Embed Size (px)
Citation preview
!
!
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
TINA BELETIĆ
STRUKTURA ULAGANJA MIROVINSKIH FONDOVA U
REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015.
!
!
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
STRUKTURA ULAGANJA MIROVINSKIH FONDOVA U
REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Financijska tržišta i institucije
Mentor: Prof. dr. sc. Zdenko Prohaska
Komentor: Dr. sc. Bojana Olgić Draženović, docentica
Studentica: Tina Beletić
Studijski smjer: Marketing
Matični broj: 0081123371
Rijeka, rujan, 2015.
!
!
SADRŽAJ
!
1. UVOD .................................................................................................................................... 1
1.1. PROBLEM , PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ............................................... 1
1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE ........................................................... 1
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ........................................................................... 1
1.4. ZNANSTVENE METODE ............................................................................................ 2
1.5. STRUKTURA RADA .................................................................................................... 2
2. MIROVINSKI SUSTAV U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................................. 3
2.1. POJAM I VRSTE MIROVINSKIH SUSTAVA ............................................................ 6
2.2. POVIJESNI PREGLED I RAZVOJ MIROVINSKIH FONDOVA .............................. 6
2.3. VAŽNOST MIROVINSKE REFORME I IZAZOVI MIROVINSKOG
SUSTAVA REPUBLIKE HRVATSKE ......................................................................... 9
2.4. KONCEPT MIROVINSKE REFORME U REPUBLICI HRVATSKOJ .................... 17
2.4.1.!Prvi stup mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj ........................................ 17
2.4.2. Drugi stup mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj ..................................... 18
2.4.3. Treći stup mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj ...................................... 19
2.5. INSTITUCIJE U HRVATSKOM MIROVINSKOM SUSTAVU ............................... 20
2.5.1.!Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ........................................................... 21
2.5.2. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ................................................ 21
2.5.3. Središnji registar osiguranika ............................................................................. 24
2.5.4. Društva za upravljanje mirovinskim fondovima ................................................ 24
2.5.5. Banka skrbnik ..................................................................................................... 25
3. MIROVINSKI FONDOVI U REUBLICI HRVATSKOJ .............................................. 27
3.1. ZNAČAJ MIROVINSKIH FONDOVA U HRVATSKOM FINANCIJSKOM
SUSTAVU ...................................................................................................................... 28
3.2. MIROVINSKI FONDOVI U REPUBLICI HRVATSKOJ .......................................... 34
3.2.1. Obvezni mirovinski fondovi ................................................................................ 36
3.2.2. Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi ............................................................ 38
3.2.3. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi .......................................................... 39
!
!
4. STRUKTURA ULAGANJA MIROVINSKIH FONDOVA U REPUBLICI
HRVATSKOJ ..................................................................................................................... 42
4.1. ZAKONODAVNI OKVIR I PRAVILA ULAGANJA MIROVINSKIH
FONDOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................................................. 43
4.2. KONCEPT ZAJAMČENOG PRINOSA ...................................................................... 47
4.3. STRUKTURA ULAGANJA OBVEZNIH I DOBROVOLJNIH MIROVINSKIH
FONDOVA ................................................................................................................... 50
4.4. ULAGANJE SREDSTAVA TEHNIČKIH PRIČUVA ................................................ 54
!!!!!4.5. PRINOSI MIROVINSKIH FONDOVA ....................................................................... 55
5. PRIJEDLOZI ZA UNAPRJEĐENJE ULAGANJA MIROVINSKIH
FONDOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................................... 59
6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 63
!
LITERATURA ....................................................................................................................... 69
POPIS TABLICA ................................................................................................................... 74
POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 75
"!
!
1.UVOD
1.1.PROBLEM , PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA
Mirovinski fondovi važan su dio sustava socijalne sigurnosti svake zemlje. Prvenstveno
se to odnosi na socijalni, ali i na gospodarski (razvojni) značaj. Shodno tome, problem
istraživanja je utvrditi strukturu ulaganja hrvatskih mirovinskih fondova te ostvarene
prinose i sveukupni značaj za hrvatsko gospodarstvo. Iz problema proizlazi predmet
istraživanja, a to je istražiti značajke mirovinskog sustava i analizu strukture ulaganja
mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj.
Objekt istraživanja diplomskog rada su mirovinski fondovi u Republici Hrvatskoj.
1.2.RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE
Na temelju problema, predmeta i objekta istraživanja postavljena je radna hipoteza:
sustavnim izučavanjem zakonodavnog okvira i strukture ulaganja obveznih i
dobrovoljnih mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj može se dokazati da je portfelj
istih moguće dodatno diverzificirati. Iz tako postavljene radne hipoteze proizlaze
pomoćne hipoteze:
1. objektivnim saznanjem o mirovinskim fondovima moguće je utvrditi značaj
mirovinskih fondova za gospodarstvo Republike Hrvatske;
2. sustavnom analizom i sintezom mirovinskih fondova moguće je utvrditi
strukturu ulaganja fondova;
3. znanstvenim spoznajama o uzrocima neodrživosti mirovinskog sustava utvrditi
nužnost reguliranja mirovinskog sustava.
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Svrha istraživanja je utvrditi značaj mirovinskih fondova u financijskom sustavu
Republike Hrvatske te predložiti mjere oblikovanja mirovinskog sustava koji će
osiguravati sigurne i dostatne prihode u starijoj dobi, neovisno o različitostima
primjenjenih oblika ili njihovih kombinacija, kao i utvrditi strukturu ulaganja obveznih i
dobrovoljnih mirovinskih fondova.
#!
!
Ciljevi istraživanja odnose se na spoznavanje važnosti i značajki mirovinskih fondova,
a pomoću znanstvenih metoda će se istražiti sustav i struktura ulaganja mirovinskih
fondova u Republici Hrvatskoj i stabilnosti gospodarstva.
1.4. ZNANSTVENE METODE
U radu će se koristiti metode karakteristične za društvene znanosti: induktivna,
deduktivna, metoda analize i sinteze, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda
deskripcije i statistička metoda.
1.5. STRUKTURA RADA
Uvodni dio objašnjava problem, predmet i objekt istraživanja. Također je postavljena
radna hipoteza, a potom opisana svrha i cilj istraživanja te su navedene korištene
znanstvene metode.
U drugome dijelu detaljno se objašnjava pojam, vrste i povijesni pregled razvoja
mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj, važnost mirovinske reforme, koncept
mirovinske reforme te institucije u hrvatskom mirovinskom sustavu.
Treći dio posvećen je analizi mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj, odnosno
njihovom razvoju i sveukupnom značaju. Poseban naglasak je stavljen na izazove s
kojim će biti suočen hrvatski mirovinski sustav.
U četvrtom dijelu je prikazana struktura ulaganja mirovinskih fondova, zakonodavni
okvir i pravila ulaganja hrvatskih mirovinskih fondova, ulaganja sredstava tehničkih
pričuva, koncept zajamčenog prinosa i Mirex.
U petom dijelu su navedeni prijedlozi za unaprjeđenje prinosa mirovinskih fondova u
Republici Hrvatskoj.
U šestome dijelu je iznesen rezime rada gdje su posebno istaknuti najvažniji zaključci
rada.!
$!
!
2. MIROVINSKI SUSTAV U REPUBLICI HRVATSKOJ
Nakon Drugog svjetskog rata na području Republike Hrvatske na snagu stupa
mirovinski sustav međugeneracijske solidarnosti. On podrazumijeva da aktivni
osiguranici, odnosno njihova poduzeća i druge pravne osobe plaćaju doprinose kojima
se financiraju mirovine aktualnih umirovljenika. Osamostaljenjem Republike Hrvatske
dolaze do izražaja problemi neodrživosti PAYG-sustava usljed demografskih
iskrivljavanja, velike nezaposlenosti, problema u punjenju proračuna te se počinju
razmatrati mogućnosti promjene aktualnog mirovinskog sustava. Uslijed navedenog,
tijekom 2001. i 2002. godine mirovinski sustav u Republici Hrvatskoj znatno je
promijenjen, a mirovine se od tada osim iz državnog sustava financiraju iz privatnog
sustava kapitalizirane štednje. Novi mirovinski sustav sastoji se od tri mirovinska stupa;
Fond prvog stupa, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dio je starog sustava,
dok su drugi i treći stup uvedeni mirovinskom reformom iz 2001 godine. Dijelom je
zadržan stari način prikupljanja sredstva, a u sustav je uvedena osobna štednja za
starost. Uz postojeći, prvi mirovinski stup međugeneracijske solidarnosti koji je u
nadležnosti države i koji je obvezan za sve zaposlene osobe, uvedena je i štednja u
drugom i trećem mirovinskom stupu. Štednja u prvom i drugom stupu je obvezna, a u
trećem dobrovoljna. Novi mirovinski sustav funkcionira tako da se osigurava mirovina
iz tri nezavisna izvora. Time se otklanja rizik i povećava očekivana visina mirovine
(http://limun.hr/main.aspx?id=12478).
2.1. POJAM I VRSTE MIROVINSKIH SUSTAVA
Mirovinski je sustav skup pravnih normi, financijskih i institucionalnih aranžmana
kojima se regulira osiguranje od rizika starosti, invalidnosti i gubitka hranitelja (Puljiz,
2007). Najvažnija je funkcija mirovinskog sustava da pojednicima i njihovim obiteljima
služi kao mehanizam raspodjele potrošnje tijekom cijelog živonog vijeka, a posebno
nakon razdoblja zaposlenosti, ili u slučaju invaliditeta i/ili gubitka hranitelja. Dakle,
onda kada osiguranici njihovi uzdržavani članovi nisu u stanju zarađivati sredstva za
život. Pored toga, mirovine predstavljaju važan oblik invidualne i nacionalne štednje,
%!
!
koja je važna kako za same građane tako i za zemlju u cjelini. Nadalje, one imaju bitnu
funkciju u održanju solidarnosti unutar društva. Ukratko, mirovinski je sustav
civilizacijsko dostignuće bez kojeg je nemoguće zamisliti održanje i razvoj modernog
društva. Značenje je mirovinskog sustava u tome što on bitno utječe na ekonomsku
sudbinu većine ljudi. Mirovinski sustavi (mirovinski fondovi) u mnogim zemljama
raspolažu s velikim kapitalom koji je bitan za kretanja na financijskom tržištu.
Mirovinski se sustav sastoji od nekoliko podsustava definiranih s obzirom na kategorije
osiguranika, način financiranja i upravljanja mirovinskim fondovima, raspodjelu
mirovina i slično (Puljiz, 2007 p.164).
Sve oblike mirovinskih sustava moglo bi se razlikovati s obzirom na nekoliko kriterija.
S obzirom na nositelje upravljanja osnovna podjela mirovinskih sustava je na
(Vukorepa, 2012 p.170):
1. javne (kada njima upravlja država odnosno od nje ovlaštena tijela);
2. privatne (kada mirovinskim sustavom upravljaju privatne financijske institucije).
Međutim u današnje doba dolazi do privatizacije javnih mirovinskih sustava i uspostave
tzv. mješovitih sustava. U njima su nositelji mirovinskog osiguranja većinskim dijelom
organizacije privatnog prava.
S obzirom na obveznost sudjelovanja sustavi mogu biti: obvezni, kvaziobvezni ili
dobrovoljni. Kvaziobveznost može postojati na temelju kolektivnog ugovora
(Vukorepa, 2012).
S obzirom na visinu davanja razlikujemo prihodovno vezane sustave od prihodovno
nevezanih sustava. Kod prihodovno vezanih sustava visina davanja ovisi o prethodnim
prihodima. Stoga je sustavima s takvim obilježjima svojstveno načelo uzajamnosti
između uplaćenih doprinosa i visine mirovina. Kod prihodovno nevezanih sustava takva
veza ne postoji.
Kriterij izvora financiranja pokazuje nam razlikovanje doprinosnih od nedoprinosnih
sustava. Doprinosni se financiraju doprinosima radnika i/ili poslodavca. Nedporinosni
se financiraju porezom ili izvorima iz druge državne imovine.
&!
!
Posljednji kriterij podjele jest redistribucija do koje dolazi u sustavu. Tako razlikujemo
međugeneracijksu redistribuciju od unutargeneracijske (Vukorepa, 2012, p.170-174).
Osim razlikovanja mirovinskih sustava s obzirom na pojedina obilježja, potrebno je
razmotriti i njihovu osjetljivost na rizike. Razlikujemo četiri velike grupe rizika
(Vukorepa, 2012, p.179-180):
1. Opći rizici – su oni rizici koji snažno djeluju na društvo u cjelini pa tako i na sve
miovinske sustave. Riječ je o univerzalnim neizvjesnostima (npr. demografske
promjene, gospodarski šokovi, inflacija);
2. Sistemski rizici – svojstveni su svim sustavima koji se potpuno ili djelomično
financiraju putem kapitalizacije. Posebno se ističe rizik prinosa koji je povezan s
nedostatnom razinom povrata od kapitalizacije (investiranja);
3. Institucionalno-operativni rizici – su vezani uz institucionalnu organiziranost i
vođenje evidencija podataka potrebnih za izračun mirovine;
4. Osobni rizici – su na strani pojedinca koji se osigurava u mirovinskom sustavu.
Uslijed njih može doći do nedostatne visine mirovina.
Važnost mirovinskog sustava u gospodarskom, socijalnom i političkom životu ogleda se
u broju osigurnika koji plaćaju doprinos za mirovinsko osiguranje, broju korisnika
osiguranja i njegovu udjelu u bruto domaćem proizvodu. Mirovinski sustav je jako
važan jer je direktno povezan s egzistencijom gotovo svih ljudi, a uz to se na mirovine
troše ogromna sredstva koja utječu na javne financije. U suvremenom društvu
mirovinski sustav ima više funkcija, koje su (Puljiz, 2008, p. 74-77):
1. raspoređivanje dohotka pojedinaca i obitelji tijekom cijelog životnog vijeka;
2. pojedinačna i nacionalna štednja;
3. održavanje socijalne kohezije ublažavanjem siromaštva za vrijeme starosti i
radne neaktivnosti'
Za mirovine se iz nacionalnog dohotka izdvajaju ogromna sredstva, a mirovinski
fondovi u mnogim zemljama raspolažu s velikim kapitalom. Općenito uzevši,
mirovinskim sustavima u suvremenom društvu poklanja se izuzetna pažnja; oni su čest
predmet političkih nadmetanja, a isto tako stručnih i znanstvenih rasprava.
(!
!
Postoje dvije vrste mirovinskih sustava (Puljiz, 2008, p.75):
1. sustav generacijske solidarnosti (Pay-As-You-Go);
2. mirovinski fondovi s kapitalnim pokrićem (Fully Funded).
Sustav generacijske solidarnosti (Pay-As-You-Go) – sustav mirovinskog osiguranja u
kojem se naknade isplaćaju postojećim umirovljenicima od tekućih doprinosa.
Mirovinski fondovi s kapitalnim pokrićem (Fully Funded) - mirovinski sustav u kojem
se naknada pojedincima plaća iz pologa koji je formiran tokom njihovog radnog vijeka
kao i iz prikupljenih kamata. Svaki osiguranik izdvaja (sam to čini poslodavac u
njegovo ime ili to čine obje strane) doprinose koji se i u trenutku umirovljenja
rezultiraju ugovorenom mirovinskom nakandom. Ovisno o načinu koji se definira
mirovinska naknada, dva su onsovna modela takvih mirovinskih osiguranja: sustavi
definiranih naknada i sustavi definiranih doprinosa
(http://www.banka.hr/projekti/analiza-mirovinskog-sustava/pojmovnik).
2.2. POVIJESNI PREGLED I RAZVOJ MIROVINSKIH FONDOVA
Mirovinski fondovi su vrsta ugovorne štedne organizacije. Prema dostupnim podacima
prvi mirovinski fond osnovan je u SAD-u 1875. godine u željeznici (American Express
Company). Poslije Drugog svjetskog rata naglo se razvijaju u svim razvijenim
zemljama, brže privatni od državnih. Presudnu ulogu za početak značajnijeg
organiziranog razvoja privatnih i javnih mirovinskih fondova svakako je imala Druga
industrijska revolucija. U svijetu doživljavaju brzi napredak i među najznačajnijim su
institucionalnim investitorima na financijskim tržištima. Novčana sredstva pribavljaju
uplatama, doprinosima članova za njihova radnog vijeka obećavajući im redovne
mjesečne isplate tako ušteđenih sredstava zajedno s prinosima poslije njihova odlaska u
mirovinu. Prikupljena sredstva ulažu najviše u dionice poduzeća, korporacijske
obveznice, državne vrijednosnice, a rjeđe u osigurane hipotekarne vrijednosnice, a drže
i velike oročene depozite kod banaka. Jednako kao izvori (obveze uplata članarina po
određenoj dinamici) i priljevi od otplata glavnica te ostali prinosi predvidivi su im u
budućnosti pa se relativno lako održava likvidnost te se ulaže u dugoročne instrumente
)!
!
tržišta kapitala. Mirovinski fond financijskom institucijom ne čini samo njegova pasiva
tj. mogućnost ulaganja i štednje, već štoviše njegova aktiva. Veličinom i strukturom
ulaganja ovi fondovi postaju pojedinačno, uz banke, najvažnijim financijskim
intermedijarima. Strukturom portfelja oni se pojavljuju kao vlasnici i financijeri
privrede i kreditori države. S druge strane, struktuiranje portfelja financijskih ulaganja
postaje najvažniji dio njihove poslovne politike. Ulagači – članovi očekuju da im fond
do odlaska u mirovinu ne samo očuva realnu vrijednost uloga već i ostvari određeni
prinos. Odlazak u mirovinu je financijsko, socijalno pa čak i političko pitanje. Stoga je
razumljiv poseban interes države i nadzor koji ona uspostavlja nad mirovinskim
fondovima, a posebice nad njihovim ulaganjima (Vukorepa, 2012, p. 18. - 19).
Današnji fondovi u razvijenim zemljama djeluju na načelu kapitalizacije tj. uplata
članova, dok u nekim državama još uvijek djeluju oni što posluju na načelu generacijske
solidarnosti (pri čemu se uplate zaposlenih koriste za isplate mirovina trenutnih
umirovljenika). Do novčanih sredstava dolaze doprinosima članova za vrijeme njihovog
radnog vijeka, i obvezuju im se isplaćivati redovite mjesečne isplate nakon odlaska u
mirovinu. Ulažu u dugoročne instrumente tržišta kapitala (dionice i obveznice
poduzeća, državne vrijednosnice i veliki oročeni depoziti kod banaka) i tako održavaju
likvidnost. Strukturom portfelja pojavljuju se kao vlasnici i financijeri privrede i
kreditori države, oslobođeni su poreza. Na povećanje njihove važnosti utječe više
razloga: poduzeća plaćaju radnike i izbjegavaju ograničenja visine nadnica i
istovremeno privlače obrazovani kadar nudeći radnicima veće mirovine ulažući u
mirovinske fondove
(http://www.limun.hr/UserDocsImages/Proslost,%20sadasnjost%20i%20buducnost%20
mirovinskoga%20sustava%20u%20RH.pdf).
Mirovinski fond čini zasebnu imovinu bez pravne osobnosti i osniva se radi prikupljanja
novčanih sredstava, uplaćivanjem doprinosa na račune članova fonda, uplatama
državnih poticajnih sredstava i ulaganja tih sredstava na tržištima novca i kapitala. Fond
je u vlasništvu svojih članova čija se pojedinačna vlasnička prava određuju s obzirom na
iznos sredstava na njihovom računu. Temeljni cilj fonda je povećanje vrijednosti
imovine fonda radi osiguranja isplate mirovinskih davanja članovima fonda.
Razlikujemo obvezne od dobrovoljnih mirovinskih fondova, ovisno o stupu
*!
