Kako izgleda hijerarhija ciljeva prema Magyar-u?1. vrhovni ciljevi – vrh piramide, podređeni su svrsi; to su temeljni politički ciljevi poduzeća 2. glavni ciljevi – vrlo važni ciljevi koji ouhvaćaju niz podređenih ciljeva 3. međuciljevi – sadrže 3 cilja, gornji i donji 4. pojedini dijelovi cilja – etapni ciljevi

Opći cilj organizacije rada je povećanje proizvodnosti rada i opće povećanje djelotvornosti poslovanja poduzeća usklađivanjem svih čimbenika proizvodnje. Osnovni (opći) cilj organizacije rada je uspostavljanje određenog organizacijskog stanja za određeno razdoblje, po mogućnosti najboljeg i najracionalnijeg za dane uvjete. Cilj organizacije rada je, drugim riječima, uspostavljanje optimalne organizacije. Optimalna organizacija rada je ona koja osigurava ostvarivanje ciljeva poduzeća na način da se u što većoj mjeri zadovolje temeljna načela poslovanja – ekonomičnost i rentabilnost. Ciljevi organizacije rada su u najužoj vezi s ciljevima poduzeća (realiziranje određenih poslovnih/proizvodnih zadataka).

Najpoznatija teorijska načela organizacije rada su: 1. načelo evidencije (''Smatrati točnim samo ono što se može dokazati.'')2. načelo analize (''Raščlaniti problem na sastavne dijelove i svaki proučiti detaljno.'')3. načelo sinteze (''Analizirane elemente postepeno vezivati u šire cjeline, vodeći računa o

ovisnostima koje među njima postoje, sve dok se ne obuhvati i riješi čitav problem.'')4. načelo kontrole (''Donijeti zaključak tek nakon detaljnog provjeravanja usvojenih

pretpostavki'')

U praktična ili opća načela (pravila) organizacije ubrajaju se: 1. načelo uklanjanja štetnih razmaka i hodova 2. načelo predviđanja 3. načelo pripremanja 4. načelo ujednačavanja 5. načelo spajanja jednakih elemenata ili jednakih procesa

Podjela rada se razvijala od samonikle (prirodne) preko društvene do tehničke, ona nastaje razdvajanjem društvene proizvodnje na pojedine njene dijelove. Tehnička podjela rada je podjela rada u okviru jedne radionice ili tvornice, to je podjela unutar jednog poduzeća. Tehnička podjela rada je podjela i na pojedine izvršitelje i na pojedine operacije. Podjela rada dolazi do izražaja već kod projektiranja poduzeća, u upravi i managmentu, u proizvodnji, radnom procesu i na kraju na svakom pojedinom radnom mjestu. Pravilno provedena podjela rada povećava proizvodnost rada poduzeća i njegov poslovni uspjeh, ona ima prednosti i nedostataka (rad nije moguće beskrajno dijeliti).Specijalizacija nužno prati društvenu i pojedinačnu podjelu rada – ona se sastoji u tome da u skladu sa sve većom podjelom rada pojedinac, skupina, poduzeće, grana, područje, kraj ili država obavljaju sve manji, uži i ograničeni dio ukupne društvene proivodnje. Specijalizacije se, prije svega, odnosi na ljudski rad, ali su njome obuhvaćeni i ostali čimbenici proizvodnje. Prednosti specijalizacije ljudskog rada sastoje se u bržem stjecanju potrebnih znanja, proizvodnog iskustva, radnih navika i sve dubljem poznavanju sve užeg područja rada. Glavni nedostatak specijalizacije rada je monotonija pri radu, otupljivanje i s tim u svezi.

Kooperacija je viši stupanj organizacije (proizvodnje) za čije funkcioniranje mora sve biti osigurano, regulirano i sinkronizirano. Uspostavljanje kooperativnih odnosa je u pravilu tehnički, organizacijski i ekonomski kompliciran problem. Osnovni smisao kooperacije je što ekonomičnije korištenje sredstava za rad, poboljšanje kvalitete proizvoda, podizanje proizvodnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti, povećanje obujma proizvodnje, specijalizacija, normizacija, ušteda u investicijama itd.

