sustavsko - menadzment 2009-2010

SUSTAVSKO INŽENJERSTVO I MENADŽMENT

AKADEMSKA 2009/2010 godina

Prof.dr. Samir Čaušević

04/11/23 FSK, SIM, 2010 1

PROGRAM-SADRŽAJ PREDMETA

04/11/23 FSK, TK, 2010 2

I. TEMELJNA ODREĐENJA SUSTAVA I IZVORIŠTA SUSTAVSKOG RAZMIŠLJANJA

1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u menadžmentu

2. Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir–Orchardova paradigma)

II. SUSTAVSKE METODOLOGIJE RELEVANTNE ZA MENADŽMENT

1. Tvrde sustavske metodologije2. Koncept i primjena GSPS3. Metodologija mekih sustava4. Primjena teorije fuzzy sustava5. Primjena teorije živih sustava6. Kritičko sustavsko razmišljanje

PROGRAM-SADRŽAJ PREDMETA

04/11/23 FSK, TK, 2010 3

III. SUSTAVSKI ALATI I KONCEPTI

1. Morfološka mreža rješavanja problema2. Sustavska analiza3. Sustavska arhitektura4. Životni ciklus sustava i procesa5. Objektogram6. Funkciogram

VI. NOVI POSLOVNI MODELI

1. Virtualno poslovanje2. Evolucija poslovanja3. Elektronsko poslovanje4. Virtualna organizacija

NAČIN PROVJERE ZNANJA I OBAVEZE STUDATA

04/11/23 FSK, TK, 2010 4

I. NAČIN PROVJERE ZNANJA 1. I PARCIJALNI (0-15 bodova) - pismeno

2. II PARCIJALNI (0-20 bodova) - pismeno

3. ZAVRŠNI ISPIT (o-45 bodova) – pismeno

II OBAVEZE STUDENATA

1. PRISUSTVO PREDAVANJIMA

2. IZRADA SEMINARSKOG RADA

3. TESTIRANJE U TOKU NASTAVE KAO I PISMENI/USMENI ISPIT

I. TEMELJNA ODREĐENJA SUSTAVA I IZVORIŠTA SUSTAVSKOG RAZMIŠLJANJA



1. GDJE SE KORISTI RIJEČ SUSTAV?

Riječ sustav (sistem) se koristi vrlo često u praksi kao i u različitim znanstvenim dispciplinama bez preciznijeg određenja i definicije.

2. ŠTA PRETPOSTAVLJAMO PRI POČETNOM RAZUMIJEVANJU POJMA SUSTAV?

Intuitivno razumijevanje tog pojma pretpostavlja da sustav čine povezane komponente koje po nekoj odrednici (pogledu) čine svrhovitu cjelinu.

3. KAKVA ZNAČENJA SE PRIDRUŽUJU POJMU SUSTAV?

Široka primjenjivost tog izraza upućuje na to da se radi o pojmu kojem se mogu pridružiti različita značenja i sadržaji, premda u osnovi postoje neka produbljena (generička) svojstva sustava.


4. O ČEMU JOŠ GOVORIMO PRI SUSTAVSKOJ ANALIZI?

Može se nadalje govoriti o sustavnom razmišljanju (systems thinking) i sustavskoj paradigmi (systems paradigm) kao načinu i obrascu promatranja pojava ili pogledu na svijet (world-view, njem. weltanschauung).

Razvoj sustavskog razmišljanja i metodologije u menadžmentu uključena je za istinsko znanstveno utemeljenje i unapređenje menadžmenta.

5. ZA KOJE DISCIPLINE JE ZNAČAJNO SUSTAVSKO RAZMIŠLJANJE?

Posebice je to značajno za discipline u nastajanju – kao što je menadžment u transportu i komunikacijama.


Bez ulaženja u filozofske rasprave (koje su vrlo važne za temeljna razumijevanja biti sustava, procesa i struktura) u nastavku iznosimo samo neke postavke važne za razumijevanje sustavske paradigme i efektivnu primjenu sustavskih metoda u menadžmentu.

6. ŠTA JE OSNOVNI CILJ OVOG PRISTUPA U MENADŽMENTU?

Cilj je inkorporirati sustavska razmišljanja u proučavanje, opisivanje i djelovanje u općem menadžmentu, te posebno za menadžment u transportu i komunikacijama.


7. NA ŠTA SE OSLANJAMO PRI PRIMJENI SUSTAVSKOG PRISTUPA U MENADŽMENTU?

Pri tomu se oslanjamo na sustavske koncepte, modele i teorije sustava koje su unazad četrdesetak godina razvili autori među kojima su: Ludvig von Bertalanffy, Norbert Wiener, W. Ross Ashly, George W. Klir, A. Wayne Wymore, Robert A. Orchard, Peter Chackland, M. Jackson, R. L. Flood i dr.

Mnogi od tih doprinosa danas koegzistiraju u različitim teorijskim pristupima i metodologijama kao što su: teorija općih sustava (Klir-Orchardova teorija), Wymoreova teorija (Systems Engineering), tvrde sustavske metodologije, meke sustavske metodologije, teorija viabilnih sustava, teorija fuzzy sustava, teorija autopoietskih sustava i dr. [26], [33], [65].


8. ŠTA JE U PRVOM PLANU SUSTAVSKE ANALIZE MENADŽMENTA?

Noviji doprinosi stavljaju u prvi plan kritičko sustavsko razmišljanje i metodološki komplementarizam (methodological complementarism) sa selektiranjem metoda prema određenoj svrsi problema [26].

9. ŠTA PRIJE SVEGA UKLJUČUJE SUSTAVSKO PROMATRANJE?

Promatranje bilo kojeg objekta ili pojave implicitno pretpostavlja neko motrište ili pogled (vidik).

Načelni odnosi između stvarnog svijeta (real world), sustavske paradigme (systems paradigm) kao usvojenog (normativnog, skupnog) pogleda i individualnog pogleda na svijet (njem. weltanschanng) – prikazani su na sl. ISPOD


sustavska paradigma

stvarni svijet "Weltanschauung"(individualni pogled na svijet)

interpretacija

oblikovanje/konsolidiranje

učenje, razvoj

kreacija

reprezentacijaparadigm.utjecaj

Odnosi između sustavske paradigme, stvarnog svijeta i individualnog gledišta


10. ŠTA UKLJUČUJE SUSTAVSKA PARADIGMA?

Razumijevanje koncepta paradigme vrlo je značajno za holističko znanstveno razmišljanje.

Paradigma može uključivati više (specifičnih) teorija koje znatno ovise o skupnim metafizičkim uvjerenjima te znanstvene zajednice.

11. NA ČEMU SE TEMELJI individualna odluka da se slijedi nova paradigma ?

Prema Kuhnovom gledištu, individualna odluka da se slijedi nova paradigma temelji se na povjerenju u njene buduće doprinose [26].

1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u menadžmentu12. KOJI JE ZADATAK ANALITIČARA?

Budući da je sustav uvijek neka reflesija dijela stvarnog svijeta, odnosno objekta s određenog motrišta/pogleda (world-view) – on treba biti jasno identificiran i istražen od strane analitičara.

