Click here to load reader

50 anđela za dušu

  • View
    939

  • Download
    21

Embed Size (px)

Text of 50 anđela za dušu

ANEO MIRA Svi eznemo za mirom. Ali esto ne nalazimo puta koji vodi do mira. Tu trebamo anela mira koji e nas uvesti u tajnu mira, koji e nas nemirne ljude umiriti i darovati nam nutarnji kao i vanjski mir. Mir nije jednostavno ostvariv, nego je uvijek dar s kojim ovjek mora odgovorno postupati. Kad nas prati aneo mira i naemu ivotu daruje zadovoljstvo i pomirenje, tada i sami moramo postati aneli mira za druge. Isus naziva blaenima mirotvorce koji su postali aneli mira u ovome svijetu. Kad razmiljamo o tajni mira, tada ima smisla propitati jezik. U hebrejskomu se govori o alom. Kad se pozdravlja, poeli se drugomu alom. alom izrie sve to ovjek treba za ivot: mir, puninu ivota, zdravlje, sreu, zadovoljstvo. Grci prevode hebrejsku rije alom s eirene. To znai blagostanje, ali i mir, mir due. Mir je za Grke stanje spokoja. Nema svae. U takvu stanju mira i spokoja moe ovjek graditi osiguranu egzistenciju i doi do blagostanja. Eirene je povezana i sa skladom. Sve skupa je skladno i sve pristaje zajedno. Ako je sve za ovjeka u skladu, tada moe skladno ivjeti u suglasnosti sa svojim srcem, ali i u skladu sa svojom braom i sestrama. Tada nastaje sklad srdaca i skladno suzvuje vanjskih odnosa. Latinska rije za mir pax dolazi od pacisci, a znai: voditi rasprave, zakljuiti sporazum, sklopiti ugovor. Mir za Rimljane nastaje dok zajedno razgovaraju i usuglauju zajednika pravila. U savezu koji se sklapa, obvezuju se oba partnera da e se drati zajednikih dogovora. Ovdje je istaknut vaan vidik mira. Mora se meusobno razgovarati da bi nastao mir. Tko potisne svoje osjeaje, moe dodue drati vanjski mir; ali njegove e se potisnute agresije kad-tad javiti i ugroziti nutarnji mir. Neizreeni osjeaji blokiraju nas i meusobno dijele. Mir za Rimljane nikada nije bio idealno stanje koje je jednostavno tu. To se stanje moralo postii sjedinjujui se zajedniki na istim principima. Miru je dakle potreban rad i napor. I potrebna mu je jasnoa. Mir nastaje jedino ako jedan drugoga slua, ako ga uje i ako u zajednikome sluanju nastane kompromis s kojim svi mogu dobro ivjeti. Nikada nema idealna mira, nego uvijek samo relativan mir koji nastaje izmeu dva ovjeka ili dvije skupine. Mir (njem. Frieden) povezan je s rijeju slobodan (njem. frei). Slobodan se izvodi iz indogermanskoga korijena: tititi, potedjeti, rado imati, voljeti. Slobodne su one osobe koje se voli i stoga titi. To su prijatelji oko kojih se postavlja zatitni bedem, koje se ograuje. Mir je zatieno podruje na kojemu se zadravaju slobodni ljudi i prijateljski susreu jedni druge. Ali mir je povezan i s prijateljstvom i ljubavlju. Germani su imali svoja vlastita iskustva s mirom. Oni su titili svoje prijatelje branei jedan prostor u koji ne moe prodrijeti nijedan neprijatelj. Ogradili su ga, postavili oko njega ogradu. Ondje su mogli mimo skupa ivjeti i jedni druge voljeti. Ni za Germane mir nije jednostavno tu. Mora ga.se zatititi. Mora se za njega zauzeti. Mora ga se braniti. Ne postoji samo mir meu ljudima, nego i nutarnji mir, mir due. Ovdje se radi o tome da zatitimo nutarnji prostor nae due i ne pustimo da neprijatelji nae due u njega prodru. Za prve monahe bijae najvanija zadaa izboriti nutarnji mir. To se dogaalo na dva naina: jednom, titei prostor due od provalnika, od strastvenih misli koje hoe zaposjesti ovjeka. Drugi se put sastojao u tome da se strasti dodue pripustilo, ali se s njima pregovaralo i razgovaralo. Htjelo se istraiti njihove namjere i iskoristiti snagu koja se u njima nalazila. Na ovaj su nain od neprijatelja nastajali prijatelji. Strasti su sluile dui i njezinu nutarnjemu miru. One su ih titile, umjesto da se protiv njih bore. Monasi su upoznali strasti i sprijateljili se s njima. Na ovaj su nain mogli ivjeti bez straha. I bili su slobodni od mehanizama projekcija preko kojih nastaju tolika neprijateljstva. Jer su poznavali strasti u svome srcu, nisu ih vie projicirali na druge. Tko ne poznaje sama sebe, otkriva svoje nesvjesne emocije i 1

potrebe u drugima i ondje se bori protiv njih. Tako nastaje neprijateljstvo i mrnja. Samo onaj tko ivi sa sobom u miru, moe stvarati mir i prema van. Tko sama sebe mrzi, iri mrnju i oko sebe. A tko je u sebi podijeljen, dijeli i ljude oko sebe. Biblija zna da ovjek po sebi nije sposoban za mir sa sobom, sa stvorenjem i s ljudima. Stoga se sam Bog mora umijeati. On alje svoga Sina, Isusa Krista, velikoga Mironosca. Luka, grki evanelist, navijeta Isusa kao onoga koji, drukije od Augusta cara mira, donosi mir itavu svijetu, bez oruja, jedino svojom ljubavlju. Kad se rodio, aneli su navijestili svijetu mir na zemlji. Aneli su nam otvorili oi za mir koji mi sami ne uspijevamo stvoriti. Ali aneli nisu samo navjestitelji mira, nego nam i donose mir. Umjetnost je na mostovima i trgovima esto prikazivala anele mira. Da tite grad ili zemlju i osiguraju im mir. Ali aneo mira odgovoran je ne samo za zemlju, nego se brine i za tvoj nutarnji mir. eli te sauvati od toga da sklapa laan mir, jeftin kompromis. Aneo mira ti hoe otvoriti oi za to da je mir mogu jedino ondje gdje svi sudionici dolaze primjereno do rijei i gdje se potuju njihove potrebe. Mir koji traje, mora voditi rauna o istini. On ne poznaje ni pobjednike ni pobijeene. Aneo mira hoe da bude u skladu sa sobom. I on hoe stvoriti mir za sve ljude, mir koji ujedno znai sklad, blagozvuje, dobro osjeanje, zadovoljstvo, slobodu, ljubav i sreu. elim ti da vjeruje anelu mira, da se dadne od njega pozvati i razgovarati s neprijateljima svoje due, razgovarati sa strancima i nepoznatim ljudima oko sebe, da bi mogao zakljuiti sporazum koji traje. Samo tako moe nastati mir, prostor ljubavi i slobode, u kojemu nastaju blagostanje i dobro osjeanje, u kojemu si u skladu sa sobom i itavim stvorenjem, u kojemu ve odzvanja neto od sklada raja u tvome svijetu. ANEO SAMOODREENJA Umjetnici su esto prikazivali anele kako pjevaju i sviraju na instrumentima. Sasvim su se pretvorili u glas. Usuglasili su se pjevajui zajedno hvalospjev Bogu. Svaki ovjek ima svoga anela. A s anelom ima i sebi priroeni glas. Aneo samoodreenja hoe nas najprije pouiti da svatko ima svoj glas. U glasu se moe uti srce ovjeka. Glas nije mogue iskriviti. On otkriva to je u nama. Mnogi se svojim glasom ele prilagoditi drugima. Boje se pustiti svoj glas da zaori. Jer nije tako lijep. Svaki glas je jedinstven. I ako se odvaimo pustiti svoj glas da odjekne, on je uvijek lijep, jer u njemu odzvanja neto Bojega, neto to se u ovome svijetu moe uti samo po nama. U ozdravljenju gluhoga mucavca (Mk 7,31-37) pokazuje Isus u emu je tajna glasa. On pljuvakom dodiruje jezik ovjeka koji je zanijemio. Pljuvaka je slika majinske privrenosti. Kad se dijete povrijedi, majka premae preko toga malo pljuvake i tako pokae djetetu da je sve opet u redu. U atmosferi straha zakae mi glas. Strah mi stegne grlo i ja ne mogu govoriti. Samo ondje gdje se osjetim sasvim prihvaenim, mogu pustiti svoj glas. Isus pogleda gore prema nebu. Time izraava da svaka rije koja dolazi iz naega srca, otvara nebo nad nama. On upuuje na glas koji odzvanja s neba i nad svakim pojedinim ovjekom izgovara rije bezuvjetne ljubavi: Ti si moj ljubljeni sin. Ti si moja ljubljena ki. U tebi mi sva milina. I Isus uzdahe. Otvara svoje srce za gluhoga mucavca da bi taj uao u nj. Njegov uzdah upuuje na to da se u svome glasu uvijek otvaramo za drugoga. Omoguujemo mu da se sloi s nama, da se usuglasi s naim glasom, da zajedno zapjevamo pohvalu Bogu. Samoodreenje znai: podii vlastiti glas, imati pravo glasa, moi suodluivati o vlastitoj sudbini, ali i o pitanjima koja nas se svih zajedno tiu. Htio bih sam odreivati kako u ivjeti i to initi. Odreivati znai: glasom imenovati i utvrditi, urediti, zapovjediti. Sam ureujem svoj ivot. Podiem svoj glas da se ne moram podreivati glasovima drugih. Imam pravo ivjeti sam, umjesto da drugi izvana odreuje moj ivot. ivot koji mi je darovao Bog 2

smijem sam oblikovati i formirati. Ali uz glas ide uvijek i sluanje. Isus ne ozdravlja samo jezik gluhoga mucavca, nego i njegove ui da bi pravilno uo. Tko ne moe uti, ne moe oblikovati ni svoj glas niti ga usuglaeno podii. Ne mogu samovoljno odreivati stvari. Moje odreenje mora biti u skladu s mojom realnou. O sebi mogu pravo odreivati jedino ako sluam Boji glas, ako sam u skladu s jedinstvenom i neponovljivom slikom koju Bog ima o meni. Samo ako ujem tihe glasove koji odzvanjaju u mome srcu i u kojima mi govori sam Bog, moj ivot postaje usuglaen. Samo je tada u redu kako sebe sama odreujem. elim ti da te aneo samoodreenja ohrabri da podigne svoj glas i povjeruje svomu glasu i njegovu jedinstvenu zvuku. Tvoj aneo koji te prati hoe u tebi postati glasom da bi se po tebi u ovomu svijetu zaula rije koju Bog moe samo u tebi izrei. U vieglasnom zboru ovoga svijeta ne smije nedostajati tvoj glas. Inae bi svijet bio siromaniji. Inae ti mnogi glasovi ne bi tako skladno zvuali. Tvoj aneo samoodreenja neka te, u svemu to ini, prati da postane osjetljiv kad drugi o tebi odreuju i ine da sve vie utihne glas tvoga srca. I neka te uvijek iznova izazove da sam o sebi odreuje, da ivi svoj ivot kako ti ga je Bog namijenio. Aneo neka stane uza te da sam odredi to je za tebe u redu, da bi ti ivot postao usuglaen, da bi se uskladio s jedinstvenim Bojim glasom koji eli samo po tebi odjeknuti ovim svijetom. ANEO OPUTANJA Ljudi koji u javnosti imaju neto rei, esto su prenapeti. Na njihovu se licu opaa grevit osmijeh. Lano odraavaju neto to ne odgovara njihovoj nutrini. Mnogi menaderi u firmama ostavljaju dojam da im je luk neprestano napet. Uvijek su spremni na skok, reagirati na ideje konkurencije ili sami krenuti na novi put. I u duhovnome ivotu ima mnogo grevitosti. Poneki ljudi meditiraju svaki dan i ispunjaju svoj duhovni program treninga. Ali lea su im tvrda kao daska. Miii su im napregnuti. Na njima se vidi da ih molitva ne vodi u slobodu i povjerenje, nego da mole jedino zato da se osiguraju pred Bogom. Gre sve miie iz straha da bi zaista mogli susresti Boga i nai se izvan sebe. Moda i sam to poznaje, kako napet ide na sjednicu. Plai se da bi na stol dole neugodne teme ili da bi moglo biti svae. Gri se da se naorua protiv neprijateljskih napada. Ili napinje svoj luk da odapne svoje vlastite strijele na protivnika. U svakome sluaju usredotoen si na drugoga, na probleme, na sukobe, na argumente drugih. Nisi pri sebi. Aneo oputanja eli te pozvati na to da popusti napetost svoga luka. Ne mora se boriti. Ne mora se braniti niti opravdavati. Idi jednostavno na sjednicu, pun povjerenja da e uza te biti aneo oputanja. On e ti u pravome trenutku dati ideju koju treba i oboruati te snagom kojom e se moi boriti za neku stvar. Ali ne mora se itavo vrijeme napinjati i tako troiti uzalud svoju snagu. Jer ako su ti miii neprestano napeti, istroit' e se. Aneo oputanja, uzet e ti s plea teret koji ponekad osjea kad se nalazi pred tekim susretom ili konfliktnim razgovorom. Ako u razgovor ulazi napet, teko e se neto dati rijeiti. Usredotoen si na drugoga, na to to on misli ili izmilja. Ali ako drugoga susretne oputeno, i razgovor je odmah oputeniji. I problemi se odmah daju lake rijeiti. Pita se zato si sebi zadavao toliko briga. Oputen zrai bolje. Puno toga ti ide lake od ruke. Barok je uvijek prikazivao anele oputenima i zadovoljnima. Zrae radosnom osjeajnou i djeluju slobodni od svakoga nutarnjega pritiska da sve moraju pred Bogom uiniti ispravno. Poznajem ljude koji su i u svome duhovnom ivotu uvijek pod pritiskom da moraju udovoljiti Bogu i da pred njim ne smiju pogrijeiti. Ova usredotoenost na mogunost vlastita krivog ponaanja ini ih napetima. Aneli u baroknim crkvama pokazuju ti jedan drugi nain ivljenja pred Bogom. Smije biti onakav kakav si. Ne treba naborati svoje elo 3