Tipizacija je takav oblik racionalizacije (unifikacije) proizvoda kojom se proizvodnja ograničava na određeni broj reprezentanata ''tipova''. Tip je naziv za zbir karakterističnih svojstava koji diferencira zasebne grupe unutar iste vrste. Tipizacija počiva na sličnosti proizvoda za uporabu, u biti predstavlja redukciju prevelike raznolikosti među proizvodima od koje nema koristi. Iz niza istovrsnih ili srodnih proizvoda uklanjaju se oni koji su iz tehničkih, ekonomskih ili nekih drugih razloga neopravdani i umjesto njih izrađuje se i upotrebljava za istu svrhu manji broj tipova. Tipizacija se prije svega odnosi na gotove, finalne proizvode. Tipizacijom se obuhvaćaju i tehnološki postupci, sve vrste sredstva za rad, čak i radna dokumentacija. Za uspješnu i neprestanu provedbu tipizacije nužna je dobra i bogata tehnička dokumentacija u konstrukcijskom uredu gdje se oblikuju proizvodi, inače će promjene u radu konstrukcijskog ureda i u sastavu konstruktora ponovno prouzročiti razlike među proizvodima.

Normizacija je stara koliko i ljudski rod. Standard je javnosti dostupan dokument nastao na osnovi suglasnosti svih zainteresiranih, a sadrži rezultate postupka standardizacije. Normizacija (standardizacija) je djelatnost na formuliranju u primjeni sredstava radi postizanja reda u određenoj oblasti u korist i uz udio zainteresiranih strana, naročito radi postizanja optimalne uštede u cjelini vodeći računa o funkcionalnosti i sigurnosti. Normizacija znači i ujednačavanje proizvodnje i proizvoda prema značajkama optimalnog rješenja – norme. Norma je rezultat normizacije u nekom području i mora biti odobrena od neke priznate organizacije. Svrha normizacije nije uvijek ista – jedanput se norme uvode da bi se njima propisala i garantirala kvaliteta, drugi put predstavljaju određeno ograničenje i dozvoljavaju suženi izbor neke značajke proizvoda u beskonačnom nizu vrijednosti, treći put mogu biti samo preporuka dok četvrti put stvaraju uvjete za organizacijski tip proizvodnje.

Mehanizacija je zamjena čovjekova rada radom strojeva – ona direktno utječe na smanjivanje čovjekova naprezanja pri radu. Proces mehanizacije traje već dugo vremena. Mehanizacija nije ograničena samo na područje fizičkog rada – mehanizirao se i transport, te neke intelektualne operacije (strojevi za pisanje, računala, itd.). Mehanizacija ima više stupnjeva, oni su:

1. mala mehanizacija – zamjena ručnih operacija jednostavnim sredstvima za rad2. djelomična mehanizacija – mehanizira se jedan dio procesa rada, a drugi se i dalje obavlja

ručno3. kompleksna mehanizacija – mehanizacija svih operacija

Ciljevi mehanizacije i njene posljedice su:1. oslobađanje čovjeka teškog fizičkog rada2. oslobađanje čovjeka od štetnog rada po zdravlje3. povećanje proizvodnosti rada4. poboljšanje kvalitete proizvoda

Mehanizacija traži drukčiju organizaciju rada nego što je bila u fazi manuelizacije jer ona postaje novi element u organizaciji rada.