13. ČIME JE ODREĐEN SUSTAVSKI POGLED?

Analitičar sustava mora respektirati činjenicu da se radi o vlastitom pogledu koji je određen kompleksnim skupom shvaćanja, uvjerenja, vrijednosnim sudovima, motivacijom.

14. ŠTA NAM PRIJE SVEGA GOVORI GOVORI POSTOJANJE SUSTAVSKE PARADIGME?

Postojanje sustavske paradigme znači da različiti analitičari imaju neka zajednička sustavska određenja, ideje, jezik ili primjere – koji su oblikovani (konsolidirani) u izgrađenu sustavsku paradigmu.


15. KAKVE SUSTAVSKE PARADIGME IMAMO?

Danas postoji više RAZLIČITIH sustavskih paradigmi i različitih sustavskih metodologija koje su dijelom komplementarne, a dijelom suprotstavljene.

Najvažnije teorijske pristupe i metodologije razmatramo u slijedećem potpoglavlju, dok ovdje iznosimo uvodno pojašnjenje sustava i sustavske ideje u kontekstu razmatranja menadžmenta.


16. ŠTA JE SUSTAV OPČENITO?

Prema općoj definiciji sustav je prepoznatljiva cjelina sa komponentama koje su u interakciji na organizirani način.

17. KOJI SUSTAVI SU BITNI U MENADŽMENTU?

U našem razmatranju od interesa su samo otvoreni sustavi koji su dio većeg sustava i/ili okoline, pri čemu granice sustava i pripadnost nisu strogo determinirani nego mogu biti "meko" ili "labavo" postavljeni (soft system, fuzzy system).


18. ŠTA ČINI SUSTAV?

Sustav čini nešto, odnosno postoje inputi i outputi.

19.ŠTA SE OSTVARUJE PROCESIMA?

Procesima se ostvaruje osnovna zadaća (funkcija) ili misija sustava.

20. ŠTA ODRAŽAVA STRUKTURA SUSTAVA?

Struktura odražava uređenost podsustava i komponenti sustava u (trodimenzionalnom) prostoru i određenom vremenu.

21. ČIJI JE SUSTAV?

Sustav je u vlasništvu nekoga, odnosno postoje interesne skupine (stakeholders) koje određuju svrhu i temeljne ciljeve funkcioniranja sustava.

1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u menadžmentu22. KOJI JE FORMALNI OBLIK SUSTAVA?

Opće određenje (otvorenog) sustava (S) možemo zapisati u formalnom obliku:

S = S ( K , V , VM )

pri čemu je:K = { ki ; ki U & L(ki) }

V = { Rj ; j = 1, 2, . . ., n }VM = { VMu ; u = 1, 2, . . ., v }

gdje je:K – skup komponenti sustava koje pripadaju nekom nadsistemu (ili univerzumu) U i imaju potrebita svojstva L temeljem kojih ih tretiramo kao komponente promatranog sustava S ;V – skup unutrašnjih veza ili relacija;VM – skup graničnih (ulazno-izlaznih) veza kojima je određena

povezanost sustava s okolinom.


( sustav S )aktivnosti unutar sustava,strukture, . . .

OUTPUTIINPUTI

Okolina Okolina

(Sustav višeg reda)

Opći (fenomenološki) opis otvorenog sustava

23. NACRTATI SLIKU OPĆEG OPISA OTVORENOG SUSTAVA?


24. KAKO POSMATRAMO OPIS SUSTAVA U MENADŽMENTU?

Opis sustava pomoću komponenti, relacija, ulaza i izlaza treba ovdje promatrati kao uvjetnu (dinamičku) cjelinu, gdje se primaju ulazi iz okoline te različitim aktivnostima obavlja transformacija u poželjne izlaze prema okolini.

U PITANJU JE MENADŽMENT U KOMPANIJAMA

25. ŠTA JE OMOGUĆENO AKTIVNOSTI SUSTAVA?

Različitim aktivnostima sustava omogućen je transformacijski proces i ispunjenje temeljnih zadaća sustava. Pojednostavljeni grafički prikaz sustava dan je na sl. ISPOD


26. ŠTA JE POSLOVNI SUSTAV?

Sa menadžerskog motrišta poslovni sustav predstavlja relativno izoliranu cjelinu koja je u složenoj interakciji s okolinom.

27. DA LI JE POTREBNO IDENTIFICIRATI SVE KOMPONENTE POSLOVNOG SUSTAVA?

Spoznavanje poslovnog sustava kao cjeline ne znači da je potrebno identificirati sve komponente tog sustava, sve relacije između njih i prema okolini, sva svojstva, sve moguće događaje i sl.

28. ŠTA U SUPROTNOM?

Tvrdi deterministički (mehanički) opis sustava nužno bi vodio nepreglednim opisima sa nesavladivim teškoćama.


29.ŠTA JE POTREBNO URADITI DA NE UPADNEMO U OVU ZAMKU?

Da bi izašli iz zamke uzaludnih napora prema dostizanju potpune cjelovitosti s jedne strane, te neprimjerenih pojednostavljenja i jednostranosti s druge strane, potrebito je:

1. poći od osnovne opće fenomenološke razine opisa sustava

2. poslovni sustav i njegove podsustave promatrati s određenog (menadžerskog) motrišta koje uključuje različite komplementarne sustavske metodologije u proučavanju i opisivanju sustava ograničiti se na one komponente i relacije koje su bitne (relevantne) s izabranog motrišta uključiti u opisivanje koncepte mekih sustava, fuzzy logiku i dr. na komplementaran način


Usvajanjem i konzistentnom razradom (fenomenološkom i metodološkom) sustavskog pristupa menadžmentu možemo značajno unaprijediti znanstvenu analizu/sintezu kao i praktično djelovanje.

30. KAKO POSMATRAMO PODUZEĆE KAO POSLOVNI SUSTAV?

Poduzeće kao poslovni sustav promatrat ćemo ne kroz pojedine posebne "poslovne funkcije" (financije, prodaja, proizvodnja, kadroviranje i dr.) ili druge dijelove poduzeća i poslovanja – nego istodobno i pogodno ograničeno kroz sve njih. Pri tome zajednički okvir može biti (procesni) konceptualni metamodel kojim se sva događanja (aktivnosti) poslovnog sustava grupiraju u:

1) Temeljni (izvršni) proces2) Informacijski proces3) Upravljačko-vodstveni proces


31. NAPISATI FORMALNI METAMODEL POSLOVNOG SUSTAVA?

Formalno bi mogli tako postavljen metamodel poslovnog sustava (s procesnog motrišta) opisati notacijom:

PSP = ( TP , IP , UP )s,t

gdje je:

PSP – simbol za poslovni sustav (promatan s procesnog motrišta)

TP – temeljni procesi za promatrani poslovni sustav

IP – informacijski procesi za promatrani poslovni sustav

UP – upravljačko-vodstveni procesi za promatrani poslovni sustav

s,t – prostorno-vremenski okvir promatranja.


32. KAKO DJELUJE POSLOVNI SUSTAV?

Poslovni sustav djelujući u određenoj okolini preuzima inpute i daje outpute, ostvarujući postavljenu misiju zadovoljenja potreba okoline i (posredno) svojih potreba.

