of 80/80
ANĐEO LJUBAVI Ljubav je toliko istrošen pojam da me je upravo stid staviti je na čelo ovih pedeset anđela. O njoj pjevaju šlageri. Sve se vrti oko ljubavi. Riječ ljubav mnogi odmah vezuju uz predodžbu ispunjene spolnosti. No, koliko god riječ ljubav bila osramoćena, svatko u dnu svojega srca ipak za njom čezne. Čezne za tim da ga drugi čovjek bezuvjetno ljubi. Raduje se kad se zaljubi u nekoga tko mu uzvraća ljubav. Tada u njemu nešto procvate. Lice mu odjednom zablista od radosti. Osjeća se bezuvjetno prihvaćenim i voljenim od nekog svog prijatelja ili prijateljice. Ljubav - govore nam bajke - može okamenjene ljude ponovno probuditi u život. Ona može životinje ponovno učiniti ljudima. Može ljude koje je zaposjela neka sila - misli se na životinje iz bajki - ili začarala neka vještica ili neprijateljske projekcije, nanovo preobraziti u divne prinčeve ili princeze, koji su vrijedni ljubavi, sretni, i kadri usrećivati druge. Kada sebi ili tebi zaželim anđela ljubavi, ne želim ti samo da te drugi vole ili da se zaljubiš u nekog muškarca ili ženu. Jer ljubav je više od zaljubljenosti. Ljubav je za mene viša kvaliteta. U svojoj sobi imam ikonu svetoga Nikole. Kada je gledam, osjećam, da je taj svetac sav u sebi ljubav. Jednostavno zrači ljubavlju. Nije zaljubljen u neku ženu. Vjerojatno nije zaljubljen ni u Isusa Krista, ali je toliko prožet ljubavlju da ona prosijava iz čitavog njegovoga bića. Čovjekova je iskonska čežnja da voli ne samo prijatelja ili prijateljicu, nego da i sam postane ljubav. Tko je postao ljubav, ljubi sve oko sebe. Svakog čovjeka susreće pun ljubavi i mami iz njega život. Bliska mu je ona slika iz Talmuda prema kojoj je Bog svakoj vlati trave dao po jednoga anđela da bi mogla rasti. Ispunjen ljubavlju promatra zalazak sunca. Osjeća se od Boga voljen tako da kroza nj struji Božja ljubav. Sve što čini obilježeno je tom ljubavlju. Njegov se rad odvija u ljubavi. Kada pjeva, pjeva jer ljubi, jer njegova ljubav traži izraz. Oduvijek se o anđelima govori upravo u vezi s ljubavlju. Onomu koji me ljubi kažem: anđele moj. Kada iskusim ljubav, imam osjećaj daje anđeo ušao u moj život. Phil Bosmans drži da je anđeo netko »koga Bog pošalje u tvoj život, neočekivano i nezasluženo da ti, kada je potpuni mrak, upali nekoliko zvijezda«. 1

50 anđela za godinu

  • View
    1.176

  • Download
    17

Embed Size (px)

Text of 50 anđela za godinu

ANEO LJUBAVI Ljubav je toliko istroen pojam da me je upravo stid staviti je na elo ovih pedeset anela. O njoj pjevaju lageri. Sve se vrti oko ljubavi. Rije ljubav mnogi odmah vezuju uz predodbu ispunjene spolnosti. No, koliko god rije ljubav bila osramoena, svatko u dnu svojega srca ipak za njom ezne. ezne za tim da ga drugi ovjek bezuvjetno ljubi. Raduje se kad se zaljubi u nekoga tko mu uzvraa ljubav. Tada u njemu neto procvate. Lice mu odjednom zablista od radosti. Osjea se bezuvjetno prihvaenim i voljenim od nekog svog prijatelja ili prijateljice. Ljubav - govore nam bajke - moe okamenjene ljude ponovno probuditi u ivot. Ona moe ivotinje ponovno uiniti ljudima. Moe ljude koje je zaposjela neka sila - misli se na ivotinje iz bajki - ili zaarala neka vjetica ili neprijateljske projekcije, nanovo preobraziti u divne prineve ili princeze, koji su vrijedni ljubavi, sretni, i kadri usreivati druge. Kada sebi ili tebi zaelim anela ljubavi, ne elim ti samo da te drugi vole ili da se zaljubi u nekog mukarca ili enu. Jer ljubav je vie od zaljubljenosti. Ljubav je za mene via kvaliteta. U svojoj sobi imam ikonu svetoga Nikole. Kada je gledam, osjeam, da je taj svetac sav u sebi ljubav. Jednostavno zrai ljubavlju. Nije zaljubljen u neku enu. Vjerojatno nije zaljubljen ni u Isusa Krista, ali je toliko proet ljubavlju da ona prosijava iz itavog njegovoga bia. ovjekova je iskonska enja da voli ne samo prijatelja ili prijateljicu, nego da i sam postane ljubav. Tko je postao ljubav, ljubi sve oko sebe. Svakog ovjeka susree pun ljubavi i mami iz njega ivot. Bliska mu je ona slika iz Talmuda prema kojoj je Bog svakoj vlati trave dao po jednoga anela da bi mogla rasti. Ispunjen ljubavlju promatra zalazak sunca. Osjea se od Boga voljen tako da kroza nj struji Boja ljubav. Sve to ini obiljeeno je tom ljubavlju. Njegov se rad odvija u ljubavi. Kada pjeva, pjeva jer ljubi, jer njegova ljubav trai izraz. Oduvijek se o anelima govori upravo u vezi s ljubavlju. Onomu koji me ljubi kaem: anele moj. Kada iskusim ljubav, imam osjeaj daje aneo uao u moj ivot. Phil Bosmans dri da je aneo netko koga Bog poalje u tvoj ivot, neoekivano i nezaslueno da ti, kada je potpuni mrak, upali nekoliko zvijezda. Rosa Aushinder poznaje tog anela u tebi koji se raduje zbog tvojeg svjetla i plae nad tvojom tamom: Iz njegovih krila ume ljubavne rijei, pjesme koje miluju ... Potrebni su nam aneli ljubavi da nas uvedu u tajnu ljubavi i dovedu nas u dodir s izvorom ljubavi koji vri u nama, ali esto biva zatrpan ili zamuen naim bolesnim emocijama. No morat e se briljivo odnositi prema tom anelu ljubavi. Ne smije od njega oekivati nemogue. On moe preobraziti samo onaj materijal koji mu ti ponudi. Potiskuje li ili zatomljuje svoje agresivne osjeaje, aneo ih nee moi proeti svojom ljubavlju. Oni e se u tebi taloiti poput gorkog taloga kave. Stavi pred svog anela ljubavi sve to je u tebi, i srdbu i ljutnju, i ljubomoru i strah, i nevoljkost i razoaranje. Jer ljubav tei preobraziti sve u tebi. Dopusti anelu ljubavi da te posvuda prati. Uvedi ga u svoje sukobe na radnome mjestu, u nesuglasice u svojoj obitelji, u braku ili s prijateljima. Aneo ljubavi nije neki poboni eerni preljev kojim bi se sve prelilo, on eli preobraziti tvoj ivot. On ti nita ne zabranjuje. Ne brani ti ljutiti se. Ne zahtijeva da se ne osjea ranjenim. On samo eli da kroz sve to doivljava prosijava njegovo svjetlo. Tada e i svoje sukobe vidjeti u novom svjetlu. Oni nee samo tako nestati. Nee uvijek biti brzih i jednostavnih rjeenja. Tvoj aneo ljubavi ljubi i istinu. eli da dobro promisli o onome to se zbilo, da uzme ozbiljno svoje osjeaje koji te vode u sukob s drugima. No eli i to da se ne dri grevito svojih ranjenih osjeaja, nego da dopusti da ih ljubav stavi u pitanje. Ljubiti ne znai napose gajiti ljubavne osjeaje. Njemaka rije lieben, ljubiti, dolazi 1

od liob, dobar. Treba ponajprije vjerovati, dobro gledati na stvari, da bi se moglo i ljubiti, dobro postupati. Za ljubav je potreban najprije nov nain gledanja. Zamoli svoga anela ljubavi da ti podari mogunost da u novom svjetlu gleda i sebe i ljude oko sebe, da moe otkriti ono dobro u sebi i u drugima. Tada e se moi i bolje odnositi prema svemu. elim da te tvoj aneo ljubavi uvodi sve dublje u tajnu boanske ljubavi koja u tebi vri poput izvora koji nikada ne presuuje. Ljubav u sebi ne mora stvarati. Treba samo piti sa izvora boanske ljubavi koja u tebi struji i koje za tebe ima uvijek dovoljno. ANEO POMIRENJA Aneo pomirenja neka te osposobi za to da se uzmogne pomiriti ponajprije sa samim sobom. Mnogi ljudi danas ive nepomireni. Ne mogu se pomiriti s time da im je ivot tekao drugaije nego to su planirali. Oajavaju nad vlastitom sudbinom, zbog razoaranja koja im je donio ivot. U svai su sa samima sobom. Ne mogu prihvatiti sebe. Rado bi bili drugaiji, inteligentniji, uspjeniji, vredniji ljubavi. Htjeli bi ljepe izgledati. Imaju tono odreenu sliku kakvi bi htjeli biti. Njemaka rije Versohnung, pomirenje, dolazi od rijei silne, to znai: pomirba, mir, poljubac. I jo: utiati, umiriti. Pomiriti se sa sobom dakle znai biti u miru sa samim sobom, pomiriti se s time da sam takav kakav sam postao. Izgladiti sukobe razliitih potreba i elja koje me razdiru. Dokinuti raskorak koji je u meni nastao izmeu moje idealne slike i moje realnosti. Umiriti uznemirenu duu koja se stalno buni protiv moje stvarnosti. A to znai poljubiti ono to mi toliko teko pada, poljubiti svoje pogreke i slabosti, blago se odnositi prema samome sebi, prema onom to proturjei mojoj idealnoj slici. Tu e mi ve zatrebati pomo nekog anela da bi mi pomirenje sa samim sobom uspjelo, da bi uistinu mogao rei da svojoj ivotnoj povijesti, rei da svojemu karakteru i svemu onom to me zapalo kao teret i optereenje. Samo ako se pomirim sa samim sobom mogu razmiljati o tomu da pomirim ljude oko sebe, koji su u svai sa mnom ili s drugima. Ljudi koji su iznutra podvojeni i nepomireni izazivat e razdor i oko sebe. Danas je mnogo pobonih ljudi ija se nutarnja podvojenost oituje i naizvan. Budui da o sebi imaju idealnu sliku, ne prihvaaju nita tamno u sebi. Zato to moraju projicirati na druge. U drugima neprestano vide vraga ili kakve demone. Demoniziraju one koji ive prema normama Crkve, a ne odgovaraju njihovim vlastitim predodbama kranskog morala. Jer ne ele vidjeti avla u vlastitom srcu, vide ga posvuda u svojoj okolini. Oko takvih ljudi nastaju podjele. Jedni su oduevljeni time to se konano pojavio netko tko se usuuje rei istinu. Drugi osjeaju da iz takvih ljudi zrai neto bolesno i podvojeno, pa se od njih odvraaju. Apostol Pavao sluenje krana shvaa kao slubu pomirenja. Nju nam je povjerio sam Bog (usp. 2 Kor 5, 18). Aneo pomirenja eli te uiniti glasnikom pomirenja, ali ne takvim da poziva na pomirenje, i na njega opominje, nego da ga sam stvara. Pomiriti ne znai prekriti sve sukobe koji nas okruuju nekim pokrivalom pobonosti, niti uskladiti sva razliita miljenja i razilaenja. To mnogi mijeaju s pomirenjem. No u stvarnosti ne mogu izdrati sukobe. Plae se ako sve oko njih nije u skladu. Prisjeaju se situacija iz djetinjstva koje su ih uinile nesigurnima, primjerice branih svaa njihovih roditelja koje su im bile strane jer su im otele osjeaj sigurnosti doma. Pomiriti znai izgladiti. A izgladiti znai poravnati, izravnati put izmeu razliitih stranaka, graditi mostove izmeu meusobno zavaenih grupa. Ali to ne znai sve poravnati, sve harmonizirati. Razliita gledita smiju se zadrati. Ali protiv njih se vie nee boriti. Postoji most na kojem obje stranke .ponovno komuniciraju, na kojemu se mogu iznova susresti. Prije nego poeli meusobno pomiriti druge ljude, prije nego to bude u mogunosti izgladiti svau izmeu zavaenih grupa oko sebe, mora se pomiriti sa samim sobom. I mora 2