razmiljanjima ini li sve ispravno. Treba se, naprotiv, igrati pred Bogom. Aneo oputanja daje ti pouzdanja de si pred Bogom ispravan. A budui da si ti ispravan, ne treba sve ispravno initi. Barokni aneli igraju se spontano. Jednostavno ine to ih zabavlja. Diu slobodu. Odraavaju otkupljenost. Aneo oputanja te poziva da ostavi svoje ozbiljno lice, da opusti svoje napete miie, napusti sebe i jednostavno vjeruje onomu to je u tebi, da oputeno izrazi ono to osjea. Tada e moda doivjeti istu slobodu, istu radost ivota kao oputeni aneli u baroknim crkvama. ANEO MUDROST Kad za nekoga ovjeka kaemo da je mudar, to uvijek zvui pomalo tajnovito. Mudar ovjek je upuen u duboke tajne. On sjaji ne zbog mnogo znanja, nego zato to ima osjeaj za ono to je pravo. Prozire. Poznaje krajnje prauzroke ivota. Zna za dublju povezanost svega bitka. Ima uvid u tajnu Boga i ovjeka. Mudrost je svakako povezana sa znanjem. Znati (njem. wissen) dolazi od gledati (njem. sehen), slino kao to su i Grci znanje dovodili u vezu s gledanjem. Mudrac je vidio kako je s ovjekom. On vidi dublje. Vidi stvarnost, bie, pravi lik svega bitka. Mudrost se moe - kau Grci - nauiti. Ali ona je i Boji dar. Mitovi pripovijedaju o tome da je mudrost u poetku bila u posjedu bogova. Atena i Apolon drani su prije svega bogovima mudrosti. Muze su posredovale mudrost pjesnicima. Filozofski smjer sofista zahtijeva mudrost za sebe. Mudrost shvaa kao spretno govorenje. Sofisti su pretee danas nadaleko rairena stava koji znanje shvaa kao posjed. Mogu raspolagati onime to znam. Znanje mogu opozvati. Ono je mo. Protiv toga protestira Sokrat. Za njega je prava mudrost znati da se nita ne zna. Platon to izraava pozitivnije. Za njega se mudrost sastoji u tome da vidi prauzrok svih stvari, da upozna bit stvari. Mudrac prepoznaje sam bitak. A bitak je za Platona dobro i lijepo. Mudrac je upuen u dobro i lijepo. Mudrost Platonu znai moi ostaviti stvari, diviti se biu ali ne i posjedovati ga. U latinskome mudrost je sapientia. A to dolazi od sapere - kuati, okusiti. Mudrac nije samo pogledao u prauzrok svijeta. On je i mnogo kuao. Stekao je iskustva. Ima okus za dobro, za ono to ovjeku koristi. I zna za okus zla koje ovjeka ini ogorenim i nanosi mu tetu. Mudrac je onaj koji moe okusiti sama sebe, koji je u suglasju sa samim sobom. Iskusio je i okusio uspone i padove ljudskoga bia. Sada zna to se krije u ovjeku. Nita ljudsko vie mu nije strano. Ali iako je mudrac pogledao u ponore ljudskoga bia, nije se predao sudbini. On je duboko u sebi sporazuman s ovim svijetom. Jer je upoznao temelj svijeta, Boga, Stvoritelja svega to postoji. Biblija velia mudrost divnim pjesmama. Stari zavjet poznaje vlastite Mudrosne knjige, kao to i sve religije navjetaju nauk o mudrosti. Najdublja spoznaja idovskih mudraca sastoji se u reenici: Gospodnji strah poetak je mudrosti a razboritost je spoznaja Presvetog (Izr 9,10). Mudrac zna za Boga, za Boju uzvienost i svetost. Zna razlikovati izmeu Boga i ovjeka. Prigiba se pred tajnom Boga. Puta da ga ona pogodi. Pavao je otkrio pravu mudrost u kriu Isusa Krista. Isus je na kriu stekao najdublje iskustvo svoga ivota da se smrt preobrazuje u novi ivot, da tama postaje svjetlost a naputenost zajednitvo s boanskim Ocem. Ve Evanelja govore o Isusu kao Mudracu koji uvodi u tajnu Boga i ovjeka. Isus je na kriu iskusio to je ivot i smrt. Tako kri navijeta drugaiju mudrost nego to je tajno znanje ezoterijskih krugova kakvo je bilo tada raireno u Korintu i kakvo je i danas nadaleko rasprostranjeno. Mudrost ne moemo postii s mnogo uenja. Za Pavla je Duh Boji taj koji uvodi u mudrost. Sam Bog nam alje svoga Duha da bismo nauili mudrost. Za Grke su Apolon ili Atena ili muze bili ti koji su ljudima darivali mudrost. Za nas je to aneo koga nam Bog alje da nas naui mudrost. Aneo nam ne daje nita za uenje napamet. On ne eli umnaati nae ukupno znanje. Aneo mudrosti nas ui dajui dam da puno toga vidimo, otvarajui nam oi 4

za ono pravo, dajui nam gledati u prauzrok svijeta, onamo gdje je sve povezano, gdje se sve temelji u samome Bogu. Zato ti elim da te prati aneo mudrosti, da ti otvori oi da uz toliko toga to vidi ne zaluta i ne zaplete se, nego shvati o emu se zapravo radi. Aneo mudrosti te nee sauvati od pogreaka. On odgaja pokuajima i zabludama, da ti razvije okus za ono to ti zaista ini dobro. A okus ivota e upoznati jedino ako ga moe razlikovati od okusa smrti. elim ti anela koji e ti dati da postane mudar, koji e dati da bude sporazuman sa ivotom, koji e ti otvoriti oi za temelj svega to postoji, za Boju ljubav. Ondje, u Bojoj ljubavi, moe prihvatiti svoj ivot sa svim njegovim protivtinama. Ondje je nevano sve to inae prijeti da te rastrga. Ondje kua to znai ivot, ondje vidi ono pravo, ondje zna kako je sve povezano. ANEO SAMOSPOZNAJE Na hramu u Delfima stajala je rije koja je obiljeila svu zapadnu misao: Gnothi seauton to znai Spoznaj sama sebe. Poetak svake grke mudrosti sastoji se u samospoznaji. Grka rije gignoskein znai gledati. Trebam dakle sebe pravo gledati, gledati onako kakav jesam. Za to se moram osloboditi iluzija koje o sebi imam. esto stavljam naoale kojima vidim samo jako obojeno. Neki nose ruiaste naoale kojima previaju sve negativno i u sebi vide samo ono zdravo i dobro. Drugi gledaju kroz crne naoa1e. Sve vide crno. Obezvrjeuju sebe i smatraju se loijima od svih. Naoale svakoga od nas su obojene naom ivotnom povijeu s njezinim povredama i ranama. Obojene su i naim eljama i potrebama. U sebi vidimo samo ono to hoemo vidjeti. Tu trebamo anela samospoznaje koji e uvijek iznova oistiti stakla na naim naoalama da bismo jasno vidjeli to je zaista u nama i tko smo uistinu. Spoznati (njem. erkennen) izvorno znai shvatiti, duhovno razumjeti, sjetiti se. Sebe spoznajem ako sebe shvaam, ako uem u sebe i otkrijem svoju najdublju jezgru. Spoznaja je povezana s time da budem u dodiru sa svojom nutrinom, da primijetim ne samo svoj vanjski oblik, nego i svoje nutarnje ja, ono to ini moju pravu bit. Ovo razumijevanje povezano je s duhom. Svoju bit ne mogu napipati rukama. Potreban je duh koji shvaa pravo ja, koji uranja u nj da ga obuhvati i razumije. Spoznati sama sebe znai uvijek iznova sjetiti se, poi u nutrinu, doi u dodir sa sobom, s izvornom Bojom slikom, o meni. Vlastito ja nije neto to je nastalo mojom ivotnom povijeu. Ono je naprotiv neto izvorno, neiskrivljena Boja slika o meni. Postoji izreka spoznati enu. Time prevodimo hebrejski izraz Biblije za spolni odnos. I ovdje postaje jasno da samospoznaja nije u velikome znanju o meni, nego u tome da postanem jedno sa samim sobom, da se stopim sa svojim pravim ja kao to se mukarac i ena stapaju jedno s drugim u spolnome inu i u njemu spoznaju svoju najdublju bit. Sebe mogu spoznati jedino onda kad sam spreman ui u svoje pravo ja. Ne mogu ga promatrati izvana. Moram prodrijeti u svoju jezgru, ondje boraviti, s njome doi u dodir. Za monahe samospoznaja je bila preduvjet za spoznavanje Boga. Samospoznaja za njih znai promatrati misli i osjeaje, strasti i emocije, potrebe i elje koje se neprestano javljaju i dosta esto nas odreuju. Samo ako sebe ispravno gledam, moi u spoznati druge. Bez iskrene samospoznaje ja u sve, to kod sebe potisnem, projicirati na druge. Svoj u potisnuti bijes vidjeti u drugome, umjesto da ga spoznam u sebi. Samospoznaja je bolna. Trga nam masku s lica. Daje nam gledati u ponore nae due, ak i u podruje nesvjesnoga. Razumljivo je da se mnogi ljudi plae puta samospoznaje. On za njih u sebi krije previe opasnosti. Zato je potreban aneo samospoznaje koji e nas ohrabriti da siemo, u dubine svoje due i u sebi zapazimo sve to se nudi naemu duhovnomu pogledu. Aneo nas 5

oslobaa straha od tmina nae due. Uzima nas za ruku i ide s nama. Pokazuje nam sve to je tu u naoj dui skriveno. Ali on to ne procjenjuje. Ujedno nam govori: To si ti. Ali i smije biti takav. Stavi sve to vidi na svjetlo i u Boju ljubav. Tada e se to preobraziti. Tvoja e ti samospoznaja oduzeti strah od tebe samoga. I uinit e te skromnim da moe prihvatiti i ljude oko sebe, ne osuujui ih. Mladi monah pitao je iskusna monaha zato neprestano sudi o drugima. Starac odgovori: Jer ne poznaje sebe. Tko poznaje sebe, ne sudi o drugima. Kao to mlad monah treba starca, tako ti treba anela koji e te obzirno dovesti do samospoznaje. Tada nee osuivati ni sebe, ni druge ljude. ANEO ZABORAVA Zaboraviti je vieznana rije. Kad je neki ovjek zaboravan pa zaboravi sve to mu je nareeno, tada nas to ljuti. Ne moemo se u njega pouzdati. Zaboravlja sve. Ponekad zaborav moe biti i jedina mogunost da se odupremo previsokim zahtjevima. Zaboravljamo jednostavno to pretpostavljeni ili brani drug od mene hoe. Zaboraviti u ovome smislu znai: izgubiti iz duhovnoga posjeda, ne moi neto shvatiti. Ali ako netko moe zaboraviti uvrede koje smo mu nanijeli, tada smo zbog toga veseli. Tada imamo osjeaj da drugi nije zlopamtilo. S njime moemo uvijek iznova opet zapoeti. Staro ne optereuje na odnos. Ovo drugo znaenje poznavao je ve jezik srednjega vijeka. Tu se govorilo o razveseliti, a mislilo se zapravo: zaboraviti, nadoknaditi tetu, naplatiti. Kad zaboravim krivicu, mogu se odmoriti i veseliti. Zaboravljanje postaje dakle uzrokom odmora i radosti. Stari teret vie ne pritie. Moemo ga se osloboditi i zaboraviti ga. Zaboravljanje stvara veselost. Aneo zaborava sigurno nas ne eli. ohrabriti za to da zaboravimo imena svojih prijatelja ili da zaboravimo obveze koje smo preuzeli. Aneo nas hoe, naprotiv, uvesti u zaborav koji vodi do veselosti i radosti. Aneo nas eli uputiti na to da zaboravimo nepravdu koju su nam drugi nanijeli. Tko se uvijek iznova vraa na uvrede koje su mu nanijeli drugi, daje drugima mnogo moi. Puta da i dalje bude odreivan uvredama. Uvredljive rijei ranit e njegovu duu, usidriti se u njegovoj dui i polako ju nagrizati. Tu je potreban aneo zaborava koji e zatititi duu od takvih povreda. Zaboraviti znai napustiti nepravdu koju mi je drugi nanio. Ali napustiti mogu jedino ono to sam prihvatio, ono s ime sam se pomirio. Ne smijem zaboraviti prebrzo. Inae bi uvrede bile potisnute. Moram najprije pripustiti srdbu. Ali zatim je vano pustiti da prolo proe i zakopati ga i zaboraviti. U ovome smislu zaborav je najvii oblik pratanja. Aneo zaborava osposobljava me za to da pokopam prolo i ostavim da miruje. Ali kako se aneo sjeanja odnosi prema anelu zaborava? Bore li se jedan protiv drugoga? Kad sam oprostio i zaboravio nepravdu, tada se mogu sjeati prologa a da ne provale bijes ili gorina. Sjeanje je slobodno od emotivnoga uzbuivanja. Moja dua nije sjeanjem zaprljana, nego dovedena unutra, k svojoj najnutarnijoj jezgri. Pravi cilj zaborava sastoji se u tome da zaboravim sama sebe. Velika je milost moi prihvatiti sama sebe. Poznajem ljude koji se neprestano vrte oko sebe. Kad su na godinjemu odmoru, ne mogu se prepustiti ljepoti krajolika jer. se pitaju, jesu li izabrali pravi godinji odmor, nisu li ondje kamo su inae htjeli, bolje vremenske prilike. Kad susretnu nekoga ovjeka, razmiljaju to taj o njima misli. Tako su blokirani i ne mogu ga pravo susresti. Kad mole, pitaju se to e im to donijeti. Pri svemu to ine, na njihovu putu stoji njihov ego. Drugi stoje pod prisilom da se neprestano moraju kontrolirati. Ne mogu se istinski radovati jer se boje da se nee ispravno ponaati, da bi drugi mogli neto na njima kritizirati. Tako su zakljuani svojom prisilom za kontroliranjem i zbog toga iskljueni iz ivota. Zaboraviti sebe umijee je stvarno biti nazoan, biti sasvim u trenutku, potpuno se prepustiti onomu to upravo jest. Samo ako sebe zaboravim, ja sam uistinu tu. Samo ako prestanem neprestano razmiljati i o sebi i svome djelovanju prema van, mogu se upustiti u susret i u razgovor. Tada mogu uivati u onome to tu meu nama nastaje. 6