33. GDJE SE ODVIJAJU TEMELJNI PROCESI?

Temeljni (izvršni) procesi odvijaju se u izvršnom sustavu kroz operativne ili radne funkcije (koje mogu biti intelektualne i/ili fizičke), odnosno osnovne/reprodukcijske i pomoćne funkcije.

34. ŠTA GENERIRAJU INFORMACIJSKI PROCESI?Informacijskim procesima generiraju se podaci i informacije koje su potrebite za temeljne procese.


35. ŠTA JE OUTPUT UPRAVLJAČKO –VODSTVENOG PROCESA?

Iz upravljačko-vodstvenog procesa izlaze odluke i akcije usmjerene na temeljne i informacijske procese tako da izlazi temeljnog i informacijskog procesa omogućuju najveću moguću efikasnost i efektivnost poslovnog sustava.

2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava 36. ŠTA JE DOVELO DO PRIHVATANJA OVOG PRISTUPA?

Rastuće spoznaje o ograničenjima klasičnih jednostranih discipliniranih pristupa postupno su dovele do prihvaćanja sustavskog razmišljanja (systems thinking) i razvitka teorije sustava (systems theory) i sustavskih metoda (systems methods).

37. KO JE ZAČETNIK TEORIJE SUSTAVA?

Začetnikom teorije sustava smatra se američki biolog (mađarskog porijekla) Ludvig von Bertalanffy, koji 1937. godine prvi put javno objavljuje svoje ideje o potrebi i mogućnostima jedne opće teorije koja bi vrijedila za sve sustave.

2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

Učesnici na tom savjetovanju nisu dobro primili te ideje, tako da ih autor tijekom daljnjih desetak godina nije više javno iznosio i propagirao.

Tek pedesetih godina dolazi do stvaranja inicijalne kritične mase razmišljanja o sustavnom pristupu i metodama.

Tomu je značajno doprinijelo osnivanje Društva za teoriju općih sustava (Society for General Systems Theory) 1954. godine. Društvo kasnije mijenja ime u Društvo za istraživanje općih sustava (Society for General Systems Research) [33].


Premda se nastanak teorije sustava i sustavskog pristupa (Systems Approach) vezuje uz Bertalanffya i druge ključne protagoniste sustavskog razmišljanja (Boulding, Rapaport, Ashby, Weinberg, Klir, Wymore, Orchard...), istinske začetke cjelovitog holističkog razmišljanja nalazimo još kod Aristotela.

Njegova formulacija:"Cjelina je više od sume njenih dijelova" (The whole is more than sum of its parts), predstavlja prvo znanstveno korektno definiranje sustavnog problema.

Razvoj znanosti sve do naših dana nije u osnovi slijedio takav pristup, tako da su nastale brojne usko specijalizirane discipline utemeljene na analitičkom (rezolutivnom) obrascu: rješavati i reducirati kompleksan problem/fenomen podjelom u elementarne dijelove i procese bez sustavne integracije.


Newtonov mehanički obrazac i jednoznačna uzročnost prihvaćeni su kao istinski znanstveni pristup, dok su složeni problemi cjelina sustava zanemareni ili prepušteni filozofima, političarima i dr.

Temeljne razlike između klasičnog znanstvenog pristupa i sustavskog pristupa mogu se uočiti iz prikaza osnovnih značajki i postupka istraživanja.

38. KAKO SE PROVODI ISTRAŽIVANJE KOD KLASIČNOG ZNANSTVENOG PRISTUPA?

Kod klasičnog znanstvenog pristupa (razvijenog u okviru prirodnih znanosti) istraživanje se provodi tako da se promatrani predmet ili pojava izolira od djelovanja okoline i razlaže na manje dijelove – sve dok se ne omogući proučavanje elementarne zakonitosti kojoj dijelovi podliježu. Temeljem proučenih elementarnih zakonitosti i objašnjenja utvrđuju se zakonitosti predmeta ili pojave kao cjeline - linearnA kauzalnost.


39. ŠTA PODRAZUMIJEVA SUSTAVSKI PRISTUP ISTRAŽIVANJU?

Sustavni pristup istraživanja postojećih objekata ili pojava podrazumijeva slijedeći postupak:

1. Definiranje predmeta istraživanja (objekta ili pojave/fenomena) kao relativno izoliranog dijela veće cjeline (sustava višeg reda),

2. Utvrđivanje svrhe ili funkcije tog objekta ili pojave unutar sustava višeg reda,

3. Objekt ili pojava definira se kao sustav integriran u okruženju,4. Utvrđuju se osnovne komponente sustava i njihove relacije,5. Rješenje i poboljšanje funkcioniranja cjeline (sustava) traži se

prvenstveno kroz bolje povezivanja komponenti sustava i poboljšanje sučelja,

6. Ako se rješenje ne može postići na promatranoj razini sustava, prelazi se na nižu razinu sustava tako da komponente sada predstavljaju sustav,

7. Postupak se ponavlja sve dok se ne postigne bitno poboljšanje funkcija cjeline, odnosno višeg sustava.


40. ŠTA JE PREDNOST SUSTAVSKOG PRISTUPA?

Usmjerenost na cjelinu sustava, njegovu svrhu i funkciju umjesto perfekcioniranja dijelova sustava – bitna je prednost sustavnog pristupa.

41. KAKO MOŽEMO KORISTITI SPOZNAJE IZ DRUGIH ZNANSTVENIH DISCIPLINA?

Koristeći analogije i homologije sustavnih struktura moguće je koristiti spoznaje iz drugih znanstvenih područja u pronalaženju rješenja za postavljene probleme.

Zahvaljujući sustavnim znanjima, istraživanje može biti brže, efikasnije i ekonomičnije.


42. ŠTA JE POLAZIŠTE OPĆIH SUSTAVA?

Polazište teorije općih sustava (TOS) jesu sustavna svojstva i zakonitosti koje se iskazuju kroz analogije, logičke homologije i izomorfije.

43. ŠTA JE POSTULAT?

Postulira se postojanje općih (ili poopćenih) sustavskih zakonitosti koje vrijede za različite vrste sustava i neovisne su od fizičke izvedbe komponenti i prirode sustava.

44. ŠTA JE ZADATAK TOS-a?

TOS se razvija kao nova (logičko-matematička) disciplina čiji je zadatak identificirati, formulirati i izvesti opća načela i zakonitosti ponašanja zajedničke za sve sustave (fizičke, biološke, društvene, organizacijske i dr.).


45. KAKO VRŠIMO ANALOGIJU?

Početna shvaćanja jednostavnih sustavnih sličnosti (geometrijskih, kinematičkih i dr.) proširuju se u analogiju gdje se sličnost (system similarities) formalno iskazuje algebarskim ili diferencijalnim jednadžbama (npr. analogija između električkih RLC i mehaničkih oscilatornih sustava i dr.).

Takovo izražavanje predstavlja matematičko (contentless) predstavljanje pojedinih ekvivalentinh klasa između kojih postoje izomorfne relacije za određena svojstva sustava.


