, između ostalog i da se to vidi kao prijetnja ekonomskoj budućosti zemlje, on je odgovorio: “Stvarno? Uzmite mene za primjer. Nisam učio ključne predme-te. Pa šta! Je li to loše? Da li je (pred-sjedavajući Skupštinskog odbora za finansije) Gafni (iz Ujedinjene Tore judaizam) učio ključne predmete?”


Otkriveno jezero od 500 tona alkoholaSaudijska Arabija

Vjerska policija u Saudijskoj Arabiji VVpoznata pod imenom El-Emru bil VVma’rufi ven-nehju anil munkeri izvijestila je javnost da je na jugu zemlje, u pokrajini Hamis Mešit na zemljanoj brani Tende-ha, otkriveno jezero alkohola od 500 tona težine kao i 712 butelja vina od litra i pol pripremljeno da se proda i stavi na ilegal-no tržište. Predstavnik vjerske policije šejh Avad el-Esmeri rekao je da na otkriću ovog ile-galnog tajnog jezera ra-đeno dugo. O tome tko su vlasnici ovoga jezera alkohola nije rečeno, kao ni da li su uhapšeni i kome su tako velike količine alkohola nami-jenjene.

Iako je alkohol u Saudijskoj Arabiji strogozabranjen, a kazne su oštre, Saudijci neprežu doći do njega. Ne zna se tačno ko-liko je Saudijaca alkoholičara ali neki pro-cjenjuju da ih ima oko deset hiljada štoje u odnosu na druge zemlje, na primjerTurke, zanemarivo. Međutim, Saudijciu očima drugih muslimana predstavljajuprimjer boraca protiv ove pošasti. Da to

nije tako govori i ovajprimjer. Policija sumnja da ovo otkriveno jezeronije i jedino pa su odlu-čili poslati dodatne snagekoje 12 sati dnevno če-šljaju sva područja u po-trazi za ilegalnim destila-cijama alkohola. (www.islamska-zajednica.hr)

Džamija dva komunistička minareta na KrimuUkrajina

Afganistan je decenijama jedna od AAnajsiromašnijih zemalja. Višedece-AAnijski ratovi poharali su ovu državu a afganistanski narod doveli na rub op-stanka. Iako je Afganistan toliko siro-mašan u toj zemlji neki zarađuju mili-jarde dolara. Proteklih dana otkriveno je kako su Hamid Karzai i njegova bra-ća ukrali preko 900 miliona dolara iz Kabul banke. Oni su jednostavno uzeli novac iz banke i avionom ga prebacili na nepoznate adrese u svijetu. Iako je otkriveno ko je i kako je pokrao novac

iz Kabul banke, niko neće odgovarati.Hamid Karzai sa svojim saradnicima imentorima iz Amerike na račun patnjeafganistanskog naroda svake godinezgrće milijarde dolara. Kada ne kradunovac iz banaka oni prodaju drogu,kada rasprodaju drogu zagrabe iz kasekoju pune Amerika i druge zemlje kojeučestvuju u agresiji na Afganistan. Afganistanski narod je upao u zamkuzločinaca iz koje će se teško izvući.

59

Šiiti pobjednici parlamentarnih

izbora a islamisti najveći

gubitnici

Kuvajt

Završeni su parlamentarni izbori u Kuvajtu. Ovo su bili drugi par-

lamentarni izbori u Kuvajtu u ovoj, 2012. godini. Kuvajtsko ministar-stvo informiranja objavilo je podatak da je na parlamentarne izbore izašlo 38,8% birača, dok opozicija, koja je bojkotirala izbore, tvrdi da ih je izašlo svega 26,7%. Opozicija je svojim boj-kotom drugima omogućila senzacio-nalnu pobjedu. Takvu situaciju naj-bolje su iskoristili kuvajtski šiiti, koji su osvojili najviše glasova. Manjinska lista šiita osvojila je trećinu mjesta u Parlamentu, saopćeno je iz Centralne izborne komisije. Šiita u Kuvajtu ima jedna trećina od ukupnog stanovniš-tva. Zahvaljujući izbornom uspjehu dobili su 17 mjesta u Parlamentu koji broji 54 zastupnika. Najteži poraz doživjeli su islamisti sunniti koji su osvojili svega 4 mjesta u odnosu na prošli saziv u kome su imali 23 za-stupnika. Isto također u Parlament su izabrane i 3 žene. Nekoliko stra-naka koje su u dosadašnjim sazivima imali velik broj zastupnika kao što su Minber Dimukratije, Kutlet Amel Ša’bi, Harek Dusturije ( Musliman-ska Braća), nemaju ni jednog zastu-pnika. Kuvajtski mediji navode da ovakav parlamentarni sastav ne može biti vjerodostojan zastupnik kuvajt-skog naroda jer ne odražava realno stanje na terenu. Prva zabrinutost, nakon pobjede šiita, za kuvajtske medije jeste dilema da li će Iran sada imati kakvog utjecaja na zbivanja u Kuvajtu.