!
mirovinskog sustava za koji se prikupljaju novčana sredstva. Danas su na razvijenim
financijskim tržištima mirovinski fondovi, uz investicijske fondove i osiguravajuća
društva, najvažniji institucionalni investitori1. Mirovinski fond osniva i njime upravlja
mirovinsko društvo radi prikupljanja doprinosa od članova fonda i ulaganja tih sredstva
u cilju čuvanja i povećanja njihove vrijednosti uz najmanji mogući rizik. Mirovinski
fond je investicijski fond posebne vrste, odnosno zasebna imovina bez pravne osobnosti
u vlasništvu članova fonda. Svaki član fonda sudjeluje u vlasništvu fonda razmjerno
visini sredstva na osobnom računu. Mirovinski fond ima statut koji odobrava Agencija
za nadzor financijskih institucija Republike Hrvatske (HANFA) a kojim se uređuje: 1.
ime mirovinskog fonda, 2. temeljna načela i ograničenja ulaganja, 3. osnovica za
izračunavanje naknade mirovinskom društvu i banci skrbnika koja se naplaćuje iz
mirovinskog fonda, 4. poslovna godina mirovinskog fonda, računovodstveni sustav,
izvješćivanje o razvitku i portfelju mirovinskog fonda i dr. (Prga et. al., 2011, p. 144).
Mirovinski fondovi su (Kašnjar – Putar, 2004, p.192):
1. obvezni mirovinski fond u kojem se obvezno osiguravaju ma temelju
individualne kapitalizirane štednje osiguranici osigurani prema odredbama
Zakona o mirovinskom osiguranju i drugog zakona;
2. dobrovoljni mirovinski fond u kojem se odbrovoljno osiguravaju osobe na
temelju individualne kapitalizirane štednje.
Obvezni mirovinski fond mora imati najmanje pedeset tisuća članova, dok dobrovoljni
fond mora imati najmanje dvjesto tisuća članova. Mirovinskim fondom upravlja, na
temelju statuta fonda mirovinsko društvo (Kašnjar – Putar, 2004, p.192. – 193.). Najniži
iznos temeljnog kapitala mirovinskog društva iznosi 40.000.000,00 kuna. Ako
mirovinsko društvo ima odobrenje za upravljanje i dobrovoljnim mirovinskim
fondovima, najniži iznos temeljnog kapitala jednak je iznosu od 40.000.000,00 kuna
uvećanim za iznos najnižeg temeljnog kapitala koji je propisan zakonom koji uređuje
osnivanje i poslovanje dobrovoljnih mirovinskih fondova (NN, br. 19/14).
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!"! Institucinalni investitori su financijske organizacije koje kupuju najveći dio vrijednosnica na
financijskim tržištima, disperziraju rizik stvaranjem različitih struktura ulaganja te utječu na ponudu i potražnju, cijene vrijednosnica, likvidnost tržišta i ostale uvjete na tržištu (Prga et. al. 2011, p. 144).!
+!
!
2.3. VAŽNOST MIROVINSKE REFORME I IZAZOVI MIROVINSKOG
SUSTAVA REPUBLIKE HRVATSKE
Slično kao i drugdje u Europi, u Hrvatskoj je mirovinski sustav nakon Drugog svjetskog
rata doživio snažnu ekspanziju te je obuhvatio ne samo zaposlene u državnim
poduzećima, nego i poljoprivrednike i obrtnike krajem 1960-ih i 1970-ih godina. Takvu
su ekspanziju omogućila relativno povoljna demografska kretanja, ekonomski rast i
visoka formalna zaposlenst. S krizom početkom 1980-ih, a posebno pred kraj
socijalističkog razdoblja, problemi u mirovinkom sustavu postaju sve vidljiviji. Odnos
broja osiguranika i umirovljenika pogoršan je s 4:1 u 1980. na 3:1 1990.-e godine
(HZMO, 2001.-2010). Usprkos tome, mirovine su relativno rasle, što pokazuje udio
prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je 1990. godine iznosio oko 75%, dok je
1985. iznosio oko 55%. To je rezultat zakonskih izmjena iz 1982. i 1983. godine koje su
rezultirale širenjem i povećanjem izdašnosti prava. Početkom 1990-ih godina, u
dramatičnim okolnostima rata i postsocijalističke tranzicije došlo je do drastičnog pada
broja osiguranika te istovremenog porasta broja umirovljenika, tako da je u 1996. godini
njihov omjer pao na 1,66:1 uz tendenciju daljnjeg opadanja. Zbog teškog stanja javnih
financija, Republika Hrvatska je počela pripremati opsežne mirovinske reforme. U
sklopu opsežnog reformskog plana, prvo je 1999. godine na snagu stupila parametarska
reforma kojoj je prvenstveni cilj bio učiniti financijski održivim postojeći mirovinski
sustav. Radilo se o mjerama podizanja starosne dobi za odlazak u mirovinu, produljenju
razdoblja obračuna mirovina, promjeni formule indeksacije, postroženju kriterija za
stjecanje invalidskih mirovina i sl. (Nestić (ur) et.al.,2011,p.11,12). Ove promjene
pridonijele su smanjenju priliva novih umirovljenika i financijskom stabiliziranju
mirovinkog osiguranja međugenracijske solidarnosti, njegovoj prilagodbi društvenim i
gospodarskim kretanjima, te dugoročnoj prilagodbi nepovoljnim demografskim
kretanjima. Na taj način usporen je rast izdataka za mirovine, što je otvorilo prostor za
djelomičnu privatizaciju mirovinskog sustava i kapitalnog dijela mirovinskog sustava.
Do 2008. godine zakonska dob odlaska u mirovinu postupno se povećala za po šest
mjeseci godišnje da bi od 2008. muškarci odlazili u mirovinu sa 65 umjesto ranjih 60
godina starosti, a žene sa 60 umjesto ranijih 55 godina. Od početka 2008. godine
mirovinski staž više nema utjecaj na povoljnije ispunjavanje uvjeta starosti za
",!
!
priznavanje prava na mirovinu, već su ključne navršene godine života (Nestić (ur) et.al.,
2011, p.12).
Temeljna zadaća mirovinske reforme je da na najbolji mogući način prilagodi
mirovinski sustav sadašnjim i budućim društvenim i gospodarskim procesima, ali treba
biti svjestan da jedna reforma ne može bitno utjecati na promjenu nekih nepovoljnih
društvenih procesa. Problemi financiranja u najvećoj mjeri uzrokovani su smanjenim
brojem osiguranika, demografskim promjenama, rasprostranjenom sivom ekonomijom
te promjenama u strukturi rada u kojoj sve zančajnije mjesto zauzimaju atipični i
nesigurni poslovi. Najvažniji cilj mirovinskih reformi jesu bolje mirovine. Ako se u
postizanju toga cilja može pomoći razvoju tržišta kapitala i ubrzati rast gospodarstva
onda je to pozitivno, ali je glavna svrha reforme poboljšanje položaja umirovljenika
Mirovinska reforma treba se, kako u fazi osmišljavanja tako i tijekom provedbe,
preispitivati i eventualno dorađivati u odnosu na pet zajedničkih ciljeva, zagovorenih od
svih suvremenih mirovinskih reformatora, a to su (Prga et.al., 2011, p.134-135):
1. socijalna prihvatljivost;
2. financijska održivost;
3. politička provedivost;
4. usklađenost s realitetima gospodarstva i tržišta rada;
5. upravljanje i administracija na korist i zadovoljstvo korisnika.
Mirovinska reforma dugoročni je proces koji svoje pune učinke daje tek nakon nekoliko
desetljeća primjene novog mirovinskog sustava. Na tragu svjetskih rješenja i pod
utjecajem Svjetske banke Republika Hrvatska je u razdoblju od 1998. do 2002. provela
refromu na način da je parametarski prilagodila postojeći obvezni, tekuće financirani
podsustav utemeljen na načelu određenih davanja, te ga dodatno sustavno reformirala
uspostavom dva nova kapitalno financirana podsustava individualnih mirovinskih
računa: jedan obvezni, drugi dobrovoljni. Nositelji tog kapitalno financirnaog dijela
uglavnom su subjekti privatnog prava (obvezna i doborovoljna mirovinska društva za
isplatu mirovina) uz podršku i nadzor tijela javne vlasti (Središnjeg registra osiguranika
i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluaga) (Vukorepa, 2012, p.157 – 156).
Poduzete reforme nisu riješile problem fiskalne održivosti mirovinskog sustava, premda
""!
!
je osnovni dizajn reformi iz 1999. i 2002. išao u tom smjeru. Pitanja primjerenosti i
održivosti tako ostaju otvorena u neugodnom okruženju koje, osim trenutne
gospodarske krize uključuje i krupne strukturne izazove pred kojima stoji hrvatski
mirovinski sustav. Prije svega, radi se o nepovoljnim demografskim trendovima,
problemima na tržištu rada i strukturnim problemima unutar mirovinskog sustava. Iako
starenje stanovništva nije specifičan problem za Hrvatsku, ono je krupan izazov za
mirovinski sustav koji nikako ne treba podcijeniti.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Republici Hrvatskoj je bilo 15,9%
stanovnika u dobi iznad 65 godina. Taj je udio povećan na 17,3% do 2010. godine, dok
projekcije za 2061. godinu u varijanti srednjeg fertiliteta i srednje migracije pokazuju
rast tog udjela na 29,4 % (DZS, 2011). Paralelno s tim, udio stanovništva u radnoj dobi
(15-64) mogao bi se smanjiti sa 67,4 % u 2010, na 57,4 % u 2061. Sve veći broj starijih
ljudi (65 i više godina starosti) uzrokuje povećanje koeficijenta ovisnosti starog o
radnom kontingentu stanovništva (15-64 godina) sa 25,6 % u 2010. na 48,6 % u 2051.,
te 51,4 % u 2061.
Prema podacima iz 2014. godine, prema stopi demografske ovisnosti, Republika
Hrvatska se nalazi približno oko prosjeka zemalja EU-a, a tako bi moglo ostati i do
sredine ovog stoljeća. Povećanje udjela starog stanovništva može se objasniti
dugotrajno niskom stopom fertiliteta te povećanjem očekivanog trajanja života. Dok je
opća stopa fertiliteta 1960. bila 2,2 % ( što je iznad reprodukcijske granice od 2,1 %) do
1980. ona pada na 1,9 % i nastavlja ubrzano padati do povijesno najniže razine od 1,32
% u 2003. godini (DZS, 2006). Nakon toga, opažen je blagi oporavak na 1,46 % u 2008.
i 1,49 % u 2009. godini, što je približno na razini prosjeka zemalja EU-a. Očekivano
trajanje života pri rođenju se stalno povećava, tako da se ono sada procijenjuje na 79,4
godine za žene i 72,6 godine za muškarce (DZS, 2011). Očekivano trajanje života s
navršenih 65 godina života je 14,1 godina za muškarce i 17,4 godine za žene. Ovaj je
pokazatelj vrlo važan za mirovinski sustav. Projekcije DZS-a (2011) pokazuju da bi se
očekivano trajanje života u toj dobi u sljedećih 50 godina moglo produžiti za 5,5 godina
za muškarce i 4,6 godina za žene. Projekcije za zemlje EU27 su slične tako da bi se do
2060. godine očekivano trajanje života u dobi od 65 godina moglo povećati za 5,3
godine (neponderirani prosjek po spolu) (Nestić (ur) et.al.,2011,p.11,12,13).
"#!
!
U nastavku slijedi grafikon 1 koji prikazuje stanovništvo prema starosti u Republici
Hrvatskoj.
Grafikon 1: Stanovništvo prema starosti u Republici Hrvatskoj
Izvor: Obrada autorice prema popisu stanovništva iz 2011., DZS, (udio u ukupnom
stanovništvu)
Iz grafikona 1 je vidiljivo kako u Republici Hrvatskoj prevladava stanovništvo srednje
(40 do 64 godina) do starije dobi (65 i više godina).
Osnovni podatak koji indicira stanje mirovinskog sustava je omjer broja osiguranika i
umirovljenika. Starenje stanovništva dovodi do dugoročnog smanjivanja omjera koji
može blago porasti u vremenu ekonomske ekspanzije, ali se zato smanjuje u vrijeme
krize. Tako je krajem prosinca 2010. godine bilo registrirano ukupno 1.475.363
osiguranika i 1.200.386 korisnika mirovine, što čini omjer od 1,23:1, da bi u veljači
2011. on dosegao svoj povijesni minimum 1,21:1. Krajem 2007. omjer je iznosio
1,41:1, ali čak i tada je Republika Hrvatska imala jedan od najnepovoljnijih
koeficijenata zabilježenih u europskim zemljama, što hrvatski mirovinski sustav čini
financijski izrazito ranjivim. Odlazak u mirovinu «baby boom» generacija u narednih
desetak godina dodatno će potencirati ovaj strukturni problem. Strukturni problemi
hrvatskog mirovinskog sustava uključuju nepovoljnu strukturu korisnika mirovina u
pogledu njihove dobi, radnog staža i vrste mirovine koju primaju. Republika Hrvatska
"$!
!
ima gotovo 40% umirovljenika u dobi ispod 65 godina i taj udio je povećan zadnjih
godina. U 2007. on je iznosio oko 38%. To je jedan od većih udjela u Europi usprkos
tome što zakonska dob za odlazak u starosnu mirovinu nije izrazito niska (65/60 za
M/Ž). Na primjer, Slovenija je 2007. imala za oko 1 postotni bod niži udio od
Republike Hrvatske, premda je zakonska dob za odlazak u mirovinu niža (63/61 za
M/Ž).
Osim prijevremenog umirovljenja, uzroci relativno velike skupine mlađih umirovljenika
leže u drugim oblicima ranijeg umirovljenja koji nisu vezani uz starost, već se odnose
na invalidske mirovine, a dobrim dijelom i na mirovine branitelja, te ostale mirovine
ostvarene pod povoljnijim uvjetima. Jedan od ključnih ekonomskih čimbenika koji
utječe na stablinost mirovinskog sustava je stopa zaposlenosti, odnosno udio zaposlenih
u stanovništvu u radnoj dobi, a Republika Hrvatska se u tom pogledu nalazi u izrazito
nepovoljnoj situaciju. U 2010. godini Republika Hrvatska je imala manju stopu
zaposlenosti od bilo koje zemlje EU-a. U dobnoj skupini od 15 do 64 godine ona je
iznosila 54,1%, što znači da gotovo polovina stanovništva u radnoj dobi zapravo ne
radi. To je manjim dijelom posljedica ekonomske i financijske krize u kojoj se
Republika Hrvatska zadržala duže nego ostale europske zemlje. Međutim, stopa
zaposlenosti u Republici Hrvatskoj je već godinama među najnižima u Europi. Na ovaj
pokazatelj u međunarodnim usporedbama utječe obrazovni sustav (zaposlenost mladih),
važni su tradicijski razlozi (zaposlenost žena), te poticaji za duži rad koje daje
mirovinski sustav (zaposlenost starijih). No, čak i bez učinka tih faktora, promatranjem
stope zaposlenosti muškaraca u ‘primarnoj radnoj dobi’, odnosno u dobi od 24 do 54
godine, Republika Hrvatska ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti, samo 74,8 % u
2010., dok je prosjek Europske unije za istu skupinu iznosio 83,9 %. To znači da jedna
četvrtina muškaraca u ključnoj radnoj dobi ne radi, a prema tome niti ne uplaćuje
doprinose za mirovinsko osiguranje. Kretanja na tržištu rada bit će iznimno važan
izazov za Republiku Hrvatsku budući da se dugoročno može očekivati širenje
fleksibilnijih oblika zapošljavanja. Navedeni demografski pokazatelji, kao i struktura
korisnika mirovine, ukazuju na sadašnje i buduće poteškoće mirovinskog sustava da
financira mirovine svojim izvornim primanjima iz doprinosa za mirovinsko osiguranje,
što je dovelo do financijske neravnoteže mirovinskog sustava (Nestić, (ur), 2011, p.16-
20).
"%!
!
Održivost mirovinskih sustava, sigurnost štednje za mirovinu i primjerenost
mirovinskih primanja ključni su ciljevi i izazovi svih razvijenih zemalja i zemalja u
razvoju. Oblikovanje i rješenje ovih izazova u središtu je pozornosti svih društvenih
struktura, a uspješno jednoznačno rješenje još uvijek nije postignuto. Zbog svoje
važnosti, ova pitanja su često predmet prijepora, razmimoilaženja u stavovima, pa čak i
štrajkova i javnog iskazivanja nezadovoljstva. Složenost ove problematike proizlazi iz
nekoliko čimbenika. Stanovništvo glavnine europskih zemlja stari, što se očituje u
produljenju životnog vijeka i promjeni starosne strukture stanovništva. Ovakve
promjene negativno utječu na javne mirovinske sustave, koji su s jedne strane zbog
produljenja životnog vijeka i rasta broja umirovljenika, a s druge strane smanjenog
broja radno aktivnog stanovništva, već danas neodrživi. Time se nameće potreba
promjene mirovinskih sustava uz veće oslanjanje na individualnu kapitaliziranu štednju
za mirovinu posredstvom bilo obveznih ili zaposleničkih mirovinskih fondova te ostalih
oblika individualne štednje za mirovinu. Stanovništvo je sve svjesnije nužnosti štednje
za starost i vlastite skrbi za primjereni životni standard u mirovini. Međutim, ipak još
nije dovoljno financijski educirano i svjesno važnosti, rizika te mogućnosti koje ovakav
oblik štednje nosi. Financijska i ekonomska kriza dodatno su naglasile ove trendove i
neodrživost javnog mirovinskog sustava, ali i naglasile važnost sigurnosti i rentabilnosti
štednje za mirovinu, te ponovno, financijske edukacije koja će istaknuti i moguće rizike
kod ulaganja i štednje.
Udruženja društava za osiguranje i sama društva za osiguranje uključuju se svojim
prijedlozima u raspravu budući su i sama dio ukupnog mirovinskog sustava. Društva za
osiguranje važni su pružatelji štednje za mirovinu kroz različite oblike životnog
osiguranja, te upravljanje i vođenje mirovinskih fondova ili planova (Hrvatski ured za
osiguranje, 2012). Prema podacima Hrvatske gospodarske komore broj zaposlenih
smanjuje se triput većom brzinom od povećavanja umirovljenika. Republici Hrvatskoj
bi uz to zbog nepovoljne demografske slike moglo uzmanjkati radne snage. Omjer
radnika i umirovljenika sve je nepovoljniji. Razlog za alarm nije nagli skok
umirovljenika, već padanje zaposlenog stanovništva koje se ubrzalo od početka
krize. Do 2008. broj je osiguranika rastao bržom dinamikom od umirovljenika, ali od
2009. trend se preokrenuo. Prosječno, svake godine iz sustava uplatitelja mirovinskog
osiguranja izađe oko 37 tisuća osoba. Očito je da se broj zaposlenih smanjuje triput
"&!
!
većom brzinom od povećavanja umirovljenika. Od početka 2009. umirovljenika ima
oko 60 tisuća više, a ljudi s radnim mjestom oko 200 tisuća manje. Tako je na kraju
siječnja 2014. godine evidentirano 1.391.288 osiguranika, dok je istodobno bilo
1.195.881 umirovljenika. Drugim riječima, na svakih 117 uplatitelja mirovinskog
osiguranja dolazi 100 umirovljenika. Mirovinskom reformom produžena je zakonska
dob za odlazak u mirovinu, pa će do 2038. godine muškarci i žene ići u penziju sa 67
godina života. Kad bi sve zaposlene osobe koje imaju 65 i više godina bile umirovljene,
a da se pritom zaposle sve nezaposlene osobe, kojih je u siječnju bilo 378 tisuća, omjer
zaposlenih i umirovljenika bio bi 1,4 prema 1, što još uvijek nije dostatno za održivost
mirovinskog sustava. Ne treba zaboraviti ni na demografsko starenje stanovništva, zbog
čega će idućih godina Republici Hrvatskoj uzmanjkati radne snage. Vladi je trenutačno
prioritet izvesti reformu tržišta rada, ali brojni kritičari smatraju da Zakon o radu, sam
za sebe, ne može riješiti problem.
Smatra se da za održivost mirovinskog sustava treba kombinirati niz ekonomskih politika kako
bi se dugoročno smanjila nezaposlenost, potaknuo natalitet i povećala stopa aktivnosti
stanovništva. Neodrživost mirovinskog sustava, kao i općenito nekontroliran razvoj socijalne
države, dao se naslutiti i znatno ranije. Za to je potrebno proširiti vremensku seriju podataka
koji su u ovom slučaju dostupni unatrag do 1950. godine kada je za mirovinu jednog
umirovljenika radilo gotovo devet radnika. 1960. godine taj broj je već gotovo prepolovljen da
bi uz malu stagnaciju tijekom sedamdesetih nastavljao sigurno kliziti do današnjeg omjera od
0,88:1 (Nestić, (ur), 2011, p.16-20).