Automatizacija i robotizacija je viša faza mehanizacije koja se sastoji u uvođenju sustava automatskih strojeva i uređaja – robota. Oni samostalno ili na čovjekovu inicijativu obavljaju niz unaprijed pripremljenih procesa i samostalno reguliraju i kontroliraju te procese i operacije. Automatizirana proizvodnja primjenjuje posve nova načela rada, nove materijale, alate i strojeve, u suvremenoj

automatizaciji osobitu ulogu ima razvoj elektronike. Za primjenu automatizacije potrebno je ispuniti čitav niz ekonomskih, tehnoloških i organizacijskih uvjeta. Razlikuju se 2 stupnja automatizacije:

1. djelomična automatizacija – pojedine operacije automatizirane, ostale na razini mehaniziranog ili ručnog rada

2. kompleksna automatizacija – sve operacije proizvodnog procesa su automatiziraneIzmeđu ova 2 stupnja automatizacije postoji više prijelaznih stupnjeva. Kompleksna automatizacija cjelokupnog procesa proizvodnje naziva se automacija – automacija je viši stupanj automatizacije.

Robotizacija je jedna od faza globalne automatizacije svih čovjekovih aktivnosti. Odluka o uvođenju industrijske robotizacije je vrlo delikatna za menadžment s ekonomslog stajališta jer se odlučuje o zamjeni upotrebljive tehnologije. Robotizacija ima dalekosežne ekonomske, socijalne i političke implikacije. Roboti će se razvijati razvojem tehnologije, osobito umjetne inteligencije.

Vrste autoriteta: 1. linijski autoritet2. štabni autoritet3. funkcionalni autoritet

Linijski autoritet je autoritet unutar organizacije koji se prenosi s nadređenog na podređenog, od najviših prema sve nižim i nižim razinama u organizacijskoj strukturi. Nadređeni direktno nadgleda podređenog. Ovim se autoritetom stvara organizacijska hijerarhija koja se naziva ''lanac zapovijedanja'' ili ''skalarni lanac''.

Protumačite pojam odgovornosti.Odgovornost najčešće obuhvaća odgovornost za pravilno obavljanje posla – vl. rad, odgovornost za sredstva rada i druge povjerene vrijednosti, odgovornost za proces rada i sigurnost drugih, te odgovornost za obavljanje službe od općeg značaja. Odgovornost je usko vezana s autoritetom – što je autoritet bolji i što je veća odgovornost kod rješavanja problema, oni će biti djelotvornije rješavani.Vrste odgovornosti:

1. materijalna odgovornost2. disciplinska odgovornost3. moralna odgovornost4. kaznena odgovornost5. administrativna odgovornost

Disciplina je u uskoj vezi s autoritetom, to je elemenat toliko značajan da je treba smatrati jednim od temelja organizacije. Disciplina je poslušnost, brižnjivost, držanje konvencija i običaja u nekom poduzeću. Ranokapitalistička disciplina bila je disciplina aspolutne poslušnosti i pokornosti radnika kapitalistu, dok je u demokratskom društvu disciplina sve više svjesno, dragovoljno podvrgavanje, koje je bitan element organzacije. Disciplina na radu i u organizaciji je uvjet za normalan život i upravljanje organizacijom.

Vrste disciplina:1. planska2. tehnološka3. organizacijska4. radna

Razlika između profitne i profitabilne organizacije?Razlika između profitne i profitabilne organizacije je u tome što su profitne organizacije one čiji je cilj svojim poslovanjem ostvariti profit. Profitablina organizacija je ona organizacija čiji je cilj ostvariti profit i u tome uspijeva, ostvaruje profit.

Razlika između profitne i neprofitne organizacije je u tome što su profitne organizacije čiji je cilj svojim poslovanjem ostvariti profit, dok neprofitne djeluju na način da im otvarivanje profita nije cilj, već nešto drugo. Ove organizacije svoju uspješnost poslovanja mjere kroz svoje diferencirane performanse. Neprofitne organizacije za svoje djelovanje kontinuirano dobivaju sredstva za pokrivanje svojih troškova iz državnog proračuna i dužne su za tako dobivena namjenska sredstva polagati račun.