Foto islamneta


Dječija igra sirijskih mudžahida: Ubojite pračke - umjesto kamenica bombe

Hamid Karzai i njegovi saradnici ukrali 900 miliona dolara iz Kabul banke

Afganistan

Američki ateisti posljednjih mjeseciAAvode kampanju protiv zakona ko-AAjim se nalaže svakom građaninu u državiKentaki da priznaje moć i postojanjeBoga. Ateisti su ovih dana predali petici-ju protiv navedenog zakona Vrhovnomsudu SAD. Prema antiterorističkomDomovinskom zakonu države Kentakinjena sigurnost se može postići samoosloncem na Svemogućeg Boga. “Sigur-

nost Komonvelta ne može se postići bezoslonca na Svemogućeg Boga”. Svi gra-đani Kentakija dužni su u svom javnomnastupu podržavati navedenu porukuovog zakona. Ko se bude protivio tomemože biti kažnjen zatvorom do 12 mje-seci. Sponzor ovog zakona je baptističkisvećenik Tom Riner, koji je ujedno i po-litički predstavnik Demokrata. Zakon jeusvojen 2006. godine.

Ateisti u državi Kentaki mogu završiti u zatvoru ako ne priznaju moć i postojanje Boga

SAD

60

Birketu-l-Hadždž: Sabirno mjesto bosanskih hadžija u Egiptu u vrijeme osmanske vladavine

Reportaža

Birketu-l-Hadždž, nekadašnje selo, a danas gradsko naselje, nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Kaira, u okrugu Merdž. Od centra Kaira je udaljeno je oko 23 km. Nekada je imalo 7.500 hiljada stanovnika, no danas, nakon populacione ekspanzije početkom 90-ih, ima preko 50 000 stanovnika. Skoro svo stanovništvo čine muslimani, budući da u mjestu postoji preko 30 džamija, a nijedna crkva

Piše: Jusuf Džafić

Nakon ramazana i Rama-zanskog bajrama, kada muslimane pune svoje ba-

terije duhovne snage i vjere u Uzviše-nog Stvoritelja, dolazi međuperiod oddva mjeseca i sedam dana između dva Bajrama, odnosno nastupa vrijemepriprema za drugi bajram u hidžret-skoj godini – Kurbanski ili Hadžijskibajram. Kao što se može zaključiti iznjegovog imena, ovaj Bajram u godi-ni služi za dva izuzetno važna obreda – klanje kurbana, žrtve u ime Boga,te obavljanje hadža, hodočašće svetimmjestima u Mekki kako je Uzvišenipropisao u dini islamu. Oba obreda svjedoče izuzetno jaku povezanostmuslimana sa životom i djelom Ibrahi-ma, a.s., ocem monoteizma. Tako mu-slimani ta dva i kusur mjeseca provo-de, između ostalog, u pripremama za hadž i klanje kurbana. Uistinu, kada bismo htjeli do podrobnosti ispisati na papiru koristi i jednog i drugog Bajra-

ma za zajednicu, prije bismo posjekli sve zemaljske šume i utrošili ih u pro-izvodnji papira za to pisanje, nego što bismo s njim završili.

No, ograničit ćemo se samo na ko-risti drugog Bajrama za nas, odnosno na našu posjetu Birketu-l-Hadždžu za vrijeme Had-žijsko-kurbanskog bajrama i probit koju smo izvukli iz te posjete glede historije boš-njačkog odlaska na hadždž i njenog osmanskog poglav-lja.

Kao što smo obećali uprošli petak Halidu Hami-du, stanovniku Birketa, da ćemo ga zijaretiti tokom Kurban-bajramskih blag-dana, te pritom razgledati detaljnije mjesto, tako smo odlučili da naše obećanje ispunimo. Stoga smo se u četvrtak naveče preko tele-fona dogovorili s njim da se susretnemo u džamiji Ibra-hima Metbulija u Birketu u petak, 26. oktobra, prvog dana Bajrama, nakon džu-me.