U nastavku slijedi grafikon 2 koji prikazuje omjer broja osiguranika i umirovljenika u
Republici Hrvatskoj u vremenskom periodu (2004. - 2014. godine).
"(!
!
Grafikon 2: Omjer broja osiguranika i umirovljenika u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2004. do 2014. godine
Izvor: HZMO, Raiffeisen istraživanje
Iz grafikona 2 jasno je vidljivo kako je omjer između broja osiguranika i broja
umirovljenika pao je na najnižu razinu od samostalnosti Hrvatske i među najnižim je
stopama u Europi (1,18). Povećanje broja umirovljenika (s visokim udjelom korisnika
povlaštenih te invalidskih mirovina) uz istovremeno smanjivanje broja zaposlenih,
produbljivalo je deficit javnog mirovinskog sustava kao jedne od najznačajnih
predvodnica neodrživog rasta tekućeg i ukupnog fiskalnog deficita
(http://www.limun.hr/UserDocsImages/Proslost,%20sadasnjost%20i%20buducnost%20
mirovinskoga%20sustava%20u%20RH.pdf).
Prema posljednjim podacima HZMO-a na kraju rujna 2014. broj umirovljenika iznosio
je 1.220.681, broj osiguranika je na razini 1.443.744, a izdaci za mirovine u okviru
posljednjeg rebalansa proračuna iz 2014. kreću se na razini od približno 37 miljardi
kuna. U 2013. godini ukupni izdaci za isplatu mirovina iznosili su 10,9% BDP-a
(http://www.limun.hr/UserDocsImages/Proslost,%20sadasnjost%20i%20buducnost%20
mirovinskoga%20sustava%20u%20RH.pdf).
")!
!
2.4. KONCEPT MIROVINSKE REFORME U REPUBLICI HRVATSKOJ
Reforma mirovinskog sustava provedena je u Hrvatskoj 1999. godine pod snažnim
utjecajem Svjetske banke, prihvaćanjem njihova „standardnog modela“ (mješoviti
model, tri stupa2). Reformom je sustav mirovinskog osiguranja (Zakon o mirovinskom
osiguranju, 1.01.1999.) uređen na tri razine: uspostavljen je model obveznog
mirovinskog osiguranja kroz dva stupa: međugeneracijska solidarnost (I. stup) i
individualna kapitalizirana štednja3 (II. stup). Pored toga, uvedena je i mogućnost
dobrovoljne štednje za starost (III. stup) (Miletić, 2006).
2.4.1. Prvi stup mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj
Mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti financira se iz tekuće
uplate doprinosa. Iz državnog proračuna financiraju se mirovine koje se ostavruju prema
povoljnijim uvjetima i drugi propisani izdaci, te manjak (tranzicijski trošak) koji nastaje
u prvom stupu zbog smanjenja prihoda od doprinosa uzrokovanog uplaćivanjem dijela
doprinosa u drugi stup mirovinskog osiguranja. Visina mirovine iz prvog stupa određuje
se prema načelu definiranih davanja, prema kojem visina mirovina ne ovisi izravno o
visini uplaćenih doprinosa, već je unaprijed zakonom definirana i računa se primjenom
propisane formule. U prvom stupu izražena je uzajamnost, odnosno međuovisnot
između dužine staža, visine plaća i visine mirovine, te međugeneracijska i
unutargeneracijska solidarnost odnosno socijalna preraspodjela u korist osiguranika s
nižim mirovinama putem najniže i najviše mirovine (Prga, et. al. 2011, p.12).
Zaposlenicima osiguranim samo u I. stupu mirovinskog osiguranja smatraju se oni
zaposlenici i osobe izjednačene s njima prema posebnim propisima koje su na dan
početka primjene II. stupa (1. siječnja 2002.) imale 40, više od 40, a manje od 50
godina života i odlučile se na obvezno osiguranje samo u I. stupu. Isto tako, zaposleni
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!#! Mirovinski sustav sastoji se od tri mirovinska stupa – prvog, drugog i trećeg. Fond prvog stupa,
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dio je starog sustava, dok su drugi i treći stup uvedeni mirovinskom reformom.!$! U Hrvatskoj je uveden obvezatan drugi stup mirovinskog sustava u obliku tzv. individualne
kapitaliziraene štednje. To nisu dopunske mirovine, nego je to drugi dio obvezne mirovine, a vođenje toga cijelog sustava država je prepustila privatnim organizacijama (prema: Miletić, V, Vodič za razumijevanje mirovinskih fondova, Rifin, p.70).!
"*!
!
osiguranici koji su na taj dan imali navršenih 50 ili više godina života obvezno su
osigurani samo u I. stupu mirovinskog osiguranja (Reifeisen mirovinski fondovi).
2.4.2. Drugi stup mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj
Druga faza mirovinske reforme stupila je na snagu 2002. godine. Tada je, pored
financiranja tekućom raspodjelom koje je zadržano u glavnom prvom stupu, uveden
obvezni drugi mirovinski stup kapitalizirane štednje, u koji je za buduće generacije
umirovljenika predviđena uplata četvrtine mirovinskog doprinosa (5% bruto plaće)
(Prga, et.al. 2011, p.13). U trenutku uvođenja bio je obavezan za sve zaposlene mlađe
od 40 godina te dobrovoljan za one između 40 i 50 godina starosti. Danas je taj sustav
obavezan za sve novozaposlene mlađe od 40 godina a oni do 50 godina – ako je riječ o
građanima koji u toj dobi prvi put ulaze u sustav osiguranja – također mogu birati.
Uvođenje drugog stupa mirovinskog sustava uzrokovalo je tzv. tranzicijski trošak
reforme mirovinskog sustava. Naime, uslijed uplaćivanja dijela doprinosa u drugi dio
mirovinskog osiguranja, dolazi do manjka u prvom stupu zasnovanom na
međugeneracijskoj solidarnosti za koji je odlučeno da će biti pokriven iz državnog
proračuna. U 2010. godini za tu je svrhu iz proračuna izdvojeno 4,2 miljarde HRK
(Milijević, (ur), 2006., p.20). Iz bruto plaće svakog osiguranika uplaćuje se 5%
doprinosa u obvezni mirovinski fond koji je osiguranik sam odabrao. Izbor obveznoga
mirovinskog fonda obavlja se isključivo na šalteru Središnjeg registra osiguranika –
REGOS, u poslovnicama FINA-e. Mirovinski fondovi prikupljeni novac ulažu na
financijskim tržištima i ostvaruju dobit, koja uvećava mirovinsku štednju na osobnim
mirovinskim računima članova fonda. Sustav je potpuno transparentan, jer osiguranik u
svakome trenutku zna koliko ušteđenih sredstava ima na svom osobnom mirovinskom
računu u obveznom mirovinskom fondu. Osiguranik u svakome trenutku, ako je
nezadovoljan uslugom, može promijeniti obvezni mirovinski fond. Nadzor nad
poslovanjem mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava provodi
Hrvatska agencija za nadzor financijskih institucija (Reifeisen mirovinski fondovi).
Novi Zakon o obveznim mirovinskim fondovima stupio je na snagu u veljači 2014.
godine, a najvažnija izmjena jest uvođenje tri potportfelja koji će osiguranici moći sami
birati. Tako se uvodi A potportfelj koji će po strukturi imovine većinom biti izložen
"+!
!
hrvatskim i stranim dionicama, maksimalno do 55% neto imovine pojedinog
mirovinskog fonda. Ovaj je fond primjereniji mlađim osiguranicima koji do
umirovljenja imaju više od 30 godina, pa mogu biti i tolerantniji na moguće oscilacije u
kretanju prinosa. Valja naglasiti kako je A potportfelj uvjetno rečeno rizičan jer po
svojoj strukturi ipak više sliči uravnoteženim investicijskim fondovima. Drugi, B
potportfelj, dionicama će biti izložen maksimalno do 35% imovine fonda, a minimalno
50% biti će uloženo u niskorizične obveznice. Najmanje rizični C potportfelj neće
uopće smjeti biti izložen dionicama. Prema zakonskim odredbama, osiguranici kojima
je ostalo 10 godina do umirovljenja neće smjeti biti u rizičnijem A portfelju, već će biti
prebačeni u B ili C, ovisno o odabiru. Kako bi se pred umirovljenje maksimalno očuvao
ušteđeni novac osiguranika, pet godina pred umirovljenje osiguranici će automatski biti
prebačeni u C potportfelj (http://www.poslovni.hr/hrvatska/sto-trebate-znati-o-novim-
kategorijama-mirovinskih-fondova-272701).
2.4.3.Treći stup mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj
Treći stup ili sustav doborovoljne kapitalizirane štednje, gdje osiguranici samostalno
odlučuju hoće li se uključiti u taj oblik štednje, a oni koji se odluče, samostalno donose
odluku o tome koliko će novca izdvajati na osobni račun u mirovinskom fondu, o
razdoblju tijekom kojega će štediti, o tome kada će ugovoriti isplatu mirovine i sve
ostale detalje. Mirovine se ostvaruju na temelju ugovora s mirovniskim osiguravajućim
društvom koje je i isplaćuje, a isplata može početi nakon što osiguranik navrši 50
godina, neovisno je li još zaposlen. Treći stup ima nekoliko dobrih strana: štedjeti se
može bez obzira na status i dob, uplate se mogu uračunati u porezni odbitak, nema
''negativnih bodova'' u slučaju da netko ne može nastaviti sa štednjom, u slučaju smrti
osiguranika, ušteđena sredstva ulaze u nasljednu masu (Milijević, (ur), 2006, p.58).
Može se reći da je Hrvatska kao i neke druge postsocijalističke zemlje (npr. Mađarska,
Poljska i baltičke zemlje), provela mirovinski reformu nastojeći diverzificirati izvore
financiranja mirovina, smanjiti javnu, a povećati individualnu odgovornost za mirovine,
te učiniti sustav dugoročno financijski održivim. Spomenute su reforme doprinijele
poboljšanju financijske održivosti mirovinskog sustava, ali se istovremeno pojavljuju
razne distorzije koje su se pokušale ispraviti parcijalnim, ad hoc mjerama. Najvažniji
#,!
!
zahvati u sustav bili su vezani uz povrat mirovinskog duga te pokušaje rješavanja
problema zaostajanja novih mirovina. Ovim su zahvatima povećani mirovinski troškovi
i donekle dovedeni u pitanje izvorni finsncijski ciljevi reforme (Prga, et. al., 2011,
p.14). Zaključno, tri stupa mirovinskog osiguranja trebala bi jamčiti veću socijalnu
sigurnost budućih umirovljenika, tj. veću razinu mirovina te tako smanjiti rizike starosti.
Ulaganjem mirovinskih fondova povećava se domaća štednja i investicije, produbljuje
se tržište kapitala, gospodarski rast i povećanje životnog standarda budućih
umirovljenika. Danas, svjedoci smo da su hrvatski obvezni mirovinski fondovi ostvarili
daleko inpresivnije rezultate, bez obzira na činjenicu da je tijekom proteklog razdoblja
svijetsko i hrvatsko tržište kapitala pogodila najveća ekonomska kriza.
2.5. INSTITUCIJE U HRVATSKOM MIROVINSKOM SUSTAVU
Novi mirovinski sustav je složen jer se sastoji od tri dijela (stupa) od kojih svaki ima
svoje specifičnosti, te je uređen opsežnom zakonskom i podzakonskom regulaivom.
Stoga radi efikasnog funkcioniranja mirovinskog sustava, uz Hrvatski zavod za
mirovinsko osiguranje (HZMO), posebne institucije provode mirovinsko osiguranje u
drugom obveznom i trećem dobrovoljnom stupu mirovinskog osiguranja.
Institucije hrvatskog mirovinskog sustava jesu:
1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje - HZMO;
2. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga - HANFA;
3. Središnji registar osiguranika - REGOS;
4. Društva za upravljanje mirovinskim fondovima;
5. Banka skrbnik.
U nastavku će se prezentirati temeljne karakteristike svake od navedenih institucija.
#"!
!
2.5.1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje javna je ustanova osnovana Zakonom o
mirovinskom osiguranju radi provedbe obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju
generacijske solidarnosti. U Zavodu prava iz mirovinskog osiguranja ostavruju radnici,
poljoprivrednici, obrtnci i druge osigurane osobe utvrđene Zakonom o mirovinskom
osiguranju i drugim propisima (HZMO, 2013).
Temeljne djelatnosti HZMO-a (NN br. 28/2014):
1. poslovi mirovinskog osiguranja;
2. poslovi ostavrivanja prava iz mirovinskog osiguranja prema hrvatskim
propisima;
3. poslovi provedbe međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju i pravnih
propisa Europske unije;
4. dio ekonomsko – financijskih poslova vezan uz obračun i isplatu mirovinskih
primanja.
Uloga Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao prvog stupa u osnovi je
nepromijenjena u odnosu na stanje prije uvođenja novog mirovinskog sustava, odnosno
HZMO i dalje prima doprinose i isplaćuje mirovine. HZMO - provodi obvezno
mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti (NN br. 28/2014).
2.5.2. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga
U obavljanju svojih poslova, Hrvatska agencija za nadzor financijskih institucija je
samostalna i odgovara Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru, a njena osnovna
zadaća je štititi interese članova mirovinskih fondova i korisnika dobrovoljnih
mirovinskih programa. HANFA od 2006. godine kontrolira novi sustav kao cjelinu,
odnosno i fazu prikupljanja sredstava u obveznim i dobrovoljnim mirovinskim
fondovima i fazu nakon odlaska članova u mirovinu (isplate mirovina koje će vršiti
mirovinska osiguravajuća društva).
##!
!
Nadzorne funkcije HANFA-e se odnose prvenstveno na (HANFA):
1. nadzor financijskog poslovanja mirovinskih društava i mirovinskih fondova;
2. sve aktivnosti društva u svezi s pridržavanjem investicijskih ograničenja
mirovinskih fondova;
3. postupak ulaganja u inozemstvo;
4. postupak učlanjenja u fondove i promjene članstva;
5. postupak prijenosa sredstava s osobnog računa prilikom umirovljenja
mirovinskom osiguravajućem društvu kojeg je osiguranik izabrao
aktuarske proračune i njihovu primjenu prigodom utvrđivanja mirovinskih
davanja u mirovinskim osiguravajućim društvima i sl.
HANFA može bez ograničenja pregledavati poslovne knjige i dokumentaciju
mirovinskih društava i REGOSA te ako ustanovi nepravilnosti donosi rješenje o
ispravljanju nepravilnosti. Ako mirovinsko društvo ne postupi po rješenju, HANFA mu
ima pravo oduzeti odobrenje za rad i pokrenuti odgovarajuće postupke pred nadležnim
sudom. Na temelju ZODMF-a HANFA je donijela dva nova podzakonska akta, i to
Pravilnik o financijskim izvještajima mirovinskih fondova (NN, br. 137/12) te Pravilnik
o financijskim izvještajima mirovinskih društava (NN, br. 137/12). Izmijenjen je jedan
podzakonski akt kroz Pravilnik o izmjenama Pravilnika o načinu raspoređivanja
osiguranika u obvezne mirovinske fondove i njihovom izvješćivanju o rasporedu (NN,
br. 145/12). Svrha pravilnika kojima se regulira izvještavanje mirovinskih fondova i
mirovinskih društava bila je implementirati sigurnosno prihvatljivo i učinkovito
elektroničko izvještavanje uvođenjem elektroničkog potpisa, prije čega je i u HANFI i
kod subjekata nadzora izvršena prilagodba odgovarajuće informatičke infrastrukture.
Cilj donošenja novih pravilnika, odnosno izmjene postojećih bio je pojednostavljivanje
procesa, prilagođavanje potrebama i poslovanju industrije te poboljšanje praktične
primjene podzakonskih akata, kao i omogućavanje kvalitetnijeg i učinkovitijeg nadzora
od strane HANFE. HAGENA je bila prva Agencija za nadzor mirovinskih fondova i
osiguranja čije je ovlasti početkom 2006. godine preuzela Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga (HANFA). Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja
(HAGENA) do 1. siječnja 2006. godine bila je glavno nadzorno i regulatorno tijelo u
#$!
!
djelatnosti privatnih mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava.
HAGENA je nadzirala pridržavaju li se sva mirovinska društva i fondovi propisanih
zakona, ulažu li prema propisanoj strukturi te drže li se pravila etičnosti u poslovanju i
marketingu fondova i društava. HANFA je u pogledu naknada tijekom 2012. donijela
Odluku o najvišem postotku naknade banke skrbnika za 2013., Odluku o najvišem
postotku naknade za upravljanje obveznom mirovinskom društvu za 2013. te Odluku o
zajamčenom prinosu obveznih mirovinskih fondova za 2011. godinu. U 2012. godini
Hanfa je u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava intenzivno radila na
prijedlogu novog Zakona o obveznim mirovinskim fondovima. Naime, kroz deset
godina postojanja sustava individualne kapitalizirane štednje i poslovanja mirovinskih
fondova uočene su prilike za poboljšanje učinkovitosti i jačanje sustava te se
predvidjelo razdvajanje postojećeg zakona na dva nova zakona:
1. Zakon o obveznim mirovinskim fondovima (NN, broj 19/14.) koji će regulirati
sustav obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane
štednje (II. stup);
2. Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima (NN, broj 19/14.), koji će
regulirati sustav dobrovoljnog mirovinskog osiguranja na temelju individualne
kapitalizirane štednje (III. stup) i u dijelu zatvorenih mirovinskih fondova biti
usklađen s europskim direktivama.
Prijedlogom novih zakona detaljnije se definira poslovanje mirovinskog društva, od
organizacijskih zahtjeva i zahtjeva primjerenosti i prikladnosti za članstvo u upravi i
nadzornom odboru do statusnih promjena društva i fondova, aktivnosti fondova te vrste
i limita njihovih ulaganja, obavještavanja članova mirovinskih fondova, poslovanja
depozitara i Središnjeg registra osiguranika te provođenja nadzora od strane HANFE. S
inicijativom izmjene upoznata je i industrija, koja je bila uključena u rad radne skupine
za izradu zakona (HANFA, godišnje izvješće 2012, p.73).
#%!
!
2.5.3. Središnji registar osiguranika
Regos je ustanova koja je osnovana uredbom Vlade Republike Hrvatske, čija su
sredstva za rad osigurana iz državnog proračuna iz uloga drugih osnivača te iz drugih
izvora. Predstavlja tehničko središte reformiranog mirovinskog sustava koji sudionicima
mirovinske reforme u bilo kojoj poslovnici FINA-e omogućava odabir obveznog
privatnog mirovinskog fonda (II stup). Regos sukladno članku 86. Zakona o obveznim i
dobrovoljnim mirovinskim fondovima obavlja slijedeće poslove:
1. poslove prikupljanja doprinosa od članova mirovinskih fondova;
2. poslove vođenja evidencije o osobnim računima članova mirovinskih fondova;
3. poslove izvršavanja naloga članova o prijenosu doprinosa, prijenosu računa i
prijenosu imovine;
4. kontrolu plaćanja doprinosa;
5. prikuplja mjesečnu dokumentaciju od poslovnica o uplaćenim doprinosima za
pojedine članove;
6. izvještava članove fonda o stanju sredstava na njihovim računima;
7. izvještava mirovinska društava o strukturi njihovih članova, a radi kontrole
pravilnosti obračuna i plaćanja doprinosa ima pravo kontrolirati poslovne knjige,
financijsku dokumentaciju i druge evidencije obveznika plaćanja doprinosa.
REGOS surađuje s bankama skrbnicima, FINA-om, Hrvatskim zavodom za mirovinsko
osiguranje i drugim tijelima kako bi se osiguralo efikasno prikupljanje doprinosa i
izvješćivanje.