elim ti anela zaborava koji e te osloboditi tebe sama, koji e ti oduzeti potrebu da sve gleda u odnosu na sebe, da se pri svemu mora pitati to ti to koristi. Aneo zaborava eli te uvesti u pravu slobodu, u slobodu od okova vlastitoga ega. Kad te aneo naui umijee zaborava, osjetit e koliko intenzivno opaa sve oko sebe, kako odjednom postaje sposoban uivati i kuati trenutak, kuati sam ivot, biti sasvim u kuanju i tako naslutiti bogatstvo bia. Aneo zaborava dovest e tvoju duu do njezina pravog odreenja, da nadie samu sebe u Bogu, da zaboravi sebe i uroni u Boga. ANEO HRABROSTI Hrabrost spada u stoerne kreposti. Izvorno je to bila krepost vojnika. Ali filozofi su u njoj gledali stav koji treba svaki ovjek da bi mogao autentino ivjeti svoj ivot. Hrabrost je ne samo neustraivost pred opasnostima i ne samo snaga provoenja, nego prije svega odvanost dosljedno slijediti ono to se spoznaje kao ispravno. Hrabri se ne da odmah odvratiti sukobima. Ne prilagouje se trendu da bi bio omiljen kod svih. Vjeran je sebi i kad drugi ustanu protiv njega. Hrabar (njem. tapfer) izvorno znai vrst, teak, vaan, svadljiv, smion, junaan. Hrabar ovjek nije nasrtljivac. On je smion. A smion (njem. kuhn) dolazi od znati (njem. wissen) i mudar (njem. weise). Tako je potrebna hrabrost da se pravilno ocijeni situacija i zatim smiono uini ono to se spoznalo kao ispravno. Hrabrost je neto drugo nego odvanost. Odvanost se ima, hrabrost se stjee. Odvanost je neto aktivno. Hrabrost se pokazuje i u pasivnosti, u podnoenju boli. Suprotno od odvanosti je obeshrabrenost, a od hrabrosti kukaviluk. Hrabrost se mora uvijek iznova stjecati. Jer svatko od nas zna i za kukaviluk. U svima nama se krije tendencija popustiti strahu i uzmaknuti pred opasnou. Aneo hrabrosti stoji uz nas kad nadvladavamo svoju prirodnu sklonost i izdrimo upravo ondje gdje smo potrebni. U svagdanjemu govoru kaemo djetetu koje se ne tui na svoje bolove da je hrabro. Hrabar je onaj koji se ne plai boli, koji ju, naprotiv, prihvaa i pokuava je to bolje podnositi. Hrabar je tko se ne povlai kad ga zadesi nesrea. Ostaje na nogama. Izdri situaciju i kad ga ona boli. Ne uzmie pred bolju nego prolazi kroz nju. Bolest i alost ga ne slamaju. Ali nije neosjetljiv. Vidi gubitak draga ovjeka, jasno uvia da njegova bolest vodi u smrt. Ali ipak ostaje uspravan. Ustrajava u onome to Bog od njega trai. A u toj hrabrosti ovjek raste. Postaje mudar i jak. Ne treba sebi dokazivati svoju hrabrost. Ne mora ni u svakoj situaciji biti hrabar. Ima ljudi koji obiluju samosvijeu, ali onda u opasnosti ipak gube glavu i pokau se kao slabii. Drugi su plaljivi. Ali im ih zadesi izazov, izdre. Postaju hrabri u situaciji u koju ih, oni to znaju, postavlja Bog. Vjeruju da e ih, upravo kad to bude potrebno, okrijepiti i pomoi aneo hrabrosti. elim ti anela hrabrosti da se uistinu moe nositi sa svojim ivotom, da ne uzmie kad ti u ui bude puhao protivan vjetar, da ne bjei kad te zadesi nesrea. I elim ti hrabrost u ophoenju sa svakodnevnim sukobima, da bude slobodan od potrebe da si posvuda omiljen. Neka uza te bude aneo hrabrosti kad si u opasnosti da popusti pred miljenjem drugih, kad bi najradije napustio borbu radi blaena mira. Ako je uza te aneo hrabrosti, mogua su rjeenja koja e na kraju biti dobra za sve. Tko je hrabar izbjegava svaki laan kompromis. On se zauzima za ivot. Bori se za ivot. Aneo hrabrosti bori se na njegovoj strani. elim ti anela hrabrosti ne samo pred neprijateljem, nego i pred prijateljem. Aneo neka te sauva od toga da se dadne podmititi i prilagoditi se kako ne bi izgubio prijatelja. Aneo hrabrosti opire se i prijatelju ondje gdje je to potrebno. To uvruje prijateljstvo, umjesto da ga razara.

7

ANEO POSLUNOSTI Mnogi danas s anelom poslunosti imaju dosta tekoa. Trei Reich je poslunost previe doveo do apsurda. Tu je ljudska naredba apsolutno prihvaana. No mi ne dugujemo poslunost u prvome redu ljudima, nego Bogu. Ve Petar govori Velikim sveenicima: Treba se vema pokoravati Bogu negoli ljudima (Dj 5,29). Poslunost dolazi od sluati, uti, pozorno sluati. Poslunost trai da sluam Boji glas u sebi. Bog mi govori u mojim osjeajima i strastima, u mojim sukobima i problemima, u mojim snovima, u mome tijelu i u mojim odnosima. Tu mi mora u pomo doi aneo poslunosti da bih uo Boji glas u mojim snovima.Ali san nije dostatno samo uti. Moram i odgovoriti na Boji glas i posluno uiniti ono to sam prepoznao kao Boji glas. Ili to mi Bog hoe rei po mojim bolestima, mojim bolovima u kraljenici, mojim irevima na elucu, mojoj glavobolji? Poslunost znai ne samo da sluam, nego da iz toga povlaim i zakljuke. Bog me u bolesti poziva da promijenim stil svoga ivota, da bolje sluam svoje tijelo i svoje osjeaje i da ivim u skladu s nutarnjim glasom. Ima ljudi koji dodue sluaju autoritet Crkve i vrlo pomno slijede sve to Crkva propisuje. Pa ipak nisu posluni. Jer.odbijaju uti Boji glas u svojoj vlastitoj stvarnosti i ivjeti u skladu sa svojom pravom biti. Poslunost nema nita s time to vrim zapovijedi. Ja ne mogu sluati zapovijed, nego uvijek osobu. A prava osoba kojoj dugujem poslunost jest Bog. Ali s Bogom dugujem poslunost i samomu sebi. Moram uti sebe, svoju ivotnu povijest, svoje jake i slabe strane da bih ivio sliku Boju o meni. Poslunost znai da ivim u skladu sa svojom vlastitom istinom, da nisam u neprestanoj opoziciji prema svojoj stvarnosti, nego da se mirim sa sobom takvim kakav sam postao. Poslunost stoga znai rei DA samomu sebi, prihvatiti sebe i stvarnost svoga ivota. Poslunost najee definiramo kao sluanje drugih ljudi, osoba od autoriteta. Ali poslunost prema drugima konano je samo sluanje zajednice u kojoj se nalazim. Na svijetu nisam sam. Da bih mogao ivjeti autentino, moram sluati i ljude koji su oko mene. Ne radi se o tome da slijedim sve to ujem. Odluujue je sluati one koji imaju odgovornost za zajednicu. Ali ni njima ne dugujem tek slijepu poslunost. I kod njih moram, naprotiv, oslukivati, slui li to to govore zaista zajednici ili oni trae samo svoje vlastite interese. Neki autoritet nije nikada apsolutan. Samo Bog je apsolutan. Svaki autoritet smijem propitati. Ali moram ujedno raunati s time da mi Bog upravo i u odgovornima ima neto vano rei. Oni mi mogu otkriti neto u meni to sam bio preuo. Aneo poslunosti neka te osposobi da dobro uje sebe i u sebi oslukuje Boji glas, kako bi mogao ivjeti onako kako to odgovara tvojoj pravoj biti. Aneo poslunosti eli te osloboditi ovisnosti od uitka i hirova. Ne smije se naprosto prepustiti, nego mora tono oslukivati to je za tebe ispravno i kako se treba ponaati i ivjeti. Za to treba anela koji e izotriti tvoj sluh i tvoju volju pripremiti za to da ini ono to su ule ui tvoga srca. ANEO PROMILJENOSTI Promiljenost dolazi od misliti, razmiljati, umovati (njem. sinnen). Izvorno ovo znai: ii, putovati, teiti, udjeti. Germani su oito iskusili da se putovanjima i etnjama ue promiljenosti. Tu se mora imati pravu procjenu da se ne bi od sebe previe trailo. Tek pod utjecajem latinskoga sentire dobiva rije sinnen znaenje osjeati, usmjeriti misli na neto, razmiljati. Promiljen (njem. besonnen) je onaj tko razmilja (sjea se, podsjea), tko misli svojim osjetilima, a ne samo svojom glavom. Grka rije koju prevodimo s promiljenost, sophrosyne, znai da netko ima zdrava osjetila (saos iphrenes). Promiljen je dakle netko tko 8

je u svojim osjetilima, tko sve oko sebe opaa svojim osjetilima. U Grka se promiljenost moe uporabiti u smislu umjerenosti i samosvladavanja, razbora i suzdranosti,ednosti, stege i mudrosti. Sophrosyne je centralni pojam grka nauka o kreposti. Platon ju naziva prvom od etiriju stoernih kreposti. Promiljenost je suprotna nepromiljenosti i lakomislenosti. Nepromiljen je ovjek koji djeluje ve na prvi poticaj i ne uzima si vremena za razmiljanje. Lakomislen je netko tko se preputa struji, koga ne mue brige ni misli. Za njemakoga filozofa Herdera promiljenost je odluujue obiljeje koje ovjeka ini ovjekom. Promiljenost se sastoji u sposobnosti zastati na trenutak izmeu izazova i odgovora. Stanka izmeu poticaja i ina daje nam prostora da promislimo. A promiljanje vodi do slobodne odluke. Inae bi nas odreivao poticaj. Aneo promi1jenosti te poziva na promiljanje kad god hoe smjesta reagirati. uva te od toga da izgubi promiljanje i nepromiljeno bjesni uokolo. Podie prst i podsjea te na to da najprije mirno udahne da bi osjetio sebe, da bi postao svjestan svojih osjetila, svojih vanjskih osjetila kao to su sluh i njuh, ali i svojih nutarnjih osjetila. Aneo te hoe ohrabriti za to da vjeruje svojim osjetilima. Ako pravilno osluhne, ut e ne samo rijei koje te provociraju, nego i meutonove koji u njima titraju, enju i krik za naklonou. Tada e reagirati drukije. Ako kritike rijei odmah primijeni na sebe i hoe se opravdati i obraniti, ve si izgubio. Tada ne uje pravilno. Nisi promi1jen. Nisi u svojim osjetilima, nego u svojim emocijama. I tada te odreuje drugi. Biti u svojim osjetilima takoer znai zaista gledati ono to vidi. Moda iza vesele fasade vidi duboku alost. Ili vidi osmijeh, iako drugi pripovijeda o svojim razoaranjima i ranjenostima. To to vidi prua ti mogunost da primjereno reagira. Biti promi1jen znai takoer: sluati nutarnja osjetila. Doe na razgovor i osjea se ne1agodno. Susree ovjeka koji ti daje komplimente. Ali se osjea loe. Drugi ti predlae neki posao koji zvui jako razborito. Ali ti u svome elucu osjea da tu neto ne moe biti u redu. Tada vjeruj svomu nutarnjem osjetilu. Ne iz1ai se pritisku da sebe drugomu tumai argumentima. Uope ne mora tumaiti niti ita opravdavati. Vjeruj svomu nutarnjem osjetilu. Ondje, u tvojoj nutrini je aneo promi1jenosti koji ti tono pokazuje to je za tebe ispravno. Tvoj osjeaj govori ti vie od argumenata razuma koji nikada nisu sasvim objektivni, koji su uvijek pomijeani s asto1jub1jem, potrebom da blista, eljom da se dokae, potrebom da bude u pravu. Tu, gdje je u tebi aneo promi1jenosti, moe bolje osjetiti to je za tebe u redu. Ali mora sluati anela. Potrebno ti je promiljanje da bi mogao biti promi1jen. Ako pazi na anela promiljenosti u sebi, on e te uvijek povesti na pravi put. Sauvat e te da ne nagazi na stupicu koju ti drugi postavljaju. Predloit e ti pravu odluku. U anelu promi1jenosti ima jasna i sigurna pratitelja. On e paziti na to da tvoj ivot uspije, da te krepost promi1jenosti uini sposobnim za ivot. ANEO DISKRECIJE Diskreciju pridajemo ovjeku koji moe za sebe zadrati ono to smo mu povjerili. Suzdrava se. Ne izbrblja ono to smo mu rekli u povjerenju. Takva diskrecija ima neto otmjenoga. Uz diskretna ovjeka osjeamo se sigurni. On nam nee postavljati neugodna pitanja. Nikad nas nee pred drugima osramotiti. Indiskretan ovjek je netaktian i nametljiv. Prodire u podruja u nama na koja nema pravo. U svojih prijatelja cijenimo diskreciju. Znamo, uz njih je siguran i onaj nutarnji prostor u koji ne bismo nikoga pustili da ue. Oni nee uporno navaljivati: I kad pokaemo da ne elimo o tome razgovarati, oni e to potovati. U svakome od nas postoji potreba da to to nam je povjereno kaemo barem najboljemu prijatelju. Ili to prenesemo nekima pod peatom utnje. No peat utnje je ono najlomljivije to se moe zamisliti. Jer ako neto pripovijedam dalje uz ovaj uvjet, ve sam slomio peat. Zato moramo moliti anela diskrecije da nas sauva od toga da izbrbljamo ono to su nam 9