Neznanje i praznovjerje

Ovogodišni Kurban-bajram pred-stavlja za mene posebno iskustvo, po-što je ovo prvi Bajram koji provodim u Egiptu. Egipćani drugačije doživ-ljavaju bajramske praznike od Bošnja-ka. Dok Bošnjacima klanje kurbana uglavnom predstavlja islamski propis kojega zaobilaze, u Egiptu na svakom koraku vidite ljude kako kolju kurban, iako neki od njih po “bosanskim” standardima ga nisu dužni zaklati. Su-jevjerje vezano za klanje kurbana je u Egiptu znatno izraženije nego u Bosni, što je naravno povezano s velikim pro-centom nepismenog i neobrazovanog

stanovništva. Najčešći oblik sujevjerja među Egipćanima je mazanje kuća,automobila, pa čak i lica i drugih di-jelova tijela kurbanskom krvlju, koja mada je blagoslovljena (u prenesenomznačenju, a ne bukvalno), ipak ne mi-

jenja činjenicu da ona, kaoi svaka druga krv, spada unečisti. U Egiptu sigurnonećete biti u prilici da vidi-te mlade ljude kako odlazeu diskoteke i birtije kako biuz divlji tulum (nekad zlou-potrijebljeno nazvan teferi-čem), propraćen opijanjem,proslavili Bajram slušajućiuživo nemoralnu muzikunekog četnički nastrojenog srpskog turbofolk pjevača.Nećete vidjeti ni njihove ro-ditelje kako u porodičnomokruženju piju “domaćušljivu”, a ponegdje meze i uzsvinjetinu. Međutim, moćićete da vidite kako sav Egi-pat, i staro i mlado, hrli udžamije i na musale, kako biobavili bajram-namaz. Tada su druga mjesta prazna, na-ravno sa izuzetkom egipat-skih hrišćana, te malog dje-la “modernih” muslimana

koji ne obilježavaju islamske praznike,jer su islamska obilježja danas “out”, a oni se trude da budu “in”.

No, ipak se mora priznati da Baj-ram ima poseban ton u Bosni, poštobajramsko okruženje u Egiptu, i po-red toga što ga skoro svi obilježavaju,nije na nivou one bajramske sreće iveselja kakav možete vidjeti u Bosni.Na osnovu ličnog doživljaja, propra-ćenog razgovorom sa Egipćanima,smatram da su glavni razlozi zašto semuslimani Bosne više raduju Bajramunego muslimani Egipta sljedeći: nei-slamsko antiislamsko okruženje Bo-sne za razliku od Egipta koje je i uzrok

Nekada vNekada važnažno stjecišteo stjecište hadžijskih khadžijskih karavanaravana, a danas ...a, a danas ...


Historijski izvori prenose da su, između ostalih,

i Salahuddin Ejjubi (1171.-

1193.), memlučki

sultan Nasiruddin

Kalavun (1277.-1290.), čerskeski

sultan Muejjed (1412.-1421.), te Muhammed Ali (1805.-1848.) koristili Birke kao lokaciju

za relaksaciju i lov.

61

ugroženosti muslimana u Bosni, što je i rezulitralo sa deset genocida nad Bošnjacima, te činjenica da se duhov-ni život velikog broja Bošnjaka svodi samo na klanjanje bajram-namaza i obilježavanje bajramskih praznika, dok je u Egiptu taj broj mnogo manji. Ovi i mnogi drugi razlozi doveli su do toga da Bošnjaci obilježavaju Bajram na jedan posebno svečan i živ način, kakav se ne može zamijetiti u Egiptu.

Tako smo na prvi dan Bajrama u petak, nakon klanjane džume, pono-vo otišli u Birketu-l-Hadždž. U dža-miji Ibrahima Metbulija smo se našli sa Halidom Hamidom, našim ljuba-znim domaćinom. Zajedno s njim za-putili smo se ka njegovom domu. U putu smo saznali zanimljiv detalj ve-zan za njegov život - Halid Hamid živi sa svojih devetero braće i sestara u jednoj porodičnoj stambenoj zgradi. Naime, svako od njih ima svoj stan u toj petospratnici, gdje smo u njego-vom domu uz bajramski ručak nasta-vali razgovor započet prošle sedmice.

Poslije ikindija-namaza Halid Ha-mid nas je poveo u obilazak Birketa, tačnije onoga što je ostalo od neka-dašnjeg Birketu-l-Hadždža u kome su se hadžije iz naših krajeva odmarale. Slijedi rezime našeg obilaska koje je trajalo do pred akšam.