2.5.4. Društva za upravljanje mirovinskim fondovima
Društva za upravljanje mirovinskim fondovima su trgovačka društva koja osnivaju i
upravljaju obveznim (II stup - društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom) i
dobrovoljnim (III stup - društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima)
mirovinskim fondovima. Predmet poslovanja mirovinskog društva jest isključivo
osnivanje mirovinskog fonda i upravljanje tim fondom, te aktivnosti koje su izravno
povezane s obavljanjem poslova upravljanja poslova mirovinskim fondom. Najniži
#&!
!
temeljni kapital mirovinskog društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom
iznosi 40 milijuna kuna, a društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom 15
milijuna kuna. Prema Zakonu mirovinsko društvo je obvezno uvijek održavati uplaćeni
kapital društva u iznosu od najmanje jedne polovice najnižeg temeljnog kapitala.
Mirovinsko društvo je odgovorno članovima mirovinskog fonda za štetu nastalu zbog
neispunjenja ili neprimjerenog ispunjenja svojih obveza koje se odnose na upravljanje
fondom, osim ako neispunjenje ili neprimjereno ispunjenje proizlazi iz okolnosti za koje
mirovinsko društvo nije odgovorno i za koje nije moglo biti odgovorno i ako je vodilo
poslovanje s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. U Republici Hrvatskoj
je od početka mirovinske reforme osnovano 4 mirovinskih društva (Alianz d.o.o.,
Croatia osiguranje d.o.o., Erste d.o.o. i Raiffeisen d.o.o., koji upralvjaju imovinom 26
mirovinskih fondova. Danas imaju ulogu jednih od najznačajnih institucionalinih
investitora u Republici Hrvatskoj uz banku skrbnika o kojoj će biti riječ u nastavku.
(http://www.crosig-trecistup.hr/default.aspx?id=78).
2.5.5. Banka skrbnik
Svako mirovinsko društvo je dužno izabrati banku skrbnika kojoj povjerava imovinu
mirovinskog fonda na čuvanje. Banka skrbnik ne smije biti povezana niti s jednim
mirovinskim društvom ili mirovinskim osiguravajućim društvom, a izbor banke
skrbnika i promjenu te banke odobrava Agencija. Imovina mirovinskog fonda vodi se u
banci skrbniku na posebnom računu. Visina uplaćenog temeljnog kapitala banke mora
iznositi najmanje 200 milijuna kuna (NN, br. 49/99, 63/00).
Poslovi banke skrbnika su sljedeći (Štimac, 2002):
1. poslovi pohrane i čuvanja imovine mirovinskog fonda na posebnom računu;
2. utvrđivanje vrijednosti imovine mirovinskog fonda;
3. izvješćivanje o isplati dividende, isplati kupona ili dospijećima;
4. obavješćivanje o godišnjim skupštinama dioničara i pravima vezanim uz
imovinu mirovinskih fondova;
#(!
!
5. pružanje usluge glasanja na godišnjim skupštinama dioničara
izvješćuje javnost o vrijednosti obračunske jedinice putem dnevnih novina
najmanje jednom mjesečno;
6. ostale usluge koje se odnose na imovinu mirovinskog fonda, ugovorene između
mirovinskog društva i banke skrbnika.
Za mirovinske fondove banka skrbnik ima dvostruku zadaću (Štimac, 2002) :
1. kao pravni subjekt odvojen od fond menadžera (društva za upravljanje
mirovinskim fondom) banka skrbnik jamči ulagačima da se imovina fonda
pravilno vrednuje;
2. kao institucija specijalizirana za psolove skrbništva banka skrbnik mirovinskom
fondu pruža sve administrativne usluge vezane za vođenje portfelija.
Zbog svakodnevnog zahtjevnog posla mirovinski fondovi su uvijek za banke skrbnike
najzahtjevniji klijenti za koje treba utrošiti mnogo vremena. Uz to karakter mirovinskih
fonodva koji redovito primaju više tisuća uplata doprinosa od svojih članova, čini taj
posao organizacijski i informatički izrazito zahtjevnim (Štimac, 2002, p. 518.519).
#)!
!
3. MIROVINSKI FONDOVI U REPUBLICI HRVATSKOJ
Fondovi mogu biti privatni, državni ili pod podržavanjem države, ali njima upravljaju
banke i druge financijske institucije kao povjerenici. Razlikujemo obvezne od
dobrovoljnih mirovinskih fondova, ovisno o stupu mirovinskog sustava za koji se
prikupljaju novčana sredstva. Zakonom o mirovinskom osiguranju utvrđene su
smjernice razvoja novog (2002 godina) hrvatskog mirovinskog sustava, na način da se
reformirani sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj zasniva na tri stupa
mirovinskog osiguranja. U srpnju 2014. godine završeno je istarživanje koje je provela
agencija Ipsos Puls Public Affairs s ciljem utvrđivanja trenutne reputacije i društvenog
položaja mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo da
posotoji opći konsenzus između građana i stručne javnosoti oko stanja mirovinskog
sustava – smatraju da je stanje u I. stupu mirovinskog sustava kritično te da su njegova
stabilnost i budućnost prilično neizvjesni. Ono što se namaće kao ključan problem u
hrvatskom mirovinskom sustavu su niske, neadekvatne mirovine koje dodvode do
smanjenja kupovne moći i do pada životnog standarda nakon završetka radnog vijeka
odnosno nakon odlaska u mirovinu. Istraživanje je pokazalo da postoji strah od
ponavljanja novog vala ranog umirovljenja, ako se krene u snažniju reformu javnog
sektora, pri čemu bi se ponovno kao instrument mogla koristiti rana umirovljenja uz
stimulaciju kako bi se smanjio otpor reformi javnog sektora.
Prinos fondova je stabilan i zadovoljavajući te iznad predviđanja na početku refrome.
Zapaža se da je akumulirana štednja u II. stupu mirovinskog osiguranja uglavnom
iskorištena za kreditiranje države na domaćem tržištu, a stvoren je i raspoloživ kapital
za ulaganje i posuđivanje hrvatskim poduzećima u funkciji razvojinih projekata.
Istraživanje je pokazalo da građani imaju stabilno znanje o stanju mirovinskog sustava.
Istražiavanje također pokazuje da kreatori mijenja i stručnjaci smatraju da je mirovinska
reforma jedna od rijetkih reformi koja je osmišljena i pokrenuta prema jasnom modelu,
s jasnim ciljevima, no da nije provedena do kraja. U pogledu odnosa prema nastavku
mirovinske reforme istraživanje je pokazalo da relativna većina korisnika smatra da
treba smanjiti izdvajanja u I. stup i povećati izdvajanja u II. stup
(http://mirovinskifondovi.hr/wp-content/uploads/2015/02/RBA-Mirovinska-
reforma.pdf).
#*!
!
3.1. ZNAČAJ MIROVINSKIH FONDOVA U HRVATSKOM FINANCIJSKOM
SUSTAVU
Zbog snažnog i konstantnog priljeva novih sredstava u obvezne mirovinske fondove
njihova imovina vrlo brzo raste pa je tako na početku 2007. iznosila manje od 20
milijardi kuna, dok je početkom 2015. godine premašila 65 milijardi kuna. Porast
vrijednosti imovine također pridonosi brzom rastu ukupne imovine, no u tom segmentu
se očituju utjecaji globalne financijske krize i velikog pada iz 2008. godine.
U tablici koja slijedi prikazan je razvoj hrvatskog financijskog tržišta i njegova važnost
kroz desetogodišnje razdoblje.
Tablica 1: Relativna važnost financijskih posrednika u Republici Hrvatskoj od
2000. do 2013. godine (u % aktive)
Financijske institucije 2000. 2002. 2004. 2006. 2008. 2010. 2013.
Banke 87,0 85,0 81,5 75,5 76,3 77,8 73,3
Otvoreni investicijski
fondovi
0,2 1,4 1,6 4,0 2,0 2,7 2,4
Zatvoreni investicijski
fondovi
3,0 1,6 0,4 0,6 0,4 0,4 0,3
Investicijski fondovi
osnovani posebnim
zakonima
2,4 1,2 0,8 0,1
Osiguravajuća društva 6,8 5,7 5,2 4,9 5,3 6,2 6,4
Stambene štedionice 0,4 1,1 1,8 1,5 1,4 1,4 1,4
Obvezni mirovinski
fondovi
1,1 2,9 3,9 4,7 7,3 10,7
Dobrovoljni
mirovinski fondovi
0,1 0,2 0,4 0,5
Štedno – kreditne
zadruge
0,9 0,6 0,5 0,4
Kreditne unije 0,0 0,0 0,0
Društva za lizing 1,7 3,6 6,0 6,7 7,2 5,6 3,6
Factoring društva 1,3 1,1 1,5
Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Izvor: obrada autorice prema (Olgić Draženović, 2012)
#+!
!
Kao što je prikazano u tablici 1 nedepozitni financijski posrednici obuhvaćaju više od
četvrtine domaćeg tržišta Republike Hrvatske, zbog brzorastućih mirovinskih fondova,
turbulentnog razvoja otvorenih investicijskih fondova i stabilnog tržišta osiguranja.
Zajedničko obilježje svih posrednika je što su uglavnom u stranom vlasništvu.
Najvažnija institucionalna obilježja hrvatskog financijskog sustava jesu (Olgić
Draženović, 2012):
1. banka - temelj financijskog sustava;
2. rastući utjecaj nebankarskih financijskih posrednika;
3. konglomeracija financijskog sustava;
4. nerazvijeno i nelikvidno tržište kapitala.
Mirovinske fondove u Republici Hrvatskoj karakterizira ubrzani rast uslijed
kontinuiranog povećanja aktive. Depoziti su unatoč vrlo velikom značaju u ekonomiji
do kraja promatranog razdoblja povećali svoj udio na čak 80%. Aktiva mirovinskih
fondova ostvarila je umanjenu stopu rasta samo u prvoj godini krize i već slijedeće
godine nastavljen je stabilan rast. Rast depozita je usporen, ali stabilan. Od početka
mirovinske reforme relativna važnost mirovinskih fondova u ukupnoj imovini domaćih
financijskih institucija znatno je porasla te je na kraju 2010. godine iznosila 7,3%
(obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi). Tri godine kasnije, relativna važnost raste te
dostiže 10,7% (Olgić Draženović, 2012).
Financijski sustav u Republici Hrvatskoj sve je više nalik na sustave razvijenih zemalja,
gdje raste udio nedepozitnih financijskih institucija, a opada udio banaka (koji je i dalje
najviši kao što je prikazano u tablici 1). Zbog financijske krize započete 2008. godine,
ipak nije došlo do značajnijeg pada bankocentričnosti, no terba naglasiti važnost
mirovinskih fondova. Spomenuta financijska kriza iz 2008. godine nije utjecala na
imovinu mirovinskih fondova, ona se povećava uslijed obveznog mjesečnog izdvajanja
doprinosa u drugi mirovinski stup. Dok sve ostale nedepozitne institucije u protekle su
se dvije godine suočile s pojačanim oprezom ulagača, utjecajem recesije, upitnim
povjerenjem, to su posebice osjetili posrednici u segmentu otvorenih investicijskih
$,!
!
fondova koji su i najviše smanjili svoj značaj u financijskom sustavu kao što je vidljivo
iz tablice 1 (Olgić Draženović, 2012).
Veličinom aktive, mirovinski fondovi nametnuli su se kao najveći ulagači u vrijednosne
papire u Republici Hrvatskoj koji imaju mogućnost velikog utjecaja na kretanja na
domaćem tržištu kapitala zbog čega je velika odgovornost i na regulatoru tržišta
(HANFA).
Prisutnost mirovinskih fondova na hrvatskom tržištu imala je presudan utjecaj na
razvoj financijskog tržišta, a posebno tržišta kapitala. Povoljna kretanja očitovala su se
u povećanoj orijentaciji na financiranje javnog duga u zemlji kako u inozemnoj valuti
tako i u kunama, a na tržištu su se pojavile korporativne obveznice i komercijalni zapisi.
Također, pojavljuju se i prvi slučajevi financiranja izdavanjem novih dionica. Na
sekundarnom tržištu kapitala u periodima krize nazočnost mirovinskih fondova je bila
gotovo jedini izvor potražnje (Olgić Draženović, 2012).
Značaj mirovinskih fondova u hrvatskom financijskom sustavu ogleda se u portfelju
fondova, većina sredstava fondova uložena su u vrijednosne papire domaćih izdavatelja
(gotovo 90% u 2013. godini), pri čemu je najveća komponenta javni dug, na taj se način
može financirtai. Istovremeno, prisutna je rizičnost fondova, zbog pretjerane izloženosti
riziku tržišta obveznica (državnih). Iz tog razloga, potrebno je usmjeriti regulatorni
okvir prema liberalizaciji ulaganja i čvrste kontrole upravljanja rizicima.
U nastavku slijedi tablica 2 koja prikazuje neto imovinu mirovinskih fondova u
Republici Hrvatskoj na kraju razdoblja.
$"!
!
Tablica 2: Neto imovina mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj od 2004. do
2014. godine (na kraju razdoblja, u tisućama HRK)
Godina
Obvezni
mirovinski
fondovi
Otvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi
Zatvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi
Ukupno
2004. 7.913.238 95.682 1.235 8.010.155
2005. 11.714.215 206.269 7.682 11.928.166
2006. 15.919.423 397.335 60.303 16.377.061
2007. 21.001.886 692.810 119.082 21.813.778
2008. 22.590.933 799.665 148.378 23.538.977
2009. 29.264.636 1.144.809 218.343 30.627.788
2010. 36.328.054 1.472.212 287.794 38.088.061
2011. 41.067.099 1.642.130 326.598 43.035.827
2012. 51.133.725 1.987.416 441.855 53.562.996
2013. 58.237.116 2.208.116 494.615 60.940.435
2014. 66.821.457 2.651.694 296.188 69.529.728
Izvor: Obrada autorice prema podacima HANFA-e
Iz tablice 2 uočava se zamjetna razlika između iznosa imovine u otvorenim i zatvorenim
dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Razlog je činjenica što je zakonodavac od
početka puno više bio usmjeren na poticanje štednje u otvorenim mirovinskim
fondovima putem poreznih olakšica i državnih subvencija, nego u zatvorenim
fondovima. Iz tablice je vidljivo kako tokom prikazanog desetogodišnjeg razdoblja
najveću vrijednost neto imovine imaju obvezni mirovinski fondovi, na drugom mjestu
po vrijednosti su otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi, dok na zadnjem mjestu po
vrijednosti su zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi. Iz tabličnog prikaza može se
zaključiti da doborovoljni sustavi osobnih mirovinskih programa predstavljaju bitan
oslonac za socijalnu sigurnost u starosti.
$#!
!
U svijetu na razvijenim tržištima mirovinski fondovi su nosioci poslovne aktivnosti,
inovativnosti i likvidnosti na tržištima kapitala, a time su uz banke i osiguravatelje
najznačajniji sudionici na financijskim tržištima. U Republici Hrvatskoj, nakon što je
provedena mirovinska reforma 2001./2002. godine i uspostavljen sustav individualne
kapitalizirane štednje u II i III stupu, obvezni mirovinski fondovi postali su vrlo bitni
sudionici tržišta, čija potražnja podiže promete na financijskim tržištima, potiče
kreiranje novih instrumenata (kunske , korporativne i municipalne obveznice, listanje
novih dionica na organiziranim tržištima, itd), omogućuje državi preusmjeravanje
zaduživanja sa stranih na domaće tržište, itd. Rast imovine pod upravljanjem obveznih
mirovinskih fondova prikazan je u tablici broj 2 i govori o kupovnoj moći ovih
ulagatelja, te njihovoj snazi na tržitu.
U sljedećoj tablici prikazano je članstvo u mirovinskim fondovima Republike Hrvatske
u razdoblju od 2002. do 2014. godine (na kraju razdoblja)
$$!
!
Tablica 3: Članstvo u mirovinskim fondovima u Republici Hrvatskoj od 2002. do
2014. godine (na kraju razdoblja)
Godina
Obvezni mirovinski
fondovi
Otvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi
Zatvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi
2002. 983.310 1.345 /
2003. 1.070.932 8.733 /
2004. 1.163.644 30.022 1.112
2005. 1.248.931 51.121 5.336
2006. 1.322.010 75.161 10.633
2007. 1.395.693 103.923 11.943
2008. 1.475.729 127.738 17.285
2009. 1.522.149 146.410 17.733
2010. 1.561.454 169.861 17.618
2011. 1.604.336 184.125 18.155
2012. 1.652.802 190.994 23.146
2013. 1.702.218 204.566 22.691
2014. 1.705.720 220.527 23.927
Izvor: Obrada autorice prema podacima Središnjg registra osiguranika
Iz tablice 3 jasno je vidljiv zamjetno veći broj članova u otvorenim od broja članova u
zatvorenim fondovima. To se može objasniti relativno malim brojem poslodavaca koji
su financijski sposobni plaćati mirovinsku štednju svojih zaposlenika u obliku posebnog
zatvorenog fonda, te poreznim tretmanom uplaćenih doprinosa.
Slijedi tablica 4 u kojoj je prikazan ukupan broj zaposlenika, korisnika mirovina i
osiguranika u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2014. godine.
$%!
!
Tablica 4: Ukupan broj zaposlenih i korisnika mirovina u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2000. do 2014. godine (u tisućama)
Izvor: Obrada autorice prema službenim podacima HZMO!
U godinama gospodarskog rasta, a to bi bile one do 2008., broj zaposlenika rastao je
brže od broja korisnika mirovina, što se vidi u povećanju omjera, no početak krize i
neprilagodljivost hrvatske politike novonastaloj situaciji govori kako je pogoršanje
omjera osim pada broja zaposlenih (osiguranika) dodatno potpomognuto i neprekinutim
rastom broja umirovljenika iz godine u godinu što je vidljivo iz prikazane tablice 3.
3.2. MIROVINSKI FONDOVI U REPUBLICI HRVATSKOJ
Najvažnija funkcija mirovinskog sustava je da pojedincima i njihovim obiteljima
posluži kao mehanizam koji će im omogućiti raspodjelu potrošnje tijekom cijelog
životnog vijeka, posebno nakon razdoblja zaposlenosti, u slučaju invaliditeta ili pak
gubitka hranitelja, dakle kada osiguranici i od njih uzdržavani članovi nisu u stanju
zarađivati sredstva za život. Mirovine također predstavljaju važan oblik individualne i
Godina Ukupan broj
zaposlenih
Ukupan broj
korisnika mirovina
Omjer zaposlenih
i korisnika
mirovina
Indeks
2000. 1.053.260 1.018.504 1,03 /
2001. 1.056.141 1.032.120 1,02 0,99
2002. 1.060.108 1.042.192 1,02 0,99
2003. 1.087.710 1.054.549 1,03 1,01
2004. 1.103.092 1.065.655 1,04 1,00
2005. 1.113.208 1.080.571 1,03 1,00
2006. 1.160.320 1.100.086 1,05 1,02
2007. 1.212.221 1.121.540 1,08 1,02
2008. 1.252.089 1.148.290 1,09 1,01
2009. 1.211.085 1.173.814 1,03 0,95
2010. 1.168.179 1.200.386 0,97 0,94
2011. 1.159.657 1.213.121 0,96 0,98
2012. 1.153.497 1.217.692 0,95 0,99
2013. 1.132.246 1.078.280 1,05 1,11
2014. 1.303.399 1.129.676 1,15 1,10
$&!
!
nacionalne štednje koja je važna kako za same građane tako i za društvo u cjelini.
Nadalje, mirovine imaju bitnu funkciju u održanju solidarnosti unutar društva. U okviru
mirovinskog sustava odvija se vertikalna redistribucija dohotka od bogatijih prema
siromašnijim kategorijama umirovljenika. Isto tako, u mirovinskim se sustavima vrši
horizontalna redistribucija dohotka u prilog onim umirovljenicima koji su u posebnoj
životnoj situaciji, imaju dodatne troškove pa su im stoga potrebna veća sredstva za život
(npr. umirovljenici s ovisnim članovima, hendikepiranim, ili s brojnim obiteljima).