46. KOJE FORMALNE TEORIJE UKLJUČUJE TOS?

TOS nije formalna (aksiomatska) teorija iako uključuje matematički izomorfizam i različite formalne teorije kao što su:

1. teorija konačnih automata2. teorija stohastičkih automata3. matematička teorija formalnih jezika4. teorija sekvencijalnih (Touringovih) strojeva5. teorija W. Wymorea6. teorija M. Mesarovića7. teorija "fuzzy" sustava i dr.


47. OSIM TOS-a ŠTA SE UPOREDO RAZVIJA?

Vremenski gotovo uporedo s nastankom TOS, razvija se i kibernetika.

Iako je ona nastala nezavisno od TOS, metode i znanstveni pristup dijelom su slični, tako da mnogi ne prave jasne razlike između teorije sustava i kibernetike.

48. U ČEMU JE IZMEĐU TOS-a I KIBERNETIKE?

Razlike proizlaze prvenstveno iz temeljne orijentacije kibernetike prema tehničkim sustavima i proučavanju informacijskih i regulacijskih problema na načelu povratne veze.

Početak kibernetike vezuje se uz pojavu knjige Norberta Wienera (1948. godine): "Kibernetika ili kontrola i komunikacije kod živih bića i strojeva"


49. KOJI SU NEDOSTACI TEORIJE SUSTAVA?

Razvitak teorije sustava od početka do danas nije bio koherentan niti su ostvarena velika početna očekivanja. Unatoč jasnim prednostima sustavnog pristupa i razmišljanja postoje veliki problemi u premošćivanju jaza između teorijskih postavki i uporabljivih metodologija rješavanja problema. To je dovelo do kritičkog razmišljanja i razvitka pojedinih inačica (varijanti) teorije sustava.


50. KOJE SU METODOLOGIJE SUSTAVSKOG PROUČAVANJA MENADŽMENTA?

U nastavku ćemo razmotriti neke inačice teorije sustava, odnosno metodologije relevantne za sustavno proučavanje menadžmenta i društvenih ("socio-tehničkih") sustava:

1. metodologija tvrdih sustava (Hard Systems Methodology)2. metodologija mekih sustava (Soft Systems Methodology)3. teorija fuzzy sustava4. teorija živih sustava (Living Systems Theory)5. teorija za-život-sposobnih sustava (Viable Systems Theory)6. kritičko sustavsko razmišljanje (Critical Systems Thinking).

2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava Radi lakšeg praćenja izlaganja na slici 2.3. dat je načelni odnos između teorije sustava kao šireg pojma, teorije općih sustava (TOS) kao produbljene metateorije i izvedenih inačica teorije sustava koje posebno razmatramo.

51. U KOJE SVRHE SU RAZVIJENE METODE TVRDIH SUSTAVA?

Teorija i metode tvrdih sustava (hard systems) razvijene su prvenstveno za inženjerske potrebe i rješavanje problema koji su relativno dobro strukturirani, kvantitativno činjenično opisani i bez problematičnih zahtjeva glede ciljeva.

Čovjek i njegovo ponašanje mogu se promatrati, ali to ima minornu težinu, čak i kad je mnogo ljudi uključeno u djelovanje sustava.

52. KOJE METODE TRETIRAMO KAO TVRDOSUSTAVSKE?Metode "sistemskog inženjerstva, formalne procedure rješavanja problema i dizajniranje sustava temeljem (input-output) specifikacije, mogu se tretirati kao tvrdosustavke metode.


Teorija sustava

TOS(Metateorija)

Tvrdi sustaviMeki sustaviViabilni sustaviFuzzy sustaviŽivi sustavi Metodološki

komplementarizam

kibernetika prvog redakibernetika drugog reda

Sustavni pristup i metode relevantne za menadžment

53. NACRTATI SLIKU SUSTAVSKOG PRISTUPA I METODA RELEVANTNIH ZA MENADŽMENT?


54. KOJA JE KARAKTERISTIKA MENADŽERSKIH PROBLEMA?

Kod većine menadžerskih problema i odluka nisu ispunjene naznačene pretpostavke, odnosno problemi su kompleksni i uključuju različita čovjekova ponašanja, divergentne interese i dr.

55. KOJI JE OSNOVNI PROBLEM PRISUTAN U MENADŽMENTU?

Problem najčešće nije u tome da se nekom analitičkom, numeričkom ili simulacijskom metodom utvrdi optimalno ili zadovoljavajuće rješenje, nego je nužno ponajprije obrazložiti problemsku situaciju.

56. ŠTA JE BILO POTREBNO? U tu svrhu razvijene su meke sistemske metode koje pomažu razumijevanju problemske situacije i iznalaženju mogućih rješenja koje se dogovorno prihvaćaju i implementiraju.

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova paradigma)

57. ŠTA JE IZVORIŠTE SUSTAVSKOG MIŠLJENJA?

Teorija općih sustava (General Systems TheoryGST) ključno je izvorište sustavskog mišljenja.

Teorija sustava

TOS(Metateorija)

Tvrdi sustaviMeki sustaviViabilni sustaviFuzzy sustaviŽivi sustavi

Metodološkikomplementarizam

kibernetika prvog redakibernetika drugog reda

58. ŠTA JE NUŽNO ZA RAZUMIJEVANJE SUSTAVSKOG MIŠLJENJA?

Unatoč kritikama i razvoju novih inačica teorija sustava držimo da je poznavanje osnovnih postavki GST i razrađenih paradigmi (kao što je Klir-Orchardova) nužno za razumijevanje i primjenu sustavskog mišljenja ne samo u inženjerskim problemima nego i u menadžmentu za određene problemske situacije.


59. ŠTA JE POLAZNA POSTAVKA GST-a?

Polazna je postavka teorije općih sustava da je moguće identificirati i opisati opći sustav kao apstraktni model različitih sustava tako da opći sustav odražava do određene razine sva fundamentalna svojstva originala.



60. NABROJATI ČETRI TIPA SUSTAVSKIH TEORIJA?

Prema Klir-Orchardovoj paradigmi, spektar sustavskih teorija ima četiri razine (prema rastućoj općenitosti), odnosno razlikuju se četiri tipa sustavskih teorija [33]:

1. Specifične ili specijalne teorije sustava (orijentiranost prema pojedinim disciplinama)

2. Poopćene teorije sustava (Generalized Systems Theories)

3. Opće teorije sustava (General Systems Theories) koje sadrže opće i moguće specifične metodologije

4. Opće teorije sustava – koje su suviše općenite da bi pružile uporabljivu metodologiju (najčešće su to matematičke teorije sustava izvedene iz formalne definicije koncepta sustava).


61. KOJA SVOJSTVA ZADOVOLJAVA TEORIJA OPĆIH SUSTAVA?

Opća teorija sustava (tip III) zadovoljava slijedeća svojstva:

1. primjenjiva je na sve ograničene (konačne) sustave,2. odražava fundamentalna svojstva sustava

zajedničke za sve sustave,3. sadrži opće metodološke pristupe.


62.ŠTA JE POLAZNA PRETPOSTAVKA KLIROVOG PRISTUPA?

U Klirovom pristupu polazna je pretpostavka da je teoriju moguće razviti na datoj definiciji riječi sustav, pri čemu su definicije sustava motivirane problemima koji se rješavaju.