Zbog doseljeničkog buma koji je zahvatio Kairo prije 20-ak godina ci-jeli Merdž, pa time i Birketu-l-Had-ždž doživjeli su veliku populacionu promjenu. Nekada poznat kraj po palmovicima i poljoprivredi, Merdž je postao tipično gradsko naselje Ka-ira, a njegova sela su transformisana

u gradske četvrti. Inače,Merdž na arapskom jezikuznači polja, poljane, njive,što aludira na nekadašnjiizgled tog mjesta. Ironično,kraj i danas nosi svoj starinaziv, iako je od tih poljana ostalo vrlo malo. Populaci-ona ekspanzija donijela jesa sobom veliku ekološkukatastrofu koja je samo jošviše ubrzala naseljavanje,natjeravši zemljoradnike da prodaju svoju zemlju kojuviše zbog zagađenosti pod-zemnih voda i kanala za na-vodnjavanje nisu mogli da obrađuju.

U hladu hurmi

U Birketu-l-Hadždžu obišli smoostatke nekadašnjih velikih palmo-vika koji bijahu nadaleko čuveni uEgiptu ne samo po hurmama nego ipo ostalim poljoprivrednim proizvo-dima, s obzirom da su između palmiuzgajane razne poljoprivredne kultu-re. Ekološka katastrofa koja je zadesila Merdž itekako se može osjetiti u Bir-ketu-l-Hadždžu, gdje je broj stanov-nika sa 7.500 hiljada skočio na preko50.000 hiljada za samo nekoliko go-dina. Naime, svako povećanje stanov-ništva narušavalo je sklad uspostav-ljen između prirode i seljaka Birketa.Fekalije koje su po svoj prilici i prijepovećanja življa odlagane u kanaleza navodnjavanje, sada su zbog svog povećanog odlaganja u potpunostizagadile kanale za navodnjavanje, ali


i bunare i ostale podzemne vode, što je poljoprivred-nike ostavilo bez glavnog oruđa za rad. Smeće, koje je prije povećanja stanovniš-tva odlagano na određenim deponijama na rubovima sela, sada se počelo odlagati na divljim deponijama koje su nicale ko pečurke širom sela, uglavnom uz kanale za navodnjavanje. Tako je po-ljoprivreda postala nemo-guća zbog zagađenosti vode i zemlje smećem i fekalija-ma. S druge strane, cijena zemlje je enormno skočila,

budući da je sada mogla biti prodana kao građevinska zemlja. Starosjedio-ci, kojima je poljoprivreda bila glavni izvor prihoda preko 5.000 godina, još od vremena Starog Egipta, našli su se pred dva izbora, oba su podrazumije-vala prodaju zemlje: prodati zemlju, ostati u selu i promijeniti zanimanje, ili prodati zemlju, iseliti se i kupiti mnogo veću obradivu zemlju daleko od gradskih naselja. Do danas je ve-ćina izabrala jednu od dvije ponuđene opcije. Ostali starosjedioci će taj izbor morati napraviti u narednih nekoliko godina. Kad taj izbor naprave i ovi ostaci palmovika Birketa će biti po-sječeni.

Porodica našeg domaćina Halida Hamida još nije napravila izbor, od-nosno još nije prodala svoje palmovi-ke, ali se zato njegova porodica danas ne bavi više poljoprivredom, izuzevši stočarstvo i “branje” hurmi (uzgoj novih palmi je praktično nemoguć,

Palmovici pred izumiranjemZagađeni kanal za

navodnjavanje

U Birketu-l-Hadždžu obišli smo ostatke nekadašnjih

velikih palmovika koji

bijahu nadaleko čuveni u Egiptu

ne samo po hurmama nego

i po ostalim poljoprivrednim proizvodima, s obzirom da su između palmi

uzgajane razne poljoprivredne

kulture.

dok su stare palme predizumiranjem), budući da su to posljednje dvije granepoljoprivrede kojima se oso-ba može baviti u Birketu.Tokom obilaženja Birketa,Hamid nam je pokazaoi svoju zemlju, objasnivšinam da će je kad-tad mo-rati prodati, pošto je zemljupraktično više nemogućeobrađivati (arteški bunar bimogao biti rješenje, ali to jeskupo ulaganje), a palma-ma zbog zagađenosti zemljeprijeti sušenje. Od prodajezemlje moći će uzet solidannovac koji će ili uložiti ugradnju doma za svoje pete-ro djece ili u kupovinu veće obradivezemlje na nekom drugom mjestu.

