1. DEFINICIJA SOCIJALNOG PRAVAPozitivno-pravna disciplina, jedna od najmlađih znanstvenih disciplina.Samostalna pravna disciplina koju određuju 3 elementa, a to su: predmet, ime(naziv) i metoda.

1. PREDMET – to su socijalnopravni ODNOSI, NAČELA, INSTITUTI, PITANJA I KATEGORIJE u oblasti

a. socijalne zaštiteb. socijalnog osiguranjac. socijalne sigurnostid. socijalne skrbi

Socijalno pravo je pozitivnopravna disciplina čiji su predmet socijalnopravni odnosi, načela, institucije, kategorije, i pitanja u oblasti socijalnog osiguranja, socijalne sigurnosti i socijalne skrbi. Vezano uz to postoje različita shvaćanja pojma “socijalno”:

1. pojam socijalno (upućuje na pojedinca, njegovo socijalno stanje i određene slučajeve koji ga kao socijalne nezgode pogađaju) treba odvojiti od pojma ekonomsko

2. kompleks prava i okolnosti koji se odnosi na životne i radne uvjete pojedinca i čitavog društva - societas

3. najuže shvaćanje, pojam obuhvaća pojave i okolnosti vezane uz životne teškoće ljudi, prouzrokovane socijalnim slučajevima.

U prvom redu predmet socijalnog prava su socijalnopravni odnosi, koji su tradicionalni odnosi, prisutni i prije pojave socijalnog prava, npr. nezgoda na radu, za koju je radnik po pravilima građanskog prava bio obeštećen (radnik je morao dokazati krivnju poslodavca). Kasnije razvoj ide u pravcu odgovornosti za opasnu stvar (načelo objektivne odgovornosti), a potom dolazi do ustanove naknade po osnovi socijalnog osiguranja, krajem 19. stoljeća u Njemačkoj, gdje, ukoliko radnik nije bio zadovoljan i u cijelosti obeštećen socijalnim osiguranjem bio je upućen na građanskopravnu odgovornost za imovinsku i neimovinsku štetu.

Definiranje socijalnog prava putem određenih kriterija1. kriterij socijalne grupe → socijalno pravo proučava odnose među socijalnim grupama, pa

konkretizaciju socijalnih prava država može ostvariti svojom intervencijom i prema socijalnim grupama. Najveći broj socijalnih grupa nije pravni subjekt, stoga bi po ovom kriteriju nepravni subjekti bili subjekti socijalnopravnog odnosa

2. kriterij zaštite slabijih 3. “negativni” kriterij → socijalnopravne odnose smješta u okvire određenih trećih odnosa koji

se smještaju unutar tradicionalne podjele na javno i privatno pravo4. kriterij nadležnosti socijalnog sudstva → uzima formalni kriterij kao bitan, međutim

socijalno pravo je prvenstveno materijalno pravo koje ne može za svoju definiciju koristiti kriterij nadležnosti, jer to nije realni kriterij

5. tzv. “omnibus” kriterij → razvio ga je Georges Gurvitch na temelju shvaćanja jednakosti, bratstva i slobode i u socijalnom pravu, te stoga socijalno pravo socijalizirati, a ne etatizirati, te bi ga trebala činiti pravila o osiguranju, blagostanju, dokolici, kulturnom životu, a socijalno pravo trebalo bi uzdignuti na rang ustavnog ili upravnog prava.

6. realni kriterij, tj. kriterij socijalnopravnog odnosa → prema ovom kriteriju odgovor na pitanje što se smatra socijalnim pravom treba odrediti putem predmeta i metoda socijalnog prava. Predmet socijalnog prava su prvenstveno socijalnopravni odnosi, dok metoda socijalnog prava određuje a) načelo slobode inicijative ovlaštenih osoba, b) načelo obveznosti (prema kojem osoba koja se nalazi u stanju socijalne potrebe ne smije ostati nezaštićena) i c) načelo sankcije, koja se, kao imovinska, izriče prema socijalnopravnom tijelu, dok prema subjektu-titularu socijalnog prava nema (u pravilu, kasnije o iznimci!) sankcije ili se ona pojavljuje posredno u obustavljanju ili gubljenju prava. Prema tome, DEFINICIJA socijalnog prava glasila bi da je to grana prava koja regulira odnose između pojedinih tijela (određenih socijalnih tijela, ustanova, fondova, tijela socijalne zaštite,

1

domova, zajednica) s jedne strane, te pojedinaca, socijalnih grupa i obitelji s druge strane u zasnivanju i ostvarivanju socijalnozaštitnih funkcija države.

Socijalno pravo možemo podijeliti na materijalno i procesno, socijalno pravo u objektivnom i subjektivnom smislu, a prema funkciji na preventivno i kurativno. Institucije socijalnog prava su: socijalni razvoj, životni standard, socijalni rizik, socijalni problem i socijalna prestacija.

2. POJMOVI SOCIJALNE POLITIKE, A POJMOVI SOCIJALNOG PRAVA U NAREDNIM PITANJIMABIJEDA – nemogućnost ljudi da zadovoljavaju elementarne biološko-socijalne potrebe, prije svega u hrani, odijevanju i stanovanjuSIROMAŠTVO – nepovoljno stanje, pomanjkanje sredstava i mogućnosti za zadovoljavanje životnih potreba (relativna kategorija, tj. ovisi o stupnju ekonomskog i kulturnog razvoja društva)POTREBA – sve ono što se nema, a treba; prema prof. Timtiću za soc. pravo više odgovara pojam „potreba“ od pojma „interes“ jer se socijalno pravo „odnosi na one intervencije, akcije, rješavanjem kojih bi se putem društva, zadovoljilo potrebe čovjeka – u pravcu njegove egzistencije i napretka“SOCIJALNA POTREBA – stanje pojedinca ili grupe ljudi koji zbog posljedica poremećaja prirodnih funkcija ili zbog posljedica poremećaja u društvenim odnosima ne mogu samostalno ostvarivati zadovoljavajuće uvjete životaSOCIJALNI SLUČAJ – budući i neizvjesni događaj čije nastupanje ne ovisi potpuno o volji korisnika, već realizirani događaj , ako on umanjuje sredstva za egzistenciju i standard života osobeŽIVOTNI MINIMUM – zadovoljavanje čovjekovih potreba da preživi, da zadovolji fiziološke potrebe održavanja života, a to znači imati upravo toliko hrane, da se život ne ugasiŽIVOTNI STANDARD – ukupnost raznih životnih uvjeta i uvjeta rada pojedinih grupa ili cijelog stanovništva, odnosno, vrsta i kvaliteta materijalnih dobara, visina prihoda i dr.SOCIJALNA PRAVDA postupno i stvarno imala bi obilježiti svršetak socijalne nepravde, privilegije i diskriminacije u društvu koje predstavljaju postojeće stanje.

3. SOCIJALNO PRAVO U OBJEKTIVNOM I SUBJEKTIVNOM SMISLUŠto se smatra socijalnim pravom treba odrediti prema realnim, objektivnim kriterijima kako bi se socijalno pravo moglo oblikovati kao posebnu granu prava. Predmet socijalnog prava su prvenstveno socijalnopravni odnosi, a njegova metoda pomaže određivanju socijalnog prava i njegovih načela.

Socijalno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih normi, propisa, pravila, kojima se reguliraju socijalnopravni odnosi.

Socijalno pravo u subjektivnom smislu jest skup ovlasti koje objektivno pravo priznaje pojedincima (rjeđe obitelji, porodici i drugim socijalnim grupama) kad se nađu u stanju socijalne potrebe, da zahtijevaju, ako ispunjavaju određen uvjete, da im nadležno socijalnopravno tijelo prizna i dade određenu socijalnu prestaciju (kao davanja ili činjenja).

4. VRELA SOCIJALNOG PRAVAUniverzalni izvori: Opća deklaracija o pravima čovjeka, Međunarodni pakt o ekonomskim,

socijalnim i kulturnim pravima, Deklaracija o pravima djeteta, Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju djeteta, Deklaracija o zabrani diskriminacije žena, Ustav Međunarodne organizacije rada, Konvencija broj 103 o zaštiti majčinstva, Konvencija broj 102 o minimalnoj visini socijalnog osiguranja, Europska socijalna povelja, i dr.

Ustav RH – više od 1/7 ukupnog broja odredbi Ustava izravno se odnose na pitanja socijalne države. Ustav postavlja zahtjeve socijalne pravde, socijalne sigurnosti i osiguranja socijalnog mira. Brojne su one odredbe koje se odnose na navedene funkcije: obitelj, zaposlenost, aktivne osiguranike, nezaposlene, dobnu skupinu stanovništva i druge.

Zakonodavstvo – Zdravstvena zaštita je regulirana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Zakon o zaštiti na radu i drugi zakoni sadržavaju određena pravna pravila koja uspostavljaju odgovarajuće socijalne odnose.

2

5. SUBJEKTI SOCIJALNOG PRAVASubjekti socijalnopravnih odnosa su:

1. s jedne strane:a. korisnikb. osigurana osobac. osiguranik

2. s druge strane, socijalnopravni organ, npr. HZZO uz liječnike primarne zdravstvene zaštite

Korisnik može biti fizička i pravna osoba, pa tako korisnikom može biti i neka udruga. Zato je to širi pojam od osigurane osobe. Nema potencijalnih korisnika u socijalnoj skrbi.

6. METODA SOCIJALNOG PRAVAMETODA SOCIJALNOG PRAVA – pomaže određivanju socijalnog prava, njegovih načela.Ona određuje 3 načela socijalnog prava:1. Načelo SLOBODNE INICIJATIVE OVLAŠTENIH OSOBA – do iniciranja socijalnopravnog

odnosa dolazi samo ako ovlaštena fizička osoba u granicama zakona zatraži od nadležnih socijalnih tijela određenu socijalnu prevenciju.

2. Načelo OBVEZNOSTI – pretpostavlja se normalno stanje, a ako nastane stanje socijalne potrebe, nastaje i obveza socijalnopravnog tijela da stupi u socijalnopravni odnos prema osobi koja se nalazi u stanju socijalne potrebe jer ne smije ostati nezaštićena.

3. Načelo PITANJE SANKCIJE – specifičnost socijalnopravne metode je i u različitosti sankcija za pojedine subjekte socijalnopravnog odnosa:.. prema socijalnopravnom tijelu izriče se imovinska sankcija, a prema subjektu-titularu u pravilu nema sankcije.Socijalno pravo možemo podijeliti i na materijalno socijalno pravo i procesno socijalno pravo kao

i na socijalno pravo u objektivnom smislu (skup pravnih normi propisa kojima se reguliraju socijalnopravni odnosi – A. Ravnić) i u subjektivnom smislu (skup ovlasti koje objektivno pravo priznaje pojedincima).