ivjeti pomiren s ljudima oko sebe. Ni ovo pak ne znai da za volju sloge potiskuje sve svoje osjeaje i potrebe. Naprotiv, potisne li za volju mira svoju srdbu, nikada nee biti istinski pomiren s onim. na kojega si se naljutio. Mora svoje osjeaje uzimati ozbiljno. I ne smije ih vrednovati. Svi oni imaju svoj smisao. Ako se ljuti na svoju kolegicu na poslu, to ima neki smisao. Ljutnja je poticaj da neto promijeni ili da na neto pone gledati drugim oima. Ako se ljutim na onoga s kime razgovaram i tu ljutnju pobono potiskujem, to trnje atmosferu. Oitujem li na primjeren nain svoju ljutnju, ako ne ignoriram njezinu vanost, ona moe neto i razbistriti. Ljutnja esto pokazuje da onaj drugi zapravo ne govori ono to misli i osjea, nego krui oko vrue kae. Iskaem li svoju ljutnju, drugomu dajem mogunost da sebe sama jo jednom kritiki promotri. Nudim mu most na kojemu moemo komunicirati iskrenije i bolje. No odluujue je da ne elim bezuvjetno biti u pravu nego da potujem drugoga i elim se s njim pomiriti. Pomiriti se znai uzimati ozbiljno drugoga, ali i sebe sama i svoje osjeaje. Pomirenje ima i politiku dimenziju. Nepomireni ljudi ne izazivaju podjele samo meu ljudima oko sebe. Te podjele idu i dalje. Oni utjeu na raspoloenje u zemlji. Potiu predrasude prema onima koji misle drugaije i prema onima koji drugaije ive. Stvaraju ozraje u kojem se vri nasilje nad strancima i nad onim tko je drukiji. Zato te aneo pomirenja eli uiniti kvascem pomirenja za na svijet. Ako govori kao pomiren ovjek, iz tebe e zraiti pomirenje. Uz tebe e se stranci i oni na rubu osjeati prihvaenima. Nee sijati klice razdora, ve sjeme nade i pomirenja. ANEO NEOBUZDANOSTl Rije neobuzdanost meni je osobno pomalo strana. Moda zato to drim da nisam neobuzdan, ve prije ovjek koji vlada sobom. No moda i tebi, kao i meni, zatreba malo neobuzdanosti. Biti neobuzdan znai osloboditi se uloge koju inae igram, skinuti masku, ivjeti i naizvan svoju nutarnju ivotnost. Neobuzdana ovjeka ponekad nazivamo i nestanim. On prelazi granice uobiajene odvanosti. Njemaka rije Mut, odvanost, znai jo i nastojanje, tenja, navika, ponaanje. Odvaan ovjek dakle ne ivi iskljuivo u skladu s uvrijeenim ponaanjem i opeprihvaenim normama, ve onako kako on eli, slijedei svoje vlastite tenje. Srce mu je puno radosti i ivota. Aneo neobuzdanosti eli ti dati odvanost da se pouzda u vlastitu ivotnost. Ne mora se stalno optereivati onim to drugi o tebi misle, je li to to ini u skladu s uvrijeenim ponaanjem, opravdava li tua oekivanja. Smije zanemariti sva ta oekivanja drugih. Smije vjerovati sebi i svojem srcu, vlastitoj odvanosti. ivot se eli oitovati. A ivot nije uvijek ujednaen. On je i uzavreo, neobuzdan, djetinjast i spontan. Ne moe jednostavno odluiti da bude samo spontano Bilo bi to paradoksalno rjeenje. Ili si spontan ili nisi. Samim time to hoe biti spontan, ti to vie nisi. Moda si samo discipliniran. U tom bi sluaju mogao zamoliti anela neobuzdanosti da te povede u slobodu. Dopustimo li jednom sebi ivjeti ono to je u nama, potreban nam je izvjestan odmak i od samih sebe. Preesto razbijamo glavu onim to bi drugi o nama mogli misliti i kakav bismo dojam ostavili kad bismo se ponaali na odreeni nain. Nestanost je sloboda od svakog razmiljanja o oekivanjima drugih. Ostavljamo po strani tua oekivanja i vjerujemo ivotu koji je u nama, Naputamo ulogu koju inae igramo. Skidamo masku koja vrlo esto skriva nau nutarnju ivotnost. Biti neobuzdan znai biti prepun ivota. Takvu neobuzdanost nije mogue samo tako postii. Koji put osjeamo da pucamo od ivota. Tada sve u nama buja. Rijei iz nas naviru same od sebe. Moemo ponijeti itavo drutvo. Puni smo ludih dosjetki. Kod takva nestaluka iskra najee prelazi i na druge. I tu se raa sloboda. I drugi se odjednom osjete dovoljno slobodnima pouzdati se u vlastitu intuiciju, vjerovati djetetu u sebi koje bi se eljelo igrati ne 3

pitajui ni za svrhu ni za korist. Dijete je neposredno. Ono ivi kako eli, a ne u skladu s oekivanjima svoje okoline. Mi kao odrasli ponovno eznemo za tim da jednostavno ivimo, ne komplicirajui si ivot neprestanim razmiljanjem i odvagivanjem to smijemo i trebamo i to drugi od nas ele. elim da te aneo neobuzdanosti uvede u ovu slobodu djeteta, te da svim svojim osjetilima uiva ivot i slobodu. ANEO OUVANJA Njemaka rije bewahren, ouvati, dolazi od staronjemake rijei wara, a znai panja, potovanje, zatita, nadzor. To znai da moramo biti paljivi i brini prema svemu onome to doivljavamo, sluamo, gledamo ili spoznajemo. Upravo u naem vremenu obiljeenom povrnou i prolaznou potreban nam je aneo ouvanja, ne da nas vee uz prolost nego da u urbi ivota ne izgubimo blago doivljenoga. U naem vremenu ivljenom u urbi lako gubimo iz vida ono to smo vidjeli. Prelazimo s jednog utiska na drugi. Ali tako u nama nita ne moe rasti. I osjeamo se rastrganima. Ne moemo osjetiti ono to smo doivjeli. Mnogi dananji ljudi nesposobni su intenzivno ivjeti u sadanjosti, osjetiti ono to proivljavaju. Trebaju uvijek sve vee poticaje izvana da bi uope osjetili sebe. Prvi monasi razvili su metodu koja im je omoguavala da budu sasvim Bogu prisutni. Bila je to metoda meditacije ili, kako su je oni nazivali, ruminatio. Ruminari znai vakati. Izabirali bi dakle rije Pisma i stalno je iznova prevakivali. Ponavljali je u svojem srcu, razmatrali, stavljali je uvijek iznova preda se. Na taj su se nain danima mogli baviti jednom jedinom rijeju Pisma. Tako se rije Boja u njima utjelovila. Preobraavala ih. Pruala im oslonac u nemiru njihova duha i u buci svijeta. I osposobljavala ih za to da u svakom trenutku budu sebi prisutni. Za njih nije bilo nieg vanijeg nego biti prisutan prisutnom Bogu. Jedna lijepa otaka slika nae ophoenje s Rijei usporeuje s ponaanjem konja i deve. Deva se zadovoljava s malo hrane koju zatim preiva, iznova vae. Konj treba mnogo krme. Nikada nije sit. I otac Antun nas opominje da se prema Bojoj rijei ne odnosimo poput konja ve poput deve. Da ne trpamo u sebe nezasitno uvijek novo, ve da ono malo to smo uli ili proitali pohranimo u svoje srce. To nas onda moe preobraziti. Moi emo od toga ivjeti. Dietrich Bonhoeffer u zatvoru u Tegelu pie kako je budio sjeanja i kako su mu ta sjeanja u samoi zatoenitva pruala svjetlo i utjehu. On je u svojem srcu mogao sauvati sjeanja na susrete, na neko bogosluje, na koncert, i od njih ivjeti usred hladnoe vremena. Njegova sposobnost da u sjeanje pohrani spasonosne rijei i iskustva daje odgovor na ono muno Holderlinovo pitanje: Jao meni, gdje u zimi nai cvijee, gdje pronai sunev sjaj? On je pohranio cvijee svojeg iskustva Boga te je ono moglo cvasti i u jalovoj pustinji brutalnih nacistikih straara. I sauvao je sunev sjaj u svojem srcu i nije ga mogla ugroziti ni hladnoa zatvorenih ljudi. Aneo ouvanja ne eli te dovesti do nekog konzervativnog stava niti te potaknuti na bijeg od sadanjosti. Naprotiv, eli te pouiti kako e zatititi i sauvati dragocjene stvari koje si doivio i paziti ih kao dragocjeno blago kojem e se uvijek iznova moi diviti. To daje dubinu i bogatstvo tvojemu ivotu. Izdrat e i situacije koje ne izgledaju ruiasto. Proi e ak i pustinjom ne skapavi od ei. Tko ne zna uvati, trebat e uvijek novu utjehu, novu hranu, nove doivljaje da bi uope ivio. Sposobnost ouvanja dri me ivim i tamo gdje sam odsjeen od ivota, u situacijama neuspjeha, u situacijama okamenjenosti. elim da te aneo ouvanja osposobi za to da ivi intenzivno u svakom trenutku. elim ti sposobnost Frederika iz prie koja kae da je ljeti u svom srcu skupljao sunane zrake i arenilo cvijea da bi zimi mogao od njih ivjeti.

4

ANEO POLASKA U ovjeku postoji neka iskonska enja da se jednom negdje udobno naseli i zauvijek smjesti, da jednom bude siguran i kod kue. Tamo gdje mu se svia, tamo gdje bi elio podii svoje atore i zauvijek ondje ostati. Ali on isto tako zna da se ovdje, na ovom svijetu, ne moe zauvijek smjestiti. Morat e neprestano polaziti na put. Motat e poruiti tabore koje je podigao i u kojima se udobno smjestio te nastaviti put. Polazak pretpostavlja ruenje. Staro se mora sruiti. Ne moe zauvijek ostati ovako. Ne mogu zauvijek ostati tu gdje sam sada. Dokle god smo na putu moramo uvijek iznova ruiti svoje atore i kroiti prema novoj zemlji. Svaki polazak najprije izaziva strah. Jer staro, poznato, treba ruiti. I dok ruim staro, jo uvijek ne znam to me eka. Pred nepoznatim se u meni raa osjeaj straha. No polazak istom krije i obeanje, obeanje neeg novog, dosad nepostojeeg, neega jo nevienoga. Tko uvijek iznova ne kree dalje, njegov se ivot okamenjuje. Ono to se ne mijenja, zastarijeva i gui. U nama se ele ostvarivati nove ivotne mogunosti. A one to mogu jedino ako je sruen stari model. elimo se naseliti ondje gdje nam se neto svidjelo i gdje nas je neto dirnulo u srce. Na gori preobraenja uenici bi najradije bili sagradili tri sjenice i zauvijek se nastanili u tom sretnom iskustvu preobraenja. Ali Isus se u to ne uputa. Svjetlo Tabora ve je u slijedeem trenutku zamijenio taman oblak. Oni ne mogu nastaviti to iskustvo, ponovno moraju poi, zaputiti se u dolinu. Ondje e im nedostajati jasnoa brda. Svako duboko religiozno iskustvo moe nas navoditi na to da se zauvijek smjestimo, da se vrsto vezujemo uz neto to ne moemo zadrati. Boga ne moemo zadrati. Bog je bitno Bog Izlaska, Bog polaska, Bog koji nas uvijek iznova opominje da krenemo. Mojsiju govori: Zato zapomaete prema meni? Reci Izraelcima da krenu(Izl 14, 15). Izraelci se plae otii. U Egiptu se, istina, osjeaju ugnjetavanima i neslobodnima. No navikli su se na tuinsku vlast. Barem su imali pune lonce mesa. Krenuli bi, no plae se polaska. Uvijek se iznova nalazimo u ovakvoj dvojbi. Nismo zadovoljni onim kako sada ivimo. No ujedno se i plaimo poi dalje, raskinuti s poznatim i odvaiti se na jednu nutarnju i izvanjsku promjenu. A ivot emo uistinu ivjeti jedino ako smo uvijek iznova spremni poi na put. Poput Izraelaca trebamo anela koji e nas ohrabriti za taj polazak, koji e nad Crvenim morem naega straha drati svoj tap da bismo sigurno i s pouzdanjem kroili kroz bujice naega ivota. Anelu polaska danas je osobito teko. Osnovno raspoloenje naeg vremena nije raspoloenje poput onoga, recimo, ezdesetih godina kad je zbog Koncila, najprije u Crkvi, a zatim zbog revolta studenata, i u drutvu, zav1adalo raspoloenje i spremnost na iskorak. Temeljno raspoloenje koje danas prevladava jest rezignacija, samosaaljenje, depresivnost, preosjetljivost. Najradije se alimo kako je sve teko i kako se nita ne da uiniti. Zato nam je ba danas potreban aneo polaska koji e nam podariti nadu za nae vrijeme i pomoi nam da krenemo ka novim obalama, koji e nam dati odvanosti da poemo na put da bi procvale nove mogunosti zajednitva, novi odnos prema svemu stvorenom i nova domiljatost u politici i gospodarstvu. Uz to je vano da i sam raskrsti sa fiksiranim predodbama i slikama koje se opiru promjenama. Ruenje nutarnjih blokada, otvaranje od zatvorenosti, naputanje starih navika i stanja: sve nam to otvara mogunost da krenemo prema novom nainu ivljenja i u nova ivotna razdoblja. esto e se kolebati jer ne zna kamo e te put odvesti. Neka uza te bude aneo polaska i ohrabri te za tvoj vlastiti put: Jer aneli su tu pored tebe, kamo god poao (Emily Dickinson)24

