Saff [broj 284, 7.1.2011]

3

Sadržaj

24

32

34

36

50

54

8

18

SAFF broj 284

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Medina: Abdulmuhsin ibn Muhammed el-Kasim

Vjernost je osobina velikih ljudi i pročišćenih duša

Kolumna

Borba za opstanak

Fašizam zgnječenog naroda

Pogledi

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (3. dio)

Krajnji cilj Dejtonskog procesa je ukidanje RBiH

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Allah, dželle šanuhu, je stvorio svijet radi ibadeta, a ne radi Muhammeda

Duplerica

“Udruženje/Udruga za upravljanje projektima u Bosni i Hercegovini – UUPuBiH”

Prvih 30 projekt menadžera u BiH po programu IPMA

Pobožnost

Putevi duhovnog uzdizanja: Takvaluk (bogobojaznost)

Vatru smutnje gasite bogobojaznošću

Islamnet

KSA

Ghazal 1- Prvi saudijski automobil!

Islambosna

Kur’an i hadis

Opis Džehennema prema tekstu Kur’ana i Sunneta 7. januar - 3. saffer

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Kada smo pred nastupajuću Novu 2010. godinu objavili rubriku “Godišnjak

islamofobije“ i pobrojali sve primjere vrijeđanja vjerskih osjećaja bošnjačkog naroda u toku 2009., među kojima je najdrastičnija bila karikatura iz Oslobođenja u kojoj se Kur’an Časni naziva “KUJANOM”– to nije izazvalo posebnu medijsku pozornost. Mada, valja primijetiti, islamofobija je u 2009. godini bila umnogome morbidnija, jer njeni kreatori još nisu znali da će neko konačno početi pratiti i zapisivati sve te udare na ljudska i građanska prava bošnjačkog naroda. U protekloj godini islamofobija u BiH nije bila tako morbidna, pa da vrijeđa Kur’an Časni,

p

ali je zato dobila jednu drugu osobinu – postala je konstantna, bestidna u svome uvjerenju da je mržnja prema islamu demokratska tekovina. Na to ukazuju i reakcije na naš tekst “Godišnjak islamofobije”, koji je obilno komentiran u nekoliko sarajevskih medija. Šta se to j

dogodilo u medijskom prostoru bh. metropole, pa da “Godišnjak islamofobije” za 2009. bude prešućen, a da “Godišnjak” za 2010. bude svojevrstan medijski događaj? Pretpostavljamo da su pred Novu 2010. godinu mnogi bili iznenađeni pojavom nekoliko medijskih adresa (kao što je Služba za odnose sa javnošću Rijaseta IZ) i nekoliko autora (Velić, Alispahić, Tucaković i dr.) koji su pred javnost podastrli mnoštvo dokaza o učešću nekih medija u rasističkom i šovinističkom proganjanju vjerskih osjećanja bošnjačkog naroda. Riječ je o medijima iza kojih stoje zapadni donatori i mentori, a koji su ovdje zaduženi da nam tumače demokratiju i ljudska prava. Ali, ako ti mediji na najprizemniji način, u stilu ratne propagande Radovana Karadžića, kontinuirano, iz hefte u heftu, vrijeđaju islam i muslimane, onda je to fašizam od kojeg bi se zapadne vlade morale ograđivati, a ne podržavati ga! Nikada niko, ni Krug 99, ni Helsinški komitet, pa ni Vijeće kongresa bošnjačkih

intelektualaca, a ni mnoge drugenavodne demokratske adrese,nisu otvorile raspravu o pozadini,karakteru i krajnjim ciljevima medijskih napada na islam imuslimane u Sarajevu. Dokazikoji su ponuđeni izgubili su seu proračunatoj šutnji, koja jerazotkrila istinske demokratske iljudske kapacitete dejtonske BiH.Već tada smo mogli znati da seusred Sarajeva napad na islam ima smatrati demokratskom kulturom, a ne fašizmom i rasizmom. Za godinudana ta je šutnja uznapredovala, jerje početni šok – zbog toga što neko

prati, zapisuje i analizira napad na muslimane – sada preobraćen u neviđenu drskost, po kojoj se analiza islamofobije smatra napadom na slobodu govora. U prijevodu – ja imampravo da vas vrijeđam na najgori način, a ako vi te moje uvrede zapišete, i kažete da vrijeđati ma koga nije lijepo, onda

ću vas optužiti da me stavljate na odstrijel i da napadate slobodugovora. “Godišnjak islamofobije” koji je objavljen u prošlom broju,obilno je citiran i komentiran unekim sarajevskim medijima, aline kao argumentirani i opravdanikritički govor protiv vrijeđanja Bošnjaka, već kao navodni poziv na odstrijel onih koji su vrijeđali islami muslimane. U tome je razlika između našeg prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg “Godišnjaka islamofobije”, jer su kreatori islamofobije u međuvremenusmislili da odbranu Ustavomzagarantiranih vjerskih osjećanja proglase napadom na one koji, usuštini, taj napad vrše. Nije li tostari fašistički obrazac? Pa i Hitler jeoptuživao Jevreje za štošta, kao štoi cionisti danas optužuju golorukei iznurene palestinske civile da su militanti i ekstremisti! Kakotrenutno stoje stvari na terenu,vrijeđanje Bošnjaka i njihove vjerebit će intenzivirano sa uspostavomnove vlasti, jer izborni pobjednicinisu nikada kazali ni jednu riječprotiv islamofobije. A ljudi koji suu islamu znaju da snaga nije u sili,već u istini. A zna to i ta “sila”.

Impressum

UvodnikUvodnikSnaga argumenta

7. januar - 3. saffer

6

Hutba

Piše: Abdulvaris Ribo

Najvažnije i najfundamentalnijeNNučenje sa kojim su dolazili sviNNposlanici i vjerovjesnici je vje-NNrovanje u Jednog Boga, Uzvišenog Allaha.To vjerovanje je izraženo u riječima “la ila-he illellah” što znači da nema istinskog ipravog boga osim Allaha, Koji jedini za-služuje da Ga obožavamo i da Mu ibadetčinimo.

Suština islamskog učenja je tevhid

Prvi i najveći zadatak svih poslanika u svim vremenima bio je korigovanjevjerovanja ljudi, odnosno popravljanjeveze između ljudi i Uzvišenog Allaha,pozivanje na iskrenu odanost Allahu ipokornost i ibadet samo Njemu, Kojije Jedini u stanju da donese korist ištetu, Koji je Jedini dostojan da Mu seklanjamo, da bude prizivan, da se kodNjega traži utočište i da Mu se iskazuje

Značenje “la ilahe illellah”je da u čitavom svemirunema apsolutno biće kojezaslužuje da bude obožava-no osim Allaha, da se samoNjemu ima klanjati u znak obožavanja i pokornosti, Onje Jedini koji posjeduje svumoć (El-Kadir) i sve živo odNjega zavisi i Njega je po-trebno. Uzvišeni je rekao:O ljudi, vi ste siromasi i vitrebate Allaha, a Allah jeneovisan i hvale dostojan.Ako hoće, uklonit će vas inova stvorenja dovesti. ToAllahu nije teško

odanost kroz vršenje raznih ibadeta. Uzvišeni Allah je rekao: Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna. (El-Bekare, 256.).

Nevjerovanje u šejtana (taguta)znači odbacivanje svih lažnih božan-stava koja neko priziva umjesto Allaha, napuštanje svih vidova idolatrije i pre-ziranje širka.

Vjerovanje u Allaha znači: činitiibadet isključivo Allahu, sa iskrenom ljubavlju, krajnjom poniznošću i pot-punom predanošću. To je iman (vjera u Allaha) sa kojim su došli svi Allahovi poslanici i to je iskren od-nos prema Allahu. Riječi “la ilahe illallah” znače potvr-đivanje njihovog značenja znanjem, jezikom i djelima.

Pogrešno je vjerovati da riječi “la ilahe illallah” zna-če: “Nema stvoritelja nitiopskrbitelja osim Allaha”,jer takvo razumijevanje is-ključuje vjerovanje da je samo Allah dostojan da Mu se čini ibadet (tevhidul-iba-deh), a i idolopoklonici i nevjernici iz vremena vje-rovjesništva vjerovali su da nema stvoritelja i opskrbi-telja osim Allaha, pa im ta-kvo vjerovanje nije bilo od koristi bez tevhidul-ibade-ta. Kaže Uzvišeni Allah: A da ih upitaš: “Ko je nebesa i “Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?” – sigurno ”bi rekli: “Allah!“ ” Pa kuda se onda odme-”ću? (El-Ankebut, 61.).?

Idolopoklonici su, i pored svoje za-lutalosti i neznaboštva, znali koliko jeznačenje šehadeta veličanstveno, ali su iz svoje zablude i oholosti ta značenja pori-cali. Uzvišeni Allah kaže:

I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci

Ljudi su ovisni o svome Stvoritelju iGospodaru

Značenje “la ilahe illellah” je da učitavom svemiru nema apsolutno bićekoje zaslužuje da bude obožavano osimAllaha, da se samo Njemu ima klanjatiu znak obožavanja i pokornosti, On jeJedini koji posjeduje svu moć (El-Kadir)i sve živo od Njega zavisi i Njega je po-trebno. Uzvišeni je rekao: O ljudi, vi ste siromasi i vi trebate Allaha, a Allah je ne-ovisan i hvale dostojan. Ako hoće, uklonit će vas i nova stvorenja dovesti. To Allahu nije teško.

Čovjek je Allahovo stvorenje koje usvakom momentu i u svakom smislu ima potrebu za Allahom, svojim Stvoriteljem.

U hadisi-kudsiju stoji: “O robovi Moji, svi ste vi u zabludi osim oni koje sam Ja uputio, pa zato od Mene uputu tražite, uputit ću vas. O robovi Moji, svi ste vi gladni osim oni koje sam Ja nahra-nio, pa od Mene tražite hranu, nahranit ću vas. O robovi Moji, svi ste vi neodje-veni, osim onih koje sam ja odjenuo, pa od Mene odjeću tražite, odjenut ću vas. O robovi Moji, vi griješite i danju i noću, a Ja sve grijehe opraštam, zato od Mene oprosta tražite, oprostit ću vam’.”

Čovjek u svom životu prolazi krozp

razna iskušenja, nedaće, brige, strahove, bolesti i slično i islam nas uči da se u tim teškim trenucima života obraćamo za pomoć samo Allahu i da od Njega izlaz i pomoći tražimo.

“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoćitražimo”

Jedan od ajeta koji svakod-nevno učimo u namazima jei ajet u suri Fatiha:

“Ijjake na’budu ve ijjake “neste’ in.” Samo Tebe (Allahu)obožavamo i samo od Tebe pomoći tražimo. I ovaj ajet je srž ove sure, a ujedno i srž islamskog učenja.

Nažalost danas mnogimuslimani prije nego što zatraže pomoći od Allaha i prije nego li se Njemu obra-te, obraćaju se stvorenjima i

nadaju se da će im oni pomoći. Riječi šehadeta “la ilahe illellah” na nama iu našem životu moraju ostaviti dubo-ke tragove. Vjerovjesnici i pravovjerni su dobro shvatili značenje ovih riječi i zato su samo Allahu ibadet činili, od Njega samo pomoć tražili, samo Njega veličali, samo na Njega se oslanjali i u Njega uzdali. Tako Uzvišeni jezikom Ibrahima kaže: “Koji me je stvorio i na “

Koga molimo i od koga pomoći tražimo

Znači bit i suština vjere

islama je tevhid, odnosno

vjerovanje u Allahovu jednoću u svemu, a

prije svega u ibadetu, tj.

Samo Allah ima da se obožava i da Mu se ibadet čini. I sam

Kur’an posebno naglašava to učenje i vjerovanje.


7

pravi put uputio, koji me hrani i poji, kad se razbolim liječi, i koji će mi uzeti život i kasnije me proživjeti.”

Ovaj ajet je u skladu sa hadisi-kudsi-jem koji smo prethodno naveli.

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Jednog “dana sam bio iza Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: ‘O, mladiću, podučit ću te nekim riječima: -Znaj za Allaha, Allah će te čuvati. Pazi na -Allaha, naći ćeš Ga ispred sebe. Kada mo-liš, moli Allaha. Ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se svi ljudi sakupili da ti neku korist pribave, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je već Allah propisao. Također, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi osim onoliko koliko ti je Allah već odredio. Dignuta su pera i osu-šile su se stranice.’“

Znači bit i suština vjere islama je tev-hid, odnosno vjerovanje u Allahovu jed-noću u svemu, a prije svega u ibadetu, tj. Samo Allah ima da se obožava i da Mu se ibadet čini. I sam Kur’an posebno nagla-šava to učenje i vjerovanje.

Dova je srž ibadeta

Postoji više oblika i vidova ibadeta. Ibadet je namaz, post, hadž, kurban koji pri-nosimo Allahu. Ibadet je i nada u Allahovu milost i strah od Njegove kazne. Međutim, ima nešto što je suština i srž ibadeta. To je dova. Dova je najveći vid ibadeta.

Prenosi se od Nu’mana ibn Bešira da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova, to je ibadet.” A zatim je proučio ajet: Gospodar vaš je re-kao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se “odazvati. Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju ući će sigurno u Džehennem.”Uzvišeni Allah nam u mnogim ajetima naređuje da Ga molimo i da od Njega tražimo. Hvaleći Svoje poslanike i vje-rovjesnike Uzvišeni Allah kaže: Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu i bili su prema Nama ponizni.

Postoje dvije vrste dove: dova kojom nešto tražimo i dova kojom ibadet čini-mo. Dova kojom nešto tražimo je dova u kojoj se od Allaha traže dobra ovog ili drugog svijeta, a dova ibadeta obuhvata sve što približava Allahu, i ona djela koja su vidna, a i ona koja srca skrivaju. Ko čini ibadet Allahu, on priželjkuje da mu Uzvišeni taj ibadet primi i nada se nagradi

za to. Sve kur’anske naredbe ’da se dova upućuje Allahu isve zabrane obraćanja dovomnekome drugom umjestoAllahu, kao i pohvale onih kojiAllaha prizivaju u dovi, svrsta-vaju se u ove dvije vrste dove.

Smisao dove

U islamu, čovjek se bezikakva posrednika može obra-ćati svome Stvoritelju. Jedanod načina tog obraćanja jeste i dova koja se prevodi kao molba, molitva, prizivanjeu pomoć. Dova je vrsta ibadeta, ili kakoto kaže Muhammed, sallallahu alejhive sellem, “srž ibadeta” a znači poniznoi skrušeno upravljanje molbi StvoriteljuMoćnome, Koji sve može učiniti.KK

Dova dolazi do izražaja onda kada miučinimo sve što je u našoj moći pa tek onda molimo Allaha Uzvišenog. Dova irad u ime Uzvišenog Allaha idu zajedno.Dova je ibadet, a svaki ibadet, pored iskre-nog nijjeta i vjere u Uzvišenog Allaha, ima i svoju spoljašnju formu. Svaki muslimanmože svojim riječima moliti Uzvišenog Allaha, naravno uz uvjet da ne moli za grijeh ili štetu svome bratu muslimanu.Poznato je da Uzvišeni Allah uslišava molbe u posebnim prilikama a neke odnjih su: noć uoči petka, pred iftar, na Arefatu, između ezana i ikameta, kada pada kiša, kada se vidi Kaba...

Cijeli vjernikov život bitrebao biti dova, molitva i ibadet. Pogrešno je moli-ti Uzvišenog Allaha samo kada zapadnemo u nepri-like, a obično samo tada se mnogi od nas iskreno sjete Uzvišenog Allaha. Muhammed, a.s., kaže:“Ko voli da mu dova budeprimljena u nevolji i nesre-ći, neka se Allahu moli u sreći i blagostanju”. Ako

analiziramo dove poslanika može-mo vidjeti da su oni uglavnom mo-lili za iskreno vjerovanje, jer je to najveće bogatstvo, i za oprost grije-ha na budućem svijetu. Naš posla-nik Muhammed, a.s., preporučuje: “Molite Allaha da vas sačuva odteških nesreća, tragičnih posljedica zle sudbine, i da se neprijatelj vašim zlom ne naslađuje.”

Dova treba i mora biti vjerni-kovo osvješćenje, izraz njegove lju-bavi prema Uzvišenom Allahu i Njegovom poslaniku Muhammedu,a.s., u čovjeku stvara svijest o od-govornosti, samokritiku i iskreno kajanje. Dova znači vlastito preo-braćenje i stupanje na stazu spasa, samosvijest o samome sebi i onome što jesmo. Ako budemo ispravno ži-vjeli islam, Uzvišeni Allah će nam seodazvati na naše molbe.


Dova dolazi do izražaja

onda kada mi učinimo sve što je u našoj moći

pa tek onda molimo Allaha

Uzvišenog. Dova i rad u

ime Uzvišenog Allaha idu zajedno.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Dr. Sa’ud Šurejm Medina: Abdulmuhsin ibn M

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Savjetujem vam da budete bogo-bojazni i da se samo na Allaha oslanjate. Čvrsto se prihvatite

j

Njegove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., jer je u njima spasod zablude i jasni putokaz ka Upu-ti i istinskom uspjehu. U svemu štonas okružuje prisutne su suprotnosti.Svojim čulima s lahkoćom primje-ćujemo da postoji dobro i zlo, kufri iman, pokornost i griješenje, lije-po i ružno, pravda i nepravda itd.Ukoliko precizno i dubokorazmislimo o ovim suprot-nostima, primijetit ćemoda se sve ono što je vezanoza njih u suštini vraća na dva principa, a to su prin-cip nagrade i kazne. Dakle,nagrada je propisana za iman, pravdu, pokornost isvaku vrstu dobra i dobro-činstva, a isto tako, kazna je propisana za nevjerstvo,nepravdu, nepokornost isvaku vrstu zla. Ajeti kojio ovome govore su mno-gobrojni. Između ostalog,Uzvišeni Allah je u prije-vodu značenja Kur’ana re-kao: Ko čini dobro, u svojukorist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.(Fussilet, 46.). Ovaj i svi drugi slič-ni ajeti jasno ukazuju na nemjerljivurazliku između onoga što je dobroi onoga što je ružno, a drugi sličniajeti nedvojbeno ukazuju i na razli-ku između onih koji su činili dobroi onih koji su činili zlo. Na to uka-zuje i sljedeći ajet: Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kaos onima koji prave nered na zemlji,ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grjr ešnicima?(Sad, 28.). Ovi i svi drugi šerijatskitekstovi sličnog sadržaja ljude pod-stiču da čine sve vrste dobrih djela ukoje poziva islam, ali i da se isto takoklone svakog zla od kojeg islam od-vraća i na kojeg upozorava. Stoga je icjelokupna misija Allahovog Poslani-

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu,SSod Njega pomoć i oprost tražimo,i Njemu se utječemo od zla naših

duša. O ljudi, bojte se Allaha onako kakoga se treba bojati i čvrsto se držite islam-skog užeta. Savršenstvo duše postiže seiskrenim obožavanjem Allaha, dželle ša-nuhu, i lijepim odnosom prema Njegovimstvorenjima. Allah, dželle šanuhu, traži odljudi da se okite lijepim, a klonu se ruž-nih i prizemnih osobina. U lijepe osobine(karakteristike), kojima teže samo čiste iprosvjetljene duše, svakako spada vjernosti uzvraćanje na dobročinstvo dobročin-stvom. Na ovom principu počiva zdravodruštvo i opstoji ljudski rod. Vjernost ima svoje stepene. Najveći stepen vjernosti jeispunjavanje zavjeta datog Allahu, džellešenuhu, a koji se ogleda u Njegovomiskrenom obožavanju i odbacivanju svihoblika širka (obožavanja bilo koga i biločega drugog mimo Njega). Allah, džellešanuhu, nas u 40. ajetu sure El-Bekare,poziva da izvršimo preuzeti zavjet prema Njemu, i obećava nam da će, ukoliko touradimo, i On ispuniti Svoj zavjet prema nama: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite za-vjet koji ste Mi dali, - ispuniću i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte! Vjer-!nost i uzvrćanje na dobročinstvo osobina je velikih ljudi, i neumoljivi je pokazateljnjihovog duhovnog napretka i etičkog imoralnog kvaliteta. Ovu osobinu, u naj-većoj mjeri, ispoljili su Allahovi poslanici,neka je na njih Allahov mir i blagoslov.nNaš poslanik Muhammed, sallallahu alej-hi ve sellem, demonstrirao je u više navra-ta svojim vlastitim primjerom šta je vjer-nost (uzvraćanje na dobročinstvo) i kakose ona implementira u praktičnom životu.Poznate se njegove riječi u Bici na Bedru:“Da je El-Mut’im ibn Adij kojim slučajemživ i da me zamoli da pustim sve ove zaro-bljenike, pa i one najgore među njima, pri-hvatio bi njegovo posredovanje i ustupiobi ih njemu.’’ (Buharija). Da podsjetimo,El-Mut’im ibn Adij je u kritičnom perio-du Poslanikove misije, kada je ona bila još uvijek na nivou tajnog pozivanja u islam, i

ka, s.a.v.s., bila usmjerena uovim pravcima, pa je u tom kontekstu on i rekao: “Svi pripadnici moga ummeta će ući u Džennet osim onih koji to odbiju”. Kada su ga upitali ko će to odbiti da uđe u Džennet, on je odgo-vorio: “Onaj ko mi se poko-ri, takav će ući u Džennet, a onaj ko mi bude nepoko-ran, takav je odbio (da uđe u Džennet)’’ (Buhari). Pri-mjenjujući principe i pra-vila nagrade i kazne, ovaj ummet i zaslužuje da se na-

zove ummetom sredine, tj. ummetomsrednjeg puta. Oni prave jasnu razli-ku između onoga što je dobro i ono-ga što je loše, i to dvoje se kod njih nikako ne može niti smije pomiješati. Stoga, draga braćo, znajte dobro da Allah žestoko kažnjava ali da je On i milostiv i da mnogo prašta. Isto tako, moramo biti jasni i otvoreni kada je o ovome riječ, pa onome ko je na Pravome putu i ko čini dobro jasno trebamo reći: “U pravu si, tako i tre-ba!”, kao što onome ko je pogriješio i ko je odlutao sa Pravoga puta nedvo-smisleno trebamo reći: “Pogriješio si,kloni se toga!”. Tako ćemo uz Alla-hovu pomoć biti od istinskih sljedbe-nika Kura’na i sunneta, od onih koji postupaju pravedno i korektno i koji svaku stvar stavljaju na njeno odgova-rajuće mjesto.

Princip nagrade i kazne Vjernost je osoljudi i pročišć

Ukoliko precizno i duboko

razmislimo o ovim

suprotnostima, primijetićemo da se sve ono što je vezano

za njih u suštini vraća na dva principa, a

to su princip nagrade i

kazne.


9

bn Muhammed el-Kasim Kuds: Isma’il Nevahide

Preveo i sažeo: EsadMahovac

OAllahovi robovi, očuvari Allahove kuće,Allah Uzvišeni go-

vori: A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade zulumćari! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći, uz-dignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti. (Ibrahim, 42.-43.).Zulum-nepravda je uzrok propasti naro-da i društva, kao i porodica i pojedinaca.To je glavni razlog nesreće s kojom je suo-čen ljudski rod. Zulum je put koji sigurnovodi do Allahove kazne. On predstavlja tmine koje prate zulumćara na ovom svi-jetu, a na budućem će ga utjerati u Vatru.Zato ćemo naći da veliki broj kur’anskihi hadiskih tekstova upozoravaju na zu-lum i njegove teške posljedice, a naređujupravednost i pomaganje onih kojim jenepravda učinjena. U jednom hadisi-kudsijui Allah Uzvišeni kaže: u “O roboviMoji, Ja sam nepravdu Sebi zabranio, pa ni vi ne činite nepravdu jedni drugima...”Islamski učenjaci kada definišu zulum –nepravdu kažu da je to postavljanje stvarina mjesto koje joj ne pripada i postupanjesa tuđem imetkom i pravom suprotnoprincipima pravednosti. Prema tome po-stavljanje neodgovorne osobe na odgovor-no mjesto, i obrnuto, jeste nepravda kojojsmo svakodnevno svjedoci. Razlog tome

pružio Poslaniku, sallallahu alejhi ve se-llem, utočište i na taj način ga zaštitio od uznemiravavv nja idolopoklonika. Pa ipak, njegovu vjernost u punom smislu te riječi

osjetili su njegovi najbliži prijatelji. Na Ebu-Bekrovu nesebičnu žrtvu na putu pomaga-nja i promicanja istine, Poslanik, sallallahu alejhi ve esellem, je uzvratio tako što je rekao: “Da mi je dozvo-ljeno da iz svog

ummeta nekoga uzmem za bliskog prija-telja (halil), onda bi to sigurno bio Ebu-Bekr, ali pošto nije, onda je on moj brat i drug.’’ (Muttefekun alejhi). Na sličan način je postupio i prema ostalim pravo-vjernim halifama, njegovim vjernim na-sljednicima, Omeru, Osmanu i Aliji. Za Omera, s kojim je islam dobio na ponosui ugledu, i koji je na putu islama podnio velika iskušenja, rekao je “da je njegov kraj u Džennetu’’ (Ahmed); za Osmana, koji je za opremanje pohoda zvanog “El-Usre’’ dao 1.000 zlatnih dinara, rekao je: “Osmanu nakon ovog dana više ništa neće moći nauditi.’’ (Tirmizi), a Aliju, ra-dijallahu anhu, je, zbog njegovog ranog primanja islama, postavio na čelo vojske u Bici na Hajberu, rekavši samo dan prije toga: ‘’Dat ću sutra zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika, i kojeg Allah i njegov poslanik vole’’ (Muttefe-kun alejhi). e

je što on ne pripada određe-nim krugovima, strankama i opredjeljenjima. O tome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada se odgovorna stvar povjeri ono-me ko je nije dostojan, očekuj Sudnji dan.” Također je re-rkao: “Dova mazluma – onog kome je nepravda učinjena, se ne odbija, pa makar on bio i

pokvarenjak.”Nakon ovih riječi koje smo čuli mi se mo-ramo boriti protiv svih oblika nepravde i da nikada ne pružamo pomoć onim koji zastupaju nepravdu, kao što su, recimo, razne vrste vlastodržaca. Da bi uspjeli u ovome moramo imati na umu da ne-pravde ili zuluma imaju tri vrste: prva vrsta jeste zulum čovjeka prema svome Gospodaru i to putem nevjerovanja i ra-znih oblika idolatrije, kao što Uzvišeni kaže: Mnogoboštvo je, zaista, velika ne-pravda. (Lukman, 13.). Druga vrsta je zulum čovjeka prema samome sebi i to putem napuštanja naređenih stvari, slije-đenjem strasti i činjenjem grijeha. Allah Uzvišeni o tome kaže: Ne čini njima Allah nepravdu, oni je sami sebi čine. (Ali ‘Imran, 117.). I treća vrsta je nepravda lju-di jednih prema drugima putem oduzi-manja njihovih prava i imetaka, a primjer za to imamo u postupcima nekih ljudi koji ženskim nasljednicima oduzimaju prava koja im pripadaju, a što je itekako prisutno u našem društvu.

osobina velikih išćenih duša

Kobne posljedice nepravde

Postavljanje neodgovorne

osobe na odgovorno mjesto, i

obrnuto, jeste nepravda kojoj smo

svakodnevno svjedoci.

Savršenstvo duše postiže se iskrenim

obožavanjem Allaha, dželle

šenuhu, i lijepim odnosom

prema Njegovim

stvorenjima.

10

PolumjesecRatna zločinka zadovoljna kako njen učenik Dodik odrađuje naučene lekcije rušenja BiH

Patrijarh prekinuo liturgiju dok nije proučen ezan na obližnjoj džamiji

Kardinal Puljić - BiH ne smiju bez nas praviti, ali i mi mo-ramo pokazati i dokazati da je ta zemlja i naša domovina

Biljana Plavšić

Carigradski patrijarh Bartolomej

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić

Ratna zločinka Biljana Plavšić oci-RRjenila je u izjavi agenciji Srna da jeRRRepublika Srpska danas uspješna i da će morati da se osamostaljuje, što budu jači napadi na njeno postojanje. “Što budu

j

jači napadi, RS će morati da se osamo-staljuje. Tako bi trebalo da bude i mislim da hoće, jer vrlo je teško izdržati te pri-tiske”. Zločinka Plavšićeva je još dodala da garnitura koja vodi RS, na čelu sa predsjednikom Miloradom Dodikom, dobro obavlja posao te je istakla da Dodik ima dugo i veliko iskustvo još od vremena kada je bio poslanik, a potom i premijer. Plavšićka je na ovaj način

p o r u č i l a D o d i k u da je zado-voljna što se drži lek-cija koje je naučio od svojih vjer-nih učite-lja, ratnih zločinaca, osim nje i Radovana Karadžića i drugih.

Carigradski patrijarh Bartolomej,duhovni poglavar svjetskog pravo-

slavlja, služio je liturgi-ju u katedrali Svetoga Georgija. Odmah po otpočinjanju liturgije začuo se glas mujezi-na s obližnje džamije koji je, kao i uvijek, u podne pozivao musli-mane na molitvu. U tome trenutku patri-jarh Bartolomej pre-kinuo je posvećenje, tišina je vladala dok mujezin nije zavr-šio. Patrijarh je dostojanstveno slušao

mujezina i tek kada je on završio, na-stavio svoju molitvu. Ovaj potez patri-

jarha Bartolomeja za-služuje svaku pohvalu.Patrijarh nam je svima održao lekciju kakose živi suživot u mul-tietničkim zajednica-ma. Kada bi patrijarhSrspke pravoslavnecrkve Irinej i njego-vi sljedbenici u BiHslijedili primjer patri-jarha Bartolomeja si-

tuacija u BiH i regionu bi bila dalekooptimističnija.

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić je povodom 20.

godišnjice biskupskog ređenja dao poduži intervju Katoličkoj tiskov-noj agenciji BK BiH. Kardinal Puljić je u tom intervjuu bio ve-oma korektan prema Bosni i Hercegovini. To se najbolje osje-tilo kroz pitanje no-vinara “Ima li bu-dućnosti za Bosnu i Hercegovinu i imali

budućnosti za katolike, koji su naj-većim dijelom Hrvati, u njoj?”, tekroz kardinalov odgovor: “Bosnu iHercegovinu ne smiju bez nas pravi-

ti, ali i mi moramopokazati i dokazatida je ta zemlja i naša domovina, gdje smojedino kod kuće.Gdje god odemo, a može nam čak biti ibolje, nigdje nismokod kuće nego smosamo ‘došlje’”.

Vladikin povratak u Mostar nema nikakve veze sa po-vratkom Srba u ovaj grad

Vladika Grigorije

Od nedjelje, 2. januara ove godi-ne Mostar je nakon 18 godina

ponovo postao sjedište Eparhije za-humsko-hercegovačke i primorske. Tog dana episkop Grigorije je vra-tio sjedište ove eparhije iz Trebinja u Mostar. Iz Eparhije je saopšteno da je povratak eparhijskog sjedišta u Mostar “čin podrške i ohrabrenja Srbima povratnicima u obnovi živo-ta u ratom rasijanom i porušenom Mostaru, ali i narodima drugih vje-roispovijesti koji u svojoj raznoliko-sti vijekovima žive rame uz rame u gradu na Neretvi”. Bosanskoherce-govački mediji su ovom događaju dali veliki značaj. Povratak sjedišta Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske u Mostar predstavljen je kao događaj od velikog značaja, događaj koji će omogućiti veliki povratak Srba u dolinu Neretve. Međutim, prema pouzdanim poda-cima situacija u Mostaru, kada je u pitanju mogući povratak Srba, nije ni izbliza takva kako je predstavlja vladika Grigorije. Poznato je da su mostarski Srbi već davno prodali skoro svu svoju imovinu. Isto tako, sam vladika Grigorije je prodao dosta crkvene imovine u Mostaru. Dakle, povratak sjedišta Eparhije zahumsko-hercegovačke i primor-ske u Mostar neće bitnije popraviti povratak Srba u ovaj grad. Sve će to ostati na medijskoj atrakciji koju vladika Grigorije pokušava iskori-stiti za ličnu promociju.


11

Besramno ismijavanje sa nanom Fatom Orlović

Koliko su mediji u Republici Srpskoj ogrezli u nacionalističkoj

mržnji prema Bošnjacima koji žive u ovom entitetu pokazuje primjer Glasa Srpske. Naime, uredništvo ovog lista je odlučilo da u sklopu teksta “Smiješna strana 2010”, pod naslovom “Nanini poeni”, stavi izjavu nane Fate Orlović kao jednu od n a j s m j e š n i j i h izjava u protekloj godini. Vadeći iz konteksta izjavu nane Fate Orlovič, Glas Srpske je istu izjavu stavio u sasvim drugi i do kraja neprimjeren kontekst. Izjava o kojoj je riječ glasi: “Više nikoga neću

pustiti u kuću da se sa mnom slika, da kupi poene na nani.”Samo bolestan čovjek može uraditi nešto slično, novinari, odnosno uredništvo Glasa Srpske nema ni trunke morala. Njihova mržnja prema nani Fati Orlović je najsramniji događaj u 2010. godini.

Ko o čemu patrijarh Irinej o islamu

Glas Srpske

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve

P artrijarh Srpskepravoslavne cr-

kve Irinej je krajemprošlog mjeseca uNišu ponovo po-zvao svoje sljedbe-nike da se odupruislamu. Ovaj put jeto pokušao umotatiu dvosmislen govor,govor koji sve jasnootkriva. “Imamojedan problem... či-tavo hrišćanstvo ga ima s novom reli-gijom koja se brzoširi, da leko od toga da mislimo da vodi-mo borbene i stra-teške razgovore ipoduhvate, već da nađemo zajednički način da se logikomi ist inom odupremoreligiji koja se brzoširi u svetu”, rekaoje Irinej.

Safet Zec protiv izgradnje spomenika papi Vojtili ispred sarajevske Katedrale

Sarajevo

Nedavno je naš istaknuti umjetnik Safet Zec, putem

sarajevskog lista Oslobođenje iznio svoje protivljenje izgradnji spo-menika papi Vojtili ispred sara-jevske Katedrale. U tekstu Safeta Zeca se navodi: “Poštovane Sarajlije. Susrećem i čitam u za-dnje vrijeme pisanja, razmišljanja i već polemične stavove o namjeri stavljanja spomenika zahvalnosti papi Vojtili ispred same sarajev-ske katoličke Katedrale... Protiv sam svakome, pa i ovome ‘nespo-razumu’ i intervenciji u samom srcu starog grada. Naknadnome (pa ma o kakvom djelu se radilo i povodom bilo kojeg razloga) do-nošenju i unošenju u arhitekton-ski ambijent koji već stotinu godi-na postoji i koji su neki pametni ljudi zamislili i izveli na sreću i urbano zadovoljstvo tolikih gene-racija, tolikih generacija koje ga vole i pamte onakvog kakav je”. Još niko nije reagirao na ovaj stav uvaženog umjetnika Safeta Zeca. To je dokaz da je Safet Zec u pra-vu i da zagovornici tog spomenika ne znaju šta da mu odgovore. Jer, čovjek je jednostavno u pravu.