63.KADA ĆE TEORIJA SUSTAVA BITI OPĆA?

Ukoliko je skup definicija sustava pažljivo izabran tako da dozvoljava opću primjenjivost na različite znanstvene discipline, tada će i teorija sustava biti opća.


64. ŠTA ĆE PROUČAVAT OPĆA TEORIJA SUSTAVA?

Takva opća teorija sustava proučavat će apstraktne sustave (opće sustave) karakterizirane definicijama.

Temeljna ideja tog pristupa s pojašnjenjem odnosa između GST i ostalih znanstvenih disciplina ilustrirana je na sl. ISPOD



65. ŠTA JOŠ UKLJUČUJE FORMULIRANJE PROBLEMA? Formuliranje problema uključuje pogled (nazor) istraživača.

66. ŠTA JE PRETPOSTAVKA DA BI KORISTILI ODREĐENU OPĆU TEORIJU SUSTAVA?

Ukoliko se želi koristiti određenu opću teoriju sustava, tada je neophodno definirati sustav za promatrani fenomen koji korespondira s definicijom sustava u pojedinoj GST.

67. KOJA SVOJSTVA SUSTAVA SU RELEVANTNA PRI DEFINIRANJU SUSTAVA?

Za definiranje sustava relevantna su samo ona fundamentalna svojstva sustava koja su dana u skupini definicija određene GST.

Rezultati istraživanja primjenom takve teorije nužno će biti sustavske naravi.


68. KAKO DOLAZIMO DO POSEBNIH ZNANJA O SUSTAVA?

Posebna znanja karakteristična za pojedinu disciplinu izvode se eksperimentalnim istraživanjem ili posebnim (specijalnim) teorijama za pojedine discipline (ekonomske, biološke, mehaničke...).


69. KOJI JE SLJEDEĆI KORAK U FORMULIRANJU PROBLEMA?

Nakon što je na promatranom fenomenu definiran sustav, mogu se uspostaviti preslikavanja ili homomorfije između sustava (definiranog za promatrani problem) i općeg sustava (general system).

70. GDJE MOŽEMO KORISTITI DEFINIRANI SUSTAV?

Isti opći sustav može se koristiti kao model za mnoge sustave, sve dok oni koincidiraju s definicijom i odgovarajućim preslikavanjima.



Slika. Postupak Klirove sustavne analize [33]

71. NACRTATI SLIKU KLIROVE SUSTAVSKE ANALIZE?


72. KOJA SU SVOJSTVA SUSTAVA PO KLIRU?

Klirova istraživanja esencijalnih svojstava sustava i generalizacije koje je on izveo, omogućili su nastajanje teorije sustava koja se temelji na fundamentalnim svojstvima sustava istraživanih u eksperimentalnim (inženjerskim) disciplinama. To su:

1. skup veličina (set of quantities)2. rezolucijska razina (the resolution level)3. vremenski invarijantne relacije između veličina4. svojstva koja determiniraju te relacije.


73. KADA MOŽEMO GOVORITI O OPĆEM SUSTAVU?

Naznačena fundamentalna svojstva svakog sustava neovisna su od izvorne discipline koja ih definira, tako da se može govoriti o općem sustavu.

74. KADA SUSTAV POSTAJE PREDMET ISTRAŽIVANJA?

Nakon što je sustav definiran kao objekt, on postaje predmet istraživanja.

75. KAKO VRŠIMO ISTRAŽIVANJE OBJEKTA?

Pri tome se ne istražuje čitav objekt sa svih motrišta, nego s određenog motrišta (point of view).

76. ČIME JE ODREĐEN OBJEKT?

On je određen identifikacijom varijabli, skupom vrijednosti i određenim apstraktnim svojstvima (svojstvenim za disciplinu) koji determiniraju relacije između varijabli.


77. ŠTA JE POTREBNO ZA FORMULIRANJE SUSTAVSKIH DEFINICIJA?

Da bi se temeljem naznačenih fundamentalnih svojstava sustava omogućilo formuliranje sustavskih definicija, potrebni su određeni koncepti i definicije povezani s fundamentalnim svojstvima.

78. KOJI SU TO KONCEPTI I DEFINICIJE?

To su: aktivnost, ponašanje, organizacija, struktura, program.

U nastavku iznosimo pet osnovnih definicija sustava prema Klirovoj metodologiji, i to opisno (deskriptivno) i formalizirano (matematički opis) [33].



Definicija k.1: Skup veličina (vanjskih i unutarnjih) i razine razlučivanja

a) Sustav S je zadani skup veličina pridruženih zadanoj razini razlučivanja.

b) Sustav S je tročlan (X, t, L) gdje je:

X = { x1, x2, . . . , xn } skup vanjskih veličina; t = vrijeme;

L = { X1, X2, . . . , Xn, T } razina razlučivanja.


Definicija k.2: Aktivnost

a) Sustav S je skup promjena u vremenu promatranih veličina.

b) Sustav S je jednočlan (M), gdje je:

M = { (x1(t), x2(t), . . ., xn(t))t T , xi(t) Xi i = 1, 2, . . ., n }

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova paradigma)Definicija k.3: Trajno ponašanje

a) Sustav S je određeni vremenski nepromjenjivi odnos trenutačnih i/ili prošlih i/ili budućih vrijednosti vanjskih veličina (odnos je moguće interpretirati i probabilistički, ali nije nužno).

b) Sustav S je jednočlan ( R (P1,P2, . . . , Pm) ), gdje je:R – relacija (odnos) između skupova glavnih veličina pj ,

a

Xm

1j

Pj = Xi ako j (i, β) za neke β

ili

Sustav S je dvočlan (R (P1, P2, . . ., Pm), P (R) ) , gdje je:

P (R) - mjera vjerojatnosti definirana na R tako da predstavlja vjerojatnost pojavljivanja r, r R.


Definicija k.4: Realna UC struktura

Sustav S je određeni skup elemenata, njihova trajnog ponašanja i skup spona između elemenata i između elemenata i okoline.

b) Sustav S je dvočlan (B, C),

gdje je: B = { b1, b2, . . . , br } - skup ponašanja C = { cij cij = Ai Aj ; i j } - skup

karakteristika.


Definicija k.5: Realna ST-struktura

a) Sustav S je skup stanja i skup prijelaza između tih stanja.

Pritom prijelazi mogu biti stohastički ili determinirani.

b) Sustav S je dvočlan (S, R(S, S)),

gdje je: S - skup stanja R - skup takvih relacija nad skupom S kojima se definiraju prijelazi između stanja ( S x S ) ili

Sustav S je tročlan (S, R(S, S) , P(R)), gdje je:

P(R) - mjera vjerojatnosti definirana na R tako da: ako je (si, sj) R tada je P(sj si) uvjetna vjerojatnost prijelaza iz stanja si u stanje sj .


Minimalna definicija sustava morala bi biti jedna od tih osnovnih definicija.

Svaka kombinacija tih pet definicija opet će biti valjana definicija sustava, ali više ne temeljna (na taj način može se dobiti 31 definicija sustava).