Pravne osobe su gospodarske organizacije koje se promatraju kao pravni subjekt. One nastaju upisom u Trgovački registar koji se vodi kod nadležnog Trgovačkog suda, a prestaje ispisom iz Trgovačkog registra. Pravna osoba razlikuje se od ljudi koji su je osnovali ili u njoj rade i ona ima samostalni pravni subjektivitet. U pravnom odnosu fizičke osobe zastupaju pravnu osobu kao njezini opunomoćenici, npr. direktori i prokuristi. Fizička osoba nastaje rođenjem, a prestaje smrću, fizičke osobe su također pravni subjekti i imaju sličnu pravnu sposobnost kao i pravne osobe. Fizičke osobe, osim pravne sposobnosti, imaju i djelatnu sposobnost koja je identična djelatnoj sposobnosti pravnih osoba, ali u drugoj vrsti pravnih odnosa.

Pravni propisi su odredbe prisilne naravi koje u pravilu donosi nadležno zakonodavno tijelo pojedine države – u većini demokratskih država takvo tijelo zove se skupština ili parlament, u RH je to Hrvatski sabor. Pravni propisi su:

1. Ustav – prvi po važnosti i utjecaju, najviši i najvažniji pravni akt u svakoj državi, temeljni zakon neke države

2. zakoni – najprecizniji pravni propisi kojima se detaljno uređuju sva pojedina područja u nekoj državi (gospodarstvo, vojska, međunarodni odnosi, pravo, školstvo, znanost, zdravstvo, javna uprava, itd.)

3. uredbe – tzv. podzakonski akti koje donosi vlada u svrhu pojašnjenja primjene zakona, a ponekad se njima privremeno reguliraju neki odnosi koji se inače uređuju zakonom

4. naredbe, pravilnici, uputstva, ukazi, odluke – također podzakonski akti koje u pravilu donosi vlada u svrhu pojašnjenja primjene zakona, kao i uredbe; donose se radi skraćivanja vremena potrebnog za primjenu zakona jer je procedura njihova donošenja mnogo jednostavnija

Trgovački registar je, organizacijski, poseban odjel na trgovačkim sudovima u kojem se vodi evidencija svih gospodarskih subjekata koji posluju kao trgovci (fizičke i pravne osobe koje obavljaju gosp. djelatnost) kao i sve promjene vezane za te subjekte, a naročito osnivanje, statusne promjene – preoblikovanja jednog tipa trgovačkog društva u drugo, pripajanje trgovačkih društava, prestanak subjekta upisa i sve ostale važne činjenice u radu subjekta upisa (izmjena glavnice, promjena sjedišta, djelatnosti, tvrtke, itd.)

Trgovac pojedinac je specifičan oblik obrta. Obrtnik je fizička osoba koja samostalno ili u zajednici s manjim brojem drugih osoba obavlja obrt, te se on može prijaviti za upis u Trgovački registar kao trgovac

pojedinac ako mu godišnji ukupni prihod prelazi kunsku protuvrijednost od 500.000 DEM, a mora se prijaviti kao trgovac pojedinac ako mu godišnji ukupni prihod prelazi kunsku protuvrijednost od 4.000.000 DEM. Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u Trgovački registar, a prestaje brisanjem iz njega. Obrtnik koji je poslovao kao trgovac pojedinac može tražiti da ga se izbriše iz registra ako više ne ispunjava zakonske uvjete za to. Tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo puno ime i prezime, on je odgovoran za sve obveze nastale u obavljanju njegove gosp. djelatnosti, on odgovara prema drugim pravnim subjektima svekolikom svojom imovinom. Trgovac pojedinac je, iako financijski jači od mnogih društava ograničene odgovornosti i nekih dioničkih društava, organizacijski prijelaz između obrta i trgovačkog društva.