drugi ispripovjedili. Inae kad-tad neemo vie znati tko nam je to ispripovjedio i pod kojim okolnostima. Dijalog mora ostati unutar obaju partnera, inae e postati talkshow. Dijalog treba zatitu da e rijei ostati meu nama. Jedino tada moe uspjeti. Inae se moramo neprestano bojati da e drugi pripovijedati dalje ono to mu kaemo u tajnosti. Diskrecija dolazi zapravo od discernere, a znai: razlikovati. Za svetoga Benedikta i za prve monahe bila je stoga diskrecija dar razlikovanja i dar prave mjere. Aneo diskrecije eli nas stoga uvesti u umijee razlikovanja duhova, dolaze li od Boga ili od Zloga. Prvi monasi razvili su kriterije da bi razlikovali dolazi li neka misao od Boga ili od demona. Kad misao dolazi od Boga ona uvijek stvara nutarnji mir i jaa vlastitu ivotnost. Ali ako misao dolazi od demona, proizvodi u nama strah i tjeskobu i sapinje nas. Ali ne treba razlikovati samo vlastite misli. Aneo diskrecije eli nas senzibilizirati i za to da mognemo razlikovati ono to je sada potrebno od onoga to samo ispunja oekivanja nekih ljudi. to je sada Boja volja, a to moje vlastito astohleplje? Gdje je nutarnji poticaj od Boga, a gdje mi dolazi samo od moga strogoga nad-ja? Je li moja reakcija na ovoga ili onoga ovjeka primjerena, ili odgovara samo mojim starim modelima ivota? Trebamo uvijek iznova anela diskrecije da osjetimo to je sada u ovome trenutku primjereno. On nam pokazuje kada pravilno opaamo drugoga, a kada ga gledamo samo kroz naoale svojih projekcija. elim ti da uza te uvijek bude aneo diskrecije, da primjereno reagira, govori i tako se odlui da iz toga proizau ivotnost i radost. I elim ti anela diskrecije u svim razgovorima. On te osposobljava da se sasvim posveti svojem sugovorniku ne doputajui da na tebe utjee znanje o njemu koje si preko drugoga primio. Aneo diskrecije e ti dovesti mnoge ljude koji e u tebe imati povjerenja. Jer u svima nama krije se enja za diskretnim ljudima, za ljudima koji mogu razlikovati to nam govore, a to ne. ANEO UTNJE Govoriti je srebro, utjeti je zlato kae poslovica. Moda si ve i sam iskusi o da si mogao utjeti kad ti je netko nanio nepravdu. Postoji, naravno, i utnja koja ne dolazi od anela utnje. Kad uti iako bi morao govoriti, tada moe time ljude uvrijediti. Ili kad uti u nekoj grupi, moe pokazati mo. Drugi ne znaju na emu su. Postoji utnja koja titi kad nitko u grupi ne kae nita.' Tada nastaje hladna atmosfera iz koje bi svatko najradije pobjegao. Poneki kau tada neto nevano da prekinu ovu sumornu utnju. Neki u razgovoru preute ono najvanije. Ima se dojam da se govorilo o mnogoemu. Ali ne i o onome pravom. Postoji oito ne samo aneo utnje, nego i demon koji nas utnjom pritie iznutra i razdvaja jedne od drugih. Elie Wiesel ima pred oima ovo dvostruko iskustvo utnje kad pie: utnja je miroljubiva, puna blagozvuja, puna obeanja, puna snova i puna istine. Ali isto tako snano moe izazvati strah, ak srdbu. Aneo utnje eli te uvesti u utnju koja ozdravlja, koja ti ini dobro, koja postaje blagodat i za ljude oko tebe. To je utnja o onome to ti je povjereno. Ako si utljiv, ljudi e ti rado pripovijedati o svojim problemima. Mogu se u tebe pouzdati da to nee pripovijedati dalje. Ili si se na nekoga razljutio. Ali zna da bi tvoje govorenje bilo nepravedno. jer drugi je u tebi podigao i srdbu, koja se u tebi ve bila nataloila od drugih. uti da bi se tvoje uzburkane emocije smirile. Tek kad se sve mutno u tebi sleglo, poinje govoriti. Tvoje govorenje dolazi iz utnje i proieno je utnjom. Moda takoer poznaje ljude koji moraju izbrbljati sve to im doe u glavu. Oni su vrlo naporni. Ne mogu nita zadrati za sebe. Ne mogu mirovati ni trenutka. Oito se plae utnje. U njima nita ne moe rasti. Ne dolaze u svoje sredite, ne osjeaju svoju duu. ive samo na povrini brbljanja. Kad se sastane s takvim ljudima, raduje se vremenu utnje kad ne mora ni s kime razgovarati. Uiva utnju. Nitko od tebe ne trai nita. Moe jednostavno samo bivstvovati, u utnji oslukivati ono to 10

se u tebi hoe javiti. utnja u monatvu ima tri znaenja. Najprije je ona put do iskrena susreta sa samim sobom. U utnji se u meni javlja sve preko ega inae prijeem u buci svakodnevice. Ovaj prvi vidik utnje nije uvijek ugodan. Drugi korak utnje jest ostavljanje za sobom. Kad uvijek iznova o neemu govorim, u meni ponovno bujaju emocije. Ima ljudi koji neprestano govore o prolim povredama. Jedva ih se jo moe sluati. Jer se sve to ve ulo. Tu je ostavljanje za sobom vano. U utnji - kau monasi - moe se ono mutno razbistriti, kao kod vina, koje mora dugo odleati da bi se sve mutno sleglo. Tree znaenje utnje je za monahe sjedinjenje s Bogom. Monasi vjebaju utnju da svoju duu otvore za Boga, da bi Bog mogao ui u nju. Pritom postoje dva naina utnje pred Bogom. Jednostavno sjedim pred Bogom i uivam to da me on s ljubavlju gleda. To je kao kod ljudi koji se vole. Meusobno razgovaraju da se jedno drugomu priblie. Ali zatim zajedno ute, ne zato jer si nemaju to rei, nego jer bi se razvodnilo zajednitvo koje je nastalo razgovorom. Zajedno ute i tako na jedan dublji nain postaju jedno. Drugi se nain utnje pred Bogom sastoji u tome da uem u nutarnji prostor utnje, u kojemu Bog ve u meni prebiva. U ovome prostoru utnje postajem jedno s Bogom a ujedno i sa samim sobom. Tu mogu doivjeti to je Kierkegaard jednom nazvao kupanje due u utnji. utnja je blagotvorna za moju duu. utnja postaje tada kao leanje u kadi. S mene otpada stara prljavtina. Mogu se posve opustiti. Osjeam se uvijen u Boju ljubav. elim da te u ovu utnju pred Bogom uvede aneo utnje. Monasi govore o tome da moemo dodue utjeti usnama, ali da nam srce katkad neprestano govori. Ono neprestano razmilja o drugima i sudi o drugima. Tada vanjska utnja nita ne koristi. Radi se o utnji srca. A ona se sastoji prije svega u tome da ne sudimo o drugima. U ovoj utnji jenjava i buka naih misli. Mi smo odjednom slobodni za trenutak. elim da ti aneo utnje podari takve trenutke u kojima e biti sasvim pribran i otvoren za prisutnoga Boga. Samo ako uti, moe biti sasvim u trenutku. im pone razmiljati, razmilja o neemu, i naputa sadanji trenutak. Uivaj utnju koju ti daje tvoj aneo i oslukuj Boga koji tvoju utnju hoe ispuniti svojom ljubavlju. ANEO PRAVEDNOSTI Pravednost je sloena krepost koja povezuje sve druge. U Platona se pravednost sastoji u prvome redu u tome da ovjek uspostavi pravu uravnoteenost izmeu tri dijela due. Pravednost za njega dakle nije toliko socijalni stav koliko svojstvo due. Pravednost ini dui dobro i pribavlja svim trima podrujima, razumu, osjeaju i elji pravo koje im pripada. Aristotel je pak shvaao pravednost kao socijalnu krepost. Pravedan je ovjek koji nepristrano posreduje izmeu dviju suparnikih grupa. U srednjemu vijeku se lik iustitiae: pravednosti uvijek predstavljalo s vagom i maem i povezom na oima. Pravednost se sastoji u tome da sve dobro odvagnemo, zatim donesemo i pravorijek, odluimo, te tu odluku i provedemo. A pravednost se mora dogoditi bez obzira na ugled osobe. Pravedan ovjek pokuava ne obazirati se na osobne veze i sklonosti. On eli pravednu stvar. Ali ako smo pravedni samo prema stvari a ne i prema ovjeku, pravednost moe biti i nemilosrdna. Latinci kau: Fiat iustitia, pereat mundus: neka se dogodi pravednost, makar svijet propao. Pravednost se tada shvaa kao provedba prava ne marei za ovjekovo dobro. Pravo je vanije od ovjeka. A pravednost se shvaa kao sud. Tko prekri zakon, biva suen i kanjen. Aneo pravednosti eli nam pred oi staviti jedan drugi stav due. Prava se pravednost sastoji u tome da svakomu dadnemo njegovo i svakomu osiguramo pravo. To je, na kraju krajeva, pravo na stvarni ivot koji pravednost priznaje svakomu pojedincu. Tko je pravedan, ivi ispravno, pravo. Uspravio se. Korijenu rijei pravo (njem. Recht) pripada i latinski regere: upravljati, voditi, pravo suditi, vladati. Upravljanje pripada kralju (rex). Tako je pravednost krepost kraljeva. Pravedan ovjek je uspravan ovjek koji je u sebi ispravan, 11

pravedan u svojim razliitim potrebama, ali pravedan i pravedno postupa i prema blinjima. Biblija shvaa pravednost u ovome smislu: hvali pravednika i uvijek ga stavlja nasuprot zlikovcu. Pravedan ovjek je ujedno dobar ovjek koji ivi u skladu s Bogom i Bojim zapovijedima. Josip, Marijin mu, uzor je pravedna ovjeka. On je ist pred zakonom, a ujedno dobar prema ljudima. Ne ustrajava na svome pravu, nego je pravedan prema svojoj zarunici i ne postiuje ju javnom optubom. Tema pravednosti zauzima sredinje mjesto u Pavla. Pavlu je do pitanja je li ovjek sam po sebi pravedan, moe li svoju pravednost postii dobrim djelima ili Bog opravdava ovjeka. I Pavao pledira za to da naa pravednost dolazi od Krista, da nas Bog opravdava u Isusu, oblikuje nas u prave ljude, u lik koji vodi rauna o naoj dui. Jer smo pravi po Bogu, ne moramo se vie opravdavati, mi smo slobodni od prisile da sve moramo initi ispravno. Tako je pravednost za Pavla slika spasenja koje nam je darovao Krist. Krist nas je oslobodio od nae nepravednosti i uinio nas spaenima i cjelovitima. Aneo pravednosti hoe ti pokazati kako moe ivjeti ispravno, kako moe biti pravedan prema samome sebi i kako e biti pravedan prema ljudima u svojoj blizini da bi ivjeli ispravno. Pravedan prema sebi i svojim potrebama bit e ako ih uje i uvaava i ako izmeu dunosti i elje nae put koji vodi rauna o tim dvama polovima. Biti pravedan povezano je takoer s usklaivanjem. Ja moram pravedno uskladiti razliite interese, suprotstavljene u mojoj vlastitoj nutrini. I moram dopustiti da zavlada pravednost izmeu suprotstavljenih interesa ljudi u drutvu ili u itavu svijetu. Pravedno je rjeenje koje slui svaijem dobru, s kojim svi mogu dobro ivjeti. Aneo pravednosti neka bude uvijek uza te kad trai usklaenost izmeu razliitih tenja svoga srca, izmeu tvoje elje za slobodom i tvoje obveze prema tvojoj obitelji, izmeu vrsta pristajanja uz svoje miljenje i otvorenosti za elje drugih, izmeu tvoga prava na ivot i prava drugih, izmeu tvoje mjere koja je za tebe u redu i oekivanja koja na tebe postavljaju drugi. I neka te prati aneo kad trai rjeenje za neku grupu u sukobu koji se na prvi pogled ini nerjeivim. Aneo neka i tebe pritom uspravi da ivi ispravno, autentino, da bude pravedan prema sebi i blinjemu, prema svojoj vlastitoj volji i volji Bojoj. ANEO ESTITOSTI Rei za nekoga ovjeka da je estit, znai: da je do dna poten i uljudan. Moemo mu vjerovati. estit dolazi izvorno od: ispirati, istiti, proistiti, oistiti, opravdati, razbistriti, uiniti boljim, oplemeniti, popraviti. Tko je estit, oien je od svih nutarnjih i vanjskih mrlja prljavtine. Proao je kupelj samo spoznaje i sa sebe sprao sve to smuuje njegovu izvornu sliku. Kad govorimo o istome zlatu mislimo na zlato koje je slobodno od svih stranih primjesa. isto je i nepatvoreno. estit ovjek je dakle slobodan od zadnjih namjera, intriga, zakulisnih ina i lai. Slobodan je i od utjecaja drugih. Ne da se odreivati oekivanjima drugih. ivi u skladu sa svojom istom duom. ini upravo ono to mu kae vlastita dua. ivi prema svojoj biti i ne da se saviti ni izgledom za karijeru niti mogunou da u drugih bude omiljen. ivi svoj ivot. Jednostavno je takav kako odgovara njegovoj dui. Aneo estitosti srodan je anelu istinitosti. Istinitost je jo neto drugo nego potenje (njem. Ehrlichkeit). Patvoreno nije laljivo, neiskreno. Ono je, naprotiv, izvjetaeno, prilagoeno. U nekih ima se dojam da svojim govorom kopiraju drugoga. Ne nastupaju onako kako odgovara njihovoj nutrini, nego onako kako su vidjeli kod drugoga. Pravo je, ponaanje ono koje izvire neposredno iz nutrine. Istinitost je izvornost. Nietsche je volio ovaj stav istinitosti. Iz njega je Heidegger izveo pojam istinskost (pravost, njem. Eigentlichkeit). Sartre i Gide preveli su ga s autentinost (authenticite). Biti autentian za dananjega je ovjeka uzvien ideal. Autentian je onaj koji je sam (autos), koji je zaetnik sama sebe (auth12