Tokom šetnje Birketom Halid Ha-mid nam je pokazao jedine preostalehistorijske građevine iz vremena ha-džijskih karavana, naravno ako izuz-memo džamiju Ibrahima Metbulija.Bili smo šokirani kada smo vidjeli da je iz tog perioda preživjelo samo neko-liko zgrada vojne kasarne koje se danaskoriste kao štale za krave! Sve ostalezgrade, bilo da je riječ o vilama bo-gatih Kairana, rezidentnim zgradama egipatskih vladara, vojnim kasarnama,zgradama za smještaj i gošćenje hadži-ja, bunarima, vjerskim objektima, ne-stale su sa lica zemlje kao da nisu nipostojale. Scenario već ustaljen u mu-slimanskom svijetu. Kao i drugdje ši-rom islamskog svijeta, pa tako i ovdje,naselje je sustigao nemar muslimana.Nakon što je mjesto izgubilo svoj zna-čaj pronalaskom modernih prevoznih

sredstava i iščeznućem had-žijskih karavana, palo je u zaborav. Napuštene građe-vine pokazale su se pogod-nim kao građevinski mate-rijal okolnom stanovništvu. Građevinski materijal je najvjerovatnije raznešen ili je poslužio u gradnju no-vih stambenih objekata na temeljima tih napuštenih građevina. Egipatska vlast, uglavnom zaokupljena dru-gim problemima, nijemo je posmatrala kako se ovo mjesto od historijskog zna-čaja uništava. Ovo ne treba da čudi, pošto je slična pri-ča i sa mnogim mjestima u Bosni, samo što je gustina naseljenosti u Bosni mnogo

manja nego u dolini Nila, što ispada kao sretna okolnost, pa su mjesta u Bosni doživjela manja razaranja zbog urbanizacije. Navest ću samo primjer stare tvrđave u Pruscu, čiji su zido-vi uglavnom završili u temeljima ili ogradama današnjih stambenih kuća, smještenih unutar tvrđave i u njenoj neposrednoj blizini. Štaviše, vanda-

j j j

lizam u Pruscu je i danas vidljiv, po-što se jasno može prepoznati kamen prusačke tvrđave ugrađen u temelje i ograde dotičnih kuća.

Birka nekad i sad

Naš obilazak Birke je završen pola sata pred akšam. Iako smo bili pla-nirali da se tada vratimo nazad, na insistiranje Halida Hamida promi-jenili smo mišljenje i odlučili da mu budemo gosti do jacije. Naše društvo su uljepšala dvojica komšija Halila

62

Hamida, te njegov brat doktor Ira-ki Hamid, profesor na Univerzitetu Ummu-l-Kurra u Mekki. Naš muha-bet se poglavito vodio oko stanja egi-patskih i bosanskih muslimana. Naši sagovornici, pogotovo doktor Iraki Hamid bili su oduševljeni činjenicom da islamska misao u Bosni nije na sa-mrti. Čak, pokazuje stalnu tendenciju napredovanja i razvitka. Obradovala ih je i vijest da je Islamska zajednica u BiH poptpuno neovisna unatoč ra-znoraznim pritiscima, za razliku od Islamske zajednice u Egiptu, koja je za vrijeme Mubaraka bila u sličnom stanju u kakvom je bila naša Islam-ska zajednica tokom komunističkog režima, te koja tek sada ima priliku da slobodno djeluje. Radovalo ih je i saznanje da je na čelu Islamske za-jednice u BiH 19 godina bio svršenik El-Azhara, te da je novi reis takođe je-dan od alumnija ovog prestižnog uni-verziteta. Naravno, govoreći o stanju islamske misli i dave u Bosni, nismo mogli, a da se ne dotaknemo Saffa i njegove uloge u donkihotskoj borbi protiv neprijatelja islama i Bošnjaka na našim prostorima.

Doktor Iraki Hamid nije mogao da sakrije zadovoljstvo upoznavanja sa jednim muslimanskim studentom iz srca Evrope koji studira na El-Az-haru, te mi je pred sami rastanak po-klonio svoje autorsko djelo iz oblasti ahlaka Me’alimu er-rahme fi ahlak en-nebijj (Karakteristike milosti u ahlaku vjerovjesnika), na čijoj prvoj stranici je napisao i posvetu koja u prijevodu sa arapskog jezika glasi:


Ostaci vojnih kasarni Poklon knjiga-Me’alimu er-rahme fi ahlak en-nebijj (Karakteristike milosti u ahlaku vjerovjesnika)

Sve u svemu, pripala mi je izuzetna čast

da ponovo otkrijem i

predstavim našoj javnosti

Birketu-l-Hadždž,

stjecište naših hadžija u

osmanskom dobu, ali mi

je veoma žao što ga

nisam zatekao onakvim

kakvim je ostao u sjećanjima naših hadžija.


U ime Allaha Milostivog Samilosnog,Posvećeno mom dragom bratu Jusufu

Nedžadu od brata Iraki Hamida.Allah ti dao da se okoristiš njome...