12

Braća Damir i Dinko primili islam

Zenica

U ponedjeljak, 27.12.2010. godine u Zenici, tačnije u

džematu Trgovišće nakon jacija-namaza održan je nesvakidašnji događaj. Javno pred džematli-jama i gostima, dvojica mladića Kundalić Damir i Dinko, inače rođena braća, primili su islam. Dino i Danko odrasli su u atei-stičkoj porodici, otac Bošnjak koji se javno deklariše kao ateista i majka katolkinja koja potiče iz porodice koja je privržena svojoj vjeri. Mladići su svoje djetinsto proveli u Maleziji jer ima je otac radio za sarajevski Energoinvest. U Maleziji završavaju osnovnu školu, ali ubrzo nakon toga vra-ćaju se u Bosnu jer im otac gubi posao. Surovost života mladići osjećaju uveliko na vlastitim ko-žama. Dobro poznavanje engle-skog jezika otvara im puteve nafa-ke, tako da se danas sami snalaze kroz život, radeći za američke i engleske izdavačke kuće kao cr-tači stripova. Jedan od glavnih razloga njihovog primanja isla-ma, jeste problem koji uglavnom muči ogroman dio tinejdžerske populacije, a to je praznina duše. S obzirom da je internet njihovo glavno oruđe za rad, nailaze na mnoge islamske tekstove i video klipove koji produbljuju njihov žar za islamom. Upoznaju se sa vršnjacima koji redovno obaljaju namaz, koji žive islam. Shvataju sami da je islam spas za njih i nakon nekoliko mjeseci tajnog prakticiranja islama, odlučuju da svoju pravu vjeru i javno obzna-ne. Molimo Uzvišenog Allah da ovim mladićima podari ustrajnost na putu islama, korisno znanje i dobra djela.

Predsjednik Hrvatske vodi licemjernu i opasnu politiku prema BiH

Ivo Josipović

Kada je Ivo Josipović pobijedio u izbornoj utrci za predsjed-

nika Republike Hrvatske, njegova pobjeda je u Bosni i Hercegovini dočekana sa velikim očekivanjima. SDP Bosne i Hercegovine je Josi-povićevu pobjedu predstavio kao veliku pobjedu, pobjedu koja će Bosni i Hercegovini donijeti veliku korist. Nije trebalo dugo da se uvje-rimo da takvi stavovi nemaju veze sa pravom političkom ličnošću Ive Josipovića. Umjesto stranačkih ko-lega iz SDP-a Bosne i Hercegovine Ivo Josipović je za saradnike u BiH

uzeo Milorada Dodika i Dragana Čovića. Milorad Dodik može biti

g

prezadovoljan jer je Ivo Josipovićzajedno sa Borisom Tadićem, pred-sjednikom Srbije, učinio mnogo na njegovoj promociji. Također, IvoJosipović zagovara stvaranje trećeg hrvatskog entiteta u Bosni i Herce-govini. U medijima se predstavlja kao umjerni političar koji se zala-že za poštivanje dogovora naroda u BiH a tajno i polutajno podržava treći entitet. Već se dokazalo, IvoJosipović vodi licemjernu i opasnupolitiku prema BiH.


USarajevu je 28. de-cembra preminuo

Sead Fetahagić, jedanod istaknutijih i agre-sivnijih ateista u Bosnii Hercegovini. Fetaha-gić će ostati upamćenkao čovjek koji je mr-zio islam iz dna svojeateističke duše. Maloko je u Bosni i Her-cegovini znao napisatiuvredu na račun isla-ma i muslimana. Njegov ateistič-ki mozak je smislio onu sramnu i ogavnu rečenicu “Iftarim se čvar-

cima”. Pored te izjave Fetahagić jenapisao i onu da “se muslimankepokrivaju zato što im je lijeno da peru kosu”.

Mrzio islam iz dna svoje dušeSead Fetahagić

13

474 godine kontinuiranog rada na polju edukacije i odgoja mladih ljudi

Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu je u petak, 7. ja-

nuara obilježila 474. godišnjicu kon-tinuiranog rada na polju edukacije i odgoja mladih ljudi. Ovaj veliki jubilej ujedno govori o veličini i važ-nosti Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Gazi Husrev-begova me-dresa je najstarija odgojno-obrazov-na institucija u Bosni Hercegovini i jedna od rijetkih u svijetu koja u kontinuitetu radi nepunih 470 godi-na. Osnovana je 26. redžeba 943. go-dine po Hidžri (8. januara 1537. go-dine po gregorijanskom kalendaru). Njen osnivač je unuk turskog sultana Bajazida II, najznamenitiji namjesnik i dobrotvor Bosne Gazi Husrev-beg, čija Vakufnama čini trajnu organiza-cijsku i programsku osnovu rada ove škole. Gazi Husrev-begova medresa nije samo škola, a pogotovu ne obična škola. Po pet osnova je, među sličnim školama u Evropi, opravdano primat uživala: po svome osnivaču; po svo-me zdanju; po svome programu; po svojim profesorima; i po svojim uče-nicima. Gazi Husrev-begova medre-sa danas djeluje kao srednja stručna škola. Školovanje traje četiri godine. Nastava se izvodi na bosanskom jezi-ku po Nastavnom planu i programu koji donosi Rijaset Islamske zajedni-ce Bosne i Hercegovine, a odobrava Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo. Svršenici Gazi Husrev-begove medrese mogu nasta-viti školovanje na bilo kojem fakulte-tu u Bosni i Hercegovini i na mnogim fakultetima u inozemstvu, posebno u islamskom svijetu. Ovim putem upu-ćujemo iskrene čestitke našoj braći iz Gazi Husrev-begove medrese sa željom da ova institucija dočeka još mnogo značajnih jubileja.

Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu

Kako spasiti omladinu od kriminalnih zabluda?Mladi i kriminal

Skoro svakodnevno slušamo i či-tamo vijesti o pogibijama, si-

lovanjima, oružanim obračunima na ulicama Bosnei Hercegovine.Kriminal se opasnoširi u našem društvu.Nažalost, najpodlož-niji toj vrsti pošastisu mladi ljudi koji seujedno, u posljednjevrijeme, najviše spo-minju kao počinioci teških krivič-nih djela kao što su ubistvo i silo-vanja. Ako je suditi po tome koliko

državne institucije ulažu napora da se ova teška situacija u našemdruštvu jednom počne popravljati

onda se nemamočemu radovati.Vjerovatno će stanjebiti još gore. Jedinošto nam preostajeda svi mi u svojimporodicama poveća-mo pozornost nadsvojom djecom, da

dan i noć bdijemo nad njima. Jedinotako možemo mlade spasiti od sigur-nih kriminalnih zabluda.


Nastavak promocije humanitarnog broja

Nakon napada izraelske vojske na pojas Gaze, u januaru 2009. go-

dine, volonteri MFS-EMMAUS-a od-lučili su dići svoj glas protiv blokade Gaze, te organizirati prikupljanje hu-manitarne pomoći za ugroženo stanov-ništvo. Od tada je MFS-EMMAUS uložio sve napore da tu pomoć dostavi ljudima kojima je namijenjena. Pred-stavnici naše organizacije su mnogo puta pokušali ući u pojas Gaze, što su konačno uspjeli u avgustu iste godine, kada smo dobili zvanično odobrenje za registraciju našeg ureda u Distriktu Er – Rimal u Gazi. Početkom 2010. go-dine stupili smo u kontakt sa turskom organizacijom IHH, te u maju mjesecu poslali humanitarnu pomoć za stanov-ništvo Gaze u sklopu humanitarne flo-tile, brodom “Mavi Marmara”.

MFS-EMMAUS uspostavio je plan rada koji ima za cilj nastavak organi-ziranja prikupljanja i dostavljanja hu-manitarne pomoći za ugroženo stanov-ništvo Gaze, te razvijanje projekata sa lokalnim organizacijama u Gazi, čije će aktivnosti biti usmjerene na zaštitu prava žena i djece.

Nemojte misliti da Vi sami ne mo-žete učiniti puno i da Vaš poziv neće vratiti osmijeh na lica ljudi koji žive u Gazi. Djelujući kao pojedinac svako od nas može učiniti mnogo i pomoći da narod u ovom području ne doživi nepravdu koju je naša zemlja doživjela.

Poštovani, s obzirom da se u de-cembru završava akcija prikupljanja pomoći preko humanitarnog broja od-lučili smo da Vas ponovo informišemo

o akciji i podstaknemo da pomogneteone kojima je pomoć više nego potreb-na. U cilju nam je da pomognemo ra-tom pogođenoj Gazi i da ljudima na tom području obezbijedimo što boljeiuslove života, da ne dozvolimo da seponovi ono što se desilo u Bosni i Her-cegovini i da im barem malo olakšamote teške trenutke kroz koje prolaze. Ak-cija je i dalje u toku i svi zainteresovani mogu se uključiti pozivom na humani-tarni broj 090 292 048, a poziv na ovajbroj iznosi 3 KM.

Građani koji su iz dijaspore mogupomoći ovu akciju uplatom na:

Transakcijiski račun EUR:

Intesa Sanpaolo Banka

50301200037761

SWIFT code: UPBKBA 22

IBAN: BA39 1542001100085746

Za sva dodatna pitanja, slobodniste da me kontaktirate na navedenekontakt informacije.

S poštovanjem.

Azra Ribić

Sektor za razvoj i saradnju

MFS-EMMAUS062 977-299

Neizvjesna budućnost Bosne i Hercegovine

Piše: Ezher Beganović

Prošle godine, 2. februara,u ranim jutarnjim satima u Gornju Maoču upalo je

oko hiljadu policajaca, pripadnika araznih policijskih agencija Bosne iHercegovine. Upad u Gornju Maočuizveden je po nalogu Tužilaštva Bosnei Hercegovine a uz obrazloženje da su stanovnici Gornje Maoče ugro-žavali teritorijalnu cjelinu Bosne iHercegovine te da su izvršili napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.Tih dana, brojni dužnosnici u vlastiBiH, naročito bošnjački političa-ri koji uživaju u udobnim foteljama državnih ministarstava, tvrdili su da je ova akcija pokazala kako je Bosna i Hercegovina spremna da brani svojsuverenitet i ugrožavanje ustavnog poretka bez obzira o kome se radilo.

Oni mogu šta im je volja

Nažalost, dok su izgovarali ove ve-like riječi građani Bosne i Hercegovine su znali da nas naši političari bezoč-no lažu. I prije nego se dogodio upad policijskih snaga u Gornju Maoču, a i poslije tog napada bili smo svjedo-ci svakodnevnog, planskog rušenja Bosne i Hercegovine od strane srpskih političara iz Republike Srpske. Nema dana da Milorad Dodik otvoreno ne prizna da je njegov politički cilj sla-bljenje Bosne i Hercegovine i jačanje Republike Srpske do osamostaljenja. Nažalost, još se niko nije našao da ga zaustavi na tom putu. Zašto naša drža-va dozvoljava Miloradu Dodiku i osta-lim srpskim političarima iz Republike Srpske da nesmetano i svakodnevno rade i ulažu sav svoj kapacitet na ru-šenju Bosne i Hercegovine? Odgovor na ovo pitanje znaju svi građani Bosne i Hercegovine, naročito rušitelji naše države iz Republike Srpske. Iako je to teško priznati, Bosna i Hercegovina nema snage niti adekvatnih odbram-benih kapaciteta da zaštiti svoj suve-renitet i ustavni poredak od rušitelja kao što je Milorad Dodik. U to smo se najbolje uvjerili ovih dana nakon što je u Republici Srpskoj proglašen zakon o državnoj imovini po kome Bosna i Hercegovina više neće imati ni pedalj svoje imovine na tlu Republike Srpske. Iako je donošenje ovakvog za-kona u Narodnoj skupštini Republike Srpske u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno

Narodna skupština Republike Srpskenije imala zakonsko pokriće za dono-šenje navedenog zakona, iako je biloočigledno da Republika Srpska vršipravno nasilje, koje bi u pravoj drža-vi bilo ugušeno policijskim pendre-cima, sudska, izvršna i zakonodavna vlast Bosne i Hercegovine uopće nijereagirala. Naravno, državna imovina nije jedini antiustavni atak RepublikeSrpske na Bosnu i Hercegovinu. Uovom entitetu do sada su izglasanibrojni zakoni koji zadiru u suverenitetBosne i Hercegovine. Sjetimo se kakoje Milorad Dodik koristeći svoju silui nemoć države Bosne i Hercegovineprogurao Zakon o referendumu pokojem će Republika Srpska imatizakonsko pravo da jednog dana or-ganizira referendum o nezavisnosti.Osim toga, izbornim inžinjeringomi zločinačkom politikom Srbi su et-nički počistili Bošnjake iz institucija vlasti ovog entiteta. Da ne govori-mo o najavljenom markiranju grani-ca Republike Srpske. Mogli bi ovakonabrajati još dugo. Sve su to slučajevikoji duboko zadiru u suverenitet našedržave, odnosno opasno i gotovo si-gurno ugrožavaju opstanak Bosne iHercegovine.

Srpski političari iz RepublikeSrpske znaju da vrše pravno nasilje.Oni se upuštaju u takav posao jer sene boje, odnosno svjesni su činjeni-ce da država Bosna i Hercegovina nije u stanju da ih silom zaustavi urušenju naše države. Oni znaju da Bosna i Hercegovina protiv njih ne

14

Suverenitet BiH nema ko da brani

Politika

Spor oko državne imovine na vidjelo je izbacio sve slabosti države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Zašto se dozvoljava Miloradu Dodiku i ostalim srpskim političarima iz RS-a da nesmetano ruše BiH. Zašto danas niko ne brani suverenitet BiH

veći dokaz koliku moć ima Milorad Dodik nad sudskim i sigurnosnim agencijama Bosne i Hercegovine od slučaja kada je on uprkos protivljenju međunarodne zajednice zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama i domaćim političkim subjekatima pro-tjerao strane tužioce i sudije iz Suda Bosne i Hercegovine.

Osim direktnih kontrola koje ostvaruje preko svojih srpskih ka-drova, Milorad Dodik ima dobru kontrolu i nad drugim institucijama vlasti BiH kao što je Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine gdje sjedi Sadik Ahmetović. Nije Milorad Dodik tek tako dao sve od sebe da animira domaće i strane političke faktore da se iz tog ministarstva istjera Tarik Sadović i dovede Sadik Ahmetović. Znamo da se upravo Dodik pitao hoće li Sadik Ahmetović zamijeniti Tarika Sadovića. Tek kad se uvjerio da će imati potpunu kontrolu nad Ahmetovićem tada mu je dao zeleno svjetlo.

Iz navedenog se vidi zašto su Milorad Dodik i kolege mu iz RS-a sigurni da Bosna i Hercegovina ne može protiv njih poduzi-mati bilo kakve represivne mjere.

Čemu sve ovo vodi

Kada je to tako, kuda nas onda takvo stanje vodi? Nema sumnje da će srpski političari iz Republike Srpske, osokoljeni i ubijeđeni u svu represivnu nemoć države Bosne i Hercegovine, i dalje nastaviti sa sprovođenjem svog pravnog i svakog drugog nasilja protiv interesa Bosne i Hercegovine. Prema njihovim naja-vama u narednom periodu slijedi još nekoliko akcija na jačanju Republike Srpske, odnosno slabljenju Bosne i Hercegovine. Riječ je o najavi vraća-nja nadležnosti koje su sa Republike Srpske prešle na državni nivo. Kada

uspiju sa postizanjem zacr-tanih ciljeva rušitelji Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske će se odlučiti za za-vršni udarac koji će Bosna i Hercegovina teško preži-vjeti. Zahvaljujući uspjehu u stvaranju pravnih osnova pomoću kojih će ubijediti međunarodnu zajednicu da postoje sve pravne pretpo-stavke za postizanje samo-stalnosti (Politički pred-stavnici Republike Srpske su svjesni da ne mogu od međunarodne zajednice tražiti nezavisnost RS-a od ostatka BiH bez prav-nih, političkih i drugih

15

može poduzeti silu kakva je podu-zimana protiv HDZ-a prije devet godina kada su domaće policijske snage ugušile takozvanu hrvatsku sa-moupravu, naravno da ne govorimo o sličnosti sa policijskom akcijom u Gornjoj Maoči. O tome ovih dana piše Rajko Vasić, Dodikov intimus. Razrađujući moguće modele raspada Bosne i Hercegovine Vasić samouvje-reno ističe da u Bosni i Hercegovini “ne postoji politički sistem niti ustav-ni poredak, a ni sila, unutrašnja i vanjska, koja može u dužem vreme-nu držati zemlju na državnom oku-pu”. Šta to znači u praktičnom smi-slu funkcioniranja vlasti u Bosni i Hercegovini? Srpski predstavnici iz Republike Srpske imaju ogromnu moć i uticaj na funkcioniranje vlasti Bosne i Hercegovine. Oni kontroli-raju sve bitne segmente vlasti Bosne i Hercegovine, naročito onaj dio dr-žave Bosne i Hercegovine koji je po Ustavu BiH odgovoran za očuvanje suvereniteta i ustavnog poretka naše države. Sjetimo se slučaja Dragana Lukača, bivšeg zamjenika direktora SIPA-e. Milorad Dodik preko svog kadra Mirka Lujića, uspješno kontro-lira SIPA-u. Kada se Dragan Lukač oteo kontroli svog direktora Mirka Lujića i kada je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnio tužbu protiv Milorada Dodika istog momenta je dobio nogu iz SIPA-e. Niko ga nije mogao sačuvati od Milorada Dodika. Uzaludni su bili pokušaji međuna-rodne zajednice i domaćih političara iz Federacije BiH da Lukača odbrane od Milorada Dodika. Znamo da je na kraju bilo kako je odlučio Milorad Dodik. Ne drži Dodik pod kontro-lom samo SIPA-u. On to radi i sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine koje vodi tužilac Milorad Barašanin. Iako se u javnosti drukčije doima, Dodik preko Barašanina uspješno kontroli-ra Tužilaštvo BiH. Tužilac Barašanin zna izdati nalog da se pošalje hiljadu policajaca na Gornju Maoču, zna on i to isto raditi po Bihaću gdje je sa SIPA-om izveo raciju na Kantonalni MUP Unsko-sanskog kantona a sve uhapšene sproveo u zatvor u Banja Luku. Takve akcije Milorad Barašanin nikada neće niti smije izvo-diti po manjem bh. entitetu. Treba li

Kada bi Republika

Srpska danas proglasila

nezavisnost ne bi im se skoro niko oružano suprotstavio. Znamo da su Bošnjaci koji

žive u Republici Srpskoj

apsolutno nemoćni,

zapravo oni bi mogli jedino ponovo biti

žrtve.


argumenata. Zato oni uporno insisti-raju na donošenju zakona u Narodnojskupštini Republike Srpske, kao štosu zakoni o referendumu, državnojimovini i slično.), te zahvaljujućirepresivnoj, političkoj i svakoj dru-goj nemoći Bosne i Hercegovineoni su shvatili da se približio dan za rušenje Bosne i Hercegovine što jenajvažniji preduvjet za proglašenjenezavisnosti RS-a. Najbolji detek-tor za otkrivanje jesu li u RepubliciSrpskoj shvatili da je došlo vrijemeza odlučnije akcije na rušenju Bosnei Hercegovine jeste već citiraniRajko Vasić, Dodikov savjetnik izčijih se tekstova jasno mogu razazna-ti ključni detalji rasprava koje vodeMilorad Dodik, Rajko Vasić i dru-gi na svojim sijelima gdje planirajusvoj sveti srpski čin rušenja Bosnei Hercegovine i postizanje nezavi-snosti Republike Srpske. U tekstunaslovljenom “Moje neprijateljstvo prema Bosni i Hercegovini” RajkoVasić nam najavljuje kako će se na-rednih mjeseci odvijati plan rušenja ili, kako on kaže, raspada Bosne

i Hercegovine. “Raspad Širokog Spektra podrazumijeva širok spek-tar mogućnosti u okviru tog pro-cesa. Jedan je, svakako, belgizacija BiH. Još prije više od trideset godina Belgija je bila osam mjeseci bez vla-de. Od tada traje njen raspad. Takvu sudbinu može doživjeti i BiH. Drugi je razaranje Federacije na konkretni-ji, institucionalizovaniji način nego što je to sadašnje stanje. Hrvati će na svom području graditi svoje institu-cije koje će tiho djelovati kao insti-tucije entiteta i pokrivati županije sa hrvatskom većinom. U fazi pogod-nih uslova donijeće se odgovarajuće odluke u vezi tih i drugih institucija. Treći je Treći. Treći entitet je dobio pravo pominjanja i zastupanja što je ogroman demokratski skok, s jedne, i raspadajući otkorak, s druge strane. Četvrti je Samostalnost Republike

p j g

Srpske, u okviru BiH ili izvan BiH.Široki spektar raspada jedino is-

p

ključuje nasilje i novi rat obzirom da unutrašnji potencijal za to ne postoji”. Ova zadnja rečenica o ne-postojanju unutrašnjih potencijala

za rat je ključna motivacija srpskimrušiteljima da nastave svoj naum orušenju Bosne i Hercegovine. Kada ovako piše, jasno je da Rajko Vasićpod unutrašnjim potencijalom za rat podrazumijeva jadno stanje boš-njačkog naroda. Bošnjaci su tokomagresije na BiH stali na put srpsko– hrvatskom agresoru i tako sprije-čili njihov vjekovni san. Danas suBošnjaci totalno poraženi po svakomaspektu. U pravu je Rajko Vasić.Kada bi Republika Srpska danas pro-glasila nezavisnost ne bi im se skoroniko oružano suprotstavio. Znamoda su Bošnjaci koji žive u RepubliciSrpskoj apsolutno nemoćni, zapravooni bi mogli jedino ponovo biti žr-tve. A što se tiče Bošnjaka koji živeu Federaciji BiH, sigurni smo da bise rijetko koji Bošnjo odlučio napu-stiti svoj topli dom i ići ratovati pobrdima i dolinama Republike Srpske.Tako dolazimo do ključnog zaključ-ka. Suverenitet Bosne i Hercegovinedanas nema ko da brani. Država jepotpuno nemoćna a Bošnjaci su seveć davno predali.

16 7. januar - 3. saffer

17

Državna imovina BiH

Politika i društvo

Autor: Sven RustempašićSarajevo, 5.1.2011.

Odvija se velika prevara i kri-minal uništenja države Bosnei Hercegovine od strane do-

maćih vlasti i OHR-a u domenu državneimovine, u koji je sada uvučeno i Vijećeza implementaciju mira (PIC). Kriminalje olakšan višegodišnjim etapnim preva-rama, a sada se oslanja na istini potpunosuprotnoj i protudržavnoj odluci Vijeća ministara BiH iz 2004., “da državna imo-vina ne obuhvata imovinu koja se zvala društvenom” (prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi: šume, livade, planine,brda, vode i sl.). Sada završnici prevaredoprinosi OHR izmišljanjem problema državne imovine iako je o tome legislati-va odavno završena i povoljna je po BiH.Podvalu prihvata i PIC unoseći izmišljeniproblem u svoje uvjete (5+2) za zatvaranjeOHR-a. Visoki predstavnik Inzko pri-hvaća vršenje popisa po kriminalnoj od-luci Vijeća ministara iz 2004., suprotnojdefiniciji, stvarnom stanju u zemljišnimknjigama i važećem zakonu o državnojimovini - pa OHR-ov popis ne uključu-je državnu imovinu koja se nekad zvala društvenom svojinom (ili imovinom),čime krši odredbe Dejtonskog ugovora koje su to pitanje riješile, kao i OdlukuUstavnog suda BiH.

Sada OHR i PIC traže da se političaridogovore oko raspodjele 1,27% državnog zemljišta iz OHR-ovog popisa, iako onoustvari obuhvata 54% teritorije BiH. Gdjeje prevara? Pa, kada bi se dogovorili okosamo 1,27% naspram stvarnih 54%, to

bi važilo za cjelokupnu državnu imovinu iponištilo važeću legislativu. Da nas zabrinu da ćemo ostati bez države ako ne prihvati-mo ovu otimačinu (kojom doista ostajemo bez države!), sada se poneki pozivaju na PIC i OHR u tvrdnjama da će država BiH nestati ako se političari ne dogovore oko “uvjeta ulaska BiH u EU i NATO”. To je reketiranje da BiH ostane bez vlasništva nad državnom imovinom, a entiteti budu njeni vlasnici, a time i države.

U Dejtonskom ugovoru postoje baremtri uporišta da je državna imovina vlasniš-tvo države BiH: 1. Član 1 po kome dej-

p j

tonska BiH nastavlja kontinuitet RBiH; 2. Odredba da su zakoni Republike BiH važeći dok se ne donese drugi zakon ko-jim se poništava zakon RBiH iz te oblasti; 3. Odluke Ustavnog suda BiH o imovi-ni koje su konačne i obvezujuće za sve. Ujedno i u ‘Sporazumu o sukcesiji bivših republika SFRJ’, državna imovina RBiH pripada dejtonskoj BiH.

Sa druge, nezakonite strane, je regu-lativa Republike srpske, čija je okosnica ‘Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu’ (Službeni list RS 4/93) u Republici srpskoj, donesen 1993. (prije Dejtona). Njegova ključna odredba je u Članu 3, koja po teritorijalnom principu

j ) j g j j

određuje da sva društvena sredstva na te-ritoriji RS postaju njena državna svojina. Ovdje je bitna odredba da na nižim nivoi-ma nije ništa određeno, već je sve skoncen-trirano na nivou RS. U RS je 2007. done-seno “autentično tumačenje” toga Zakona (S.L. RS 74/2007) koje glasi: “Svojina koja je postala državna na osnovu Člana ( ) j g j

3 Zakona o prenosu sredstava društvene u državnu imovinu, upisati će se u zemljiš-nim knjigama kao svojina Republike srp-ske”. Dat je nalog svim zemljišnoknjižnim uredima RS da po službenoj dužnosti, umjesto društvenog i državnog vlasništva, izvrše upis vlasništva RS.

Sulejman Tihić se obratio Ustavnomsudu BiH u vezi sa nelegalnim zakonom objavljenim nedavno u Službenom listu RS, ali Valentin Inzko nije donio Odluku

da taj zakon stavi van snage, nego samoNalog kojim nije ušao u meritum stvariniti ga proglasio nevažećim i elimini-rao ga iz ustavnopravnog sistema BiH.Beriz Belkić (SBiH) je ispravno zaključio:“Inzko ga je ostavio u životu, a njegovuprimjenu odložio do odluke Ustavnog suda; a za to je imao alibi jer je Tihić uzahtjevu prema Ustavnom sudu tražioprivremene mjere. Dakle, smatram da je Inzko išao jednom kompromisnom imlakom varijantom i SBiH smatra da nijedjelovao u skladu sa svojom dužnošću da štiti Dejtonski sporazum i eliminiše sveono što je protivdejtonsko”. Belkić je do-dao da je takav pristup Visokog predstav-nika ovom vrlo važnom pitanju, “vjetar uleđa Dodiku” koji već sada najavljuje da nema namjeru prihvatiti Nalog. Posebnoštetnim ocjenjuje glasanje Rusije protiv Naloga.

Šta bi bila ispravna reakcija stranaka izSarajeva koje navodno predstavljaju odanegrađane države BiH? One trebaju hitnotražiti: 1. uvažavanje već postojeće legi-slative koja je ovaj problem riješila; 2. da OHR poništi nelegalno upisanu državnuimovinu na prostoru RS i naredi njenoisknjižavanje iz vlasništva RS, a uknjiživa-nje kao državnog vlasništva BiH; 3. da sedržavna imovina sa OHR-ovog popisa ta-kođer uknjiži kao državno vlasništvo bezobzira da li se nalazi u jednom ili drugomentitetu; 4. odbacivanje prenosa vlasništva nad državnom imovinom sa države na entitete, kantone i opštine; 5. tretiranjedruštvene imovine također kao državne iupisivanje kao takve. I, veoma važno, da prestanu dogovarati već dogovoreno i rje-šavati već riješeno!

Vojna imovina (69 lokacija interesan-tnih NATO-u) bi se mogla odmah upisatikao državno vlasništvo BiH pod upravomMinistarstva obrane BiH. Za to ne treba suglasnost entiteta; sve je državno. Tako bise to skinulo sa dnevnog reda, a u skladusa zahtjevom Vijeća Evrope i RezolucijeAmeričkog kongresa od 12.5.2009., kojitraže da BiH što prije postane funkcional-na država.

Državna imovina BiH već ima Državna imovina BiH već ima zakonitog vlasnika - zakonitog vlasnika - ddržavu BiHržavu BiH


Zvanično objavljivanje tog zakona u Službenom listu RS, čime on stupa na snagu, je udar na državu BiH. Umjesto odluke kojom će staviti ovaj Zakon van snage Inzko ga je ostavio u životu, a njegovu primjenu odložio do odluke Ustavnog suda

18

Borba za opstanak

Kolumna

Kada Srbi ukinu Republiku Srpsku, kada Hrvati ukinu “herceg-bosanske” šume, pošte i elektroprivrede, kada Bošnjacima omoguće jednaka građanska prava, moći ćemo govoriti o odumiranju srpsko-hrvatskog zbratimljenog fašizma. Dotad, svaki je fašizam u Bosni i Hercegovini srpski i hrvatski, i svaki je antifašizam u Bosni i Hercegovini samo i isključivo – bošnjački

Potkraj godine na Fakultetupolitičkih nauka u Sarajevuodržan je simpozijum pod na-

zivom “Antifašizam i fašizam danas“ ”, a poruke sa ovog skupa su toliko skanda-lozne da se čini kako su sami organiza-tori i njihovi sponzori zapravo fašisti čijije cilj da bošnjačku žrtvu optuže za faši-zam. Prvo što pada u oči je da skup nijevezan ni za kakav neposredni povod,kao što je mogao biti vezan za Dan dr-žavnosti BiH, a drugo da su SDP-ovskimediji složno, partijski, odreagirali na intenciju optuživanja mladomuslimana za fašizam. Njih ne zanima četnički iustaški fašizam, koji je uklještio bu-dućnost BiH, ušao u institucije, u dej-tonsku ideologiju, za njih taj četničkii ustaški fašizam ne zavređuje da buderaspravljan i da bude metnut u naslov informacije sa ovog skupa, njih zanima nepostojeći, ničim dokaziv, a od četnika

i ustaša forsirani tzv. “mlado-muslimanski fašizam”. Kako drukčije, osim ekstremiz-mom, objasniti izmišljanje fašizma u Bošnjaka i medij-sko forsiranje te izmišljotine? Znači li to da su Fakultet po-litičkih nauka, kao organiza-tor, i Grad Sarajevo, kao po-krovitelj ove opasne lakrdije, uključeni u jedan nečastan,kriminalni, fašistički zada-tak izmišljanja fašizma tamogdje ga nema i prikrivanja fa-šizma tamo gdje ga ima?

Bošnjaci su narod bez desnice

Objektivnost ovog na-zovi simpozijuma čitljiva jei iz sastava sudionika, kojipripadaju jednom te istomideološkom miljeu. Naučnipedigre Asima Mujkića iEdhema Muftića vezan jeza SDP-ovski ideološki mi-lje, tako da se u startu možeznati šta će ovakvi naučnicipriopćavati. Možda nije toli-ki problem što jednojajčanidijalog/monolog predstavlja domete njihovih intelektualnih kapa-citeta, i što razgolićuje njihov kuka-vičluk, već je problem što takva praksa isključivanja intelektualne pluralnosti ima za cilj stigmatiziranje određe-nih grupacija. Zašto na ovakav skup nisu pozvani predstavnici Udruženja “Mladi Muslimani”? Zašto nije pozvan niko iz bošnjačkog intelektualnog kru-ga? Recimo, Džemaludin Latić! Nije li veći izazov u antifašistički dijalog uključiti i one koje smatramo desnom

stranom svoga horizonta?Sigurno bi i predstavnici“Mladih Muslimana”, kao imnogi bošnjački autori(teti),mogli dati plodan doprinosraspravi o fašizmu i antifa-šizmu. Upravo sa ove tačke,iz ovog konkretnog proble-ma, treba otpočeti istinituraspravu o karakteru savre-menog fašizma u Sarajevu.Jer ako neko istrajava na navodnom ekskluzivnompravu da bude šef i šoferantifašizma, onda to nijeantifašizam, već njegova zlo-upotreba, s nečasnim ciljem!Zanima nas, dakle, zašto seuvijek u antifašističkim po-vodima zaobilaze institucije ipojedinci koji ističu svoj boš-njački i muslimanski identi-tet. I ko ih to zaobilazi? Da li to zaobilaženje znači većgotovu namjeru da se neko,

bez dokaza, stigmatizira kao navodniekstrem i kao fašista? Zalud vam štose nigdje ne očitujete kao fašista, štojavno govorite u slavu antifašizma ibosanskog jedinstva, za vaš je grijehdovoljno to što idete u džamiju ili jačeod nule iskazujete svoju bošnjačku pri-padnost. Dovoljno je da ne pripadateSDP-ovskom krugu srpsko-hrvatskihsluga i bezbožnika, da taj krug prezi-rete i ismijavate, pa da odmah budeteizopćeni iz demokratskih standarda.

FašizamFašizam zgnječenog narodazgnječenog naroda

Zalud vam što se nigdje ne očitujete kao fašista, što

javno govorite u slavu

antifašizma i bosanskog jedinstva, za vaš je grijeh

dovoljno to što idete u džamiju ili jače od nule

iskazujete svoju

bošnjačku pripadnost.


19

A ko to ima pravo is-ključivati čestite ljude i or-ganizacije iz antifašističkog civilizacijskog kruga? Asim Mujkić? Mirko Pejanović? Vildana Selimbegović? Ko se plaši istine o antifašističkom opredjeljenju Udruženja “Mladi Muslimani”? Ta isti-na bi razbrkala kukavički i kvislinški raspored neisti-na i predrasuda, po kojemu četnicima i ustašama treba pridodati i tzv. musliman-ske ekstremiste. A koliko su SDP-ovski naučnici zglajza-li u sluganstvu dejtonskom, velikosrpskom i velikohr-vatskom poretku, svjedoči to što potpuno zanemaruju historijske činjenice po kojima u boš-njačkom narodu nikada nisu postojali elementi hegemonije, agresije i šovi-nizma, na osnovu kojih bi se mogao razviti taj fašizam. Historija je krcata dokazima da se bošnjački narod od od-laska Turske na ovamo branio, povla-čio, defetizirao, te da do ovog vremena nije naučio voditi brigu ni o onome što stvarno jeste njegovo. Kako bi se onda u tom “zgnječenom narodu” - kako kaže akademik Nedžad Ibrišimović - uopće mogao zaleći fašizam? Pa Bošnjaci ne-staju, tope se, samosagorjevaju, i nema tu vitaliteta ni za opstanak, a kamo li za fašizam! Četnički i ustaški fašiz-

p

mi imaju svoje historijske korijene, a

glavni smisao crpe iz koma-danja Bosne i Hercegovine.Šta bi to i od koga bi to

j g

mogao komadati bošnjačkinarod, pa da se uspostavepretpostavke za postojanjefašizma? I sa naučnog i sa antifašističkog stanovišta bilo bi pošteno kazati kakobošnjački narod nikada uhistoriji nije bio na stranifašizma – niti je bio, niti jemogao biti - a o čemu kazu-je i podatak da su Bošnjacinakon Jevreja narod kojije procentualno podnionajveće žrtve u Drugomsvjetskom ratu. SDP-ovskinaučnici sigurno znaju za mnoge podatke koji doka-

zuju da ni jedan narod na Balkanu nijepoput Bošnjaka toliko egzistencijalnovezan za ideje antifašizma i tolerancije,jer od ustavne realizacije tih ideja ovisibošnjački opstanak. Zašto onda SDP-ovski naučnici ne kažu kako bošnjačkupolitiku, kao i bošnjačku društvenu ikulturalnu praksu u svim vremenima,treba izdvojiti iz ma kakvog fašistič-kog konteksta? Za takvo što, naprosto,nema dokaza! Nikada ni jedan diobošnjačkog političkog bitka nije bio na strani fašizma, već je u cijelosti vezivanza ideje ZAVNOBiH-a. Bošnjački na-rod je narod bez desnice, jer je desni-ca suprotna bosanskim zakonitostima opstanka. Evo, i ovaj magazin, kojega

A ko to ima pravo isključivati čestite ljude i organizacije iz antifašističkog civilizacijskog kruga? Asim

Mujkić? Mirko Pejanović?