entes). estit je onaj koji je sasvim svoj, koji je slobodan od svih oneiivanja, prilagoivanja, od svega izvjetaenoga i usiljenoga. estit ovjek je autentian. Ne ivi prema tuim predodbama. Dijete je po prirodi estito. ivi jer ivi. Jest jer jest, bez zadnjih namjera i iskrivljenosti. U nama je enja vratiti se natrag ovoj estitosti djeteta i ponovno biti u skladu s naom izvornom i neiskrivljenom slikom. Kad sebe iskreno pogledamo, otkrivamo puno neiskrenoga u sebi. Ovdje smo u svojim rijeima ovisni o oekivanjima drugih. Ondje ne kaemo ono to osjeamo. elimo, naprotiv, neto postii. Govorimo tako da dobijemo ono to hoemo. Imamo namjere, koje povezujemo sa svojim rijeima i svojim postupcima, a one esto nisu estite. U svojoj ljubavi prema blinjemu otkrivamo potajne namjere. elimo i mi ispasti dobri pred drugima. Shvaamo da se i pred samima sobom elimo prikazati dobri. U sve nae govorenje i injenje uuljavaju se zadnje namjere, tu se umijea neto to proturjei naemu estitome biu. A ujedno je u nama enja za ovom estitou, enja za tim da sve to kaemo bude u skladu s naim biem, da sve to inimo proistjee iz nae ljubavi, a ne iz nae proraunatosti. Neki su razoarani samima sobom kad iskreno pogledaju u sebe. Aneo estitosti eli nam pokazati da su u nama ne samo mnoge strane primjese, nego da je u nama estita jezgra. Ima u nama jedno podruje u kojemu smo ve estiti. Tu se sve slae s naom pravom biti. Tu smo u skladu. Tu govorimo i djelujemo bez zadnjih namjera. Aneo estitosti neka te ouva od toga da sebe predstavlja samo loim. Tvoja najnutarnija jezgra je dobra. estita je i ista. Vjeruj u svoju estitost i raduj joj se kad osjeti da su neke tvoje rijei zaista shvaene iskreno, da su neke tvoje namjere iste i da neke stvari ini ne pitajui za uinak. I moli anela estitosti da te uvijek iznova oisti i oslobodi zadnjih namjera i smuenosti. Tada e se radovati svojoj nutarnjoj jasnoi. ANEO NEPODMITLJIVOSTI Bestechen je izvorno bila struna rije rudara. Oni su iljastim alatom zabadali u zemlju da ispitaju nalazi li se ondje neto eljena metala ili ugljena. Od ove provjere preko zabadanja u tlo (njem. Bestechen) izvedeno je zatim nae znaenje: nekoga iskuati darovima, staviti ga na kunju, je li estit ili se dade podmititi (njem. bestechen), dade li ga se pridobiti za vlastite namjere. Novcem se moe ovjeka iskuati je li zaista estit ili se dade savinuti, hoe li se podrediti mojim namjerama i uiniti upravo ono to ja hou ili e uiniti ono to mu kae vlastita savjest. Danas trpimo zbog toga to su mnogi politiari i privrednici oito podmitljivi. Samo im treba ponuditi dosta novaca. Tada e se zauzeti za nae interese. Tada ne govorimo samo o podmitljivosti, nego i o korupciji. Korupcija dolazi od latinskoga corrumpere pokvariti, unititi. Tko je podmitljiv, na kraju krajeva iznutra je pokvaren. Vie nije ovjek. On je kao ovjek uniten i razoren. Jo je jedino olupina, ali ne ovjek u koga se moe pouzdati. Stoga eznemo za anelom nepodmitljivosti. On stoji uz nas kad nas ljudi ponudom novca ili nekim drugim obeanjima ele podmititi. Hrabri nas da uinimo ono to odgovara naoj biti, da se ne prignemo i ne savijemo, nego da se uspravno opredijelimo za ono to smo i tko smo. U svakome od nas postoji tendencija popustiti napasti ponude novca i atraktivnih mjesta. Postoji u naoj dui i podmitljiva strana. Ali u naoj dui je istodobno i jedan nepodmitljiv dio. Katkad je zapretan jer smo previe zarobljeni svojim eljama za imetkom i priznanjem. Stoga nam je potreban aneo nepodmitljivosti da osnai ovaj njeni dio nae due. Kad nas je aneo jednom ojaao tamo gdje nas je netko htio potkupiti, u nama tada raste osjeaj zahvalnosti i slobode. Tada ponovno vjerujemo svojoj dui i svomu nutarnjem osjeaju. Tada znamo da je aneo nepodmitljivosti jai od svih koji nas hoe saviti, potkupiti i upropastiti.

13

Moe itav jedan dan tono promatrati gdje slijedi svoga anela nepodmitljivosti, a gdje u sebi osjea napast da se dade od drugih potkupiti. Moda u svojoj grupi ba ne kae ono to osjea. Najprije se propituje koje je miljenje grupe. A zatim se ravna prema njoj. Ve si se dao podmititi. Ili tvoj ef hoe neto od tebe. Treba obaviti neki posao. Osjea da tu neto nije u redu, da te ef hoe iskoristiti. Ali se boji suprotstaviti se. Inae e izgubiti njegovu naklonost. Ako ispuni njegovu volju, moda ak moe raunati s napredovanjem na poloaju. Ili barem kod njega ima dobru kartu. Tada si izloen napasti podmiivanja. Ili eli neto rei svomu ocu, neto to ti se ne svia u njegovu ponaanju, neto to te vrijea. Ali on ti obeava da e te u batini imati u vidu vie od tvoje brae i sestara. I ti mu laska. Tada si podmitljiv. Kad god ne slijedi svoj nutarnji glas, nego se dadne zavesti ponudom naklonosti, nagrade, odlikovanja, izdaje anela nepodmitljivosti. Moli ga da te uini osjetljivim kad si u opasnosti da upropasti sebe i svoju duu. Moli ga da te uini jo nepodmitljivijim, jasnijim i nedvosmislenijim. Tada e ii uspravan kroz ivot. ANEO VELIKODUNOSTI Rijeju velikodunost prevodimo grku rije makrothymia. Grci s makrothymia oznauju strpljivost, izdrljivost, postojanost, ustrajnost. U Bibliji se makrothymia pripisuje prije svega Bogu. Kod Boga ona znai strpljenje koje ima s nama. Jer je Bog strpljiv, treba to biti i ovjek prema blinjemu i oprostiti mu njegove pogreke. S thymos oznauju Grci emocionalno ovjekovo podruje. Kad netko pokazuje veliinu i irinu, nee odmah reagirati ljutito ako mu neto ne odgovara. Nee planuti kad ga netko uvrijedi. Osjetljivi ljudi koji odmah eksplodiraju, esto imaju malo hrabrosti. Uskogrudni su, skueni. Njihov mali lonac lako prekipi. im ih netko kritizira, postanu bijesni. Tko ima iroko srce, u njemu je puno prostora, pa i za kritiku. Ona ga ne izbacuje lako iz ravnotee. Velikodunost znai i plemenitost. Tko ima veliko i iroko srce, velikoduan je u davanju, ali isto tako i dobar u prosuivanju. Ne sudi samo po normama i principima, nego doputa da ovjek ue u njegovo iroko srce, gleda ga pronicavo i ispituje. Oprostit e mu njegove pogreke. Vjeruje mu da moe rasti, da se dobro moe u njemu jo razviti. Jer je velik po svojoj dui, misli i osjea veliko i o ljudima. Vjeruje u veliinu koja se krije u svakome pojedincu. Ne pripisuje drugomu zauvijek uskou i skuenost, nego vidi u njemu onoga kakav jo moe postati. Da bih mogao pokazati velikodunost, moram najprije iskusiti velike stvari. Moram doivjeti da su mi velike stvari darovane. Tada neu sitniavo ustrajati na onome to imam ili to znam. Tada iroko srce moe irokogrudno prelaziti preko pogreaka ljudi. Velikoduan ovjek ne visi o svome imetku. On moe darivati bez raunice. Ali velikodunost je vie od irokogrudnosti. Velikodunost je uvijek izraz nutarnje veliine. Tu se unutarnjost proirila. Tu je veliki prostor u kojemu za sve to izvana ulazi u mene, ima mjesta. Velikodunost je ujedno strpljivost. Velikoduni je izdrljiv. Moe ekati dok se u drugome ne dogodi promjena. Ostavlja si vremena. Ne mora on mijenjati drugoga. Moe ekati sve dok Bogu u njegovu ivotu ne uini ono odluujue. U svakome od nas j e istodobno i velikodunost i malodunost, iroko i usko srce. Vjerujemo li anelu velikodunosti, naa uskoa e se rairiti. Aneo velikodunosti e rairiti nad nama svoja iroka krila. To e nas sauvati od toga da ne promatramo sve svojim uskim pogledom. Aneo velikodunosti neka te dovede u dodir s tvojom vlastitom irinom, s velikom hrabrou koju u sebi ima. Ti ima iroko srce. U svome si ivotu ve iskusio velike stvari. Dopusti anelu velikodunosti da te uvijek iznova podsjeti na tvoju izdrljivost, na tvoju irokogrudnost, na tvoje iroko i veliko srce. Drukije e doivljavati sebe. I vidjet e kako e ljudi oko tebe rado ulaziti u tvoju veliku duu, u tvoje iroko srce. 14

ANEO SMIJEKA Nasmijeiti se moemo na razliite naine. Postoji podmukao osmijeh. Netko je naizvan srdaan, ali zapravo snuje zlo. Postoji fasadni osmijeh kako ga opijeva jedna opereta: Uvijek samo smijeak, nikada turobnost, ali kako je u dui, nikoga se ne tie. Ili ljudi se smijee dok pripovijedaju o svojim najteim povredama. Tada je osmijeh obrana protiv boli, koju zapravo osjeaju. Ili je to poboan smijeak koji katkad postaje maska. Takvi oblici osmijeha najee su nam odbojni. I njima takoer elimo anela smijeka. to nas aneo smijeka eli nauiti, pokazuje nam umjetnik arkanela na katedrali u Bambergu. Prikazuje anele koji se smijee lukavo, a ujedno blaeno. Njihov je smijeak izraz nutarnjega iskustva. Ovi aneli oito jo osjeaju raj iz kojega dolaze i na kojemu i sada imaju udjela. To je smijeak nutarnje nadmoi. Svijet svojim nemirom i svojom bukom ne moe nikako nakoditi anelima na portalu katedrale u Bambergu. Oni dolaze iz drugoga svijeta: i, premda su ovdje nama vidljivi, ipak su uronjeni u jedan drugi svijet, u svijet ljubavi Boje. Moramo poi u kolu ovim anelima smijeka. Od njih bismo mogli nauiti vane stavove nae due. Oni nas ele dovesti u dodir s naom duom koja u se,bi ima neto lakoga, jer, dodue, jest u ovome svijetu, ali ipak potjee iz jednoga drugog svijeta. Od anela smijeka mogli bismo, kao prvo, nauiti nasmijeiti se samima sebi. Tada sebe ne bismo uzimali pretjerano ozbiljno. Ako uinimo pogreku, nemojmo sebe zbog toga grditi, nego se tomu osmjehnimo. Ponovno smo se moda zatekli u naem starom modelu. Smijeak razoruava. Uzima nam iz ruke oruje kojim se inae ljutimo na sebe. U smijeku smo sporazumni sa samima sobom. Tada blago postupamo prema sebi. Smijeak odaje nae poznavanje dubljih stvari. Ne ostajemo na povrini naega zatajenja ili naih munih osjeaja, nego gledamo dublje. Ne radi se o naemu vanjskom ugledu, ni o astohleplju da ostavimo dobar dojam. Mi u osmijehu osjeamo da se zapravo radi o drugome, o tome da smo bezuvjetno od Boga voljeni, o naoj nutarnjoj usklaenosti i naoj utemeljenosti u Bogu. Ako je uz nas aneo smijeka, mi i na ljude reagiramo srdanim smijekom kad nam dolaze neraspoloeni. Prodavaica se nasmijei nezadovoljnome kupcu, umjesto da se na njega ljuti. Nije to ismijavanje ni iznueni smijeak jer ona kao prodavaica ne smije pokazivati ljutnju; nije to ni smijeak iz raunice da vie proda. To je, naprotiv, osmijeh koji dolazi iz dubine, iz duboka razumijevanja za drugoga. Drugi smije biti tako nezadovoljan. Pokuavam ga razumjeti. Moda je izgubio svoje radno mjesto. Moda ima potekoa u svojoj obitelji. Ili mu pak postaje pomalo jasno da novcem nije mogue sve kupiti, da izvanjsko bogatstvo ne ini zadovoljnim. Prodavaica koja reagira nasmijeeno daje neraspoloenu kupcu mogunost da zauzme odmak od nezadovoljstva koje ga je obuzelo. Ona mu nita ne predbacuje. Ne eli ga promijeniti. Samo mu nudi da svoj ivot pogleda pod jednim drugim vidikom. Kad kupac opazi prodavaiin smijeak i dopusti da bude njime dodirnut, i njegovo lice e se tada razvedriti. Osjetit e da je sve gledao samo crnim naoalama. Medicinska sestra, koja smijeei se ue u sobu k pacijentima, stvara ozraje u kojemu se bolesnici osjeaju ugodno, u kojemu znaju da su prihvaeni. Neki tada spontano kau: Vi ste aneo. Uvijek ste dobro raspoloeni. Zraite toliko radosti. Smijeak je aktivna reakcija. Medicinska sestra se ne da odreivati osjetljivou pacijenta ili njegovim pretjeranim zahtjevima. Ona aktivno prilazi bolesnicima. Svojim smijekom nudi im nove mogunosti odnoenja prema vlastitoj bolesti. Pokazuje im da se rado za njih brine, da su ljudi koji zasluuju ljubav. Kad smijeei se prijee preko zajed1jivih primjedaba ili provala nezadovoljstva, njezin se smijeak ne zaleuje u masku. Ona shvaa i prihvaa da bolesnici mogu biti i nezadovoljni. Ali njih same ne svodi na njihovo mrmljanje i pogrde. Ona gleda 15