AminTime se upravo i završila naša po-

sjeta, budući da smo se nakon što sam dobio ovu knjigu na poklon poselamili sa prisutnima, te u društvu sa Hali-dom Hamidom otišli na jacija-namaz u džamiju Ibrahima Metbulija. Nakon klanjane jacije poselamili smo se i sa našim dostom Halidom Hamidom, profesorom arapskog jezika, te mu se zahvalili na divno provedenom vreme-nu.

Sve u svemu, pripala mi je izuzet-na čast da ponovo otkrijem i predsta-vim našoj javnosti Birketu-l-Hadždž, stjecište naših hadžija u osmanskom dobu, ali mi je veoma žao što ga ni-sam zatekao onakvim kakvim je ostao u sjećanjima naših hadžija – mjestom odmora, poznato po svojim palmovici-ma isprepletenim kanalima za navod-njavanje.

Osnovni podaci o naselju

Birketu-l-Hadždž, nekadašnje selo, a danas gradsko naselje, nalazi se u sje-veroistočnom dijelu Kaira, u okrugu Merdž. Od centra Kaira je udaljeno je oko 23 km. Nekada je imalo 7.500 hiljada stanovnika, no danas, nakon populacione ekspanzije početkom 90-ih, ima preko 50.000 stanovnika. Skoro svo stanovnišvo čine muslima-ni, budući da u mjestu postoji preko 30 džamija, a nijedna crkva. Naselje je kroz historiju bilo poznato po sljedećim imenima: Birke Džubb Amire (Jezer-ce Amirinog bunara), Erdu-l-Džubb (Bunareva zemlja), Birketu-l-Džubb (Bunarevo jezerce), te na kraju kao Birketu-l-Hadždž (Hadžsko jezerce), Birketu-l-Hādždž (Jezero hadžije) i Birketu-l-Hudždžadž (Jezero hadži-ja). Kao što se može i naslutiti, mjesto je dobilo ime po hadžijama koji su se, od kada je Egipat pao u islamske ruke, pa sve do pojave modernih prevoznih sredstava, odmarali i napajali u Birke-tu u polasku i povratku karavana sa hadža. Krajem X stoljeća, za vrijeme fatimijske vladavine Egiptom, mjesto dobija i vojni značaj, budući da posta-je mjesto na kojem egipatski vladari skupljaju vojsku. Zabilježeno je da je fatimijski vladar El-Aziz 994. godine skupio veliku vojsku u ovom mjestu. U Birketu je Salahuddin postrojio vojsku 1187. godine prije nego što će krenuti na krstaše i bojevati čuvenu Bitku kod Hittina u kojoj je uništio glavninu kr-staške vojske. Kroz Birketu-l-Hadždž je 1517. godine prošla osmanska vojska na čelu sa velikim vezirom Hadum Si-

nan-pašom Borovinićem, Bošnjakom iz Foče, prije nego što je kod Ridanijje u odlučujućoj bici porazila vojsku Tu-raka Čerkeza, te time uništio njihovu državu. Birke je imalo i dugu tradiciju kao mjesto izletišta i lova ne samo za stanovnike Kaira, nego i za egipatske vladare i namjesnike. Prvi vladar za koga je zabilježeno da je koristio Birke kao mjesto izletišta je fatimijski halifa El-Mustansir (1036.-1094.). Historij-ski izvori prenose da su, između osta-lih, i Salahuddin Ejjubi (1171.-1193.), memlučki sultan Nasiruddin Kalavun (1277.-1290.), čerkeski sultan Muej-

jed (1412.-1421.), te Muhammed Ali (1805.-1848.) koristili Birke kao loka-ciju za relaksaciju i lov. Značaj Birketa kao stjecišta hadžijskih karavana znat-no je porastao dolaskom Osmanlija. U to doba su sve hadžije iz Zapadne i Sjeverne Afrike, te većina hadžija iz evropskog dijela Turske (među njima i većina naših hadžija), s obzirom da su na hadž išle sa egipatskim karavana hadžija, prolazile i odmarale se u Birke-tu. Dolaskom kolonijalnih sila, raspa-dom hilafeta i Osmanskog carstva, te pojavom modernih prevoznih sredstava ovo mjesto je palo u zaborav.

Naš dopisnik u društvu domaćina

S lijeva na desno - Halid Hamid, Haris Bečović, Jusuf Džafić, Iraki Hamid

64

No comment


Razjareni bik ubio maj-ku i sinaU zvorničkom naselju Zelinje razja-reni bik usmrtio je majku i sina. Odzadobijenih udaraca smrtno je strada-la Jovanka Jovanović (76) i njen sinJovan (52). Iz CJBBijeljina potvrđe-no je da su jučer na livadi u mjestuZelinje pronađena tijela stradalihJovanovića te da je dežurni tužilacOkružnog tužilaštva naložio da bik bude ustrijeljen.Zvornik, 6.decembar 2012.