U sustavu socijalne skrbi korisnik prava kao titular, ne snosi sankcije za neostvarivanje prava. To je pravilo i specifičnost metode socijalnog prava uopće.Međutim, korisnik odgovara za štetu ako je na temelju rješenja centra za socijalnu skrb ostvario primanje «na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti, netočni ili je na drugi protupravan način ostvario primanje na koje nije imao pravo ili ga je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada». U tom smislu za korisnika je predviđena sankcija.Tražbina sustava naknade štete mora biti dospjela, a zastara nastupa istekom općeg zastarnog roka.+ nova glava u zakonu: DRŽAVNA NAGRADA ZA SOCIJALNI I HUMANITARNI RAD

7. METODA REGULIRANJA SOCIJALNOG PRAVASocijalno pravo, slično radnome, umnogome ovisi o koordinaciji subjekata na koje se odnosi. Pri

tome ne uzimamo u obzir samo državu i njene regulativne ovlasti, već i druge socijalne partnere, koji svojim uplivom utječu na smjer socijalne politike, a samim time i socijalnog prava. Tako socijalno pravo reguliraju ustavni članci, ali isto tako i čitav niz zakona (npr. Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o zdravstvenom osiguranju, itd.), poduprti mnogim podzakonskim aktima, kao što je lepeza pravilnika. Nezanemarivi su i učinci regulacije kolju provodi Međunarodna organizacija rada svojim konvencijama i preporukama.

Zbog bogatstva regulacija ove pravne grane, nedvojbeno se javljaju određeni problemi pri primjeni raznolikih pravnih izvora. Ti problemi mogu biti slijedeći1. u pogledu subjektivnih učinaka 2. u pogledu vremenskih učinaka3. u pogledu prostornih učinaka

U pogledu subjektivnih učinaka izvora problemi se javljaju zbog toga što se određena pravila primjenjuju na sve osigurane osobe (opća pravna pravila), a neka samo za određene grupe osiguranika (posebna pravna pravila). Polazi se od principa da posebno pravilo derogira, odnosno eliminira opće

3

pravno pravilo.. Naime, lex specialis najčešće će biti povoljniji za osobu na koju se primjenjuje, a sa strane same tehnike, najčešće će biti i bliži pravilnom rješenju situacije od višeg, generalnog propisa. Općenito možemo reći da je primjereno primijeniti opći propis tek kada smo sigurni da nema posebne norme.

Što se tiče vremenskih učinaka izvora prava, nailazimo na neke od ovih poteškoća: - obvezi njihovog objavljivanja prije nego što stupe na snagu - obveznom proteku određenog minimalnog razdoblja od dana objavljivanja do dana stupanja na snagu, kako bi svi zainteresirani mogli biti upoznati s izvorom (vacatio legis) - postupnosti provođenja određenih zakonskih odredbi - utvrđivanja prijelaznih razdoblja, odnosno prijelaznog režima

Problemi koji se javljaju u vezi s prostornim učinkom prava socijalnog osiguranja mogu biti aktualni iz više razloga:a) zato što do primjene dolazi temeljem bilateralnih međunarodnih ugovorab) kad se pojavi problem utvrđivanja stvarne i mjesne nadležnosti fondova iz oblasti socijalnog osiguranja o rješavanju o pojedinim pravima

U zadnjem se slučaju zapravo radi o kolizijskim pravilima koje treba rješavati na adekvatan način problem primjene mjerodavnog prava.

8. INSTITUCIJE SOCIJALNOG PRAVA Institucije socijalnog prava su: socijalni razvoj, životni standard, socijalni rizik, socijalni

problem i socijalna prestacija. Za pojedinosti vidi pitanja 23., 24., 34., 44.

9. MATERIJALNO I PROCESNO SOCIJALNO PRAVONeki autori socijalno pravo proučava i kao materijalno socijalno pravo i procesno socijalno

pravo.

10. MODERNE TEORIJE SOCIJALNOG PRAVAZbog različitih ekonomskih i socijalnih ciljeva pojedinih država, pa i različitih filozofskih i

socioloških pristupa problemima odnosa ekonomskog i socijalnog razvoja, politici razvoja stanovništva, radne snage, profita, siromaštva, itd., u svijetu nalazimo tri temeljna modela socijalne politike i socijalnog prava1. Moderni liberalni model (SAD) - oslanja se na izvorni model liberalne ekonomije, te uz određene izuzetke, ne poznaje sistem pomoći u slučaju bolesti, nema programa pomoći za djecu, kao ni nacionalnog plana zdravstvene zaštite cjelokupnog stanovništva, ono "malo pruža, ali i malo košta"

Ovaj se model od nastanka postupno kreće prema model SR Njemačke, a u određenim razdobljima i prema skandinavskom modelu, posebno po pitanju ideje o garantiranju medicinske pomoći za ostarjele i siromašne i dodatno obeštećenje, odnosno pomoć.

2. Socijalno-liberalni model (Švedska) - počiva na suvremenoj ideji o iskorjenjivanju siromaštva i utemeljenju socijalne sigurnosti za sve građane, što je osnovna ideja i u teorijama o suvremenoj državi blagostanja. Primjenjuje se u skandinavskim državama, iako se kao najčešći primjer uzima Švedska.

Prema ovom modelu, socijalna se solidarnost postiže socijalnom politikom, koja se maksimalno zasniva na filozofiji uvažavanja ljudskog faktora kao najveće vrijednosti za razvoj jednog društva i podizanje produktivnosti putem garantiranja odgovarajućeg socijalnog položaja kako pojedincu u radnom odnosu, tako i njegovoj porodici, pa i ukupnog stanovništva. Radi se o praktičnoj primjeni doktrine i razvojne strategije UN u oblasti zaštite porodice i djece, zaštite starih, društvenog položaja žene, likvidacije siromaštva i tretmana ulaganja u ljudski faktor kao najvažnijeg ulaganja za kupan ekonomski i socijalni napredak zemlje.

3. Moderni konzervativni model (SR Njemačka) nalazi se i prema izdvajanjima i prema GDP-u i prema obimu zaštite negdje na sredini između prethodna dva modela. Poslije Drugog svjetskog rata Njemačka je uspjela da već do 1950. završi proces sazrijevanja sistema socijalnog osiguranja. Došlo

4

je do modernizacije tradicionalnog sistema socijalnog osiguranja, s time što se nastojalo da se novom mrežom obuhvate i oni slučajevi koji nisu ranije bili obuhvaćeni socijalnim osiguranjem po osnovi rada. Oživotvoren je princip osnovnog minimuma, koji se ostvaruje putem socijalne pomoći i to bez istinske afirmacije socijalnih prava.

11. KRITERIJI DEFINIRANJA SOCIJALNOG PRAVATeorija pokušava definirati socijalno pravo naglašavajući određene kriterije:

1. Kriterij socijalne grupe – po ovom kriteriju socijalno pravo proučava odnose među socijalnim grupama. Konkretizaciju socijalnih prava može ostvariti država svojom intervencijom prema socijalnim grupama. Socijalne grupe su udruge, klubovi, obitelji, porodice, sindikati, savezi, vjerske grupacije, manjine, rase i sl.

2. Kriterij zaštite slabijih – je teško mjerljiv, nestalan kriterij. Socijalno pravo štiti slabije, ali to mi nije određujući kriterij. I dalje je obitelj ostala osnovna ekonomska i socijalna zajednica, ali i ta zajednica kad dođe u stanje socijalne potrebe ne može bez intervencije države. Po ovom kriteriju, socijalno pravo nema ni određen ni precizan pravni pojam i predmet

3. Shvaćanja koja se oslanjaju na negativni kriterij – odnosi koji reguliraju javno i privatno pravo polaze od shvaćanja da, što nije ni javno ni privatno pravo, je socijalno, odnosno da to pripada socijalnom pravu po „negativnom kriteriju“. Taj je kriterij dvojben i nedefiniran, jer se njime naučava da je socijalno pravo „pomirba“ javnog i privatnog interesa

4. Kriterij nadležnosti socijalnog sudstva – zagovara se da je postupak raspravljanja, stjecanja i ostvarivanja određenih socijalnih prava i rješavanje socijalnih sporova. Socijalno pravo je prvenstveno materijalno pravo i ne može se svoju definiciju koristiti ovaj kriterij jer to nije realni kriterij

5. Razna shvaćanja kao kriterij za definiranje socijalnog prava – ova naučavanja je razvio francuski sociolog Georges Gurvitch. Prema tom autoru socijalno pravo čini skup pravnih pravila vezanih uz rad, osiguranje, blagostanje, kulturni život, odmor, dokolicu i sl. Iz ovoga shvaćanja ne može se razabrati čisti, nesporni kriterij za definiranje socijalnog prava

6. Realni kriteriji – su utvrđivanje predmeta i metoda reguliranja socijalnog prava. Predmet socijalnog prava čine prvenstveno socijalnopravni odnosi, dok metoda pomaže određivanju načela socijalnog prava. Metoda socijalnog prava određuje:

a) načelo slobodne inicijative ovlaštenih osobab) načelo obveznostic) načelo sankcije

12. USTAV – VRELO SOCIJALNOG PRAVARepublika Hrvatska ima posebnu socijalnu politiku, jamstva socijalne sigurnosti, socijalne zaštite i socijalnog osiguranja, primjerene političkim, gospodarskim, kulturnim, pravnim i drugim odnosima.

U Hrvatskoj je prisutno snažno socijalno raslojavanje, velik je broj nezaposlenih, niske su mirovine i druga novčana primanja u mirovinskom i invalidskom osiguranju, a suprotstavljeni su društveni interesi socijalnih partnera: poslodavca, države i zaposlenih.

U Ustavu Republike Hrvatske od 1990. godine nalaze se brojne odredbe i određenja socijalnih i socijalnopravnih pitanja.

Hrvatska je definirana i kao socijalna država. To znači da je odgovorna za socijalnu situaciju svojih građana, a ponajprije siromašnih, nezaposlenih ili na drugi način socijalno isključenih, ali i za obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i socijalnu sigurnost. To, nadalje, podrazumijeva brigu za dobrobit građana i države, tj. društva kao cjeline.

Ustav postavlja zahtjeve socijalne pravde, socijalne sigurnosti i osiguranja socijalnog mira. Ustavom se država postavlja i kao institucija i kao organizacija. Socijalna država je niknula

iz ideje pravednosti u sadržajima socijalne sigurnosti socijalnog osiguranja, prava u svezi s porodom, materinstvom i njegom djece, socijalnom pomoći itd. Sadržaj pojma socijalne države jest sloboda pojedinca i narodna suverenost.