Vildana Selimbegović?

Ko se plaši istine o

antifašističkom opredjeljenju

Udruženja “Mladi

Muslimani”?


uporno, i uzaludno!, kleveću za tzv.radikalizam i tzv. vehabizam, nikada nije bio protiv ZAVNOBiH-a, protiv zabrane fašističkih organizacija i svihzakonskih apsekata sprječavanja ek-stremizma. U čemu je onda problem?Problem je u izmišljanju nečega što ne postoji, kako bi se udovoljilo velikosr-bima i velikohrvatima, koji četničkui ustašku suštinu dejtonskog društva nastoje relativizirati izmišljanjem sva-ke vrste ekstremizma u Bošnjaka. Onajko vidi tu zavjeru, bit će prognan i obi-lježen kao fašista!

Monolog magle s maglom

Heroj pomenutog skandaloznog skupa u Sarajevu ispao je dr. EdhemMuftić, i to zbog sljedeće izjave: “U BiH i dalje su na snazi tri fašistička pokreta koje je godinama konstantnoruše, a to su pročetnički, proustaški imladomuslimanski pokret”. Možda doktor Muftić i ne bi bio toliki herojda njegovu izjavu odmah nisu dočeka-li SDP-ovski mediji, koji su izmišljoti-nu o “mladomuslimanskom fašizmu”istakli u pravi plan. I, nikom ništa. Stime se slaže kompletan Fakultet poli-tičkih nauka u Sarajevu, slaže se GradSarajevo, pa i Federalno ministarstvokulture, koje je podržalo ovaj skup.Namjerno ne pominjemo suorgani-zatora Savez antifašista, iz poštovanja prema godinama ovih zloupotrebljenihljudi. Svi su oni saglasni da su SDA,koja je proizišla iz MM-pokreta, kao iprvi predsjednik nezavisne BiH Alija Izetbegović, taj treći list u bh. fašiz-mu. Elem, da nije reagiralo Udruženje“Mladi Muslimani” i ukazalo koliko je netačno, i zlobno, dovoditi u vezu sa fašizmom antifašistički i antikomu-nistički mladomuslimanski pokret,skandal bi ostao bez reakcije. A svaka-ko je i ostao...

Doktor Muftić se izvinuo rekav-ši da je – “nakon rekonstrukcije do-gađaja zaključio da je riječ o lapsusu,jer je moja namjera bila da pomenemtri aktuelna profašistička, odnosnoekstremna pokreta, četnički, ustaškii vehabijski”. A sada nekoliko pitanja za doktora Muftića... Da li u BiH po-stoji registriran tzv. vehabijski pokret?Ima li ikakav logotip, zastava, pečat na kome to piše? Kako se može govoritida je pokret nešto što uopće ne po-stoji, što se takvim ne zove, što nema svoje programske dokumente i ciljeve?...Za razliku od četničkog i ustaškog pokreta. Da li je ikad iko stradao odtog nepostojećeg vehabijskog pokreta?Da li su tzv. vehabije otvarali konc-logore, klali ljude, silovali žene, rušili

bogomolje? Ima li i jedno jedino zlo tzv. vehabija koje se može porediti sa brojnim zlodjelima četničkog i ustaš-kog pokreta? Kako se može u istu, fašističku ravan, stav-ljati nešto što ima svoju ne-gativnu historijsku potvrdu, sa nečim što je izmišljotina novijeg datuma, koju su plasirale upravo četničke i ustaške snage involvirane u dejtonski režim? Istinski antifašizam danas bi bio u detektiranju tih snaga koje se nastoje sakriti iza dejton-ske parademokratske šmin-ke, a u fašistički kontekst gurnuti žrtvu tog fašizma. No, dejtonsko društvo, predvođeno intelektualnim slugama tipa Asima Mujkića, nema hrabrosti, snage i poštenja da otvori jednu takvu raspravu. To što se naziva simpoziju-mom, ne samo da je daleko od nauke, već i od elementarne kulture dijaloga. To je monolog jedne magle s drugom maglom.

Namjera da se sloboda bosanskog društva ukalupi u ideološke monologe SDP-a i njegovih dejtonskih pomagača – providna je i jeftina. Postoji mnogo slobodnih pojedinaca koji vide i smiju naglas reći kako su atributi bosanstva i ZAVNOBiH-a zloupotrebljeni od velikosrpskih i velikohrvatskih sluga, s ciljem izmišljanja tzv. bošnjačkog fašizma, kao načina da se opravda tri-jumf beogradske i zagrebačke okupa-cije Bosne i Hercegovine. Jer da nije tako, osjećao bi se prozvanim Fakultet političkih nauka u Sarajevu, kao mje-sto širenja naučne i političke neistine; udarilo bi to na ponos upravi Grada Sarajeva, koja je bila domaćin izmišlja-nja tzv. mladomuslimanskog, odnosno,

tzv. vehabijskog fašizma; po-bunio bi se makar ko protiv tog trpanja Bošnjaka u ma kakav dodir sa ideologijomfašizma, s kojim su ovdjejedino zbratimljeni i Srbi iHrvati, kojima je normal-no da Bošnjaci – nakon200.000 mrtvih i 1.300.000raseljenih - nestaju i sa ovog frtalja bh. teritorije.Kada Srbi ukinu RepublikuSrpsku, kada Hrvati ukinu“herceg-bosanske” šume,pošte i elektroprivrede, kada Bošnjacima omoguće jed-naka građanska prava, moćićemo govoriti o odumira-nju srpsko-hrvatskog zbra-timljenog fašizma. Dotad,

svaki je fašizam u Bosni i Hercegovinisrpski i hrvatski, i svaki je antifašizamu Bosni i Hercegovini samo i isključivo– bošnjački.

Zašto? Zato što Bošnjaci ni na jed-nom pedlju bosanske zemlje nisu nijednom Srbinu i Hrvatu uskratili gra-đanska prava, pa ni u vrijeme genocidneagresije i teških iskušenja, za razliku odsrpskog i hrvatskog kolektiviteta koji idalje istrajava na postignućima genoci-da, etničkog čišćenja Bošnjaka i otima-nja bošnjačke imovine. To što Televizija TTRepublike Srpske u Novogodišnjemprogramu emitira sevdalinke i pušta i bošnjačke pjevače da koju zapjeva-ju, i to što koalicija iz Karađorđeva od etnički očišćene Banja Luke pravimetropolu humanizma, u kojoj se do-djeljuju regionalne nagrade za progres,dok bošnjački mulci u svemu ovomestatiraju bez pameti i kompasa... – sveto nema veze za realnošću u kojoj je,do daljnjeg, antifašizam bliži svakommudžahedinu, nego bezmalo svim srp-skim i hrvatskim političarima.


Četnički i ustaški fašizmi

imaju svoje historijske korijene, a glavni

smisao crpe iz komadanja

Bosne i Hercegovine.

Šta bi to i od koga bi to mogao komadati bošnjački

narod, pa da se uspostave pretpostavke za postojanje

fašizma?

u logorima pod kontrolom Vojske RS-a, odnosno tada Vojske Srpske republike BiH, mi očekujemo da će se omasoviti tužbe nakon prvih presuda kada ljudi shvate da je to nešto na šta imaju pravo. To će naravno opteretiti sudove, a na kon-cu i budžete RS-a jer će mo-rati isplatiti odštete, a to će se desiti negdje u 2012. ili 2013. godini.

Kojim se sudovima tuž-be podnose i koja je pro-cedura podnošenja tužbi, kome se trebaju javiti lo-goraši za više informacija?

Tahirović: Prva adresa za svakog logoraša je ma-tično udruženje u općini u kojoj on živi. Nažalost, ima puno općina u kojima nemamo naše udruženje.

U tom slu-čaju se treba obratiti kan-tonalnom ili regiona lnom savezu, a uko-liko ni to onda se može obra-titi Savezu logoraša u Sarajevu na adresi Kulina bana ili na mail: slbih@b i h . n e t . b a sa osnovnim svojim infor-macijama, a

naše službe će vrlo brzo odgovoriti na upit i uputiti podnosioca na advokata

21

Piše: Anes Džunuzović

Gospodine Tahirović,Savez logoraša BiH po-krenuo je akciju podno-

šenja tužbi protiv RS-a od stranevaših članova, odnosno ljudi kojisu bili u logorima na prostoru RS-a! O kakvim se tužbama radi?

Tahirović: Radi se o tužbama za naknadu nematerijalne štete. Znači,kad su pitanju logoraši za vrijemeprovedeno u logoru, gdje po među-narodnim konvencijama, ali i poUstavu BiH neko mora da obešteti ta lica. S obzirom da je RS odgovorna za počinjene zločine, odnosno da je pre-uzela obavezu za sve ono što je uradi-la Vojska RS-a za vrijeme rata u BiH,

IntervjuMurat Tahirović, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Herecegovine

RS će morati platiti obeštećenja logorašimaU RS-u nismo uspjeli realizirati tužbe, sud jednostavno nije imao, da li želje, da li sluha, da to rješava na adekvatan način. Ali je činjenica da je RS, odnosno, njena vlast uspjela uspostaviti jedan sistem, koji za sada jako dobro funkcioniše, a gdje su sve pore sistema uključene u razbijanje države BiH, a sa ciljem odvajanja RS-a. To je valjda svima jasno. Počevši od zakonodavne, izvršne, pa i sudske vlasti, svi su se stavili na raspolaganje i imaju samo jedan cilj, stvoriti RS kao nezavisnu državu. Na tome, dakle, svi rade i nažalost za sada uspješno


Ko god je oštećen na

bazi kršenja međunarodnog

prava, međunarodnih

konvencija, rezolucija, Ustava BiH,

ljudskih prava prije svega, ima pravo

podnijeti tužbu.

mi podnosimo tužbe protiv RS-a za naknadu nematerijalne štete. Neke tužbe već su u dubokoj fazi i očeku-jemo presude u ovoj godini, a one se naravno u kontinuitetu podnose i do sada je podneseno negdje oko 12.000 tužbi protiv RS-a. Imajući u vidu da mi imamo oko 55.000 članova, a od toga nekih 80% su ljudi koji su bili


koji zastupa tu općinu ili regiju. Mi trenutno imamo 25 advokata tako da smo pokrili cijelu BiH i apsolut-no nije problem da neko od advokata preuzme svaki novi predmet. Dakle, imamo advokate podijeljene po re-gijama, za krajinu, tuzlansku regiju, travničku, mostarsku, Sarajevo, itd. Jednostavno, potreban je samo prvi kontakt, a onda Savez i advokati sve preuzimaju na sebe. Vrlo bitno je da se tužbe ne plaćaju. Savez pokriva troškove vještačenja, a poslije kada budu presude i konačni rezultati ad-vokati će dogovarati sa klijentima svoj dio zarade. A do tada, dakle, do presude sve troškove pokriva Savez logoraša u dogovoru sa advokatima.

Radi se, dakle, o pojedinačnim tužbama?

Tahirović: Da, s tim što advokati objedinjuju neke predmete, kada se radi o istim ili sličnim slučajevima, npr. kada se radi o istom logoru i pri-tom istoj grupi logoraša i sl. Ali, bez obzira na to, radi se o pojedinačnim tužbama i svako će imati pravo na naknadu koja mu pripada.

Po kojoj osnovi vi tužite RS? Zašto je to RS, a ne općine ili neke druge instance?

Tahirović: Pazite, mi smo uzeli u obzir četiri osnovne stvari koje su vezane za tužbu: 1) Ustav BiH koji garantuje jednaka prava za sve gra-đane. Pretočeno u praksi, ako ima pravo na naknadu bivši predsjednik RS-a zato što je uhapšen na legalan način, proveo u pritvoru određeno vrijeme i nije dokazana krivica pa je oslobođen, zašto onda ne bi imali logoraši. Ako pravo na naknadu ima pop sa Pala koga je SFOR pretukao, zašto ne bi i logoraši. 2) Drugi osnov je presuda Međunarodnog suda pravde, po osnovu tužbe BiH protiv Srbije, koja kaže da je RS odgovor-na za zločine počinjene na njenom prostoru. 3) Treći osnov su presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je u tim pre-sudama jasno definisao lica na odgo-vornim funkcijama u RS-u, počev od Biljane Plavšić pa dalje. 4) I četvrti osnov su međunarodne konvencije i rezolucije koje garantuju obeštećenje za žrtve torture.

Dakle, mi smo identifikovali da je odgovorna RS, odnosno Vojska RS-a i MUP RS. A to su sastavni djelovi RS-a i danas. Odnosno, voj-ska RS-a danas ne postoji, ali je RS

odlukom iz 2006. godine preuzela obaveze koje su proistekle iz ratnog perioda, pa i obaveze koje je napra-vila Vojska RS-a. Tako da je i obe-štećenje za zločine Vojske i MUP-a na Vladi RS-a. Na kraju krajeva, u RS-u se i danas slavi dan i krsna sla-va Vojske RS-a, MUP-a RS-a. Pa ako već slave te dane, te institucije, neka prihvate i odgovornost za ono što su one napravile.

Ovo se tiče samo logora na pro-storu RS-a!? Šta je sa logorašima koji su bili zatočeni u logorima tzv. Herceg-Bosne ili tzv. AP Zapadna Bosna, koga će oni tužiti? Pa i Vi ste bili u logoru Abdićeve tzv. AP Zapadna Bosna!?

Tahirović: Što se tiče Fikreta Abdića i logora njegove vojske tu još uvijek imamo dilema ko je odgovo-ran s obzirom da ta vojska ne postoji, da je bila paravojna formacija jednog čovjeka. Međutim, ne sumnjam da će advokati naći rješenja i za te lju-de, odnosno i za te logoraše, kako i koga će tužiti i realizirati svoja prava na novčanu naknadu. Za sada se čini da će to biti BiH, ali ostaje kažem da advokati to još razmotre i da donesu konačnu odluku koga treba tužiti po tim predmetima. Što se tiče logora HVO-a stvar je jasnija. Ova vojska je bila sastavni dio Vojske FBiH, dakle, priznata vojna komponenta u BiH tako da se zna nasljednik te vojske, to je FBiH, i mi podižemo tužbe

protiv FBiH. Mogu Vam reći da već imamo i neke presude, u Travniku, a pred novu godinu smo dobili i dvi-je presude u Mostaru, po kojima je FBiH dužna da plati odštetu za za-točeništvo u logorima HVO-a. Tako da kad su u pitanju Vojska RS-a i HVO stvari su jasne i po pitanju od-govornosti ali i toga ko treba platiti obeštećenje.

Bilo je logora za građane BiH, prije svega Bošnjake, i izvan BiH, u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj na prostoru tzv. SAO Krajine. Da li ti logoraši mogu tužiti ove države, kakva je situacija po tom pitanju?

Tahirović: Mi smo Srbiju tužili 2007. godine jer je tačno da su ljudi deportovani, da su protjerani sa svo-jih ognjišta i da su se našli u Srbiji, da su tamo završili u logorima Sremska Mitrovica i Šljivovica, odnosno Mitrovo polje i Šljvovica. Također, postojali su logori i oko Beograda, iz Batkovića su recimo ljudi odlukom Radovana Karadžića slati u Beograd na tzv. radnu obavezu. Dakle, te tuž-be su u završnoj fazi. Nažalost, ima-mo jednu presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu u kojoj se kaže da je nastupila zastara po tim predme-tima. Uložena je žalba pa vidjećemo. Međutim, mi ćemo ukoliko izgubi-mo tužbe u Srbiji, a iskren da budem očekujemo takav ishod za sve pred-mete, ići ćemo prema Strazburu. Već imamo advokatski tim od nekih


15-ak advokata koji će preuzeti te predmete po okončanju ovih postu-paka. Što se tiče Crne Gore znamo za dešavanja koja su bila 1991.-1992. godine. Znamo da su deportovani Bošnjaci koji su bili izbjegli iz BiH u Crnu Goru. Deportovani su u lo-gore u RS, prije svega u Foču, ali i u Bileću i neke druge logore. Crna Gora je prihvatila odgovornost za deportovana lica i već isplaćuje ošte-ćene, a očekujemo da će u ovoj go-dini isplatiti obeštećenje licima koja su podnijela tužbu preko gospodina Šekija Radončića i advokatske kan-celarije Prelević. Ali, isto tako smo ovih dana dobili jednu presudu za logor Morin gdje je konačno presu-đeno da je to bio logor i da su tamo ljudi zlostavljani i tučeni. Jedan broj lica sa prostora Mostara koji su bili tamo su podnijeli tužbu za nakna-du štete i dobili su prvu presudu. Sada naravno ide žalbeni postupak, ali vjerujem da će to završiti u ko-rist logoraša. Što se tiče Republike Hrvatske tu nismo još podigli po-stupke, jer tu postoji problem što su logori bili pod kontrolom vojske tzv. SAO Krajina. Mada je bilo logora i pod kontrolom Hrvatske vojske. U tzv. SAO Krajini bilo je 10-ak logora koje smo mi evidentirali, a u kojima su bili državljani BiH. Ovdje ima-mo sličan problem kao sa logorima tzv. AP Zapadna Bosna, koga tuži-ti!? U ovom momentu pregovara-mo sa jednom grupom advokata iz Zagreba oko tih predmeta i mislim da ćemo i to uspjeti riješiti, jer po Ustavu Republike Hrvatske, ona je bila i jeste u obavezi da zaštiti svakog građanina i stranog državljanina na svom prostoru bez obzira gdje se na-lazio. Pokušaćemo na toj osnovi, na osnovi Ustava Republike Hrvatske da tužimo Republiku Hrvatsku i da tražimo obeštećenje za lica koja su bila u logorima tzv. SAO Krajine.

Da se vratimo ovim tužbama protiv RS-a. Vi ste najprije te tuž-be 2007. godine bili podnijeli u RS-u, ali ste zbog trogodišnje op-strukcije na kraju ih povukli?

Tahirović: Da, opstrukcija je bilo, ima ih i danas. Zapravo, ad-vokati su odlučili da povučemo te tužbe jer je postalo jasno da će do presuda teško da se dođe i da će se maksimalno iskoristiti vrijeme i po-stupci razvući u nedogled. Advokati su pronašli u Zakonu o parničnom postupku mogućnost da lice može podnijeti tužbu u mjestu gdje ima

stalni boravak. A pošto većina lo-goraša ima sada boravak u općina-ma FBiH onda se tužbe podnose u tim općinama. Za sada imamo do-bru reakciju suda u Sarajevu koji je već dobar dio predmeta proslijedio prema Pravobranilaštvu RS-a da se očituje, tako da će to ići na taj na-čin i u drugim općinama. U RS-u nismo uspjeli realizirati tužbe, sud jednostavno nije imao, da li želje, da li sluha, da to rješava na adekvatan način. Ali je činjenica da je RS, od-nosno, njena vlast uspjela uspostavi-ti jedan sistem, koji za sada jako do-bro funkcioniše, a gdje su sve pore sistema uključene u razbijanje drža-ve BiH, a sa ciljem odvajanja RS-a. To je valjda svima jasno. Počevši od zakonodavne, izvršne, pa i sudske vlasti, svi su se stavili na raspolaga-nje i imaju samo jedan cilj, stvoriti RS kao nezavisnu državu. Na tome, dakle, svi rade i nažalost za sada uspješno.

A šta će biti sa logorašima koji su se vratili u RS i sada tamo imaju prijave!? Oni moraju tužbe podnijeti u RS-u!?

Tahirović: Njihove tužbe će ići prema sudovima u RS-u. Pokušaćemo iskoristiti maksimal-no mogućnosti koje zakon pruža. Ukoliko ne bude reakcije i produže se opstrukcije povući ćemo te tuž-be i ići direktno prema Strazburu. Mada moram priznati nisu ni oni tako naivni pa čekaju zadnje zakon-ske rokove pa onda pošalju rješenja za dopunu, za plaćanje određenih taksi i sl., te tako produžavaju po-stupak i donošenje presuda. Ali, mislim da tim advokata ima znanja, volje i iskustva, te da se mogu nositi i sa ovim problemom.

Strazbur je konačna instanca za ostvarivanje prava...

Tahirović: Naravno, Strazbur je zadnja instanca kojoj ćemo se obra-titi i mislim da će puno predmeta završiti tamo. Ja ne sumnjam da ćemo mi dobiti na sudovima tuže-ne strane, ali će biti veliki problem naplatiti obeštećenja s obzirom da entiteti već imaju donešene zako-ne kojima se dio ratne štete preno-si na dugoročno 30 do 50 godina. Iako smo mi to 2007. godine obo-rili na Ustavnom sudu BiH, među-tim ta odluka Ustavnog suda nije sprovedena, nisu zakoni promije-njeni. Međutim, ovdje se radi o

nematerijalnoj šteti, tako da mislim da ti zakoni neće imati puno uti-caja na presudu u Strazburu i kada taj sud donese presudu onda će se morati naći rješenja, a ta će rješenja vjerovatno dovesti u blokadu tuže-nu stranu. No, to će biti u dogledno vrijeme, nekad za 10-ak godina.

Tužbe o kojima smo do sada govorili odnose se samo na logo-raše. Imate dosta iskustva sada, koga biste još pozvali da se pove-de vašim primjerom i da pokrene tužbe za svoje u ratu pretrpljene štete!? Već se oglašava IZ, zatim roditelji ubijene djece opkoljenog Sarajeva!?

Tahirović: Ko god je oštećen na bazi kršenja međunarodnog prava, međunarodnih konvencija, rezoluci-ja, Ustava BiH, ljudskih prava prije svega, ima pravo podnijeti tužbu. To su lica koja su deportovana, to su civilne žrtve rata koje su strada-le u neselektivnom granatiranju i snajperskoj vatri, a i ovaj segment je obuhvaćen u presudama pred Sudom u Haagu, gdje je jasno rečeno da je postojala namjera ubijanja civila. Dakle, oslanjajući se na presude, na rezolucije svako ko je stradao na taj način ima pravo da podnese tužbu. Također lica koja su izgubila imovi-nu, bilo da je to IZ, katolička crkva, ili fizička lica. Zatim svako ko je iz-gubio radno mjesto, itd. Moj im je prijedlog da se posavjetuju sa svojim advokatima. Meni je nelogično da vam neko napravi kuću 5x5, a vi ste imali kuću 12x10 i da vam kaže da ste obeštećeni. Vi time niste obešte-ćeni. Ako bivši oficir JNA može tuži-ti FBiH za stan i da mu se isplati puni iznos za stan 65.000 eura, zašto neko ko je izgubio kuću koja vrijedi 200 hiljada eura sada dobije kuću koja vrijedi 50 hiljada eura. Zašto kao i oficir JNA ne dobije kuću u punoj vrijednosti kakvu je imao prije agre-sije!? U čemu je razlika, zašto je on manje vrijedan od tog oficira!? Pazite ovo, bivša Jugoslavija je 1949. godine izvršila popis imovine koja je uni-štena tokom Drugog svjetskog rata i ispostavila fakturu Njemačkoj. Već 1955. godine Njemačka je počela sa reparacijom prema bivšoj Jugoslaviji. Naravno ne u novcu već u materijal-no-tehničkim stvarima. Jugoslavija je dobila ogromno bogatstvo u teh-nici što je bio zamah razvoju drža-ve. Zašto mi nemamo pravo na obe-štećenje!? Imamo, ali samo trebamo naći metod da to realiziramo.

24

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (3. dio)

Pogledi

Mukotrpnih 15 godina (ne)funkcioniranja BiH, omogućava jedino OHR, organ za provođenje ‘Dejtona’. Kada RS dobije sve “papire” od žrtava – lidera i parlamentaraca stranaka odanih građana RBiH - OHR se zatvara i Visoki predstavnik javlja Sekretarijatu UN u New Yorku, da je ‘Dejtonski proces’ uspješno okončan, te da se iz “grunta” UN (tek tada!) izbriše Republika Bosna i Hercegovina, a upiše Republika srpska kao suverena država

Piše: Sven RustempašićSarajevo, 7.11.2010.

Od dva metoda pristupa spo-ru, pravni metod koristiRepublici BiH, a dogovor-

ni agresorima (jer tu važe i nezakonitiargumenti: lobiji, ratni zločini, konc.logori…). Nažalost, lideri RBiH su od1990. umjesto pravnog, odabrali dogo-vorni metod, pa su i SAO, granatiranja,masovne egzekucije... prihvatili kao ar-gumente, a sebe formalno-pravno snizilina nivo ubojica stanovništva u gradskimgetima i “sigurnosnim zonama”, te ujed-no pristali da predmet pregovora postaneustavna kapitulacija. Mnogi su diplomatidjelovali protiv RBiH iz sjene dok se nijepronio glas “da na čelu RBiH stoje liderikoji tijesno surađuju na podjeli te zemlje”.To je u Americi potisnulo probosanske

snage, a inicijativu predalo agresorima. Ali, i dalje se “zaboravlja” da je pristanak na dogovore sa onima koji ne priznaju državu i ubijaju njene stanovnike, pri-zvao i podržao agresiju vojnih postrojbi iz Srbije, Crne gore i Hrvatske kao pregova-račke argumente sa građanima RBiH. Tvrdnja da dogovorni umjesto pravni pristup, sma-njuje opasnost od rata, poka-zala se kobno netačnom kako u periodu 1990-1995, tako i u ‘Dejtonskom procesu’. Koprihvati da mu nožem na-metnu poredak, opet i ubrzo će mu sve silom nametnut. Ako se ova pouka ne primje-ni, nova će generacija svoje koljače dočekati razoružana lažju da je nagrađen zločinac, milostiv zločinac. Imperativ mira i opstanka države Bosne i Hercegovine i njenih odanih građana, je poništenje Aneksa 4, a ne pozivanje na njega i njegove institucije.

Venecijanska komisija jeDejtonski ustav proglasila nefunkcionirajućim i time ga stavila na diskusiju (što je blizu odbacivanju), uzalud čekajući potvrdu iz Sarajeva da on jeste takav. Kada nametnuti ustav ne funkcionira, automatski se vraća prethodno pravno stanje, Ustav RBiH (koji se zatim može amendirati). Ali SDA i SBiH, u savezu sa RS, potom još brže izglasavaju zakone sa zadržanim entitet-skim nadležnostima uz uobičajenu laž “da se radi o zakonima na državnom ni-vou u skladu sa zahtjevima EU” - iako su ostavili samo dalju legalizaciju entitetskih obrazovanja, financija, policija... SDA

se tada baca da ukoliko zatreba i svojimgolim tijelima odbrani RS, pri čemu seneki od njih još nadaju da će im kad-tad“‘merika” pomoći da podijele Federacijui dobiju svoj treći entitet, pa makar se uSaraj’vu protez’o tek od Vakufske banke’

u Vrazovoj do Vratničke kapi-je. Ta pohota je kulminirala januara 1994., kada su progla-sili “Muslimansku republiku”(za javnost “Bošnjačku”), vje-rujući da udvaranjem “‘me-riki, Klintonu”, mogu dobiti“neku teritoriju” za sebe, da tubudu “u svojoj vjeri, na svojojzemlji” (parola “autokefalnihmuslimana” vrhuške SDA,preguslana iz križarskog boj-nog pokliča “u svom ruvu, osvom kruvu”, graničara sela Gunja sa lijeve obale Save kodBrčkog, u ratu sa muslimani-ma Osmanskog carstva). I bašje zato Richard Holbrooke do-šao da prekriži trodijelnu i po-gura dvodijelnu podjelu BiH;Zapadu “Muslimanija” nedolazi u obzir niti na kvadra-turi dvorišta Begove džamije.Pa je Holbrooke uzdigao sebikarijeru prodavajući težnje ipotpise vlasti u Sarajevu na ukidanje RBiH, kao svojudiplomatsku pamet i vještinu(uz malo posipanja pepelomoko navodnog “vučenja za ru-kav”). Tu izdaju iz Sarajeva,skupo plaća i Mostar, kojeg SDA već 20 godina nudiHDZ-u. Nije problem samou SDA i SBiH; svakom po-

kušaju poništavanja i prelaska entitetskihgranica kantonizacijom ili regionaliza-cijom cijele BiH, i zapjenjeni “braniocimultikulture” (ali samo u enklavama gdje tavore preostali Bošnjaci) pružaju

Krajnji cilj Dejtonskog Krajnji cilj Dejtonskog procesa je ukidanje RBiHprocesa je ukidanje RBiH

Zapad nije potpisao

taj ugovor (Amerikanci su samo svjedoci – potpisnici su predstavnici

RH, SRJ i RBiH), i nije (!) ozakonio RS, nego je samo zacrtao Aneks

4 i proces u kojem će je ozakoniti

stranke preostalih

odanih građana RBiH.


25

ostrašćen otpor – vidjevši u tom obra-čunu priliku udvaranja svojim srpskim gospodarima.

Adnan Terzić, taj neumorni čuvar srpske države zapadno od Drine (i srp-skih export-import firmi s’ obje strane), u vrijeme objave Venecijanske komisije da je dejtonska BiH nefunkcionirajuća, spa-šavao je RS stalno ponavljajući da u BiH “sve funkcioniše” i nagovarajući političa-re EU da prihvate BiH sa RS u paketu – u kojem bi slučaju porazni Dejtonski ustav ušao u EU i tako postao još branjiviji i le-gitimniji za RS; jedina država koja bi ušla u EU, bila bi Republika srpska.

Zločin bez kazne

U organizaciji pojedinaca, branite-lja RBiH, u Sarajevo je početkom ljeta 2005., doputovao prof. dr. Francis Boyle, kao učesnik ‘Naučne konferencije o zlo-činu u Srebrenici’. Taj američki advokat je 1993. u ime RBiH tužio SRJ i te go-dine dva puta izvojevao ubjedljivu po-bjedu na Svjetskom sudu. A u Tužbu je RBiH 1994. uključila i RS kao sukrivca, te je ona i sama tužena strana kao paradr-žavna tvorevina koju je u cilju razaranja RBiH ratnim zločinima i genocidom, stvorila glavnooptužena SRJ. U više in-tervjua je Boyle tada naglasio da se na Svjetskom sudu kao kaznena mjera oba-vezno mora zatražiti ukidanje RS jer je i samo njeno postojanje rezultat ratnih zlo-čina i genocida nad građanima RBiH, te jedan od glavnih ciljeva agresije. Druga

Boyleova preporuka je bila da država BiH traži ratnu odštetu od barem 50 milijardi dolara. Ali SDA i ostale stranke sa centralama u Sarajevu, profe-sorov su poziv ne samo igno-rirale, nego su lideri SDA čak užurbali dogovaranje sa tuže-nom stranom da proces vode tako da joj presuda ne donese nikakve kazne. Američki pro-fesor i neki branitelji RBiH su za to dogovaranje saznali, pa je Boyle uputio javno upozorenje – koje ovdašnji mediji, očeki-vano, nisu prenijeli - da su iz originalne tužbe koju je on kao advokat RBiH podnio 1993. Svjetskom sudu, Sulejman Tihić i Sakib Softić izbrisali zahtjev za re-stituciju (povrat) na stanje prije agresije igenocida, tj. povrat RBiH – te su tako po-jačali obranu Republike srpske, a ujednoi veleizdaju države Bosne i Hercegovine.I pored njihove sabotaže da to bude zlo-čin bez kazne, Presuda Svjetskog suda od26.2.2007. je neumitnošću pravne logikei solidnosti, ipak dovoljno povoljna - kaošto je naglasio i advokat Phon van denBiesen – da se njome može ukinuti RS;ali u Sarajevu još ne traže, a izgleda imniti ne pada na pamet da traže, izvršenjePresude.

Kinezi kažu da “niko nije slijep kaoonaj ko ne želi da vidi”. Kada bi sa-mozvani pro-bosanski političari pro-gledali, ukazalo bi im se da RS nema

izlaznu varijantu. Veto, dik-tat, vulgarnost, uvrede i osta-lo divljanje RS nad BiH, samo dodatno dokazuju nefunkcio-niranje i zločinački karakter Dejtonskog ustava/ustroja. Odbacivanjem srpsko-hrvat-skog nacističkog divljaštva i ucjena, ne prestaje postojati država Bosna i Hercegovina, nego još brže nestaje Republika srpska; otvaraju se korisni aspekti sudskih proce-sa na Tribunalu i Svjetskom sudu, otvara se prostor inter-nacionalnoj arbitraži u kojoj bi umjesto nacističkih prin-cipa, djelovali principi UN, nespojivi sa supremacijom et-

ničkog nad građanskim. Tada bi RBiH spasili iz pogubnog Poglavlja 6 UN, koje tretira BiH kao humanitarni problem poput zemljotresa, poplava, tsunamija... i vratili u Poglavlje 7, koje tretira BiH kao pravni problem i nalaže UN da ga rije-ši, konkretno, izvršenjem Presude svoga Svjetskog suda od 26.2.2007. Iako “ski-da s udice” republike Srbiju i Crnu goru, ona presuđuje Republici srpskoj i još jednom dokazuje da ona nema temelj za svoje postojanje – osim ako je mi ozako-nimo. Izvršenje Presude bi vratilo status quo ante, Ustav RBiH. Ne lezi vraže, u Sarajevu je nisu dvije godine čak niti na bosanski jezik preveli, a kamo li zatražili njeno izvršenje, tj. naše pravo na restitutio in integrum (povratak na početno stanje) zasnovano na normi Internacionalnog

RS je u Dejtonu uspostavljena

de facto (faktički),

ali je de jure (zakonito)

poput formulara sa praznim rubrikama i bez potpisa i pečata - s time da joj

već 15 godina te prazne

rubrike pune parlamentarne

stranke iz Sarajeva.


prava jus cogens. Presuda je iskaz dobrevolje Svijeta da se budućnost BiH rješava povratkom na stanje prije agresije i geno-cida, restitutio in integrum, utemeljenona imperativnim normama prava jus co-gens. To Tihić, Silajdžić, B. Izetbegović,Lagumdžija... znaju, ali izigravaju pravdui pravo žrtve na pravdu, što rezultira oču-vanjem tekovina zločina agresije i genoci-da. Sudsko rješenje isključuje potrebu su-glasnosti ne samo RS, nego i dejtonskihinstitucija OHR i Vijeća za implementa-ciju mira. Dejtonski ugovor nametnutod dvaju susjednih agresorskih država,može biti tretiran samo kao mirovni ugo-vor a ne početak novog ustavnog posto-janja BiH metodom udruživanja entiteta,kako to danas tvrde u Banjaluci. I stoga bh. javnost treba zatražiti da se konačnoproglasi da Aneks 4 jeste nefunkcionira-jući i zatraži izvršenje Presude Svjetskog suda. Tu priliku ova generacija ne smijepropustiti, jer drugih više neće biti.