dublje. Prepoznaje njihovu enju da budu ljubljeni. Svojim smijekom ona budi ovu enju za ljubavlju i radou. elim ti anela smijeka da prema sebi postupa s vie razumijevanja i njenije, pa e tako i ljude oko sebe zaraziti novom radou prema ivotu. Aneo smijeka neka te dovede u dodir s dubinom tvoje due u kojoj neke stvari koje se oko tebe dogaaju vie nee smatrati tako vanima. Neka ti pokae da kao aneo ve sada pripada jednome drugom svijetu koji relativizira sve to ti se ovdje dogaa. I aneo smijeka neka i tebe uini anelom za mnoge koji su zaokupljeni samima sobom. Aneo e se zadovoljno s tobom smijeiti kad tu i tamo uspije mrzovoljna i nezadovoljna ovjeka potaknuti na osmijeh. ANEO DOBRA SNA Nesanica mui danas mnoge ljude. Neki jednostavno ne mogu zaspati. Ne mogu se iskljuiti, ne mogu ostaviti svoje brige, ne mogu odloiti probleme. Oni uvijek kopkaju jesu li sve ispravno uinili, kakve bi posljedice mogle imati njihove odluke. Brinu se za svoju obitelj, za svoje zdravlje, za svoju financijsku budunost. Drugi tvrdo zaspu. Ali ve oko dva sata izjutra no je pri kraju. Probude se ljutiti zbog toga to vie ne mogu zaspati. Vrte se u postelji i ponu mozgati. Tada se tu ponovno pojavi ef koga se boje, koji ne moe podnijeti drugoga. Ili pred oi doe ispitna situacija i ugrabi san. S nesanicom se povezuje strah da nismo oboruani za svakodnevicu, da emo neispavani dolaziti na posao i da kad-tad vie neemo moi. Tko godinama trpi od nesanice, vie nema rezervi. Od ivota je iscrpljen i postaje bolestan. Drugi su izgubili zdrav ritam. Najradije bi no uinili danom. Tek su naveer svjei. Rade stoga duboko u no. esto je to izraz njihove vlastite vanosti. Misle kako jo uvijek imaju toliko posla. I ne mogu poi u postelju. Oni to to dnevno spavaju samo etiri ili pet sati smatraju dokazom da se bez njih ne moe. Monasi su oduvijek drali do zdrava ritma spavanja i budnosti. Tko spava previe, postaje pospan. Tko spava premalo, postaje nervozan i razdraljiv. iri oko sebe uurbanost i stres. Upravo u nae vrijeme, kad uinak i produktivnost stoje na prvome mjestu, potrebno je upozoriti daje spavanje zdravo i da pravilan ritam spavanja i budnosti trajno ini dobro naoj dui i naemu tijelu. Moda nas aneo na ovo upuuje. Ljudi su oduvijek vjerovali u to da ih aneli prate u snu i da uz njih bdiju dok oni spavaju. Crkvena veernja molitva moli Boga: Gospodine, svrati u ovu kuu i neka se u njoj nastane tvoji sveti aneli da bismo poivali u miru. Jedna djeja molitva zna za 14 anela koji stoje oko djetetove postelje i paze da medvjedi, zmije i psi koji se u snu javljaju ne nakode djetetu. Aneo sna nas u snu ljulja. Dijete zaspi kad se osjea zatienim na majinim rukama. Spavanje je povezano s majinim krilom. Mi se sputamo u majinske Boje ruke, u boansko majinsko krilo u kojemu smo zatieni. Aneli nam daju blaeno zaspati i pritom ostaviti svoje brige i probleme. Tko bezuvjetno hoe zaspati, nikada mu to nee uspjeti. Jer ne moe ostaviti sebe. Samo onaj tko sebe zaboravi, tko napusti kruenje oko sama sebe, jer se osjea zatien majinskim rukama, moe zaspati. Aneo dobra sna bdije nad nama da se dobro naspavamo. Ljudi koji se obino nou esto bude, pripovijedaju katkad ujutro jako sretni da su spavali itavu no, da se osjeaju dobro odmoreni. Oni to, to su dobro spavali, doivljavaju kao dar. Znaju da sami to ne mogu uiniti niti time ravnati. Zatim ponekad kau da im je aneo omoguio dobar san. Umjesto da sebe svaki trenutak promatramo jesmo li dostatno umorni da zaspimo, umjesto da se ljutimo zbog svakoga buenja, trebali bismo zamoliti anela dobra sna da bude uz nas, da nas uljulja u san i uva na san. A kad se usred noi probudimo, ne bismo smjeli kopkati zato smo se ponovno probudili. Ne bismo smjeli sa strahom razmiljati o tome jesmo li dorasli zahtjevima sljedeega dana. Nego bismo se trebali pomoliti anelu dobra sna. Moda nas je on svjesno 16

probudio. Moda smo preko dana bili previe zaokupljeni brigama svakodnevice da vie uope nismo bili u dodiru sa svojom duom, da smo ivjeli mimo sebe i mimo Boga. Aneo e nas tada podsjetiti na to da je u nama i jedna druga dimenzija, da i dua u nama eli doi do svoga prava. Aneo dobra sna neka svake noi doe k tebi i uva tvoj san. Neka k tebi poalje i anela snova, da te u snu uputi kako da oblikuje svoj ivot. elim ti da nad tobom bdije aneo dok spava i dadne ti da se svaki probudi odmoren i pun pouzdanja, te ustajui osjeti to je tajna ivota. elim ti da danas u ovome svijetu smije i ti ostaviti svoj trag anela. ANEO IVOTNE RADOSTI Duhovni se ivot za svetoga Benedikta sastoji u tome da nauimo ljubiti ivot. U prologu svojih Pravila pita itatelje: Tko je ovjek koji se raduje ivotu? I ako netko odgovori potvrdno, Bog e mu tada pokazati put kako e nauiti ljubiti ivot. Put koji tu pokazuje Benedikt, ini nam se na prvi pogled pomalo stran. Tu stoji: eli li posjedovati istinski i vjeni ivot, onda jezik svoj oda zla susprei i usne svoje od rijei prijevarnih. Zla se kloni i ini dobro, trai mir i idi za njim! (PB=Pravilo sv. Benedikta u: Redovnika pravila, KS, Zagreb 1985., Prol17=Ps 34,14 ss). ivotnu radost neemo nai traei mnoge uitke, nego izbjegavajui zlo i inei dobro. Tko zaista hoe uivati ivot, mora se moi i odrei. Potrebna je askeza kao trening u nutarnju slobodu. Samo onaj tko ima osjeaj da je svoj ivot uzeo sam u svoje ruke i oblikuje ga, osjea radost u tome. Ako je netko sasvim ovisan o svojim potrebama i svakoj potrebi mora smjesta udovoljiti, nikada se nee radovati svomu ivotu. Vie e imati priguen osjeaj da je izvan ivljenja, umjesto da sam ivi. Volja za ivotom nema nikakve veze s dananjom kulturom uivanja i zabave. Mnogi mladi ljudi misle danas da moraju imati to je mogue vie od ivota. I uvijek to hoe imati odmah. ele uivati, ne brinui se za budunost. Ali postaju sve nesposobniji istinski ivjeti i uivati. Nastaje uurbanost uivanja i prividne punine ivota, koja onemoguuje svaku pravu ivotnost. Aneo ivotne radosti eli nas uvesti u umijee istinskoga ivota. Radost ivljenja, to moe znaiti da sam sasvim u stvarnosti, da u jesen eem umom i svim osjetilima opaam to mi se tu nudi. Promatram igru svjetla, kako sunce sja kroz lisnatu umu i daje da zeleno i areno lie sja u obojenu svjetlu. Putam da blage sunane zrake prodru u moju kou. Upijam miris ume koji se mijenja svaki trenutak. Tu se radujem ivljenju, tu kuam okus ivota. Aneo, koji ide sa mnom, upozorava me na ljepotu prirode. Uvodi me u umijee da sve drugo zaboravim i budem jedino u sadanjemu trenutku, da opaam samo ono to jest. To je intenzivan ivot. Tu ivot prija. Aneo ivotne radosti oslobaa me od mojih sapetosti kad slavim neko slavlje. Doputa mi da se, slobodan od svih proraunatosti, upustim u slavlje. Za nekoga je najvea ivotna radost u tome da dosta plee, za drugoga u tome da s ljubavlju uiva u pripravljenoj hrani, da ima vremena za objed, za razgovore, za zajednitvo. Poneki se moe opustiti kad muzicira. Drugomu uspije itavo slavljeniko drutvo razigrati. Kad pogledamo neka slavlja, kakva se danas slave na vjenanjima, roendanima i jubilejima, poelimo da se na tom blagdanskom okupljanju nae aneo ivotne radosti. Poneki ivotnu radost zamjenjuju sa to je mogue veom raskoi. Ali samim novcem ne da se kupiti radost slavlja. Tu su potrebni nutarnji uvjeti: uvjet da se mogu radovati matovitosti domaina, ljudima s kojima zajedno slavim, ljepoti sveane dvorane, okusu jela. Poneko slavlje djeluje ukoeno. Tu svi pokuavaju ui u umjetnu radost. Ali nedostaje ivotnosti, nedostaje radosti ivljenja. Aneo ivotne radosti ne eli me uvoditi u radost ivljenja samo u nedjelje i blagdane. On mi ve izjutra poinje otvarati oi za tajnu ovoga dana, za male radosti koje me ekaju, za 17