Opseg redistribucije ovisi o načelima na kojima je mirovinski sustav utemeljen. Npr. u
zemljama liberalne orijentacije, kao što je SAD, naglasak je na privatnim mirovinama
koje ovise o sumi individualnih doprinosa osiguranika pa je znatno manja preraspodjela
dohotka u korist siromašnijih kategorija umirovljenika. Preraspodjela je veća u
zemljama koje u okviru javnih mirovinskih sustava održavaju visoku razinu socijalne
solidarnosti, ublažavajući tako socijalne nejednakosti unutar umirovljeničke populacije.
Značenje je mirovinskog sustava u tome što on bitno utječe na ekonomsku sudbinu
većine ljudi. Za mirovine se iz nacionalnog dohotka izdvajaju ogromna sredstva, a
mirovinski fondovi u mnogim zemljama raspolažu s velikim kapitalom. Nadalje, u
europskim društvima, zbog intenzivnog demografskog starenja, umirovljenici čine
brojnu kategoriju stanovnika; oni su važan dio glasačkog tijela za čije se glasove na
izborima nadmeću političke stranke. O prisutnosti umirovljenika na »političkom tržištu«
svjedoče novoformirane stranke umirovljenika koje na izborima postižu zapažene
rezultate i sudjeluju u raznim koalicijama. Općenito uzevši, mirovinskim fondovima u
suvremenom društvu poklanja se izuzetna pažnja; oni su čest predmet političkih
nadmetanja, a isto tako stručnih i znanstvenih rasprava (Puljiz, 2008).
Vrijednost mirovinskog fonda ovisi o tržišnoj vrijednosti njegove imovine, a odbitkom
obveza koje se zaračunavaju mirovinskom fondu (naknade mirovinskom društvu i banci
skrbniku te transakcijski troškovi koji se odnose na kupnju, transfer i prodaju imovine
fonda dobije se neto vrijednost fonda). Agencija pripisuje način i rokove vrednovanja
fonda. Sredstva mirovinskog fonda ne smiju se ulagati u imovinu kojoj nije moguće
odrediti vrijednost na organiziranom tržištu, primjerice dionice koje ne kotiraju na burzi
$(!
!
niti drugu manje likvidnu imovinu (nekretnine) ili imovinu kojoj je teže odrediti
vrijednost (umjetnički predmeti) što omogućava realno (tržišno) dnevno vrednovanje
fonda (Prga, 2011, p.145).
U nastavku slijedi prikaz broja mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj.
Tablica 5: Broj mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007.
do 2014. godine
Godina
Obvezni
mirovinski
fondovi
Otvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi
Zatvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi
Ukupno
2007. 4 6 12 22
2008. 4 6 15 25
2009. 4 6 15 25
2010. 4 6 15 25
2011. 4 6 15 25
2012. 4 6 17 27
2013. 4 6 16 26
2014. 4 6 16 26
Izvor: Obrada autorice prema podacima HANFA-e
U promatranom osmogodišnjem razdoblju (2007. do 2014.), broj mirovinskih fondova
raste sve do 2013. godine kada se bilježi jedan mirovinski fond manje (zatvoreni
dobrovoljni), te je isto stanje u 2014. godini.
3.2.1. Obvezni mirovinski fondovi
Obvezni mirovinski fond je fond kojeg osniva i njime upravlja obvezno mirovinsko
društvo. Osobna štednja u obveznom mirovinskom fondu je obvezna za sve zaposlene
$)!
!
mlađe od 40 godina kao i one zaposlene između 40 i 50 godina života koji se odluče za
štednju u obveznom fondu. Prikupljena sredstva u obveznom fondu obvezno
mirovinsko društvo ulaže na tržišta kapitala u skladu sa zakonskim ograničenjima do
stjecanja uvjeta za mirovinun (Mirovinski fondovi). Svaki osiguranik može u roku od tri
mjeseca od uspostavljanja obveznog mirovinskog osiguranja odabrati obvezni
mirovinski fond (http://www.azfond.hr/dmf/rjecnik-mirovinskog-sustava#O).
Odabir obveznog mirovinskog fonda može se izvršiti na prijemnom mjestu Središnjeg
registra osiguranika u bilo kojoj poslovnici FINA-e uz predočenje osobnog dokumenta s
fotografijom i potvrde o OIB-u. Ako osiguranik taj odabir ne izvrši sam u roku od tri
mjeseca od uspostavljanja svog obveznog mirovinskog osiguranja, Središnji registar
osiguranika će ga, u skladu s Pravilnikom o načinu raspoređivanja osiguranika u
obvezne mirovinske fondove i njihovom izvješćivanju o rasporedu (NN 118/01 i
145/12), po službenoj dužnosti rasporediti u jedan od postojećih obveznih mirovinskih
fondova, na način da se svakom fondu dodijeli razmjeran broj osoba, prema broju
članova fonda. Do raspodjele u jedan od postojećih obveznih mirovinskih fondova
uplaćeni doprinosi čuvaju se na privremenom računu kod Središnjeg registra
osiguranika te i dalje pripadaju osiguraniku. Podaci o izboru mirovinskog fonda
pokazuju da je vrlo mali broj osoba samostalno odabirao fond: tijekom 2012. godine od
52.995 osoba koje su postale članovi nekog od obveznih mirovinskih fondova čak
50.431 osobu odnosno 95% novih članova u neki od fondova rasporedio je Središnji
registar osiguranika (Godišnje izvješće za 2012. Hrvtske agencije za nadzor financijskih
usluga p.58). Postojeći obvezni mirovinski fondovi u Republici Hrvatskoj su: Raiffeisen
OMF, PBZ Croatia osiguranje – OMF, AZ OMF, te Erste Plavi OMF. Mirovina iz
prvog i drugog stupa je takozvana starosna ili „državna“ mirovina. Prema posljednim
podacima HANFA-e, neto imovina obveznih mirovinskih fondova krajem 2013. godine
iznosila je 58,2 miljardi kuna, dok je u prosincu 2014. godine 66.281.554 miljardi kuna
(HANFA, 2013).
$*!
!
3.2.2. Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi
Društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima upravljaju s ukupno
6 otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova i 16 zatvorenih dobrovoljnih
mirovinskih fondova. U Republici Hrvatskoj posluju četiri društva za upravljanje
dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Kao i kod obveznih mirovinskih fondova, u
2014. nastavljen je kontinuirani rast broja članova otvorenih dobrovoljnih mirovinskih
fondova. Ukupni bruto doprinosi članova otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova
također su porasli, i to za 22,4% u odnosu na 2013. godinu. Osim rasta broja članova i
ukupnih bruto doprinosa rasla je i neto imovina otvorenih dobrovoljnih mirovinskih
fondova, i to za 20,1% u odnosu na prethodnu godinu, svi otvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi u 2014. godini ostavrili su prinose i to u rasponu od 8,2% do 13,2%.
Na kraju 2014. ukupna ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova većinom
su se odnosila na ulaganja u obveznice, prije svega na ulaganja u domaće državne
obveznice (96,0%). Pored ulaganja u obveznice značajna su bila ulaganja otvorenih
dobrovoljnih mirovinskih fondova i u dionice. Navedena ulaganja većinom su se
odnosila na dionice izdavatelja iz Republike Hrvatske (59,0%) te na dionice izdavatelja
iz Slovenije (14,0%), Sjedinjenih Američkih Država (10,0%) i Izraela (10,0%).
Osim u obveznice i dionice, otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi ulagali su u
investicijske fondove i depozite kreditnih institucija. Ulaganja u investicijske fondove
uglavnom su se odnosila na inozemne dioničke investicijske fondove (87,0%) te na
domaće dioničke i novčane UCITS fondove (13,0%), dok su se ulaganja u depozite
kreditnih institucija odnosila na domaća ulaganja (HANFA, 2014).
Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi su oni u kojima osobni račun može
dobrovoljno otvoriti svaka osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Prikupljena
sredstva u dobrovoljnom fondu dobrovoljno mirovinsko društvo ulaže na tržištima
kapitala u skladu sa zakonskim ograničenjima i statutom fonda. Član može povući
ušteđena sredstva iz dobrovoljnog mirovinskog fonda s navršenih 50 godina života ili
može nastaviti sa štednjom. Osoba može biti član većeg broja dobrovoljnih mirovinskih
fondova, ali pravo na državna poticajna sredstva može ostvariti isključivo u jednom
fondu (Mirovinski fondovi). Treći stup (Dobrovoljni Mirovinski Fond – DMF) nije
obavezan. Samostalno se određuje iznos i dinamika uplata, a mogućnost raspolaganja
$+!
!
sredstvima stupa nakon 50-te godine starosti osiguranika. Nakon smrti osiguranika
ušteđena ili neisplaćena sredstva su nasljedna. Jedini uvjet za isplatu mirovine iz trećeg
stupa je navršenih 50 godina života. Tada se sva prikupljena i kapitalizirana sredstva na
osobnom računu osiguranika prenose mirovinskom osiguravajućem društvu, koje
osiguraniku isplaćuje mirovinu (HANFA, 2014).
3.2.3. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi
Dobrovoljni mirovinski fondovi mogu biti i zatvorene naravi koje osnivaju poslodavci,
sindikati ili udruge samostalnih djelatnosti kako bi svojim radnicima odnosno
članovima osigurali dodatno mirovinsko osiguranje i veću mirovinu (Mirovinski
fondovi). Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi pružaju dodatne prednosti svojim
članovima. Značajne prednosti su uplate doprinosa poslodavca tj. pokrovitelja fonda u
dobrovoljni mirovinski fond u ime članova fonda kao i mogućnost dogovora poslodavca
s društvom za upravljanje dobrovoljnim fondom o plaćanju nižih naknada u odnosu na
otvorene dobrovoljne mirovinske fondove. Nadalje, osnivanje zatvorenog dobrovoljnog
mirovinskog fonda pruža i brojne pogodnosti pokrovitelju fonda. Omogućava se
dodatna stimulacija kvalitetnih zaposlenika i njihov ostanak na radu kod pokrovitelja.
Izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (NN 80/2010) propisano je da se
subvencije dobrovoljne mirovinske štednje koje pokrovitelj fonda plaća za svoje
radnike više ne smatraju plaćom do iznosa od 500,00 kuna mjesečno tj. do 6.000,00
kuna godišnje, odnosno ne oporezuju se, a poslodavcu će isti biti porezno priznati
izdatak, odnosno rashod. Navedeni iznosi koji su bili oslobođeni oporezivanja pri isplati
osigurane svote smatrat će se dohotkom od osiguranja i oporezivati po stopi predujma
poreza na dohodak od 12%. Ova nova odredba bi trebala stimulativno utjecati na
poslodavce kako bi uplaćivali premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja na svoj
teret, ali u korist radnika. U inozemstvu je ovaj oblik štednje izrazito prihvaćen, a
mirovinski fondovi predstavljaju najveće institucionalne investitore te imaju vodeću
ulogu na financijskim tržištima. U Republici Hrvatskoj također, mirovinski fondovi
polako zauzimaju vodeća mjesta i postaju ključni sudionici na financijskim tržištima.
Članovi zatvorenog fonda u svakom trenutku imaju pravo na uvid u slijedeće
dokumente i informacije (AZ fond):
%,!
!
1. polugodišnji i revidirani godišnji izvještaj fonda;
2. prospekt, statut i ključni podaci o fondu;
3. mogućnosti i prava promjene fonda.
U 2014. godini nastavljen je rast broja članova zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih
fondova (5,5% u odnosu na 2013.), kao i rast njihove neto imovine (20,5% u odnosu na
2013.). Također, u odnosu na 2013. ukupne uplate bruto doprinosa članova zatvorenih
dobrovoljnih mirovinskih fondova porasle su za 3,9 mil. kuna. U 2014. zatvoreni
dobrovoljni mirovinski fondovi ostvarili su prinose u rasponu od 7,4% do 12,9%
(HANFA, 2014).
U sljedećoj tablici prikazani su zatvoreni doborovoljni mirovinski fondovi u Republici
Hrvatskoj u 2014. godini.
%"!
!
Tablica 6: Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi u Republici Hrvatskoj u 2014.
godini
Dobrovoljna mirovinska
društva
Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi
Allianz ZB DMD
· AZ VIP
· AZ DALEKOVOD mirovinski fond
· AZ Hrvatska kontrola zračne plovidbe zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond AZ Zagreb
· AZ ZABA zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond
Croatia osiguranje DMD
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond
SINDIKATA POMORACA HRVATSKE
· Croatia Osiguranje zatvoreni dobrovoljni
mirovinski fond
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond HEP
GRUPE
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond Hrvatskih
autocesta
Raiffeisen DMD
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond
HRVATSKOG LIJEČNIČKOG SINDIKATA
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond ERICSSON
NIKOLA TESLA
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond T-HT
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond Novinar 16
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond T-mobile
· Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond Sindikat
Hrvatskih željezničara
Erste DMD
· Cestarski zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond
Izvor: obrada autorice prema službenim podacima HANFE
Iz prethodnog tabelarnog prikaza koji prikazuje stanje u 2014. godini može se zaključiti
da u Republici Hrvatskoj djeluje 16 zatvorenih mirovinskih fondova. Njima upravljaju 4
dobrovoljna mirovinska društva.
%#!
!
4. STRUKTURA ULAGANJA MIROVINSKIH FONDOVA U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Imovina mirovinskog fonda se može ulagati u skladu s odredbama Zakona o obveznim i
doborovoljnim mirovinskim fondovima (NN 49/99, 63/2000 i 103/2003) sa svrhom
povećanja ukupnoga prinosa od ulaganja isključivo u korist članova mirovinskog fonda
uz uvažavanje sljedećih načela (Kašnjar – Putar, 2004, p.201):
1. sigurnosti ulaganja imovine mirovinskog fonda;
2. raznolikosti ulaganja;
3. održanja odgovarajuće likvidnosti.
Nadzorni odbor mirovinskog društva utvrđuje načela ulaganja koja su sastavni dio
statuta mirovinskog fonda, sukladno prethodno spomenutim načelima koji su u skladu
sa zahtjevima Agencije. Načela ulaganja sadrže osobito:
1. način na koji će se udovoljiti odredbama;
2. vrstu imovine u koju se imovina mirovinskog fonda može ulagati;
3. tijela mirovinskog društva koja odlučuju o ulaganjima i izvršenjima tih ulaganja
kao i postupke za donošenje takvih odluka.
Investicijska kuća InterCapital objavila je 2014. godine analizu kretanja imovine
hrvatskih obveznih mirovinskih fondova (OMF). Osim kretanja ukupne imovine,
InterCapital je analizirao i njezinu strukturu, s fokusom na udio dionica u ukupnom
portfelju mirovinskih fondova. Zbog snažnog i konstantnog priljeva novih sredstava u
obvezne mirovinske fondove njihova imovina vrlo brzo raste pa je tako na početku
2007. iznosila manje od 20 milijardi kuna, dok je u veljači 2015. godine premašila 65
milijardi kuna. Porast vrijednosti imovine također pridonosi brzom rastu ukupne
imovine, no u tom segmentu se očituju utjecaji globalne financijske krize i velikog pada
iz 2008. usporedbom zadnjih dostupnih podataka o strukturi imovine u prosincu 2014.
godine kada je ukupna imovina OMF-ova iznosila 67,04 milijardi kuna s onima godinu
dana ranije kada je iznosila 58,84 milijardi kuna vidi se smanjenje udjela dionica u
ukupnoj imovini s 19,1 % na 18,2 %, kao i povećanje izloženosti vrijednosnicama s
fiksnim prinosom sa 71,2 na 72,4 %. Na promjenu strukture je djelomično utjecala i
%$!
!
podjela mirovinskih fondova prema rizičnosti (A, B i C kategorija), što je u statistikama
vidljivo od kolovoza 2014. (Lider, 3. Veljače 2015., http://liderpress.hr/biznis-i-
politika/hrvatska/raste-imovina-mirovinskih-fondova).
4.1. ZAKONODAVNI OKVIR I PRAVILA ULAGANJA MIROVINSKIH
FONDOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Mirovinski fondovi ulažu dio svog novca na tržištima novca zato da bi mogle iskoristiti
prilike za investicije koje identificiraju na tržištima dionica ili obveznica. Kao i
osiguravajuća društva, mirovinski fondovi moraju imati dovoljnu likvidnost da bi
ispunili svoje obveze. Budući da su njihove obaveze razumno predvidive, veliki
plasmani u instrumente tržišta novca nisu im potrebni (Mishkin, Eakins, 2005, p.220).
Kod ulaganja imovine postoje prilično snažna zakonska ograničenja (Zakon o obveznim
i dobrovoljnim i mirovinskim fondovima NN 19/14 – pročišćeni tekst) tako da se
ulagati može u:
1. vrijednosne papire čiji je izdavatelj Republika Hrvatska, država članica, odnosno
država članica Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (u daljnjem tekstu:
OECD) te Hrvatska narodna banka i središnje banke tih država članica, odnosno
država članica OECD-a;
2. obveznice i druge dužničke vrijednosne papire za koje jamči Republika
Hrvatska, država članica, odnosno država članica OECD-a te Hrvatska narodna
banka i središnje banke tih država članica, odnosno država članica OECD-a;
3. obveznice i druge dužničke vrijednosne papire čiji je izdavatelj jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, državi članici,
odnosno državi članici OECD-a;
4. obveznice i druge dužničke vrijednosne papire kojima se trguje na
organiziranom tržištu vrijednosnih papira u Republici Hrvatskoj, državi članici,
odnosno državi članici OECD-a, ako je njihov izdavatelj dioničko društvo sa
sjedištem u Republici Hrvatskoj, državi članici, odnosno državi članici OECD-a;
5. dionice kojima se trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira u
Republici Hrvatskoj, državi članici, odnosno državi članici OECD-a, ako je
%%!
!
njihov izdavatelj dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, državi
članici, odnosno državi članici OECD-a;
6. udjele otvorenih investicijskih fondova koji su registrirani u Republici
Hrvatskoj, državi članici, odnosno državi članici OECD-a;
7. dionice zatvorenih investicijskih fondova koji su registrirani u Republici
Hrvatskoj, državi članici, odnosno državi članici OECD-a;
8. ulaganja u depozite, potvrde o ulozima ili repo poslove kod banke sa sjedištem u
Republici Hrvatskoj, državi članici, odnosno državi članici OECD-a;
9. sredstva na poslovnom računu mirovinskog fonda. Imovina mirovinskog fonda
može se ulagati i u druge oblike imovine koje s obzirom na sigurnost, isplativost
i tržišnost odredi Agencija i za te oblike ulaganja odredi ograničenja.
Ulaganja imovine mirovinskih fondova ne smiju prelaziti sljedeća ograničenja:
1. ulaganja u spomenute vrijednosne papire zajedno ne smiju prelaziti 30%
imovine mirovinskog fonda;
2. ulaganja u dionice zajedno ne smiju prelaziti 30% imovine mirovinskog fonda;
3. ulaganja u udjele otvorenih i dionice zatvorenih investicijskih fondova istog
izdavatelja ne smiju prelaziti 5%, a zajedno 30% imovine mirovinskog fonda;
4. ulaganja u depozite, potvrde o ulozima ili repo poslove jednom zajmoprimcu ne
smiju prelaziti 2,5%, a zajedno ne smiju prelaziti 20% imovine mirovinskog
fonda;
5. ulaganja u sredstva zajedno ne smiju prelaziti 5% imovine mirovinskog fonda.
Izričito je navedeno kako se imovina mirovinskog fonda ne može ulagati u (Bejaković,
2012, p.224-225):
1. dionice, obveznice i ostale vrijednosne papire koji ne kotiraju na burzi ili se
njima ne trguje na organiziranim tržištima, osim udjela u otvorenim
investicijskim fondovima;
2. imovinu koja je po zakonu neotuđiva;
%&!
!
3. materijalnu imovinu kojom se ne trguje na organiziranim tržištima i čija se
vrijednost ne može sa sigurnošću utvrditi uključujući, primjerice, antikvitete,
umjetnička djela i motorna vozila;
4. nekretnine;
5. dionice, obveznice ili ostale vrijednosne papire izdane od bilo kojeg dioničara
mirovinskog društva, banke skrbnika mirovinskog fonda i bilo koje osobe koja
je povezana s navedenim osobama. Može se ocijeniti da je odgovarajući
zakonski okvir za ulaganja dobar.