Društva kapitala nastaju temeljem povezivanja uloženog kapitala, a ne temeljem povezivanja osoba. Kapital (glavnica) je određena imovina koja ima mjerljivu vrijednost, a članovi se obvezuju unijeti tu imovinu u društvo. Imovina koja ima funkciju temeljnog kapitala ili glavnice može se sastojati od novca (uplaćuje se na račun društva), stvari (strojevi, zemljišta, zgrade, itd.) ili prava (patenti, licencije, potraživanja). Članovi društva odgovaraju za obveze društva u pravnim odnosima s drugim subjektima samo do visine kapitala kojeg su njega uložili dok se njihova imovina ne može koristiti za podmirenje obveza društva. Društva kapitala su društvo ograničene odgovornosti i dioničko društvo. Osobitosti društva kapitala su i:

1. za početak rada, društvo mora imati minimum kapitala koji je u svakoj zemlji propisan zakonom

2. nastaje kao pravna osoba upisom u sudski registar temeljem odluke jedne osobe ili udruživanjem većeg broja osoba

3. samostalno je naspram svojih članova – ne postoje ograničenja članovima glede ulaska i izlaska iz društva, osim ako nisu predviđena internim aktima društva (statut, pravila)

Društva osoba su trgovačka društva kojima je temelj povezivanja sveza između članova koji ga osnivaju. Pritom najmanje jedan član društva osoba odgovara za obveze društva svekolikom svojom imovinom, ne samo osnivačkim ulogom. Društva osoba su javno trgovačko društvo i komanditno društvo. Osobitosti društva osoba su i:

1. nastaje povezivanjem najmanje dviju ili više osoba2. ne mora imati propisani temeljni kapital da bi započelo s radom3. postoji kontrola ulaska i izlaska članova iz društva4. društvom osoba upravljaju njegovi članovi

Postoje djelatnosti za koje je propisano da tvrtke izvršitelji budu registrirane kao društvo osoba, npr. tvrtke za zaštitu imovine i osoba moraju biti komanditna društva jer unos svekolike imovine povećava osobnu odgovornost čime raste sigurnost pravnog prometa takvog društva s trećim osobama.

Tvrtka je ime pravnih osoba koje svako trgovačko društvo u pravnom prometu mora imati i po kojem se razlikuje od ostalih sudionika. U registar trgovačkog suda ne mogu se upisati dvije osobe pod istim imenom, niti imenom toliko sličnim da bi to moglo izazvati dvojbu u pravnom prometu. Trgovačko društvo nosi ime kao znak raspoznavanja i ono mora biti na hrvatskom jeziku, osim kad nema odgovarajuće zamjene u hrvatskom jeziku ili je ime na mrtvom jeziku, te u slučaju da strani ulagač unosi svoje, već postojeće, ime u tvrtku domaćeg društva. Puna tvrtka trgovačkog društva mora sadržavati: ime društva, preciznu naznaku predmeta poslovanja i naznaku vrste trgovačkog društva. Trgovačko društvo može imati i skraćenu tvrtku koja sadrži samo bitnu karakteristiku imena društva i vrstu društva. Tvrtka ne smije dovoditi u zabludu glede predmeta poslovanja, ne smije vrijeđati ničija prava niti sadržavati ime RH ili izvedenice tog imena, te ne smije sadržavati imena i državotvorne znakove drugih zemalja. Trgovačko društvo mora tvrtku upotrebljavati u onom obliku kako je to utvrđeno u Trgovačkom registru. Tvrtka se ističe na poslovnim prostorijama trgovačkog društva, a svake se godine nadležnom općinskom organu uplaćuje taksa za isticanje tvrtke. Tvrtka je otisnuta na svim službenim dokumentima, a mijenjati se može na način koji je utvrđen Zakonom o trgovačkim društvima. Djelatnost trgovačkog društva su sve djelatnosti kojima se neko društvo bavi i one moraju biti prijavljene prilikom osnivanja društva ili naknadno i nazivaju se predmet poslovanja. Predmet poslovanja utvrđuje se jedinstvenom klasifikacijom djelatnosti i služi kod razvrstavanja trgovačkih društava za potrebe društvene statistike. Trgovačko društvo može obavljati samo one djelatnosti koje su prijavljene u Trgovačkom registru i za koja su prikupljena odobrenja nadležnog državnog tijela, ako to narav neke djelatnosti zahtijeva. Neke djelatnosti mogu obavljati samo ona društva koja ispunjavaju određene specifične uvjete i imaju za to odobrenje nadležnih organa (poslovi s lijekovima, eksplozivnim materijalima, oružjem, itd). Isto je i sa specifičnim stručnim poslovima, npr. financijsko poslovanje, pravne usluge, posredovanje u prometu vrijednosnim papirima, revizija, porezno savjetovanje, itd.