Socijalna država je razvijena organizacija i institucija, koja je preuzela odgovornost temeljem materijalne dobrobiti i sigurnosti svojih građana. Njezin cilj je sprječavanje ili ublažavanje

5

socijalnonegativnih posljedica, promjena u načinu života ljudi, odnosno osiguravanje ljudi od rizika koje život sa sobom donosi.

Ustav donosi čitav niz odredbi kojima se pobliže usmjeravaju gore navedeni zahtjevi. Ustavom se građanima jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka

ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve, dok Republika potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Nastoje se uvesti socijalne mjere u program socijalne države, kao što su starosno i invalidsko osiguranje, davanja za slučaj gubitka hranitelja, porodiljsko osiguranje, itd.

Socijalna država mora osigurati pravednu raspodjelu nacionalnog dohotka, uravnoteženost gospodarskog i socijalnog blagostanja i socijalno tržišno natjecanje. Njeni su bitni elementi zajamčeno pravo na socijalnu sigurnost i zajamčeno pravo na socijalnu skrb. Ona mora zadovoljiti osnovne potrebe građana, ujednačiti njihove životne mogućnosti, ostvariti socijalnu sigurnost te pružiti pomoć onim članovima društva koji se nađu u nevolji ili nisu u stanju brinuti se sami o svojoj egzistenciji.

13. EUROPSKA SOCIJALNA POVELJAEuropska socijalna povelja ekvivalent je Europske konvencije o ljudskim pravima u području

ekonomskih i socijalnih prava., a na snagu je stupila 1965. godine.Socijalna povelja jamči, bez diskriminacije, uživanje sljedećih temeljnih prava: prava na rad,

prava na primjerene uvjete rada, prava na sigurne i zdrave uvjete rada, prava na pravičnu plaću za rad, prava na organiziranje, prava na kolektivno pregovaranje (uključujući pravo na štrajk), prava djece i mladeži na zaštitu, prava zaposlenih žena na zaštitu, prava na profesionalnu izobrazbu, prava na zdravstvenu zaštitu, prava na socijalnu sigurnost, prava na korištenje socijalnih usluga, i dr.

Postupak za potpisivanje Povelje je fleksibilan. Mora se prihvatiti jezgra od najmanje 5 od ukupno 7 članaka, zbog različite prakse zemalja članica Vijeća Europe u reguliranju i zaštiti prava utvrđenih Poveljom.

Europska socijalna povelja oslanja se na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanu u Rimu 1950. godine.

Uživanje socijalnih prava mora biti osigurano bez ikakve diskriminacije s obzirom na rasu, boju kože, spol, vjeroispovijest, političko mišljenje, nacionalnu pripadnost ili socijalno podrijetlo.

Cilj povelje je da se podigne životni standard i promiče socijalna dobrobit svih kategorija stanovništva.

14. SOCIJALNA DRŽAVA(3 tipa soc.drž.) P1Država koja je preuzela temeljnu odgovornost za minimalnu socijalnu sigurnost svih svojih građana. Prema A.Ravniću to je ona država u kojoj su uređeni sustavi socijalne sigurnosti i koja kontrolira socijalne procese. Ta kontrola tj. nadzor obavlja se planiranjem, suodlučivanjem, centralizacijom, decentralizacijom i komunikacijom sa ciljem suočavanja s kriznim situacijama i stabiliziranjem gospodarskih i socijalnih uvjeta. Socijalna država jamči minimalni životni standard. U socijalnoj državi veća je i socijalna sigurnost uz dopunske oblike privatnog osiguranja (smanjuje se razlika između soc.drž. i drž. blagostanja).Za razvoj socijalne države „traži se uravnotežena uporaba zakona i ugovora“ , da bi se na taj način zajamčila socijalna pravda koja je uvrštena u razvoj najviših vrednota Ustava RH, a prema čl.1 st.1 Ustava RH, Hrvatska je socijalna država koja svojim građanima osim elementarne sigurnosti i dogovorenih političkih prava jamči minimum socijalne sigurnosti i skrbi. Socijalna država štiti pojedinca od egzistencijalnih rizika koji proizlaze iz tržišnog gospodarstva preuzimajući izričitu obvezu jamstva određene razine socijalne sigurnosti i blagostanja.Dakle, socijalno-tržišno gospodarstvo na kojem je socijalna država utemeljena, trebalo bi rezultirati uravnoteženjem gospodarskog i socijalnog razvoja, a to se postiže i propisima (ustav, zakon) koji ograničavaju i usmjeravaju zakone tržišta u željenom pravcu – tj. zadaća socijalne države je socijalnopravno oblikovanje socijalne države tj. njenih bitnih elemenata.2 su bitna elementa socijalne države:

6

1. DUŽNOST DRŽAVE NA PRAVILNU RASPODJELU NACIONALNOG DOHOTKA2. ZAJAMČENO PRAVO OSOBE NA SOCIJALNU SKRB

1. Sustav socijalne države uređen je Ustavom, zakonima, nizom podzakonskih i provedbenih akata te odgovarajućom organizacijom i upravnom strukturom. Njezini korijeni su u socijalnom osiguranju, odnosno u ideji da općeniti rizici života u industrijskom i gradskom društvu (bolest, invalidnost, starost...) daju pravo na određena davanja nezavisno od imovnog stanja, od individualne potrebnosti korisnika tih prava. Pojedini programi socijalnog osiguranja različito su uređeni i razvijeni: starosno i invalidsko osiguranje, osiguranje za slučaj nesreće na radu, nezaposleničko osiguranje, dohodci za djecu... U RH Ustavom je uvedeno i određeno JAMSTVO SOCIJALNOG MINIMUMA. U tom smislu dužnost je države preraspodjela nacionalnog dohotka i pravda. Socijalna sigurnost spada u javnu korist i treba biti uređena po načelu pravednosti i ne smije postati povlastica onih koji vladaju. Tu socijalnu pravdu država mora štititi. Nacionalni dohodak per capita određuje i jednakosti i nejednakosti u pojedinoj državi. Iz tog načela socijalne pravde i uz njega izrastaju načela humanosti, jednakosti, solidarnosti i univerzalnosti i ona donekle korigiraju tržišne zakone i omogućuju uravnoteženiju raspodjelu i preraspodjelu nacionalnog dohotka. Primjena načela socijalne pravde bitna je u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, a one se zadovoljavaju minimalnim životnim standardom kojeg socijalna država jamči (+ država blagostanja!)

2. Za postojanje socijalne države bitno je osigurati minimalni životni standard za sve stanovnike i to tako da se jamči pravo na SOCIJALNU SKRB. SUBJEKTI tog zajamčenog prava na socijalnu skrb jesu pojedinci i obitelji, svaka ljudska osoba kojoj je to potrebno, bez obzira na državljanstvo. Sadržaj prava na socijalnu skrb sastoji se od uzdržavanja i socijalne pomoći, medicinske njege i smještaja – to je subjektivno pravo i može se prisilno izvršiti, odnosno ostvarivati prisilnim putem. To znači da ima i ono drugo pravo na socijalnu skrb koje nije zajamčeno i koje ovisi o sredstvima kojima nadležna vlast raspolaže za određene namjene u socijalnoj skrbi. Zajamčenim pravom na socijalnu skrb osigurava se minimalni životni standard, pravo na minimalno socijalno osiguranje, pravo na minimalnu socijalnu sigurnost. Viši životni standard osigurava se pravom na socijalno osiguranje i pravom na socijalnu sigurnost.

15. SOCIJALNA ZAŠTITA U ŠIREM SMISLU(jedno od osnovnih sredstava kojima se postiže cilj socijalne sigurnosti)U širem smislu isto što i socijalna politika u užem smislu.U užem smislu – socijalna skrb.Organizirana djelatnost države kojom se ostvaruje njena socijalno-zaštitna funkcija. To je zaštita u interesu pojedinaca, obitelji, porodice...

Socijalna zaštita daje se pojedincu ako on sam ne može ublažiti ili otkloniti nepovoljnu situaciju u kojoj se našao.

Razlikujemo socijalnu zaštitu u užem i širem smislu:Socijalna zaštita u ŠIREM SMISLU, odnosno socijalna politika u užem smislu jest sustav

različitih mjera države, odnosa i metoda kojima se pojedincima pogođenim socijalnim slučajem pruža zaštita i stvara određena socijalna sigurnost.

Ona obuhvaća socijalno osiguranje, socijalnu sigurnost i socijalnu skrb, a usmjerena je k potrebama ljudi s ciljem građenja pretpostavki, koncepcija i programa kojima se te potrebe osiguravaju.Postoji 5 vrsta potreba ljudi:

1. BIOLOŠKE POTREBE (npr. potreba za hranom, zrakom, sigurnošću...)2. PRIMARNE POTREBE (POTREBE OPSTANKA)3. SEKUNDARNE POTREBE4. POTREBE NEDOSTAJANJA5. POTREBE POSTOJANJA ILI RASTA

Socijalna zaštita u širem smislu, odnosno socijalna politika ima 2 uža područja:1. POLITIKA SOCIJALNE ZAŠTITE2. POLITIKA PODIZANJA ŽIVOTNOG STANDARDA

7

1. Skup onih socijalnopolitičkih djelatnosti koje se izvršavaju s neposrednim svjesnim ciljem (da se čovjeku ne pogoršaju uvjeti u slučajevima kad nastupe smetnje ili postoji opasnost da će nastupiti) pa se stoga i govori o preventivnoj i kurativnoj socijalnoj zaštiti.

Glavna područja politike socijalne zaštite u širem smislu jesu:1. radna zaštita radnika u radnom odnosu2. socijalno osiguranje3. invalidska zaštita4. zaštita porodice5. skrb6. socijalna skrb7. preventivna socijalna zaštita

2. Skup svih socijalnopolitičkih djelatnosti kojima je neposredan cilj podići životni standard postojećih životnih i radnih uvjeta. Politika podizanja životnog standarda ima u osnovi čovjeka

Socijalna zaštita u UŽEM SMISLU jest socijalna pomoć, odnosno socijalna skrb. Socijalna skrb podrazumijeva organiziranu socijalnu zaštitu onih građana koji nemaju osiguranu zaštitu po drugim osnovama (briga o napuštenoj djeci, djeci bez starateljstva, odnosno samo skrb o nemoćnima, nezbrinutima, siromašnima... – oni koji su materijalno neosigurani, nesposobni za rad, nemaju sredstava).

16. FUNKCIJE SOCIJALNE ZAŠTITESocijalna je zaštita jedno od područja socijalne sigurnosti. Prema Učuru, funkcije socijalne zaštite jesu: zdravstvena zaštita, pravo na rad, sustav dječje

zaštite, doplatak za djecu, radnička solidarnost, uzajamnost, zaposlenost, stanovanje, socijalna briga, i dr. Neki autori razlikuju socijalnu sigurnost u širem i užem smislu. U širem smislu, ona je skup

društvenih mjera i akcija radi jamčenja životnih uvjeta ljudi u povodu socijalnih slučajeva, odnosno socijalnih rizika, kao što su: materinstvo, bolest, invalidnost, nezaposlenost, starost, i sl. U užem smislu, ona predstavlja tendencije suvremenog socijalnog osiguranja da preraste u socijalnu sigurnost cjelokupnog stanovništva jedne zemlje.