Nadalje, imovina mirovinskog fonda mora se ulagati na način da bude usklađena zbog
rizika i eventualnih gubitaka zbog promjene kamatnih stopa, tečajeva stranih valuta,
odnosno drugih tržišnih rizika s obvezama mirovinskog fonda. Imovina mirovinskog
fonda mora se ulagati na način da se uzima u obzir dospijeće obveza mirovinskog
fonda. Nadalje, imovina mirovinskog fonda mora se ulagati na način da bude valutno
usklađena s obvezama mirovinskog fonda, s tim da se najviše 30% imovine
mirovinskog fonda može ulagati u imovinu koja je nominirana na valutu različitu od
valute na koju glase obveze mirovinskog fonda (Odredba je stupila na snagu danom
prijama Republike Hrvatske u EU). Imovina zatvorenog mirovinskog fonda s
definiranim primanjima mora se ulagati na način da bude valutno usklađena s obvezama
fonda, s tim da se najviše 30% imovine koja pokriva tehničke pričuve zatvorenog
mirovinskog fonda s definiranim primanjima može ulagati u imovinu koja je
nominirana na valutu različitu od valute na koju glase obveze fonda (Odredba također
stupila na snagu danom prijama Republike Hrvatske u EU). Sama struktura ulaganja
definirana je zakonom te je ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju došlo da
znatnih promjena. Zakonske odredbe u Republici Hrvatskoj propisuju strukturu
ulaganja obveznih mirovinskih fondova. Propisane su količina i vrsta domaćih i
inozemnih vrijednosnih papira u koje obvezni mirovinski fondovi smiju ulagati. Na
inozemna tržišta kapitala može se ulagati jedino u vrijednosne papire izdavatelja čije je
sjedište u nekoj od članica Europske unije ili članica OECD-a. Do dana prijama
Republike Hrvatske u Europsku uniju u inozemnu imovinu moglo se ulagati najviše
20% imovine mirovinskog fonda, a od formalnog početka članstva nema ograničenja za:
%(!
!
1. vrijednosne papire čiji je izdavatelj HNB ili inozemna središnja banka, ili u
dužničke vrijednosne papire za koje jamče navedeni izdavatelji i to bez
ograničenja;
2. domaće i inozemne municipalne i korporativne obveznice i druge dužničke
vrijednosne papire (komercijalni zapisi), najviše do 30% imovine;
3. domaće i inozemne državne vrijednosne papire (obveznice, trezorske zapise) te
inozemne dionice, najviše do 30% imovine;
4. udjele domaćih i inozemnih otvorenih investicijskih fondova, odnosno dionice
zatvorenih investicijskih fondova, najviše do 30% imovine;
5. depozite, potvrde o ulozima ili repo poslove kod domaće ili inozemne banke,
najviše do 20% imovine,druge oblike imovine koje odredi Hanfa.
Do samog europskog članstva minimalni dio imovine koji je morao biti uložen u
vrijednosne papire izdane od strane Republike Hrvatske odnosno HNB-a iznosio je 50
%. Pri samom ulaganju mogu se primjenjivati terminski ugovori, opcije i ostali izvedeni
financijski instrumenti samo u svrhu zaštite imovine fonda. Osnovni cilj mirovinske
štednje je osiguranje sredstava koja će uz razumni rizik biti financijska osnova za prihod
u starosti. Cilj mirovinskih fondova je postizanje prihvatljivog omjera između prinosa
fonda i mogućih rizika, koji se odgovarajućom investicijskom politikom mogu smanjiti,
ali se ne mogu u cjelosti izbjeći. Zbog toga su ograničenja ulaganja imovine
mirovinskih fondova propisana prilično konzervativno i restriktivno. U skladu s tim,
mirovinski fondovi, osobito obvezni, uglavnom ostavruju relativno niži prinos, ali su
manje izloženi riziku pada vrijednosti od primjerice dioničkih investicijskih fondova.
Zakonom su propisana načela ulaganja mirovinskih fondova, ograničenja u pogledu
vrste imovine u koju se može ulagati (kvalitativna ograničenja), kao i najviši dozvoljeni
opseg postotak ulaganja u pojedinu vrstu imovine (kvantitativna ograničenja). Prema
zakonu, imovina mirovinskog fonda može se ulagati sa svrhom povećanja ukupnog
prinosa od ulaganja isključivo u korist članova mirovinskog fonda, uz uvažavanje
sljedećih načela (Prga, 2011):
1. sigurnost, razboritosti i opreza;
2. lojalnosti;
3. skrbi;
%)!
!
4. smanjivanja rizika raspršenošću ulaganja;
5. zakonitosti;
6. održavanja odgovarajuće likvidnosti;
7. zabrane sukoba interesa.
Kod ulaganja imovine mirovinskog fonda mogu se upotrebljavati terminski ugovori,
opcije i ostali izvedeni financijski instrumenti samo radi zaštite imovine mirovinskog
fonda uz uvjet da ukupna izloženost ne smije biti veća od neto vrijednosti imovine
mirovinskog fonda. Terminskim ugovorima u smislu Zakona smatraju se isključivo
(Prga, 2011, p.145):
1. futures ugovori, uvršteni na nekoj od dozoljenih terminskih burzi;
2. opcijski ugovori, uvršteni na nekoj od dozoljenih terminskih burzi;
3. devizni forward i swap ugovori i
4. strukturirani dužnički vrijednosni papiri.
Terminske ugovore, društvo smije sklapati samo radi zaštite portfelja mirovinskog
fonda od promjene cijena (volatilnosti) na tržištu, odnosno ne smije sklapati te ugovore
radi špekulacije. Zamjenske terminske ugovore (engl. Proxy hedging) dozvoljeno je
koristiti iznimno pod propisnim uvjetima. Imovinu mirovinskih fondova zabranjeno je
ulagati u vrijednosne papire kojima se ne trguje na organiziranom tržištu, imovinu koja
je po zakonu neotuđiva, nekretnine, umjetničke predmete, vrijednosne papire
miovinskog društva ili povezane osobe mirovinskog društva i drugu imovinu koju
propiše Agencija (Prga, 2011, p.145-148).
4.2. KONCEPT ZAJAMČENOG PRINOSA
Zajamčeni prinos važan je zbog socijalne važnosti obveznog mirovinskog osiguranja,
ali potiče mirovinska društva na slična i s dugoročnog aspekta ponekad suboptimalna
ulaganja. Zajamčeni prinos također je institut koji obvezne mirovinske fondove
razlikuje od investicijskih fondova, gdje u pravilu nema takvih jamstava. Sličnom
strukturom ulaganaja, mirovinska društva smanjuju rizik da se zbog većih odstupanja od
%*!
!
prosječnih prinosa obveznih mirovinskih fondova aktivira zajamčeni prinos i nastanu
troškovi po toj osnovi, te se smanjuje konkurencija među mirovinskim fondovima
Kriterij sigurnosti važniji je za mirovinske nego za druge investicijske fondove jer
imovina fonda osigurava socijalnu sigurnost članovima mirovinskog fonda i članovima
njihovih obitelji. Treba istaknuti da iako je uloga države manja te je veća odgovornost
osiguranika za vlastitu socijalnu sigurnost u kapitaliziranom mirovinskom osiguranju
nego u mirovinskom osiguranju na temelju međugeneracijske solidarnosti. Država je
također odgovorna za uspješnost i stabilnost kapitaliziranog mirovinskog osiguranja i
socijalnu sigurnost korisnika mirovina iz tog osiguranja. Stoga su radi smanjivanja
rizika kojima se izlažu fondovi, kao i smanjivanja rizika da za državu nastanu troškovi
po toj osnovi, propisi o ulaganju imovine mirovinskih fondova, osobito obveznih,
restriktivniji i konzervativniji nego za investicijske fondove. Radi zaštite vrijednosti
sredstava na osobnom računu, članovima obveznog mirovinskog fonda za svaku godinu
jamči se prinos u visini referentnog prinosa, utvrđenog od strane Agencije, umanjenog
za šest postotnih bodova (Prga, 2011, p. 153-154).
U hrvatskom se obveznom kapitalno financiranom mirovinskom podsustavu od početka
primjenjuje institut zajamčenog prinosa. Tijekom vremena se mijenjao način njegova
izračuna, kao i osobe koje za njega snose materijalnu odgovornost. Institut zajamčenog
prinosa se do sada nikad nije koristio. Razlog tome vjerojatno leži u činjenici što je od
2007. jako nisko postavljen (referentni prinos umanjen čak za 6 postotnih bodova.
Smatra se da takvo nisko postavljeno jamstvo pruža zapravo fiktivnu sigurnost i de
facto sliči sustavima koji uopće ne jamče garanciju najnižeg prinosa (npr. Švedska, UK,
Bugarska).
U sedmoj tablici prikazana je regulativa zajamčenog prinosa od 2007. godine do
članstva Republike Hrvatske u Europskoj Uniji.
%+!
!
Tablica 7: Prikaz regulative zajamčenog prinosa u Republici Hrvatskoj
Razdoblje Iznos zajamčenog prinosa na koji ima pravo
svaki član OMF-a
Na čiji teret pada garancija
Do 2007.
godine
Ako je referentni prinos pozitivan u prethodne tri
kalendarske godine u visini trećine referentonga
prinosa, a maksimalno do visine eskontne stope
HNB-a. Ako je referenti prinos negativan u
prethodne tri godine u visini 3x referentnog prinosa
utvrđenog od strane Agencije. Izračunava se u
siječnju svake godine, na temelju podataka za
prethodno trogodišnje razdoblje.
Uplata razlike do iznosa
zajamčenog prinosa:
OMD iz jamstvenog pologa (kod
banke skrbnika), a ako to nije
dovoljno:
OMD iz temeljnog kapitala OMD-
a do najviše 20% temeljnog
kapitala društva godišnje, a
preostali iznos:
iz državnog proračuna.
Od 2007.
do
pristupanj u
EU-u
U visini referentnog prinosa (ponderirane
aritmetičke sredine stopa prosječnih godišnjih
prinosa svih OMFova), utvrđenog od strane
Agencije, umanjenog za 6 postotnih bodova.
Izračunava se u siječnju svake godine za prethodnu
kalendarsku godinu na način i u roku utvrđenom
propisom Agencije (pravilnikom je propisano da se
računa za prethodno trogodišnje razdoblje).
Uplata razlike do iznosa
zajamčenog prinosa:
OMD iz jamstvenog pologa (kod
banke skrbnika), a ako to nije
dovoljno:
OMD iz kapitala OMD-a do
najviše 80% kapitala društva, a
preostali iznos:
iz državnog proračuna.
Nakon
članstva
EU-u
U visini referentnog prinosa (ponderirane
aritmetičke sredine stopa prosječnih godišnjih
prinosa svih OMFova), utvrđenog od strane
Agencije, umanjenog za 6 postotnih bodova.
Izračunava se u siječnju svake godine za prethodnu
kalendarsku godinu na način i u roku utvrđenom
propisom Agencije (pravilnikom je propisano da se
računa za prethodno trogodišnje razdoblje).
Uplata razlike do iznosa
zajamčenog prinosa:
- OMD iz jamstvenog pologa (kod
banke skrbnika) i
- sredstava OMD-a.
Kao garancija za zajamčeni prinos,
a koji pada na teret sredstava MD-
a, propisano je osnivanje posebnog
garancijskog fonda (Agencija još
nije donijela propise s tim u vezi).
Izvor: obrada autorice prema Nestić, (ur), 2011, p.83
&,!
!
Uzimajući sve te pokazatelje u obzir smatra se da bi u Republici Hrvatskoj u budućnosti
trebalo razmotriti sljedeće mogućnosti:
1. povećanje zajamčenog prinosa putem manjeg umanjenja referentnog prinosa;
2. vezanje prinosa uz stopu apsolutnog prinosa.
U slučaju vezivanja prinosa uz stopu apsolutnog prinosa nužan je poseban oprez ne
samo zbog mogućeg nametanja neizdržive obveze, već i zbog moguće pojave
sljedbeničke investicijske politike fondova, pogotovo kad su oni sudužnici za isplatu
jamstava. U svakom slučaju, nikakve mjere se u sustavu ne bi smjele poduzimati bez
mjerenja srednjoročnih ekonomskih učinaka na imovinu članova fonda i dugoročnih
učinaka na samu održivost obveznog kapitalno financiranog podsustava (Nestić, (ur),
2011, p.82, 83).
4.3. STRUKTURA ULAGANJA OBVEZNIH I DOBROVOLJNIH
MIROVINSKIH FONDOVA
Obvezni mirovinski fondovi su počeli s radom u 2002. godini, i već u prve tri godine
poslovanja ostvarili su vrlo dobre rezultate. Imovina članova fondova povećana je u te
tri godine za više od 8% godišnje. Obvezni mirovinski fondovi imaju stabilni udio na
tržištu koji se gotovo ne mijenja. Broj članova svih fondova iz godine u godinu raste.
Ulaganja sredstva fondova, tj. njihovih članova uređena su prilično strogim propisima,
tako da je većina uložena u državne, gradske i obveznice pojedinih tvrtki (korporativne).
U 2004. godini u domaću imovinu uloženo je gotovo 93%, a u inozemnu nešto više od
7% ulaganja, takav se odnos ulaganja nastavlja i do 2014. godine. Više od 85% imovine
uloženo je u državne, municipalne (gradske i općinske) te obveznice pojedinih
poduzeća. Navedeno se smatra sigurnim ulaganjima, a još treba spomenuti novčana
sredstva od preko 221 miljun kuna, te potraživanja od 102 miljuna kuna. U dionice, kao
rizičnije vrijednosne papire, uloženo je samo 279 miljuna kuna ili 3,45% imovine, i to u
one najsigurnije, prve kotacije (službeno tržište) Zagrebačke burze. Inozemna ulaganja
usmjerena su najviše na otvorene investicijske fondove. Valja naglasiti da samo godinu
&"!
!
kasnije, u 2005. povećana su inozemna ulaganja na gotovo 11% od ukupne imovine,
rast se nastavlja i 10 godina kasnije, do vrijednosti od 8.753,003 kn (2014. godina)
(Miletić, 2006).
U tablicama koje slijede daje se prikaz strukture ulaganja ukupne imovine hrvatskih
obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova u razdoblju od 2003. do 2014. godine.
Zbog cjelovitosti prikaza ulaganja se prikazuju u apsolutnim iznosima (u tisućama
kuna).
U nastavku slijedi tablica koja prikazuje strukturu ulaganja ukupne imovine obveznih
mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2003. do 2014. godine.
Tablica 8: Struktura ulaganja ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova u
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do 2014. godine (na kraju
razdoblja u tisućama HRK)
Izvor: obrada autorice prema službenim podacima HANFE
Iz tablice je jasno vidljivo kako domaća imovina obveznih mirovinskih fondova raste iz
godine u godinu sve do vrijednosti od 57.095.578 kn (2014. godina), dok najveću
&#!
!
vrijednost u strukturi ulaganja imaju vrijednosni papiri i depoziti, a najmanje se ulaže u
municipalne obveznice. Najveći rast bilježe državne obveznice, dok najmanji
municipalne.
U nastavku sljede tablice koje prikazuju strukturu ulaganja ukupne imovine otvorenih i
zatvorenih doborovoljnih mirovinskih fondova Republike Hrvatske za razdoblje od
2004. do 2014. godine.
Tablica 9: Struktura ulaganja ukupne imovine otvorenih dobrovoljnih
mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do
2014. godine (na kraju razdoblja u tisućama HRK)
Izvor: obrada autorice prema službenim podacima HANFE
&$!
!
Tablica 10: Struktura ulaganja ukupne imovine zatvorenih dobrovoljnih
mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do
2014. godine (na kraju razdoblja u tisućana HRK)
Izvor: obrada autorice prema službenim podacima HANFE !
Dobrovoljni mirovinski fond u svoje članstvo prima sve osobe s prebivalištem u
Republici Hrvatskoj. Postoje i zatvoreni fondovi, oni su namjenjeni određenim
skupinama osiguranika, bilo da su zaposleni u pojedinom poduzeću koje postaje
pokrovitelj takvog fonda ili su iste profesije i sl. Ulaganja sredstava dobrovoljnih
mirovinskih fondova odvijaju se po sličnim propisima kao i obveznih, tako da su udjeli
pojedinih namjena ulaganja gotovo jednaki. Više od 93% sredstava uloženo je u
domaću imovinu, a 7% u inozemnu, i ponovno više od 83% u državne, gradske i
korporacijske obveznice.
Iz prikazanih tablica (8, 9, i 10) je vidljivo kako je izloženost domaćem gospodarstvu
pretežita (više od 85%). Očito je da se time financira javni dug, a to nam pokazuje
velika izloženost državnim obveznicama. Osim toga, zamjetna je mala razlika u
investicijskom ponašanju u pogledu oblika imovine u obveznom i dobrovoljnom
podsustavu, što je odraz dosadašnjih zakonskih ograničenja ulaganja, koja su bila ista za
obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove od samih početaka kapitaliziranog sustava.
&%!
!
Zanimljiva je činjenica da zatvoreni mirovinski fondovi imaju veći postotak ulaganja u
domaće gospodarstvo od obveznih i dobrovoljnih otvorenih fondova. Nakon zamjenskih
izmjena iz 2007. godine Pravilnikom o dodatnim kriterjima ulaganja i investicijskim
ograničenjima mirovinskih fondova (NN 129/07, 32/08, 112/08, 121/08, 2/09, 9/09,
141/09, čl. 11., vidi se da je i praktično usljedilo povećanje udjela portfelja u više
različitih oblika, a primjetno je i povećanje investiranja u stranu imovinu (Miletić,
2006).
4.4. ULAGANJE SREDSTAVA TEHNIČKIH PRIČUVA
Sredstva za isplatu mirovina (tehničke pričuve) mirovinsko osiguravajuće društvo
koristi za pokrivanje tekućih i budućih obveza prema ugovorima o mirovinama.
Mirovinsko osiguravajuće društvo sredstva pričuve ulaže u dozvoljene oblike imovine,
a vrijednost tih sredstva mora odgovarati ukupno preuzetim obvezama prema
ugovorima o mirovinama. Temeljna načela ulaganja su raznolikost i usklađivanje
novčanih tokova koje generiraju tehničke pričuve s novčanim tokovima koji nastaju
usljed podmirenja obveza osiguravajućeg društva prema sklopljenim ugovorima o
mirovinama. Ograničenja ulaganja sredstava tehničkih pričuva slična su ograničenjima
ulaganja imovine obveznih mirovinskih fondova, uz određene razlike primjene
poslovanja i rizicima u fazi isplate mirovina. Tako primjerice najmanje 50% sredstva iz
obveznog osiguranja mirovinsko osiguravajuće društvo mora uložiti u cjenovno
indeksirane državne obveznice, čime se usklađuje prinos sredstava tehničkih pričuva s
obvezom usklađivanja mirovina iz obveznog mirovinskog osiguranja s indeksom
potrošačkih cijena i štite ta sredstva od rizika inflacije.
Sredstva tehničkih pričuva mirovinsko osiguravajuće društvo ulaže u sljedeće vrste
imovine (Prga, 2011, p.154-156):
1. trezorske zapise Ministarstva financija i zapise Hrvatske narodne banke;
2. državne obveznice;
3. ostale državne vrijednosne papire ili one za koje jamči Republika Hrvatska te
zajmove koje daje ili jamči Republika Hrvatska – najviše 10% sredstva
tehničkih pričuva;
&&!
!
4. obveznice jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave;
5. obveznice koje izdaju druge pravne osobe kojima se trguje na organiziranim
tržištima;
6. hipotekarne obveznice – vrijednost sredtsva tehničkih pričuva uloženih u jednu
emisiju hipotekarnih obevznica ne smije prijeći 50% vrijednosti nekretnine na
temelju koje su emitirane hipotekarne obveznice;
7. nekretnine – najviše 5% sredstava tehničkih pričuva može se ulagati u jednu
nekretninu;
8. dionice kojima se trguje na organiziranim tržištima;
9. bankovne depozite;
10. udjele u otvorenim i dionice u zatvorenim investicijskim fondovima;
11. cjenovno indeksirane državne obveznice;
12. cjenovno indeksirane obveznice jedinica lokalne uprave i samouprave;
13. cjenovno indeksirane obveznice koje izdaju druge pravne osobe.