svjei zrak koji struji kroz otvoren prozor, za moje tijelo pri tuiranju, za svje kruh pri doruku, za svaki susret s ljudima koji me danas eka. Aneo ivotne radosti uzima me za ruku i pokazuje mi da je ivot po sebi lijep. Lijepo je biti zdrav, pokretati svoje tijelo. Uitak je slobodno disati. I radost je svjesno opaati svakodnevna iznenaenja ivota. Ali tko nevoljko ide kroz dan, nee se ni divnim zalaskom sunca osloboditi svoga mrzovoljna raspoloenja. Tada mu ak ni slavlje nee darovati istinsku ivotnu radost. elim ti da te aneo ivotne radosti uvede u umijee potpuna uivanja ivota, da bude sasvim u sadanjemu trenutku, da ivi intenzivno i da se raduje svemu to ti se dariva iz dana u dan. ANEO PROCJENE Uvijek iznova doivljavam ljude koji obole jer prekorauju svoju mjeru. Jedni previe rade i ne poznaju pritom mjeru. Premalo spavaju i postaju sve nemirniji. Drugi ive iznad svoje mjere jer imaju preidealnu sliku o sebi. Hoe sve initi savreno i bolesni su zbog toga to su prosjeni. Doivio sam mlade ljude koji su postali psihotini jer su bezuvjetno htjeli studirati. Ponovno su ozdravili tek kad su ponovno pronali svoju mjeru. Za jednoga je to bilo vrtlarstvo, za drugoga stolarstvo. Da bi ozdravili trebali su kontakt sa zemljom i s drvetom. Kad su mislili da svojim razumom mogu osvojiti svijet, doivjeli su brodolom. Poneki su toliko oarani religioznim idejama da vie ne nalaze mjere, da bi stalno eljeli meditirati, a zaboravljaju zahtjeve ivota. Poneki si umiljaju da moraju ispuniti sva oekivanja koja drugi pred njih postavljaju. Putaju da im se nametne mjera izvana, umjesto da oslukuju svoju nutarnju mjeru. Sveti Benedikt naziva osjeaj za pravu mjeru majkom svih kreposti. On strogo nalae opatu nek sve uredi umjereno tako da jaki budu time zadovoljni, a slabiji da ne odbjegnu (PB 64,19). Kad god prekoraim mjeru, osveti mi se. Ako previe postim, naruavam svoje zdravlje. Ako previe radim, postajem neosjetljiv za ljude. Ako se, planinarei, previe junaim, upadam nepotrebno u opasnost. Ima ljudi koji previe poduzimaju za svoj osobni razvoj. Misle moraju postati svetac ili uspjean poduzetnik ili velik asket. Postoji i mjera za duu. Neki prelaze tu mjeru. Ne ele prihvatiti daje njihova dua ba tako sazdana. Prepoznati pravu mjeru trai ponajprije poniznost, odvanost prihvatiti vlastite granice. Zatim, trai se i velikodunost da se zahvalno prihvate vlastita nadarenost i jake strane. Ima i ljudi koji unaprijed sebi odmjeravaju premalenu mjeru. Ne vjeruju samima sebi. Neprestano se ograuju da njihova mjera ne bi nikad bila premaena. Ali tako nikada nee shvatiti koliko je velika njihova mjera. Moram iskoraiti preko svojih granica da bih otkrio gdje se one prostiru. Mjera dolazi od mjeriti, a povezana je s iskoraati, hoditi, oznaiti koracima. Moram iskoraati svoju punu mjeru da ju prepoznam. Moram pjeaiti da vidim dokle mogu stii u jednome danu. Aneo procjene eli te pratiti u tvome iskoraavanju i pjeaenju da bi propjeaio itavo podruje svoje due i da ne bi prerano prestao koraati. Ali te eli i sauvati od toga da ne prekorai svoju mjeru. Aneo procjene dobro bi ti doao kada danas utvruje mjeru svoga rada, kada mora odluiti hoe li se upustiti u neku obavezu. Treba anela procjene u razgovoru sa svojim suradnicima da spozna koliko im moe povjeriti, u ophoenju sa svojom djecom, da ih potie ali ne preoptereuje, i u susretima da osjeti koliko se intenzivno moe upustiti s ovim ovjekom i koliko dugo hoe uz njega ostati. No aneo procjene eli te takoer pratiti i na tvome nutarnjemu putu, na putu tvoga samoostvarivanja. Pokazuje ti to od sebe moe traiti, a to ne. uva te od toga da posjeuje sve mogue teajeve koji obeavaju porast tvoje inteligencije, tvojih sposobnosti i tvoga raspoloenja. Aneo procjene ui te kako da se raduje vlastitoj mjeri. Kad si naao svoju mjeru, tada se s potpunim povjerenjem moe upustiti u ivot. Tada e izbjei opasnosti mnogih reklama koje ti obeavaju neto to nadilazi tvoje obzore. Mnogi danas upadaju u zamku takvih 18

obeanja. Jer ele previe, ne dobivaju nita. Uvijek iznova nasjedaju na gurue koji im obeavaju da su neto sasvim osobito. Spotaknu se, da bi zatim vrlo bolno morali priznati svoju mjeru. Aneo procjene eli te sauvati od takvih zamki. Hoe ti podariti radost tvoje mjere te sposobnost da prihvati svoju mjeru i umakne napasti prekomjernosti. ANEO SMIRENJA Svi eznemo za mirom. Ali im imamo vremena da se smirimo, osjeamo da mir ne dolazi automatski. Naprotiv vanjski mir ini nas iznutra nemirnima. Tada se javljaju misli koje inae potiskujemo. Tada se sjeamo kolegice s posla koja nas je uvrijedila. Zamiljamo efa kao onoga tko nas neprestano eli poniziti. Tada se u nama die razoaranje zbog svega neproivljena ivota. Tada osjeaji krivnje nagrizaju na nutarnji mir. Mudrujemo i sa svojim se mislima jednostavno ne smirujemo. Tada nam je potreban aneo smirenja koji daje da se smirimo. On nam daje osjeaj da mnoge probleme koji nas zaokupljaju ne trebamo sada rijeiti. Stoji uz nas kad nas razdiru osjeaji krivnje. Govori nam: Dobro je tako kako jest. Uza te sam. Unato svim tvojim pogrekama ja sam ipak tvoj aneo koji te ne naputa. Aneo smirenja nas tjei kad nas zadesi razoaranje zbog naega promaena ivota. Poziva nas da sve ostavimo kako jest. A u sjeni njegovih krila moemo se smiriti. Tada nas vie ne progoni sjena od koje bez prestanka bjeimo. Aneo pokriva sjenom svojih krila nau sjenu. I ona smije postojati. Ne isplati se bjeati pred njom. Mir je za Grke bio neto sveto. Oni govore o anapausis, o prekidu svakodnevice, o miru i poivalitu. Stanka koju sebi uzimamo prekida urbu rada da bismo se smirili i odmorili. Ali mir za Grke nije samo isti nerad, nego laka djelatnost i stvaralaki in. Latinci slave mir kao dokolicu (otium). Mir nije samo prekid ivota, nije samo stanka, nego jedna posebna kvaliteta ivota, kvaliteta dokolice, apsolutne potvrde bia. U dokolici uivam ivot, opaam to je oko mene, radujem se stvorenju, umjetnosti, samomu sebi i zajednitvu. U dokolici sam sasvim u sebi, ivim iz svoga sredita. Aneo smirenja ne eli te samo dovesti do odmorita da na trenutak zaustavi svoj ivot. eli ti, naprotiv, darovati nutarnji mir, da bi ivio iz svoga sredita. Ako si u svome sreditu kod kue i ondje poiva, moe uiniti mnogo, a da ne juri. Njemaka rije hetzen: goniti dolazi od hassen=mrziti. Tko neprestano juri, mrzi sama sebe. Aneo smirenja eli te sauvati od toga da mrzi sebe. Mir moe nai ako ljubi, ako prihvati sebe takva kakav jesi. Pravo se umijee ivota sastoji u tome da usred metea ostane iznutra miran, da ne izgubi sredite kao umirujui pol u sebi. Poslanica Hebrejima govori o tome da smijemo ui u Boji poinak. To je cilj naega ivota. Ali ve sada, usred nemirne i burne plovidbe naega ivota, uvrstili smo sidro svoje due u Boji mir. Sidro nae due prua nam mir, makar je oko nas sve uskomeano. elim ti da uza te uvijek bude aneo smirenja, da ti dadne poinuti kad ponovno upadne u jurnjavu. Ali ti sam mora pronai odmorite na mnogim odsjecima puta svoje svakodnevice, da bi te aneo mogao uvesti u nutarnji mir. Ako tako juri da previdi anela smirenja pokraj sebe, tada on nema nikakva izgleda. Dua e ti se smiriti ako dobro postupa sam prema sebi, ako prestane osuivati sama sebe, ako dobrostivim i blagim okom gleda na sebe i svoju uzburkanu duu. A treba ti odvanosti da sie u tamne ponore svoje due. Kada i ondje nae svjetlo Boje ljubavi, vie ti nee biti potrebno bjeati od sama sebe. Tada moe ostati pri sebi i uivati mir. Aneo smirenja e ti tada potvrditi: Opusti se. Smije biti onakav kakav jesi. Najprije se dobro odmori. Tada e moi ponovno proi komadi puta koji si poduzeo. Ali sada uivaj mir. U njemu dolazi u suglasje sa sobom. Kad si u suglasju sa sobom, nita te vie nee izbaciti iz mira. 19

ANEO LJUBAVI PREMA BLINJEMU Novine izvjeuju o anelima ljubavi prema blinjemu, koji se dokraja zauzimaju za bolesne, siromane, za one koji trpe. Prije svega u Treemu svijetu susreemo takve anele ljubavi prema blinjemu koji itav svoj ivot stavljaju u slubu siromaha. Ali i u nas ima dostatno anela ljubavi prema blinjemu. Nekoj eni krene loe. Ne vidi vie izlaza i zakljui da okona svoj ivot. Neki ovjek ju oslovi i ue s njom u razgovor. To je za nju bio aneo koji ju je oslobodio njezine zapletenosti u samoj sebi. Tu je starac komu je teko izii iz tramvaja. Mlada ena ga uzme za ruku i pomogne mu. ovjek ju doivi kao anela. Takvi aneli ljubavi prema blinjemu otvoreni su za ljude oko sebe. Zapaze gdje netko treba pomo. I odmah su tu ne razmiljajui mnogo o svojim dobrim djelima. Spremni su zahvatiti gdje je potrebno. Pretpostavka za njihovu spremnost pomoi jest odvanost dopustiti da te drugi dodirne, a i rani. Jer nije uvijek jednostavno pomoi nekomu koji je pun gorine i gnjeva. Tu pomagaa pogaa puno negativne energije. Ali ako vjeruje anelu ljubavi prema blinjemu, onda je pozitivna energija koju mu daje aneo jaa.Kad u nas sveenik propovijeda o ljubavi prema blinjemu, mnogi na to reagiraju prilino alergino.Predugo se u kranstvu uvijek samo trailo ljubiti blinjega. A zaboravljalo se Isusov dodatak, da ga trebamo ljubiti kao same sebe. Blinjega moemo ljubiti jedino ako se dobro odnosimo prema samima sebi. Poneki svojom ljubavlju prema blinjemu ele samo umiriti svoju nemirnu savjest. Drugi sebi nita ne priute. Plae se priznati i ivjeti svoje potrebe. U njih ljubav prema blinjemu postaje samo ideologiziranje njihova auto agresivna stava da si ba nita ne smiju priutiti. Takvi oblici ljubavi prema blinjemu istinski ne pomau drugomu. Tko postane rtva takve ljubavi prema blinjemu, osjea se zaposjednutim, s njim se postupa kao s objektom. Ima osjeaj da kroz cijeli svoj ivot mora biti zahvalan, da ostaje ovisan o onome koji mu je jednom pomogao. Aneo ljubavi prema blinjemu hoe nas uvesti u jednu drugu vrstu ljubavi prema blinjemu. To nije ljubav prema blinjemu koju mi sebi zadajemo, koju naveer moemo knjiiti kao odradu. Aneo nas, naprotiv, eli u tren oka uiniti osjetljivima za blinjega koji nas treba. Tu je starica koja jedva moe nositi svoj koveg. Jednostavno joj priem i pomognem joj, ne zato da bih danas pri ispitu savjesti mogao pokazati dobro djelo, nego jer je to potrebno. Naravno da u sebi osjeam i poticaj ne htjeti vidjeti i ii dalje svojim putem. Aneo ljubavi prema blinjemu daje mi poticaj da priem. Ali ako pomognem, ne inim to zato da sebi izgledam bolje, nego jer potreba ene jednostavno za tim vapije. To je pomaganje koje Isus ima u vidu kad kae: Kad daje milostinju, neka ti ne zna ljevica to ini desnica(Mt 6,3). Desna ruka, svjesna ruka pomae, ne razmiljajui o tome, ne dajui to do znanja lijevoj ruci, nesvjesnoj strani. Moje dobro djelo ne utiskuje se u moju podsvijest kao osjeaj moralnoga dobra ili ak ponosa, da sam neto posebno. U naim velikim gradovima starci su od desnoradikalnih mladih prostaki napadani, i svi odvraaju pogled. U podzemnoj se eljeznici nekoga udara, i nitko nita ne poduzima. Netko se srui na ulici, i svi prolaze mimo. Tada eznemo za anelima ljubavi prema blinjemu koji nee nepaljivo previdjeti to se oko njih dogaa, koji jednostavno djeluju kad je netko u nevolji, koji prilaze ako netko treba pomo. Aneo ljubavi prema blinjemu je na naoj strani kad vidimo kako si netko ne zna pomoi. Ali mi mu esto ne dajemo priliku. On nam daje poticaj da priemo drugomu. Ali mi ga preujemo. Idemo dalje, hoemo sa sebe stresti anela ljubavi prema blinjemu da nas ostavi na miru. Kad slijedimo anela i uinimo ono na to nas on hrabri, imamo osjeaj slobode i radosti. Tada osjeamo da ljubav prema blinjemu i nama ini dobro. Zahvalan pogled starice, na zemlju sruena ovjeka, bespomona djeteta dostatan je dar. Tada sebi ne umiljamo velika djela. Ali moemo sa zahvalnou iskusiti da ljubav prema blinjemu i nas obdaruje. 20