Atributi suvereniteta

Treba BiH ponovo vratiti u pravnidomen, te koristiti argumente suverenite-ta i kontinuiteta državnosti BiH koji sunamjerno “zaboravljeni”. Sjetimo ih se:

Suverenitet je nedjeljiv. To znači da nije mogao u Dejtonu biti sačuvan vanj-ski a žrtvovan “samo” unutarnji suvereni-tet stvaranjem RS unutar BiH. Ova ob-mana izaziva neprekidnu nemoć da bh.javnost i politika prizna stanje u kojemRS ima pravo veta nad dejtonskom BiH,a BiH nema pravo veta nad RS.

Suverenitet je neprenosiv. To značida nije legalan ustav kojeg donosi nekoosim legalne Skupštine RBiH kao vlasni-ka nosioca suvereniteta: lojalnih građana RBiH. Ovaj atribut suvereniteta isključu-je tzv. paralelne odnose entiteta sa susjed-nim državama i čini ništavnim dejtonskipotpis predsjednika susjednih država,SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, a i ulogu Sjedinjenih država kao svjedoka (koje su domaći potpisnici unaprijedili ugaranta pa čak i potpisnika Dejtona, štoje drska laž).

Suverenitet je neupitan. To znači da se izvan institucija suvereniteta i Ustava RBiH, mogao pregovarati samo prekidvatre, razmjena zarobljenika i sl. - ali ni-kako i bitan atribut suvereniteta kao što jeUstav Republike. Prema tome, Aneks 4je po predmetu nezakonit.

Ova tri atributa i imperativna norma Internacionalnog prava o pravu na kon-tinuitet ustavnosti i ustavnih procedura i nepriznavanju rezultata diskontinuiteta

(ratom, pučem, nelegitimnim i nelegal-nim ugovorima kakav je dejtonski), omo-gućavaju legitiman poziv da se RBiH izvede iz suspenzije, dakle, da se vrati status quo ante, zadnje (i jedino!) legalno stanje u BiH: Ustav RBiH od prije agre-sije (a time i prije ustavnih zakona dono-šenih u toku agresije radi parafiranja re-zultata nelegitimnih pregovora). Naime, dokaza o ‘Dejtonu’ kao procesu diskonti-nuiteta državnosti članice UN, ima do-voljno u teoriji i praksi, a i u samom tek-stu Aneksa 4, da je ispostavljanje zahtjeva za njegovo ukidanje, legitimno i legalno. Ti elementi (zabranjenog) diskontinuite-ta državnosti, nalaze se svugdje tamo gdje se Dejtonski ugovor osim mirovnom bavi i ustavnom problematikom.

Dejtonska unija BiH

Po Dejtonskom ustavu, BiH nije (!)država, nego samo ad hoc, labava, pri-vremena unija jedne države u procesu legalizacije, Republike srpske, i nestabilne Federacije BiH od 10 mini-država (kan-tona). Unija država nije država. Npr., unija ima zajedničke, a država jedinstve-ne organe. Tako po Aneksu 4 imamo Vijeće ministara BiH (organ unije), a ne Vladu RBiH (organ države); zajedničku vojsku (unija), a ne jedinstvenu (država); zajedničku policiju (unija), a ne jedinstve-nu (država); zajedničke kompanije, kor-poracije, javne servise… što i nisu organi države, nego privatna pravna lica, podu-zeća. U jeziku podvala je i riječ entitet, koja ne postoji u Internacionalnom pravu i proizvoljna je, te otprilike znači “(neka) tvorevina”. Republika je država, i kao takva je “neka tvorevina”, dakle, entitet. Tom riječju se prikriva da je Republika srpska, kako i sam naziv (koji nas bode u oči) kaže, republika - jest jednako država. Republika nije ime za neki model auto-mobila, parfem, hotel (iako i to može biti – u svijetu lagodnosti), nego je ime za dr-žavu (određene strukture). Ako je “neka tvorevina” republika, onda je sigurno i država! Varaju nas i da je “BiH država sa-stavljena od dva entiteta”; ali jedan od tih entiteta je država, i to republika u procesu legalizacije, a BiH je pri tome samo unija država, ali ne i država. Skrivanje i polu-istinito opisivanje pravnih činjenica, služi varanju javnosti dok uništavaju državu.

Mukotrpnih 15 godina (ne)funkcio-niranja BiH, omogućava jedino OHR, organ za provođenje ‘Dejtona’. Kada RS dobije sve “papire” od žrtava – lidera i parlamentaraca stranaka odanih gra-đana RBiH - OHR se zatvara i Visoki predstavnik javlja Sekretarijatu UN u New Yorku, da je ‘Dejtonski proces’uspješno okončan, te da se iz “grunta”

UN (tek tada!) izbriše Republika Bosna i Hercegovina, a upiše Republika srpska kao suverena država. Popis stanovništva i podjela državne imovine - što čak niti‘Dejton’ ne traži – zadnji su akti potreb-ni RS. Ako BiH ostane bez imovine, a na pola BiH je daju RS, ako izvrši popisstanovništva koji poništava popis iz 1991.i ozakonjuje “stanje na terenu” ostvarenoagresijom – ‘Dejtonski proces’ je okon-čan, a time i država BiH.

Zašto još 1995. nisu RS ozakonili kaodržavu, nego ona 15 godina stalno traži“papire” svoje državnosti kroz glasanjestranaka sa centralama u Sarajevu? Zaštoje kroz Sarajevo 1996-2010 proparadiralona stotine svjetskih državnika, diploma-ta, političara, emisara… i toliko se puta odavde putovalo u Brisel, Washington,New York? Čemu stalno toliko glasanja

p g

u korist RS od predstavnika njene žrtve?Jednostavan je odgovor: RS u Dejtonunije mogla biti potvrđena kao država jerbi kršenje Povelje UN i Internacionalnog prava bilo očigledno i stoga Zapadu ne-dopustivo sa stanovišta interesa zaštitepravnog poretka koji njemu treba. RS jeu Dejtonu uspostavljena de facto (faktič-ki), ali je de jure (zakonito) poput formu-lara sa praznim rubrikama i bez potpisa i pečata - s time da joj već 15 godina teprazne rubrike pune parlamentarnestranke iz Sarajeva i potpisuju i pečateza njeno de jure postojanje, besprijekor-nu zakonitost na svjetskom nivou. To je‘Dejtonski proces’: da te stranke ukinuRBiH i ozakone RS, a da svjetski prav-ni poredak ne pretrpi nikakvu štetu, pa niti manju blamažu. Na kraju RS treba imati sve “papire” sakupljene – i to neod svjetskih pravnih institucija, nego odSDA, SDP i SBiH. Niko na svijetu nemože ozakoniti RS, nego stranke kojeokupljaju Bošnjake! Zapad štiti pravnealate svoje globalne dominacije - PoveljuUN i Internacionalno pravo – za potvrdusvoje “pravičnosti” pred stotinama mili-ona svojih stanovnika kada neku državubombardira “do kamenog doba” i ubija,sakati milione njenih stanovnika. Zapadnije potpisao taj ugovor (Amerikanci susamo svjedoci – potpisnici su predstavni-ci RH, SRJ i RBiH), i nije (!) ozakonioRS, nego je samo zacrtao Aneks 4 i pro-ces u kojem će je ozakoniti stranke preo-stalih odanih građana RBiH. Eto, zato- da mi sami sebe uništimo preko svojihizdajnika - tako često po Sarajevu šibaju ipo 90 km/h kolone luksuznih diplomat-skih automobila sa policijskom pratnjom.I zato bošnjačke lidere “uvažavaju” stranidiplomati; i zato tako kod njih i stranač-kih im komesara i prišipetlji, nekažnjenohara korupcija - nagrada im za uništenjedržave.



28

Prenosimowww.rijaset.ba

Piše: Ekrem Tucaković

Islamska zajednica je zajednica dobra! Zajednica rada za dobroi žrtve na putu dobra! Sa stano-

višta sagledavanja njenog poslanja, ci-ljeva i smisla postojanja to bi bilo, prijesvega, jedno njeno opće vjerničko vi-đenje. Promovirati vjeru, Božiju Riječi Njegove vrijednosti implicite podra-zumijeva raditi dobro i isijavati ga na okolinu. Jer, vjera je, ustvari, dobro,

Božije dobro darovano ljudima. Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.(Kur’an: 108, 1,2). Iskaz zahvalnosti i znak prepoznavanja Božijeg dobra darovanog kroz vjeru jeste prinošenje žrtve, odnosno trud i napor da se dobro uspostavlja i dijeli među ljudima. Po ustavnom određe-nju, poslanje Islamske zajednice je, između ostalog, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i nemorala. Princip dobra je ideal kojem musliman i njegova Islamska zajednica permanentno teže, koji ih neprekidno nadah-njuje i usmjerava. Bez čistih i uzvišenih ide-ala život se preoblikuje u besmisao. I kada ti čisti ideali i uzvišeni smislovi bivaju zama-gljeni ljudskim sebič-nim interesima i prize-mnim postupcima, to ne umanjuje njihovu vrijednost i uzvišenost.

Svijest o žrtvi za dobro

Mi, koji smo upo-slenici Islamske zajed-nice na različitim nivoima ili po ra-zličitim osnovama, koliko smo svjesni te temeljne njene odrednice, da je to

zajednica dobra, rada za dobro i žrtveza dobro? Koliko su svjesni te činje-nice njeni članovi, volonteri, oni kojiprivremeno ulaze u nju, koji se bira-ju u njene organe, a koliko je snažna

prisutnost ove činjenice na nivoukolektivne svijesti i nacionalnog korpusa, jer se Islamska zajednica određuje i kao zajednica muslima-na Bošnjaka?

Proteklih dana završeni su iz-bori za različite organe Islamskezajednice, džematske odbore, or-gane medžlisa, Sabor Islamske za-jednice. Preko deset hiljada ljudije bilo na izbornim listama, višehiljada ih je izabrano u organeIslamske zajednice. Više hiljada novih-starih osoba, naših džema-tlija, komšija, ljudi koji nisu pro-fesionalno angažirani u Islamskojzajednici je direktno ili indirek-tno, na osnovu izbora, uključenou njen rad. Najčešće su to osobekoje na volonterskoj osnovi nudesvoje usluge, znanje, vrijeme, lič-ne resurse, moralni i intelektu-alni kredibilitet. To je značajanpotencijal i energija koja se možeosloboditi, pozitivno i kreativnouključiti u rad i razvoj Islamskezajednice.

Imajući to na umu, važno jepromišljati s kakvom sviješćui ambicijama svi ti ljudi ulaze uIslamsku zajednicu? Koliko su onisvjesni misije, zadataka i potreba Islamske zajednice? Razumijevaju

li oni Islamsku zajednicu kao zajedni-cu zajedničkog dobra, predanog rada inesebične žrtve za društvo u kojem će

Svi novoizabrani su dobili povjerenje muslimana. Povjerenje je emanet, kao što je i vjera Božiji emanet. Kur’an poučava da je emanet vjere nuđen nebesima i Zemlji, ali su ga oni odbili preuzeti iz straha od obaveze i tereta. Čovjek je prihvatio emanet vjere i Bog mu se objavio, darovao mu uputu. Vjera je, dakle, povezana sa emanetom, povjerenjem, vjerom u dato Božije obećanje i prihvatanjem ponude. Također, emanet ide uporedo sa odgovornošću. Onaj ko nije odgovoran, nije spreman nositi izazove i teret odgovornosti, on nije vrijedan emaneta

Zajednica dobra

Stoga je neophodno da Islamska zajednica uvijek i na

svakom mjestu bude čvrsti smjerokaz

za neupitne duhovne,

društvene, kulturološke, ekonomske i političke vrijednosti muslimana posebno, i Bošnjaka općenito.


29

će princip biti istina i pravda? Koliko se čini na njihovoj edukaciji i usmje-ravanju kako bi razumjeli izvorne in-terese i potrebe Islamske zajednice, shvatili duh njenog funkcioniranja i prioritete?

Drugi važan aspekt koji u ovom kontekstu valja naglašavati jeste prin-cip povjerenja, odnosno emaneta. Svi novoizabrani su dobili povjerenje mu-slimana. Povjerenje je emanet, kao što je i vjera Božiji emanet. Kur’an pouča-va da je emanet vjere nuđen nebesima i Zemlji, ali su ga oni odbili preuzeti iz straha od obaveze i tereta. Čovjek

j g p

je prihvatio emanet vjere i Bog mu se objavio, darovao mu uputu. Vjera je, dakle, povezana sa emanetom, povje-renjem, vjerom u dato Božije obeća-nje i prihvatanjem ponude. Također, emanet ide uporedo sa odgovornošću. Onaj ko nije odgovoran, nije spreman nositi izazove i teret odgovornosti, on nije vrijedan emaneta. Islamska za-jednica je emanet koji se nosi i pre-nosi, preuzima i dalje proslijeđuje. Taj emanet se može, ali ne smije iznevje-riti. Izabrani predstavnici muslimana Bošnjaka u organe Islamske zajedni-ce moraju biti svjesni povjerenja koje su im muslimani dali, emaneta koji su preuzeli, odgovornosti koja se od njih očekuje, ali i posljedica izigranog povjerenja, neizvršenog emaneta, ne-odgovornog ponašanja u izvršavanju

zajedničkih poslova razvo-ja, unapređenja i čuvanja digniteta, slobode i auto-nomije Islamske zajednice,muslimana i nepovredivostiislamskih vrijednosti.

Pozicija orijentira

Također, ne treba za-boraviti da je, po ustavnojdefinicija, islamska tra-dicija Bošnjaka jedan odkonstitutivnih elemenata Islamske zajednice. Zato jevažno da Islamska zajed-nica i svi njeni predstavni-ci stalno drže na umu i tučinjenicu i jačaju tu svijest. Islamska zajednica, kao zajednica dobra vjere idobra našeg naroda, svojim srednjimputem ostaje kao vertikala ispravnevjere i sveukupnih progresivnih tra-dicijskih vrijednosti i konstruktivnebaštine našeg naroda. Stoga je neop-hodno da Islamska zajednica uvijek ina svakom mjestu bude čvrsti smjero-kaz za neupitne duhovne, društvene,kulturološke, ekonomske i politič-ke vrijednosti muslimana posebno,i Bošnjaka općenito. I onda kada jeusamljena na tim pozicijama, čak iako druge nacionalne institucije boš-njačkog naroda, njegove političke or-ganizacije, državni organi kroz koji se

artikuliraju njihovi interesi zakažu, pogriješe, odstupe ili zastrane. Islamska zajed-nica kroz nesebičnu partici-paciju značajnog broja iza-branih predstavnika u radu njenih organa, mora čuvati tu poziciju orijentira, mjere, sredine čiji su skuti otvo-reni za boravak, dolazak i, dakako, povratak “odluta-lih”, koji mogu znati čemuse povratiti i koja je mjera korekcije. Islamska zajed-nica treba u vrijedonosnomsmislu biti ta kritična mje-ra, medij artikuliranja au-tentičnih interesa našeg na-

roda i katalizator eventualnih isuviše radikalnih ili ekstremnih tendencija, bilo lijevih ili desnih, ultranacionali-stičkih ili anacionalnih.

Pozicija zajedničkog dobra nalažeda ono (dobro, ali i ta pozicija) pri-pada svima koji u njemu žele sudjelo-vati i graditi ga ili se njime koristiti. Ono se ne može prisvojiti, ne može se monopolizirati. Zato se tim dobrom, pa tako ni Islamskom zajednicom, ne može vladati. Zajedničkom dobru, tj. Islamskoj zajednici, treba služiti, snažiti ga, voljeti ga, nadahnjivati senjime, na način kako se služi vjeri, kako se ona snaži, voli, kako se njome nadahnjuje.

Princip dobra je ideal kojem

musliman i njegova Islamska zajednica

permanentno teže, koji ih neprekidno nadahnjuje i usmjerava.

Bez čistih i uzvišenih

ideala život se preoblikuje u

besmisao.

30

Delinkvencija mladih, oblici individualnog ponašanja (IV): Neposredni društveni uzroci delinkventnog ponašanja

Mladi i društvoMladi i društvo

Porodična atmosfera, najneposredniji faktor u oblikovanju mladih U porodici se stiču prva životna iskustva, te ona ostavlja trajan pečat na psihofizički razvoj mladih. Proces socijalizacije, koji je neophodan za uspješno prilagođavanje društvenoj sredini, upravo započinje u porodici. Da li će taj proces prilagođavanja uspjeti i kakvog će karaktera biti zavisi od karaktera porodice i od kvaliteta odgoja u porodici

Piše: Džemal Subašić

KvaKK litet stanovanja je sastavni dioukupnog ekonomskog stan-KKdarda. Loše stambene prilikeKK

često proizlaze iz loših materijalnih prili-ka. Međutim, ovo obilježje ima i izvjesnosamostalno značenje koje se ogleda kroznjegovu neposrednu vezu s odgojem mla-dih i njihovom socijalizacijom. Stambeniproblemi koji se vežu za loše i skučene uslo-ve stanovanja uslovljavaju mlade da znatnoviše vremena provode izvan kuće, te takobivaju prepušteni odgoju ulice, odnosnouticaju negativne šire sredine.

Stambeni problemi porodice

U literaturi se mnogo raspravlja o uticajulošeg standarda stanovanja, na kriminalnuaktivnost s obzirom da rezultati mnogihistraživanja pokazuju porast nekih obli-ka kriminaliteta u takvim prilikama. Lošistambeni uslovi doprinose nastanku nekihkrivičnih djela kao što su uvreda i kleveta,tjelesne povrede, tučnjave, a nerijetko i imo-vinski delikti. (R. Mlađenović - Kupčević,Kriminologija, Sarajevo, 1982., str. 169.).

Skučeni i prenastanjeni stanovi sesmatraju faktorom koji pridonosi poreme-ćaju međusobnih odnosa u po-rodici, tj. smanjuje podnošenje frustracije, povećava nervno opterećenje roditelja i netrpelji-vost, te ometa normalni proces socijalizacije. Nepovoljni uslovi stanovanja popratna su pojava i nižeg, socijalno-ekonomskog, obrazovnog i društvenog statu-sa u porodici, čime se negativni aspekti života gomilaju. (M. Singer, Kriminologija, Zagreb,1994. god., str. 226.).

Brojna istraživanja delin-kventnog ponašanja mladih rezultirala su zaključkom da postoji povezanost između loših uslova stanovanja i odre-đenih karakternih osobina delinkvenata. Utvrđeno je da kod tih mladih postoji veća sklonost vandalizmu, destruk-tivno-sadističke tendencije, niža verbalna inteligencija, osjećaj izolacije i nepovjerlji-vost. Prema tome, loši uslovi stanovanja značajno pridonose pojavi delinkventnog ponaša-nja, ali samo u smislu da su oni pospješitelji već prisutnih kri-minalnih sklonosti na osnovu uticaja i drugih faktora.

Sastav i veličina porodice

Porodica predstavlja onudruštvenu sredinu (užu socijalnu sredinu) koja najneposrednije utiče na pravilan ra-zvoj ličnosti mladih. Ona doprinosi da se kod ličnosti formiraju osnovne karakterne crte, te moralne, radne i druge navike. U porodici se stiču prva životna iskustva, te ona ostavlja trajan pečat na psihofizički razvoj mladih. Proces socijalizacije, koji je neophodan za uspješno prilagođavanje

društvenoj sredini, upravo započinje u po-rodici. Da li će taj proces prilagođavanja

uspjeti i kakvog će karaktera biti zavisi od karaktera porodi-ce i od kvaliteta odgoja u po-rodici. To predstavlja značajan preduslov njene funkcionalneadekvatnosti. Nasuprot tome,poremećaji u sastavu poro-dice i druge nepovoljnosti unjenoj strukturi imaju negati-van odraz na cijeli porodičnisistem i njegovo funkcionisa-nje. Takvi elementi direktno ili preko slabljenja porodičnih funkcija negativno djeluju na razvoj i socijalizaciju mlade ličnosti. Zbog toga se pojava delinkvencije mladih dovodi u usku vezu sa poremećajima po-rodične strukture (degradirana porodica), pošto je u takvim uslovima najviše ugrožena so-cijalna adaptacija i socijalizaci-ja najmlađih članova porodice. U literaturi se najčešće ističu: nepotpunost porodice, preve-lik broj djece, nepovoljan sta-rosni sastav porodice, porodič-ne svađe i nesuglasice, nizak obrazovni i kulturni nivo rodi-telja i sl. Međutim, neosporno je da najteže posljedice po po-rodicu i socijalizaciju i razvoj najmlađih ostavlja razorenost sastava porodice. Za ovakve porodice u literaturi se često upotrebljava izraz deficijentna

(manjkava) porodica. Deficijentnost po-rodice, u kvantitativnom smislu, postoji u svim slučajevima kada je ona nepotpunog sastava usljed nedostatka jednog ili oba ro-ditelja. Ovdje je od značaja i uzrok manj-kavosti. Naime, različito se psihološki na djecu odražava nedostatak jednog rodite-lja usljed smrti, razvoda, napuštanja, od-sustva zbog izdržavanja kazne, odsustva

Porodica predstavlja

onu društvenu sredinu (užu

socijalnu sredinu) koja

najneposrednije utiče na pravilan

razvoj ličnosti mladih. Ona doprinosi da

se kod ličnosti formiraju osnovne

karakterne crte, te moralne,

radne i druge navike.


31

zbog privremenog rada u inostranstvu itd. (R. Mađenović - Kupčević, Kriminologija,Sarajevo 1982., str. 178.).

Izgleda da razorenost porodice koja je rezultat uticaja koji su van moći porodi-ce, kao što je smrt nekog roditelja, imaju slabije nepovoljno dejstvo. Za razliku od toga, porodice čija je struktura poreme-ćena pretežno subjektivnim slabostima roditelja, kao što su razvod, vanbračnost i drugi razlozi odvojenog života rodite-lja, imaju neuporedivo teže posljedice po djecu i njihov razvoj. (Ž. B. Jašović, j j p p j

Kriminologija maloljetničke delinkvencije,eeBeograd, 1991. god., str. 241.).

Pri razmatranju kriminogenog utica-ja porodice, značajno je utvrditi šta je to što bi moglo djelovati u određenim okol-nostima kriminogeno u nekoj razorenoj porodici. Na prvom mjestu to su teške materijalne prilike koje obično prate ra-zaranje porodice i koje negativno utiču na sve aspekte života preostalih članova porodice. Nadalje, razaranjem porodice, dolazi i do slabljenja porodične discipline i do slabljenja odgoja i nadzora djece, jer je preostali roditelj obično zapo-slen i manje vremena provodi u kući sa djecom. Nedostatak roditeljske kontrole omogu-ćava djetetu da više vremena provodi van kuće i time se povećava mogućnost dolaska djeteta u kontakt sa kriminal-nim i devijantnim licima, bilo maloljetnim ili punoljetnim. Također, razorenost porodice dovodi i do niza negativnih emocionalnih promjena u po-rodičnim odnosima, što, uz sve navedene okolnosti, olak-šava formiranje i ispoljavanje raznih oblika asocijalnog, pa i delinkventnog ponašanja.

Pojmu nepotpune ili defi-cijentne porodice pridavalo se različito značenje radi razjaš-njenja kriminalnog ponašanja uopšte, a posebno delinkvencije mladih. Mišljenja autora o tom problemu mogu se podijeliti u dvije grupe. Prvu grupu čine autori koji uspostavljaju linearnu i parci-jalnu vezu između nepotpune porodice i delinkvencije mladih. Opravdavanje za svoje stavove nalazili su u podacima o vrlo visokom udjelu maloljetnih delinkvenata iz nepotpunih porodica u vaspitno-po-pravnim domovima. Ta istraživanja poče-la su još 1923. godine i posebno se vežu za imena Clifforda Shawa i Herya McKaya koji su na uzorku od 1.675 delinkventnih maloljetnika, u usporedbi s kontrolnom skupinom od 7.77278 nedelinkvenata iste dobi i istih predjela stanovanja u Chicagu, utvrdili da 42,5% delinkventnih ispitani-ka, samo 36,1% nedelinkvenata potiče iz

nepotpunih porodica. Za razliku od njih,druga grupa autora se ograđuje od tog poj-ma, smatrajući da je sam pojam preopće-nit, neodređen i nedovoljno diferenciran,pa stoga nenaučan i neupotrebljiv. Tostanovište opravdavaju činjenicom da po-jam nepotpune porodice po svojoj priro-di obuhvata različite situacije, a da se, pritome, ne vodi dovoljno računa o tome da li je do deficijentnosti porodice došlo odstrane jednog roditelja, razvodom, smrćujednog roditelja, nestankom u toku rata,razdvojenošću ratnim razaranjima, van-bračnim rođenjem i dr., kao i o tome štoje dovelo do nastanka tog događaja, da lije gubitak kompenziran, šta je taj gubitak značio za mlade, u kojoj fazi razvoja su do-živjeli taj gubitak. Prema tome, vjerovatnoje da porodica koja je postala nepotpuna zbog smrti jednog roditelja može imatipuno kvalitetnije međuljudske odnose,nego ona porodica u kojoj je došlo do ra-zvoda usljed dugogodišnjih nerazumijeva-nja, optuživanja svađa i trzavica.

Faktor koji se u literaturi često dovodiu vezu sa pojavom poremećaja u ponaša-

nju i delinkvencijom mladih,jeste vanbračno rođenje djete-ta. Ovaj faktor je dosta blizak sa nepotpunom porodicom, jerse upravo ona javlja kao česta posljedica vanbračnog rođe-nja. Međutim, i u slučaju kada je porodica potpuna bilo zbog očuha ili vanbračnog partnera majke, život može biti ispu-njen konfliktima zbog ranije“greške” majke. Posebno teš-ke posljedice za razvoj djeteta predstavljaju diskriminirajućereakcije okoline (šire socijalnesredine) u kojoj mladi žive.

Odnosi u porodici iporodična atmosfera

Odnosi u porodici ili po-rodična atmosfera predstavlja

najneposredniju oblast djelovanja na mlade i njihov razvoj. Pod porodičnomatmosferom se podrazumijeva sveuku-pnost međusobnih odnosa članova po-rodice. Na porodičnu atmosferu utičumnogobrojni faktori kao što su: mate-rijalni, stambeni, zatim faktori koji sevežu za moralne, društveno-ekonom-ske, idejne, mentalno-zdravstvene ka-rakteristike njenih članova, hijerarhiju,tradiciju i interakciju između članova porodice, kao i odnose između porodicei šire društvene zajednice. Pozitivni od-nosi u porodici imaju pozitivnu uloguu procesu socijalizacije i razvoja mladih,koja se ogleda upravo u stupnju njenog doprinosa formiranju ličnih, pravilnoorijentiranih svojstava mladih. Većina

autora, koji su se bavili tim problemi-ma, ističe da je postojanje odgovarajuće pozitivne emocionalne klime u okviru porodice vrlo značajna pretpostavka za uspješni proces socijalizacije. Ova polazišta imaju svoje uporište u nepo-srednoj činjenici da u našim prilikama dijete u porodici ne stiče socijalizirane oblike ponašanja toliko zbog poštova-nja apstraktnih društvenih normi, već, prije svega, iz ljubavi prema svojim ro-diteljima. Ukoliko taj faktor nije dovolj-no snažan, ostali uticaji dat će prilično manjkave rezultate. (M. Singer i Lj. Miksaj-Todorović, Delinkvencija mla-dih, Zagreb, 1993., str. 161).

Od mnoštva nepovoljnih elemenata porodične atmosfere koji se negativno odražavaju na ponašanje mladih, te tako doprinose javljanju delinkvencije, najte-že posljedice imaju loši međusobni od-nosi roditelja, loš odnos roditelja prema mladim u porodici, te njihov negativan odnos prema društvenim vrijednostima i propisima kojima se te vrijednosti šti-te. Loš odnos među roditeljima ogleda se kroz sukobe, neslaganja, vrijeđanje, omalovažavanje, ugnjetavanje, prezir i emocionalnu hladnoću. Sve to naruša-va porodičnu atmosferu, te tako stvara osjećaj straha, nemir, napetost i razne negativne emocije kod djece. To se dalje odražava na psihičko zdravlje djece, ra-zvoj negativnih karakteristika ličnosti i, s tim u vezi, ispoljavanja delinkventnog ponašanja.

O stupnju povezanosti elemenata porodične atmosfere s delinkventnim ponašanjem vršena su brojna istraži-vanja. Rezultati istraživanja koja su pro-veli Todorović (1966.) i Jašović (1978.) pokazuju da se 68,1% svih ispitanika regrutira iz porodica u kojima su odno-si između roditelja nepovoljni za razvoj njihove djece.

Također, i loš odnos roditelja prema svojim mladim pridonosi delinkven-tnom ponašanju. Istraživanjem je utvr-đeno i to da je fizičko kažnjavanje i uop-šte strah od roditelja čest razlog bjekstva maloljetnika od kuće (20%). Roditelji maloljetnih delinkvenata, za razliku od roditelja nedelinkvenata, u izrazito veli-kom broju ne nadziru niti usmjeravaju slobodno vrijeme svoje djece.

Odnosi u porodici, kao kriminogenifaktor delinkvencije, se ispoljavaju kroz:

a) neposredan uticaj na delinven-tno ponašanje,

b) uticaj na formiranje krimino-genih ličnih svojstava,

c) modifikaciju ili pojačavanjedjelovanja inače gotovo irelevantnih svojstava ličnosti, odnosno mobilizacije njihovog neznatnog i latentnog krimi-nalnog značaja.

Od mnoštva nepovoljnih elemenata porodične

atmosfere koji se negativno odražavaju

na ponašanje mladih, te

tako doprinose javljanju

delinkvencije, najteže

posljedice imaju loši međusobni

odnosi roditelja.


32

Pripremio: Mr. Semir Imamović

Da li je svijet stvoren radi Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem

Kakvo je vaše mišljenje o hadisu:“Kada je Adem, alejhis-selam, počiniogrijeh, rekao je: ‘Gospodaru moj, mo-lim Te da mi, zbog mjesta i prava kojeMuhammed kod Tebe uživa, oprostišgrijeh.’ ‘O Ademe, odakle ti znanje oMuhammedu, a još ga nisam ni stvo-rio?’, upita ga On.’ ‘Gospodaru moj, evootkud znam za Muhammeda. Kada si me stvorio Svojim rukama i u meneudahnuo dušu, podigao sam glavu, po-gledao u pravcu Arša i vidio da na nje-mu piše: la ilahe illallah Muhammedu resulullah (nema istinskog boga osimAllaha, a Muhammed je Njegov posla-nik). Da Muhammed nije Tvoje najdra-že stvorenje, ne bi njegovo ime stojalopored Tvoga’aa , reče Adem.’ ‘Istinu si re-kao, o Ademe, on Mi je najdraže stvore-nje, i kada već tražiš oprost, po osnovu mjesta i prava koje Muhammed uživa kod Mene, opraštam ti grijeh, i znaj da nije Muhammeda, ne bih ni tebe stvo-rio’, poduči ga On’ ’’nn ?

Dr. Muhammed ibn Salih el-MunedžidHvala Allahu i neka je mir i spas na po-

sljednjeg poslanika Muhammeda, sallalla-hu alejhi ve sellem.

Rekao je šejh Abdul-Aziz ibn Abdullahibn Baz: “Ovaj hadis je izmišljen, kao štoje to pojasnio Ibn Tejmijje i u suprotnostije sa poznatim kur’anskim principom ’ ‘da ljudi i džinni nisu stvoreni ni zbog čega drugog osim da Allaha obožavaju i dru-ga Mu ne pripisuju’. Adem, alejhis-selam,kao čovjek, obuhvaćen je ovim princi-pom.’’ (Medžmu(( ’u fetava Ibn Baz’ , 26/327.) zBejheki u Delalilu-n-nubuvveti, za ovajhadis kaže: “Abdur-Rahman ibn Zejd ibn“Eslem izdvojio se u prenošenju ovog hadisa,

a on je slab prenosilac.’’ (5/489.). Rekao je Ibn Tejmijje: “Ova predaja zabilježena je u merfu’ (kao hadis) i mevkuf (kao izjava ashaba) formi. U njenom lancu nalazi se Abdur-Rahman ibn Zejd ibn Eslem, koji je, po jednoglasnom mišljenju hadiskih stručnjaka, slab prenosilac i prenosilac koji je puno griješio u prenošenju hadi-sa.” (Et-Tevessul(( , 166.) Šejh Nasiruddin

j p jpll

el-Albani za ovaj hadis kaže da je izmi-šljen. (Es-Silsiletu-d-da(( ’īfe’ , br. 25.) (Izvor: eewww.islam-qa.com).

Žena i odjeća slična muškoj

Es-selamu alejkum. Moje pitanje seodnosi na oblačenje žene? Naime, da li je nepropisno i da li je to neki vid opo-našanja muškarca ako žena klanja, kod kuće, u trenerci koja je široka (široka po-put šalvara) a gore ima običnu pamučnu majicu. Znači ta majica nije duga nego normalne standardne dužine. Naravno, spomenuta odjeća nije ni uska, ni krat-ka ni providna, a pokriva sve što je na-ređeno da bude pokriveno kod žene. I generalno me buni i zanima me šta bi se podrazumijevalo, koji način oblačenja predstavlja oponašanje muškaraca?

Dr. Enes Ljevković, fetva-i-eminEs-selamu alejkum! Bolje bi bilo da pri-

likom klanjanja gornji dio odjeće prekriva donji dio trenerke makar do koljena. Ne kažemo da namaz i u odjeći koju spomi-njete nije ispravan kada ga žena klanja kod kuće sama, već ukazujemo samo na ono što je bolje i sigurnije. Oponašanje muš-karca u vezi odijevanja postoji kada žena nosi odjeću koja je specifična za muškarce, a ako je nose žene napadno ističe obrise njenog tijela. Nažalost, danas mnogo žena nosi odjeću koja je nekada bila specifična za muškarce, a danas to više gotovo i nije.

Raspolaganje novčanim sredstvima nepoznatog porijekla

Prije izvjesnog vremena, provjerava-jući stanje na svom žiro-računu, otkrio sam da se na njemu nalazi veliki novča-ni iznos nepoznatog porijekla. Obratio sam se banci u kojoj imam otvoren ra-čun, ali nisam uspio doći do konkretnih tt

rezultata. Kako sam imao potrebu za tim sredstvima, potrošio sam ih, a sada kada se moje imovinsko stanjepopravilo, želja mi je da ista sredstva,pošto ne postoji način da ih uručimpravom vlasniku, utrošim u njegovoime u dobrotvorne svrhe, i na taj na-čin se oslobodim grijeha raspolaganja tuđim imetkom bez njegove dozvole.Da li je to ispravno?