5

ANEO ZAJEDNITVA Svi ivimo u nekoj zajednici; u zajednici obitelji, u crkvenoj zajednici, u seoskoj ili graanskoj zajednici. Ta to e nam aneo zajednitva? Zajednica u kojoj ivimo uvijek je i ugroena zajednica. Moe se osuti ako jedni s drugima dobro ne komuniciramo, ako svatko gleda samo na sebe, zakopaju li se svi u vlastite predrasude. Aneo zajednitva eli ti pomoi da iskusi dar istinskog zajednitva. Pouno je baciti pogled u vlastitu povijest: iskustvo da je mogue zajednitvo izmeu idova i pogana, izmeu mukaraca i ena, izmeu siromanih i bogatih, za prve je krane bio dokaz daje dolo Boje kraljevstvo. Isus je Krist svojom osobom i Duhom kojega nam je darovao povezao u meusobno zajednitvo ljude koji su se razlikovali poput svojih apostola. Zajednica je za prve krane bila mjesto iskustva Boga. Ona to moe biti opet i za nas danas. Zajednitvo ljudi koji mole u bogosluju ili u nekoj molitvenoj skupini moe postati intenzivno iskustvo Boga. Tu odjednom osjeamo da nismo sami, da je meu nama Bog. Sam nam je Isus obeao: jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meu njima. Ili pak u razgovoru s prijateljem ili prijateljicom najednom osjetimo bliskost i intenzitet, kao da se nad nama otvara nebo, a srce nam se iri. Kada nastane takva tiina, obiava se rei: Prolazi aneo. To aneo zajednitva daje postojeem zajednitvu novu kvalitetu. No poznato nam je i drugaije iskustvo, naime da zajednica moe postati i teretom. Trudimo se izai na kraj jedni s drugima, ali to nije dovoljno. Spotiemo se jedni o druge. im jedan sukob mine, nastaje drugi. Osjeamo da nismo u stanju ivjeti ideal zajednitva koji smo si postavili. Razoarani smo i smatramo se nesposobnima zajedno istinski urastati u ivo zajednitvo. No i takvo bolno iskustvo moe postati mjestom susreta s Bogom. Ovo te iskustvo moe uputiti na zajednitvo s anelima u kojem si uistinu kod kue. Jer moe biti ti, onakav kakav jesi. Tu te nitko ne gnjavi. Nitko ne projicira na tebe svoje probleme. Potreban ti je aneo zajednitva koji e ti i u ne znam kako zahvalnoj situaciji pokazati da postoji jo dublje zajednitvo, da si uronjen u zajednicu anela. Tada e osjetiti da ideal koji ima o kranskoj zajednici nije mogue ostvariti vlastitim snagama. Da bi uope mogao ivjeti u ovoj zajednici u kojoj ima toliko sukoba i spletkarenja, toliko ljudske slabosti i pakosti, mora u sebi imati jedan dublji temelj, jedan razlog izvan samog sebe. Zajednica nikad nee ispuniti tvoju enju za zaviajem i sigurnou. Ona te tvojom enjom upuuje na Boga. Jedna hasidska pria kazuje nam da svoj vlastiti ivot moemo ivjeti samo onda ako smo ga spremni podijeliti s drugima. Neki je rabin kazao: Svaki je ovjek pozvan neime pridonijeti savrenosti svijeta. Svatko potrebuje svijet. Ali ima ljudi koji samo sjede zatvoreni u svojim sobicama i ue, a ne izlaze iz kue da bi razgovarali s drugima. Stoga se nazivaju loima. Kada bi razgovarali s drugima, ispunili bi neto od onoga to je njima namijenjeno. A to znai: Ne budi lo prema samome sebi, to e rei: da samuje, a ne izlazi k ljudima. Ne budi lo po usamljenosti. Postoji dobra samoa koja nas osposobljava za zajednitvo. Ali postoji i ona loa samoa koja nas izolira. U njoj se zatvaramo i tako ne dajemo svoga doprinosa to ga ljudska zajednica od nas oekuje, da na posve osoban nain oplodimo ivot zajednitva i na nama svojstven nain unesemo u ovaj svijet neto od punine Boje. Ako zajednicu ljudi gleda kao znak zajednitva koje ti Bog eli podariti, onda ga moe uivati. Uvijek e iznova biti zahvalan za iskustvo prihvaenosti. Zna kamo pripada. I tamo moe biti onakav kakav jesi. Ne mora se dokazivati. Ne mora uvijek ispunjavati oekivanja. Smije si dopustiti da padne. Smije biti i slab. Upravo je to obiljeje kranske zajednice, da smijemo pokazati i svoje slabosti, svoje rane. Remi Nouwen misli da sve to 6

uskratimo o zajednici, nedostajat e njezinoj ivotnosti. Uskratimo li joj svoje slabosti, koje bismo joj najradije zatajili, na nekom vanom mjestu nee moi procvasti zajednitvo. Zajednitvo znai da sve meusobno dijelimo, i svoju snagu i svoje slabosti. No uza sve to mora ostati mjesta i za nau vlastitu tajnu. Zajednitvo opstaje samo ako svatko moe i smije biti i sam za sebe. Neke kranske zajednice preoptereuju svoje lanove jer zahtijevaju sve njihovo, ne samo novac, nego i sve misli i sve osjeaje. Tada se prelazi granica prema totalitarnomu. Zajednici treba prostor za disanje i irina slobode. Samoa i zajednitvo moraju biti u zdravoj napetosti. Ako se zajednitvo apsolutizira, od tolike emo napetosti jedva jo moi disati. Samo ako u zajednici svatko moe ii i svojim vlastitim nutarnjim putem, ona e biti plodna. Bit e za nas izazov da i dalje idemo svojim putem. Otkrit e nam nae slijepe pjege i povesti nas putem istine. A na tom putu istine dolazimo do novih spoznaja o samima sebi i svojim blinjima. Aneo zajednitva neka ti uvijek iznova daruje iskustvo takvog usreujueg i izazovnog zajednitva. ANEO SMIRENOSTI Ne imati nita, a posjedovati sve, tako bi se mogao opisati stav mudrih u svim religijama svih vremena. Samo onaj koji svoje srce ne vezuje ni uza to stvoreno, onaj koji se moe ostaviti onog uza to se drugi vezuju, samo je on istinski slobodan ovjek. Smirenost je za mistike srednjega vijeka bila vana rije. Meister Eckhart uvijek iznova govori o smirenosti. Smiren je onaj ovjek koji se oslobodio svojega ega i sebe predao Bogu, koji je postao miran u svojemu srcu jer je dopustio da padne na boansko tlo. Smirenost u mistici znai ovjekovo osloboenje od vlastitoga ja, ispranjenost od svih briga i strahova za sebe da bi se u naem srcu mogao roditi Bog, a mi u svojoj nutrini spoznali svoju pravu bit, neiskvarenu jezgru osobe. Smirenost kao stav nutarnje slobode, nutarnjeg mira, kao zdrava distanca u odnosu na ono to dolazi izvana i prijeti da me zaposjedne i sasvim posjeduje, nije naprosto stvar karaktera. Ona se moe i uvjebati. Da bi se postigla ta smirenost, mnogo toga treba ostaviti. Najprije treba ostaviti svijet. Tako kau mistici. Antun Opat je najprije ostavio sav svoj imetak da bi bio slobodan za ivot. ovjek se treba osloboditi ovisnosti o vladanju, o uspjehu, o priznanju. Jer tko se ne moe odvojiti od neeg zemaljskog, postaje ovisan. A ovisnost proturjei ovjekovu dostojanstvu. esto smo jako ovisni o blagostanju, o navikama, o ljudima. U jednoj slici iz davnine pripovijeda nam neki otac da uivati moemo samo kroz odricanje: Dijete ugleda pregrt oraha u staklenci. Posegne rukom i poeli izvui to je mogue vie. Ali stisnuta aka vie ne moe proi kroz uski otvor staklenke. Najprije mora ostaviti orahe. Tada e ih moi vaditi jednog po jednog i uivati. Odricanje od neega nije neko asketsko djelo za koje bismo se morali s mukom boriti. Raa se iz enje za nutarnjom slobodom i iz slutnje da e na ivot biti istinski plodan tek onda kad smo neovisni i slobodni. Ako vie ne ovisimo o onome to o nama drugi misle i to od nas oekuju, ako vie ne ovisimo o priznanju i naklonosti ljudi, postajemo onakvima kakvi smo uistinu. Smirenost trai i slobodu od samoga sebe. Ne smijem se drati ni sebe ni svojih briga, ni svojih strahova, ni svojih depresivnih osjeaja. Mnogi se ljudi vrsto dre svojih rana. Ne mogu ih se osloboditi. Koriste ih kao optubu protiv ljudi koji su ih povrijedili. A time si u konanici uskrauju ivot. Treba se ostaviti i svojih rana i uvreda. Potreban ti je aneo smirenosti koji e te uvesti u umijee da se ostavi i sama sebe i svoje prolosti i naui se distancirati od sebe sama, povui se i gledati svoj ivot s drugog motrita, s motrita izvan sebe. Tko je u tome uspio moe smireno reagirati na uzbudljiva izvjea medija. Moe smireno odgovarati na kritiku i odbijanje. Nee ga uhvatiti panika pred svakom kritikom. 7

Nee se osjeati ugroenim. Nema straha da e mu izmai tlo pod nogama. Jer osigurao si je odmak od sveg unutarnjeg i izvanjskog metea. Osjea se noenim od anela smirenosti koji mu govori: Ima neto vie od miljenja koje drugi imaju o tebi. Postoji neto vie od uspjeha i imida. Prepusti se Bogu. Tu e nai vrsto tlo. S njega e moi mimo promatrati sve to do tebe dolazi. Tko je slobodan od sama sebe moe smireno reagirati na loe vijesti. Reagirati smireno nije isto to i sabrano primiti vijest o smrti nekog ovjeka. Sabranost je izraz nutarnje discipline. Iako je i on iznutra potresen, sabran ovjek ne oituje svoju pogoenost. Kontrolira se, vlada sobom. Smirenost nije samosvladavanje. Smiren ovjek ne mora se samosvladavati jer ima posve drugo stajalite: duboko u svojoj nutrini on uope nije pogoen loim vijestima. Jer slobodan je i od sebe i od vlastitog shvaanja kako bi se trebao odvijati njegov ivot, i nita ga ne moe tako lako izbaciti iz ravnotee. Aneo smirenosti pomae mu da sve to uje promatra s distance anela. To mu daje nutarnju slobodu i irinu. Netko se upusti u ustru diskusiju. Misli, po savjesti je duan zastupati istinu. Aneo smirenosti u takvim ti raspravama pokazuje da istina nije u ispravnosti rijei i argumentima, nego na jednoj drugoj razini. Istina znai slaganje, podudaranje sa stvarnou. Ono to mi smatramo apsolutno istinitim esto je samo izraz naih vlastitih projekcija. Stvaramo si slike o istini, stvaramo si slike o Bogu. Sama je istina neshvatljiva. Ne da se definirati. Tko zna za najdublju istinu raspravljat e smireno, a ne ogoreno, budui da istinu ne moemo spoznati ve znademo da je naa spoznaja relativna, i svjesni smo da postoje razliita gledita, a da je istina uvijek negdje izmeu. Proraunatom i pravice eljnom miljenju filozof Martin Heidegger suprotstavio je smirenost u odnosu na stvari i otvorenost za tajnu: Oboje uspijeva jedino misli li se stalno srcem. elim da ti aneo smirenosti pomogne da ne misli samo glavom nego da osluhne i svoje srce. ANEO STRASTVENOSTI Aneo strastvenosti naizgled proturjei anelu smirenosti. No potrebni su nam mnogi aneli da bi ivot u nama sasma procvao. Aneo strastvenosti eli nas izazvati da ivimo iz sveg srca, a ne da ivotarimo. Kada neki ovjek vie nije sposoban ni za kakvu veliku strast, njegov ivot postaje dosadan i nezanimljiv. Gubi okus. To se zasigurno ne bi moglo rei za Isusa koji nas je pozvao da budemo sol zemlje, da svojom ivotnou obogatimo ovaj svijet. Strasti su prirodne pokretake snage u ovjeku koje ga potiu na ivot, i koje ga u konanici tjeraju ka Bogu. Aneo strastvenosti treba nas nauiti umijeu ophoenja s ovim pokretakim snagama da bi nas one poticale na ivot, da ne bi nama ovladale ve da ih upotrijebimo za to da bismo doli stvarnom cilju svojega ivota. Da ne postanemo ljudi nagona, gonjeni ljudi koji doputaju da budu tjerani, nego ljudi koje strastvenost potie sluiti ivotu i oblikovati ivot u njegovoj raznolikosti. Tko se moe strastveno u neto upustiti moe se strastveno i boriti za ivot, i njegova e duhovnost biti strastvena. O tome govori jedna hasidska pria: Neki je hasid pred rabijem Wolfom optuio neke ljude da danonono kartaju. 'To je dobro', ree sedeq. 'Poput svih ljudi i oni ele sluiti Bogu, a ne znaju kako. Sada ue biti budni i ustrajati u nekom djelu. A kada u tome dostignu savrenstvo, trebaju se jo samo obratiti - a kako li e tek onda sluiti Bogu!' Prvi su monasi mnogo razmiljali o strastima. Evagrije Pontski (t 399.) nabraja devet strasti s kojima se redovnik ima nositi. Za njega su strasti pozitivne snage. Ne treba ih mrtviti, nego integrirati u svoj ivot. Strasti trebaju sluiti nama, a ne mi njima. Apatheia, koja je cilj borbe sa strastima, ne oznauje stanje bez strasti, nego slobodu od bolesne zarobljenosti strastima, integraciju strasti u sve to inim i mislim, stanje u kojem strasti vie nee mnome gospodariti nego e mi biti na raspolaganju kao snaga, kao virtus, kao krepost koja me 8