Socijalna sigurnost ostvaruje se prema pojedinim dijelovima socijalne politike. To se manifestira kod pojedinca, u obitelji, društvenim grupama i zajednici društva (državi).

Svijet je danas pun proturječnosti, rizika, neizvjesnosti i nesigurnosti pojedinaca, društvenih grupa, slojeva i čitavih zajednica. Zato se govori o socijalnoj sigurnosti na osnovi obiteljske i srodničke solidarnosti, socijalne sigurnosti u izvanrednim prilikama, u stambenom zbrinjavanju i rješavanju zajedničkih potreba i problema.

U svakom slučaju, socijalna je zaštita, kao segment socijalne sigurnosti, razvijena među prvima, a tek se kasnije razvijaju pojmovi socijalne skrbi, socijalne pomoći i osiguranja.

17. KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITEKorisnici socijalnih prestacija su potencijalno svi stanovnici jedne zemlje. Korisnici socijalne skrbi:

- maloljetne osobe bez roditeljske brige, - maloljetne odgojno ugrožene osobe, - osobe potpuno nesposobne za rad koje nemaju potrebna sredstva za uzdržavanje, - osobe sa smetnjama u psihofizičkom razvoju, - druge invalidne osobe, - osobe kojima su potrebne usluge socijalnog i drugog stručnog rada, - osobe društveno-neprihvatljivog ponašanja - brojne druge osobe kojima je, zbog posebnih okolnosti, potrebna socijalna zaštita i dr.

U zdravstvenom osiguranju to su državljani RH, stranci, zaposlenici, djeca, mladež, žene, umirovljenici, seljaci, obrtnici i dr.U mirovinsko-invalidskom osiguranju korisnici su umirovljenici i drugi osiguranici koji su stekli određena prava za takvo osiguranje.

8

U osiguranju nezaposlenih to su nezaposleni za vrijeme neskrivljene nezaposlenosti.U dječjoj zaštiti korisnici su dijete i obitelj u svezi s rađanjem, njegom, odgojem i obrazovanjem, intelektualnim, emocionalnim i fizičkim razvojem.

Prof. dr. Jelčić osigurane osobe dijeli na:a) osiguranikeb) članove obitelji osiguranikac) osobe osigurane za određene slučajeve u određenim okolnostima

18. DRŽAVA BLAGOSTANJAOna koja je u stanju jamčiti svim stanovnicima minimalni (zadovoljavanje osnovnih životnih

potreba) životni standard (glede prihoda, hrane, zdravlja, stanovanja) odnosno, minimalna socijalna prava, iznad pukog održavanja života, odnosno koja osigurava svakom građaninu to njegovo pravo. To nije država izobilja.

Minimalni životni standard svake osobe temelji se na načelu socijalne pravde:NAČELO SOCIJALNE PRAVDE podrazumijeva preraspodjelu dohotka od jedne socijalne grupe

prema drugoj, od jedne generacije prema drugoj, od bogatih prema siromašnima – tj. prema tom načelu će se svakom onom tko se nađe u situaciji da ne može zadovoljiti osnovne životne potrebe podjednako dodijeliti najnužnija životna sredstva.

Nije isto što i načelo zaslužene pravde (zaslužene po visini i trajanju plaćanja doprinosa, kvantiteti i kvaliteti rada...), nego se njime osiguravaju sredstva kao uvjet životnog opstanka.

Iz njega i uz njega izrastaju i načela HUMANOSTI, JEDNAKOSTI, SOLIDARNOSTI I UNIVERZALNOSTI.Socijalna pravda trebala bi postupno i stvarno obilježiti svršetak socijalne nepravde.

Minimalni životni standard jamči se svim građanima u pravnoj državi (pravno utemeljenoj i koja djeluje zakonito i legitimno) i demokratskoj državi (osnovanoj na parlamentarizmu i višestranačju te zaštiti prava čovjeka)

Zamisao o državi blagostanja javlja se završetkom II. svjetskog rata, a bila bi društvena integracija, a ne dezintegracija, brana ponovnoj pojavi totalitarnih režimaTa zamisao počiva na ideji solidarnosti i međusobnog osiguranja. Očekuju se davanja od onih koji imaju i to onima koji ta davanja očekuju. Ovih drugih je sve više i oni će uvijek biti za takvu državu.

2 su temelja države blagostanja: STABILNA OBITELJ I PUNA ZAPOSLENOST i treba ih tumačiti u uzajamnoj uzročno-posljedičnoj vezi i komutativno

Naime, CILJ je dokinuti siromaštvo ili reakcije, cilj je steći prihode u obitelji da oni omoguće standard i u slučaju nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad.Međutim, država blagostanja danas je u svijetu općenito u krizi jer su u krizi stabilna obitelj i zaposlenost, visoka je stopa inflacije kao i uplitanje države u gospodarske tokove.

Danas je sve veći broj nezaposlenih u odnosu na zaposlene – naime, što je tržište rada slabije i manje fleksibilno, raste broj nezaposlenih u odnosu na zaposlene, povećava se broj siromašnih, a puna zaposlenost jedan je od temelja države blagostanja.

Ugrožena je i obitelj – sve je više obitelji sa samo jednim roditeljem, a veći je i broj djece rođene izvan braka, a obitelji sa samo jednim roditeljem češće su izložene siromaštvu, a dodatni pritisak na državu stvara i proces demografskog starenja.No, država blagostanja nedjelotvorna je pri rješavanju socijalnih pitanja i problema; nepravedna raspodjela nacionalnog dohotka generira nezaposlenost i siromaštvo te je socijalna sigurnost sve manja. U njoj se sve više primjenjuje dobrovoljno, privatno, ugovorno osiguranje što je i razlog da se sve više smanjuju razlike između države blagostanja i socijalne države.

19. SOCIJALNA SIGURNOST I SOCIJALNA ZAŠTITA (ODNOS)Socijalna je zaštita, kao segment socijalne sigurnosti, razvijena među prvima, a tek se kasnije razvijaju pojmovi socijalne skrbi, socijalne pomoći i osiguranja. Ona je dakle, uži pojam od socijalne sigurnosti, njena je konkretizacija i važan faktor provedbe socijalne sigurnosti općenito.

9

20. NASTANAK SOCIJALNOG OSIGURANJA (SUSTAVI)Socijalno osiguranje je najraširenije osiguranje na svijetu. Postoji u razvijenim i nerazvijenim

zemljama. Nacionalni sustavi socijalnog osiguranja različiti su, uglavnom je riječ o obveznom socijalnom osiguranju koje, manje ili više, obuhvaća cjelokupno stanovništvo države.

Prate ga brojne konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada i brojni bilateralni ugovori, a po ustavima demokratskih država prava iz socijalnog osiguranja svrstavaju se u osnovna prava čovjeka i građanina. To su individualna prava koja reafirmiraju građanina (čovjeka) osiguranika.

Ekonomska kriza negativno djeluje na sustave socijalnog osiguranja: opće siromašenje stanovništva, manja davanja u fondove socijalnog osiguranja, teškoće prikupljanja sredstava za socijalno osiguranje, povećavanje broja onih kojima trebaju određene socijalne prestacije siromaši gospodarstvo, a time i fondove socijalnog osiguranja. Zato su nužne promjene u sustavu socijalnog osiguranja.

Socijalno osiguranje ulazi u razvijeni sustav socijalne sigurnosti, obuhvaćajući samo osiguranike, dok sustav socijalne sigurnosti obuhvaća sve građane.

Socijalno osiguranje nastaje u Njemačkoj za vrijeme Bismarcka (1883. – 1899.) kao socijalno osiguranje za pojedine slučajeve. Taj se sustav odnosio na slučaj bolesti, invalidnosti i starosti, ponajprije za radnike i osiguranike izložene tim opasnostima. Poslije su tim sustavom obuhvaćeni službenici i namještenici, a tek kasnije i članovi obitelji osiguranika nakon smrti osiguranika. Njemački sustav, dakle, ima slijedeće karakteristike:

- obvezno, zakonom uređeno- određeno i odnosi se na teritorij cijele zemlje- financiranje se ostvaruje uplatom doprinosa radnika i poslodavaca, uz povremenu

subvenciju države- to je sustav kapitalizacije, pretvaranja imetka u novčani kapital, te se nadovezuje na sustav

privatnog trgovačkog osiguranja- provedeno je odvojeno po pojedinim granama, s posebnom administracijom

Ostale države prihvaćaju sustav obveznog osiguranja, proširujući mu osnovu, kako bi više osiguranika stvorilo veću sigurnost, pri čemu se zagovara načelo solidarnosti, po kojem bogatiji uplaćuju više od siromašnih.

Europa uglavnom prihvaća njemački model socijalnog osiguranja, koja je uvelike korigirana metodom reparticije, a koja se sastoji u tome da se financiranje socijalnog osiguranja organizira načelom «godine za godinu». Doprinosi se uplaćuju tijekom godine i raspoređuju, tj. reportiraju na korisnike tijekom te iste godine.

Sustav kapitalizacije je sustav financiranja socijalnog osiguranja za duži period. Doprinosi se skupljaju, akumuliraju i kapitaliziraju po načelima štednje u zajedničkom, skupnom interesu. Tako akumulirana sredstava namjenski se troše za unaprijed planirane i propisane socijalne prestacije.

Sustav reparticije je sustav socijalnog osiguranja između dvije generacije (generacije koja plaća i one koja koristi). Poštuje se načelo solidarnosti između te dvije generacije koje slijede jedna iza druge. To je socijalno, društveno, a ne individualno osiguranje. Na ovaj se sustav prešlo da novac ne gubi vrijednost. Doprinosi se skupljaju i daju za sve socijalno osigurane slučajeve. Socijalno osiguranje se centralizira, zbog ekonomiziranja i sve većeg obuhvaća osiguranika i rizika.