Dr. Muhammed ibn Salih el-MunedžidHvala Allahu i neka je mir i spas na po-


Spomenuta sredstva na tvoj račun pre-bačena su greškom ili svjesno (namjerno).Mogućnost da je to neko svjesno uradioveoma je mala, a sasvim je realna pretpo-stavka da se to dogodilo greškom. U šeri-jatsko-pravnom smislu to znači da ona ne pripadaju tebi i da si dužan čim prije uru-čiti ih pravom vlasniku, a kako to u tvomslučaju, bar po onome što si iznio, nijemoguće, ne preostaje ti ništa drugo negoda ih u njegovo ime udijeliš u dobrotvornesvrhe, s tim da opcija vraćanja izvornomvlasniku, ukoliko se on pojavi i ne budezadovoljan time, i dalje ostaje otvorena.Rekao je Ibn Tejmijje: “Ako se kod čovje-“ka nađe tuđi imetak o čijem vlasniku onnema nikakvih informacija, kao što je uslučaju osobe koja se pokajala zbog uzima-nja tuđeg imetka putem otimačine, pre-vare, kamate i slično, riješit će ga se takošto će ga udijeliti onima kojima je on po-treban i u općekorisne svrhe.’’ (El-Fetava ((el-kubra, 4/220.) Istom učenjaku postav-ljeno je pitanje o devama i trgovačkojrobi koje su razbojnici ostavili za sobom,nakon što su opljačkali hadžije i pobjeglisa mjesta zločina. Odgovorio je: “Zahvala pripada Allahu, dželle šanuhu. Pronađeniimetak, ukoliko je to moguće, obaveza je vratiti njegovim izvornim vlasnicima (hadžijama). On ima status izgubljenog/nađenog imetka (ar. lukata), za čijim vla-snikom se traga godinu dana i nakon toga dozvoljeno je njime raspolagati, s tim da on i dalje pripada njegovom vlasniku, ibilo kada da se pojavi, on zadržava pra-vo na njegov povrat. Onda kada šanseza pronalaskom vlasnika postanu veoma male ili gotovo nikakve, pristupit će se

FetveAktuelna pitanja i dileme

Allah, dželle šanuhu, je stvorio svijet radi ibadeta, a ne radi MuhammedaSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


33

udjeljivanju imetka u općekori-sne svrhe. Tako će se postupiti i sa svim ostalim vrstama imet-ka čiji je vlasnik nepoznat, kao što je oteti, posuđeni, čuvani, ostavljeni i imetak lopova.” (Medžmu(( ’ul-fetava’ , 30/413.)(Izvor: www.islam-qa.com)

Uzimanje abdesta kiselom vodom

Selamu alejkum. Da li se može uzimati abdest kiselom vodom jer na poslu gdje radi-mo nemamo druge vode?

Dr. Enes Ljevković, fetva-i-emin

Esselamu alejkum! Ako je voda pri-rodno kisela nema dileme da je dozvoljeno njome uzeti abdest, analogno dozvoljenosti abdesta morskom vodom koja je slanija od obične vode. Ako se radi o vještački kise-loj vodi, također je dozvoljeno njome uzeti abdest, jer se takvom vodom može oprati nečistoća, a ukus joj je promijenjen čistom tvari. Bitno je da je i dalje u biti voda, a ne neka druga tvar.

Zekat i dug

Da li je čovjek obavezan dati zekat ukoliko njegov dug prema drugima u cijelosti pokriva sredstva kojima trenut-no raspolaže i koja se nalaze u njegovom posjedu u vrijeme obaveznosti zekata?

Muhammed ibn Salih el-UsejminHvala Allahu i neka je mir i spas na po-


U vezi sa ovim pitanjem postoje tri ra-zličita mišljenja islamskih pravnika. Prvo mišljenje je da dug nije zapreka obavezno-sti zekata, i temelji se na činjenici da su

tekstovi koji govore o obave-znosti zekata općeg karaktera ine prave razliku između onoga koji, u vrijeme obaveznosti ze-kata, nema dugovanja prema drugima i dužnika. Također,argument im je i to što je ze-kat obaveza koja se veže za konkretni imetak koji dužnik,u vrijeme obaveznosti zekata,posjeduje u svome vlasništvu,što se da razumjeti iz riječiPoslanika, sallallahu alejhive sellem, Muazu, radijalla-hu anhu: “Poduči ih da im je Allah, dželle šanuhu, propisaoobavezu u imetku, koju će iz-

vršiti tako što će njihovi bogataši jedan diosvog imetka dati njihovim siromasima.’’(Buharija, 1395., Muslim, 19.). Ako to zna-mo, onda nema osnove tvrditi da zekat uovom slučaju nije obavezan, jer se imetak,za koji se veže obaveza, nalazi u posjeduonoga od koga se potražuje. S druge stranedug je obaveza koja se veže za dužnika, a ne za imetak, tako da u konačnici imamodva potpuno različita nosioca obaveze, kodzekata je to imetak, a kod duga je to duž-nik i neprihvatljiva je bilo kakva tvrdnja o međusobnom preklapanju tih obaveza.Imetak, na koji se potražuje zekat, nalazise u obveznikovom posjedu i on njime slo-bodno raspolaže, stoga je obavezan na tajimetak dati zekat. Drugo mišljenje kažeda dug, koji u cijelosti pokriva imetak kojipodliježe obavezi zekata, predstavlja zapre-ku obaveznosti zekata. Nije mi poznatoda ovo mišljenje ima potporu u vjerodo-stojnom predanju (eser), jedini dokaz kojise spominje, a do kojeg sam uspio doći, jelogička pretpostavka da je zekat propisankao vid solidarisanja sa siromasima, a duž-nik se, zbog svog stanja, nikako ne možesvrstati među one koji bi na ovaj način

pokazali ljudsku solidarnost i saosjećanje, jer imetak koji posjeduje ustvari ne pripa-da njemu, nego onima kojima on duguje. Pobornici trećeg mišljenja prave razliku između vidljivog (stoke, poljoprivrednih proizvoda) i skrivenog imetka (zlata, srebra i novca), dug je, po njima, zapreka obave-znosti zekata na skriveni, a ne i na vidljivi imetak. U obrazloženju svog stava, rekli su: “Vidljivi imetak privlači pažnju siromaha,i zato podliježe obavezi zekata, dok je dug skrivena stvar koja ne bi trebala utjecati na tu obavezu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao je prikupljače zekata vlasni-cima poljoprivednih usjeva i stoke, i nije im naredio da ih, prije uzimanja zekata od njih, pitaju da li imaju dug ili ne.’’ Lično smatram ’da je prvo mišljenje, prema kojem je zekat u svakom slučaju obavezan, najprihvatljivije, zato što su dokazi koji govore o obaveznosti zekata opći i ne izuzimaju neku posebnu situ-aciju, kao što je dugovanje, isto tako ne prave razliku između vidljivog i skrivenog imetka. Pravdanje vlasnika imetka time da on, zbog dugovanja prema drugima, nije u situaciji da izdvajanjem jednog dijela svog imetka po-kaže solidarnost prema drugima, jer mu je i samom potrebna pomoć, nema takvu jačinu da bi se njime mogli specificirati opći teksto-vi. Pored toga, motiv ibadeta (pokornosti ooAllahu, dželle šanuhu) izraženiji je kod zeka-ta od bilo kojeg drugog motiva, pa i motiva međuljudske solidarnosti, što najvjerodostoj-nije svjedoči činjenica da je zekat jedan od pet temelja islama. Samo ukoliko se radi o dugu čiji se povrat traži u isto vrijeme kad i zekat, prihvatljivo je govoriti o oslobađanju dužnika od obaveznosti zekata, na što bi mogle upući-vati riječi Osmana, radijallahu anhu, kojima se on svakog ramazana obraćao onima koji su bili dužni dati zekat: “Ovo je mjesec u ko-jem dajete zekat. Ko od vas ima dug, neka ga vrati, a zatim neka izvrši dužnost zekata.’’(Medžmūu(( fetava ve resail’ , 18/36. – 38.).ll

“Ovaj hadis je izmišljen, kao što je to pojasnio Ibn Tejmijje i u

suprotnosti je sa poznatim kur’anskim

principom ‘da ljudi i džinni nisu stvoreni ni zbog čega drugog osim

da Allaha obožavaju i druga Mu ne pripisuju’.”


Duplerica“Udruženje/Udruga za upravljanje projektima u Bosni i Hercegovini – UU


Prvih 30 projekt menadžeraU svečanoj sali hotela “Sunce” u Vogošći, “Udruženje za upravljanje projektima u Bosni i Her-

cegovini – UUPuBiH” upriličilo je svečanu dodjelu certifikata za 30 polaznika koje je pro-vedeno od strane “IPMA - International project manager association, Zurich Switzerland”.

U uvodnom obraćanju Almin Fočo član Upravnog odbora Udruženja se zahvalio polaznicima koji su vjerovali u važnost stručne naobrazbe i time pokazali da žele unaprijediti svoju poslovnu kari-jeru. Čestitao je svima što su i zvanično zavedeni u centralnu bazu podataka IPMA-e kao project menadžeri iz Bosne i Hercegovine i svakako predstavljaju ambasadore naše zemlje iz oblasti projekt menadžmenta.Predsjednik udruženja gosp. dr. Slobodan Lukić je rekao da su pripreme trajale skoro 2,5 godine. Posebno je naglasio da se projekt kojeg vodi udruženje uspješno nastavlja, i da je istraživanje po-kazalo da postoji ogroman interes u BiH, posebno u RH za projekt menadžerima koji posjeduju međunarodno priznate certificate. Zbog toga će Udruženje u narednom periodu raspisati konkurs za edukaciju 250 projekt menadžera, te da je Udruženje potpisalo Sporazum o poslovnoj saradnji sa Sveučilištem “Vitez” iz Travnika o zajedničkom organiziranju edukacije iz oblasti upravljanja projektima.Specijalni gosti svečane manifestacije su bili dr. Danijel Scheiffele iz Švicarske, počasni član IPMA-e i njen predsjednik od 2000.-2002. god., i Aleksandra Stojanović, koordinatorica za certif iciranje projektnih menadžera u Udruženju za upravljanje projektima Francuske. Gos-podin Scheiffele je iskoristio prigodu da svečano uruči certif ikate svim polaznicima. (www.sarajevo-x.com)

Obraćanje Almina Foče prisutnima


– UUPuBiH”

era u BiH po programu IPMA

Sa dodjele certifikata

Vijest objavljena na portalu sarajevo-x.com

Almin Fočo za Business News

Almin Fočo

Vijest objavljena u Avazu

36

Piše: Muhamed Nasirudin el-UvejdPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatlić

Riječ et-takva – bogoboja-RRznost, izvedena je od arap-RRske riječi veka - vikajetun, a RRznači ono čime se čovjek štiti. Takva u osnovi znači čuvanje i zaštitu odnečega. Kad je riječ o šerijatskomznačenju postoje različite definicijeove riječi, a mi ćemo spomenuti nekeod njih:

� “Takva znači postaviti zastorizmeđu sebe i zabranjenih stvari.”

� “Takva je izvršavanje onoga što je Allah naredio, a ostavljanje ono-ga što je zabranio. Bogobojazni (mu-ttekije) su oni koji su uvijek tamo gdjeje Allah naredio, a daleko od onoga štoje On zabranio.”

U jednoj predaji stoji da jeAlija, r.a., ušao u mezaristan i obrativši se stanovnicimamezarja, rekao: “O stanovnicimezarja, kakve vijesti imateza nas? Što se tiče našihvijesti vama, mogu vam rećida su vaši imeci podijeljeni, da su vaše kuće drugi nastanilii da su vam se žene preudale.”Zatim je rekao: “Tako mi Allaha, da su u stanju da odgovore, rekli bi: ‘Pripremitese, a najbolja poputnina jebogobojaznost’!”

� Imam Kušejri je rekao:“Suština takvaluka je zaštita od Allahove kazne kroz pokornost Allahu. Osnova takvaluka je zaštita od širka, zaštita od grijeha (velikih i malih), za-štita od sumnji, i, naposljetku, ostavlja-nje suvišnih stvari.”

� Komentirajući 102.ajet iz sure Ali Imran: Bojte se Allaha onako kako se treba bojati, Abdullah ibn Mes’ud je rekao: “To znači da se po-koravaš Allahu, a da Mu ne budeš nepokoran, da Ga se sjećaš, a da Ga ne zaborav-ljaš, da Mu zahvaljuješ, a da Mu ne budeš nezahvalan.”

� Rečeno je tako-đer: “Takva je strah od Uzvišenog, rad po objavlje-nom, zadovoljstvo sa malo nafake, i pripremanje za dan odlaska sa dunjaluka.”

� Prenosi se da jeOmer, r.a., pitao Ubej ibn Ka’ba, r.a., da mu definiše takvaluk ili bogobojaznost, pa je Ka’b upitao: “Vođo pravovjernih, jesi li ikada išao putem i naišao na bod-ljikavo trnje?” “Da”, odgo-vorio je halifa Omer. Onda ga je Ka’b upitao:

“A šta si tada uradio?” Omer, r.a., jeodgovorio: “Podigao sam odjeću i do-bro sam pazio gdje ću stati bojeći se da me trn ne ubode.” “Eto to je primjer bogobojaznosti”, reće Ka’b.

Takvaluk (bogobojaznost) je temeljvjere, putem takvaluka se dostiže ste-pen jekina ili ubjeđenja, takvaluk je hrana vjerničkih srca i duša i poputni-na na koju se iskreni vjernici oslanjaju u ostvarivanju sreće i uspjeha.

Rekao je Talk ibn Habib: “Kada sepojavi plamen fitne gasite ga bogobo-jaznošću.” Upitali su: “A šta je bogo-bojaznost?” Odgovorio je: “Da radišsve ono što podrazumijeva pokornostAllahu pomoću svjetla od Allaha, na-

dajući se Allahovoj nagradi,a da ostaviš griješenje pomo-ću svjetla od Allaha, bojećise Allahove kazne.”

Značenja takvaluka uKur’anu

Riječ et-takva, zavisnood konteksta u kojem jespomenuta, u Kur’anu ima više značenja. Tako ona može značiti strah ili stra-hopoštovanje, kao što stojiu kur’anskom ajetu: I ne za-mjenjujte riječi Moje za neštošto malo vrijedi, i samo se Mene bojte! (El-Bekare, 41.).!Zatim, može značiti pokor-nost i ibadet, kao što je usljedećem ajetu: O vjernici,bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samokao muslimani! (Ali Imran,!102.). To znači: “Pokoravajte

se Allahu i istinski Mu ibadet činite.A može značiti i ustezanje od grije-ha.” Koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će po-stići ono što budu željeli. (En-Nur, 52.).Tj. ostavljanje grijeha i čišćenje srca odsvih natruha grijeha.

U suri El-Maide, u 93. ajetu, riječet-takva spominje se tri puta. Onima koji vjeruju i dobra djela čine (i bogobo-jazni su) nema nikakva grijeha u onome što oni pojedu i popiju kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra

PobožnostPutevi duhovnog uzdizanja: Takvaluk (bogobojaznost)

Vatru smutnje gasite bogobojaznošću

U svom djelu Hilyetul-evlija,

Ebu Nuajm spominje

predaju od Fudale ibn

Ubejda, koji je rekao: “Kada

bih znao da mi je Allah primio makar jedno dobro djelo,

draže bi mi bilo nego dunjaluk

i sve što je na njemu, jer

Allah je rekao: ‘Zaista Allah

prima samo od bogobojaznih’.”


37

djela čine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone (i bogobojazni su) i dobro čine. Allah voli one koji drugima dobro čine. Ovo ponavljanje ne znači ponavljanje jednog te istog značenja, već prva riječ u kojoj se spominje bo-gobojaznost odnosi se na strah od šir-ka, druga bogobojaznost podrazumi-jeva strah od novotarije, a treća strah od grijeha. Prvoj vrsti bogobojaznosti ekvivalent je Tevhid, drugoj sunnet, a trećoj pokornost. To su zapravo tri ste-pena: stepen imana, stepen sunneta i stepen ustrajnosti u pokornosti Allahu.

Rekao je Ebu Derda, r.a.: “Potpuna bogobojaznost (takvaluk) je da se čo-vjek boji Allaha i od najmanjeg grijeha, sve dotle da ostavlja ono što smatra do-zvoljenim, bojeći se da to ipak nije za-branjeno.” A Sufjan es-Sevri je kazao: “Muttekije su dobili to ime jer se boje onoga čega se većina ljudi ne boji.”

Ima ljudi koji omalovažavaju grije-he smatrajući ih malim i neznatnim, a oni mogu biti pogubni i upropaštavaju-ći. U hadisu koji prenosi Sehl ibn Sa’d spominje se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se pot-p j j

cjenjivanja i omalovažavanja grijeha! Oni koji omalovažavaju grijehe slič-ni su putnicima koji su na svom pu-tovanju došli u jednu dolinu i sjeli da se odmore, pa su onda sakupljali drva da nalože vatru i sakupili su toliko da su na toj vatri mogli ispeći hljeb. Ako čovjek bude kažnjavan zbog omalo-važavanja grijeha, bit će upropašten.”

(Sahihul-džami’). U ovom ’’hadisu, Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, upozorava nas na omalovažavanje grije-ha, i male grijehe poredi sa grančicama drva koje put-nici sakupljaju i na kraju ihsakupe toliko da bi se njima mogla potpaliti džehennem-ska vatra.

Istinska bogobojaznostse prepoznaje po istinskomtevekkulu i pouzdanju uAllaha u pogledu onoga što se želi postići, po zadovoljstvu sa Allahovom odredbom i strpljivostina svim iskušenjima. Prenosi se da jeHasan Basri sreo Ferkada es-Subhija ugruboj sufijskoj odori, pa ga je uhva-tio za kraj te odjeće i rekao mu: “BrateFerkad (ponovio je to tri puta), bogo-bojaznost nije u odjeći, već u onomešto se učvrsti u srcu (od vjerovanja) išto se djelom potvrdi.”

Allahova oporuka i oporuka svihposlanika

Kada je riječ o vrijednosti takva-luka ili bogobojaznosti dovoljno jekazati da je to osobina koju je Allahoporučivao i naređivao svim posla-nicima i iskrenim vjernicima u svimgeneracijama. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. (En-Nisa, 131.).

Rekao je šejhul-islam IbnTejmijje: “Ja ne znam kori-snije oporuke od one koju su ostavili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za onoga ko je pri-hvati i želi da slijedi u živo-tu.” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je oporučio bogobojaznost poznatom ashabu Muazu ibn Džebelu, rekavši mu: “Muaze, boj se Allaha gdje god bio, nakon lošeg uradi dobro djelo ono

će ga pobrisati i s ljudima se lijepo ophodi.”

Postoje mnoge predaje koje potvr-đuju da je Muaz, r.a., zauzimao po-sebno mjesto kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Između ostalog, jedan-put mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Muaze, ja te volim u ime Allaha!” Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabu ko-jeg je posebno cijenio i volio oporučio ono što je najvrjednije i najkorisnije. Jer, Muaz ibn Džebel spada u skupi-nu najpoznatijih ashaba. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio mu je da najbolje poznaje propise vezane za halal i haram, a zbog povjerenja koje je imao u njega, poslao ga je kao daiju i misionara u Jemen, postavljao ga je za kadiju, a pored svega toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za njega rekao: “Na Sudnjem danu Muaz će biti na čelu skupine učenjaka.”

Muhamed ibn Munkedir je rekao: “Allah čuva dijete

bogobojaznog čovjeka, i

unuče i mjesto u kojem

njegovo dijete živi i mjesta

oko njega. Oni su neprestalno pod Allahovom

zaštitom.”

U predaji od Ebu Seida el-Hu-drija stoji da je neki čovjek došaoPoslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,i rekao mu: “Allahov Poslaniče, opo-ruči mi nešto?” Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao mu je:“Oporučujem ti bogobojaznost jer jeu njoj sdaržano svako dobro.” (Sahih et-tergib vet-terhib).

Muhammed, sallallahu alejhi vesellem, preporučio je bogobojaznostu svakoj situaciji, i tajno i javno.Poznati ashab, Ebu Zerr, r.a., prenosida mu je Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, rekao: “Ebu Zerre, oporuču-jem ti bogobojaznost u tajnosti i jav-nosti! Kada pogriješiš ispravi greškudobrim djelom, ako možeš ne tražini od koga ništa, ne iznevjeri ema-net i nikada ne sudi ni dvojici ljudi.”(Sahihul-džami’). ’’

A na Oprosnom hadžu, u svomoproštajnom govoru, Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, obznanioje da među ljudima nema razlike osimpo bogobojaznosti i da je to mjerilo iprecizna vaga na osnovu koje se jedi-no može mjeriti vrijednost čovjeka.Rekao je tada: “O ljudi, vaš Gospodarje jedan, vaš praotac je jedan! Nema prednost Arap nad nearapom, crve-ni nad crnim, niti crni nad crvenim,osim po bogobojaznosti. Jesam li vamdostavio?” Rekli su: “Da, Allahov Poslaniče!” Onda im je rekao: “Neka prisutni prenesu odsutnima.”

Osim toga, Muhammed, sallalla-hu alejhi ve sellem, molio je Allaha u svojim dovama da ga učini bogo-bojaznim. Često je učio ovu dovu:

j g g

“Gospodaru moj, učini moju dušubogobojaznom i očisti je, Ti to naj-bolje znaš, Ti si njen zaštitnik iGospodar! Gospodaru moj, utje-čem ti se od znanja koje ne koristi,od srca koje bogobojazno nije, odnezasite duše i od dove koja nećebiti uslišana!” (Muslim) I ne samoMuhammed, sallallahu alejhi ve se-llem, već svi Allahovi poslanici susvom narodu oporučivali bogoboja-znost. Uzvišeni je objavio:

I Nuhov narod je smatrao lažnimposlanike. Kad im brat njihov Nuh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouz-dani, zato se bojte Allaha i budite po-slušni meni.” (Eš-Šuara, 105.-106.).

j p”

Iste ove riječi uputili su svom na-rodu: Hud, Salih, Lut i Šuajb, a.s.,

j p

što se spominje u istoj suri u: 124.,142., 161. i 177. ajetu.

Bogobojaznost je najbolja i najči-šća odjeća kako stoji u ajetu: O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna

odijela, ali, odjeća bogo-bojaznosti, to je ono naj-bolje. (El-‘Araf, 26.). A odjeća bogobojaznosti, kako smo to već pojasni-li, nije vunena ili gruba sufijska odjeća, već su to dobra djela, stid, lijep ahlak, znanje, i sl.

Bogobojazni su Allahove evlije

Ko želi da se pridru-ži skupini odabranih Allahovih robova – evli-ja, neka se okiti bogobo-jaznošću. A da su bogo-bojazni uistinu Allahove evlije, potvrđuje i ovaj ajet: I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićeni-ci (evlije), oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali. (Junus, 62.).

Prenosi se da jeOmer ibn Abdul-Aziz pisao jednom od svojih namjesnika: “Oporučujem ti bo-gobojaznost bez koje Allah ne prima dobra djela, niti će se smilo-vati osim bogobojaznima, niti nagrađuje osim bogo-bojazne. Znaj da je mnogo onih koji pričaju o bogo-bojaznosti, a malo onih koji je prakticiraju.” A nakon što je postao halifa, održao je hutbu i rekao: “Preporučujem vam bo-gobojaznost, jer ona može sve zamijeniti, a sama je nezamjenjiva.”

A u jednoj predaji stojida je Alija, r.a., jedanput ušao u mezaristan i obra-tivši se stanovnicima me-zarja, rekao: “O stanovnici mezarja, kakve vijesti imate za nas? Što se tiče naših vijesti vama, mogu

j j

vam reći da su vaši imeci podije-ljeni, da su vaše kuće drugi nasta-nili i da su vam se žene preudale.” Zatim je rekao: “Tako mi Allaha, da su u stanju da odgovore, rekli bi: ‘Pripremite se, a najbolja poputnina je bogobojaznost’!”

U svom djelu Hilyetul-evlija, EbuNuajm spominje predaju od Fudale ibn Ubejda, koji je rekao: “Kada bih znao da mi je Allah primio makar jedno dobro djelo, draže bi mi bilo

nego dunjaluk i sve što jena njemu, jer Allah je rekao:Zaista Allah prima samo od bogobojaznih.”

Plodovi takvaluka

Mnogo bi nam trebaloda nabrojimo sve plodovebogobojaznosti, pa ćemospomenuti samo one naj-važnije. Prvo, radosne vije-sti bogobojaznima, svejed-no da li te radosne vijesti imuštuluci dolazali od ljudi,ili dolazili u obliku istinitihsnova, ili pak na samrti od

strane meleka, koji će u tom teškomtrenutku obradovati bogobojazne. UKur’anu stoji: I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi šti-ćenici (evlije), oni koji budu vjerovali i koji su budu Allaha bojali. Za njih sudobre vijesti i na ovom i na onom svije-tu. (Junus, 62.-64.). Nakon što se za-vršilo poslanstvo sa Muhammedom,sallallahu alejhi ve sellem, ljudima suostale radosne vijesti i nagovještaji.Ako ljudi hvale nekoga zbog njegovihdobrih djela, to je jedan od dobrihpredznaka i radosnih nagovještaja za


Istinska bogobojaznost se prepoznaje po istinskom tevekkulu i pouzdanju u Allaha u

pogledu onoga što se želi postići, po

zadovoljstvu sa Allahovom odredbom i strpljivosti

na svim iskušenjima.

njega. O tome govori sljedeći hadis. Prenosi Ebu Zerr, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: “Šta misliš o čovjeku koji učini dobro

j p

djelo, pa ga ljudi pohvale zbog toga?” Odgovorio je: “To su dobri znaci i radosne vijesti za vjernika.” Drugo, bogobojazne Allah pomaže i daje im sigurnu pobjedu. Na to aludira slje-deći ajet: I Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani bogobojaznih (mu-ttekija). (El-Bekare, 194.). Treće, Allah takvog uputi na istinsko i ispravno znanje, kao što stoji u aje-tu: I bojte se Allaha, - Allah vas uči, i Allah sve zna. (El-Bekare, 282.). Uzrok nedostatka istinskog znanja i slabog pamćenja jesu ljudski gri-jesi, kao i bezvoljnost u pogledu želje za sticanjem znanja, a uzrok berićeta u sticanju znanja, pove-ćanja razboritosti i razumijevanja, jeste bogobojaznost. Imam Šafija

j j j

je pomanjkanje pamćenja izrazio u stihovima:

Požalih se učitelju Vekiu na slabost pamćenja,

A on mi reče da se okanim griješenja,Jer, znanje je svjetlo Allahovo, A On Svog svjetla ne daje

grješnicima.

Četvrto, bogoboja-znost je uzrok upute isposobnosti razlikovanja istine od zablude, na šta aludira kur’anski ajet:O vjernici, ako se bude-te Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti. (El-Enfal,29.). A etimološko zna-čenje riječi furkan jeste– rastaviti noć od dana,svjetlo od tame.

Peto, bogobojaznostje uzrok brisanja grijeha.Uzvišeni je objavio: A da sljedbenici Knjige vjerujui grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ruž-nih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u džennetske bašče uži-vanja. (El-Maide, 65.).Šesto, bogobojaznost je

j ( )

uzrok olakšavanju život-nih prilika, uzrok op-skrbe odakle se čovjek ine nada i izlaz iz svakesituacije. O tome govo-re sljedeći ajeti: A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada. A onome ko se Allaha boji,

On će sve ono što mu treba dostupnimučiniti. (Et-Talak, 2.-4.). Sedmo, bo-gobojaznost je put sticanja Allahoveljubavi i ljubavi meleka. U hadisukoji prenosi Ebu Musa el-Eš’ari stojida je Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, rekao: “Kada Allah zavoli nekog čovjeka, onda On zovne Džibrila iobjavi mu: ‘Allah voli tog i tog vjerni-ka, pa ga i ti zavoli!’ Onda se Džibrilobrati stanovnicima nebesa i kaže im:‘Allah voli tog i tog vjernika, pa ga i vizavolite!’ I meleki ga zavole, a zatimse ta ljubav prenese i na Zemlju i za-vole ga stanovnici Zemlje.” (Buharija i Muslim). Osmo, bogobojazni će bitibliski Allahu na Sudnjem danu i ra-dovat će se susretu s Njim. Na to upu-ćuju sljedeći ajeti: Oni koji su se Allaha bojali bit će u džennetskim baščama i pored rijeka na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.(El-Kamer, 54.-55.). Deveto, bogo-bojaznost je uzrok spasa od kazne na dunjaluku i na ahiretu. Uzvišeni jeobjavio: A one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili. (Fussilet, 18.).Deseto, Allah je obećao čuvati i za-štititi i potomstvo bogobojaznih lju-di, što potvrđuje ovaj ajet: “A što se onoga zida tiče, - on je dvojice dječaka,

siročadi iz grada, a pod njim je zako-pano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje.” (El-Kehf, 82.). U ajetu se ”naglašava da su roditelji tih dječaka bili dobri i bogobojazni vjernici, pa je zbog njihove bogobojaznosti, Allah spustio Svoju milost i blagoslov i na njihovo potomstvo.

Prenosi se da je poznati tabiin,Muhamed ibn Munkedir, rekao: “Allah čuva dijete bogobojaznog čo-vjeka, i unuče i mjesto u kojem njego-vo dijete živi i mjesta oko njega. Oni su neprestano pod Allahovom zašti-tom.” A Seid ibn Musejjeb je rekao svome sinu: “Sinko moj, ja klanjam mnogo rekata nafila-namaza nadajući se da će Allah i tebe spasiti preko te nafile”, a zatim je proučio gornji ajet iz sure El-Kehf.

Osobine bogobojaznih

Možda će neko upitati: a kakoprepoznati bogobojazne ljude i kako čovjek može znati da li je bogoboja-zan? Bogobojazni ljudi se mogu lahko prepoznati, jer oni posjeduju sljede-će osobine: prvo, istinske muttekije vjeruju u gajb (nevidljivi svijet) i to s potpunim ubjeđenjem. Upravo tako ih je i Kur’an opisao: Ova Knjiga, ukoju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vje-rovali. (El-Bekare, 2.-3.). Drugo, oni se drže iskrenosti i istinoljubivosti u riječima i djelima. U Kur’anu stoji: A oni koji donose istinu i koji u nju vje-ruju, oni su bogobojazni. (Ez-Zumer, 33.). Treće, oni maksimalno poštu-ju Allahove propise. O tome Allah u Kur’anu veli: Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita (bogo-bojazna) srca. (El-Hadž, 32.). Četvrto,

j ( g

bogobojazni se uvjek drže pravednosti i po pravdi sude, pa makar se radilo o njima samima ili njihovim bližnjim, pokoravajući se Allahovoj naredbi: O vjernici, dužnosti prema Allahu iz-vršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepraved-ni budete! Pravedni budite, to je naj-bliže čestitosti (bogobojaznosti), i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite. (El-Maide, 8.). I peto, bogobo-jazni slijede put Allahovih poslanika, iskrenih ljudi i dobrih vjernika i na-stoje da budu u njihovom društvu na ahiretu, slušajući oporuku Gospodara svijetova: O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni! (Et-!Tevbe, 119.).


40

Zelena transferzala Sjećanje i incijativa: Mjesec januar proglasiti mjesecom GENOCIDA nad Bošnjacima u Sandžaku

Piše: Rifat Hodović, www.bosnja-ci.net

Dana 5.1.2011. godine na-vršava se 68 godina odgenocida nad Bošnjacima

Bosne i Sandžaka, izvršen u tokuDrugog svjetskog rata od strane vojskeKraljevine Jugoslavije. O tom genoci-du se nije smjelo govoriti, o njemu sešutjelo; ta šutnja je dovela do genocida u Srebrenici, odnosno u cijeloj Bosnii Hercegovini, i čišćenja u Sandžaku.Narod koji ne proučava svoju histori-ju on je osuđen na njeno ponavljanje.Danas, sa ove vremenske distance,znamo ko je projektovao genocid nadBošnjacima - muslimanima, znamo i“arhitekte”, samo se “izvođači radova”smjenjaju, u zavisnosti od godina sta-rosti. Tamo gdje je stao Avro Cemovićnastavio je Pavle Đurišić, gdje je staoPavle Đurišić nastavio je Ratko Mladić.O sandžačkoj Srebrenici se ne govori, onjoj se šutjelo, o njoj se šuti, o njoj sešapatom govori, da nam se ne naljute,naše komšije, četničke vojvode koji su

predsjednici parlamentarnih stranaka u Skupštini Republike Srbije, i to jedan od njih dvojice nalazi se u Hagu gdje mu se sudi za genocid i rat-ni zločin protiv čovječnosti, ili će nam se naljutiti i po-slanici Skupštine Republike Srbije, koji ih proglasiše bor-cima junacima i herojima, i doniješe zakon sa kojim legalizovaše njihova zlodje-la genocida počinjenim nad Muslimanima u Drugomsvjetskom ratu. Zakon oizmjenama i dopunama zakona o pravima boraca,vojnih invalida i članova njihovih porodica, usvojenje 21.12.2004. godine na sedmoj sjednici drugog za-sjedanja Skupštine Srbije.Ovim zakonom Skupština Republike Srbije je de jurei de fakto priznala drža-votvorni projekat “velikeSrbije” koji se sprovodi ukontinuitetu. A možda ćenam se naljutiti i predsjed-nik države Boris Tadić jeron tvrdi da se radi o borci-ma koji su se borili za na-cionalnu stvar, te ukazompusti u opticaj zakon o bor-cima Kraljevine Jugoslavije.24.12.2004. godine.

Homogena Velika Srbija

“Sandžačka Srebrenica” to jeLimska dolina gdje je od strane “bo-raca” Skupštine Republike Srbije za mjesec dana ubijeno 9.200 Bošnjaka.Jedini grijeh su imali što su

muslimani. U Sandžaku je za vrijemeDrugog svjetskog rata ubijeno izme-đu 30.000 i 35.000 Bošnjaka. Danas

Bošnjaci Sandžaka tragajuza masovnim grobnica-ma poubijanih sunarod-nika od vojske KraljevineJugoslavije to jest od “bo-raca” Skupštine RepublikeSrbije, kako bi i Sandžak dobio svoje Potočare, kakobi bili identificirani i do-stojno pokopani. Ovaj stra-vičan genocid je proistekaoiz projekta Srpskog kultur-nog kluba, čiji su člano-vi bili akademik prof. dr.Vasa Čubrilović, Dragiša

p

Vasić, Dimitrije Ljotić, dr.Stevan Moljević, koji je biočetnički ideolog i tvoracprojekta “Homogena ve-lika Srbija“, koji je poslu-žio kao osnova za pisanječetničkog program koji jenapisao niko drugi do voj-ni ministar i ujedno ko-madant Vojske KraljevineJugoslavije DragoljubDraža Mihajlović, sep-tembra mjeseca 1941. go-dine. U projektu se izmeđuostalog navodi kako treba riješiti pitanje muslimana u Jugoslaviji kao i graniceunutar Jugoslavije:

A) Omeđiti de fakto srpske zemljei učiniti da u njima ostane samo srp-ski živalj.

B) Posebno imati u vidu brzo iradikalno čišćenje gradova i njiho-vo popunjavanje sa svježim srpskimelementom.

Limska dolina- sandžačka SrebrenicaU Limskoj dolini je od strane “boraca” Skupštine Republike Srbije za mjesec dana ubijeno je 9.200 Bošnjaka. Jedini grijeh su imali što su muslimani. U Sandžaku je za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijeno između 30.000 i 35.000 Bošnjaka


‘Borci’ Skupštine Republike

Srbije oslobađali su

svoju teritoriju od svojih

građana, tj. svojih komšija, muslimana od kojih je učio i Ratko Mladić, koji je također

oslobađao svoju teritoriju

od svojih komšija u

Srebrenici.