oivljava. Strasti nisu moralno odreene. Da li e biti dobre ili loe, ovisit e o tome kako se prema njima odnosimo Srdba je pozitivna snaga koja me moe osposobiti da se ogradim, da se oslobodim od vlasti drugih. No ako dopustim da mnome upravlja, moe me i prodrti. Spolnost me moe uiniti ivotnim, no mogu biti i opsjednut njome. Niti potiskivanje niti ugaanje strastima ne vodi do ivotnosti, ve samo svjestan odnos prema njima. Onomu koji ivi bez strasti nedostaje prodornost, nedostaje mu snaga, nedostaje mu punina ivota. Mnogi su krani iz puke elje za ispravnou mrtvili svoje strasti. Tako su postali beivotni. Nisu vie sol zemlje, nisu vie zain naemu svijetu, nego bljutav okus koji nikog vie ne zanima. Isus se strastveno zalagao za siromane i obespravljene. Strastveno je govorio o milosrdnom Ocu i strastveno se borio protiv otvrdnutosti srca farizeja koji su potamnili sliku Boga svojim sitniavim obdravanjem Zakona. Njemaka rije za strast, Leidenschaft, dolazi od trpjeti (leiden). Ta je rije neko znaila ii, voziti se, putovati. Tko se vozi, stjee iskustvo, prolazi neto, trpi (podnosi) neto. I tako je rije trpjeti sve vie znaila podnositi, osjeati bol. Strast je dakle povezana s iskustvom. Tko mrtvi strasti, gubi na iskustvu. Tko si dopusti strastveno st, iskusit e, doivjet e neto novo i neslueno. No kao to svako putovanje moe postati tegobno, tako i noenje sa strastima. Uvijek je to hod po rubu. Vrlo lako neka strast moe postati prejakom da bi nam inila dobro. U tom sluaju ona nama upravlja umjesto da idemo strastveno kroz ivot. Aneo strastvenosti neka te prati u tvojemu hodu po rubu, da postane istinski strastven ovjek, ovjek koji se strastveno odnosi prema drugim ljudima, ,koji se strastveno bori za to da se ovdje na zemlji ivi zajednikim ivotom dostojnim ovjeka. ANEO ISTINITOSTI Razbija si glavu time to e rei samo da bi ga drugi dobro prihvatili, da ne bi razmiljali o njegovu psihikom ustrojstvu, o njegovim potisnutim nagonima, o njegovim kompleksima. Svaku rije mora bojaljivo preispitivati ne bi li sluajno ukazivala na neki neurotski kompleks ili na potisnute sjene. Grka rije za istinu jest aletheia, a znai neskrivenost bia. Skida se veo i mi vidimo ono istinsko, ono stvarno, bie kakvo uistinu jest. Tko ivi istinito, nita ne skriva, oituje se njegova prava bit. Aneo istinitosti eli ti uvijek iznova otvarati oi da uvidi svoju pravu zbilju. Aneo mie veo koji sve prikriva. I skida ti naoa1e kroz koje sve gleda. Moda si stavio tamne naoale koje sve iskrivljuju. Vidi samo ono negativno. Ili nosi ruiaste naoale. Ne eli vidjeti ljude i njihove probleme. Umilja da bi mogao ivjeti lagodnije. Aneo istinitosti skida ti sve naoale koje ti zaklanjaju stvarnost. Pokazuje ti ono istinsko. Kada Bog poalje dui svojega anela, ona tad istinski spoznaje, pie Meister Eckhart. Istinit ovjek tjera nas da se suoimo sa zbiljom vlastita srca. Pred istinitim ovjekom ne moemo se skrivati. A vie se niti ne moramo skrivati, jer se imamo hrabrosti oitovati onakvima kakvi jesmo. Kada je Isus govorio, neisti se dusi, te tmurne misli koje ovjekov duh ine sumornim, oneiuju ga zatrovanim osjeajima, nisu vie mogli skrivati. Isusova rije ih izvlai na svjetlo. Tako nam govori evanelist Marko. Kada je Isus po prvi puta nauavao u sinagogi, neisti duh nekog ovjeka glasno je povikao. Osjetio je da se vie ne moe skrivati iza kritikih i ironinih oitovanja, nego se mora suoiti. Istinitim nazivamo ovjeka koji je neprijetvoran i skladan u sebi. Isus kae za Natanaela: Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare (Iv 1,47). Istinit ovjek ne ivi proraunato, nego prema svojoj nutarnjoj istini. Slobodan od intriga, diplomacije, razmiljanja kako bi se pred drugima to bolje prodao. On ivi u skladu sa samim sobom. Nepatvoren je, neprijetvoran. Govori ono to misli. Djeluje onako kako osjea u svom srcu. S takvim 9

ovjekom uvijek zna na emu si. Ne skriva svoje misli i osjeaje. Ne plai se da bismo ga mogli upoznati. Predstavlja se onakvim kakav jest, stoji iza svega to je u njemu. Nita ne skriva jer nema to skrivati, u miru je sa svime u sebi. Istinit ovjek uvijek je i slobodan. Jer samo e nas istina osloboditi. Mnogi ljudi danas bjee od istine o sebi. Boje se suoiti sa stvarnou svojega srca. Hvata ih panika ako se trebaju primiriti. Jer tada bi u sebi mogli naii na neto to im je nemilo. Zato moraju neprestano biti neim zaokupljeni, samo da bi izbjegli susret sa istinom o sebi. Neprestano su gonjeni i u strci. Ono najgore to im se moe dogoditi jest trenutak u kojem se nita ne dogaa, u kojem bi istina o njima samima mogla izai na svjetlo dana. Onomu koji bjei od istine o sebi treba mnogo energije da bi je prikrio pred drugima. Neprestano razmilja o tome to bi drugi mogli o njemu misliti. Mora se suoiti sa istinom. A to za njega znai: mora izii iz tog ovjeka, mora ga osloboditi (usp. Mk 1,23 i dalje). Isusova istinitost oslobaa ljude od neistih duhova koji skrivaju istinu i iskrivljuju je. Oni ozdravljaju, postaju istinski i istiniti ljudi. elim ti anela istinitosti da bude onakav kakav jesi u dnu svojega bia, da moe ljude oko sebe oslobaati za istinu. Istina takoer znai: podudarnost predmeta i spoznaje, stvari i uma. elim da bude potpuno i sasvim u skladu sa sobom i sa stvarnou svojega ivota. ANEO ZAHVALNOSTI Zahvalnost je danas postala rijetkost. Ljudi postavljaju neizmjerne zahtjeve. Imaju dojam da su prikraeni. Zato trebaju uvijek sve vie. Postali su nezasitni te ni u emu vie ne mogu uivati. Pascal Bruckner, francuski filozof, opisuje dananjeg ovjeka kao veliku bebu s neizmjernim zahtjevima na drutvo. Nikada mu nije dosta. I uvijek su drugi krivi ako njemu nije dobro, jer mu ne daju ono to mu bezuvjetno treba za ivot. Aneo zahvalnosti eli u tvoj ivot unijeti jedan novi okus. eli te nauiti da na sve gleda drugim oima, oima zahvalnosti. Tada moe zahvalna pogleda gledati na novo jutro i ustati zdrav i gledati kako izlazi sunce. Zahvalan si za dah koji te proima. Zahvalan si za dobre darove prirode koje moe uivati za doruak. ivi svjesnije. Zahvalnost iri tvoje srce i ini ga radosnim. Ne trai stvari koje bi te mogle naljutiti. Ne zapoinje jutro srdit zato to je vrijeme loe. Nisi odmah frustriran jer ti je iskipjelo mlijeko. Ima ljudi koji i sami sebi oteavaju ivot jer vide samo ono negativno. A to vie gledaju samo ono negativno, tim se vie utvruju u tom svojem iskustvu. Navlae oblake nesree svojim pesimistinim nainom gledanja. Njemaka rije danken, zahvaliti, dolazi od denken, misliti. Aneo zahvalnosti eli te nauiti ispravno i svjesno razmiljati. Pone li tako razmiljati, moe sa zahvalnou shvatiti to ti je sve u ivotu dano. Postaje zahvalan za svoje roditelje koji su ti darovali ivot. Postaje zahvalan ne samo za pozitivne korijene koje ima u njima, ve i za rane i povrede koje su ti nanijeli. Jer i one su te uinile onakvim kakav si sada. Bez rana ti bi moda postao zasien i neosjetljiv. Previao bi ljude oko sebe i njihove potrebe. Aneo zahvalnosti eli ti otvoriti oi za to da te itavog ivota prati Boji aneo, da e tvoj aneo uvar i tvoje rane preobraziti u dragocjeno blago. Aneo zahvalnosti omoguit e ti da drugim oima i svjesno gleda ljepotu stvorenja i zahvalno uiva u ljepoti livada i uma, gora i dolina, rijeka i jezera. Divit e se ljupkosti gazele i draesti srne. Nee vie nesvjesno prolaziti stvorenim svijetom nego razmiljajui i zahvaljujui. Razabrat e da u stvorenju susree ljubeeg Boga koji ti pokazuje kako se preobilno za tebe brine. Tko zahvalno gleda na svoj ivot, miri se s onim to mu se dogaa. Prestaje se buniti protiv sebe i svoje sudbine. Shvaa da aneo svaki dan iznova ulazi u 10

njegov ivot da bi ga zatitio od nesree i darovao mu svoju dragu i spasonosnu blizinu. Pokuaj kroz tjedan koji dolazi ii s anelom zahvalnosti. Vidjet e kako sve spoznaje u jednom drugom svjetlu i kako tvoj ivot dobiva nov okus. Moe takoer zamoliti svog anela zahvalnosti da te naui zahvaljivati za ljude s kojima ivi. esto molimo za ljude koji su nam vani samo kad ih elimo promijeniti ili kad elimo da im Bog pomogne, da ih ozdravi i da ih utjei. Neki je put naa molitva za druge vie molitva protiv njih. eljeli bismo da postanu onakvima kakve ih mi elimo. Kad zahvaljujemo za drugog ovjeka, bezuvjetno ga prihvaamo. Ne mora se mijenjati. Dragocjen je ba onakav kakav jest. Ljudi esto primijete kad za njih zahvaljujemo. Jer nae zahvaljivanje zrai pozitivnom afirmacijom uslijed koje se oni osjeaju bezuvjetno prihvaenima. Jedan ameriki duhovnik pripovijedao je o nekom branom paru koji je godinama molio za enina oca alkoholiara da se konano ostavi alkohola. Ali sve je bilo uzalud. Tek kad su smogli snage zahvaliti za oca to je tu, to je takav kakav jest, omoguili su mu da se promijeni. Tek kada vie nije osjeao nesvjesni zahtjev da se mora mijenjati, on se mogao promijeniti. Osjetio se bezuvjetno prihvaenim, i vie mu nije bio potreban alkohol. Zato zamoli svoga anela zahvalnosti za udo da se ljudi po tvojoj zahvalnosti osjete bezuvjetno voljenima i u toj ljubavi ozdrave. ANEO ODRICANJA Anelu odricanja danas nije nimalo lako. S rijeju odricanje mnogi povezuju neku mranu askezu. A Bog eli da imamo ivot u punini. emu se onda odricati? Danas pak teimo konzumirati to je mogue vie, to vie si priutiti. Imamo dakako dovoljno primjera ljudi koji su od pukih odricanja postali nesnosni. Ali zar odricanje mora pod svaku cijenu voditi u neprijateljski stav prema ivotu? Odricati se zapravo znai odrei se prava na neku stvar koja mi pripada. Cilj odricanja jest nutarnja sloboda. Tko mora imati sve to vidi, potpuno je ovisan. Nije slobodan. Daje se odreivati izvana. Odricanje je izraz nutarnje slobode. Ako se mogu odrei neega to me inae veseli, iznutra sam slobodan. Ali odricanje moe biti i put uvjebavanja u toj nutarnjoj slobodi. Odreknem li se, primjerice, u korizmi alkohola i mesa, mogu se vjebati u slobodi. Iskuavam hou li se uspjeti odrei televizora, alkohola, puenja, mesa, moda i kave na est tjedana. Uspije li mi, osjeam se dobro. Imam osjeaj da nisam rob svojih navika, da ne trebam nuno alkohol da bi me stimulirao. To mi daje osjeaj nutarnje slobode. A ona spada u nae dostojanstvo. Ako mislim da mi je svaki put kad sam umoran potrebna kava, postat u o njoj ovisan. A to me na.koncu i ljuti. Oduzima mi moje dostojanstvo ovjeka koji moe sam o sebi odluivati. Osjeam da vie ne mogu odluivati o sebi, da mnome gospodare vlastite potrebe. U tv-emisiji Odricati se, uivati ili oboje uz strunjake koji se bave prouavanjem uitaka i spolnosti pitali su i mene kao redovnika o mojemu stavu prema uivanju i odricanju. Sve troje smo se sloili da nema uitka bez odricanja. Tko bi htio samo uivati, nee u tome uspjeti. Mogu savreno uivati u jednom ili u dva komada torte. Ali najkasnije kod etvrtog komada vie se ne moe govoriti o uitku ve samo o trpanju u sebe. Mnogi su ljudi danas postali nesposobnima uivati jer se vie niega ne mogu odrei. Neko je bilo obrnuto. Pretjerano asketski nain ivota branio je kranima uivati. Za njih je uivanje uvijek bilo neto sumnjivo. To je gledite isto tako jednostrano kao i ovo dananje prema kojemu se mora imati sve. Pohlepan ovjek postaje nesposoban za uivanje. elim da te aneo odricanja povede u nutarnju slobodu, da te osposobi za to da istinski uiva u onomu to proivljava, da se sasvim preda onom to upravo ini, da svim 11

osjetilima outi to to upravo jede, to upravo pije. Osjetit e daje aneo odricanja ustvari aneo radosti i uivanja i da ti ini dobro. Odrekne li se neega to ti ustvari pripada, poput jela, pia, gledanja televizije itd., stekao si sebe. Ti si gospodar svojega ivota. Aneo odricanja eli te uvesti u umijee da sam ivi svoj ivot, da slobodno raspolae sobom i tako uiva u ivotu. ANEO RIZIKA Mnogi danas misle daje najvanije ne upadati u oi, ne nainiti nikakvu pogreku. Onda ti karijera u zvanju nee biti ugroena. Grupa te nee kritizirati. Nee biti smijenjen s poloaja. Uspjet e u ivotu. No ovaj, riziku neprijateljski, stav ustvari prijei u ivotu. Tko ne eli napraviti ba ni jednu pogreku ini u potpunosti krivo. Jer ni na to se ne odvauje, ne preuzima nikakav rizik. A na taj se nain ne moe ostvariti nita novo. Ni u gospodarstvu, ni u politici, ni u Crkvi ni u drutvu, s takvim se stavom vie nitko ne odvauje na rizik. Da ga ne bi napadali. Moglo bi mu i poi po zlu. A to bi bila katastrofa. To bi znailo da mora napustiti sigurnost svoje tople postelje i javno priznati svoje pogreke. Mnogi misle da to ne bi preivjeli. Toliko su fiksirani na priznanje i naklonost ljudi da vie ne mogu vjerovati vlastitim osjeajima niti to riskirati. Psihologija nam govori daje nedostatak odvanosti da se prihvati rizik povezan sa takozvanim stanjem bez oca koje karakterizira nae drutvo. Otac je obino onaj koji prua podrku, hrabri da bi se na neto odvailo, da se preuzme rizik. Izostane li ovo pozitivno iskustvo oca, izostane li oeva potpora, ovjeku je potreban neki nadomjestak. Zakopava se u ideologiju, u krute norme. Ide na sigurno. Ne eli eksperimentirati. Sve treba ostati po starom. Ne doputamo si niti pomiljati na neto novo, a kamoli neto novo uiniti. Nema, naime, nikakva jamstva da e to novo i uspjeti. Ostavimo se, dakle, novoga. Nae je vrijeme obiljeeno nedostatkom mate i odvanosti da riskiramo. Rije rizik dolazi iz talijanskoga, a znai opasnost i smion pothvat. Mnogi inzistiraju na tome da se ivot treba odvijati bez opasnosti. Valja se osigurati protiv svih opasnosti da nam se ne bi togod dogodilo. A to se vie osiguravamo, to smo nesigurniji. I malo-pomalo vie ni u to ne vjerujemo. Sve mora biti sigurno. Bez dovoljne sigurnosti ni na to se ne odvaujemo. To vodi u sve veu sklonost ouvanju postojeeg stanja, to dananja politika i gospodarska situacija pokazuje dovoljno jasno. Iz ove emo slijepe ulice izii jedino ako se odvaimo, ako riskiramo pogreku. elim da te aneo rizika ohrabri, da se odvai ivjeti i da riskira traei nove putove za sebe i ljude oko sebe. Aneo rizika neka ti bude potpora i oslobodi te da bude odvaan i pouzda se u svoje nutarnje poticaje, da se ne mora osiguravati sa sviju strana. Svijet e ti biti zahvalan odvai li se na neto novo i ne pita cijeli svijet za doputenje smije li svoje ideje pretvoriti u djelo. Jer da staro vie ne pomae, tomu svjedoimo iz dana u dan. U pitanju nezaposlenosti nitko se ne usuuje krenuti novim putem. Radije se skrivamo iza otrcanih fraza ili svaljujemo krivicu na druge. Svatko eka da onaj drugi uini krivi korak. Tako ga moemo kritizirati. A nitko se ne usuuje nainiti prvi korak. I tako kruimo u mjestu. Vrebamo u zasjedi, traimo tue pogreke umjesto da sami riskiramo pogreku. elim da te aneo rizika osnai za slobodu, da se odvai i na pogreke, kako bi sebi i drugima otvorio nove putove. Samo ako povjeruje anelu rizika, po tebi e u ovome svijetu rasti nove stvari, ljudi e po tebi otkriti nove mogunosti.