21. SUSTAV SOCIJALNOG OSIGURANJAU sustavu socijalnog osiguranja u svijetu općenito je prihvaćena podjela na pet osnovnih grana osiguranja prema socijalnim rizicima i njihovu sadržaju:

a) zdravstveno osiguranje s pravima za slučaj bolesti, materinstva, smrti (jednokratno davanje). To su prava za tzv. kratkoročne rizike.

b) mirovinsko-invalidsko osiguranje s pravima za slučaj starosti, za slučaj invalidnosti i za slučaj smrti i druga prava dugoročne naravi u sklopu invalidskog osiguranja

c) osiguranje za slučaj profesionalnih rizika obuhvaća prava za slučaj nesreće na poslu i prava za slučaj profesionalnih bolesti kao specifičnih rizika uzrokovanih neposrednim obavljanjem rada, koje može biti kratkoročnog i dugoročnog karaktera

d) osiguranje za slučaj nezaposlenosti koje je po svojoj prirodi kratkoročnog karaktera i osigurava nezaposlenima bez njihove krivnje prava i potporu, sredstva za život

10

e) osiguranje obiteljskih dohodaka – doplatak za djecu sa svrhom poticanja populacijske, pronatalitetne politike i pomoći u podizanju i odgoju djece

Taj sustav u RH čine ove grane: zdravstveno osiguranje, mirovinsko-invalidsko osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti, osiguranje majke i djeteta, a i prava sudionika Domovinskog rata i posebnih kategorija osiguranika.

22. OPĆA NAČELA SOCIJALNOG OSIGURANJANeki autori govore o općim i posebnim načelima socijalnog osiguranja. Opća su zajednička za sve

grane socijalnog osiguranja. Temeljno načelo socijalnog osiguranja je načelo uzajamnosti (koliko davanja doprinosa, toliko

davanja socijalnih prestacija).Jedinstvenost socijalnog osiguranja odnosi se u Hrvatskoj i na zdravstveno i na mirovinsko

osiguranje, pa i na osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Posebno je načelo solidarnosti koje posebno dolazi do izražaja u invalidskom osiguranju i u

nekim oblicima zdravstvenog osiguranja. Prema načelu participacije osiguranik sudjeluje u snošenju troškova socijalnog osiguranja, što

posebno dolazi do izražaja u zdravstvenom osiguranju. Do izražaja načelo obveznosti dolazi u prvom stupu mirovinskog osiguranja, dijelom i u drugom,

kao i u obveznom zdravstvenom osiguranju. Načela efikasnosti, ekonomičnosti, racionalnosti i plasmana slobodnih sredstava radi njihova

uvećanja polaze od činjenice da je socijalno osiguranje i financijska ustanova.

23. SOCIJALNI PROBLEM Institut socijalnog prava; objektivna ili relativna pojava. Takva društvena pojava koja privlači

pažnju znatnog dijela društva koje je svjesno da takva pojava negativno djeluje na društvo i da je zbog nje potrebna izvjesna društvena akcija. Predstavlja zbir socijalnih slučajeva, a može se promatrati sa subjektivnog i objektivnog gledišta. Socijalni problem uvijek ugrožava određene društvene vrijednosti te identifikacija socijalnog problema podrazumijeva poduzimanje mjera (socijalnih intervencija) radi njegova razrješavanja. Socijalni problemi su “socijalne konstrukcije”, što znači da, u krajnjem slučaju, socijalnim problemom postaje ono što ljudi u nekom društvu misle da jest socijalni problem. Među najvažnije socijalne probleme možemo ubrojiti siromaštvo, kriminal, zloupotrebu droga, zlostavljanje i zanemarivanje djece, nezaposlenost, alkoholizam itd.

24. ŽIVOTNI STANDARDŽivotni standard je ukupnost raznih uvjeta života i rada pojedinih grupa ili cijelog stanovništva,

odnosno vrsta i kvaliteta materijalnih dobara, pa visina prihoda i drugo, razina zadovoljavanja potreba stanovništva, slobodan izbor posla i potrošnih dobara, biološke, socijalne i estetske potrebe, opskrbljenost hranom, odjećom i obućom, stanovima, zadovoljenost kulturnim i zdravstvenim uslugama i mjera zadovoljavanja raznih čovjekovih potreba, itd.

Skupina stručnjaka UN-a definirala je pedesetak elemenata kojima se mjeri i iskazuje životni standard u pojedinim zemljama. Oni najbitnije jesu: zdravlje, potrošnja hrane i ishrana, obrazovanje, zaposlenost i uvjeti rada, stanovanje, odijevanje, rekreacija i zabava te ljudske slobode i socijalna skrb.

Životni standard zapravo obuhvaća materijalne, radne i druge uvjete života i rada stanovništva jedne zemlje ili njegovih grupa u određenom vremenskom periodu. To je društveno-ekonomska kategorija čiji razvoj utječe na cjelokupnu društveno-ekonomsku reprodukciju. To nije samo trenutno stanje čovjeka već i cilj i težnja za nečim boljim, ljepšim, sigurnijim.

Pravednost bi bila onaj minimum koji mora afirmirati određene mjere socijalne zaštite i socijalne sigurnosti, dok bi nepravednost bio onaj maksimu m koji pravednost mora negirati. Socijalna pravda postupno i stvarno imala bi obilježiti svršetak socijalne nepravde, što uvjetuje činjenicu da socijalne nepravde stvarno postoje, dok se socijalnoj pravdi tek teži.

11

25. ORGANIZACIJA I FINANCIRANJE SOCIJALNOG OSIGURANJADanas u svijetu postoje različiti oblici organizacije socijalnog osiguranja:

a) kao dio državne/javne uprave u anglosaksonskim državama, a bilo je karakteristično i za države istočne Europe organizirano je kao obvezno i dodatno

b) kao samostalna institucija (fond ili zavod) na nacionalnoj razini, za jednu ili više grana osiguranja, pod jačim ili slabijim nadzorom države (u zemljama srednje i zapadne Europe)

c) kao sustav blagajna, odnosno zavoda osnovanih na lokalnoj razini ili za pojedine grupe zaposlenih, npr. u Njemačkoj, Austriji, Italiji posebno blagajne za rudare ili pomorce, u Francuskoj za zaposlene u energetici, u Njemačkoj i Austriji za željezničare, u Italiji – jedan nositelj osiguranja za osiguranje od nezaposlenosti i obiteljskih dodataka, i sl.

Sukladno organiziranju socijalnog osiguranja u svijetu uređeno je i pitanje upravljanja nositeljima osiguranja:a) gdje je socijalno osiguranje dio državne uprave, njime upravljaju resorni ministrib) u drugima, prema paritetu upravljanja, upravljaju korisnici i osiguravatelji, a država obavlja

nadzor nad organizacijom i upravljanjem toga osiguranjac) sudjelovanje osiguranika prema članku 72. Konvencije broj 102, o minimalnoj visini

socijalnog osiguranja, i članka 21. Konvencije broj 121 o davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti

S druge strane, financiranje socijalnog osiguranja predstavlja veliki problem. U svijetu postoje ovi sustavi:a) kontribucijski sustav financiranja, zasnovan na doprinosima osiguranika i poslodavca uz

eventualno sudjelovanje države za ona prava koja su određena zakonom ili za koje nema dovoljno sredstava

b) nekontributivni sustavi financiranja koji se zasnivaju na državnom proračunu (bliski su socijalnoj skrbi i osiguranju minimuma) bez direktnog davanja zainteresiranih društvenih skupina

26. NAČELA SOCIJALNOG OSIGURANJAVidi pitanje 22.

27. PRAVA IZ SOCIJALNOG OSIGURANJA (PODJELA)Profesor Jelčić razvrstava prava iz socijalnog osiguranja na:

a) osnovna prava (utvrđena ustavom ili zakonom, a pripadaju na temelju nekog socijalnog rizika osiguranoj osobi ako ispunjava propisane uvjete)

b) provizorna (kao zamjena, u pravilu jednokratno, dok se osnovno pravo ne ostvari)c) supsidijarna (koja se priznaju uz neka osnovna prava, a samostalno se ne mogu priznati)d) ostala (ona koja nisu obuhvaćena niti jednom od navedenih grupa, a propisima su utvrđena kao

prava iz socijalnog osiguranja)

28. GRANE I FINANCIRANJE SOCIJALNOG OSIGURANJAU teoriji socijalnog prava ili prava socijalnog osiguranja postoji sljedeća podjela socijalnog

osiguranja, odnosno utvrđuju se sljedeće vrste socijalnog osiguranja: a) obvezno osiguranje koje se primjenjuje na sve osobe obuhvaćene socijalnim osiguranjem, bez

obzira željele one to ili neb) dobrovoljno osiguranje na koje se mogu osigurati osobe koje nisu obuhvaćene obveznim

osiguranjem ili kojima je nestalo obvezno osiguranje (provodi se u zdravstvenom osiguranju, a u mirovinskom osiguranju kao produženo nakon prestanke obveznog)

c) dodatno dopunsko osiguranje, dobrovoljnog je karaktera, ali se može ostvarivati i kao više prava uz obvezno osiguranje (npr. dodatna mirovina uz redovitu mirovinu, ili zdravstveno osiguranje ili zdravstvena skrb više razine)

12

S druge strane, financiranje socijalnog osiguranja predstavlja veliki problem. U svijetu postoje ovi sustavi:c) kontribucijski sustav financiranja, zasnovan na doprinosima osiguranika i poslodavca uz

eventualno sudjelovanje države za ona prava koja su određena zakonom ili za koje nema dovoljno sredstava

d) nekontributivni sustavi financiranja koji se zasnivaju na državnom proračunu (bliski su socijalnoj skrbi i osiguranju minimuma) bez direktnog davanja zainteresiranih društvenih skupina

29. KONVENCIJE MOR-a O SOCIJALNOM OSIGURANJUIzvor prava socijalnog osiguranja su, uz ostale, i sljedeće Konvencije MOR-a: broj 102 (1952.) o

minimalnoj visini socijalnog osiguranja, broj 18. (1925.) o obeštećenju zbog oboljenja od profesionalnih bolesti, broj 103 (1952) o zaštiti majčinstva, broj 121 (1964.) o davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti i druge.

Republika Hrvatska poznaje brojne protokole, administrativne sporazume i bilateralne ugovore (konvencije) o načinu primjene konvencija i rješavanju socijalnopravnih odnosa, pitanja i sporova bitnih za primjenu prava u socijalnom osiguranju.

30. SOCIJALNA POLITIKAPostoji nekoliko shvaćanja tog pojma, a zajedničko im je da je socijalna politika socijalna

djelatnost. Taj se pojam razvija početkom 2.pol. 19.st., a prvi ga je upotrijebio njemački znanstvenik W.H.Reichl.

Možemo ju definirati i kao poseban koncept i institucionaliziranu praksu države koja se najviše razvila u socijalnom osiguranju i socijalnoj skrbi.

SADRŽAJ (prednost) socijalne politike jesu ŽIVOTNI I RADNI UVJETI ljudi i društvenih grupa, odnosno čovjek sa svojim potrebama („mogućnostima življenja“ u uvjetima društvene nejednakosti. Dakle, predmet socijalne politike nije samo zaštita nemoćnih (defektnih, bolesnih, starih...), već čovjek u socijalnom odnosu uopće. U najširem smislu socijalna politika znači briga za čovjeka. Ona je dio državne politike te je također nadopunjuju i političke stranke i ostale udruge.U užem smislu to je skup onih djelatnosti koje se izvršavaju sa ciljem da bi se širokim masama, zajednicama, pojedincima poboljšali životni i radni uvjeti.