Moguće je primijeniti i više informacija, kao i djelomičnu informaciju, vodeći računa o drugim temeljnim svojstvima.


79. KADA JE MOGUĆE UKLJUČITI ZNANJE npr.o stanjima?

Sve dok je barem jedna temeljna definicija uvrštena u definiciju, djelomično znanje je također moguće uključiti (npr. može biti poznat skup stanja, ali ne i prijelaza).

80. KOJI ASPEKT ZNANJA JE UVIJEK PRISUTAN?

Što god se dodaje osnovnim definicijama, mora odražavati neki aspekt trajnosti.

81. ŠTA JE TRAJNA INFORMACIJA ZA SUSTAVA?

Ako je poznato upravljanje (vođenje) sustavom, tada je podjela vanjskih veličina na ulazne i izlazne trajna informacija za sustav.

Svaka od navedenih pet definicija može se modificirati da obuhvati i taj slučaj, što onda vodi do pet osnovnih definicija klase vođenih sustava.



Npr. definicija vođenog sustava preko njegove realne UC-strukture:

a) Vođeni sustav S je određeni skup vođenih elemenata, njihova trajnog ponašanja i skup usmjerenih spona između elemenata kao i okoline.

b) Vođeni sustav S je dvočlan (B, D)

gdje je:

B = { b1, b2, . . . , br } D = { dij dij = Oi Ij } - usmjerena karakteristika.


Na sličan način mogu se formulirati i preostale četiri osnovne definicije sustava za slučaj vođenih sustava.

Pet temeljnih definicija sustava, koje služe kao osnova za sve ostale, omogućuju veliku klasu mogućih definicija sustava.

82. KADA SE INFORMACIJA MOŽE ISKORISTITI ZA REDEFINIRANJE SUSTAVA?

Naime, ako se koristi određena definicija sustava u procesu rješavanja problema te uporabom opće sustavske metodologije izvede neka informacija, tada se ta informacija može iskoristiti za redefiniranje sustava.

To je moguće zato što je jedina spoznaja koju je moguće doznati uporabom teorije općih sustava formalna i sustavska.

Podrazumijeva se da sustavsko svojstvo mora imati stalno obilježje.

83. KOJA SVOJSTVA OBILJEŽAVAJU SUSTAVE?

Informacija nestalnog (vremenski promjenjivog) obilježja pridružuje se sekundarnim svojstvima budući da je dopušteno samo stalnim svojstvima da obilježavaju sustav.



84. ČIME JE DEFINIRAN SUSTAV STALNIH SVOJSTAVA?

Pritom, ako je sustav opisan isključivo stalnim svojstvima, tada je on definiran jednom od najviše 31 moguće definicije.

Odnosi različitih klasa definicija sustava vidljivi su na slici 2.5.

Bilo koja važeća definicija sustava prema Klirovoj metodologiji mora biti izvedena kombinacijom pet temeljnih definicija donje ravnine (x-osi) te njihovim modificiranjem svojstvima koja se nalaze na y-osi.

85. KAKO JE IZVEDENA OSNOVA ZA DEFINIRANJE NEKE KLASE Ti-SUSTAVA?

Npr., osnova za definiranje neke klase Ti–sustava izvedena je translatiranjem donje ravnine prema točki Ti te modificiranjem svake osnovne definicije tim Ti svojstvima.

Tako se dobiva 31 moguća definicija Ti–sustava.

86. ČIME JE PREDSTAVLJENA NEKA KLASA DEFINICIJA SUSTAVA?

Prema tome, neka klasa definicija sustava može biti predstavljena bilo kojom vodoravnom ravninom koja sadrži odgovarajući skup trajnih (stalnih) netemeljnih svojstava.



87. KOJI JE DRUGI NAČIN PREDSTAVLJANJA KLASA DEFINICIJA?

Osim toga, neka klasa definicija sustava može biti predstavljena i okomitom ravninom.

88. KOJE DEFINICIJE ODUHVAĆA TA OKOMITA KLASA?

U tom slučaju ta klasa obuhvaća definicije izvedene iz temeljnih svojstava i jednog ili više odgovarajućih netemeljnih svojstava.

89. OD ČEGA SE SASTOJI TAKVA KLASA DEFINICIJA?

Ona će se tada sastojati od potencijalno beskonačnog broja definicija (pretpostavljajući postojanje potencijalno beskonačnog broja netemeljnih svojstava).

90. ŠTA JE OSNOVA OVAKVE KLASE DEFINICIJA?

Osnova za ove klase definicija bit će dio ravnine (podskup) koji se odnosi na točke na okomitoj osi (y-osi) koja predstavlja pojedino svojstvo.



Slika 2.5. Klase definicija sustava [33]

91. NACRTATI SLIKU Klase definicija sustava


92. ŠTA DOBIVAMO KOMBINACIJOM OKOMITIH RAVNI?

Moguće je i kombinirati okomite ravnine, a one tada vode do različitih novih klasa definicija.

93. ŠTA ODRAŽAVA OPĆE OBILJEŽJE TRAJNIH TEMELJNIH SVOJSTAVA SUSTAVA?

Potencijalno beskonačan broj klasa definicija sustava odražava opće obilježje trajnih temeljnih svojstava sustava.

Osim predočenih pet osnovnih definicija sustava, razvijena je i definicija sustava ("šesta") koja upotpunjuje skup osnovnih Klirovih definicija.

94. ČEMU KORISTI ŠESTA KLIROVA DEFINICIJA?

Pomoću nje moguće je obilježiti sustav također preko temeljnih svojstava, kao i svojstva koja se mijenjaju u vremenu.

95. KOJOJ SKUPINI PRIPADAJU SVOJSTVA KOJA SE MIJENJAJU U VREMENU?

Takva svojstva svrstavaju se u skupinu sekundarnih budući da primarna svojstva (ona koja definiraju sustav) zahtijevaju stalnost u vremenu.

96. ŠTA POKAZUJE NOVA DEFINICIJA?

No, sljedeća definicija pokazuje da su promjene u vremenu temeljnih svojstava ponovno temeljna svojstva sustava.



Uvodimo sljedeće oznake:Neka je T poznati skup veličina (obično označuje skup: diskretnih vremenskih trenutaka, intervala diskretnih vremena, kontinuiranih intervala, ili sve nabrojeno)

Neka je i , i označavajući skup, element od T.

Neka sj označuje osnovnu definiciju sustava j , j {1, 2, 3, 4, 5}pridruženu objektu promatranja s obzirom na i .

Neka je φi = { sji l osnovna definicija sustava j prema objektu i prema }


Definicija k.6: Vremenski promjenjiva temeljna svojstva

Za neki sustav S kaže se da je definiran u skladu s T ako za svaku danu vrijednost i T postoji neki φi pri čemu je i , k T (i, k ) jer tada postoji takva sustavska procedura SP koja za barem jedan sji φi izvodi iz sj' neku sjk φi , k > i.

Stalno temeljno svojstvo uporabljeno u definiciji 6 sadrži: skup veličina T, kolekciju definicija sustava Ui φi koje se pridružuju s obzirom na i , i , i proces SP koji omogućuje prebacivanje s jedne definicije sustava na drugu u vremenu.