12

ANEO POUZDANJA U ovo vrijeme pesimista i vidovnjaka koji predviaju apokaliptinu budunost izuzetno nam je potreban aneo pouzdanja. Proroanstva koja navijetaju svretak svijeta trenutno su na visokoj cijeni. Nitko, dakako, ne moe jamiti da e na svijet jo dugo sauvati ravnoteu i preivjeti sve ljudske ludosti. No nalaenje uitka u predvianju propasti govori vie o psihi tih samozvanih proroka nego o stvarnosti naega svijeta. Budui da vlastiti ivot doivljavaju kao katastrofu i nesvjesno gaje elju da ovaj pokvareni ivot svri to je prije mogue, projiciraju na svijet svoju vlastitu situaciju oekujui da on propadne to je mogue prije. Njihova nutarnja destruktivnost oituje se u tome da propast svijeta oslikavaju najrunijim bojama. Budui da je strah od budunosti danas jako rairen, takvi lani proroci pogaaju osjetljivo mjesto u ljudskoj dui i tako ovladavaju mnogim zaplaenim ljudima. Aneo pouzdanja daruje nam nadu i pouzdanje u budunost. Njemaka rije Zuversicht, pouzdanje, dolazi od sechen, gledati, oima pratiti to se dogaa. Pouzdavati se znai vidjeti kako Bog svime ravna i upravlja, kako alje svoje anele na svijet da ne bude preputen nesrei, ve da se sve okree na dobro. Ne doputam da pesimistine prognoze poljuljaju moje pouzdanje. No ne stavljam si ni ruiaste naoale da bih pobjegao od stvarnosti. Ne stvaram si iluzije o prilikama koje vladaju u svijetu. Vidim sve kako jest. Ali se unato tomu pouzdajem. Jer znam da je ovaj svijet u Bojoj ruci i u rukama anela, da ljudi nemaju nad njime konanu vlast. ovjek koji se pouzdaje vidi vie od onoga to se dogaa. Vidi vie od problema, koji odreuju krilatice tiska. Uza sve izvanjsko on vidi i onu najunutarnjiju stvarnost sviju stvari, uz svijet vidi i Boje anele koji idu s nama ovim svijetom i dre svoju ruku zatitnicu nad naim krajem i naom zemljom. Aneo pouzdanja oduvijek je pratio molitelje psalama. U Ps 34, 8 psalmist moli: Aneo Gospodnji tabor podie oko njegovih tovalaca da ih spasi. A u psalmu 91, 11-12: Jer anelima svojim zapovijedi da te uvaju na svim putima tvojim. Na rukama e te nositi da se ne spotakne o kamen. Maria Luise Kaschnitz, koja je napisala knjigu Aneoski most (Engelsbriicke), pripovijeda priu koja zorno prikazuje ovo pouzdanje: pripovijest je to o vlasniku broda Giovanniju di Mati. On je sav svoj novac dao gusarima da otkupi sunje. Kad se s iskupljenima otisnuo na more, gusari od njega zatrae jo novaca. Budui da nije mogao ispuniti njihov zahtjev, razbiju mu jarbol i kormilo, a jedra rastrgaju u krpice. Unato tomu dao je Giovanni di Mata znak za polazak. Na zaprepaten je gusara brod polako krene, te bez jarbola, bez jedara i kormila isplovi na otvoreno more. Onome koji se pouzdaje daje se sigurnost da nas titi aneo, da nas ak i nosi na rukama, da bismo mogli sigurno koraati preko lavova i ljutica. On vjeruje da aneo namjesto njega gleda da mu se ne dogodi kakvo zlo. On ne ide slijepo kroz svijet. Dobro vidi koje opasnosti prijete. Ali zna da ga prati njegov aneo, zna da je zatien i noen. On zna da nije tek broj, izloen samovolji sudbine, nego da s njim ide aneo i brine se za nj, da ga aneo oslobaa svih njegovih strahova. ANEO OSAME Mnogi se ljudi danas plae osame. Ne osjeaju sebe ako su sami. Stalno moraju biti okrueni drugim ljudima da bi se uope osjeali ivima. Ali osama moe biti i blagoslov. Bez osame nema istinskog odnosa prema Bogu kao ni prave spoznaje samoga sebe. Mnogi mijeaju osamu s naputenou, s usamljenou i izolacijom. No osama je bitni element svakog duhovnog puta. Svi veliki osnivai religija povlaili su se u osamu. I Isus se povukao u osamu propostivi u pustinji etrdeset dana. Tamo se suoio sa samim sobom, i na jedan nov nain pronaao Boga, svojega Oca. 13

Zato ti elim anela osame da te uvede u plodnu samou, u samou u kojoj e spoznati samoga sebe kakav uistinu jesi, u kojoj si ne moe sama sebe uiniti zanimljivim nego se suoava sa vlastitom golotinjom. Smogne li hrabrosti biti sam, moi e takoer otkriti kako je lijepo jednom biti nasamo sa sobom, da ne mora nita pokazivati, nita dokazivati, ne mora se iskazivati. Moda stekne iskustvo da si potpuno i sasvim jedno sa samim sobom. Upravo se to krije u rijei osama (njem. Alleinsein) svejedno biti (njem. all eins sein) i to u trostrukom znaenju. Prvo, biti u potpunosti jedno sa samim sobom. enja za jedinstvom bila je karakteristina ve za Grke. Oni su se osjeali rastrganima izmeu razliitih elja i potreba. I mi danas nanovo shvaamo ovu enju za jedinstvom. Jer i mi se, suoeni s pluralnou postojanja, osjeamo rastrganima izmeu razliitih ponuda i najrazliitijih vlastitih stremljenja. Kako u svemu tomu, to u sebi otkrivam, pronai svoje jedinstvo, onu sponu koja sve meusobno povezuje? Drugo znaenje rijei smjera na sve ljude. Ona znai biti jedno sa svime i svima, osjetiti se u dubini svojega bia solidaran i jedno sa svim ljudima. to se u veoj mjeri izloim vlastitoj samoi, tim se dublje osjeam povezan s ljudima oko sebe. To je bilo i iskustvo prvih monaha koji su se svjesno povlaili u samou. Povlaili su se od ljudi da bi s njima bili jedno na jednoj dubljoj razini. Tako govori Evagrije Pontski, zacijelo najvaniji monaki pisac: Monah je ovjek koji se odijelio od svega, a ipak se osjea sa svime povezan. Monah doivljava sebe u jedinstvu sa svim ljudima jer stalno nalazi sebe u svakom ovjeku. U samoi otkrivam svoj vlastiti temelj. I u tom sam temelju duboko povezan sa svim ljudima. Tu osjeam da mi nita ljudsko nije strano, da sam u krajnjoj dubini povezan sa svim ljudima. Kao tree, iskustvo osame govori mi da sam jedno sa svime. Rijei su Friedricha Nietzschea: Tko poznaje krajnju samou, poznaje i posljednje stvari.U osami nasluujem da postajem jedno sa svime, pa i s onim Posljednjim, s Pratemeljem svega bia. I ovo iskustvo osame bitno pripada ovjeku. Ne govori stoga zaludu Dostojevski: Povremena je samoa normalnom ovjeku potrebnija od jela i pia. U samoi osjeam to ustvari ini moje ovjetvo, osjeam da imam dijela u svemu, u sveukupnosti stvorenja, te konano i s Onim koji je sve u svemu. Kada te aneo osame uvede u ovo osnovno iskustvo tvoje ljudskosti nestat e u tebi svakoga straha od usamljenosti i naputenosti. Jer osjea da si upravo ondje gdje si sam jedno sa svime. Svoju samou tada ne doivljava kao usamljenost, nego kao dom, kao biti kod kue. Biti kod kue moe se jedino tamo gdje prebiva Tajna. Tamo gdje te aneo osame uvede u posljednju Tajnu koja vlada naim svijetom, tu nikada nisi usamljen, tu si uistinu kod kue. Ova sveobuhvatna tajna daruje ti dom kojeg ti niti jedan ovjek ne moe oduzeti. ANEO SESTRINSTVA Biblija uvijek iznova govori o philiji, o bratskoj odnosno sestrinskoj ljubavi. Radosno je iskustvo prvih krana da su braom i sestrama mogli smatrati ne samo roenu brau i sestre, ve je itava zajednica postala zajednicom brae i sestara. Aneo sestrinstva i bratstva neka ti pokae koliku brau i sestre dobiva prie li i sam drugome kao brat ili sestra. Temeljno je iskustvo prvih krana bilo da su svi pripadnici kranske zajednice postali braom i sestrama, i to stoga to su svi imali istoga Oca. Budui da se svi smijemo zajedno moliti svojem nebeskom Ocu, svi smo pred ovim Ocem braa i sestre. Isus svakoga koji vri volju Boju naziva bratom i sestrom (Mk 3, 35). Ako se elimo pribliiti tom prauzoru, okupimo se oko Isusa Krista, i kada smo poput njega spremni vriti Oevu volju, tada smo Kristovi braa i sestre, raa se jedna nova obitelj u kojoj su svi ravnopravni. Isus brani uenicima da se nazivaju rabbi: (...) jer jedan je uitelj va, a svi ste vi braa (Mt 23, 8). Aneo bratstva i sestrinstva neka nam pokae da smo svi ravnopravni, da se nitko ne treba 14

izdizati iznad drugoga. Koliko se puta izdiemo iznad drugih, ne samo svojim drutvenim poloajem ve napose svojim predrasudama. Osjeamo se boljima od drugih, izdiemo se iznad njih. Fiksirani smo na njihove negativne strane, a uope ne opaamo koliko na njih projiciramo vlastite slabosti. Ovaj mehanizam, po kojemu vlastite pogreke projiciramo na druge ljude i na taj se nain izdiemo iznad njih, uvelike je raireno Tako drugima ne doputamo da nam se priblie, a sebe titimo da se ne bismo suoili sa sobom kakvi uistinu jesmo. Tko spozna kakav je uistinu, prestaje svoje pogreke traiti u drugih. On zaista postaje brat i sestra svakom ovjeku. Jer u svakome prepoznaje sebe. Imati sestru opet je drugaije nego imati brata. Ja imam tu sreu da imam tri sestre i tri brata. Starija sestra esto u djetinjstvu preuzima ulogu majke. Postoji aneo sestrinstva koji se majinski brine za nas. To nije velika mama koja nas gui, nego sestrinska skrb koja nam ini dobro. Ona se ne izdie iznad nas, nego je uz nas. Njena je i puna razumijevanja. Otkriva potrebe kojima majka ne moe na taj nain izii ususret. Tu su i sestre koje su nam bliske po godinama, nae suputnice. S braom prolazi kroz vodu i vatru. Sa sestrama pak vodi intenzivne razgovore. Tada u tebi zabruje strune do kojih braa nikada ne seu. A postoje i mlae sestre koje ne nazivamo bez razloga anelima. Aneo sestrinstva dovodi me u dodir s mojom anima, s mojom emocionalnou i s mojom duhovnou. Aneli su oduvijek u sestrinskom odnosu prema naoj dui. Helmut Hark, evangeliki sveenik i terapeut, govori o erotskom ljubavnom odnosu izmeu nae due i anela kao naeg duhovnog pratioca. Promotrimo li anele u nekoj knjizi iz umjetnosti, esto otkrivamo njihovo erotsko zraenje. Oni u nau duu unose neki polet, neto to oivljuje samo po dragom ovjeku. Erotska snaga anela djeluje na nas ozdravljujue. Iskustvo sestre moe nas dovesti u dodir s nutarnjim anelom. Sama sestra moe postati anelom koji ini da u nama zabruje strune due, koji u nama oivljava duhovne energije i djeluje ozdravljujue na nae rastrgano srce. Zato ti elim susret s mnogim anelima sestrinstva. I elim da i sam postane za druge poticajnim i ivotvornim anelom sestrinstva. ANEO PREPUTANJA Aneo preputanja eli te dovesti do povjerenja, da se moe prepustiti nekom ovjeku. Mnoga prijateljstva i brakovi danas ne uspijevaju jer se svatko vrsto dri sebe, boji se prepustiti. To je strah od gubitka vlastite slobode, strah da bi drugi mogao sa mnom initi to gaje volja, da sam preputen njegovoj samovolji i u krajnjem sluaju njegovoj zloi. Ali bez preputanja ne moe uspjeti ni jedan odnos. Svatko bi pun straha gledao samo na to da kontrolira sebe i svoje emocije, svoje rijei i postupke, i da se ne da u ruke drugome. Ali tada ne moe ni rasti povjerenje, tada drugi uope ne moe pokazati da prema meni namjerava postupati dobro, da nee zloupotrijebiti moje povjerenje. Prepustiti se ne znai i sebe izgubiti. Prepustiti se mogu samo ako sam u doticaju sa samim sobom, ako znam tko sam. Prepustiti se nekom uvijek podrazumijeva i odreeni rizik. Naputam sigurnost koju mi prua suzdranost i preputam se drugome. To moe uspjeti jedino ako znam da drugi nije vrag, nego aneo koji e me prihvatiti svojim rukama i nositi, koji mi eli dobro. Prepustiti se, to napose ima prizvuk pasivnosti i rezignacije. Tko ne uspije aktivno oblikovati svoj ivot i dobro se snai, jednostavno se preputa sudbini. Predaje se. No aneo preputanja sigurno nam ne bi poelio takvu odliku. On smjera neto drugo. Prepustiti se prvotno je povezano sa upustiti se. Tko se prepusti ivotu, uputa se u ivot i njegovu dinamiku. Ne suzdrava se. Ne gri se u sebi nego se preputa rijeci ivota. U njemu zato moe neto procvasti i zaivjeti. Suprotno od prepustiti se jest grevito se drati sebe. Mnogi se hvataju za svoj imid, drugi se vrsto dre svojih navika ili svojega imetka, svojega zvanja, svojeg uspjeha. Aneo 15