U Bileći uklanjaju spo-menik partizanima, apodižu četnicimaLokalne vlasti u istočnohercegovačkomgradu Bileća odlučile su da uklone spo-menik partizanima, podignut nakonDrugog svjetskog rata, i da na njego-vom mjestu postave novi, posvećenčetnicima. Izgradnja spomenika četni-cima počela je, prenose lokalni mediji,a sa centralnog gradskog trga uklonjenoje obilježje koje je sjećalo na pripadni-ke 10. hercegovačke brigade Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.Doznajemo.com, 6.decembar 2012.

Tuzla: Dozvolili mu da spava u Prinčevoj dža-miji, a on ukrao nekoliko stvari iz džamijeS obzirom na poprilično niske vanjske temperature koje su proteklih dana za-bilježene u Tuzli, nadležni u Prinčevoj džamiji odlučili su izaći u susret Živiničaninu inicijala H.A.. Naime,

j

pomenutoj osobi dozvolili su boravak i spavanje u prostorijama džamije, što je on iskoristio i iz prostorija iznio stvari koje su u vlasništvu Islamske zajednice.AKOS.ba, 1.decembar 2012.

Djeca gledala oca kakoim kolje majku!Dejan Cvetić bacio Natašu sa prvog sprata porodične kuće, a zatim sišao udvorište i ubo je u vrat. Djeca svjedociporodične tragedije.Kurir, , 6.decembar 2012.

Da sam japanski advo-kat, nakon ovakve sud-ske odluke, izvršio bihharakiri!Jašarevićev advokat Senad Dupovackazao je nakon izlaska iz sudnice da bi,da je japanski advokat, nakon ovakvesudske odluke izvršio harakiri.AA, 6.decembar 2012.

Kuće povratnika u Srebrenici na meti pljačkašaSREBRENICA - Pljačkaši su ovih dana “posjetili” osam kuća povratni-ka Bošnjaka koji su za vikend bora-vili kod familije u Federaciji Bosne i Hercegovine.Srebrenica, 1.decembar 2012.

Kad bi nastava završila na polugodištu, trećina uče-nika bi ponovila razred!Kada bi se nastava za učenike srednjih škola sada završila, tek nešto više od polovice dobilo bi svjedočanstvo da se može upisati u naredni razred. Od onih koji imaju ‘’jedinice’’, jedna tre-ćina odmah bi bila upućena da ponovi razred, a ostali bi išli na popravni ispit iz jednog ili dva predmeta.Depo, 6.decembar 2012.

Ukrajinska konobaricapljuvala u hranu narod-nim poslanicima!Konobarica skupštine u Ukrajini Julija Borščenko više od četiri godine pljuva-la je u hranu poslanika, piše Raša tudej.Zbog toga je dobila otkaz, a kasnije jeobjasnila da je na taj način htela da seosveti političarima jer su uništili zemlju.Kurir, 1.decembar 2012.

Starac Obrad Dimitrić (77)tvrdi da su ga policajci tu-kli dok se nije uneredioObrad Dimitrić, 77-godišnji starac izBanjaluke, tvrdi za da su ga dva inspek-tora PS Obilićevo, koji su ga u petak pri-veli po prijavi komšija s kojima je duževrijeme u zavadi, tukli i mučili pet satisve dok se nije uneredio od batina!Srna, 6.decembar 2012.

Ložač R.Ž. pretukao na-stavnika geografije M.M.Muškarac čiji su inicijali M.M. iz Donjeg Zabrđa, opština Ugljevik, hospitalizovan je u bijeljinskoj bolnici “Sveti Vračevi” zbog povreda koje je zadobio od osobe čiji su inicijali R.Ž.

g p j jj

iz istog mjesta.Srna, 6.decembar 2012.

Prijedor: Starac upao u šaht i utopio sePRIJEDOR – Starac iz Prijedora čiji su inicijali S. M. utopio se kada je upao u šaht sa vodom u dvorištu porodične kuće u prijedorskom naselju Orlovača, saopšteno je danas iz Centra javne be-zbjednosti Banjaluka.Nezavisne novine, 5.decembar 2012.