C) Izgraditi plan za čišćenje ili pomjeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice.

D) U srpskoj jedinici kao naroči-to težak problem uzeti pitanje mu-slimana i po mogućnosti riješiti ga u ovoj fazi.

Stav četničkog pokreta Draže Mihajlovića prema muslimanima bio je da ih treba sistematski fizič-ki uništavati u toku rata a one koji ne budu uništeni, iseleti u Tursku i na njihovu teritoriju naseliti srpsko stanovništvo. U ostvarivanju plana o uništenju Muslimana, četnički pokret Draže Mihajlovića je decem-bra 1941. i avgusta 1942. godine na području Foče i početkom 1943.godine na teritoriji Sandžaka izvr-šio genocid nad muslimanima. U svojoj bilješci Draža Mihajlović je napisao: “Na dan ustanka oni će svi biti pokrenuti sa svojih naselja a što niko neće moći sprečiti, u danom momentu svi Muslimani ima da budu pokrenuti sa svojih ognjišta. Oni koji su bliže hrvatskim obla-stima tamo, glavno je da svi budu pokrenuti. Potrebno je još sada da se pripremi iseljavanje za Tursku ili ma gdje van naše teritorije.

Ciljevi Limskih četničkih odreda

Po sačinjenom progra-mu pristupilo se realizaci-ji programa, na taj načinšto je donijeta instrukcija od strane Vojnog mini-stra i komadanta VojskeKraljevine Jugoslavije20.12.1941.godine, ko-madantu četničkih odre-da u Crnoj Gori i koma-dantu Limskih četničkihodreda o organizaciji,ciljevima i upotrebi čet-ničkih odreda. Komanda četnič-kih odreda Jugoslovenske vojske.Gorski Štab Str. Pov. Br. 370 od

J g j

20.12.1941.godine. Položaj, đene-ralštabnom majoru Đorđu Lasićui komadantu četničkih odreda Jugoslovenske vojske u Crnoj Gorii kapetanu Pavlu Đurišiću, koma-dantu Limskih četničkih odreda Jugoslovenske vojske. Instrukcijesu precizno odredile šta i kako tre-ba da se radi sa Bošnjacima kakobi se postigli nacionalni ciljevi, tj. etnički čista velika Srbija u okviruKraljevine Jugoslavije. Ciljevi tihodreda jesu:

Stvoriti pod imenomJugoslaviju a u njoj velikuSrbiju, etnički čistu u gra-nicama Srbije – C. Gore - Bosne i Hercegovine - Srema -Banata i Bačke.

4. Čišćenje državne te-ritorije od svih manjinskih naroda i nenacionalnih elemenata.

5. Stvoriti neposrednezajedničke granice izme-đu Srbije i C. Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišće-njem muslimanskog življa u Bosni i čišćenjem hrvat-

skog življa.6. Kazniti sve ustaše i Muslimane

koji su u tragičnim danima nemilo-srdno uništavali naš narod.

8. U krajevima očišćenim odnarodnih manjina i nenacional-nih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siro-mašne nacionalne ispravne i poštene porodice).

Dalje se u instrukciji objašnjava način upotrebe četničkih odreda u datom trenutku u kojim se kaže:

1. Jednim dijelom snaga dej-stvovati iz doline Lima pravcem: Bijelo Polje - Sjenica sa zadatkom

Sandžački Bošnjački Klub je po prvi puta organizovao

tribinu 22.03.2008.

godine, povodom 65. godišnjice,

genocida nad Bošnjacima

Sandžaka, sa osvrtom na

Limsku dolinu.

očistiti Pešter od muslimanskog i arnautskog življa. Ove snage moraju sarađivati sa odredima Javorsk im i Golisk im.

2. Dijelom snaga dejstvo-vati pravcem preko Čakora ka Metohiji sa zadatkom da se na tom pravcu očist i teritorija od Arnauta, kao i da se presretnu oni koji će bit i gonjeni iz Pešteri, tj. Sandžaka.

Po dobijenim instrukcijama pristupi lo se rea l izaciji genocid-nog projekta o formiranju etnič-k i čiste homogene velike Srbije u Jugoslaviji, koja je bi la samo paravan iza kojeg su se srpsk i naciona l-fa šist i kri l i. U ranim jutarnjim časovima 5.1.1943. go-dine iz Šahovića srez Bjelopoljsk i pod komandom Pavla Đurićića krenulo se u napad na Bijelo Polje i sva sela na tom pravcu bi la su spa ljena, civi lno stanov-ništvo poubijano. U izvještaju Vojnom ministru i ujedno ko-mandantu Vojske Kra ljevine Jugoslavije Draži Mihajloviću od 13.1.1943. godine se kaže: “Akcija u Pljeva ljskom,

Čajničkom i Fočanskom srezu protiv Muslimana izvršena je. Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vre-me. Svi komandanti i jedinice iz-vrši le su dobivene zadatke na op-šte zadovoljstvo. Naši odredi 7. ovog mjeseca u toku noći, već su izbili na rijeku Drinu, te su borbe zak ljučno sa t im danom bili uglavnom završene, zatim je nasta lo čišće-nje oslobođene terito-rije. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sre-za su potpuno spa ljena tako, da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena. Za vreme operacije se pristupilo potpunom uništavanju musliman-skog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve kod Muslimana su 1.200 boraca i do 8.000 osta lih žrtava žena, sta-raca i dece”.

‘Borci ’ Skupštine Republike Srbije oslobađa li su svoju terito-riju od svojih građana, tj. svojih komšija, muslimana od kojih je učio i Ratko Mladić, koji je ta-kođer oslobađao svoju teritoriju od svojih komšija u Srebrenici. Za ovakav genocid neposredni izvrši lac Pavle Đurišić je odliko-van od strane f irera, tj. Adolfa

Hit lera, za uspješno iz-vršen postavljeni zada-tak sa Gvozdenim kr-stom. Svjetske si le su novembra mjeseca 1943. godine to jest Sta ljin, Ruzva lt i Čerči l na sa-mitu u Teheranu, doni-jel i odluku o prestan-ku saradnje u svakom obliku pomoći Vojsci Kra ljevine Jugoslavije, jer je utvrđeno da voj-ska svo vrijeme rata sa-rađuje sa fa šist ima i da je u kolaboraciji sa fa-šist ičkom Njemačkom odnosno Ita l ijom. Za Skupštinu Republike Srbije to su borci, jer su


O sandžačkoj Srebrenici

se ne govori, o njoj se

šutjelo, o njoj se šuti, o njoj se šapatom

govori, da nam se ne naljute, naše komšije, četničke

vojvode koji su predsjednici

parlamentarnih stranaka u Skupštini Republike

Srbije.

naciona lnog interesa. Danas se jedino u Srbiji podižu spomenici ko-loboracionist ima fa ši-st ičke Njemačke iz II svjetskog rata koji su vrši l i genocid nad svo-jim sugrađanima koji pripadaju drugoj naciji i drugoj vjeri. Skupština Republike Srbije je jedi-na Skupština u Evropi i svijetu koja vrši reviziju Drugog svjetskog rata, gdje ratni z ločinci po-stadoše borci, heroji i junaci.

Zaboraviti genocid je najveći genocid

Žel im podsjet it i da je za vr ijeme Drugog sv jet skog rata poginu lo na deset ine mi l io-na građana Evrope i Sv ijeta . Oni koji su i zvr š i l i genocid i koji su bi l i sa radnici fa š i s t ičke Njemačke postadoše borci i he-roji . Ovakva od luka Skupšt ine Republ ike Srbije je u suprotno-st i sa Rezolucijom Ujed injenih nacija o GENOCIDU, kao i re-zolucijom o ka žnjavanju ratnih z ločinaca donijetoj u Postdaunu 25.7.1945.godine, o procesu i-ranju ratnih z ločina odnosno z ločinaca . Šta će na sve ove

č injenice reć i Evropa i Sv ijet? Ovim zakonom Skupšt ina Republ ike Srbije nagrađuje i zvr-š ioce genocida umjesto da ih osuđuje, č ime d i-rektno podst iče i druge svoje sunarodnike da č ine genocid kojeg će neka buduća skupšt ina opravdat i kao š to je to učini la ova Skupšt ina .

Sandžačk i bošnjač-k i k lub je po pr v i put organizovao t r ibinu 22 .3.2008. godine, povodom 65. godi š -njice genocida nad Bošnjacima Sandžaka ,

sa osvr tom na Limsku dol i-nu. Stoga će SBK pred lož it i Bošnjačkom naciona lnom v i-jeću, kao i najv i š im dr žavnim predstavnicima Bošnjaka u BiH, v jersk im predstavnicima, d ija spor i, da se mjesec januar prog la si mjesecom GENOCIDA nad Bošnjacima u Sandžaku, gdje će se odr žat i naučne t r ibi-ne u Sa rajevu i Novom Paza ru, i podsjet it i na zaboravljeni genocid.

Stoga Bošnjaci Sandžaka tragaju i tragat će za svojim POTOČARIMA.

ZABOR AVITI GENOCID JE NAJVEĆI GENOCID!

Želim podsjetiti da je za

vrijeme Drugog svjetskog

rata poginulo na desetine

miliona građana Evrope i

Svijeta. Oni koji su izvršili

genocid i koji su bili saradnici fašističke Njemačke postadoše

borci i heroji.


se bori l i za naciona lnu, etničk i čistu, homogenu veliku Srbiju. U toku Drugog svjetskog rata ujedini l i su se sjever i jug, istok i zapad, kapita l ist i i komunist i, u borbi protiv fa šizma Adolfa Hit lera, dot le je Vojni ministar Kra ljevine Jugoslavije sarađivao sa ABVEROM / tajna obavještaj-na služba fa šist ičke Njemačke. Za one koji su izvrši l i genocid nad Muslimanima u Drugom svjetskom ratu kao i ratni z lo-čin nad svojim sunarodnicima Srbima, od strane Skupštine Republike Srbije dobiše status Borca i to zakonom za koji je glasa lo 176 poslanika Skupštine Republike Srbije, tako da ovaj naciona list ičk i projekat postade i državotvoran. Što su za svijet z ločinci za Skupštinu Srbije su borci.

Evropa je proglasi la 11.7.1995.godine Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Za Skupštinu Srbije taj z ločin je jedva izglasa lo 126 poslanika, a kako osudit i i reći da je genocid kada su se na lazi l i na istom projektu, koji se u konti-nuitetu sprovodil i, jer oni koji su u Drugom svjetskom ratu izvrši l i genocid dobil i su status boraca, a kako onda pravit i diskriminaciju među borcima pa ove koji izvr-šiše genocid u Srebrenici nazvati z ločincima, to bi bi la veleizdaja

44

Zelena transferzala Sandžački putokazi

Piše: Almir MEHONIĆ

B arem jednom je svaki Bošnjak čuo za planovenaših komšija o uništenju

muslimanske komponente sa bal-kanskih prostora. Barem jednog ufamiliji svaki Bošnjak ima od pogi-nulih ili raseljenih zbog sprovođe-nja u praksu tih planova.

Te planove su stvarale “naj-umnije” srpske glave, okupljeneoko raznih institucija. Samo jed-na od njih je “Srpska akademija nauka i umetnosti”. Stvaraoci i planeri našeg nestanka su najpri-znatiji i najuvaženiji ljudi tog na-roda. Jedna od knjiga u kojoj seanaliziraju srpski nacionalni pla-novi, djelo je stranaca Philipa J.Cohena.

“U toku cijeloga II svijetskog rata četnici su funkcionirali kaoistrument politike genocida, štoje upadljivo prihvaćeno od strane

intelektualnoga i političkog vo-đstva u Srbiji ... Četnička ideolo-

g p g

gija je razrađena u memorandu-mu ‘Homogena Srbija’ od Stevana Moljevića.”

Jedna četnička direktiva od 20.decembra 1941. godine navodi nji-hov cilj za stvaranjem “etnički či-ste velike Srbije”, koja se sastoji od Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Vojvodine, “očišćenih... od svih nacionalnih manjina i nenarodnih elemenata”. Ova direktiva nadalje navodi po-trebu za čišćenjem muslimanske populacije iz Sandžaka i musliman-ske i hrvatske populacije iz Bosne i Hercegovine.”

Između 86.000 i 103.000Bošnjaka je poginulo tokom II svjetskog rata. Najveći dio njih je nestao pod četničkom kamom.

Koliko uopšte naš narod zna, da sve što mu se dešava dio je plana “umnih” srpskih akademaca?

Dok se eli-ta srpskog na-roda ne stidiideologije “krvii noža”, dotle se “elita” boš-njačkog naroda ne stidi izdaje i poltronstva. Nekako je to kod nas pri-hvaćeno kao vrlina. Nekako smo našli i dru-ge nazive za to, pragmat i z am, mudrost, politi-ka realnog...

Zar nam se ne čini da naše komšije nisu ni za milime-tar ostupili od svojih planova? Zar nam dru-ženja Tadića i Josipovića ne zaudaraju na K a rađorđevo? Zar je moguće da mi polako odustajemo od istine da smo

žrtve genocidnih planova, a da oni ne odustaju od re-lativizacije nepo-bitnih fakata?

Da li znate ma-kar za jedan spome-nik muslimanskim žrtvama nastalim zločinima tokom II svjetskog rata od strane četnika Draže Mihajlovića? Da li će naši unuci znati nešto više o našim stradanjima, nego što mi znamo o stradanjima na-ših djedova?

Javni planovi


Zar nam druženja Tadića i

Josipovića ne zaudaraju na Karađorđevo? Zar je moguće da mi polako odustajemo od istine da smo žrtve

genocidnih planova, a da oni ne

odustaju od relativizacije

nepobitnih fakata?

46

ZločinRatni zločini silovanja Bošnjakinja u Pounju

Pripremio: Ramiz Hodžić

Ovo su svjedočanstva iz knji-ge “Molila sam ih da meubiju - Zločin nad ženom

Bosne i Hercegovine” u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju Saveza logoraša BiH i svjedočanstva iz knjigeEhlimane Pašić “Srpski zločini u Bosni i Hercegovini – Silovane”.

Šifra: “Kladuša”

Jednog vikenda sam otišla kod svog strica u Veliku Kladušu i tu su me, udecembru 1993. godine, uhapsili auto-nomaši. Išli su po stanovima i hapsilikoga su zatekli, bez obzira na godište.Ja sam bila sama u stanu sa svojomstričevkom. Došla su dvojica vojnika.Jedan od njih je bio Bošnjak, a dru-gi Srbin. Rekli su nam da nas vode upoliciju kako bi tamo dali neku izjavu.Nisu nam dali ni da se obučemo i spre-mimo kako treba. Odatle su nas odveliu hale “Agrokomerca”. Tada sam imala tek 16,5 godina. Taj dan su nas odve-li u jednu fabričku halu, a sutradan sumene odveli na saslušanje. Tada su merazdvojili od moje stričevke. Spavala

sam sa ostalim uhapšenima na slami koju su oni, vjerovatno, ranije donijeli u halu, jer je sve već bilo spremljeno. Tu sam bila oko 4 mjeseca. Tukli su me, ali me nisu tada seksualno zlostav-ljali, dok druge žene u mojoj prostori-ji jesu. Silovali su jednu mlađu ženu i jednu djevojčicu, možda mojih godina. Silovali su ih vojnici Republike Srpske, jer su oni stalno bili sa autonomašima i sarađivali sa njima. Bili su iz neke “Crne legije”. To znam po natpisima koje su nosili na odjeći. Odatle su me odveli na Stari grad u Velikoj Kladuši. Nisam tamo bila sama. Sa mnom je bilo još 12 djevojaka. Ja sam među njima bila najmlađa. Na Starom gradu je bila voj-na policija Fikretovih autonomaša. Tu su smjestili nas 13 djevojaka zajedno u jednu sobu. Tu smo moralida im sve čistimo i peremo.Stražari su bili Fikretovi au-tonomaši i Martićevi Srbi.Sve su nas redom svakod-nevno silovali. Mene su ina-če najviše psovali. Psovalisu mi sarajevsku majku, go-vorili su “kurvo sarajevska”.Prvi put kada sam silovana,silovao me Srbin. Zvali suga “Rambo”. Drugi koji meje silovao zvao se DraganKrsmanović. I “Rambo” iKrsmanović bili su iz Bijeljine. Bili su gotovo stalno drogirani i pijani. Mene su natjerali da dva-tri puta uzmem dro-gu i alkohol. Ne mogu se tačno sjetiti koliko sam bila na Starom gradu. Inače se ne sjećam datuma i dana. Nisam tada znala ni koji je dan u sedmici i mjesecu, niti mi je ko govorio.

Zašto mi sve to rade kao djevojčici

Onda su nas devet djevojaka odvezli ujedno selo. Jedna djevojka, stara oko 16-17godina, je podlegla od batina, tuče i ma-sovnog silovanja. U selu su nas smjestili u jednu privatnu kuću. Prvih nekoliko dana su nas stalno silovali i redali se na nama. Ponekad bi se autonomaši i Martićevi čet-nici smilovali i donijeli nam nešto za jelo.

Bila sam zatvorena i poštosam bila još djevojčica, pita-la sam se zašto mi se sve todešava. Bježala sam od toga u mislima. Poslije izvjesnog vremena, autonomaši Fikreta Abdića prodali su nas ne-kim kninskim Srbima, kojisu im platili alkoholom icigaretama. Četverica knin-

p

skih-Martićevih Srba su nasodveli u neko njihovo selo. Ja sam bila zatvorena u jednojkući u kojoj nije bilo ništa

osim deka na prozorima. Nije bilo stakla, pa su oni stavili te deke. Ispitivali me nisu, ali su me svakodnevno silovali, grubo me vrijeđajući kao Bošnjakinju. Tu mi je bilo gore nego u prvom i drugom logoru. Silovalo me je više njih. Bilo je trenutaka da sam padala u komu. Oni bi me tada jednostavno ostavljali i odlazili. Ponekad

Fikretovi autonomaši su nas prodali kninskim Srbima

Nakon što smo u više brojeva detaljno obradili četničke zločine nad Bošnjacima u općinama Pounja nastavljamo sa ispovijestima silovanih Bošnjakinja iz istih općina


Odveli su me u neku privatnu kuću. Vodili su

me različiti ljudi. Ne znam da li je i tada bila prodaja,

jer su trgovali Bošnjakinjama za cigarete i alkohol.

47

bi me vodili u neko drugo njihovo mje-sto. Nisam znala kad je dan, a kada noć. To je trajalo sve dok me nisu prebacili u jedno selo kod Kostajnice, gdje je bio nji-hov logor. Tu su me, poslije svega što mi se desilo, pustili da izađem napolje. Sve je bilo ograđeno žicom. Tada, osim nekoliko šnita kruha, nisam ništa jela 5 – 10 dana. Samo sam uzimala vodu. Štrajkovala sam

j

glađu, tražeći da me oslobode. Jednog dana su mi četnici rekli: “Ideš u Ravnice.” Odveli su me u neku privatnu kuću. Vodili su me različiti ljudi. Ne znam da li je i tada bila prodaja, jer su trgovali Bošnjakinjama za cigarete i alkohol. Neko od četnika ili autonomaša bi došao i poka-zujući na mene, pitao toga što je sa mnom: “Je li ovo tvoje?” Ovaj bi mu odgovorio da jeste. Onda je tražio da me uzme, a drugi bi odgovorio: “Evo, vodi je, samo mi daj šteku cigara.” Iz sela Ravnice su me opet prevezli u neko srpsko selo. Mislim da je bilo u Općini Bosanski Novi. Tada su me isto prodali. Tamo je, međutim, bila vojna kuhinja i mogla sam da jedem dva puta dnevno. Tamo sam se konačno i okupala. Imala sam svoju sobicu. Imala sam i du-šek za spavanje. Prvi put sam dobila jedne vojne pantalone da obučem. Mogla sam se pogledati u ogledalo poslije toliko vre-mena. Bila sam puna vaški. Bilo je sluča-jeva da me leđa zasvrbe i kada se počešem nađem vašku. Nisam ništa radila da bi ih se riješila. Kad sam bila odvedena u logor, imala sam dugu kosu, a onda su mi je čet-nici odsjekli kad sam bila u Starom gradu. Nožem su mi je odsjekli. To je bilo kada su me prvi put silovali. Ja sam vrištala i oni su mi to uradili kako bi šutjela. U toj sobici sam samo jednom silovana. To mi je uradio jedan četnik iz Lapca. Onda me je u sobici našao jedan Srbin- četnik. On je bio zamjenik komandira. Bio je bolji od drugih. Njemu sam ispričala svoju priču, jer je to tražio od mene. Ispričala sam mu šta se sve sa mnom dešavalo. Dao mi je i šampon protiv vaški i dozvolio mi da se kupam. Nekoliko sedmica poslije, u moju sobu je došao taj Srbin, zamjenik koman-dira, i rekao mi da se spremim, da će me on odvesti svojoj kući. Otišla sam kod njega. Njegova majka me je fino primi-la. Vjerovatno se sažalila nada mnom. Ona je znala da sam bila zarobljena, ali nije znala ništa ostalo o meni, dok sam Đuri sve ispričala. Kod njih sam osta-la nepune dvije godine. I tu sam bila u nekakvom zatočenju, kućnom pritvoru bez svojih, ali bilo mi je podnošljivo. Sa Đurom sam dobila sina. Onda sam mu po završetku rata rekla da bih željela da vidim svoje roditelje i on mi je to i omogućio. Saznala sam za njih i otišla im u posjetu. Više se nisam vratila tom čovjeku, koji se, kao jedan od rijetkih, smilovao nada mnom i zaštitio me.

E. H., djevojka iz Rizvanovića krajPrijedora

Masakr što su ga četnici počinili umom selu najveća je tragedija moga ži-vota. Tada nisam znala da mi sudbina nosi nešto još gore. Moja sestra E. poro-dila se u podrumu naše kuće za vrijemedok su nam granatirali selo. Nakon što suRizvanovići pali, ugledah, nedaleko odkuće, pobijenu nevinu dječicu. Sve od trido osam godina. Džamija je bila u ruševi-nama. Četnici su izdvojili naše muškarce,

g j j

a one poznatije izveli su neposredno na strijeljanje. Hladnokrvno su im ispalilimetak u glavu, a na beživotna tijela nisuse ni osvrnuli. Selom je zavladao kaos, pa-nika, smrt. Preostale žene i djeca skriva-le su se pod ruševinama kuća. Tog istog dana nekoliko je četnika ponovo došlo uselo. Tragali su za svim što je bilo vrednijei raspitivali se o našim ljudima što su seskrivali po šumi. Jedan od njih, bilo muje tridesetak godina, naredio mi je da ga pratim u kuću. Nije bilo druge, morala sam poći. Od straha me oblio ledeni znoj,bila sam očajna iako nisam znala šta će mise dogoditi. Jedino sam bila svjesna toga da će mi bilo kakav otpor ugroziti ovajmoj jadni život. Kad smo ušli u kuću, po-čeo je tražiti novac, nakit i ostale vrijednestvari. Uzimao je sve što ga je bilo volja.Pitao me gdje su nam ljudi, ja mu nisamodgovorila. Oh, živote moj! Ne, ne mogudalje. Naredio mi je, naredio mi je da seskinem. Skinuh to nešto odjeće sa sebe, a duša mi umire. Zatvorih oči da ne gledamsvoju sramotu i to prokleto četničko lice.Udario me svom snagom, oborio na pod,navalio na mene poput krvoločne životi-nje. Obeščastio me, ponizio do beskraja.Vrištala sam, plakala, moje se tijelo grčilo.Mislila sam da umirem od boli od sramo-te što mi moje djevičanstvo oduze, što miponos oduze, što mi uništi život, sve moje,sve, sve, sve. Prokleti bili da Bog da, svi oni!Naredio mi je da ustanem. Htjela sam po-kupiti odjeću da pokrijem svoje izmučenoitijelo, ukaljano moje tijelo.Rekao mi je da pazim šta radim jer “sudbina moje obiteljizavisi o meni”. Izašao je napolje. Prvo jepogledao uokolo da se uvjeri da niko nijevidio šta se dogodilo, a onda je pozvaodvojicu četnika da uđu. Plakala sam, aliništa nije pomoglo. I ta dva prokletnika su ponovili isto. Silovali su me na najbru-talniji način. Potpuno sam se izgubila,nisam bila svjesna ni kad su otišli. Ležala sam ondje na podu ne znam koliko dugo,sva u krvi. Činilo mi se da je sve iščezlo,

p g

i prošlost, i sadašnjost, i budućnost. Sve jebilo besmisleno, sve je bilo jedno velikoništa. Bilo mi je posve svejedno jesam liživa ili mrtva. Zona sumraka između po-znatog i nepoznatog, izmiješalo se dobroi zlo u mojoj glavi, tanka linija dijelila je

moj razum do ludila. Pronašla me moja majka. Nisam mogla zamisliti ništa gore: zar da me mater nađe tako poniženu, obeščašćenu? Surova stvarnost sručila se na mene svom snagom. Bila sam silovana, razorili su mi dušu i tijelo. A za mog babu, koji je cijelo vrijeme slutio što će se dogo-diti, to je bila najveća tuga naših života. Sve što je potom slijedilo događalo mi se kao u magli, u snoviđenju transportova-li su nas u Trnopolje, trideset kilometara prema Travniku podno Vlašića. Zašto se sve to dogodilo? Zašto se to dogodilo baš meni? Majka mi je u svom tom košmaru beskrajno pomogla. I ja bih jednog dana željela da postanem majka. Ali kako? U mom svijetu muškarac je oličenje užasnog nasilja i boli. Taj je osjećaj jači od mene, ne mogu ga kontrolirati niti suzbiti.

Starica iz okolice Prijedora

Ja ti imam 79 godina. Svojim očima vidjela sam u nekoliko mjeseci više gadosti i zvjerstava nego u čitavom dosadašnjem ži-votu. Ja sam od Prijedora, a kad je ovaj rat nanio u naše selo četničku bandu, spalili su ga, odveli nam i pobili stoku i opljačkali sve što smo sticali cijeloga života. Moji su se sinovi odavno pridružili sa svojim oružjem teritorijalcima i negdje su po šumi branili svoju zemlju. Kod kuće smo ostali samo ja,moje tri snahe i desetero unučadi. Teško mi je sve reći što se tiče tih junskih dana u našem selu. Dok su nas istjerivali iz kuće u susjednom sam dvorištu vidjela kako vuku za kosu našu komšinicu Arminu, a nakog toga, zasula su je tri muška tijela. Silovali su je pred njenim ukućanima, pred ocem i mlađim bratom. Majka joj se onesvijestila, a otac i brat plakali k’o kišne godine. Nikada ’muškarca nisam vidjela da tako gorko pla-če. Silovali su jadnu djevojku, a potom su iz kuće izveli i njene dvije sestre. Odmah sam vidjela da su i njih silovali i mučili. Bacili su ih i smijali se nesretnim djevojčicama. Minka i Midheta su jecale i pokušavale oko tijela obaviti ono malo odjeće što je s njih visilo poput krpa. Njihovu su namje-ru četnici s puščanom cijevi spriječili. A potom je jednom od njih odlutao pogled prema komšiji Aliji i njegovu sinu Mustafi. “I vas bi dvojica svježeg mesa, je li?”, zapitao je pijanim glasom jedan bradonja. “E, pa mi nismo sebični. Dolazi ti stari ovamo!” naredio je jadnom Aliji. “Evo ti”, pokazao je na njegovu kćer Arminu, koja je ležala u prašini. “Tvoja jeTT !” Njih dvojica su uhva-tili starog i bacila ga na nago tijelo kćeri. Otimao se i bolno urlikao. Bilo je strašno slušati. Odjednom se istrgao iz četničkih ruku i pojurio preko dvorišta, ali su ga čet-nički rafali presjekli. Pao je sav u krvi. Moja komšinica je pojurila prema njegovom tije-lu, ali ju je udarac kundakom u leđa zausta-uvio. Pala je i ostala ležati.



48

Svijet medijaNjemačke dileme

Članak objavljen 23.12.2010 na nje-mačkom portalu “telepolis”Prijevod s njemačkog: Senada MešanovićPiše: Jens Berger

Može li se historija pono-viti? Kriza je pogodila Njemačku, i njeni građani

pokazuju svoju ružnu stranu: socijalnidarvinizam, mržnju prema strancima iodbacivanje demokratije.

“Deutsche Zustände”, naziv jedugoročne studije koju je sprovela grupa naučnika pod vođstvom soci-ologa Wilhelma Heitmeyera, objav-ljena ovog decembra u devetom izdanju.

Ono što je Heitmeyer sa svojimkolegama tokom ove studije otkrio o raspoloženju Nijemaca je alar-mantno. Više od polovine Nijemaca se osjeća eko-nomski ugroženim, i za tu ugroženost okrivljuju dvije grupe ljudi: strance i du-gotrajno nezaposlene. Ako se ova saznanja posmatra-ju izolirano, ona niti su nova, niti nešto posebno originalna.

Poseban intenzivi-tet studije proizilazi iz saznanja da predrasude naspram stranaca i soci-jalnog darvinizma nisu odlika “nenačitanih sloje-va društva”, već naprotiv, u dobro situiranim i ško-lovanim slojevima ovakve predrasude sve više uzi-maju maha.

Naučnici su rezulta-te studije upakovali u pesimističke rečenice, tako se govori o “ jasnom za leđenju socija lne k li-me”, o “surovom gra-đanstvu”, te o “rastućoj k lasnoj borbi”. “Civilizirani, tolerantni i diferencirani stavovi u višim slojevima i s većim primanjima, po svemu sudeći, prelaze u neci-vi l izirane i netolerantne stavove”, postoje indicije o “napetom i de-kultuviziranom građanstvu”, na-vode istraživači.

Da bi se ovi utisci empirijski pot-krijepili dovoljno je samo jednompročitati komentare na raznim on-line forumima glavnih novina i ča-sopisa. Čini se da se Njemačka deso-

g

lidarizira, vjetar je sve hladniji i ondolazi od “onih odozgo”.

Dah nacizma

Kako bi Heitmeyerovi rezulta-ti mogli izgledati u stvarnosti, po-kazala je, naprimjer, podijumska diskusija povodom prezentacijeknjige Thila Sarrazina, održane uMünchner Reithalle, u Minhenuseptembra 2010. godine. Osimbivšeg državnog bankera, u disku-siji su učestvovali i glavni urednik dnevnog lista Handelsblatt, GaborSteingart i profesor sociologije,Armin Nassehi. No obojicu je kaoumjerene diskutante čak i prilikom vrlo neutralno formulisanih kritika na Sarrazinove nebuloze, publika nemilosrdno izviždala. Sve ovo ne bi bilo iznenađujuće da je publika

bila sa nekog desničarskog bloga. Ali tadašnji posjeti-oci su bili “dobro odjeveni,sijedih glava”, i radilo seo solidnom minhenškomgrađanstvu, a diskusijuje organizirala minhenš-ka književna kuća. Nisusamo Steingart i Nassehibili vidno šokirani de-monstrativnom brutaliza-cijom građanske publike.Novinar dnevnog lista Süddeutsche Zeitung, PeterFahrenholz, je čak napisaoda se “u hali osjetio dahnacizma”.

60,4% Nijemaca smatra da se u vremenu krize nemože računati na fair-play drugih, dok 56,7% smatra da briga za pravednost uovom vremenu ne možeimati uspjeha. Dakle, višeod polovine svih onih sboljim primanjima smatra da su dugotrajno nezapo-

sleni “krivi za svoje trenutno sta-nje, da su beskorisni za društvo, teda nemaju volju da se promijene”.58,9% Nijemaca smatra “skandalo-znim” da “dugotrajno nezaposlenio državnom trošku imaju ugodanživot”. To je za 58,9% Nijemaca “grozno”. Također, za neprihvatanjestranaca ovaj viši sloj navodi manje

Kako bi Heitmeyerovi rezultati mogli izgledati u stvarnosti, pokazala je, naprimjer, podijumska diskusija povodom prezentacije knjige Thila Sarrazina, održane u Münchner Reithalle, u Minhenu septembra 2010. godine. Osim bivšeg državnog bankera, u diskusiji su učestvovali i glavni urednik dnevnog lista Handelsblatt, Gabor Steingart i profesor sociologije, Armin Nassehi. No obojicu je kao umjerene diskutante čak i prilikom vrlo neutralno formulisanih kritika na Sarrazinove nebuloze, publika nemilosrdno izviždala

Brutalizacija

srednje klase

Već duže vrijeme,

politika i mediji ostavljaju utisak da

je socijalna država out, da se “uposleni

građani” putem poreza prekomjerno

opterećuju, dok se “društveni paraziti” opet putem poreza potpomažu.


49

kulturalne, već ekonomske razloge, razloge koji su se vremenom “ekono-mizirali”, jer: svaki četvrti Nijemac smatra da bi strance trebalo poslati nazad u njihovu domovinu čim se pojavi nedostatak radnih mjesta.

Sjeme neoliberalizma

Sjeme koje sada klija, godina-ma se pažljivo sijalo i njegovalo. Ekonomiziranje društvenih interesa je središnja teza neoliberalizma. Ne samo raspodjela i distribucija doba-ra treba da se orijentira po tržišnim mehanizmima, već i društveno-po-litička pitanja. Neoliberalni način razmišljanja prodire do skoro svih životnih sfera, analizira Christoph Butterwegge u svojoj knjizi “Kritik des Neoliberalismus”.

No, ko je ubijeđen da je praved-no što ljudi s lošijim uvjetima za start imaju također lošije šanse da se izbore protiv jakih konurenata, on u vremenu krize ne priznaje ni državu koja se barem trudi da ostavi dojam da se bori protiv toga. U doba krize se svako bori samo za sebe, i oni jači se rado odriču države, koja želi da im oduzme beneficije. Uprkos oči-glednoj totalnoj nepravdi od dna do vrha, svaki peti Nijemac s višim pri-manjima je čvrsto ubijeđen da dobija manje od društvenog resursa nego što ga slijedi.

Uznemirujući rezultati Heitme-yerove studije iznenađuju najviše u svojoj jasnoći, ali ne i u tenden-ciji. Već duže vrijeme, politika i

mediji ostavljaju utisak da je socijalna država out, da se “uposleni građani” pu-tem poreza prekomjernoopterećuju, dok se “druš-tveni paraziti” opet putemporeza potpomažu. Ako seprimaoci socijalne pomo-ći godinama po medijima označavaju kao osobe koje“odbijaju ponude za rad”, iako političari kršćanskih iliberalnih partija konstan-tno apeliraju na niže instikte takošto u lov na glasove birača idu s so-cijal-darvinističkim tezama, onda netreba da čudi što narod ove teze na kraju i prihvati.

Novi vakuum

Možda će kratko vrijeme socijal-ne jednakosti bonske republike ućiu historiju kao nešto neobično, na-stalo zbog konkurencije sistema. Da to nije njemački fenomen, ustanovioje ekonomist, dobitnik Nobelove na-grade, Paul Krugman, čak 2002. go-dine u izvrsnom eseju u njemačkimnovinama ZEIT. Pobjeda kapitaliz-TTma u konkurenciji između sistema jeokončala doba socijalne jednakosti,kriza samo pojačava simptome nje-nog ukidanja. Zanimljivo pitanje jeipak, da li i kako politika reagira na ovakav razvoj. Može se primijetiti da se niko od političara, koji se inačeotimaju za mikrofon čak i kad se uKini prevrne vreća s rižom, do sada nije htio komentirati Heitmeyerovu

studiju. Razvoj događa-ja koji u pitanje postavlja “samo” tri ideala francuske revolucije (slobodu, jedna-kost, bratstvo), u stvarnosti predstavljaju ozbiljnu pri-jetnju demokratiji.