elim ti mnoga pozitivna iskustva s tvojim anelom ljubavi prema blinjemu. Neka ti on otvori oi da vidi gdje se ba od tebe neto trai. Aneo ljubavi prema blinjemu dovest e te u dodir s onom stranom tvoje due koja ti ini dobro. On daje da ti dua procvjeta. Ispunja je ljubavlju. Nee se osjetiti premorenim niti potroenim ako slijedi anela ljubavi prema blinjemu, nego e osjetiti kako ti dua oivljuje, kako se iri i puni radou. Ali ti takoer elim da i onda, kad si ti u potrebi, nae anele ljubavi prema blinjemu koji imaju hrabrosti prii ti, ui u tvoju nevolju i poi s tobom komadi puta. ANEO PRIJATELJSTVA U razgovorima s mladima doivljavam uvijek iznova koliko eznu za prijateljem ili prijateljicom. Djevojka eli prijateljicu s kojom moe podijeliti sve, kojoj moe pripovijedati kako joj je bilo u koli ili kod kue s roditeljima. Mladi eli prijatelja koji e s njime ii kroz sito i reeto. Kad nemaju prijatelja ili prijateljicu, osjeaju se osamljenima, iskljuenima, odsjeenima od ivota. I odrasli mukarci i ene eznu za prijateljima, u koje se mogu pouzdati, koji e s njima podijeliti njihove radosti i njihovu sreu, ali koji e uz njih stati i onda kad im ne ide dobro. Za mnoge je srea imati intimnoga prijatelja ili prijateljicu. Uz njih osjeaju da su na istoj valnoj duini, da meu njima jednostavno struji, da se uzajamno obogauju i nadahnjuju. ovjek u razgovoru s intimnim prijateljem bolje razumije svoju vlastitu duu, tu tek pravo postaje svjestan bogatstva svoje vlastite due. enja za prijateljstvom provlai se kroz svu zapadnjaku povijest. Ve su Grci pjevali pohvale prijateljstvu. Augustin je ivio iz prijateljstva. Tek je to davalo smisao njegovu ivotu. Ovako on govori o prijateljstvu: Sine amico nihil amicum, bez prijatelja nita nije prijazno. Aelred iz Rievaulxa napisao je u srednjemu vijeku posebnu knjigu o prijateljstvu. Prema njemu, u prijateljstvu prema nekom ovjeku doivljavamo ujedno prijaznost Isusa Krista koju susreemo na licu prijatelja. Uz prijatelja smijem biti takav kakav jesam. Nisam procjenjivan. Sve u meni smije biti, sve je moje prihvaeno i voljeno. Prijateljstvo je uvijek uzajamno. Ljubiti mogu i ovjeka koji ne uzvraa moju ljubav. Ali prijateljstvo uvijek trai uzvraanje drugoga. U prijateljstvu ne elim drugoga posjedovati. Doputam mu da bude drukiji. I ostavljam mu prostor slobode koji mu je potreban. Prijateljstvo je za Tomu Akvinskoga krepost. Stoga zli ljudi ne mogu jedni drugima biti doista prijatelji. Prijateljstvo uvijek pretpostavlja vjeru u dobro u drugome. Prijateljstvo trai i da se proiavam, kako bi odnos prema prijatelju ili prijateljici postajao sve dubljim. Sve to sprjeava moje ovjetvo, kao zlopamenje, predrasude, mrnja, neljubaznost, sebinost, kodi i prijateljstvu. Stoga prijateljstvo trai da radim na sebi. Jer u prijateljstvu uvijek elim doi blie drugomu, razumjeti ga sve bolje i ujedno se pokazati dostojnim njegova prijateljstva. Tako se u prijateljstvu krije poticaj za rastom u vlastitoj ovjenosti. Samo tako moe procvasti ljubav izmeu dva prijatelja i proeti sva podruja due. Mnogi se ale da nemaju prijatelja. Prijateljstvo nije mogue nainiti. Ono je uvijek dar. Zamoli svoga anela prijateljstva da uza te stavi ljude s kojima prijateljstvo moe rasti. I zamoli ga da bude sposoban za prijateljstvo, da smogne hrabrosti prii onomu tko te privlai i za koga osjea da bi te mogao obogatiti. Moda ve ima dobra prijatelja ili prijateljicu. Ali se plai da njega, odnosno nju, ne izgubi. Moda misli da si kompliciran za svoga prijatelja ili svoju prijateljicu, da nisi vrijedan prijateljstva jer ih previe optereuje svojim problemima. Potreban ti je aneo prijateljstva koji e ti podariti povjerenje da e tvoje prijateljstvo i unato sukobljavanjima i nesporazumima, postajati sve dubljim, da e opstati makar prolazilo i kroz napetosti. Aneo prijateljstva eli te sve dublje uvesti u umijee ljubavi i u tajnu prijateljstva. I eli te nauiti zahvalnosti, kad si naao prijatelja, u ijoj blizini ti sve izgleda prijazno.

21

ANEO USTRAJNOSTI Ustrajan je tko tvrdokorno ustraje u neemu i ilavo se i izdrljivo za neto bori. Ponekad nam tako uporni ljudi mogu ii na ivce. Oni ne poputaju tako lako. Kad ustrajnost postane tvrdoglavost, tada na nas ve odbojno djeluje. Ipak ustrajnost ima veze s dugo ekati (njem. harren), s ekati, strpljivo ustrajati. Ustrajanje tko moe ekati, tko ne odustane odmah. Ustrajan se ovjek ne da smesti protivljenjima. On vjeruje u dobar ishod. Zna da se isplati ekati. Ustrajnost treba vjeru da i prividno nemogue postaje mogue. U Matejevu Evanelju Isus uenicima dvaput govori: Ali tko ustraje do svretka, bit e spaen (Mt 10,22 i 24,13). Grka rije za ustrajati (ostati postojan, njem. beharren) glasi: hypomenein. Ima razliita znaenja: ekati, ustrajati, izdrati, ostati i priekati na neprijateljski napad, biti postojan, pretrpjeti, podnijeti. Ustrajnost je dakle povezana sa postojanou i stalnou. Ustrajan ovjek se ne da lako pokolebati kad dou protivljenja. On je u sebi vrst. vrsto se dri jednom donesene odluke. Dokazuje se u kunjama i osporavanjima. Postojan ovjek je vrsto usidren u svojoj dui. Ne da se izbaciti iz koloteine udljivou i nutarnjim i vanjskim kolebanjem. Postojanost daje naslutiti vrstou due. Latini ovaj stav nazivaju constantia. To je za Rimljane velika krepost. Toma Akvinski ju usko povezuje s perseverantia, ustrajnost. Ustrajan ovjek ostaje pri svome inu. Makar podnio i mnoge lomove, on ipak nastavlja svojim vlastitim putem. Ide dalje makar morao i preko brda potekoa. Ostaje na svome putu. Vrijeme za njega ne igra nikakvu ulogu. On moe ekati. Ima cilj pred oima, telos: konac, svretak, o kojemu govori Isus. Tko gleda na cilj i izdri do konca, dok ne doe do cilja, spasit e se, njegov ivot e uspjeti, njegov e ivot biti spaen i cjelovit, makar je u meuvremenu i posrtao i slomio se. elim ti anela ustrajnosti kad si u opasnosti da previe lako popusti, kad stoji pred brdom posla i ne zna s ime da zapone. Aneo ustrajnosti neka te prati kad zapoinje studij, a ne snalazi se u vrevi sveuilita, kad nastupa na svoje radno mjesto, a ne zna kako postii traene vjetine. Neka bude uza te kad se uvijek iznova bude sudarao sa svojim granicama. Upravo u nae vrijeme kad vrlo lako kapituliramo pred protivljenjima i kad sve treba postii to je mogue bre, dobro bi nam doao aneo ustrajnosti. Ne daj se zaraziti duhom odmah. Naui ekati, ustrajati, ostati. Dua e ti tada dobiti nutarnju vrstinu. A tvoj ivot e biti uspjean. ANEO POUZDANOSTI Blagodat je moi se pouzdati u svoje suradnike ili suradnice, znati da oni pouzdano obavljaju svoj posao. Tada se ne moramo brinuti je li posao ve obavljen. Ne moramo neprestano kontrolirati je li sve uinjeno. Pouzdanost suradnika nas rastereuje. tedi mnogo energije. Mi se moemo opustiti i odmoriti. Ne trebamo neprestano razmiljati ini li to suradnica dostatno dobro, misli li i na ovu ili onu komplikaciju. Moemo se pouzdati da to radi dobro i solidno, da razmilja o svim posljedicama i ispravno reagira kad nadoe neto nepredvieno. Takvi suradnici i suradnice su za nas aneli pouzdanosti. Olakavaju nam posao i ivot. No nije dosta pouzdati se samo u anele pouzdanosti u svojoj blizini. Aneo pouzdanosti eli i nas uiniti anelom za druge. Mi u sebi nosimo sklonost da neki posao svrimo to je mogue bre, jer nam je neto drugo vanije. eljeli bismo biti brzo gotovi da bismo mogli poi kui. Tada ne mislimo na sve posljedice. inimo to nam je nareeno. Ali mi smo. svojim mislima kod drugih stvari. Zaboravljamo to je jo povezano sa zadatkom. Aneo pouzdanosti eli nas potaknuti na to da sasvim prionemo poslu, da ostavimo nae razmiljanje o drugim stvarima, da se oslobodimo svojih vlastitih problema. Samo smo tada 22

slobodni savjesno i brino ispuniti svoju zadau. Pouzdanost je neto drugo nego to je strah od pogreaka koje bi se mogle potkrasti pri poslu. Pouzdanost je povezana sa slobodom i povjerenjem. Slobodan sam za posao koji upravo radim. Njemu se predajem. Ja sam pri poslu svim svojim razmiljanjem i osjeanjem. Rad me veseli. Obavljam ga dobro. Tada se i sam osjeam dobro. A u onoga koji mi je povjerio posao raste povjerenje. On se osjea i slobodnim. Ne mora istraivati je li mi je sve tono objasnio i upozorio me na sve probleme. Zna da se moe u mene pouzdati. Svi raunamo s anelom pouzdanosti kod vozaa autobusa, pismonoa, obrtnika, prodavaa. eljeli bismo se pouzdati u one o ijemu pouzdanu radu ovisimo. Ako moramo kontrolirati sve to elektriar instalira u naemu stanu, ili to odravatelj grijanja popravlja, ljutimo se. To iscrpljuje. I ostavlja za sobom nepovjerenje. Moramo provjeriti raun nije li zaraunato previe. Moramo potraiti mogue nedostatke da bismo pravodobno reklamirali. Naalost, u mnogim se poduzeima danas vie ne cijeni anela pouzdanosti. Tu je vanije obaviti posao to je mogue bre. Za pogreke je tada mjerodavan pravni odsjek. A on nas moe i potedjeti toga da moramo platiti svoju nepouzdanost. U jednome takvu poslovnome ozraju eznemo za anelom pouzdanosti. Htjeli bismo se moi pouzdati u obrtnika i njegov raun, u mljekara, pekara, mesara. Zato radije kupujemo kod onih kojima vjerujemo, kod kojih smo sigurni da imaju dobru robu. elim ti u tvojoj blizini mnoge anele pouzdanosti. Tko je pouzdan, ulijeva povjerenje. Njemu moe vjerovati. Tko svoj posao obavlja savjesno, u' njega se moe pouzdati. Kod njega se osjea siguran. Aneo pouzdanosti neka i tebe sama uvede u skromnu krepost pouzdanosti. Tada e ti se ljudi radovati. A i sam e mirne savjesti obavljati savjesno svoj posao znajui da to drugima ini dobro i da za to tebi zahvaljuju. Ako se drugi mogu u tebe pouzdati, proizvest e ozraje povjerenja, u kojemu e se ne samo oni, nego i ti sam osjeati ugodno. ANEO ISKRENOSTI Rijeju iskrenost prevodimo grki pojam parrhesia. Za Grke je parrhesia teevina njihove demokracije. To je znailo slobodu govorenja, otvorenost, odvanost rei ono to misli. Za nas je pravo na slobodu govorenja po sebi razumljivo, ali nam unato tomu esto nedostaje dostatno iskrenosti. Nismo slobodni izraziti ono to osjeamo. Mi se u svome govorenju ravnamo prema oekivanjima drugih. Zamiljamo si to bi drugi mogao misliti ako kaemo ovo ili ono. Diplomati smo i razmiljamo potanko koje bi posljedice mogle nae rijei imati. Tako neemo rei ono to nam dua govori, nego ono to drugi od nas oekuju. Nismo slobodni, nego ovisimo o oekivanjima i reakcijama drugih. Ali time sebe ponovno inimo podlonicima kojekakvih kraljeva i careva, ne politikih kraljeva, nego ljudi kojima dajemo vlast nad sobom. Ljutim se na svoga suradnika. Ali nemam hrabrosti slobodno mu rei to mi na njemu smeta. Radije o njemu razgovaram s drugima, grdim ga kako je nemogu, kako mi oteava ivot. Tu bih morao posluati anela iskrenosti koji mi daje poticaj da otvoreno progovorim o onome to je izmeu nas. Iskrenost se, dakako, ne sastoji u tome da nekontrolirano pustim sav svoj gnjev i drugomu na glavu istresem sve to se u meni nakupilo. Jer to ne bi bio znak slobode.Iskrenost znai biti slobodan od straha pred reakcijom drugoga, ali i biti slobodan od nutarnjega pritiska koji je u meni narastao. Ja moram u nutarnjoj slobodi odluiti to elim rei, to je primjereno naemu odnosu i sukobu. Ako drugomu sve to je u meni bacim na glavu, ja nisam slobodan za drugoga. Naprotiv, odreuje me zlopamenje koje se u meni nakupilo. Tada ne govorim svomu suradniku, nego u njemu vidim sve ljude koji su me ikad naljutili: oca, majku, uitelja, upnika, kolske kolege, prijatelje, neprijatelje, itd. Nemam slobodna pogleda za drugoga, nego ga gledam kroz svoje, povredama zamuene naoale. 23

Osjeam da se neki prijatelj, neka prijateljica nalaze u duevnim nevoljama. Neto ih blokira. Nije im dobro. Vidim kako ive mimo svoje istine. Ali se ne usuujem razgovarati s njima. Mislim, kako moda ve idu na terapije. Ondje e sigurno razgovarati o svemu to ih optereuje. Moda im je neugodno ako ih tako otvoreno upozorim na njihovu situaciju. Moda u ih time povrijediti. I ve me naputa moja hrabrost i ja radije utim. Tu bih trebao anela iskrenosti koji e me ohrabriti da izreknem rijei koje su mi na jeziku. Moram i za vrijeme razgovora uvijek iznova kontaktirati s anelom iskrenosti da ne bih odustao ve pri prvoj odbijajuoj reakciji. Aneo iskrenosti pokazuje mi daje otpor prijatelja samo izraz njegove enje da zaista jednom otvoreno razgovara o svojoj situaciji. Aneo iskrenosti dariva mi dug dah koji moe ekati dok drugi prekorai prag svoga straha. Aneo na mojoj strani dovodi me u dodir s nutarnjom slutnjom moje due da vlastita sloboda izmamljuje i slobodu drugoga. I tako aneo iskrenosti omoguuje razgovor kojega smo se oboje plaili, ali koji iza toga ostavlja u nama osjeaj slobode, radosti i zahvalnosti. ANEO OBVEZANOSTI Kad treba obnavljati kuu, zamolimo neke tvrtke za neobvezatnu ponudu. Bojimo