Pri odabiru vrsti i obilježja imovine za pokriće tehničke pričuve mirovinsko
osiguravajuće društvo mora uzimati u obzir vrste poslova osiguranja koje obavlja, tako
da je zajamčena sigurnost, isplativost i tržišnost ulaganja, odgovarajuća ročnost u
odnosu na dospijeće obveza iz ugovora o osiguranju te raznovrsnost i disperzija
ulaganja (NN, 151/2005).
4.5. PRINOSI MIROVINSKIH FONDOVA
Indeks prosječnog prinosa obveznih mirovinskih fondova – Mirex, utvrđuje Agencija
kao vaganu aritmetičku sredinu vrijednosti obračunskih jedinica obveznih mirovinskih
fondova. Mirexom je stvoren umjetan prosječan fond, dakle Mirex mjeri prosječnu
vrijednost obračunske jedinice na dan kad je promatramo. Uzimajući prinos svakog
pojedinog fonda u odnosu na prinos Mirexa, možemo vidjeti je li prinos u promatranom
razdoblju iznad Mirexa, ispod njega ili je jednak njemu. Možemo vidjeti je li jednak
zajamčenom prinosu, odnosno u kojoj je referenci u odnosu na zajamčeni prinos. To
znači, ako vidimo vrijednost Mirexa, vidimo je li naš fond iznad ili ispod prosjeka.
&(!
!
Dobrovoljni mirovinski fondovi imaju obračunsku jedinicu, čija visina također ovisi o
kretanju tržišne vrijednosti vrijednosnih papira u portfelju fonda i naknadama koje
uzima dobrovoljno mirovinsko društvo. Vrijednost osobnog računa, kao i za obvezni
fond, računa se množenjem broja obračunskih jedinica na osobnom računu s
vrijednošću obračunske jedinice mirovinskog fonda. Sredstva s osobnog računa prenose
se prigodom promjene članstva, te u slučaju umirovljenja ili smrti člana fonda. Tada se
sredstva prenose u drugi fond (promjena članstva, ili u mirovinsko osiguravajuće
društvo radi isplate mirovine, ili u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ako član
obveznog mirovinskog fonda mirovinu ostvaruju samo u prvom stupu u visini kao da je
bio osiguran samo u tom osiguranju (Prga, 2011, p. 152-153). Prema podacima
Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA-e), u svibnju 2014. godine je
prosječna vagana vrijednost četiri obvezna mirovinska fonda, indeks Mirex, porastao
0,25 %, na 190,21 bodova, kao i svi mirovinski fondovi. Rast Mirexa posljedica je
povećanja vrijednosti svih obveznih mirovinskih fondova. Raiffeisen je pritom porastao
0,44 %, na 190,271 bodova, a PBZ Croatia osiguranje za 0,3 %, na 173,7861 boda.
Fond AZ je na vrijednosti dobio 0,14 %, na 195,4177 bodova, a Erste Plavi 0,12 %, na
194,0739 bodova. Istoga dana su višu vrijednost bilježili i svi otvoreni dobrovoljni
mirovinski fondovi (od 0,02% do 0,38%), kao i svi zatvoreni dobrovoljni mirovinski
fondovi, u rasponu između 0,1 i 0,3% (www.hrportfolio.hr).
Za razliku od 2013. godine kada se prosječna ponderirana vrijednost obračunskih
jedinica, odnosno indeks MIREX, izračunavao na temelju vrijednosti obračunskih
jedinica četiri obvezna mirovinska fonda, u 2014. za svaku se kategoriju A, B i C
obveznih mirovinskih fondova izračunavao indeks MIREX odgovarajuće kategorije. S
obzirom na to da su postojeći obvezni mirovinski fondovi, koji su počeli s radom u
2002., postali obvezni mirovinski fondovi kategorije B u kolovozu 2014., indeks
MIREX kategorije B izračunavao se s početkom godine, a indeksi MIREX kategorija A
i C izračunavali su se s početkom rada obveznih mirovinskih fondova kategorija A i C.
MIREX kategorije B krajem 2014. iznosio je visokih 11,4%, dok su se prinosi obveznih
mirovinskih fondova kategorije B kretali u rasponu od 10,1% do 12,4%. MIREX
kategorije A iznosio je 4,6%, a MIREX kategorije C 2,9%. Obvezni mirovinski fondovi
&)!
!
kategorije A ostvarili su prinose u rasponu od 4,1% do 6,4%, dok su obvezni mirovinski
fondovi kategorije C ostvarili prinose u rasponu od 1,8% do 4,2% (HANFA, 2014).
Obvezni mirovinski fondovi su tokom 2014. godine nakon godinu dana pada, ponovno
uspjeli članovima priuštiti dvoznamenkaste stope rasta prinosa njihove ušteđevine za
mirovinu. U najbrojnijoj kategoriji B četiri fonda ostvarila su prinose između 12,2 i 10,1
%, dok je MIREX kategorije B u 2014. godini porastao za 11,36 %, pokazuju podaci
portala Hrportfolio. Iznad MIREX-a su Raiffeisenov fond s najviših 12,17 % rasta
prinosa te AZ, koji je uspio ostvariti bolji rezultat od indeksa, 11,37%. U donjem domu
su PBZ/CO s 10,2 % te Erste Plavi s nešto nižih 10,12 % rasta prinosa. Može se reći da
su mirovinski fondovi u 2014. godini ostvarili dvostruko bolji rezultat nego u 2013.
godini.! Naime, podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa)
pokazuju da je za 2013. godinu MIREX iznosio 4,46 %. (Poslovni dnevnik).
Realni godišnji prinos hrvatskih mirovinskih fondova u veljači 2015. godine iznosio je
3,75% što svrstava Hrvatsku u sam regionalni i Europski vrh. Radi usporedbe u CEE
regiji (istočna i srednja Europa) je ispred Hrvatske samo Poljska, a na Europskoj razini
je Hrvatska 6., iza već spomenute Poljske, Danske, Nizozemske, Norveške i
Luksembruga. S ovakvim prinosima OMF-ovi su svojim članovima do početka 2015.
godine ostvarili ukupno 20,7 miljardi kuna nove vrijednosti, odnosno zarade.
Zanimljivo je da prema svim relativnim parametrima 75% uplaćenih doprinosa u prvi
stup daje 55% ukupnog iznosa mirovina, a 25% uplatu u drugi stup 45% od ukupnih
mirovinskih primanja. Na pitanje o ukidanju drugog mirovinskog stupa Republika
Hrvatska s njim ima značajnu prednost pred ostalim zemljama u regiji i ta prednost ne
smije se ispustiti zbog kratkoročnog dobitka proračuna. Mirovinski fondovi nisu
socijalni i pomoću njih se ne mogu i ne smiju krpati posljedice neurednog rada
hrvatskih poslodavaca. Iznešeni su podaci prema kojima 1,7 milijuna članova uplaćuje u
obavezne mirovinske fondove čija je vrijednost 68,5 milijardi kuna te kako još oko 222
tisuće članova uplaćuje u dobrovoljne mirovinske fondove (http://liderpress.hr/biznis-i-
politika/hrvatska/mirovinci-do-pocetka-2015-zaradili-207-milijardi-kuna/).
&*!
!
Može se zaključiti da imovina mirovinskih fondova raste iz godine u godinu, prinos
fondova također bilježi rast, što pozitivno utječe na financijski kao i socijalni sustav
Republike Hrvatske.
U nastavku slijedi grafički prikaz kretanja prinosa obveznih mirovinskih fondova
MIREX u razdoblju od 2002. do 2014. godine.
Grafikon 3: Prinosi obveznih mirovinskih fondova (MIREX) u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2002. do 2014. godine
Izvor: HANFA, DZS, Raiffeisen istraživanje
Iz grafikona 5 vidljivo je kako prinos obveznih mirovinskih fondova počinje padati
početkom 2002. godine te se kreće pozitivno sve do 2008. godine kada se bilježi pad
prinosa od -15, nakon toga se prinos postepeno povećava sve do 2010. godine kada
počinje ponovno oscilirati.
&+!
!
5. PRIJEDLOZI ZA UNAPRJEĐENJE PRINOSA MIROVINSKIH
FONDOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Tijekom 1990-ih godina problemi rastućeg deficita doveli su do potrebe za promjenama
u mirovinskom sustavu Republike Hrvatske, tako je 1998. godine započeta mirovinska
reforma, dok je posebnu važnost imala reforma iz 2002. godine, kada se uveo drugi
mirovinski stup. Sama reforma je bila uspješna u svojoj održivosti, no problem
primjerenosti tj. problem smanjivanja relativne visine mirovina je podcijenjen.
Međutim, ako se problem ne rješi, postoji mogućnost pojave nesklada između
umirovljenika osiguranih u prvom stupu (jednostupaši) i onih koji su osigurani u oba
mirovinska stupa (dvostupaši). Uz naveden problem, postoji i problem financijske
održivosti mirovinskog sustava. Također postoji problem uravnoteženja demografskih
pitanja, kao i niže mirovine iz mješovitog sustava, te su promjene izazvane nakon
uvođenja mirovinske reforme.
U Republici Hrvatskoj je ugrožena i primjerenost mirovina, odnosno trebalo bi se ići u
smjeru povećanja stope doprinosa, produženja radnog vijeka ili povećanju poreznih
izdataka. Povećanje izdvajanja iz proračuna ne može biti jedino rješenje, jer bi to moglo
narušiti fiskalnu poziciju Republike Hrvatske, posebice otkako je članica Europske
Unije. Primanja u starosti se mogu povećati poduzimanjem koraka na individualnoj
razini, npr. dobrovoljna mirovinska štednja, životno osiguranje, drugi oblici štednje i sl.
Kako bi se osigurala primjerenost mirovina u Republici Hrvatskoj predlažu se sljedeće
mjere koje bi mogle poboljšati stanje mirovinskog sustava: približno uravnotežiti
mirovine, ojačati vezu između uplaćenih doprinosa i primljenih mirovina, uvesti
osnovni (temeljni) mirovinski stup, povećati transparentnost mirovinskog sustava,
uvesti znanstvena istraživanja i stručna istraživanja iz područja mirovinskog sustava te
kao posljednje ali jednako važno ojačati svjest o individualnoj odgovornosti za primanja
u starosti. Približno uravnoteženje mirovina koje se isplaćuju u okviru mješovitog
sustava (prvi i drugi stup) s mirovinama koje se isplaćuju samo iz prvog stupa zadatak
je za nositelje socijalne i ekonomske politike. Zbog toga su mirovine iz mještovitog
sustava manje od mirovina koje se isplaćuju samo iz prvog stupa. Premda će se razlika s
vremenom smanjivati, čak i u slučaju da se ništa ne poduzima, ona će ostati značajna i
(,!
!
za radnike koji su mogli birati sustav ( generacija 40-50 ) i za one koji su prema
zakonu morali sudjelovati u oba sustava. Dopuštanjem povratka u prvi stup radnicima
koji su dobrovoljno izabrali sustav riješit će se problem njihovih mirovina, ali to
sustavno ne rješava problem koji će se u sličnom obujmu pojaviti već za desetak godina
za obvezne osiguranike u drugom stupu. Potrebno je osnažiti vezu između uplaćenih
doprinosa i primljenih mirovina kako bi se motiviralo radnike i poslodavce za plaćenje
doprinosa, potaknuo duži ostanak u svijetu rada, te smanjili poticaji za rad u sivoj
ekonomiji, kao i poticaji za neopravdano svrstavanje u neku od kategorija povlaštenih
mirovina.
Pravila za automatsku korekciju parametara javnog mirovinskog sustava, u skladu s
očekivanim trajanjem života i gospodarskim kriterijima, trebala bi smanjiti izloženost
prvog stupa politici, odnosno mjerama koje su motivirane kratkoročnim političkim
ciljevima, te istovremno ojačati fiskalnu održivost sustava. Dosadašnja istraživanja
pokazuju da su starije osobe koje ne primaju mirovinu suočene s izrazito velikim
rizikom od siromaštva, većim od bilo koje druge skupine građana. Stoga postoji potreba
da se takvim starijim osobama osiguraju nužna primanja. Temeljne bi se mirovine
financirale iz poreza, a ne iz doprinosa. Potrebno je, ipak, paziti da se temeljni
mirovinski stup na odgovarajući način ugradi u ukupan sustav socijalne sigurnosti jer u
sustavu socijalne skrbi već postoji sličan instrument (doplatak za pomoć i njegu), a u
mirovinskom sustavu postoji najniža mirovina.
Povećati transparentnost mirovinskog sustava može značajno unaprijediti povjerenje
građana u mirovinski i socijalni sustav zemlje, naročito u uvjetima kada su oni svjesni
da ne mogu očekivati značajniji rast mirovina. No, oni mogu i moraju očekivati potpune
informacije o sustavu, o svojim pravima te mogućnostima koje pruža sustav. Potrebno
je omogućiti svakom osiguraniku u javnom sektoru jednostavan pristup informaciji
koliko je doprinosa doista uplaćeno na njegovo/njeno ime. Bilo bi potrebno ojačati
znanstvena i stručna istraživanjima iz područja mirovina, mirovinskog osiguranja i
mirovinskog sustava. Pritom se posebno važnim čini jačanje kapaciteta u javnoj upravi
(Ministarstvu financija, Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, HZMO-u) u
području analize i modeliranja mirovinskog sustava, te nadzora njegovog djelovanja
("!
!
(HANFA) kako bi se olakšalo donošenje i provođenje socijalne i ekonomske politike
utemeljene na provjerenim podacima i argumentima. U situaciji gdje privatni financijski
i mirovinski sustavi postaju sve složeniji, a javni mirovinski sustavi ne mogu u
potpunosti osigurati zadovoljavajuću financijsku potporu u starosti, otvara se pitanje
osobne brige za starost.
Stoga je, s jedne strane, potrebno ojačati svijest o individualnoj odgovornosti za
primanja u starosti, dok je s druge strane potrebno građane upoznati s rizicima i
prednostima koji se pojavljuju u pogledu osiguranja viših primanja u starosti, što je
potrebno učiniti u okviru javnih kampanja promocije financijske imirovinske pismenosti
(Nestić, (ur), 2011, p.57 – 64).
Mirovinski sustav pa tako i mirovinske fondove u Republici Hrvatskoj karakterizira niz
problema demografsko – organizacijskie i financijsko - sustavne prirode. Navedeno
predstavlja problem i teškoće za mirovinske fondove, stoga brojni su izazovi s kojima
se fondovi moraju suočiti u nastojanju da prevladaju iste. Smatra se kako bi trebalo
postrožiti uvjete za odlazak u mirovinu kako bi mirovinski fondovi mogli ostati
dugoročno financijski stabilni. Potrebno je ispitati problem velikog broja invalidskih
mirovina, zadržati postojeći broj mirovina, ukratko suziti mirovinska prava je nužno
zbog održavanja stabilnosti sustava i fondova.
Smatra se kako je potrebno mirovinsku pismenost dovesti na višu razinu. Ista je bitna
zbog poznavanja obveznog mirovinskog sustava i znanja koja su potrebna za planiranje
mirovinskih primanja iz privatnih i javnih izvora štednje za budućnost. Prema
istraživanju o mirovinskoj pismenosti iz rujna 2010. godine (provedeno na 608 radno
aktivnih ispitanika, muškog i ženskog spola), može se zaključiti da je 54% ispitanika
mirovinski nepisemno, na temelju blago definiranih kriterija mirovinske (ne)pismenosti
postavljenih u istraživanju (Vehovec, 2011).
Navedeno naglašava opravdanost potrebe za dodatnom edukacijom stanovništva
Republike Hrvatske, npr. počevši u srednjoškolskom obrazovanju, nastavljajući u
sveučilišnom krugu, gdje bi se već mlađu populaciju upoznalo sa značajem, vrstama,
(#!
!
načinom poslovanja mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj. Kako bi isti mogli
pravovremeno reagirati i osigurati svoju budućnost, te time pozitivno utjecati na prinose
mirovinskih fondova.
($!
!
6. ZAKLJUČAK
Slično kao i u mnogim drugim europskim zemljama, tijekom posljednja tri desetljeća
Hrvatska se suočava sa sve težim stanjem u javnom mirovinskom sustavu koji je
načelno određen s tri ključna čimbenika: demografskim i gospodarskim kretanjima
(ponajprije na tržištu rada) te kretanjima u području zakonske regulative. Šest
uzastopnih recesijskih godina uzrokovalo je značajne poremećaje na tržištu rada što je
dovelo do iznimnog povećanja deficita javnog mirovinskog sustava. Zadržavanje
statusa quo značilo bi odustajanje od započete mirovinske reforme koja je primarno
trebala uspostaviti dugoročnu ravnotežu između primjerenih mirovina i financijske
održivosti cjelokupnog mirovinskog sustava. Negativni demografski trendovi (npr. pad
stope nataliteta, produljenje očekivanog trajanja života i dr.) uzrokovali su depopulaciju
i ubrzano starenje stanovništva. Godinama se pogoršavao odnos između broja
osiguranika i umirovljenika koji je u Republici Hrvatskoj dodatno potaknut
poslijeratnim i tranzicijskim razdobljem tijekom devedesetih godina. Neuspješnost
gospodarskih politika i učestali izborni ciklusi obilježili su razdoblje velikodušnih
(prijevremnih) umirovljenja jer su se nastale socijalne neprilike često tretirale
zaobilaženjem strukturnih reformi što je u kratkom roku stvaralo privid rješenja
mirovinskog deficita.
Mirovinska reforma iz 2002. godine zamišljena je kao (re)distribucija odgovornosti za
isplate budućih mirovina uz istovremeno osvještavanje individualnog pristupa prema
problematici rizika koje nosi treća životna dob. Osim uvođenja II. i III. stupa koji su
postavljeni kako bi zadovoljili ciljeve mirovinske reforme, tijekom niza godina svjedoci
smo djelomičnih intervencija u mirovinski sustav od kojih su neke nedvojbeno
predstavljale korak untrag u odnosu na inicjalno postavljenu mirovinsku reformu.
Nameće se zaključak da je podjela tereta osiguranja adekvatnih mirovina između
državnog proračuna i samih osiguranika opcija koja dugoročno ima najviše izgleda za
uspjeh. Pokrivanje rastućih tekućih fiskalnih deficita potrebno je realizirati putem
cijeloga spektra poznatih konsolidacijskih mjera kako bi se budućim generacijama
olakšalo financiranje iznimno velikog broja umirovljenika koji se prema svim
(%!
!
projekcijama nedvojbeno prikazuju u daljenjem porastu što će dodatno pogoršati već
sada neprikladan omjer s brojm osiguranika.
Mirovinski fond je fond koji osniva poduzeće ili organizacija kako bi upravljao
ušteđevinama zaposlenih i kako bi im isplaćivao mirovine na koje im te ušteđevine daju
pravo. Mirovinski su fondovi medu najvećim investitorima na burzama vrijednosnica,
ali tradicionalno se drže po strani kad je riječ o kompanijama što ih posjeduju.
Postoje obvezni i doborovoljni mirovinski fondovi. Obvezni mirovinski fond je
mirovinski fond koji na temelju odobrenja Agencije osniva mirovinsko društvo i kojim
mirovinsko društvo upravlja u svoje ime i za zajednički račun članova mirovinskog
fonda u skladu s odredbama Zakona. Obvezni mirovinski fond može biti mirovinski
fond kategorije A, B ili C.
Obvezni mirovinski fondovi kategorije A, B, C su kategorije obveznih mirovinskih
fondova kojima upravlja isto mirovinsko društvo. Mirovinski fondovi različitih
kategorija imaju različite strategije ulaganja. Preuzeti rizik treba biti najmanji u
mirovinskome fondu kategorije C, a najveći u fondu kategorije A. Dobrovoljni
mirovinski fond je fond koji na temelju odobrenja HANFA-e može osnovati mirovinsko
društvo, društvo za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima ili društvo za
upravljanje UCITS fondovima i kojim neko od navedenih društava upravlja u svoje ime,
a za zajednički račun članova fonda, u skladu s odredbama Zakona o dobrovoljnim
mirovinskim fondovima. Dobrovoljni mirovinski fond može biti otvoreni i zatvoreni.