Dioničko društvo mogu osnovati domaće i strane fizičke ili pravne osobe. D.d. se osniva izjavom o usvajanju statuta koja se daje kod javnog bilježnika. Izjava o usvajanju statuta, kao temeljni akt društva, izražava slobodnu volju osoba koje ju daju, takvom izjavom osnivači potvrđuju svoju namjeru obavljanja gospodarske ili neke druge djelatnosti u formi d.d.-a. Dioničko društvo se, glede formalno-pravnog postupka može osnovati na 2 načina:

1. simultano2. sukcesivno

simultanog1. usvojiti i potpisati statut, te dati izjavu o usvajanju statuta kod javnog bilježnika2. preuzeti sve dionice i dati 2 izjave – izjavu o osnivanju društva i izjavu o preuzimanju

obveze uplate dionica3. platiti preuzete dionice najmanje u minimalnoj svoti određenoj Zakonom i u roku

predviđenom izjavama4. imenovati prvi nadzorni odbor i imenovati upravu d.d.-a5. izraditi izvješće o provedenom osnivanju, obaviti reviziju osnivanja te imenovati revizore

osnivanja ozjavom danom kod javnog bilježnikasukcesivnog

1. osnivači moraju usvojiti statut kao temeljni akt društva kojim se uređuju odnosi u društvu; statut se usvaja izjavom danom kod javnog bilježnika

2. osnivači moraju preuzeti dio dionica, odn. preuzeti obvezu njihove uplate; svaki osnivač preuzima dio dionica izjavom danom kod javnog bilježnika da osniva društvo i preuzima obvezu uplate preuzetih dionica

3. osnivači moraju uputiti javni poziv uz prethodnu suglasnost Komisije za vrijednosne papire RH i izdati tzv. prospekt za upis dionica; osnivači javnim pozivom žele upoznati širi krug osoba o tome da se može uložiti kapital u njihovo društvo ako za to postoji interes – to je tzv. opći poziv upućen neodređenom broju ljudi i otvoren svima koji mogu imati interes za takvo ulaganje.

4. osnivači moraju upisati i uplatiti dionice nakon upućenog poziva; osoba koja želi postati članom d.d.-a mora izraziti volju za tim na način da upiše i uplati dionice kod financijske institucije, pokrovitelja izdanja – to može biti investicijska banka ili posebno ovlaštena brokerska kuća, a podatak o pokrovitelju mora jasno biti vidljiv iz prospekta; načini upisa

dionica isti su kao kod simultanog osnivanja, prije upisa društva u trgovački registar mora se uplatiti najmanje minimum određen zakonom, a dionice se upisuju upisnicom – pisanim dokumentom kojim se preuzima obveza uplate dionica pod uvjetima određenim u javnom pozivu – prospektu

5. osnivači moraju izraditi izvješće o osnivanju društva, imenovati revizore osnivanja i obaviti reviziju osnivanja; revizija osnivanja je stručan posao neovisnih i ovlaštenih osoba koje utvrđuju sukladnost svih financijskih dokumenata izdavatelja dionica s međunarodnim računovodstvenim i revizorskim standardima

6. osnivači moraju sazvati i održati osnivačku skupštinu7. osnivači moraju upisati društvo u trgovački registar