Socijalna politika ima 2 uža područja: POLITIKA SOCIJALNE ZAŠTITE (soc. zaštita u širem smislu)POLITIKA PODIZANJA ŽIVOTNOG STANDARDADjelatnost socijalne politike sastoji se od socijalno-političke zainteresiranosti i socijalno-političkih interesa. Jedan broj autora zaključuje da je predmet socijalne politike isti predmetu socijalne zaštite u širem smislu. METODE socijalne zaštite u širem smislu:

1. socijalna skrb (socijalno stvaranje)2. socijalno osiguranje3. osiguranje u dr. slučajevima i oblastima

CILJEVI socijalne politike:- jednaki su kao i ciljevi socijalne zaštite u širem smislu, a to su: osigurati uvjete za život i

napredovanje u životu svim članovima društvene zajednice koji bez svoje krivnje stalno ili povremeno nisu u mogućnosti svojim sredstvima i svojim radom sebi sami ostvariti te uvjete.

OSNOVNA NAČELA socijalne politike:1. SOLIDARNOST – ima više značenja: jednodušnost, zajedničko mišljenje, zajedničke obveze,

uzajamna odgovornost, pomaganje, složnost...4 bitna područja u kojima se to načelo primjenjuje su:1. zajedničko zadovoljavanje potreba u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, stvaranju uvjeta za zapošljavanje2. komunalne, stambene, kulturne potrebe

13

3. područje osiguravanja minimalnih životnih uvjeta radnika (zajamčena plaća...)4. solidarno osiguranje životnih uvjeta u starosti

2. UZAJAMNOST– prirodno ponašanje čovjeka kao društvenog bića. To je upućenost čovjeka na čovjeka u obitelji, u radnoj zajednici, u društvu. Do ut des u uvjetima života i rada. To načelo postoji radi osiguranja materijalne, radne, socijalne i ekonomske sigurnosti. To je komutativnost po kojoj se pojedini članovi međusobno pomažu. Prema tom načelu obveze jedne strane mogu biti proporcionalne obvezama druge strane, pa i uz zakonsku prisilu da onaj koji ima više, a treba manje, pristane na uzajamnost.

3. HUMANIZAM – nije zasnovan samo na hipokratskom milosrđu, na pomoći. Zasniva se na odnosima među ljudima, na njihovoj međuovisnosti u demokratskom slobodnom društvu u kojem je čovjek izložen sve manje neizvjesnostima i oslanjanju na druge ljude.

4. NAČELO SOCIJALNE PRAVDE – načelo korekcije, popravljanja, poboljšavanja odnosa među ljudima; gdje postoji socijalna nepravda treba uvoditi socijalnu pravdu

5. UNIVERZALNOST – načelo sigurnosti svih stanovnika kojima je pomoć potrebna i drugih da im se stave na raspolaganje odgovarajuća sredstva kao jamstvo univerzalnog sustava sigurnosti u cijeloj državi.

SOCIJALNA POLITIKA JE- skup organiziranih, dogovorenih i planiranih aktivnosti i mjera- zasnovana je na načelima solidarnosti, uzajamnosti i humanizma- razvija i zadovoljava ljudske potrebe, radne i društvene sposobnosti- prevladava razlike i društvene nejednakosti- otklanja uzroke i teškoće u zadovoljavanju ljudskih potreba- osigurava osnovnu socijalnu sigurnost za sve građane jedne države

31. SREDSTVA SOCIJALNE POLITIKEPrema većini autora to su

1. ustanove socijalne skrbi za dnevni boravak djece, centri za obiteljski smještaj, dječje kolonije2. kadrovi socijalnih službi i socijalne zaštite uopće3. administrativna organizacija socijalne zaštite4. financiranje socijalne zaštite5. socijalno pravo6. socijalno-politički elementi u drugim granama prava (radno, kazneno, nasljedno...)

IZVORI SOCIJALNE POLITIKE – univerzalni i nacionalniUniverzalni:

1. Opća deklaracija o pravima čovjeka2. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima3. Deklaracija o pravima djeteta4. Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju djeteta5. Deklaracija o zabrani diskriminacije žena6. Konvencija MOR-a o minimalnoj visini socijalnog osiguranja

32. NOSIOCI SOCIJALNE POLITIKEDok u svakoj državi ključnu ulogu u socijalnoj politici nosi država i njena tijela (posebno

ministarstva nadležna za zdravstvo, rad, socijalnu skrb, itd.), dakako uz upliv drugih socijalnih partnera, na međunarodnom planu socijalnu politiku razvijaju međunarodne organizacije: UNESCO, UNICEF, ILO, WHO, i dr.

Svjetska zdravstvena organizacija osnovana je 1948. kao specijalizirana organizacija UN-a. Njene su osnovne funkcije međunarodna pomoć, standardizacija u zaštiti zdravlja i zdravstvenog osiguranja te stvaranje međunarodnih pravnih normi socijalnog prava. To se pogotovo odnosi na podizanje naroda na što veći stupanj zdravlja (ono nije samo nepostojanje bolesti ili tjelesne nemoći, nego

14

je to potpuno dobro stanje čovjeka, fizičko, duševno i socijalno). Temeljno je pravo čovjeka na najviši stupanj zdravlja koji može postići a zdravlje svih naroda temeljni je preduvjet svjetskog mira i sigurnosti.

Međunarodna organizacija rada od osnivanja 1919. do danas je snažna univerzalna organizacija s ciljem rješavanja različitih socijalnih pitanja i problema i promicanja uvjeta rada u svijetu, materijalnog napretka i duhovnog razvoja, kao i ekonomske sigurnosti. Osnovne karakteristike MOR-a su stalnost i neprekidnost, univerzalnost i tripartitnost.

Brojnim konvencijama i preporukama MOR nastoji osigurati puno zapošljavanje i podizanje životnog standarda radnika, poticanje usavršavanja radnika i stvaranje pogodnih uvjeta za migraciju, odgovarajuće radno vrijeme, pravo na kolektivno pregovaranje, kao i usvajanje mjera socijalnog i ekonomskog karaktera uključujući sve oblike socijalnog osiguranja.

Međunarodna organizacija rada osnovana je 1919. u Parizu (Pariški ugovor), a 1944. dopunjen je Statut/Ustav te organizacije. Sjedište je u Ženevi od 1920. (izuzevši period 2. svjetskog rata, kada je bilo u Montrealu).

33. SOCIJALNI UZROCIUzroci socijalnih slučajeva mogu biti:1. fiziološki (bolest, materinstvo, invalidnost, starost, smrt), 2. obiteljski (veći broj djece, izvanbračna djeca, nezbrinuta djeca, tjelesno i duševno zdravlje, djeca starijih, djeca migranata), 3. profesionalni (nezgoda na poslu i profesionalna bolest), 4. društveni (ratovi, masovne ekonomske krize, masovna nezaposlenost, prirodne katastrofe), 5. uzroci dane fizičke sredine (okoline).

34. SOCIJALNI RIZICINepovoljne situacije u životu ljudi nastaju nastupanjem određenih predvidivih ili nepredvidivih

događaja koji se u teoriji nazivaju SOCIJALNIM RIZICIMA. To su slučajevi koji povremeno ili stalno, privremeno ili trajno ograničavaju, umanjuju ili sasvim lišavaju čovjeka njegove radne sposobnosti. Razlikujemo klasične i suvremene socijalne rizike. Klasični su npr. bolest, invalidnost, starost, smrt, nezaposlenost..., a suvremeni: izbjeglice, prognanici, rizici odavanja alkoholizmu, kriminalu, prostituciji... Ako su pravno pokriveni, kaže se da su osigurani rizici.

SOCIJALNI RIZIK je nepredvidiv ili predvidiv događaj ostvarivanjem kojeg se pojedinac može naći u nepovoljnoj situaciji te ako je u nemogućnosti da je sam ublaži ili ukloni daje mu se socijalna zaštita. To su dakle slučajevi koji povremeno ili trajno ograničavaju, umanjuju ili polako sputavaju čovjeka njegovih radnih sposobnosti, a ako su pravno pokriveni nazivamo ih osiguranim rizicima. Razlikujemo klasične i suvremene socijalne rizike.

35. TEORIJE SOCIJALNIH RIZIKASocijalna država, pored obitelji i tržišta, upravlja i socijalnim rizicima. U tom smislu počeci

socijalne države kao povijesnog konstrukta stavljaju se u razdoblje između 1930. i 1960. godine. Tada je napisan novi socijalni ugovor između vlade i građana. Rizici su sada povezani s različitim tipovima solidarnosti. U tom smislu, socijalnu se politiku definira kao sredstvo javnog upravljanja socijalnim rizicima. Ukazuje se i na probleme s interpretacijama prethodne teorije dekomodifikacije1, koja jednim dijelom nije bila objašnjavana ulogom obitelji, već se uglavnom odnosila na plaćenu radnu snagu na tržištu. Smanjena uloga obitelji znači i radikalnu preinaku socijalne države.

Krizu socijalnih država analiziralo se relativno usko, to jest zapostavljajući ulogu tržišta i obitelji. Malo se pažnje posvećivalo i preinaci socijalnih režima, u smislu odgovora na gospodarsku realnost postindustrijskog razdoblja. Postojeći sustavi socijalne zaštite izgrađeni su u razdobljima kada su profili socijalnih rizika bili sasvim drugačiji od današnjih. Velike promjene rizika događaju se i na tržištu rada: mladi se teško uključuju na tržište radne snage, stariji su suočeni s problemima ranijih umirovljenja,

1 Isključivanje određenih roba i usluga ili rada iz tržišta i njihovo distribuiranjeprema drugim (netržišnim ili manje tržišnim) kriterijima. Premastupnju dekomodifikacije možemo suditi o tipu socijalne države,kako to u svojoj poznatoj tipologiji socijalnih država čini G. Esping-Andersen

15

neadekvatno obrazovanje stavlja dio stanovništva na marginu, a nestabilna životna karijera znači prijetnju sigurnosti dohotka u starosti. Obitelji su postale ranjive i mogu pružiti slabije utočište svojim članovima. A sve je veća i polarizacija obitelji na “pobjednike” i “gubitnike”. Javna mnijenja u Skandinaviji, SAD-u, Velikoj Britaniji i kontinentalnoj Europi pokazuju da je socijalna država još uvijek na visokoj cijeni. U svim ovim zemljama traže se veća socijalna prava. Njihovi se građani kritički odnose prema ciljanim socijalnim programima, a podupiru i univerzalne socijalne sheme.