Ako je φi = φ, jedinstveni skup za sve i T, tada je S definiran nekom od pet prijašnjih (osnovnih) definicija.

U tom smislu ova nova definicija obuhvaća tih pet osnovnih definicija, a odavde slijedi da je onda i u skladu s njima.


Slika 2.6. Temeljna i netemeljna svojstva prema Kliru [33]

97. NACRTATI SLIKU TEMELJNIH I NETEMELJNIH SVOJSTAVA PREMA KLIRU?


98. ŠTA OPISUJE SP PROCEDURA?

Procedura SP opisuje način na koji se temeljna svojstva mijenjaju u vremenu.

U terminima klasifikacije definicija sustava prema izvorima, moguće je uspoređivati slike 2.5. i 2.6.

99. ČIME JE DEFINIRAN SUSTAV?

Sustav je definiran trajektorijom u prostoru: temeljnih svojstava, netemeljnih svojstava i vremena.

Isto kako su prijašnje definicije bile promjenjive u ovisnosti o netemeljnim stalnim svojstvima, moguće je mijenjati ih i sada u skladu s definicijom 6 s pomoću netemeljnih svojstava koja se mijenjaju u vremenu.

100. KAKO JE SUSTAV SADA FORMALIZIRAN?

Sustav je sada predstavljen podskupom T x NT x V,

gdje je: T - skup temeljnih svojstava, NT - skup netemeljnih svojstava, V - vrijeme.

Taj podskup je onda skup trojki (a, b, c)

gdje je: a – koordinata temeljne definicije, b – koordinata netemeljne definicije, c – koordinata vremena.

Iz slike je vidljivo da postoji nekoliko slučajeva (klasa).



101. PRVI SLUČAJ

U prvom slučaju je klasa definicija koja se predstavlja trajektorijom kroz jednu točku (npr. trajektorija 1 na slici 2.6.).

Na taj su način opisani sustavi čija su temeljna svojstva vremenski nepromjenjiva.

102. DRUGI SLUČAJ

U drugom slučaju razmatra se i dio vremenske osi na kojem je sustav u stanju tzv. prijelazne definicije.

103. KADA SE TRAJEKTORIJA SUSTAVA SMATRA ZAVRŠENOM?

Kada je sustav jednom predstavljen vremenski nepromjenjivom temeljnom definicijom, trajektorija sustava se smatra završenom.

104. KOJA JE KARAKTERISTIKA SLUČAJA DVA?

Primjer za taj slučaj je trajektorija 2, gdje postoji sustav koji je za sve t 5 moguće definirati u vremenski neovisnoj formi definicije preko aktivnosti.

105. ŠTA PREDSTAVLJAJU KRUŽIĆI NA KRAJU TRAJEKTORIJE?

Kružići na kraju trajektorija pokazuju da u toj točki vremena definicija sustava postaje vremenski neovisna.

Oba ta slučaja predstavljaju konačne podskupove od T x NT x V.



106. TREĆI SLUČAJ

U trećem slučaju bili bi beskonačni opći sustavi koji su definirani s pomoću temeljnih svojstava, ali koja se stalno mijenjaju u vremenu.

107. KAKO DOBIVAMO TRAJEKTORIJU TAKVIH SUSTAVA?

Trajektorija takvih sustava ne može biti poznata unaprijed, nego se može izvesti iz polazne definicije i uporabljene sustavske procedure.

Takvi beskonačni i neupotpunjeni sustavi predstavljeni su u općem slučaju primjerom trajektorije 3, koja u specijalnom slučaju prelazi u trajektoriju 4, tj. postiže stalno stanje za sve t t0 za neki t0.

108. KAKVE MOGU BITI DEFINICIJE SUSTAVA U t=1 I t=2 ?

Definicije sustava u t = 1 i t = 2 kod trajektorije 3 mogu biti iste ili različite.

109.

Slično je i za trajektoriju 1 gdje je moguće koliko bilo dugo ali konačno ponavljanje iste definicije s pomoću UC-strukture.

Osim toga, ne postoje ograničenja vremenskog intervala (tk-1, tk).

Npr., ako se u odnosu prema T vrijeme mjeri u satima, interval vremena između susjednih promjena definicija može se izabrati neovisno ili u zavisnosti s T.



110. ŠTA JE SASTAVNI DIO ŠESTE DEFINICIJA SUSTAVA?

Dakle, temeljni sastavni dio ove nove (šeste) definicije sustava je zahtjev za opisivom procedurom koja prikazuje način na koji se kreće s jedne definicije sustava na drugu.

To se može prikazati grafički (sl. 2.7.)


? ? ? ? x ? x ? ? ?

? ? x ? ? x ? ? ? x

x x ? x ? ? ? x x ?

Definicija

UC-struktura

ST-struktura

Trajnoponašanje

Aktivnost

Veličine i razina rezolucije

t0 t1 t2 t3 t4 t5 t6 t7 t8 t9 t10

Poznati aspekt Sustav definiran sustava 6. definicijom

nepoznatiaspektsustava

Slika 2.7. Kompletni problem sustavskih trajektorija [33]

111. NACRTATI SLIKU KOMPLETNOG PROBLEMA SUSTAVSKIH TRAJEKTORIJE?


112. KAKO MOŽEMO SADA IDENTIFICIRATI KLASU OPĆIH SUSTAVA?

Klasu općih sustava sada je moguće identificirati koristeći pet osnovnih definicija s izmjenom koja definira uporabu varijabli, čak i bez nekoga posebnog značenja i u bezdimenzionalnom obliku, svugdje u definicijama umjesto pojma "veličina" (koji se koristi u empirijskom pristupu definiranju sustava).

Odmah je vidljivo da za svaki definirani sustav postoji odgovarajući opći sustav koji je moguće definirati u skladu s navedenom izmjenom.


113. ŠTA JE JOŠ NEOPHODNO RAZVITI?

Budući da bi teorija općih sustava trebala biti primjenjiva na sve sustave, najvažnije je razviti i metodologiju za rad sa sustavima definiranima s pomoću tih pet osnovnih definicija.

Pritom metodologija može biti razvijena i za pojedinu potklasu klase općih sustava, a što bi se dalje išlo s podjelom na potklase, to bi se više taj dio teorije općih sustava pretvarao u teoriju tipa II.


114. NA ČEMU SE TEMELJI TEORIJA OPĆIH SUSTAVA?

Teorija općih sustava temelji se na korištenju analogije, homomorfije i izomorfije koja postoji između različitih sustava.

115.

Osjećaj sličnosti obično je intuitivni (podsvjesni) osjećaj zajedničkoga sustavskog svojstva ili više njih.

116. NA ŠTA SE ODNOSE TEMELJNA SVOJSTVA SUSTAVA?

Temeljna svojstva koja posjeduju svi sustavi (npr. ponašanje, ST-struktura, UC-struktura itd.) odnosit će se na velik dio onoga što je intuitivno slično za dva objekta (kako to prikazuje teorija tipa II) iako je moguće da postoje i druge komponente analogije.


117. KAKO SE PROVODI FORMALIZACIJA SUSTAVA?

Ako se ne može formalizirati osjećaj sličnosti (slabe analogije) koja bi vodila snažnom izomorfizmu između određenih entiteta, neće biti moguće doći do informacije na temelju analogije.