Krili ključ u cipeli, ostalibez novca i prstenaPRNJAVOR - Nepoznato lice ukraloje 1.000 KM, 100 kuna i zlatni prsteniz kuće u vlasništvu D.S. u mjestuŠtrpci, opština Prnjavor.Kradljivac je

j

otključao kuću originalnim ključem,koji se nalazio u cipeli ispred ulaznihvrata, i ukrao pare i zlatni nakitCentar javne bezbjednosti Banjaluka,5.decembar 2012.

Za 365 dana ugašeno300 kompanijaPredsjednik Privredne komore Kantona Sarajevo (PKKS) Kemal Grebo na današnjoj press-konferenciji je izniopodatak da je u Kantonu Sarajevo za godinu ugašeno 300 kompanija.Sutra.ba, 22.novembar 2012.

Za osobe sklone mučninama to-kom vožnje, iranski naučnici

osmislili su žvakaću gumu koja efi-kasnije i brže otklanja tegobe u od-nosu na aktuelne lijekove na tržištu. Do bolesti putovanja dolazi uslijed reagiranja više sistema: vidnog po-lja, ravnoteže i osjećaja za prostor. Žvakaća guma kao glavni sastojak j j j pj

ima dimenhidrinat koji je među najboljim supstancama za tretiranje ovih simptoma, ističu naučnici. Isti sastojak nalazi se i u već poznatim tabletama. Međutim, njegova apsor-pcija u organizmu je putem žvakaće gume mnogo brža i delotvornija.

Istraživači u Australiji proučava-li su 1.000 žena prosječno starih

59 godina. Jedna grupa ispitanica je imala dijagnozu raka jajnika, dok je 500 bilo zdravo. Ustanovili su da su zdrave žene bile sklonije dužem ispi-janju crnog čaja u odnosu na učesni-ce istraživanja sa dijagnosticiranim rakom. One su, naime, u ranijem dobu počele redovno piti poznati napitak.

65

NaukaNa Mars sa savršenijim aparatom od Curiosity-a

Crni čaj štiti od raka jajnika

Žvakaćom gumom protiv mučnine

U maju o cenzuriranju uvrjedljivih sadržaja na internetu

Kaciga koja omogućava pogled od 360 stepeni

Gubitak posla predstavlja ozbiljnu prijetnju po zdravlje

Američka svemirska agencija (NASA) namjerava da AA2020. godine pošalje na Mars aparat savršeniji odAAmarsohoda Curiosity. Taj projekat će biti važan dio višego-dišnjeg programa istraživanja Marsa, čiji je glavni cilj pilo-tirani let na Crvenu planetu negdje poslije 2030. godine.Aparat će biti sličan Curiosity-u. Koštaće oko milijardu ipo dolara, dok je Curiosity koštao dvije i po. Iz NASA-esu, također, najavili da planiraju učestvovati u lansiranjuevropskih marsohoda 2016. i 2018. godine.

Za maj naredne godine zakazan je sasta-nak u okviru kojeg će se pregovarati o

novoj strategiji koja bi mogla omogućiti cenzu-riranje uvrjedljivih sadržaja na internetu. Ovaj sastanak će se voditi iza zatvorenih vrata i u toku njega očekuje se revizija deset godina sta-rog sporazuma nakon čega postoji mogućnost da će biti omogućena cenzura slobode govora pa i zabrana pristupa internetu, ukoliko se to pokaže neophodnim.

Francuski istraživači proizveli su kacigu koja omo-gućava pogled od 360 stepeni u realnom vremenu.

Prototip kacige, nazvan “FlyViz”, predstavljen je na fran-cuskom Institutu za istraživanje i upravljanje računarskimnaukama (Inria). Osoba koja nosi kacigu vidi istovremenone samo ispred sebe i sa strane već i iza sebe. Cilj kacigeje da poveća prirodno vidno polje čovjeka na 360 stepenilateralno.

Nezaposlenost ne škodi samo novčaniku već

predstavlja i potencijalno oz-biljnu prijetnju po zdravlje, po-kazala je studija koja je u SAD proučavala uticaj gubitka posla na povećani rizik od srčanog udara. Pokazalo se da je često dobijanje otkaza jednako opa-sno po zdravlje kao i rizici koji prate pušenje, visoki krvni priti-sak ili druga stanja koja su loša po srce.

Pripremio: Saladin Kovačević


Pazite na raspored hrane u frižideru

Ako se borite s kilogramima, za svaki višak neokrivljujte hranu nego raspored hrane u svom

frižideru. Naučna studija je otkrila kako je tri puta vjerovatnije da ćete jesti ono što prvo primijetite ufrižideru nego ono što je dublje u njemu. Zato, akoželite jesti zdravo, stavite poželjne namirnice na prvuliniju.

Documents

Saff broj 329