Otvoreni dobrovoljni mirovinski fond je dobrovoljni mirovinski fond u koji se, pod
uvjetima predviđenima Zakonom o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, mogu
učlaniti sve fizičke osobe. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond je dobrovoljni
mirovinski fond u koji se, pod uvjetima predviđenima Zakonom o dobrovoljnim
mirovinskim fondovima, mogu učlaniti fizičke osobe koje su zaposlene kod poslodavca
ili su članovi sindikata, članovi udruge samostalnih djelatnosti ili samozaposlene osobe.
Prema podacima središnjeg registra osiguranika (REGOS) na ukupnoj razini vidljivo je
kako je i dalje relativno niska osvještenost članova obveznih mirovinskih fondova pri
samostalnom odabiru obveznog mirovinskog fonda kojemu će povjeriti svoju imovinu.
(&!
!
Tako je 42.727 novih članova obveznih mirovinskih fondova u 2014. godini samo njih
2.318 samo odabralo obvezni mirovinski fond. Ukupna neto imovina obveznih
mirovinskih fondova na dan 31. prosinca 2014. iznosila je 66,3 mlrd. kuna. Neto
imovina obveznih mirovinskih fondova porasla je za 8,0 mlrd. kuna u odnosu na 2013.,
pri čemu je porast od 4,6 mlrd. kuna (56,8%) posljedica neto uplata članova, dok je
porast neto imovine od 3,5 mlrd. kuna (43,2%) rezultat ostvarenih prinosa obveznih
mirovinskih fondova. Od početka 2002. neto imovina obveznih mirovinskih fondova
konstantno raste iz godine u godinu, zbog kontinuiranih uplata članova obveznih
mirovinskih fondova i ostvarenih prinosa.
Na dan 31. prosinca 2014. od ukupnih ulaganja obveznih mirovinskih fondova u
obveznička izdanja najveći dio (96,2%) odnosio se na ulaganja u domaće državne
obveznice. Pored tih ulaganja značajan udio u ukupnoj imovini obveznih mirovinskih
fondova odnosio se na ulaganja u dionice, pri čemu je udio izdavatelja iz Republike
Hrvatske u navedenim ulaganjima iznosio 53,0%, dok se ostatak odnosio većinom na
dionice izdavatelja iz Sjedinjenih Američkih Država (20,0%) i Slovenije (13,0%). Osim
u obveznice i dionice, imovina obveznih mirovinskih fondova kategorij ulagana je i u
investicijske fondove te instrumente tržišta novca. Najveći dio ulaganja u investicijske
fondove odnosio se na ulaganja u inozemne dioničke (95,0%) i manjim dijelom na
domaće novčane (5,0%) UCITS fondove, dok su se ulaganja u instrumente tržišta novca
odnosila isključivo na trezorske zapise Ministarstva financija.
Društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima upravljaju s ukupno šest
otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova i 16 zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih
fondova. U Republici Hrvatskoj posluju četiri društva za upravljanje dobrovoljnim
mirovinskim fondovima. Dva su društva u neposrednom vlasništvu nerezidenata, jedno
je u posrednom vlasništvu nerezidenta, dok je jedno u neposrednom vlasništvu
rezidenta. Kao i kod obveznih mirovinskih fondova, u 2014. nastavljen je kontinuirani
rast broja članova otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. Ukupni bruto doprinosi
članova otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova također su porasli, i to za 22,4% u
odnosu na 2013. godinu. Osim rasta broja članova i ukupnih bruto doprinosa rasla je i
neto imovina otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, i to za 20,1% u odnosu na
((!
!
2013. godinu. Nadalje, svi otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi u 2014. ostvarili su
pozitivne prinose, i to u rasponu od 8,2% do 13,2%.
Na kraju 2014. ukupna ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova većinom
su se odnosila na ulaganja u obveznice, prije svega na ulaganja u domaće državne
obveznice (96,0%). Pored ulaganja u obveznice značajna su bila ulaganja otvorenih
dobrovoljnih mirovinskih fondova i u dionice. Navedena ulaganja većinom su se
odnosila na dionice izdavatelja iz Republike Hrvatske (59,0%) te na dionice izdavatelja
iz Slovenije (14,0%), Sjedinjenih Američkih Država (10,0%) i Izraela (10,0%). Osim u
obveznice i dionice, otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi ulagali su u investicijske
fondove i depozite kreditnih institucija. Ulaganja u investicijske fondove uglavnom su
se odnosila na inozemne dioničke investicijske fondove (87,0%) te na domaće dioničke
i novčane UCITS fondove (13,0%), dok su se ulaganja u depozite kreditnih institucija
odnosila na domaća ulaganja.
Hrvatski mirovinski sustav mora se prilagoditi potrebama građana za primjerenim
primanjima u starosti, vodeći računa o gospodarskim mogućnostima i budućim
demografskim izazovima. Dosadašnje reforme nisu uspjele riješiti problem relativno
niskih mirovina, dok je deficit javnog mirovinskog sustava ostao visok. Stoga su
potrebni dodatni reformski napori kako bi se izbjegle negativne socijalne posljedice te
postigla financijska održivost sustava. Starenje stanovništva, niska stopa ekonomske
aktivnosti stanovništva i strukturni problemi mirovinskog sustava ključni su izazovi s
kojima se suočava ovaj sustav i na koje buduće reforme moraju pronaći prikladan
odgovor. Demografske projekcije pokazuju da će se u sljedećih 50 godina očekivano
trajanje života produžiti za više od pet godina te da će se udio starijih osoba (65 i više
godina) u radnom kontingentu (15-64 godine) povećati s 25 na preko 50 %.
Republika Hrvatska trenutno ima nisku stopu zaposlenosti, nižu od bilo koje zemlje EU-
a, s neizvjesnim izgledima u pogledu kretanja u budućnosti. U 2010. godini je gotovo
40% umirovljenika bilo mlađe od 65 godina, a manje od 12% umirovljenika imalo je
radni staž od 40 godina i više. Sa sadašnjom stopom zaposlenosti, teret financiranja
mirovina je vrlo velik. Na jednog korisnika mirovine sredinom 2011. došlo je tek 1,26
()!
!
osiguranika koji uplaćuju doprinose, što je jedan od najnepovoljnijih omjera u Europi.
Projekcije pokazuju da će zbog starenja stanovništva ovaj pokazatelj u budućnosti biti
još nepovoljniji. Nedavna kriza je povećala financijske probleme javnog mirovinskog
sustava. U 2010. je samo 54% izdataka za mirovine bilo pokriveno prihodima od
doprinosa, dok je ostatak u iznosu od 16 milijardi kuna ili 4,9% BDP-a bio pokriven
transferima iz državnog proračuna. Uz takvo stanje mirovinskog sustava izazove s
kojima je suočen, pitanje budućnosti mirovina opravdano zaokuplja pozornost građana i
nositelja ekonomske i socijalne politike. Iako razumijevanje primjerenosti mirovina
nije jednoznačno i za različite ljude ima različito značenje, većina ga analitičkih radova
određuje u relativnom smislu, u odnosu na plaće. Zato se kao glavni pokazatelj
primjerenosti promatra početni omjer (stopa) zamjene mirovina, odnosno omjer prve
mirovine i posljednje plaće. Ako se ništa ne promijeni, postojeći parametri mirovinskog
sustava ukazuju da će za osobu istih karakteristika početni omjer zamjene u 2050.
godini iznositi samo 38%, što bi tada bio najniži omjer u zemljama Europske unije.
U pogledu fiskalne ravnoteže javnog sustava, dugoročne projekcije pokazuju da će doći
do postupnog smanjivanja deficita koji bi oko 2050. trebao u potpunosti nestati,
odnosno sve isplate mirovina iz javnog sustava u potpunosti bi bile pokrivene
prihodima od doprinosa. To bi se poboljšanje prvenstveno trebalo postići uštedama na
strani rashoda, odnosno smanjivanjem relativne visine mirovina u odnosu na prosječnu
plaću. Ovakvi očekivani trendovi u slučaju izostanka reformi, ma koliko se činili
nepovoljnima, mogu poslužiti kao snažna motivacija za promjenu i djelovanje. Usprkos
demografskim i ekonomskim rizicima, Republika Hrvatska može izgraditi takav
mirovinski sustav koji će građanima osigurati primjerene mirovine. Međutim, građani
moraju biti svjesni rizika smanjenja mirovina iz javnog sustava te poduzeti i osobne
napore radi osiguranja viših primanja u starosti. Uz razumne reformske poteze moguće
je osigurati i primjerene mirovine i financijski održiv sustav.
Zadatak je oblikovati mirovinski sustav koji osigurava sigurne i dostatne prihode u
starijoj dobi, neovisno o različitostima primijenjenih oblika ili njihovih kombinacija.
Ozbiljan i argumentiran socijalni dijalog nužan je preduvjet kvalitetnijim rješenjima u
radu na oblikovanju i prilagođavanju mirovinskog sustava novim okolnostima, kako bi
(*!
!
se osigurala njegova dugoročna financijska održivost ali i primjerena mirovinska
primanja. Između ova dva cilja nužno je uspostaviti društveno prihvatljivu ravnotežu.
To se može postići planskim i sustavnim radom uz simulaciju posljedica prihvaćenih
rješenja i uključenošcu svih zainteresiranih. Područje socijalne sigurnosti u starosti, jer
o tome se radi, područje je ljudskih prava druge generacije, a ujedno i mjera
civiliziranosti društvene zajednice. Starost je naša sudbina, premda to optimizam
mladosti ne raspoznaje. Činjenica je da će snažne promjene u svijetu rada, pritisak ka
većoj fleksibilizaciji i deregulaciji tržišta rada (prekarizacija rada) sužavati bazu i
obuhvat doprinosa za mirovinsko osiguranje. Duža razdoblja nezaposlenosti i potrage za
poslom već su danas gotovo uobičajeni za većinu mladih, a nove tehnologije smanjuju
potrebu za ljudskim radom te je posve zamisliva realnost u kojoj gospodarski rast neće
ujedno značiti i rast zapošljavanja. U takvim uvjetima, potreba za društvenom
solidarnošću i odgovornošću države (javnih financija) bit će veća.
(+!
!
LITERATURA
KNJIGE
Kašnjar – Putar R. 2004, Mrša, Š., Mirovinski sustav, Teb, Zagreb
Mishkin F. 2005, Eakins, S., G., 2005, Financijska tržišta i institucije, Mate, Zagreb
Miletić V. 2006, Vodič za razumijevanje mirovinskih fondova, Rifin, Zagreb
Miletić V. 2009, Vodič za razumijevanje mirovinskih fondova, Riffin, Zagreb,
Prohaska Z. 1996, Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb
Puljiz V. 2008, Socijalna politika Hrvatske, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Vukorepa I. 2012, Mirovinski sustavi, Kapitalno financiranje kao čimbenik socijalne
sigurnosti, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb
OSTALI IZVORI
AZ fond, 18.07.2014.: <http://www.azfond.hr/az-dobrovoljni-mirovinski-
fond/zatvoreni-dobrovoljni-mirovinski-fondovi/>
Banka.hr, 12.08.2015.: <http://www.banka.hr/projekti/analiza-mirovinskog-
sustava/pojmovnik>
Bakić N. 2002, Ulaganja mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj, Financijska
teorija i praksa, vol. 26, (2), str 435. – 445. <http://www.ijf.hr/FTP/2002/2/bakic.pdf>
Bejaković P. 2012, Mirovinski sustav u Hrvatskoj: problemi i perspektiva, Institut za
javne financije, Zagreb, str. 224. – 225.
<http://www.ijf.hr/upload/files/file/AMS/zbornik.pdf>
DZS, 2011, Projekcije stanovništva Republike Hrvatske od 2010. do 2061. Zagreb:
Državni zavod za statistiku., <http://www.dzs.hr>
),!
!
Erste Plavi mirovinski fond, 07.07.2014.:
<http://www.ersteplavi.hr/default.aspx?ID=134>
Godišnji plan hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje za 2014. godinu, 2013.
Zagreb <!
http://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/Upravnovijece/sjednice/20_19122013/Godi
%C5%A1nji%20plan%20Zavoda%20za%202014.pdf>
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) 01.06.2014.:
<http://www.hanfa.hr/registar/28/?&page=0>
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga HANFA, Godišnje izvješće 2013.
<http://www.hanfa.hr/getfile/42467/HANFA_GI%202013_FINALNA%20VERZIJA_Z
A%20WEB_13_02_2015.pdf>
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga HANFA, Godišnje izvješće 2012.
<http://www.hanfa.hr/HR/nav/109/godisnje-izvjesce.html>
Hrportfolio, 13.05.2014.:
<http://www.hrportfolio.biz/hr/fondovi/fondovi_4_2_0_2/|Vijesti|Fondovi|Novost|Rast_
Mirexa_i_mirovinskih_fondova|29609||1>
Hrportfolio, 14.07.2014.:
<http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_2_0_0_2/||Mirovinski_fondovi/>
HZMO, 05.07.2015., ''Izvješće o radu i poslovanju Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje'', Zagreb: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,
<http://www.mirovinsko.hr/default.asp?ID=389>
Lider, 3. veljače 2015..: <http://liderpress.hr/biznis-i-politika/hrvatska/raste-imovina-
mirovinskih-fondova/>
Limun.hr, 29.05.2014.: <http://limun.hr/main.aspx?id=12478&Page>
Limun.hr, 29.05.2014.: <http://www.azfond.hr/rjecnik-mirovinskog-sustava#top>
Limun.hr, 05.07.2014.: <http://limun.hr/main.aspx?id=12432&Page>
)"!
!
Mirovinski fondovi, 29.05.2014.:<http://www.azfond.hr/rjecnik-mirovinskog-
sustava#top>
Nestić D. (ur) et.al., 2011, Izazovi i mogućnosti za ostvarenje primjerenih starosnih
mirovina u Hrvatskoj, Ekonomski institut Zagreb, Zagreb
Olgić Draženović B. 2012, Uloga i utjecaj institucionalnih investitora na razvoj tržišta
kapitala odabranih tranzicijskih zemalja i Republike Hrvatske / doktorska disertacija,
Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka
Poslovni dnevnik 31.05.2014.: < http://www.poslovni.hr/hrvatska/sto-trebate-znati-o-
novim-kategorijama-mirovinskih-fondova-272701>
Poslovni dnevnik 07.01.2015.: <http://www.poslovni.hr/trzista/mirovinski-fondovi-
donijeli-opet-dvoznamenkast-prinos-286987>
Pojmovnik, Financijska teorija i praksa, 01.07.2015.:
<http://www.ijf.hr/FTP/2002/2/pojmovnik.pdf>
Pravilnik o financijskim izvještajima mirovinskih fondova (NN, br. 137/12)
<http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2012_12_137_2920.html>
Pravilnik o financijskim izvještajima mirovinskih društava (NN, br. 137/12)
<http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2012_12_137_2919.html>
Pravilnik o izmjenama Pravilnika o načinu raspoređivanja osiguranika u obvezne
mirovinske fondove i njihovom izvješćivanju o rasporedu (NN, br. 145/12)
<http://www.propisi.hr/print.php?id=1563>
Pravilnik o obavljanju poslova banke skrbnika (NN, br. 49/99, 63/00) <!
http://zakon.poslovna.hr/public/pravilnik-o-obavljanju-poslova-banke-
skrbnika/22745/zakoni.aspx>
Pravilnikom o dodatnim kriterjima ulaganja i investicijskim ograničenjima mirovinskih
fondova (NN 129/07, 32/08, 112/08, 121/08, 2/09, 9/09, 141/09, čl. 11.,
)#!
!
<http://www.poslovni-savjetnik.com/propisi/mirovinsko-osiguranje-mirovinski-
fondovi/pravilnik-o-dodatnim-kriterijima-ulaganja-i-investi>
Prga et. al., 2011, Upravljanje institucionalnim investitorima, pomoćni materijal za
izučavanje, Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet, Zagreb
Prošlost, sadašnjost i budućnost mirovinskog sustava u RH, Raiffeisen istraživanja,
25.05.2015.:<http://www.limun.hr/UserDocsImages/Proslost,%20sadasnjost%20i%20b
uducnost%20mirovinskoga%20sustava%20u%20RH.pdf>
Puljiz V. 2007, Hrvatski mirovinski sustav : korijeni, povijest, perspektive, Revija za
socijalnu politiku, broj II., str. 163. – 192., Zagreb <!
http://www.regos.hr/UserDocsImages/Prenosimo.pdf>
Raiffeisen mirovinski fond, 22.06.2014.: < http://www.rmf.hr/default.aspx?id=44>
Reifeisen mirovinski fondovi 18.07.2014.:
<http://www.mirovinaplus.hr/default.aspx?id=99>
Štimac, D. 2002, Uloga banke skrbnika u mirovinskoj reformi, Financijska teorija i
praksa, Zagreb,: <!https://www.google.hr/#q=poslovi+banke+skrbnika&tbs=li:1>
Vehovec M. 2011, Analiza mirovinskog sustava,:
<http://www.ijf.hr/upload/files/file/AMS/zbornik.pdf>
Zakon o obveznim mirovinskim fondovima (NN, br. 19/14.)
<http://www.zakon.hr/z/708/Zakon-o-obveznim-mirovinskim-fondovima>
Zakon o izmjename i dopunama Zakona o porezu na dohodak (NN, br. 177/04. i 73/08)
<http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_06_80_2276.html>
Zakon o obveznim i dobrovoljnim i mirovinskim fondovima (NN, br. 19/14)
<http://www.hanfa.hr/HR/nav/197/mirovinski-fondovi---zakoni-pravilnici-
misljenja.html>
Zakona o osiguranju (NN br. 151/2005.) <http://zakon.poslovna.hr/public/pravilnik-o-
vrstama-i-obiljezjima-imovine-za-pokrice-tehnickih-pricuva,-pravila-za-disperziju-i-
)$!
!
ogranicenje-ulaganja-imovine-za-pokrice-tehnickih-pricuva,-njihovo-vrednovanje,-
uskladenost,-pravila-za/396508/zakoni.aspx>
Statut Hravtskog zavoda za mirovinsko osiguranje (NN, br. 28/2014)
-http://www.poslovni-savjetnik.com/propisi/mirovinsko-osiguranje-hrvatski-zavod-za-
mirovinsko-osiguranje/statut-hrvatskog-zavoda-za-m-0>
)%!
!
POPIS TABLICA
Red.
br. Naslov Stranica
1. Relatikavna važnost financijskih posrednika u Republici Hrvatskoj od 2000.
do 2013. godine (u % aktive) 28
2. Neto imovina mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od
2004. do 2014. godine (na kraju razdoblja, u tisućama HRK) 30
3. Članstvo u mirovinskim fondovima u Republici Hrvatskoj od 2002. do 2014.
godine (na kraju razdoblja) 33
4. Ukupan broj zaposlenih, korisnika mirovina i osiguranika u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2014. godine (u tisućama) 34
5. Broj mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do
2014. godine 36
6. Zatvoreni doborovljni mirovinski fondovi u Republici Hrvatskoj u 2014.
godini 41
7. Prikaz regulative zajemčenog prinosa u Republici Hrvatskoj 49
8.
Struktura ulaganja ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova u
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do 2014. godine (na kraju razdoblja
u tisućama HRK)
51
9.
Struktura ulaganja ukupne imovine otvorenih dobrovoljnih mirovinskih
fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2014. godine (na kraju
razdoblja u tisućama HRK)
52
10.
Struktura ulaganja ukupne imovine zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih
fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2014. godine (na
kraju razdoblja u tisućama HRK)
53
)&!
!
POPIS GRAFIKONA
Red. br. Naslov Stranica
1. Stanovništvo prema starosti u Republici Hrvatskoj 12
2. Omjer broja osiguranika i umirovljenika u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2004. do 2014. godine 16
3. Prinosi obveznih mirovinskih fondova (MIREX) u razdoblju od
2002. do 2014. godine 58
!
)(!
!
!