Premda su suvremeni socijalni rizici veoma slični u različitim socijalnim režimima, na njih se odgovara veoma različito. Homo liberalismus , homo familius , homo socialdemocraticus predstavljaju različite socijalne režime u tradicionalno različitom poimanju socijalnih rizika i socijalnih problema. Postavlja se pitanje, kako se baviti novim socijalnim rizicima a da od toga korist ima cijelo društvo? Tržište rada traži veću fleksibilnost, veće nejednakosti u visini plaća, te potrebu razvoja tercijarnog sektora za otvaranje novih radnih mjesta. Socijalna država treba ojačati poreznu osnovicu, potaknuti više stope nataliteta, osigurati više radnih mjesta, te osigurati socijalna prava za ograničeni broj onih kojima su ona potrebna. Obitelji trebaju adekvatne dohotke i zaposlenja te pristup “priuštivim” socijalnim uslugama. Socijalni režimi trebaju osigurati socijalnu zaštitu radi premošćivanja povremenog siromaštva i rizika stabilizacije istoga. Radi prevencije upadanja u zamku siromaštva, obitelji bi trebale razviti vještinu dolaženja do socijalnih potpora.

36. SOCIJALNI SLUČAJSOCIJALNI SLUČAJ – individualni slučaj socijalnog pitanja koji pojedinca dovodi u situaciju zbog koje se pogoršavaju njegovi životni i radni uvjeti ili postoji opasnost da dođe do ovakvog ponašanja. Dijele se na:

1. SOCIJALNE SLUČAJEVE MATERIJALNE PRIRODE: npr. bolest, invalidnost, starost..., a koji su kompleksno obuhvaćeni socijalnim zakonodavstvom

2. SOCIJALNE SLUČAJEVE MATERIJALNOG KARAKTERA koji nisu obuhvaćeni socijalnim zakonodavstvom već se rješavaju davanjem tradicionalnih oblika socijalne zaštite i pomoći

3. SOCIJALNE SLUČAJEVE NEMATERIJALNOG ZNAČAJA koji zbog posebnosti nije moguće obuhvatiti, ni sa 1. ni sa 2.

4. KOMBINIRANE SOCIJALNE SLUČAJEVE koji sadrže određene elemente problema materijalnog i nematerijalnog značaja.

Socijalni slučaj uvijek ima svoj uzrok, a oni se prema određenim kriterijima razvrstavaju u nekoliko grupa:

1. FIZIOLOŠKI – bolest, materinstvo, invalidnost, starost, smrt2. PORODIČNI (OBITELJSKI) – veći broj djece, izvanbračna djeca, nezbrinuta djeca3. PROFESIONALNI – nezgoda na poslu i profesionalna bolest4. DRUŠTVENI – društvene krize: ratovi, masovne ekonomske krize, masovna nezaposlenost5. UZROCI DANE FIZIČKE OKOLINE – prirodne katastrofe: potresi, požari, poplave...Prof. Ravnić, kao i Lokičević umjesto prirodnih katastrofa kao uzrok navode geografske uzroke: zemljotres, poplave, požari...

37. UZROCI SOCIJALNIH SLUČAJEVAVidi pitanje 33.

38. SOCIJALNI SLUČAJ I SOCIJALNI PROBLEMSOCIJALNI SLUČAJ – individualni slučaj socijalnog pitanja koji pojedinca dovodi u situaciju zbog koje se pogoršavaju njegovi životni i radni uvjeti ili postoji opasnost da dođe do ovakvog ponašanja. Dijele se na:

5. SOCIJALNE SLUČAJEVE MATERIJALNE PRIRODE: npr. bolest, invalidnost, starost..., a koji su kompleksno obuhvaćeni socijalnim zakonodavstvom

6. SOCIJALNE SLUČAJEVE MATERIJALNOG KARAKTERA koji nisu obuhvaćeni socijalnim zakonodavstvom već se rješavaju davanjem tradicionalnih oblika socijalne zaštite i pomoći

7. SOCIJALNE SLUČAJEVE NEMATERIJALNOG ZNAČAJA koji zbog posebnosti nije moguće obuhvatiti, ni sa 1. ni sa 2.

16

8. KOMBINIRANE SOCIJALNE SLUČAJEVE koji sadrže određene elemente problema materijalnog i nematerijalnog značaja.

Socijalni slučaj uvijek ima svoj uzrok, a oni se prema određenim kriterijima razvrstavaju u nekoliko grupa:

6. FIZIOLOŠKI – bolest, materinstvo, invalidnost, starost, smrt7. PORODIČNI (OBITELJSKI) – veći broj djece, izvanbračna djeca, nezbrinuta djeca8. PROFESIONALNI – nezgoda na poslu i profesionalna bolest9. DRUŠTVENI – društvene krize: ratovi, masovne ekonomske krize, masovna nezaposlenost10. UZROCI DANE FIZIČKE OKOLINE – prirodne katastrofe: potresi, požari, poplave...Prof. Ravnić, kao i Lokičević umjesto prirodnih katastrofa kao uzrok navode geografske uzroke: zemljotres, poplave, požari...Socijalni problem. Institut socijalnog prava; objektivna ili relativna pojava. Takva društvena pojava

koja privlači pažnju znatnog dijela društva koje je svjesno da takva pojava negativno djeluje na društvo i da je zbog nje potrebna izvjesna društvena akcija. Predstavlja zbir socijalnih slučajeva, a može se promatrati sa subjektivnog i objektivnog gledišta. Socijalni problem uvijek ugrožava određene društvene vrijednosti te identifikacija socijalnog problema podrazumijeva poduzimanje mjera (socijalnih intervencija) radi njegova razrješavanja. Socijalni problemi su “socijalne konstrukcije”, što znači da, u krajnjem slučaju, socijalnim problemom postaje ono što ljudi u nekom društvu misle da jest socijalni problem. Među najvažnije socijalne probleme možemo ubrojiti siromaštvo, kriminal, zloupotrebu droga, zlostavljanje i zanemarivanje djece, nezaposlenost, alkoholizam itd.

39. SOCIJALNA SIGURNOSTRazlikujemo operacionaliziranu definiciju socijalne sigurnosti (radi zadovoljavanja praktične svrhe) i stručno-teorijsku definiciju socijalne sigurnosti.

a) OPERACIONALIZIRANA DEFINICIJA: za objašnjenje ove definicije služimo se univerzalnim izvorima socijalnog prava:

1. Opća deklaracija UN-a o pravima čovjeka – uz ostala prava sadržava i pravo čovjeka na njegovu socijalnu sigurnost.

2. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima – dodaje i sigurnost i higijenske uvjete rada te podjednaku mogućnost za svakog da bude u svom radu unaprijeđen u odgovarajuću višu kategoriju.

3. Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju (1962) – konstatira i potvrđuje: međuovisnost ekonomskog i socijalnog razvoja, integralni razvoj, dostojanstvo i slobodu čovjeka, pravednu nagradu za rad, eliminiranje gladi.

b) STRUČNO-TEORIJSKA DEFINICIJA: brojni autori različito definiraju socijalnu sigurnost (Nedeljković, Lakičević, Šefer, Tintić)

o sigurnost čine: zaštita zdravlja, zaposlenost, zarada, zaštita na radu, pravo na obrazovanje, pravo na stav, zaštita majke i djeteta, invalida, starih, nezaposlenih, nezbrinutih

o zajamčenim pravom na socijalnu skrb kao elementom socijalne države osigurava se i pravo na minimum socijalne sigurnosti

CILJ SOCIJALNE SIGURNOSTI je jamčiti minimum socijalne sigurnosti građanima u određenom društvu, da se njihov ekonomski i socijalni položaj ne bi pogoršao, da se sve okolnosti, uzroci koji negativno utječu na taj položaj na vrijeme previde i otklone.Svi ljudi imaju pravo na socijalnu sigurnost i ona treba postojati od rođenja do smrti – manifestira se kao pravo čovjeka na slobodno odlučivanje o rađanju djece, pravo na obrazovanje, socijalnu zaštitu, osiguranje i pomoć, zaštita majke i djeteta, zaštita zaposlene žene za vrijeme trudnoće i porođaja.Glavni uzroci socijalne nesigurnosti jesu: niska produktivnost rada, nizak nacionalni dohodak, nezavidno visok broj nezaposlenih, nedostaci u zdravstvenoj zaštiti, stambenoj ili poreznoj politici...U sustavu socijalne sigurnosti nužna je institucionalizacija vlastitih rješenja.

17

SADRŽAJ SOCIJALNE SIGURNOSTISocijalna sigurnost upravljena je na sigurnost čitavog stanovništva danas i sutra, a napretku joj nema kraja. To je cilj koji se postiže socijalnom zaštitom, socijalnom skrbi i socijalnim osiguranjem kao njezinim osnovnim sredstvima.Titulari prava socijalne sigurnosti potencijalno su svi ljudi kada dođu u stanje socijalne nesigurnosti.

TIPOVI I SUSTAVI SOCIJALNE SIGURNOSTI – postoje tri tipa koja proizlaze iz 3 tipa socijalne države:

1. LIBERALNA SOCIJALNA DRŽAVA koja osigurava minimum jamstva za najsiromašnije2. KORPORATIVNA SOCIJALNA DRŽAVA u kojoj je doprinos i poslodavca i posloprimca

raspoređen (npr. Njemačka)3. SOCIJALDEMOKRATSKA koja osigurava sve, po načelu solidarnosti, jednakosti i

univerzalnosti (npr.Švedska)Prema A. Baltiću, razvijen sustav socijalne sigurnosti je razvijeni sustav socijalnog osiguranja. Međutim, za razliku od socijalne sigurnosti, socijalno osiguranje obuhvaća samo jedan dio stanovništva (prvenstveno aktivno stanovništvo), stroži su uvjeti za ostvarivanje određenih prava, a također se financira doprinosima i drugim uplatama, dok se socijalna sigurnost financira iz proračuna porezima. Također, da bi se uspostavio sustav socijalne sigurnosti potrebno je postojanje dopunskog sustava zaštite – sustav socijalne skrbi. Socijalna davanja iz socijalne skrbi uvjetovana su ekonomskim stanjem zaštićene osobe („dobiti ćeš ako nemaš“) i uglavnom su vezana za siromašne. Davanja iz socijalne skrbi minimalna su, a ona iz socijalne sigurnosti prelaze taj minimum egzistencije.

VELIKA BRITANIJA I SUSTAV SOCIJALNE SIGURNOSTI SAD I SUSTAV SOCIJALNE SIGURNOSTI

NAZNAKE SUSTAVA SOCIJALNE SIGURNOSTI U RH – nakon izbora 1990.g. RH napravila je povijesni zaokret u svom razvoju proklamirajući kao temeljne vrijednosti građanskog društva i tržišnog gospodarstva privatno vlasništvo, tržište i politički pluralizam te je uz to u Ustavu definirana kao socijalna država; Ustav nadalje sadržava i osnovna socijalna prava koja država jamči svim građanima.