preputanja eli te uvesti u umijee da pusti sebe, da se prepusti ivotu, da se konano prepusti i Bogu. Prepustiti se mogu samo ako se pouzdajem u to da se ne preputam neijoj samovolji, nego anelu koji mi eli dobro. Tko se prepusti svojem anelu postaje slobodan od nepotrebnih briga kojima se danas toliki mue. Slobodan je i ne krui vie stalno oko sebe i svojega zdravlja, oko priznanja i vlastitog uspjeha. U ovom stavu preputanja ne krije se samo povjerenje, nego i velika nutarnja sloboda. Ako ne moram ba sve sam, ako se jednostavno prepustim Bogu vjerujui da e se on za mene pobrinuti, ne moram vie ivjeti zatvoren i zgren u sebi. Poznajem mnoge ljude koji misle da sve moraju sami. Oni bi morali mukotrpno na sebi raditi da bi uspjeli ostvariti svoje ideale. Trude se initi dobro. Ali kad-tad dolaze do toke kada osjete da ne mogu ostvariti sve to ele. Mogu donositi jo mnoge dobre odluke. No nikada ih nee sve provesti u djelo. Uvijek e se iznova suoavati sa vlastitim granicama. Tada treba rairiti ruke i, da bih uspio u ivotu, prepustiti se anelu kojega mi je poslao Bog. To nije stav rezignacije, nego slobode. Osjeam da ne moram ostvariti sve to bih htio, da je to samo izraz mojeg vlastitog astoljublja, a ne i Boja volja. Ka da se u meditaciji stavim pred Boga i pruim mu svoje prazne ruke, osjetit u ovu slobodu koja izvire iz preputanja. Doputam da padnem u Boga. Znam da me on dri, da u njegovim dobrim rukama smijem jednostavno biti ono to jesam. A upravo to ini jezgru vjere krana: iskustvo slobode za koju nas Krist oslobodi (usp. Gal 5, 1). ANEO TOPLINE Za neke se ljude govori da iz njih zrai toplina. U njihovoj se blizini ovjek osjea ugodno. Uz njih je ovjeku toplo oko srca. Iz drugih pak zrai hladnoa. U njihovoj se blizini smrzava i usred ljeta. Aneo topline neka te osposobi za to da iz tebe zrai toplina, da se ljudi u tvojoj blizini osjeaju zatienima i voljenima. I neka ti uvijek iznova dade pronai ljude koji e za tebe postati anelima topline, u ijoj e se blizini odlediti tvoji zamrznuti osjeaji, u ijoj se blizini moe zagrijati kad ozebe u ovome hladnom svijetu. Mnogi ljudi dananji svijet doivljavaju hladnim. Rijetko pred drugim moe skinuti svoju masku. Plai se izloiti hladnom pogledu drugoga. Svatko se ukopava iza svojega zida hladnoe. Stoga bi nam aneli topline jako dobro doli. Oni stvaraju ozraje u kojemu se osjeamo ugodno, u kojemu moemo biti kao kod kue. Pitanje je to ti moe uiniti da bi te aneo topline osposobio da u svoju okolinu zrai toplinu. Meni je vano da se sam stalno grijem na toplini boanske ljubavi, da bih imao toplo srce i za druge. Remi Nouwen duhovni ivot shvaa kao uvanje nutarnjeg ognja koji gori u svakom ovjeku. Dri da mnogi ljudi sagorijevaju jer suvie otvaraju vrata svoje pei. Stoga se ar u njima ne moe odrati. Ubrzo postaju sagorjelim pepelom. Duhovni ivot za mene znai uvati taj nutarnji oganj. Pomae mi ako u meditaciji prekriim ruke na grudima i zamislim da zatvaram vrata svoje pei da bi sada oganj boanske ljubavi proeo i preobrazio sve u meni. Tada u sebi osjeam ugodnu toplinu. I znam da e oganj boanske ljubavi dostajati za sve ljude. I ne moram svima pokazivati tu toplinu. uvam li u molitvi taj nutarnji oganj u meni e postati toplo i ta e toplina dostajati za sve s kojima u se danas susresti. Toplo zraenje ne moe sam izazvati. To nije u moi volje. Kada promatram gotike anele, recimo one fra Angelica, bude mi toplo oko srca. To su aneli koji zrae toplom ljubavlju. U njima nema niega mranog, niega hladnog, nieg neprijateljskog. Za njih vrijedi ono to je Paracelsus jednom o njima rekao: Trebate znati: aneo je ovjek bez onog smrtnog. Upravo zato to anelima nedostaje ono smrtno, destruktivno, ono to ini bolesnim, iz njih moe zraiti toplina na kojoj se moemo ogrijati a da ne izgorimo. Kad promatram ove anele, osjeam kako mi ta toplina ini dobro. I doivjet u da toplina zrai i iz mene. Za to onda mogu biti zahvalan. Toplina koja iz mene zrai, na kojoj se drugi mogu 16

ogrijati, ne otima mi vlastite topline. Ima je dovoljno za sve jer se hrani na izvoru boanske topline, jer se uvijek iznova uee na ognju boanske ljubavi. Aneo topline osposobit e te za to da brzo postaje topao s drugima i da drugi brzo postaju topli s tobom. Toplina e zraiti posvuda. Ti time nee izgubiti vlastitu toplinu. Naprotiv, toplina koja struji pojaava se. Ona stvara ozraje koje postaje iskustveno i za druge. Kad sam u nekoj grupi odmah osjetim vlada li u njoj hladno ozraje, mora li tu paziti na svaku rije, ili pak vlada toplo ozraje, ozraje blagonaklonosti, srdanosti, gdje se svaka rije sitniavo ne odvaguje. U takvom okruju smijem biti kakav jesam. Tu sam potpuno i sasvim prihvaen. elim da oko sebe uvijek osjea anela topline i da sam moe drugima postati anelom koji zrai toplinom i daje da im se zagrije srce. ANEO ODVANOSTI Njemaka rije za odvanost jest Mut. Staronjemaka rije mout izvorno znai teiti za neim, jako eznuti, uditi. Ona odgovara grkoj rijei thymos koja oznaava ud (narav), emocionalnu dimenziju due. Od esnaestog stoljea rije Mut sve vie i vie dobiva znaenje jakosti (hrabrosti). Jakost je jedna od etiri stoerne kreposti. Oznaava neustraivost u postojanosti pred opasnou. Prema etiaru Demmeru, ona proizlazi iz uzvienog raspoloenja duha i zahtijeva pripravnost na rtvu, snagu u provoenju, kao i elju za samodokazivanjem. Odvanost i jakost ne trae se samo od vojnika, ve od svakog ovjeka. Svima nam je potrebna odvanost da bismo ivjeli svoj vlastiti ivot koji nam je namijenjen od poetka. Suvie se lako prilagoujemo drugima, prihvaamo njihove predodbe da ne bismo plivali protiv struje. Danas dodue, s jedne strane, vlada jaki liberalizam koji sve doputa. No ujedno se opaa i velika uniformiranost. Mediji posreduju normu kakav danas treba biti, kako treba misliti, kako se odijevati, to initi. Potrebna je velika odvanost da bi se bilo drugaiji, da budem onakav kako mi to odgovara i kako je za mene ispravno. Aneo odvanosti potreban ti je kada tvoji kolege na poslu ogovaraju neku kolegicu. Potrebna ti je odvanost da se ne pridrui pogrdama, nego upozori ostale da bi sve to najbolje bilo rei njoj, ili da prekine govorkanje O drugima s napomenom da se sve to moe gledati i u drugaijem svjetlu. Najprije e eti nerazumijevanje. Moda ti drugi ak i predbace da si farizej. Ta kolegica je upravo nemogua. Ljudi se ne daju lako pokolebati. Smogne li odvanosti da prekine ogovaranje drugih, oni koji traaju bivaju zateeni i ele se opravdati nazivajui te bijelom vranom. Potrebna je izuzetna odvanost da bi ostao pri svojemu ak i kada te drugi hoe iskljuiti i predbacuju ti da i ti govori o drugima. Aneo neustraivosti neka bude stalno uza te kada mora donositi odluke, odluke o svojem putu u zvanju ili ivotne odluke. Vjenati se, ivotno se vezati uz drugog ovjeka, samo je jedna od takvih odluka. Ljudima se danas predbacuje da se teko odluuju, da odgaaju odluke i najradije se ne bi vezali. Svaka me odluka vee, barem na neko vrijeme. A mnogi se plae takvog vezanja. Uoi donoenja vanih odluka moe moliti anela odvanosti da ti pomogne. Nikad nee imati jamstva da su tvoje odluke apsolutno ispravne. Za nas ne postoji apsolutno ispravan put. Unato tomu na raskrijima putova moramo se odluivati. Moemo poi samo jednim putem elimo li ii dalje. A svaki e nas put kad-tad dovesti u tjesnac kroz koji moramo proi da bi nam se otvorio ivot. Isus nas poziva ui na uska vrata i ii tijesnim putem (usp. Mt 7, 13s). Prostran put je onaj put kojim idu svi. Ti mora pronai svoj posve osobni put. Nije dovoljno ravnati se prema drugima. Mora dobro osluhnuti koji je tvoj put. A zatim se mora odvano odluiti krenuti tim putem, makar se na njemu osjeao jako usamljenim. Samo e ti tvoj posve osobni put omoguiti rast i dovesti te do istinskog ivota. ivot te uvijek iznova stavlja pred zadatke s kojima se isti as mora uhvatiti u kotac, 17

inae e biti prekasno. Tko kasni, ivot ga kanjava, rekao je Gorbaov, a ove su rijei postale krilaticom. Aneo odvanosti moe ti pomoi da se prihvati onoga to se u ovom trenutku od tebe trai. Moda je to razgovor koji te eka u obitelji ili tvrtki. Moda neki problem ije rjeavanje odlau svi u tvojoj tvrtki. Moda posjet koji ve jako dugo odlae, a ne moe ga izbjei. Moda pismo koje bi konano morao napisati da pojasni neki odnos i rasvijetli nesporazume. Toliko je situacija u tvojoj svakodnevici u kojima bi uza se trebao imati anela odvanosti da uini upravo ono to je sada potrebno. ANEO STRPLJIVOSTI Strpljivo ekati danas vie nije u modi. Blaeni koji ekaju, pored njih hita zemaljska kugla. Ni najbritkiji komad svijeta ne odvraa njihov pogled od obeanog pravca. Tako pie liriarka Uha Rahn. Neto od ovog blaenstva prema kojemu strpljivima pripada kraljevstvo nebesko zornim ini aneo strpljivosti. Njemaka rije za strpljivost, Geduld, dolazi od staronjemake rijei dulten, nositi, podnositi, a povezana je s latinskom rijei tolerare, tolerirati. Novi zavjet za strpljivost rabi grku rije hypomone, koja doslovno znai ostati ispod, ustrajati, izdrati. Neki se puta strpljivost shvaa suvie pasivno, kao da bi se sve to jest moralo jednostavno prihvatiti. U Pracrkvi strpljivost vie ima znaenje ustrajnosti i postojanosti u nevoljama koje su krane pritiskale izvana. U svojoj Poslanici Rimljanima 5, 3 Pavao govori: (Mi se diimo i u nevoljama jer znamo): nevolja raa postojanou, postojanost prokuanou, prokuanost nadom. A u Poslanici Koloanima moli: dao vam da ivite ... osnaeni svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost (Kol 1, Il). Hypomone ovdje znai postojanu ustrajnost kakvu treba dokazati u borbi, u kojoj treba uvati poloaj na kojem se nalazi, protiv svih navala neprijatelja. Ovo svakako govori neto i o naem ivotu danas, jer oznauje postojanost i sposobnost ustrajanja pred svim navalama izvana. Strpljivost ovdje nije pasivno podnoenje, nego aktivna izdrljivost i ustrajanje. Pokazuje se (strpljivost) kao ustrajna snaga otpora. Pavao joj pridodaje i velikodunost (gr. makrothymia). Ona je za njega plod Duha (usp. Gal 5, 22). Grka rije znai da netko ima izuzetnu odvanost, dobru narav, veliko srce da moe ekati. Stara (njemaka) rije za strpljivost prihvatila je tijekom povijesti oba znaenja: postojanost, izdrljivost, ali i moi ekati, velikodunost, strpljivo motriti dok se ne nae rjeenje. Aneo strpljivosti neka te dakle naui da moe ekati. To danas nije samo po sebi razumljivo. elimo odmah uvidjeti rjeenje. Ali esto je potrebno mnogo vremena da se rascvate jedan cvijet. Za vlastiti razvoj trebamo strpljenja. Ne moemo se smjesta izmijeniti. Do preobrazbe dolazi polako, koji put neprimjetno. Slikoviti govor Biblije govori i nama danas: i sam nam je Isus o tomu pripovijedao u prispodobi o sjemenu koje samo raste (usp. Mk 4, 26-29). I Jakov opominjui na strpljivost uzima za Uzor ratara: Evo: ratar iekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kiu ranu i kasnu. Strpite se i vi ... (Jak 5, 7-8). Mnogi prieljkuju uspjeh im su se neega latili. U terapiji ele sami kontrolirati napredak, a u duhovnom praenju ele odmah vidjeti to e iz njega proizai. Od silne elje za uspjehom previaju ono to u njima polagano dozrijeva. Takvim bi ljudima bio jako potreban aneo strpljivosti da bi nali vremena za nutarnje procese. Za rast treba vremena. Sve to tjera samo lie, brzo vene. Imati strpljenja ne znai ne osvrtati se na sve ono to je mogue izmijeniti i to bi se trebalo izmijeniti. Ali strpljivosti se smije imati i sa samim sobom i sa situacijom koja se ne moe izmijeniti i koja vie trai vedru smirenost. Aneo strpljivosti neka bude i uz nas kada 18