Formalizacija se provodi na sljedeći način:

1. postaviti (definirati) sustav S1 na objektu promatranja, uvrštavajući ono svojstvo (svojstva) koje se pojavljuje kao temeljno za analogiju;

2. postaviti opći (apstraktni) sustav S2 na temelju iste ili neke druge definicije koja u obzir uzima isto svojstvo (svojstva);

3. definirati jedinstvenu transformaciju T (skup preslikavanja ili homomorfizama) između nekih elemenata S1 i S2, pri čemu tip transformacije T ovisi o svojstvu (svojstvima) koje se proučava.


118. ŠTA JE PRVI KORAK?

U pravilu, počinje se s intuitivnom sličnošću te se odvaja bit uočene sličnosti kao temelja za analogiju.

119. ŠTA JE DRUGI KORAK?

U drugom koraku postavlja se apstraktni sustav koji također pokazuje promatrano svojstvo te se sada osjećaj sličnosti može usmjeriti na njega ili radije promatrati analogiju koja postoji između S1 i S2.

120. ŠTA JE CILJ OVE PROCEDURE?

Time se zapravo određeni aspekt (aspekte) originalnog objekta prevodi u sustavsko obilježje (koje posjeduje neka klasa objekata).

121. ŠTA TIME OBLIKUJEMO

Tada se oblikuje definicija sustava i onda istražuje teorija općih sustava za daljnjom informacijom u vezi s promatranim svojstvom.



122. ŠTA SE DEFINIŠE TREĆIM KORAKOM?

U trećem koraku definirano je oblikovanje izomorfizma u odnosu na analogiju.

123. ŠTA ČINI MODEL SUSTAVA 1. ?

Opći sustav S2 i skup preslikavanja T predstavljaju model od S1.

124. ŠTA ODRAŽAVA POSTROJEĆI SUSTAV?

Značenje općeg sustava je tada apstraktni model već postojećeg sustava koji odražava (do stupnja do kojeg se želi odražavati) temeljna sustavska svojstva originalnog sustava.


125. ŠTA JE OVDJE OD PRIMARNOG INTERESA?

U naznačenom pristupu od primarnog interesa su: modeli ponašanja, ST-strukture i UC-strukture jer su to modeli koji se pojavljuju u klasi općih sustava.

To su ključni modeli koji se koriste u teoriji općih sustava.

Potklase općih sustava opisane su i dodatnim svojstvima koja će se nalaziti i u modelima kojima se proučavaju te klase.

No, svaki od tih modela opet mora biti prikazan kao model: ponašanja, ST-strukture ili UC-strukture [33].


a) Model ponašanja - može se prikazati na više načina:- tablicom: npr.:

x 0 1 0 1 1

y 1 0 0 1 1 . . . .

z 1 1 1 0 1

- drugim simboličkim izrazima (uključujući jezični izraz): npr.: w = f (x, y, z) ; y'' = x' + z‘ ili

x

(gdje je bilo koja određena operacija)

z

y


dij

cij

b) UC – struktura - njezin je jezik (simboli) sljedeći:

- predstavlja element (podsustav)ai - oznaka elementa

bi - ponašanje elementa ai

- usmjerena spona, s oznakom veličine koja je zajednička elementima između kojih je uspostavljena

-dvosmjerna spona


npr.:

x4

x5

a1

a3

a2

a4

x2

x1x3

x6

x7

Popis ponašanja elemenata ai (npr. tablicom ili funkcijama):

b1 . . .b2 . . .b3 . . .b4 . . .


sj

Oj

Ii

c) ST – struktura - simboli i njihova značenja mogu biti slijedeći:

stanje cijelog sustava (podsustava) koji se

promatra, sa svim pojedinostima

- prijelaz između stanja

------ stanje sustava ------ vrijednost izlazne veličine sustava u tom stanju

opis prijelaza (uzrok; npr. ulazna veličina, oznaka vjerojatnosti prijelaza)


Prikazuje se tablično i s pomoću dijagrama. Pritom se mogu razlikovati slučajevi:

- za deterministički sustav, npr.:

Stanja/izlaziUlazi

a / Oa b / Ob c / Oc

0 a / Oa a / Oa a / Oa

1 b / Ob c / Oc b / Ob


A

Oa

B

Ob

C

Oc

Slika 2.8. Dijagramski prikaz determinističkog sustava


- za probabilistički sustav, npr.:

a / Oa b / Ob c / Oc

a / Oa 0,2 0,3 0,5

b / Ob 0 0,9 0,1

c / Oc 0,6 0 0,4


a Oa

cOc

bOb

0,20,4

0,6

0,3 0,1

0,9

Slika 2.9. Dijagramski prikaz probabilističkog sustava (Izvor: [33])


126. ŠTA JE POTREBNO PROVESTI NAD PROMATRANIM OBJEKTOM?

Nakon što se promatrani objekt ili pojava prevedu u pojam sustava, te taj sustav definira kao model, potrebno je provesti određene postupke na tom modelu.

127. KOJE METODE KORISTIMO PRI OVOM POSTUPKU?

Pritom se najčešće koriste već navedene metode: analiza, sinteza i proučavanje nepoznatog ("crna kutija").

128. KAKO SE OVE METODE DEFINIRAJU U TEORIJI OPĆIH SUSTAVA?

U okviru teorije općih sustava, te metode se najkraće mogu definirati kao:

analiza – proces određivanja ponašanja i ST-strukture sustava za datu UC-strukturu

sinteza – proces pronalaženja UC-strukture (nove) razmatrajući dobivene: aktivnost ili ponašanje te UC-strukture

proučavanje sustava kao crne kutije – proces stjecanja znanja o sustavu za koji je barem poznata njegova definicija preko ulazno-izlaznih veličina i date razine razlučivanja.



129. KOJI JE DRUGI PROBLM ČESTO PRISUTAN?

Čak i kada su metodološka načela relativno jednostavna, uvijek postoji problem računske kompleksnosti već kada se radi o sustavima male i srednje veličine.

Računalo je gotovo neophodno i treba ga općenito koristiti u svim postupcima.

Rastuća je uloga računala i u simuliranju promatranih sustavskih modela.

130. ŠTA TREBA DA SADRŽI POTREBNA PODRŠKA?

Može se zaključiti da je potrebna podrška koja bi sadržavala:

1. osnove proučavanja sustava – kako bi korisnik sam definirao svoj sustav, disciplinu i opći problem;

2. informacije ranijih korisnika teorije općih sustava – iz pojedine discipline, klase sustava, tipa problema;

3. listu metodološkog alata primjenjivog za sve sustave s jednostavnim primjerima uporabe svakog;

4. listu metodološkog alata koji je općenit za korisnikov problem i specifičnu potklasu sustava;

5. sposobnost da omogući metodologiju u interaktivnim obliku pod kontrolom korisnika;

6. jednogodišnje podatke o otkrićima u metodologiji iz svih područja sustavski orijentiranih.


DOVOLJNO ZA DANAS!

Documents

sustavsko - menadzment 2009-2010