Odnos prema slabijima je ustvari samo test demo-kratije, i on u Njemačkoj 2010. godine ima definitiv-no negativan rezultat. Po Friedrich-Ebert-Stif tung

studiji, svaki četvrti Nijemac želi, u slučaju kada politika zakaže, dikta-turu desničarkih autoriteta. I u ovom slučaju veoma važnu ulogu igraju, pored domaćih razloga kao što je po-litički neuspjeh, također i ekonomski razlozi.

Društvo uzdramno krizom, kojeteži socijalnom darvinizmu i ekono-moziranju društvenih problema, već je poznato iz prošlog stoljeća i svako zna dokle je to dovelo. Ali bilo bi pre-više pesimistički tadašnja dešavanja predviđati kao jedini mogući razvoj daljih događaja. Kada su SAD kra-jem 1920-ih godina bile pogođene teškom krizom i socijal-darvinistič-kim tendencijama, to je dovelo do novog predsjednika, Roosvelta, koji je s New Deal uspostavio demokrat-sko rješavanje krize, što je dovelo do tada neviđenih primanja i kom-primiranja bogatstva. Historija se ipak ne ponavlja, možda samo kao farsa. To važi za sve moguće razvo-je koji bi mogli ponići iz sjemena neoliberalizma.

Pobjeda kapitalizma u konkurenciji

između sistema je okončala

doba socijalne jednakosti, kriza samo pojačava simptome

njenog ukidanja.

50

IslamnetNema diktatora dok ga arapska majka ne rodi!

Falluju zahvatila epidemija poremećenih porođaja

Jemen

Irak

Nema dikta-tora dok ga

ne rodi arapska majka, mogla bi biti nova izreka koju bi trebalo upotrijebiti za opis političkih prilika u Jeme-nu, odnosno za opis onog šta je uradio jemen-ski parlament. Naime, prije ne-koliko dana u Parlamentu Je-mena izglasan je amandman na Ustav Jeme-na prema kojem je omogućenoda predsjednik Jemena na toj dužnost ostanedo kraja života. Ovaj amandman nametnuo je ak-tuelni predsjednik Jemena Ali Abdu-llah Saleh. Ali Abdullah Saleh je prvipredsjednik Jemena. Na tu pozicijudošao je davne 1978. godine. Čovjeku

p jp

je malo bilo 32 godine vladavine pa se odlučio svoj mandat produžiti dokraja života. Ovaj slučaj najbolje osli-kava stanje, ne samo jemenskog negočitavog arapskog svijeta.

Prema najnovijim istraživanjima objavljenim u magazinu Inter-

n a t i o n a l J o u r n a l of Envi-ronmental R e s e a r c h and Public H e a l t h ,američka invazija na irački grad F a l l u j u u 2004. g o d i n i imat će dugoroč-ne teške posljedice po zdrav-lje stanov-nika ovog grada. Prema spomenutim istraživanjima Falluju je zahvatila epi-demija poremećenih porođaja, odno-sno rađanja djece sa teškim fizičkim i

psihičkim oboljenjima. Municija kojuje koristila američka vojska razlog je što

se da-nas uFa l luj ir a đ a judjeca sa rakom,ske le t-nim de-f o r m i -tetima,srčanimobolje-njima ite šk impsihič-k i md e f e k-t i m a .Autor i

spomenutog istraživanja ističu da sustanovnici Falluje izloženi dejstvova-nju opasnih materija koje su ostale iza američke vojske 2004. godine.

Preživjele žrtve holokausta – Vidimo znake neofašizma u Izraelu

Izrael

Preživjele žrtve holokausta ovih dana su uputili upozorenje

izraelskim vlastima da se primje-ćuju prvi znaci neofašizma u Izra-elu. Posljednjih dana u Izraelu je pokrenut proces čišćenja Arapa iz jevrejskih sredina. Oko 300 jevrej-skih rabina je podržalo nastojanje da Arapi ne smiju živjeti u blizini Jevreja. Osim toga, rabini od svo-jih sljedbenika traže da ne trguju sa Arapima te da ne rade na poslo-vima gdje se mogu sretati sa Arapi-ma. Preživjele žrtve holokausta na-vode da su oni na svojim kožama isto doživjeli 30-tih godina proš-log stoljeća kada su bili građani drugog reda u Njemačkoj. “Prvo je krenulo sa nametanjem prakse da se ne smije sa nama trgovati a onda su nas počeli izbacivati iz na-ših stanova i kuća. Kao neko ko je kao Jevrej preživio holokaust ja se sjećam kako su nas nacisti izbaci-vali iz naših apartmana i gradova”, kaže Noah Flug, predsjednik In-ternacionalne organizacije preži-vjelih žrtava holokausta.


51

Mnogi arapski lideri su agenti američke CIA

Španska inkvizicija je na stalnoj straži!

Arapski svijet

Španija

V isoki dužnosnici u mnogim arapskim zemljama imaju

bliske veze sa američkom obavje-štajnom agencijom CIA, rekao je Julian Assange u intervjuu za katarsku televiziju Al Džezira. Ahmed Mansour, novinar Al Dže-zire je radio intervju sa Julianom A s s a n g e o m . On je pri-znao da mu je Assange tokom inter-vjua pokazao p o v j e r l j i v e dokumente u kojima se na-vode pouzda-ne informaci-je o arapskim l i d e r i m a – agenti-ma američke CIA. “Arap-ski lideri špi-juniraju za S j e d i n j e n e Američke Dr-žave. Mno-gi od njih d o b r o v o l jn o

posjećuju američke ambasade usvojim zemljama gdje pokušava-ju uspostaviti veze sa američkimobavještajnim agencijama”, kažeJulian Assange. On ne želi otkri-ti imena arapskih lidera o kojima govori jer se, kako kaže, boji da ne bude ubijen.

O tkako su genocidom počistili muslimane iz Španije, španski

g p

kršćani sa posebnom pažnjom pra-te svaki korak muslimana u ovoj zemlji. Svaka značajnija aktivnost muslimana u Španiji biva podvr-

j j j

gnuta sistemskoj pažnji španskih vlasti. Tako su španski mediji ovih dana objavili mapu svih islamskih misionarskih aktivnosti u 2010.godini. “Selef ije su organizirale deset konferencija u 2010. godi-ni”, glasi naslov tekstova objav-ljenih u španskim medijima. Nig-dje u Evropi se na ovakav način ne pridaje pažnja muslimanskim aktivnostima. Iako je tek riječ o običnim islamskim predavanjima i druženjima bez ijednog sigurno-snog incidenta, španske vlasti su

dale sve od sebe da svemu tomedaju notu nekakve opasnosti pobudućnost Španije. Španska inkvi-

j p p

zicija je na stalnoj straži!

Al Azharova ulema oštro protestuje zbog emiti-ranja serije u kojoj se vrijeđaju ashabi Božijeg Poslanika

Iran

Na iranskoj državnoj televiziji ovih dana počelo je emitova-

nje igrane serije “Mokhtarnameh”. Ova serija se bavi životom asha-ba Muhammeda, a.s., a posebno je obrađen lik ashaba Abdullaha ibn Zubejra. Sunijska zajednica u Iranu osuđuje emitiranje seri-je “Mokhtarnameh” jer se u ovoj seriji vrijeđaju ashabi Muhamme-da, a.s. Također, islamski učenjaci sa Univerziteta Al Azhar u Egip-tu uputili su Iranu oštre proteste zbog emitiranja spomenute serije. Mohamed al-Tahtawi, glasnogo-vornik Univerziteta Al Azhar kaže da Univerzitet Al Azhar katego-rički odbacuje bilo kakvo vrijeđa-nje ashaba Božijeg poslanika Mu-hammeda, a.s. Uprkos protestima i negodovanjima sunijske uleme Iran nastavlja sa emitiranjem spor-ne serije. Nažalost, iranski režim putem svojih medija vrši stalnu agresivnu kampanju širenja laži i mržnje prema muslimanima koji ne pripadaju šiitskoj ideologiji.


52

Ghazal 1 - Prvi saudijski automobil!

KSA

Džiddah: King Saud University (KSU) u Rijadu potpisao je sporazum s juž-

nokorejskom firmom, “Digm Automotive Technology Inc.”, za proizvodnju “jeftinih” automobila po cijeni između 35.000 rijala i 45.000 rijala. Firma automobila s kapita-lom od 500 milijuna dolara bit će otvorena u tu svrhu. “Ovaj potez je rezultat napora King Saud University (KSU) da se prenese tehnologija i uspostavi ekonomija utemelje-na na znanju”, izjavio je predsjednik King Saud University (KSU), Abdullah Al Ot-hman, nakon potpisivanja sporazuma s Y.K Jeon, predsjednikom “Digm Automotive Technologies” u Južnoj Koreji. Predsjednik King Saud University (KSU), Abdullah Al Othman je izjavio kako očekuje da će nova auto kompanija biti u stanju proizvesti svoje prve automobile, Ghazal-1, u roku manjem od dvije godine. “Anketa koju je kompanija provela u zemljama Zaljeva i Sjeverne Afrike je pokazala da postoji veliko interesovanje i dobro tržište za ovu vrstu automobila u ovim zemljama.” Na Ženevskom sajmu automo-bila u Švicarskoj, king Abdallah Bin Abdel Aziz je predstavio prvi automobil proizve-den u Saudiskoj Arabiji. Ime automobila je “Ghazal-1” i u potpunosti je proizveden i di-zajniran od strane saudijskih stučnjaka a po ukusu saudijske javnosti. Dimenzije automo-bila su sljedeće: 4,8 metara dužine i 1,9 me-tara širine, i prilagođeno je klimi Saudijske Arabije. Predsjednik King Saud University (KSU), Abdullah Al Othman je rekao da je izum “Ghazal-1” dokaz da je saudijska omla-dina sposobna za stvaranje kvalitativnih do-stignuća i da tim svojim izumima stimulira ekonomiju zemlje. “Ne postoji ništa što bi zaustavilo njihove ambicije i njihov ulazak u stratešku industriju čiji monopol trenutno drže razvijene zemlje”, rekao je predsjednik KSU. Naglasio je da tržište automobila u Sa-udijskoj Arabiji i drugim zemljama Zaljeva se konstantno povećava. U Saudijskoj Ara-biji tržište automobila se procjenjuje preko 9 milijardi rijala i raste po stopi od 25 posto godišnje. Sama Saudijska Arabija uvozi više od 500.000 automobila godišnje.

Šejh Qaradawi - Volio bih život okončati pogibijom na Božijem putu i molim Ga da šehadet postignem od nemuslimanske ruke!

Džuma-namaz na minus 30 stepeni Celzijusevih

Katar

Kazahstan

Unajnovijem intervjuu za arap-ski list Asharq Al Awsat, šejh

Yusuf Al Qaradawi je iznio niz za-nimljivih mišljenja o aktuelnomstanju među islamskim pokretima u svijetu. Osim toga šejh Yusuf Al

Qaradawi je na istom mjestu izra-zio svoju nadu da će njegov životzavršiti pogibijom na Allahovomputu. “Ja sam vojnik islama, ja samvojnik Allaha Svevišnjeg, na tomputu se borim svojim znanjem,

radom ipozivom uA l l a h o v uvjeru. Že-lim da životo k o n č a mp o g i b i j o mna Božijemputu i mo-lim Allaha da šehadetp o s t i g n e mod nemu-s l i m a n s k eruke!

Fotografija koju objavljujemo uz ovaj tekst prikazuje kazahstan-

ske muslimane kako klanjaju džu-ma-namaz. Povod objavljivanja ove fotografije je da je na njoj ov jekov ječ en trenutak, od-nosno ova fo-tografija pri-kazuje kako ka za hstansk i m u s l i m a n i klanjaju džu-ma-namaz na minus 30 ste-peni Celziju-sevih. Ni tako niska tem-peretura nije spriječila vjer-nike da obave molitvu Sve-

višnjem Allahu, dž.š. Kazahstankimuslimani sa ove fotografije dokazsu koliko jaka vjera u Allaha možebiti u ljudskim prsima.


53

Referendum za kraj Su-dana?

Sudan

U nedjelju 9. januara u Sudanu će biti održan dugo najavljivani re-

ferendum o nezavisnosti južnog Su-dana. Već sada se sa sigurnošću može reći da će građani južnog Sudana glasati za osamostaljenje. To će doni-jeti velike probleme za Sudan. Prvog dana nakon proglašenja rezultata re-ferenduma Sudan će ostati bez veli-kih prirodnih bogatstava. Skoro sva sudanska naftna nalazišta ostat će u južnom Sudanu. Također, potencijal za proizvodnju hrane koji je imao Su-dan nalazi se u južnom dijelu Sudana što znači da će Kartum ostati i bez toga. Nažalost, tu nije kraj problemi-ma koji očekuju vladu u Kartumu. Strani investitori, kao što su Kina i Rusija će vjerovatno mijenjati stranu sa kojom će sarađivati, naravno ona-ko i sa onima kod kojih ostane naftno bogatstvo, a to će svakako biti južni Sudan. I na kraju, kada se podijeli Sudan, Kartum će se suočiti sa poli-tičkim problemima. Naime, jasno je da će vlada Omara al Bashira imati puno političkih protivnika i bezbroj nerješenih pitanja. Ova godina će za Sudan biti sve ili ništa.

Intifada protiv arapskih diktatoraTunis

Krajem decembra prošle godine u Tunisu su izbili veliki protesti. KK

Hiljade mladih Tunižana je izašlo na ulice u tri grada gdje su se oštro sukobili sa policijom. Protestanti su tražili silazak sa trona režima dikta-tora Zine el Abidine Ben Alia. Spo-menuti protesti su važni jer su prvi događaj ovakve vrste u modernijoj historiji Tunisa. Ranijih godina je bilo nezamislivo da se bilo ko pobu-ni protiv Ben Alijeve diktature. Na njegovo iznenađenje, mladi Tunižani su odlučnoustali u od-branu svojih prava. Ne treba poseb-no navoditi da su tuni-žanske vlasti oštro od-govorile na ove proteste. Iako je to tako prote-sti nisu tek tako uguše-ni. Svjetski

mediji su odlučili prešutiti ovaj važnidogađaj. Međutim, zahvaljujući AlDžeziri vijesti o protestima građana Tunisa nisu ostali bez potrebne pa-žnje. Prema izjavama arapskih poli-tičkih analitičara, protesti u Tunisui Egiptu su uzburkali arapsku javnosti u drugim zemljama. Prema njima,sve je bliži dan kada će se arapskidiktatori suočiti sa odlučnim odgo-vorom svojih građana. Po njima, tu-nižanski protesti su uvod u arapskuintifadu protiv arapskih diktatora.

Foto islamneta

Koptska invazija noževima na komšije muslimaneAlexandria: Egipatski kopti napadaju muslimane noževima ispred džamijenakon bombaškog napada na njihovu crkvu.


54

Opis Džehennema prema tekstu Kur’ana i Sunneta Piše: Zekerijah ef. Čajlaković

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova,Milostivom, Samilosnom, što nas je na Pravi put uputio, mi neH bi-

smo bili na Pravom putu da nam On nijeMilost Svoju ukazao.Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahova poslanika Muhammeda, a.s.,na njegovu časnu porodicu, plemenite as-habe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.Uz Allahovu pomoć, pokusat ćemo iznije-ti opisi Džehenema prema tekstu Kur’ana i Sunneta. Cilj ovog govora je podsjetitivjernike na posljedice loših djela i strahoteDžehennema kao rezultat toga.

Šta je i kako izgleda Džehennem?

Prema definicija Ömera Önguta u djelu“Ključevi srca” na str. 75: “Džehennem je mjesto na budućem svijetu, mjesto straš-nih muka i patnji za one koji su na dunja-luku bili asije, za nevjernike i bezbožnike.”U suri El-Kehf, 100. i 101. ajetu stoji:I toga dana ćemo nevjernicima DžehennemDDjasno pokazati, onima čije su oči bile kopre-nom zastrte, da o dokazima Mojim razmi-sle, onima koji nisu htjeli ništa da čuju. (El-Kehf, 100.-101.).U opisu Džehennema donosimo nekoli-ko ajeta koji govore o njemu i njegovimstrahotama:A oni nesrećni - ko su nesrećni?! Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj i u sjeni dima čađavog, u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine. Oni su prije toga raskošnimživotom živjeli i uporno teške grijehe činili i govorili: “Zar kad umremo i zemlja i kosti “postanemo - zar ćemo zbilja biti oživljeni,zar i drevni naši preci?” Reci: ” “I drevni i “kasniji, u određeno vrijeme, jednog određe-nog dana bit će sakupljeni, i tada ćete vi,o zabludjeli, koji poričete oživljenje, sigurnos drveta Zekkum jesti, i njime ćete trbuhe puniti, pa zatim na to vodu ključalu piti,poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti; toće na onom svijetu biti gošćenje njihovo! (El-Vakia, 41VV .-56.).A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkumkoje smo nevjernicima kao kaznu odredili? To je drvo koje će usred Džehennema rasti,plod će mu poput glava šejtanskih biti. Oni će se njime hraniti i trbuhe će svoje njime puniti, zatim će to s ključalom vodom izmi-ješati, a potom će se, sigurno, opet u Džehe-nnem vratiti. (Es-Saffat, 62.-68.).Najbolje ga je opisao Poslanik, a.s., kada

je rekao: “Vaša vatra je samo jedan od sedamdeset dijelova džehennemske va-tre.” Neko reče: “Allahov Poslaniče, i ona “je, zaista, dovoljna.” Poslanik, a.s., reče: “Džehennemska vatra je žešća od dunja-lučke za 69 stupnjeva, svaki joj je ravan po temperaturi.”Dunjalučka vatra spaljuje onog ko uđe u nju, tako što osoba umre i time presta-je njegov bol. A džehennemska je stalan bol njenim stanovnicima:Oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti. (Fatir, 36.).Kad god im jedne kože izgore Allah ih zamijeni drugima da ponovo kušaju ka-iznu:One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih dru-gim kožama da osjete pravu patnju. Allah je zaista silan i mudar. (En-Nisa’, 56.).I u Džehennemu ima hrane, ali je ta hrana od odvratnog drveta Zekkum, i u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti:Drvo Zekkum bit će hrana griješniku, utrbuhu će kao rastopljena kovina vreti.(Ed-Duhan, 43.-45.).U njemu ima i pića, ali je to gnojna teč-nost: Pred njim će Džehennem biti - i on će biti pojen odvratnom kapljevinom, mučit će se da je proguta, ali je nikako neće moći prož-drijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega će teška patnja čekati. (Ibrahim, 16.,17.77).Ima i odjeće, ali je i ona od vatre: ... onima koji ne budu vjerovali bit će oddd jela diiddod vatre skrojena... (El-Hadždž, 19.).I hladovine od vatre: Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage... (Ez-Zumer, 16.).U njemu ima mnogih stvari koje ima i u Džennetu, samo što su one namijenjene za mučenje. Imaju isto ime, ali drugačiju funkciju.Dakle, sve što je za čovjeka najgore tamo

se nalazi. Valovi vatre, grozan smrad, dre-ka, buka, galama i vika od koje srce puca; divlje zvijeri, ljudi u košuljama od katra-na ispod topuza od željeza, halki, lanaca i bičeva koji se uvijaju. Da bi što više bili u azabu Allah, dž.š., im je tijelo proširio i produžio, a meso i kože im promijenio. Od izgorenog tijela širi se takav smrad da jedan drugog proklinju. Stanovnici Dže-hennema pit će krv, gnoj i ključalu vodu. Tu u Džehennemu ima bezbroj vatrenih planina, ravnica, rijeka, bunara, zindana i pekara. Muke od toga su sve gore od go-reg, itd.

Ko će u njega ući?

Kriteriji za ulazak u Džehennem su-protni su kriterijima za ulazak u Dže-nnet. U njega će se ući putem nevjer-stva i nepokornosti prema Allahu, i nijedan kafir ga neće moći izbjeći.Onaj koji je dao prednost dunjaluku i njegovim slastima, bio ustrajan u ne-vjerovanju i poricanju proživljenja:Oni su prije toga raskošnim životom ži-vjeli i uporno teške grijehe činili i govori-li: “Zar kad umremo i zemlja i kosti po-stanemo, zar ćemo zbilja biti oživljeni?” (El-Vaki’a, 45.-47.).Oni koji su bili gluhi pored sluha i ra-zuma, oni koji su bili slijepi pored vida i oni koji su poslanike u laž utjerivali:“Da smo slušali ili razmišljali, ne bi-smo među stanovnicima Džehennema u ognju bili!” (El-Mulk, 10.).

Stanje nevjernika u Džehennemu?

Bit će privođeni u njega u grupama. Džehennem će se rasplakati i rasrditi od njihovog nevjerstva, ustrajnosti u kufru i neslijeđenju Poslanika, a.s.Ulazit će na sedam vrata koja će biti zasvođena plamenim stubovima: Ona će iznad njih biti zatvorena, pla-menim stubovima zasvođena. (El-Hu-meze, 8.-9.).Bit će bacani u njega kroz tjesnac veza-nih ruku, okovani u okove i sindžire i bačeni u oganj razbuktali:Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili. (Ed-Dehr, 4.).Najblaža kazna u Džehennemu je da se čovjeku stavi žeravica ispod stopala, od koje će mu mozak ključati.Ostatak teksta pročitajte na www.islambosna.ba

Kur’an i hadis


55

IslamBosna.ba - Istraživanjem mu-slimanskog svijeta otkrivamo jako lošu sliku. Kad pogledamo Palestinu,

Afganistan, Irak i Čečeniju, ono što mo-žemo vidjeti jeste ugnjetavanje ummeta. Dok su ove zemlje medijski dijelom do-bro popraćene i njihovo stanje je poznato ummetu, postoje također i drugi musli-mani koji žive pod presijom i neprestanim ugnjetavanjem, a da mi to i ne znamo. Muslimani Rohingje ne dobijaju medijski publicitet i nisu poznati kao ugnjetavani muslimani u Palestini i Kašmiru. Većina nas i ne zna ko su Rohingje.Narod Rohingja živi u zapadnoj Burmi, današnjem Mijanmaru, u državi Arakan koja graniči s Bangladešom. Njihovo po-rijeklo se može pratiti do Arapa, Maura, Perzijanaca, Turaka, Bengala. Rohingje vjeruju da su potomci autohtonog sta-novništva koje je prešlo na islam prije ne-koliko stoljeća. Međutim, mijanmarska vlada to nikad nije htjela prihvatiti te ih nije priznala kao zasebnu etničku grupu, nego za njih koristi izraz “bengalski mu-slimani”.Širenje islama u Arakanu (i uz južna obalna područja Bangladeša) desilo se preko pomoraca sufija i trgovaca. Prilič-no su pobožni, pa je kod njih uobičajeno da muškarci nose brade, a da žene nose hidžab. Rohingja muslimani su poznati u svijetu kao jedna od najvećih svjetskih populacija bez državljanstva, a gotovo 30 odsto ukupnog stanovništva države Ara-kan su Bengali i njihova populacija je u porastu. Oni čine grupu koja je obilježila historiju tog područja jer su još u proš-losti, kao istaknuti sultani, podarili sta-novništvu bogat kulturni život, čak do te mjere da su utjecali na brojno budističko stanovništvo. Njihovo ugnjetavanje po-činje od oslobađanja Mijanmara od ko-lonijalne vlasti Engleza 1948., kada tom državom počinju vladati totalitaristički režimi koji konstantno ugrožavaju mu-slimanski narod Arakana.U Mijanmaru živi oko 1,5 miliona mu-slimana Rohingja, a drugih 1,5 miliona živi u zemljama poput Bangladeša, Uje-dinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije, upravo zbog ugnjetavanja i pro-gona. Rohingje su uglavnom poljopri-vrednici.Narodom Mijanmara vlada brutalna i opresivna vojna hunta poznata kao Sa-vjet za državni mir i razvoj (SPDC). Vojna hunta redovno zatvara, muči i ubija svoje građane kako bi održala svo-

Islamske teme

Zaboravljeni muslimanski narod Rohingja

Čitajte i gledajte na IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaImigranti iz BiH koji se vrate kući imaju pravo na doživotnu pomoćWikiLeaks: Izrael pokušava Gazu držati na rubu kolapsa

Tekstovi Sunnet svih poslanikaPridruživanje Maršu za slobodu Gaze

Nauka i zanimljivoDa li se Mjesec udaljava od Zemlje? Odgađanje intimnog odnosa do vjenčanja je dobro za brak

IB TVIslamBosna TV: Stvaranje čovjeka Videovijesti: Poznate ličnosti o Muhammedu, s.a.v.s.


ju vladavinu u životu. Hunta ugnjetava izlostavlja mnoge etničke manjine poputRohingji, koji se često suočavaju s progo-nima i maltretiranjima. Njima je zabra-njeno vjenčavanje bez državne dozvole ito se odnosi samo na muslimane, a ne,naprimjer, i budiste koji žive u Arakanu,i suočavaju se s torturama, silovanjima i prisiljeni su na robovanje u logorima.Rohingjama muslimanima ne dopušta se da imaju državljanstvo, zemlja im jekonfiskovana, deložirani su i ubijani bezsuđenja. Za putovanje iz jednog dijela zemlje u drugi potrebna im je državna dozvola, koju obično ne dobijaju, i onajko je dobije dao je mito i to u velikoj svo-ti. Zabranjeno im je da posjećuju i glavnigrad Mijanmara Rangun.Najveći genocid doživjeli su 1942. go-dine kad je tadašnji burmanski režimubio 100.000 ljudi, a više hiljada ih jemoralo pobjeći. Samo u 1997. godinivojska je uništila preko 40 džamija. Voj-ska također uništava svetišta, arheološkeostatke i mezarja kako bi izbrisala islam-sku kulturnu baštinu Rohingja. Opore-

zivanje je još jedan način ugnjetavanja: plaćaju porez na ženidbu, kad skupljaju drva i bambus, kad registriraju rođenje, kad prijavljuju smrtne slučajeve, plaćaju porez na stoku, čak i na fudbalske uta-kmice. Trudnice muslimanke moraju se registrovati i pokazati svoje lice i stomak vlastima. Zbog ograničenja putovanja učenici Ro-hingje se suočavaju sa životom bez obra-zovanja i učenja. Vjerske vođe Rohingji su maltretirane i mučene, a ponekad im i prisilno obriju brade ili ih prisiljavaju da izdaju nei-slamske dekrete. Situacija za Rohingje koji su uspjeli pobjeći vani također nije sjajna. Naprimjer, u Bangladešu oni žive u logorima i uskraćuje im se pravo na posao ili primanje pomoći. U Ban-gladešu u logorima živi oko 28.000 Rohingji i službeno su priznati, dok oko 200.000 Rohingji živi ilegalno izvan logora. Ostatak teksta pročitajte na www.islam-bosna.ba IslamBosna.ba

56

Skrivena disertacija: Šta je sve pogrešno a šta nije nikako napisano u disertaciji (V dio): Primijenjene umjetnosti

Feljton

Kako je ključ za razumijevanje Andrića njegova osjednutost svijetom islama i njegovo potpuno nepoznavanje ili izvrtanje istine o islamu, u periodu sakrivanja od javnosti disertacije, uskaču brojni apologeti Andrićevi upravo ga pravdajući po ovom pitanju. Mada je nemoguće Andrića odbraniti

Piše: Kemal Zukić

Baveći se beznačajnim sitnica-ma u vezi kulture u Bosni uosmanskom periodu, Andrić

je popunio prostor svoje disertacije a da se nije ni dotakao svih raznovrsnihaspekata kulture i umjetnosti islamskeprovenijencije. Tako je svjesno stvaraosliku potpunog mraka, odsustva svakepozitivne aktivnosti u Bosni tokomskoro pet stoljeća. Jedna od tih zane-marenih, apsolutno zaobiđenih, ni us-put spomenutih oblasti umjetničkog djelovanja su primijenjene umjetnosti,ili “male umjetnosti“. Treba li naglasitida su te aktivnosti imanentno islam-ske, da su došle u Bosnu sa Turcima ida su se njima bavili gotovo isključivoBošnjaci, pri tome pokazujući svoj ta-lenat za likovne umjetnosti.

Primijenjene umjetnosti obuhva-taju nekoliko grana umjetničke dje-latnosti u raznim materijalima i sa raznim motivima. Ključni značaj ovih

umjetnosti, koje neki nazi-vaju “male umjetnosti” zbog malih dimenzija predmeta, je taj da one proizvode lijepe, umjetničke predmete ali koji imaju svakodnevnu upotreb-nu vrijednost.

“Male umjetnosti”

U primijenjene umjet-nosti spadaju umjetnički predmeti urađeni u tekstilu, drvetu, metalu, keramici, slonovači te u skupocije-nim materijalima. Rezultat je lijep, upotrebni predmet. To najčešće nije elitna, pre-tenciozna umjetnost nego “narodna”. Jedan skromni umjetnik, često anoniman, u tišini svoje radnjica ili doma pravi lijepe predmete koji će usrećiti nekog čovje-ka koji će ih svakodnevno koristiti. Ovo zanatstvo pro-žeto umjetnošću, ovi pred-meti svakodnevne upotrebe predstavljaju široku huma-nizaciju života običnog na-roda. To je duboko huma-nistička, socijalna, masovna umjetnost za najšire slojeve naroda.

Primijenjene umjetnosti, kao i“umjetnost knjige” imanentno su islamske umjetnosti. Mentalitet istoč-njaka, po kojem vrijeme ne mamuza čovjeka da mora nešto da završi što prije, taj mentalitet savršeno odgovara “malim umjetnostima”. Pred tim zana-tlijom-umjetnikom je čitava vječnost, on ne hita.

Najljepši upotrebni predme-ti izrađeni širom islamskog svijeta bili su visoko cijenjeni u kršćanskojEvropi. Raskošni ogrtači za svečano-sti, za kraljeve, vlastelu, kardinale,svi su izrađivani u islamskom svijetu.Tek poneko bi otkrio na ivici potpisumjetnika arapskim pismom i uspa-ničeno pomislio da je to neka gatka ili kletva.

U Bosni su se stoljećima proizvo-dili predmeti “malih umjetnosti”rukama Bošnjaka, ili su se uvozili iz drugih islamskih zemalja.

Jedino Andrić to nikad nije pri-mijetio niti je ikad tospomenuo. A morao je toobraditi, bar površno, udisertaciji koja treba da pri-kaže duhovni život u Bosniza vrijeme Turaka. Sve štoje bošnjačko i islamsko uAndrićevoj svijesti je obez-vrijeđeno, bagatelisano, ilijednostavno zaobiđeno iprešućeno, pa i primijenje-ne umjetnosti.

Andrićevo (ne)poznavanje islama

Cjelokupni Andrićev ži-votni i književni put vezanje za islam, tursku upravu uBosni i za Bošnjake, kao di-jela islamskog svijeta. Ništa drugo njega ne zanima. Onje opsjednut svijetom islama potpuno beznadežno i toli-ko potpuno da u njegovojsferi interesa nema ničeg drugog.

Logično bi bilo da čovjek toliko opsjednut islamomstudira i upoznaje islamskucivilizaciju, kulturu i umjet-nost i posebno islamskodruštvo u cjelini i duh tog društva.

Međutim, Andrićevopoznavanje svijeta islama je toliko mi-zerno da sigurno ne postoji u cijelojsvjetskoj književnosti takav slučaj da je neko manje poznavao temu kojoj jeposvetio svoj radni vijek.

Kako objasniti ovu suludu situaci-ju? Za toliki apsurd potrebno je bilomnoštvo razloga. Kao prvo: Andrićnije čak ni površno poznavao nijedanorijentalni jezik da bi mogao čitati u

PrimPrimiijenjena jenjena narodna narodna umjetnostumjetnost

Najljepši upotrebni predmeti

izrađeni širom islamskog

svijeta bili su visoko cijenjeni

u kršćanskoj Evropi.

Raskošni ogrtači za

svečanosti, za kraljeve,

vlastelu, kardinale, svi su izrađivani u islamskom

svijetu.


57

originalu o islamu bilo šta. A važni-je i od ove i ipak nepromostive pre-preke je to što je Andrić patološki mrzio islam i islamski svijet. Ta je mržnja toliko mračna i sveobuhvat-na da ga je sasvim zaslijepila do te mjere da o islamu nikad ne napiše nijednu pozitivnu riječ, čak ni toli-ko koliko je znao i zna svaki i ispod prosjeka informiran čovjek.

Ova slijepa mržnja je glavni uzrok da je cijelo Andrićevo djelo lišeno elementarnog ljudskog mora-la. Toga su bili svjesni i Andrićevi mentori disertacije, sam Andrić kao i cijela armija apologeta zaduženih da veličaju i brane Andrićevo djelo. Andrić je tvrdoglavo odbio da “preradi” svoju diserta-ciju, a apologeti su na mu-kama da stalno izmišljaju nova opravdanja za sve užase koje je Andrić izno-sio u svojim djelima.

Sam Andrić je bio svje-stan koliko je netačno i nemoralno ono što piše pa je to i napisao u jednom dodatku uz disertaciju pod naslovom “Fragmentarne varijante uz tezu”. On tu piše o “zloupotrebljavanoj temi” Turaka u literaturi,

u poeziji i nauci, “naša tradicionalna i pisana književnost načinila je od Turaka bič božiji, neku vrstu stra-šila, koje se moglo slikati samo cr-nim i krvavim bojama, i o kom se nije moglo mirno govoriti ni hladno misliti”. Zatim dodaje da je i “naša nauka” podlegla tom “prirodnom osećaju”. Kao da se nauka rukovodi osjećajima. Iako je svjestan ove per-verzne izvitoperenosti istine Andrić i sam, tako zajapureno, mrziteljski piše svoju disertaciju, dakle nauč-no djelo, i njegovi zbunjeni mento-ri uzalud ga pokušavaju urazumiti kako bi svoju “raspravu” bar malo učinio naučnom i istinitim. Andrić

u ovim naknadnim, ne-važnim dodacima i bilješ-kama pokušava opravda-vati ovaj sramno nenaučni pristup u naučnom djelu, kako bi izbjegao da ga stvarno popravi. Andrić sam priznaje: “...nije se mogla održati romantič-na predstava Turčina kao isključivog predstavnika zla, nereda i poroka”, ali istrajava sam na tome u svim svojim djelima pa i u disertaciji. Zatim se da-lje Andrić pravda u ovim

fragmentima: “...ne kritikujemo islam i islamske ustanove, među ko-jima je bilo, i ima i takvih koje su od visoke moralne i praktične vred-nosti, nego samo primenu turskog državnog režima koja je za naše ze-mlje, o tom sumnje nema, bila fatal-na”. Uvijek kada iznosi tvrdnje izvan logike i zdravog razuma Andrić to potkrijepi sa “o tom sumnje nema” kako se niko ne bi usudio otkriti neodrživost neke tvrdnje. Zašto bi primjena islamskih principa “od vi-soke moralne i praktične vrednosti” bila fatalna za naše zemlje? Andrić ne navodi nijednu od tih vrijedno-sti, kao što je, naprimjer, institucija vakufa ili zabrana prisilnog prevje-ravanja u islamu, jer bi svaka riječ o ovome u disertaciji, a kasnije i u romanima, pokazala besmislenost i lažnost gornjih Andrićevih tvrdnji.