neto moramo trpjeti, kada treba izdrati munu situaciju. Razmirice u braku, problemi na radnome mjestu ne daju se uvijek, ili barem ne uvijek brzo, rijeiti. I tu je potrebna strpljiva ustrajnost u bolnoj situaciji koju nije mogue brzo promijeniti, kada se ovjek moe samo nadati da e se pronai rjeenje. Ali strpljivost ne znai zauvijek se pomiriti sa sukobom ili praviti loe kompromise. U strpljivosti se takoer krije snaga za rad na promjeni i preobrazbi. Ali u strpljivosti i vrijeme ima svoje vano mjesto. Ostavimo i sebi i drugima vremena da se neto promijeni. Strpljivost je potrebna u bolesti. Njome nije mogue odmah ovladati. Sposobnost neto izdrati danas se sve vie gubi. Strpljivo izdrati, ustrajati, kreposti su o kojima se danas gotovo i ne govori. No jako su nam potrebne da bismo ovladali svojim ivotom i s nadom savladali probleme naega svijeta. Zato ti elim anela strpljivosti da se ne preda im se nae u tekim situacijama, kada ti se neto uini nerjeivim. Aneo strpljivosti neka ti podari snage da u neem ustraje, i pouzdanja da e doi do promjene. ANEO LEERNOSTI Aneo leernosti neka nas poui jednom drukijem pristupu. Ne smijemo se, naravno, jednostavno pomiriti sa svojim nedostacima. No borimo se protiv njih s dozom humora. Zatajimo li iznova, ne shvaajmo to tako tragino. Uzmimo to svoje 'biti ovjek' s dozom leernosti jer ne moramo sve nositi sami, jer znamo da smo noeni Bojom rukom. Onomu tko misli da sve mora sam njegova odgovornost postat e teka i tekom e mu zadaom biti njegovo 'biti ovjek'. Leernost ne znai i lakomislenost ili lakoumnost (nemarnost). Ona se, naprotiv, temelji na dubokom pouzdanju da smo u dobrim Bojim rukama i da se on brine za nas. I poznato joj je da se pred Bogom ne moramo iskazivati. Zato nije tako strano ako jednom zatajimo. Jer Boga ne moemo time rastuiti. Ljutimo se jedino sami na sebe, jer nismo udovoljili vlastitim predodbama. Aneo leernosti neka nas povede i u novu slobodu u meusobnom ophoenju. Tko poput mene ivi u samostanskoj zajednici, zna da se ne smije sve uzimati tako ozbiljno. Time si nepotrebno oteavamo ivot. I u samostanu jesmo i ostajemo ljudi. Ovo, naravno, ne vrijedi samo za samostansku zajednicu. Svaka majka koja odgaja djecu zna da nema koristi od neprestane ljutnje zbog pogreaka njezine djece. I tu je potrebna leernost koja izvire iz pouzdanja da e djeca jednom preboljeti sve te djeje bolesti i odrasti. Ta to su djeca. Ona smiju i grijeiti. Moraju uiti na vlastitim grekama. Djeca koja rastu uz leernije roditelje, imat e vie pouzdanja u ivot od onih iji roditelji sve uzimaju jako ozbiljno, iji roditelji odgoj djece shvaaju kao doktorski rad, koji ele sve uiniti savreno ako je to ikako mogue. Tko eli odgajati savreno u pravilu postie suprotno. Leernost i u ovom sluaju izvire iz pouzdanja da moja djeca nisu samo moja, da njihov razvoj ne ovisi samo o savrenom odgoju koji im pruam, nego da su u Bojim rukama, da Bog svakom djetetu alje anela koji se za njega brine. Kada promatramo anele koji kliu nad boinim jaslicama, ili likove puttija koji se od vremena baroka nalaze posvuda po crkvama, osjeamo neto od lakoe koja iz njih zrai. Oni ivot ne uzimaju tako ozbiljno kao mi. Oni lebde i prelijeu preko onoga zbog ega se mi strano grizemo, prelaze preko onoga to bismo mi neizostavno htjeli rijeiti. Umjetnici su shvatili neto od lakoe tih anela pa su ih slikali mladolike ili pak u djetinjemu liku, zaigrane, iznutra slobodne i radosne. U ovome je mnotvu anela i aneo leernosti, koji nam je dodijeljen da bi ponio teret naega ivota i posredovao nam lakou bivstvovanja.

19

Papa Ivan XXIII. napisao je jednom u svoj dnevnik: Giovanni, ne uzimaj sve tako ozbiljno! On je imao neto od one leernosti kojoj te aneo leernosti eli pouiti. Moda je Talijanima s ovim anelom lake no sjetnim Nijemcima koji sve uzimaju tako ozbiljno, koji svemu prilaze temeljito i dosljedno. Sve u svoje vrijeme. Zasigurno je dobro prihvatimo li se uistinu rjeavanja veih problema. Za to nam je potreban aneo odvanosti. No kada su u pitanju osobni problemi, ovakva dosljedna borba nije uvijek najbolje rjeenje. Jer to se vie frontalno borimo protiv svojih nedostataka i pogreaka, tim vei otpor oni pruaju. I moramo se neprestano s njima nositi. U tom bi nam sluaju dobro dola leernost pape Ivana XXIII. koji je svoju slubu prihvatio lake od nekih svojih predasnika koji su se lomili pod njezinim teretom, koji je imao hrabrosti sazvati Koncil i tako dati smjernice za budunost. Leernost nam je potrebna upravo u ophoenju sa samima sobom. Mnogi ne dospijevaju daleko jer se preozbiljno odnose prema sebi. Ne mogu si oprostiti ako jo uvijek imaju mana koje vie nisu primjerene njihovoj dobi. Zato se vrlo dosljedno laaju njihova iskorjenjivanja. No to se ee protiv njih bore, to se one vie oituju. Takvi ozbiljni borci vrlo brzo gube strpljenje sa sobom. Poinju se prema sebi odnositi jo stroe, ili pak odustaju od borbe. ANEO OTVORENOSTI S mnogim se ljudima ne moe susresti jer su zatvoreni u sebe. Na sebe su navukli oklop i nikome ne daju da im prie. Sakrili su se iza maske iz straha da tkogod ne bi vidio njihovo pravo lice. Ne ele se pokazati jer se plae istinskog susreta. Plae se istine o sebi. Aneo otvorenosti neka te otvori za tajnu susreta. S drugim e se susresti jedino ako si za njega otvoren, ako otvori svoje srce i dopusti mu ui k tebi. Slika takvog otvorenog susreta za mene je susret Marije i Elizabete o kojemu nam govori Luka u prvom poglavlju svojega evanelja. Marija kree na put. Izlazi iz svoje kue, iz zatienog podruja, i ide preko gorja. Uspinje se preko brda predrasuda koje nas esto prijee u istinskom susretu, i preko brda zapreka, koje nam ne doputaju da izaemo iz sebe. Ulazi u Elizabetinu kuu i pozdravlja je. Ona se sa svojom roakinjom susree ne samo naizvan nego ulazi u njezinu kuu, u njezino srce. Obje su otvorene jedna za drugu. I tako se moe dogoditi tajna susreta koji obje preobraava, u kojemu obje dolaze u dodir sa svojom izvornom slikom na koju ih je stvorio Bog. U Elizabeti zaigra dijete, koje ju podsjea na neiskvarenu sliku Boju u njoj. A u Mariji prepoznaje majku svoga Gospodina. Marija pak u hvalospjevu Velia prepoznaje otajstvo svojega ivota. Spoznaje da On gleda na poniznost svoje slubenice i da je na njoj uinio velika djela. Susretnemo li se jedni s drugima tako otvoreno, kako to vidimo u slici susreta Marije i Elizabete, taj susret e i nas preobraziti i otvoriti nam oi za otajstvo naega ivota. Aneo otvorenosti neka te otvori za budunost, za ono to Bog namjerava s tobom. Neki su se u ivotu postavili tako da vie nisu otvoreni za novost koju im On povjerava. Za njih sve mora ostati po starom. Takvi ljudi poesto postaju kruti. Budi otvoren za nove mogunosti koje ti On eli podariti. Novo se moe u tebi razviti samo ako si otvoren, ako nisi vrsto usidren u staro, ako nain na koji ivi ne smatra nepromjenjivim. Ova se otvorenost oituje u pripravnosti da se prihvate nove ideje, naue novi naini ponaanja, upusti u uvijek nove izazove na poslu, u obitelji, u drutvu. Pogledom na svoje zvanje, otvoreni su ljudi pripravni uiti uvijek nove stvari, uputati se u nove tehnike, dopustiti nove razvoje. Otvoreni ljudi ostaju ivotni i budni. Otvorenost u ophoenju s drugim ljudima znai i iskrenost i srdano st. S ljudima koji drugome otvoreno govore svoje miljenje uvijek zna na emu si. Takvi otvoreni ljudi za nas su blagoslov. Oni nam nee govoriti iza lea. U njihovoj se blizini moemo i mi otvoriti. Jer 20

njihova je iskrenost blagotvorna. I kad nam govore stvari koje nam nije milo uti, znademo da nam misle dobro. Oni svoju suzdranost i predrasude ne kriju iza krinke prijateljstva. Pokazuju se takvima kakvi jesu. Usuuju se rei nam istinu jer se osjeaju slobodnima. Ne ovise o naemu odobravanju. Budui da su u sebi staloeni, mogu se za dobro svoje iskrenosti pomiriti i s time da se netko od njih odvrati jer ne moe podnijeti njihovu kritiku. Aneo otvorenosti neka ti podari takvu iskrenost i otvorenost da u nutarnjoj slobodi moe rei drugome ono to osjea u svojem srcu. Dakako, uz takvu su iskrenost potrebne i razboritost i senzibilitet. Mora osjeati to drugome moe rei, a ime bi ga nepotrebno povrijedio. A budui da ne ovisi o tome da te svi bezuvjetno vole, slobodan si kazati istinu. Pogledaj anela Gabrijela kako Mariji navijeta roenje njezina sina. U ovom su anelu umjetnici oslikali otvorenost. Aneo je otvoren za enu kojoj dolazi. Navijeta joj neto novo i neuveno. Svojom otvorenou otvara i Mariju za ono to se ini nemoguim. Aneo otvorenosti neka otvori i tebe za tajnu ljudskoga susreta i za novost koja ti se povjerava. ANEO TRIJEZNOSTI Rije trijezan ponekad upotrebljavamo u smislu 'nematovit' ili 'suhoparan'. No u ovu te odliku aneo trijeznosti sigurno ne treba uvoditi. Njemaka rije za trijeznost, Niichternheit, potjee iz samostanskog ivota. Dolazi od nocturnus, noni. Nono bogosluje redovnika, bdijenje (vigilija), imalo je tri nocturnusa, tri nonice. Vrilo se prije doruka. U tom sluaju biti trijezan isto tako znai i jo nita ne jesti i ne piti (biti natate ). Tko jo nije jeo sasvim je budan, opaa stvari onakvima kakve jesu. Pijemo li mnogo mogli bismo se opiti, te opaati samo obrise stvarnosti. Ako smo pak previe pojeli, siti smo i sneni te smo malo sposobni primiti. Trijeznost dakle takoer znai vidjeti stvari onakvima kakve jesu, a ne kroz naoale snenosti ili projekcija. Takva je trijeznost poeljna ako se u nekoj raspravi svi po vode samo emocijama. Ako suvie osobnih interesa, suvie borbe za vlast i suvie sukoba u donoenju neke odluke onemoguuje jasno gledanje na stvari, takva je trijeznost blagoslov. Jedan mi je obrtnik priao o donoenju odluka kojemu je prisustvovao u jednom enskom samostanu. Neka je sestra htjela ute zavjese, ali ne zato to joj se sviaju, nego zato to ih eli poglavarica, i zato to druga sestra, koja ju ne moe podnijeti, inzistira na zelenima. Nae su odluke vrlo esto uvjetovane meusobnim sukobima. U takvim nam je sluajevima potreban aneo trijeznosti koji bi nam dao jasno vidjeti ato je ispravno. Trijeznost znai i stvarnost, opravdanost stvari. Ako smo pravedni u nekoj stvari, bit emo pravedni i prema temelju te stvarnosti. No esto se u neku stvar umijeaju nae emocije. Tada je vie ne moemo ispravno sagledati. U tom sluaju vie nismo u stanju rijeiti sukob, jer svi tapkamo po emocionalnoj barutini kao po kai iz koje se vie ne moemo izvui vlastitim snagama. Aneo trijeznosti mogao bi ti postati blagoslovom kada razgovara s ljudima koji trae tvoj savjet, koji ti govore svoje probleme, koji ti priaju o svojim ranjenostima, o svojoj srdbi, o svojim odlukama. Odupre li se utapanju u barutini emocija, i uzmogne trijezno objasniti u emu je zapravo problem, tada moe stvarno biti od pomoi, tada moe onoga koji trai savjet izvui iz kovitlaca njegovih emocija. Trijeznost zahtijeva zdrav odstup u odnosu na drugoga. Ako se gui od saaljenja, ne moe drugome pokazati nikakav put. Tvoje mu saaljenje isprva moda ini dobro. Ali nije dovoljno da se jedan drugome alite kako je ivot teak. Mora, naravno, suosjeati s drugim. No potreban ti je i trijezan pogled sa zdrave distance da bi pronaao put iz ume problema. Aneo trijeznosti moe ti pomoi da ispravno ocijeni i vlastitu situaciju, da prestane dramatizirati i pretjerivati te otkrije nain da se prema sebi odnosi bolje. esto radi 21