Nakon osnivanja d.d.-a ono počinje obavljati svoju djelatnost, a u pravnom prometu prema trećima predstavljaju ga njegovi organi – skupština, nadzorni odbor i uprav

Objasnite prednosti javnog trgovačkog društva?U javnom trgovačkom društvu svi članovi odgovaraju za obveze društva neograničeno i solidarno svekolikom svojom imovinom što prema van ostavlja dojam najvišeg stupnja mogućeg povjerenja u ozbiljnost njihovih poduzetničkih namjera. Budući da se javno trgovačko društvo temelji na osobama, svojim čalnovima koji osobno odgovaraju svekolikom svojom imovinom, za početak rada nije potrebno uložiti kapital. U javno trgovačko društvo mogu se uložiti i kapital, vlastiti rad, usluge i druga dobra čija se vrijednost također mora novčano izraziti.

Kako se zovu članovi komanditnog društva?Članovi komanditnog društva zovu se komanditori i komplementari. Komanditori su članovi koji ulažu kapital u društvo te su prvenstveno zainteresirani samo za dobrobit društva. Oni nisu angažirani u vođenju poslova društva te odgovaraju za obveze društva samo do visine neuplaćenog dijela uloga dok uopće ne odgovaraju za obveze društva ako su ulog u cijelosti uplatili. Komplementari vode poslove društva i zastupaju ga te odgovaraju neograničeno solidarno svekolikom svojom imovinom za obveze društva.Društvom upravljaju i zastupaju ga komplementari, a komanditori imaju pravo nadzora nad poslovanjem društva, stoga se komplementarima zabranjuje radno-pravna konkurencija prema društvu, a društvenim ugovorom se ta odgovornost može utvrditi i za komanditora. U podjeli dobitka društva i snošenju gubitaka društva sudjeluju i komanditori i komplementari.

Pretežno vanjski činitelji organizacije su činitelji kojima se trgovačko društvo mora prilagođavati, mora ih uzimati u obzir i ne ih zanemarivati. Na te činitelje organizacija nema utjecaja ili ga ima vrlo malo. Za vanjske činitelje moglo bi se reći da upravljaju organizacijom/poduzećem. Međutim, velika poduzeća koja imaju visoki stupanj ponude, odn. potražnje nekih proizvoda ili usluga sama kontroliraju/stvaraju okolinu. Pretežno vanjski činitelji organizacije su:

1. institucionalni uvjeti2. integracijski procesi3. tržište4. razvoj znanosti i tehnologije

Primarni izvor problema s kojima se poduzeća najčešće sreću je činjenica da poduzeće nije predvidjelo ili na vrijeme odgovorilo na promijenjene okolnosti svog poslovanja – to je uzrok organizacijskih kriza. Organizacijske krize najčešće zahtijevaju promjenu, one nastaju kao posljedica iznenadnog nestanka resursa – ljudskog rada, materijala, sredstava i dr. Kriza poduzeća je stanje koje karakteriziraju dezorganizacija poduzeća, nestabilnost cijena, propuštene prilike na tržištu, loša radna klima, slaba motivacija zaposlenih, itd. Krize mogu predstavljati znak da je organizacijska struktura postala neprimjerena dostignutom stupnju rasta poduzeća. Kriza poduzeća može se smatrati zakašnjelim indikatorom promjene. Organizacijski kaos je nered, zbrka, metež u organizaciji. Organizacijski kaos zanči da je organizacija u stanju entropije, entropija je mjera dezorganizacije sustava – to je stanje u kojem se organizacija raspada. Prirodna težnja svake organizacije je dezorganizaciji, odn. organizacijskom kaosu.

Koraci u rješavanju organizacijskih problema su:1. identificiranje organizacijskih problema2. definiranje zadataka organizacije3. snimanje i analiza postojećeg stanja4. traženje najpovoljnije varijante5. izrada obrazloženog prijedloga i donošenja odluke6. uvođenje nove organizacije