Kako je ključ za razumijevanje Andrića njegova opsjednutost svi-jetom islama i njegovo potpuno ne-poznavanje ili izvrtanje istine o isla-mu, u periodu sakrivanja od javnosti disertacije, uskaču brojni apologeti Andrićevi upravo ga pravdajući po ovom pitanju. Mada je nemoguće Andrića odbraniti od njega samoga, mora se priznati da mnogi apologeti to rade vješto.

Andrićevo poznavanje

svijeta islama je toliko

mizerno da sigurno ne

postoji u cijeloj svjetskoj

književnosti takav slučaj da je neko manje

poznavao temu kojoj je posvetio svoj radni vijek.


Andrićevi apologeti su se složilida će najbolje braniti Andrićevo djeloako kažu i dokažu da on nije znao go-tovo ništa o islamu. Smatraju da su ga tim neznanjem opravdali što upornoi jedino piše o svijetu islama, onakoružno i nakaradno kako je radio oddisertacije do posljednjeg nezavršenog romana “Omer-paša Latas”.

Nemoguća misija Andrićevih apologeta

Jedan od najvećih i najuspješ-nijih apologeta Andrića, ZoranKonstantinović piše da je “moralo/.../biti i mišljenja da Andrić nije razumeoislam kao religiju, kao zajednicu, kaoideologiju i kao civilizaciju”. Ali ni ovaj najbolji apologeta ne ide taj malikorak dalje u smislu logike pa da namobjasni zašto taj Andrić uporno i jedi-no piše disertaciju i romane o nečem“što ne razume” i o čemu objektivnopojma nema. Ne ide korak dalje jer tajkorak bi morao voditi zaključku da je Andrić naručeni i samoponuđenihuškač na nesretni bošnjački narod.A naručioc je jedino mogla biti veli-kosrpska klika koja nerazumno vodiSrbiju iz sukoba u sukob, iz zločina uzločin, iz poraza u poraz.

Andrić im se sam ponudio i pod-metnuo kao savršeni izvršilac te gado-sti jer je katolik rođen u Bosni.

Drugi Andrićev apologeta Aleksandar Popović u tekstu “IvoAndrić i Kuća islama” konstatuje bla-go da je “Andrićevo teorijsko pozna-vanje ‘Kuće islama’ bilo uglavnom po-vršno”. On konstatuje da Andrićeva biblioteka “ne pruža nikakva pomoć-na saznanja u vezi s njegovim intere-som za islam”. Iz daljeg teksta i pri-mjera ovaj autor jasno kaže da Andrićo islamu nije znao gotovo ništa.

A onda slijedi logička vratolomija po kojoj Andrić nije ni morao znatiništa o temi o kojoj piše. “Što se tičep j j j

odraza tog nepoznavanja ‘Kuće isla-ma’ na Andrićevo delo, čini mi se da ono nije imalo nekih ozbiljnijih po-sledica ni na analizu situacija izme-đu kršćanskih i islamskih društava ipojedinaca”.... Nevjerovatno u kakvegluposti upadaju obrazovani i pamet-ni ljudi samo da bi odbranili Andrića.Ovaj Popović, ako se predstavlja kaopoznavaoc islama, morao bi znatibar toliko da islam nije samo religi-ja nego i cjelokupan način življenja iponašanja. Naročito je morao znatimoralne norme koje se moraju po-štovati u svakodnevnom životu. Akoislam određuje cjelokupan život mu-slimana, kako o tome može istinito i

pošteno pisati neko ko pojma nema o islamu, a to je upravo ono što Andrić radi cijelog života a posebno u diser-taciji. Andrić piše o davno prošlim vremenima o kojima ne zna ništa. Apologete pravdaju nemoralno pisa-nje u književnim djelima, pozivajući se na slobodu umjetničkog stvaranja i lične vizije i doživljaja. Ali, Andrić iznosi svoje lične impresije o društvu i vremenu o kojem nema nikakvih vlastitih iskustava. Kamo sreće da je Andrić poslušao Dučića, otkačio se od sultana, vezira i historije Bosne i pisao o savremenom životu u kojem učestvuje i o kojem ima neka objek-tivna lična iskustva. On je radije osta-jao u mračnom svijetu ima-ginarne prošlosti u kojem mu je jedina ideja vodilja mržnja prema islamu.

Apologeti se, dakle,slažu da Andrić nije imao pojma o islamu, o temi ko-joj je posvetio cijeli život i djelo, samo misle da su ga opravdali tim priznanjima i na taj način mu dali pra-vo da piše o onom o čemu nema pojma, pa čak i u di-sertaciji, koja je svugdje na svijetu naučno djelo, dakle plod dubokog i suštinskog poznavanja teme.

Za Andrićeve apologeteovo ne važi, oni sebi dozvo-ljavaju sve kako bi odbranili neodbranjivo. Tako Zoran Konstantinović ovu diserta-ciju, ovo kvazi naučno dje-lo, proglašava književnim djelom. “To je u prvom redu književno delo, koje mora imati svo-je mesto u celokupnom Andrićevom opusu”. Ovaj apologet dezavuiše i sa-mog Andrića, koji je valjda najbolje znao vrijednost svoje disertacije kad ju je kategorički izbacio iz svojih sabra-nih djela. Ali, valjda je svakom jasno da sam Andrić ne upravlja ni sobom ni svojim djelom nego to rade neke mračne sile iz pozadine i u tajnosti. Ovaj zajapureni apologeta na silu želi da disertaciju, naučno djelo, podvede pod književno djelo i tako opravda sve užasne neistine i izvitoperivanja kojima ona vrvi. “Ono je književno po svom uplitanju narodnih pesama i narodnih izreka, po svom uvekprisut-nom interesovanju za literaturu ... Na kraju, ono je književno delo i po tome što, literarno nadahnuto, nosi poruku istorijskog iskustva prošlosti za život u budućnosti”. Ustvari Konstantinovićje morao reći da ovako unakažena slika prošlosti, ubačena u naučno

djelo, nosi poruku opravdanja zloči-na i genocida nad Bošnjacima u bu-dućnosti. To je istinska poruka cje-lokupnog Andrićeva djela, naručena od najmračnijih zlotvora bošnjačkog naroda koju je Andrić bez pogovo-ra, bez moralnih normi, dosljednoprovodio.

O ovoj užasnoj podvali Andrićeva apologeta Konstantinovića sud je sa-žeto i jasno dao dr. Mushin Rizvić.“Ova univerzalistička književno-estetska razmatranja, sa visine nezain-teresovanog posmatrača, bila bi u pot-punosti i etički prihvatljiva kada ne biispuštala iz vida Andrićevu naklonost,odbojnost i kritiku, suprotstavljenost

prema jednom narodu,prema jednoj vjeri, jednojkulturi, i predstavljala ot-kupljivanje negativne izri-čitosti Andrićeve disertaci-je, toliko bitne za glavninunjegova književnog djela idalekosežne za njegov uti-caj u stvaranju optužujućesvijesti o ‘turskoj krivici’Bošnjaka kod drugih juž-noslovenskih naroda”.

Ne bi Andrić, kao bo-sanski katolik, sam mogao nanijeti toliko zla Bosni i Bošnjacima. On je imao moćne naručioce, uprav-ljače i nalogodavce u vrho-vima vlasti, kao i značajne apologete, armiju takvih među intelektualcima, koji će bestidno opravdati sve Andrićeve nemoralnosti. Oni će kazati da Andrić nema pojma o islamu ali da

ima puno pravo da blati tu religiju. Oni će mu dati dozvolu da disertaciju, naučno djelo, piše neodgovorno kao i da fantazira i izmišlja sva zla u proš-losti o kojima ne zna ništa i da sve to tovari na leđa Bošnjaka. Uz ovog ne-moralnog autora stajala je armija po-magača, naručioca i apologeta. Samo tako je on mogao počiniti toliko zla. Što se samog Andrića tiče, njegova je

j g p

zasluga sjajan stil pisanja sa kojim je talentom rođen i zastrašujuće odsu-stvo morala i rasuđivanja o mogućim posljedicama vlastitih laži i podvala “do daleko u budućnost”.

Zato se o Andrićevom nedjelu nesmije više šutiti.

Fašistički miljenik i nosioc nacio-nalne mržnje, koji je kao takav uspio da se ubaci i u komunističku vlast i opstane tamo, takav čovjek nije nai-van i sve njegovo je toliko zloćudno da se mora konačno iznijeti na vidjelo i pošteno analizirati.


Ne bi Andrić, kao bosanski katolik, sam

mogao nanijeti toliko zla Bosni i Bošnjacima.

On je imao moćne naruči-oce, upravljače i nalogodavce u vrhovima vlasti, kao i značajne

apologete, armiju takvih među intelek-tualcima, koji će bestidno

opravdati sve Andrićeve

nemoralnosti.

59

Metodologija istraživanja u odgoju i obrazovanju: položaj muslimanskih školskih institucija na području okruga Bihać za vrijeme Austro-ugarske uprave (1878-1918) (I dio)

Historija

Piše: Jasmin Džanan

Cilj ovoga rada je sagledatipoložaj muslimanskih škol-CCskih institucija na području

Okruga Bihać, za vrijeme austro-ugar-ske uprave.

Vremenski se promatra razdobljeod dolaska Austro-Ugarske monarhijena prostor Bosne i Hercegovine 1878.godine, pa do kraja njene uprave uBosni i Hercegovini 1918. godine.

Želja nam je ukazati na činjenicuda Bihać u austrougarskom periodu nije bio samo “ključ Bosne” u vojno-strategijskom pogledu i najjača tvrđava Bosanskog ejaleta, nego je i bilo područ-je s bogatom tradicijom muslimanskog školstva.

Iako su to bile škole u kojima se sti-calo vjersko, šerijatsko-pravno i znanje orijentalnih jezika, one su predstavljale stožere vjersko-kulturnog života Bošnjaka u Krajini.

Muslimansko školstvo na području okruga Bihać prije Austro-ugarske uprave

Radi boljeg razumijeva-nja historijskog kontinuiteta obrazovnog procesa, dat ćemo kratak osvrt na muslimanske školske institucije prije dola-ska Austro-ugarske vlasti.

Razvoj gradova i kreiranjepolitičko-administrativnih punktova u Osmanskom car-stvu nametnuo je i potrebu iznalaženja brojnog kadra kao odgovor novim potrebama. Ideološke pobude, zasnovane na islamskom učenju malo su dolazile do izražaja. Dominirali su ideološki pogledi protkani osmanskom idejom. Škole su se

j p g

pomicale srazmjerno napretku Turskoga carstva, ali se ne može kategorički tvrditi da su sve kulturno-prosvjetne institucije bile isključivo predviđene osmanskoj ek-spanzionističkoj politici. Ustanove koje su osnivane iz usko osmanskih potreba ili ovjekovječenja osnivača, brže su isče-zavale od ustanova gdje je vladalo stvar-no interesovanje za izučavanje islamskih disciplina.1

Uzroci opadanja interesa za arapsko-islamske znanosti su: zanemarivanje po-trebe inovacija; konzervativan stav ulemeda je potreba za inovacijama zatvorena;ostanak u okvirima starog sistema zna-nosti; sužavanje i bezrazložno odbaciva-nje svega korisnog i tapkanje u mjestu,odstupanje pred neotkrivenim, uvlačenjeu sebe, nespretnost i neznanje generacija prethodnika uslovili su da arapsko-islam-ske znanosti budu progutane i da ustupemjesto savremenim dostignućima.2

Poslije osvajanja Bosne i Hercegovine,Osmanlije su u ove krajeve donijele broj-ne islamske tekovine, među kojima imuslimanske vjerske škole. Od 15. pa do druge polovine 19. vijeka, u Bosni iHercegovini uspostavlja se čitav sistemobrazovnih objekata vjersko-prosvjetnog i općenito kulturnog karaktera, što je do-velo do širenja islama i kreiranja osobenemuslimanske kulture.

Džamije i tekije prvi su prosvjetniobjekti i učilišta, uz koje su segradili i mektebi. Od nastan-ka školstva u islamu, u dža-mijama i mektebima učilo sečitanje i pisanje, zatim osnoveKur’ana, tefsira, hadisa, po-tom pravo i pravni propisi(Šerijat i ahkam).

p p3 i 4

Prema pisanju Mehmeda Mašića, na prostoru današ-njeg Unsko-sanskog kanto-na, koji približno odgovara bivšem Bihaćkom sandžaku,prvu medresu osnovao je bi-haćki kapetan Mehmed-paša Bišćević na Maloj Otoci uBihaću 1841. godine.

Istraživanja pokazuju da je to prva srednja škola uovom kraju. To ne znači da se došlo do konačnog podat-ka, te da i ranije nisu posto-

jale škole toga ranga na ovom prostoru,smatra Mašić. Medresa je bila prizemna.Imala je 13 stanova za učenike, predava-onicu, dvije abdesthane, avliju i bašču.Funkcionalnost i rad medrese bilježe sedo kraja 1891. godine.

Osim te medrese, Mašić navodi ipostojanje medrese u Bihaću iz 1866.godine. Inicijativom kajmekama Reuf-bega počela je gradnja medrese u Bihaću1866. godine. Za podizanje medrese,dobrovoljne priloge dali su kajmekam,činovnici i mnogi ugledni građani.

Bogata tradicijaBogata tradicija muslimamuslimannskog školstvaskog školstva


Austrougarska vlast (1878.) izazvala je korjenite društvene, političke, prosvjetne, ekonomske i kulturne promjene. Spor razvoj za vrijeme turske uprave iz temelja je zamijenjen sistemom izrazitijih planova novog poretka. Slijedeći devizu “Podijeli pa vladaj”- austrogarske vlasti na planu prosvjete imale su jasan cilj. On je podrazumijevao nastojanje da prenošenjem prakse svoga školskog sistema, uz respektovanje bosanskohercegovačkih socioetnografskih posebnosti, obezbijedi ličnu dominaciju i s njom tijesno povezanu politizaciju školstva

Domaće stanovništvo

imalo je nepovjerljiv

odnos prema inter-

konfesionalnim školama u

početku, ali učvršćenje nove vlasti i povećan broj škola,

utjecali su na stanovništvo da

ih postepeno prihvati.


Predviđeno je da medresa ima 10 soba za stanovanje učenika i predavao-nicu. Nastava u ovoj medresi održava-la se do kraja turske uprave u Bihaću 1878. godine.

Mašić u knjizi Bihaćke medrese uka-ezuje na neizbrisiv trag koji su bihaćke medrese ostavile u društvenom, pro-svjetnom i uopće kulturnom životu Unsko-sanskog kantona.5

Austro-ugarski obrazovni konceptu BiH

Austro-ugarska vlast (1878.) izazva-la je korjenite društvene, političke, pro-svjetne, ekonomske i kulturne promje-ne. Spor razvoj za vrijeme turske uprave iz temelja je zamijenjen sistemom izra-zitijih planova novog poretka. Slijedeći devizu “Podijeli pa vladaj”- austrogarske vlasti na planu prosvjete imale su jasan cilj. On je podrazumijevao nastojanje da prenošenjem prakse svoga školskog sistema, uz respektovanje bosanskoher-cegovačkih socioetnografskih posebno-sti, obezbijedi ličnu dominaciju i s njom tijesno povezanu politizaciju školstva.6

Školski vjesnik iz 1894. god.(str.1.)p p j

7,svjedoči o zapuštenom stanju javne nastave. Isti izvor svjedoči i traži oda-ju priznanja pravoslavnim crkvenim općinama, franjevačkom redu i milo-srdnim sestrama radi održanja obrazo-vanja i nauka na maternjem jeziku prije okupacije.

Prije uvođenja novog škol-skog sistema Austro-Ugarske vlasti, nakon okupacije, pri-kupile su podatke o stanju u školstvu.

Broj muslimanskih školaRuždija 18Medresa 18Mekteba 499Učitelja 535Učiteljica 18Učenika 15.948Učenica 7.360SUMA 23.308

Prema popisu iz 1879. godine bilo je 448.613 Muslimana. Otprilike 10%, tj. 44.861 bilo je sposobno za školovanje. To znači:

a. Da je na jednu školu dolazilo 900 muslimanskih stanovnika i 90 musli-manske, za školu sposobne djece.

b. Da je od naznačenog približnog broja, pohađalo otprilike 52% djece sposobno za školu.8

Dolaskom u Bosnu i HercegovinuAustro-Ugarska je zatekla9:

499 Mekteba 1 Srpska niža realka

110Konfesional-nih osnov-nih škola

1

Privatna ženska škola Hadži Stake Skenederove

10 Ruždija 1Mekteba-ida-dija (vjerska škola)

18 Medresa 1Mektebi-hu-kuk (admini-strativna škola)

5

Katoličkih latinskih škola i franjevačkihpreparandija

1Jevrejska vjerska škola (ješibot)

11Jevrejskih osnovnih škola

1

Miss Irbii-na škola za obrazovanje ženskog pod-mlatka

Berlinskim kongresom Austro-Ugarska se obavezala podići nivoškolstva. Uvođenje kapitalističke pri-vrede, zahtijevalo je kreiranje novog obrazovnog sistema koji bi mogao za-dovoljiti privredne i društvene potre-be. S ciljem unificiranja školstva, vlastje osnovala državne osnovne škole.

Osnovni ciljevi bili su: obuhvatitišto veći broj djece svih kon-fesija; ustanoviti jedinstvenplan i program za sve ško-le u BiH; uvesti obaveznoosnovno školovanje i odvo-jiti crkvu od države.

I pored uvođenja dr-žavnih škola nisu prestaleraditi i konfesionalne ško-le. Mađarsko ministarstvoprosvjete, kao i zemaljskiškolski inspektor Prausek iz Beča zagovarali su opsta-nak konfesionalnih škola,odnosno postupnost u ger-manizaciji škola u BiH.10

Nova vlast reformu je započela uredbom o tri vr-ste školstva: općeg narod-nog, privatnog i konfesio-nalnih škola.11 Nedostatak finansijskih sredstava istručno osposobljenog

kadra, usporavali su planiranu re-formu. Pored finansija bitan faktoru razvitku školstva predstavljao je inivo interesa Monarhije. Monarhija je željela uspostaviti školski sistemkoji će biti podoban političkim iekonomskim ciljevima okupacije.

Naredbom Zemaljske vlade od 6. juna 1879. godine, definisan je ustroj osnovnog školstva BiH. Ta naredba podrazumijevala je okupljanje sve školske djece po kotarima kako bi se podučila čitanju, pisanju računanju i vjeronauci12, a poduku bi realizirali austrougarski oficiri.

Domaće stanovništvo imalo jenepovjerljiv odnos prema interkon-fesionalnim školama u početku, ali učvršćenje nove vlasti i povećan broj škola, utjecali su na stanovništvo da ih postepeno prihvati i dopuste djeci obrazovanje u istima.

Drugom naredbom Zemaljskevlade od 10. maja 1880. godine o ustrojstvu osnovnih škola u Bosni i Hercegovini započeo je širi proces iz-gradnje i osnivanja osnovnih škola.

Tom naredbom određeno je da troškove podizanja i održavanja škola snosi općina, koja je obavezna namiri-ti platu i doplatak učiteljima.13

U narodne osnovne škole slobo-dan je pristup djeci svake vjere u ze-mlji. O prisilnom školskom polasku za sada nema govora. Polazeći od tog načela da školsku naobrazbu u zemlji treba što više širiti i unapređivati, neka političke vlasti zgodnim taktom o tome nastoje da što više roditelja ili njihovih zastupnika, koji stanuju u onom mjestu gdje ima škola, ili ne više nego pola milje odande, svoju djecu ili štićenike šalju u osnovnu školu. Sposobnost za školsku nasta-vu otpočinje navršenom 6. godinom. Kotarske oblasti neka bez prestanka o tome nastoje da pomalo, sva djeca raznih vjera budu mogla dobivati ele-mentarnu nastavu.14

1881. godine, u Sarajevu je osno-van kurs kojim bi se potčasnici zami-jenili pomoćnim učiteljima. Bitno je istaći da su finansije i razvoj zemlje diktirali tempo napredovanju na-rodnih osnovnih škola. Šerijatsko-

p p j

sudačka škola u Sarajevu otvorena je 1887. godine. Imala je zadatak da obrazuje kadije.

Da bi se izbjeglo školovanje mu-slimana u Carigradu, Vlada je 1881. godine odobrila Statut za ustrojenje sudijske škole s ciljem obrazovanja činovnika koji će se zaposliti u še-rijatskim sudovima. Škola bi se fi-

j p

nansirala iz zemaljskih sredstava, a Muslimanski školski odbor imao je ovlaštenje da nadzire rad.15

Novi zajednički ministar finansija Istvan Burian, unosi promjene u škol-stvo 1903. godine.

U obrazovnom pogledu vodio jekurs koji je predstavljao kompromis između Kallayeve dozirane školske

Austrougarska uprava je

zahtijevala da se sredstva za kulturni i obrazovni

progres stanovništva obezbijede iz vlastitih

prihoda zemlje. To načelo bilo je potvrđeno i paralelnim austrijskim i ugarskim Zakonom o upravljanju.

61

politike i obrazovnih potreba naroda u okupiranoj zemlji. Obrazovna poli-tika bila mu je imobilna, sa strogim nadzorom i naglašenom brigom za kvalitet, sprečavala je svaku ekspanziju školstva koje bi moglo izmaći kontroli vlasti.16

Za razloge nemogućnosti bržeg osnivanja škola, Burian je isticao: ot-por i nepovjerenje bosanskoherce-govačkog stanovništva; nedostatak učitelja muslimanskih i pravoslavnih; nezainteresovanje roditelja da obrazuju djecu u državnim školama i nedosta-tak finansija za obimnije pokretanje te aktivnosti.

Ministar Burian izradio je program o podizanju osnovnih škola za period 1908.-1912. Ukupno bi se gradilo 95 škola.

Predviđena je i nova nastavna osno-va koja odgovara razvoju školstva, koja je upućena i učiteljskim društvima da se o njoj izjasne kao i revizija školskih knjiga za osnovce.17

Članom 13. Bosanskoga usta-va iz 1910. godine, utvrđena je uloga obrazovanja:

“Znanost i njena nauka su slobod-ne. Oko obrazovanja mladeži treba se dovoljno starati u javnim školama. Nastavne i odgojne zavode osnivati i na takvima naučavati ovlašten je sva-ki zemaljski pripadnik, koji je za to na zakonit način dokazao svoje sposob-nosti i ispunio ostale dotične oblasne propise. Vrhovno vodstvo i nadziranje cjelokupne nastave i odgoja pripada Zemaljskoj vladi.”18

Zakon po kome se obavezna nasta-va odnosila na državne osnovne škole, učinio je da veliki broj djece izbjegne školovanje. Članom 2 tog zakona, pro-pisano je da muška djeca starija od 11 godina i ženska od 10 godina ne mogu biti primljena u prvi razred.

Muslimanski klub inicirao je odredbu u Zakonu koja oslobađa po-hađanje narodne škole polaznike pri-vatnih ili konfesionalnih škola. Ta ne-povoljna odredba, utjecajem Zemaljske vlade i konzervativnog Muslimanskog kluba, definisala je početak školovanja muslimanske djece, onog trena kada druga djeca je završavaju, tj. sa 10 ili 11 godina.

Prema Vojislavu Bogićeviću, budže-tom BiH za 1910. godinu školstvu je određeno 2.332.176 kruna a žandar-meriji 4.512.334 krune, tj. duplo više19, a Zakon o obaveznoj nastavi nije bilo moguće izvesti bez povećanja broja dr-žavnih škola.

Obrazovne mogućnosti i dužinu obrazovanja mladih definisali su po-rodica, materijalni i kulturni faktori. Dugotrajan je proces smanjiti nepi-smenost i omogućiti edukaciju za sve pojedince. Obrazovanje u tom perio-du, bilo je usko vezano za politiku, pri-vredu kao i nepostojanje adekvatnog obrazovnog kadra i novčanih sredstava.

Austro-ugarska uprava je zahtijeva-la da se sredstva za kulturni i obrazovni progres stanovništva obezbijede iz vla-stitih prihoda zemlje. To načelo bilo je potvrđeno i paralelnim austrijskim i ugarskim Zakonom o upravljanju.

Ferd Hauptmann ističe da je ta obaveza značila veće opterećenje, jer modernizacija uprave, kao i privredno i socijalno razvijenija okolina, zahtije-vali su pozamašna sredstva i veće ak-tivnosti nego u tursko doba.20


Bilješke1 Omer Nakičević, Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII vijeka, Fakultet islamskih nauka Sa-rajevo, Sarajevo, 1999, str. 208., drugo izdanje.2 Ibid.3 Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Mostar, 1999, str.18.4 Nakon susreta sa ostacima drugih kultura i civilizacija, posebno helenizma i indoiranske tradicije, prihvaćene su i pojedine nacionalne znanosti: medicina, filozofija, mate-matika… To se posebno uočava iz klasifikacije znanosti, koje su nastale u islamskom kulturnom svijetu na tradi-ciji drevnih grčkih klasifikacija, koje su u ovom period u islamskom svijetu dobile modificiraniji oblik ( I. Kasumo-vić, n.d., str. 18. ). 5 Mehmed Mašić, Bihaćke medrese, NIP “UNSKO-SAN-SKE NOVINE”, Bihać, 1998. g., str. 15,16. i 18.6 Ademović, Halid: Učiteljske škole u Bosni i Hercegovini (1882-1972), Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke Mostar, Sarajevo, 2009, str. 37.7 Prema Elvira Islamović, Školstvo i obrazovanje na po-dručju okruga Bihać za vrijeme austrougarske uprave, Boš-njačka zajednica kulture “Preporod”, Bihać, 2008, str. 25.8 Vjekoslav Klaić, Bosna, Zagreb, 1878, str. 140-141., pre-ma E. Islamović, n. d., str. 26.9 Đorđe Pejanović, Srednje i stručne škole u Bosni i Herce-govini, Sarajevo, 1953, str. 55., prema E. Islamović, n. d., str. 27. 10 Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme

austrougarske okupacije 1878-1918, Sarajevo, 1972, str. 41., prema E. Islamović, n. d., str . 29.11 Ibid.12 Službeni dodatak Školskog vjesnika 1879-1894, Zemalj-ska štamparija Sarajevo, 1894, str. 2., prema E. Islamović, n. d., str . 30.13 Službeni dodatak Školskog vjesnika 1879-1894, Zemalj-ska štamparija Sarajevo, 1894, str. 2., Naredba Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 10. maja 1880. o ustroj-stvu osnovnih škola u kojima će nastavljati c. kr. potčasni-ci, prema E. Islamović, n. d., str. 30.14 Ibid, str. 31. 15 Nusret Šehić, Autonomni pokret Muslimana za vrije-me austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980, str. 40., prema E. Islamović, n. d., str. 31.16 Mustafa Imamović, Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak BiH od 1878. do 1914., str. 132.17 Izvještaj o upravi BiH, 1907, str. 41-42., prema E. Isla-mović, n. d., str. 36.18 Bosanski ustav, fototip izdanja iz 1910. godine, str. 66., prema E. Islamović, n. d., str. 38.19 Vojislav Bogićević, Istorija razvitka osnovnih škola u Bosni i Hercegovini u doba turske i austrougarske uprave (1463-1918), Sarajevo, str. 144-145, prema E. Islamović, n. d., str. 40. 20 Ferdo Hauptmann, Privreda i društvo Bosne i Hercego-vine u doba austrougarske vladavine (1878-1918), Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine II, knjiga LXXIX, Akademija nauka i umjetnosti BiH, str. 106. i 107., prema E. Islamo-vić, n. d., str. 41.

64

No comment

M. K. iz Živinica vlasnicu kafića polio ben-zinom i zapalio jer ga nije htjela uslužiti

San, 4. januar 2011.

Indijac u 94. godini prvi put postao otac

Sarajevo-x.com, 30. decembar 2010.

Mustafa Č. ubio sina kojeg mu je rodilapolusestra!

Viši sud u Sremskoj Mitrovici osudioje na 20 godina robije 34-godišnjeg Bosanca Mustafu Č. jer je 23. febru-j g j g j g

ara ove godine ubio bebu koju je unjegovom iznajmljenom stanu rodila njegova polusestra Živka Ljiljak.

j g j j

San, 29. decembar 2010.

Srbija - sin silovao šlogiranog oca?

Dosad nezapamćeni zločin u Srbiji desio se prošle nedelje u jednom srem-skom selu na obroncima Fruške gore kada je sin pretukao mašicama šlogira-nog oca, pa ga zatim silovao. Alo, 28. decembar 2010.

Kako postati “mercedes”

Ante Čolak, vršilac dužnosti predsjed-nika HSS-NHI: Ne postaje se vjernik stajanjem u crkvi ili džamiji, kao što se nepostaje “mercedes” stajanjem u garaži.Glas Srpske, 31. decembar 2010.

U centru Zagreba održana misa za zlo-činca Antu Pavelića

U samom središtu “europskog” Zagreba,u bazilici Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici, i ove je godine održana misa zadušnica za ustaškog zločinca Antu Pavelića. Misu za poglavnika NDH služili su Isusovci Vjekoslav Lasić i Stanislav Kos.Index.hr, 29. decembar 2010.

Nema nogu, a nije invalid?!

Banjalučaninu Drašku DujakovićuFond PIO odbio zahtev za invalidskupenziju i ocenio da je sposoban za radiako je on ostao bez noge.Press, 4. januar 2011.

Sudija prekinuo utakmicu da bi preparki-rao svoj Audi A4

Molimo vlasnika Audija A4 da makneautomobil sa parkinga, rekao je spi-ker na utakmici španske druge lige izamolio glavnog sudiju da preparkira svoj automobil. Ovaj je prekinuo uta-kmicu, uzeo ključ od auta i pomakaoga da ne smeta.24sata.hr, 29. decembar 2010.

SAD: Hiljadu mrtvih ptica palo na grad

Više od 1.000 mrtvih kosova palo jena jedan gradić u Arkanzasu. Pticekoje su popadale sa neba u radijusu oddva kilometra imale su znake fizičkihpovreda. Jato je možda pogodio gromili olujno nevreme. Večernje novosti, 4. januar 2011.

Bakir Hadžiomerović nije kriminalac, negoje budala

Senad Avdić, urednik magazina SlobodnaBosna: Bakir nije kriminalac, nego jeneoprezni fićfirić, budala koja se vla-stitim krivicom upetljala tamo gdjenovinar nikada ne bi smio biti upecan.Najbrži način da postaneš budala jesteda se svakog jutra nađeš na skrovitommjestu (a da te pri tom pola grada vidi)sa Zlatkom Lagumdžijom.Slobodna Bosna, 31. decembar 2010.

Fubaleri Slavije iz Istočnog Sarajeva: Nemamo šta da jedemo

Dnevni avaz, 2. januar 2011.

Ekrem Jevrić

Ekrem Jevrić objašnjava novinaru svo-je ponašanje u emisiji TV Pink: U tokuemisije smirili ste se. Da li vas je nekoiz produkcije opomenuo da se tako neponašate, šta se zapravo desilo? -Mojmenadžer mi je prišao i rekao da će mepolomiti ako se mrdnem.Alo, 3. januar 2011.


M i n e r a l b e z

kojeg nisu m o g u ć i brojni me-t a b o l i č k i procesi u orga n i zmu nalazi se u bananama, k r o m p i r u i drugom ukusnom voću i povr-ću. Visok pritisak, moždani udar i oslabljeni ref leksi samo su neke od posljedica nedostatka kaliju-ma, ukazuju stručnjaci. Kalijum koji je treći mineral po zastuplje-nosti u ljudskom tijelu sinonim je dobrog zdravlja. Prema tvrdnjama nutricionista, riječ je o elementu koji utiče na održavanje visokog nivoa zdravstvenog blagostanja, ali i vedrog životnog stila. Osim toga što deluje kao elektrolit, taj mineral neophodan je za očuva-nje srca, mozga, bubrega, mišić-nih tkiva i drugih važnih organa ljudskog tijela. Samo neke od za-štitnih uloga kalijuma ogledaju se u smanjenju rizika od mož-danog udara, povišenog krvnog pritiska, anksioznosti, ublažava-nju posledica stresa, neizbježanje dio normalnog funkcioniranja metabolizma, održavanja balansa vode, elektrolita.

Jogurtom protiv alergija

Konzumiranje jogurta u koji bi se KKdodao izvjesni tip bakterija može KKregulirati imunološki sistem, što opet može spriječiti pojavu alergija i nekih autoimunih bolesti, pokazalo je novo istraživanje stručnjaka Tokijskog univerziteta. Konzumiranjem takve hrane umnožile bi se regulatorne T ćelije u crijevima ljudi i suzbile aler-gijske reakcije.

65

NaukaObavezno odrijemati poslije ručka Kalijum - sinonim dobrog

zdravlja

Više od 50 puta napravili vještačke kišne oluje

Univerzalna vakcina protiv gripe

Tri osnovna pravila u službi zdrav-lja kojih se treba pridržavati su

redovna i zdrava ishrana, fizička ak-tivnost i san. Poslije ručka dovoljno je 15 minuta drijemanja i funkcije mozga poput pamćenja i koncen-tracije mogu biti znatno poboljša-ne. Koliko je spavanje poslije ručka korisno, svjedoče i rezultati raznih istraživanja u kojima se navodi da smanjuje rizik od srčanih oboljenja. San poslije ručka može poboljšati radne sposobnosti i smanjiti moguć-nost greške, pokazalo je istraživanje koje je uradila NASA. Koncentracija,

pažnja, opća motorička sposobnost ipamćenje postaju svježiji i omoguća-vaju organizmu da uspješno podnesenapore do noćnog sna.

Naučnici u Abu Dabiju tvrde da su tokom ljeta više od 50 puta na-

pravili vještačke kišne oluje iz vedra neba, čime su na korak bližeostvarenju cilja stanovništva u pustinji koji svoju surovuokolinu žele pretvoriti u pro-fitabilnu, samoodrživu oazuu kojoj rastu biljke.Klimatski projekat vrijedanoko 11 miliona dolara kori-sti jonizatore koji podsjećajuna velika sjenila za lampe,kako bi stvorio polje nega-tivno naelektrisanih česticaod čega se potom stvarajuoblaci. Vještačke oluje sustvarale grad, olujne udare

vjetra pa čak i snažne munje, ostav-ljajući lokalno stanovništvo s brojnimpitanjima.

B ritanski stručnjaci uspješno su testirali vakcinu protiv gri-

pe koja može osigurati doživotni imunitet na razli-čite viruse koji ga izazivaju! Prva faza kliničkih ispiti-vanja pokazuje si-gurnost preparata i njegovu sposobnost da izazove stabilan imunološki odgo-vor. Rezultati dru-ge faze testiranja očekuju se uskoro. Vakcinu nazvanu “FLU-v” usavršili su stručnjaci kom-panije SEEK, speci-

jalizirane za istraživanja u oblastiinovativnih farmaceutskih sredsta-va.

Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 284, 7.1.2011]