naslijepo i na sve gleda polazei samo od svoje srdbe, razoaranja ili ranjenosti. To ti onemoguuje uvidjeti mogua rjeenja. elim ti stoga anela trijeznosti, da bi si razjasnio svoju vlastitu situaciju i unio jasnou u vrtlog sukoba do kojih dolazi u meuljudskim odnosima i odluivanju. ANEO PRATANJA Opratati i oprostiti rijei su s prizvukom popustljivosti. Netko me udari, a meni kao kraninu ne preostaje nita drugo nego da mu oprostim. Ne smijem se opirati. Moram oprostiti i svojem najljuem neprijatelju. Aneo pratanja ne eli te poniziti i uiniti slabim, nego te osloboditi moi ljudi koji su te povrijedili i ranili. Njemaka rije Verzeihen, oprostiti, dolazi od okriviti, optuiti nekoga, pokazati na nekoga. Oprostiti zato znai: ne uraunati krivicu, odrei se prava koje imam zbog neije krivice. Kada prata ne smije potiskivati vlastite osjeaje. Oprostiti moe tek nakon to u tebi umine srdba. Da bi mogao oprostiti najprije mora dati oduka boli koju ti je netko nanio. No to ne znai da treba kopati po rani,jer e tako samome sebi nanijeti bol. Osim to mora postati svjestan nanesene boli, treba se i rasrditi. Pusti neka se u tebi jave srdba i bijes na onoga koji te povrijedio. Srdba je snaga koja ti omoguuje da se od njega distancira. Srdba ti omoguuje da iz sebe izbaci onoga koji te ljuti i ranjava. Tek kada si ga izbacio moe misliti: Ta i on je samo ovjek. I on je samo ranjeno dijete. Ili moe poput Isusa na kriu moliti: Oe, oprosti im, ne znaju to ine (Lk 23,34). Moda misli da drugi jako dobro zna to radi kada te ranjava, kada u tebi izaziva osjeaj krivnje, kada svojom kritikom nemilosrdno pogaa tvoje slabe toke. Da, on zna to ini. Ali ne zna kakvo ti zlo uistinu nanosi. On je u tolikoj mjeri rob vlastitog ustrojstva, svojega straha, svojega oaja, da ne moe drukije. Mora te poniziti, jer to je jedini nain da vjeruje u vlastitu veliinu. Budui da ima osjeaj manje vrijednosti, on mora druge uiniti manjima nego to se sam osjea. Kada to shvati drugi nad tobom nema vie nikakve vlasti. I tek kad se kroz srdbu oslobodi moi drugoga, tek onda moe istinski oprostiti. Osjea da pratanje na tebe djeluje blagotvorno, da te konano oslobaa moi onih koji su te povrijedili. esto dakako mora proi mnogo vremena da moe uistinu oprostiti. Ni u tom sluaju ne smije potiskivati pojedine osjeaje. Ako te tvoj otac neprestano ranjava, najprije se mora rasrditi da bi se mogao od njega distancirati. Moda se ta srdba mora i pojaati, da te on vie ne bi mogao vrijeati svojim omalovaavanjem, svojim autoritarnim gunanjem. Dok je god no koji te ranio jo uvijek zabijen u tebe, nee moi oprostiti. Time bi se samo jo dublje ranio. Kopkao bi po rani. Bio bi to mazohizam. Prvo mora drugoga izbaciti iz sebe. Tek onda moe uistinu oprostiti. Inae bi tvoje pratanje bilo izdaja samoga sebe, mirenje s tekom sudbinom. No kad-tad treba doi do pratanja. Mnogi se ljudi nikad ne oslobaaju onih koji su ih ranili zbog toga to im nikada nisu oprostili. Pratanje te oslobaa od uvreda koje su ti ljudi nanijeli i ozdravlja tvoje rane. Kad sam na jednom teaju pozvao sudionike da si predoe tri ovjeka koji su ih povrijedili te da im, nakon to u njima uminu bol i srdba, oproste, osjetio sam koliko ljudi ivi sa starim ranama koje ih jo uvijek peku. Treba im aneo pratanja, da bi im rane mogle zacijeliti i da bi se oslobodili ljudi koji ih jo uvijek odreuju. Neoprotene me uvrede sapinju. One odbijaju energiju koja mi je potrebna za ivot. Mnogi ne ozdravljaju jer nikada nisu smogli snage oprostiti. No aneo pratanja daje ti vremena. On ne zahtijeva nemogue. Zajedniki ivot bez pratanja nije mogu. Jer, htjeli mi to ili ne, uvijek emo se meusobno ranjavati. Vraamo li jedni drugima milo za drago, stvaramo zaarani krug uvreda. Ako nanesene uvrede pak ignoriramo, one e u nama uroditi gorinom i agresijom koje e se 22

prvom prilikom oitovati kao predbacivanje, kritika, srdba. I kad-tad emo se drugome osvetiti. I tako jedna krivica izaziva drugu. Aneo pratanja prekida taj zaarani krug osvete. On proiuje atmosferu te nama, koji smo ranjeni i uvijek iznova ranjavamo, omoguuje jedno ljudsko zajednitvo. ANEO SLOBODE Njemaka rije Freiheit, sloboda, dolazi od indogermanskog korijena prai, to znai tititi, potedjeti, rado imati, voljeti. I danas se jo koristi rije ftajer. ovjeka kojega su voljeli, i stoga titili, germani su nazivali slobodnjakom. On je bio slobodan i punopravan pripadnik drutva. Bio je nevezan, neovisan, neograniavan. Osjeam se slobodnim ako znam da sam voljen. Ako sam voljen ne moram se. ravnati prema tuim oekivanjima. Smijem biti onakav kakav jesam. Znam li da me neki ovjek voli, pred njim mogu biti onakav kakvim se osjeam. Ne moram se neprestano bojati to e drugi o meni misliti. Znam da sam prihvaen. Ako u dubini svojega bia znam da sam voljen, vie ne moram ispunjavati tua oekivanja. Slobodan sam od prisile da uvijek moram biti uspjean, da uvijek moram neto dokazivati, da moram biti u skladu s mjerilima drutva. Grci poznaju tri rijei za slobodu: eleutheria je sloboda poi kamo elim. Slobodan sam u svojem djelovanju (ponaanju). Mogu initi ono to osjeam kao ispravno. Nisam ogranien propisima i oekivanjima drugih. Parrhesia pak znai slobodu govora. Moda misli da to nije nita osobito, ta u demokratskom drutvu smije rei to misli. A koliko se esto ipak ravna prema drugima! Poznajem jednog vrlo darovitog ovjeka koji ima dobre svjedodbe. Unato tome nikako ne moe nai posao, jer prije svakog oglednog razgovora tisuu puta promilja to bi voditelj personalne slube mogao misliti o onomu to e rei, hoe li pomisliti da je neurotian ako se u razgovoru poslui odreenom rijeju i slino. On ne govori slobodno. Slobodni smo tek ako se moemo pokazati onakvima kakvi jesmo, ako istinu o sebi smijemo izrei i pred drugima. Trei pojam, autarkia, oznaava raspolaganje samim sobom i samoodreenje. Sam odluujem o tome to elim, to u i koliko jesti, a kada se odricati i postiti. Ovaj nutarnji osjeaj slobode, osjeaj da sam jo uvijek sam svoj gospodar, bitno spada u ovjekovo dostojanstvo. Mnogi su danas pod pritiskom svojih neumjerenih tenji. Dobro bi im doao aneo slobode da ih oslobodi i omogui im da slobodno raspolau sobom. Svi eznemo za slobodom. Osjeaj ovisnosti nas boli. Ljutimo se kada nas odreuju drugi ljudi, kada u njihovoj blizini ne moemo drugaije nego ispunjavati njihova oekivanja. To se protivi naemu dostojanstvu. Ne osjeamo se ugodno niti kad nama vladaju emocije i navike. Danas dodue imamo izvanjsku, politiku slobodu. Ali u meusobnom zajednitvu mnogi se ne osjeaju slobodnima. Osjeaju se uvuenima u situacije, uvjetovanima oekivanjima drutva. Ne usuuju se iskoraknuti i zaplivati protiv struje. Imaju dojam da njima upravljaju drugi. U takvoj se situaciji ovjek ne usuuje slobodno rei to misli. Optereuje se onim to drugi od njega oekuju, to bi o njemu mogli misliti. On vie nije on sam, nego pokuava biti onakav kakvim ga drugi ele. A tako nikada neu postati ovjekom, nikada neu otkriti tko sam ja. Neka ena zaljubi1a se u nekog mukarca. No ona njega uope ne zanima. Iako tada za ostvarenje veze nema nikakve nade, da matanjem o tome samo sebe ranjava, ona ga se ne ostavlja. I ta bi ena trebala anela slobode koji bi joj vratio njezino dostojanstvo, osjeaj da je u sebi vrijedna, da ne treba trati za tim mukarcem. Neki se ljudi pak osjeaju skuenima i neslobodnima u braku, u obitelji, u drutvu. Nemaju mjesta za disanje. I oni trebaju anela slobode koji e im darovati nutarnju slobodu, da se unato ogranienjima i stijenjenosti jo uvijek osjeaju slobodnima. Nutarnja mi sloboda govori da nitko ne moe raspolagati mojim istinskim biem. Ona mi daruje neovisnost i u prijateljstvu. Ja sebe ne definiram polazei od 23

drugoga. Ja sam jo uvijek ja. Takva je sloboda potrebna da bi uspjelo prijateljstvo, da bi uspio brak. Ako se dvoje ljudi hvata jedno za drugo, ako uvijek moraju znati to onaj drugi sada misli, tada se, u takvoj stijenjenosti, ne moe razvijati zreo odnos. U svakoj mi je vezi potrebna sloboda. Veem se u slobodi. I u vezanosti sam slobodan, u meni postoji prostor kojim nitko ne moe raspolagati. elim da ti aneo slobode daruje takvu nutarnju slobodu da se uistinu moe osjeati slobodnim ovjekom i uspravno ii kroz ivot. ANEO RASTANKA Rastanci su bolni. Rastanak od ovjeka kojeg si zavolio moe ti slomiti srce. Unato tome, do rastanka mora doi. Drugoga ne moemo zadrati. On eli krenuti svojim putem i njime mora ii da bi uspio u ivotu. Na ivot pun je tisue rastanaka. Moramo se rastati od prijateljske nam okoline jer elimo studirati u drugome mjestu, jer smo drugdje nali posao. Svaka promjena trai rastanak. I samo ako do rastanka stvarno doe moemo se uistinu upustiti u neto novo, neto novo moe u nama rasti. Mnogi bi najradije zadrali sve ljude s kojima su se sprijateljili. ele da prijateljstvo traje zauvijek. No pojedina prijateljstva funkcioniraju samo na neko vrijeme. Nakon toga samo se jo odugovlae, podrava ih se iz osjeaja dunosti ili da se ne povrijedi drugoga. Ali ona vie ne funkcioniraju. To znai da je dolo vrijeme za rastanak. Jedino tako mogu biti fair prema drugome. Putam ga i slobodan sam zapoeti neto novo. Jedan je rastanak naroito bolan. To je rastanak od branoga partnera ili od prijatelja/prijateljice s kojim/kojom smo zamiljali da emo provesti itav ivot. Mnogi danas moraju proivjeti ovaj bolan rastanak. Pucaju prijateljstva. Neki se brak vie ne moe odrati jer brani partneri samo jo ranjavaju jedno drugo, i ivot im se pretvara u pakao. Umjesto da se uistinu rastanu, neki ljudi nastavljaju svoje bitke preko odvjetnika. Ljubav se pretvara u mrnju. Brani savjetnici su za takve sluajeve razvili obrede rastajanja da bi moglo doi do istinskog fair rastanka. U jedan takav ritual ulazi i to da rijeima izrazim sva dobra iskustva koja sam stekao s onim drugim, da zahvalim drugome za sve to mi je dao. Tek tada mogu izrei zato se unato tomu moramo rastati. Kada su se tako rastali, dotadanji partneri mogu krenuti svaki svojim putem a da posljednju godinu svojega ivota ne moraju skrivati ni pred sobom ni pred drugima. Mogu je prihvatiti sa zahvalnou i slobodno nastaviti dalje svaki svojim putem, bez gorine, bez predbacivanja, bez samorazdiranja. No valja nam se rastajati ne samo od ljudi. Rastajati se moramo i od navika, od pojedinih ivotnih razdoblja, od odreenog naina ivota. Tko se nikada nije rastao od svojega djetinjstva, uvijek e imati infantilne zahtjeve na svoju okolinu. Tko se nikad nije rastao od puberteta, bit e zauvijek rob svojih iluzija o ivotu. Moramo se rastati od mladosti elimo li odrasti, od momatva-djevojatva ako s