Socijalno osiguranje naglašava načelo uzajamnosti i solidarnosti, a ono se više manje gubi u socijalnoj sigurnosti.Socijalno osiguranje teži autonomnosti, a socijalna sigurnost sve je više državna funkcija.Sustav opće socijalne sigurnosti može izdržavati samo bogato društvo.

40. SOCIJALNO-PRAVNE KATEGORIJEVidi pitanje 2.

41. SOCIJALNO-PRAVNE INSTITUCIJEVidi pitanje 8.

42. SOCIJALNO PRAVNI ODNOSOvi odnosi pokrivaju slijedeće elemente:

a) osigurane i zaštićene osobeb) socijalni slučaj (pitanje 36.)c) socijalni problem (pitanje 23.)d) socijalne prestacije (pitanje 44.)

Osigurane osobe dijelimo na: d) osiguranikee) članove obitelji osiguranikaf) osobe osigurane za određene slučajeve u određenim okolnostima

18

43. SUBJEKTI SOCIJALNOPRAVNIH ODNOSAVidi pitanje 5.

44. SOCIJALNE PRESTACIJE Institut socijalnog prava; instrument socijalne politikeDavanja i činjenja pojedinaca koji se nalaze u stanju socijalne potrebe.

45. KLASIFIKACIJA SOCIJALNIH PRESTACIJADijele se na temelju 2 kriterija:

1. prema DUŽINI TRAJANJA SOCIJALNOG SLUČAJA1. trajne socijalne prestacije – pružaju se korisnicima koji su pogođeni trajnim socijalnim

slučajevima (npr. invalidnost)2. povremene socijalne prestacije – kada socijalna potreba nastane povremeno, može se

ponoviti (npr. bolest)3. privremene socijalne prestacije – daju se osobi u stanju privremene socijalne potrebe, a u

nadi da se neće ponoviti (npr. profesionalna rehabilitacija)4. jednokratne socijalne prestacije – pružaju se u nadi ublažavanja trenutnog stanja socijalne

potrebe koja se u pravilu ne ponavlja.2. prema NAČINU NADOKNADE

1. u obliku davanja – davanja u novcu (npr. novčane pomoći, otpremnina, mirovina) i davanja u naravi (npr. ortopedska pomagala, lijekovi, odjeća, obuća, hrana).

2. u obliku činjenja (usluga) – usluge se pružaju kada se korisnik nalazi u stanju socijalne potrebe koja je nematerijalne prirode. Javljaju se u različitim oblicima, kao npr. medicinske usluge, pružanje savjeta, tješenja...

46. VISINA SOCIJALNE PRESTACIJEVisinu određene socijalne prestacije određuje propisom socijalno pravo. To su propisi iz područja

zdravstvenog osiguranja, mirovinskog osiguranja, osiguranja za slučaj nezaposlenosti... Pri određivanju visine treba vrijediti načelo: za jednake socijalne slučajeve jednako zadovoljenje potreba.

47. SOCIJALNE PRESTACIJE PREMA NAČINU NADOKNADEPrema načinu nadoknade socijalne prestacije mogu biti:

1. socijalne prestacije u obliku davanja – novčane pomoći, otpremnina, mirovina, putni troškovi, proteze za oštećene ekstremitete, ortopedska i zubotehnička pomagala, lijekovi, odjeća, hrana,..

2. socijalne prestacije u obliku činjenja (usluga) – medicinske usluge, usluge rehabilitacije, usluge socijalne skrbi, i sl.

48. UVJETI ZA STJECANJE PRAVA NA SOCIJALNE PRESTACIJEUVJETI za stjecanje prava na socijalnu prestaciju mogu se podijeliti na:

1. uvjete prije i u vrijeme nastanka socijalnog slučaja2. uvjete koji postoje poslije nastanka socijalnog slučaja na koga se odnoseKoji su osnovni uvjeti i koliko ih ima ovisi o sustavu o kojemu je riječ: socijalna skrb, socijalni osiguranik.Osnovni ili opći uvjeti su oni što čine «profesionalna pitanja», npr. radni staž, sposobnost za rad... i postoje za sve sustave.Jedan od uvjeta u određenim slučajevima je i socijalni domicil kao i državljanstvo. Drugi uvjeti su npr. i rok čekanja na određene socijalne prestacije, na stjecanje prava.U socijalnoj skrbi prestacija je potpora.

49 ŽIVOTNI STANDARD I SOCIJALNI RAZVOJŽivotni standard je ukupnost raznih uvjeta života i rada pojedinih grupa ili cijelog stanovništva,

odnosno vrsta i kvaliteta materijalnih dobara, pa visina prihoda i drugo, razina zadovoljavanja potreba stanovništva, slobodan izbor posla i potrošnih dobara, biološke, socijalne i estetske potrebe, opskrbljenost

19

hranom, odjećom i obućom, stanovima, zadovoljenost kulturnim i zdravstvenim uslugama i mjera zadovoljavanja raznih čovjekovih potreba, itd.

Skupina stručnjaka UN-a definirala je pedesetak elemenata kojima se mjeri i iskazuje životni standard u pojedinim zemljama. Oni najbitnije jesu: zdravlje, potrošnja hrane i ishrana, obrazovanje, zaposlenost i uvjeti rada, stanovanje, odijevanje, rekreacija i zabava te ljudske slobode i socijalna skrb.

Životni standard zapravo obuhvaća materijalne, radne i druge uvjete života i rada stanovništva jedne zemlje ili njegovih grupa u određenom vremenskom periodu. To je društveno-ekonomska kategorija čiji razvoj utječe na cjelokupnu društveno-ekonomsku reprodukciju. To nije samo trenutno stanje čovjeka već i cilj i težnja za nečim boljim, ljepšim, sigurnijim.

Pravednost bi bila onaj minimum koji mora afirmirati određene mjere socijalne zaštite i socijalne sigurnosti, dok bi nepravednost bio onaj maksimu m koji pravednost mora negirati. Socijalna pravda postupno i stvarno imala bi obilježiti svršetak socijalne nepravde, što uvjetuje činjenicu da socijalne nepravde stvarno postoje, dok se socijalnoj pravdi tek teži.

Socijalni razvoj pred koncept životnog standarda postavlja sve veće izazove. Živimo u svijetu gdje je rasjed između bogatih i siromašnih sve veći. Iako je socijalna pravda istinski naziv onome što je zajedničko socijalno dobro, i iako samo socijalno pravedno društvo ima opravdanje, socijalne nejednakosti, razlike i suprotnosti postaju sve većima. Sve je više ljudi na marginama društva. Suprotno proklamiranome, čini se da ne samo da socijalna pravda nije bez granica, već je itekako skučena i realno postoji samo u tragovima.

50. KONVENCIJA MOR-a br. 102Konvencija je propis usvojen od strane Međunarodne organizacije rada 1952. godine.Konvencija ima 15 dijelova.Imajući na umu da je razina zadovoljavanja stanja na području socijalne zaštite i socijalnog osiguranja različita u različitim zemljama, dana je mogućnost državama da u postupku ratifikacije Konvencije ne moraju prihvatiti sve njezine odredbe, ali uz obvezu ratifikacije pojedinih njezinih dijelova.Konvencija određuje tipskog korisnika socijalne prestacije: obitelj s dvoje djece i za takvog su subjekta vezana minimalna osnovna davanja kad nastupi osigurani slučaj. Dijelovi Konvencije su sljedeći:

1. Prvi dio – olakšice i specifičnosti u postupku ratifikacije2. Zdravstvena zaštita3. Naknada za slučaj bolesti4. Davanja za slučaj nezaposlenosti5. Davanja za starost6. Davanja za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih oboljenja7. Davanja za slučaj materinstva8. Davanja za slučaj invalidnosti9. Davanja članovima porodice za slučaj smrti hranitelja porodice10. Obračunavanje periodičnih plaćanja11. Jednakost postupka prema stranim državljanima12. Zajedničke odredbe13. Ostale odredbe14. Završne odredbe

51. SOCIJALNA SKRB Djelatnost od posebnog interesa za RH (jer je RH socijalna država) kojom se osigurava i ostvaruje pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba socijalno ugroženih, nemoćnih i drugih osoba koje one same ili uz pomoć članova obitelji ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih gospodarskih, socijalnih i drugih okolnosti.Socijalna zaštita u užem smislu tj. organizirana djelatnost države kojom se ostvaruje socijalna zaštita Djelatnost socijalne skrbi, korisnici prava, prava korisnika, postupak za ostvarenje tih prava te druga pitanja uređuje Zakon o socijalnoj skrbi kao opći propis (lex generalis) i taj se zakon temelji na sljedećim načelima:

1. načelo SOCIJALNE PRAVDE – uvršteno u najviše vrednote Ustavnog poretka pa je i prihvaćeno stoga u zakonodavstvu

20

2. načelo HUMANIZACIJE – dio cjelokupne socijalne države, služi kao korektiv postojećeg stanja u društvu

3. načelo JEDNAKOSTI I SOLIDARNSOTI – svatko je svojim radom, prihodima i imovinom dužan pridonositi sprječavanju, otklanjanju ili ublažavanju vlastite socijalne ugroženosti, ali i socijalne ugroženosti članova svoje obitelji te djece i drugih koji se ne mogu za sebe brinuti

4. načelo TITULARA – pojedinac i obitelj osnovni su subjekti socijalne skrbi5. načelo FINANCIRANJA – sredstva za obavljanje djelatnosti i ostvarivanje prava socijalne skrbi

osigurava RH, općina, grad i Grad Zagreb6. za osiguranje i trošenje sredstava izvan državnog proračuna mogu se osnivati zaklade i fundacije7. općina, grad i Grad Zagreb posebno će poticati dobrovoljni rad i druga dobročinstva8. prava iz socijalne skrbi su SUBJEKTIVNA, OSOBNA, NEPRESNOSIVA I NENASLJEDNA9. korisnik socijalne skrbi može biti: pojedinac ili obitelj, hrvatski državljanin, stranci te osobe bez

državljanstva koje su trajno nastanjene u RH10. načelo SURADNJE pravnih i fizičkih osoba, koje su temeljem posebnog propisa određene za

brigu o obitelji, sa ustanovama socijalne skrbi

KORISNIK (TITULAR) prava socijalne skrbi je onaj koji se nađe u stanju socijalne potrebe i kome se priznaju određena prava (prestacije) da prevlada ili sanira to stanje i podmiri osnovne životne potrebe. Socijalna prestacija u socijalnoj skrbi je potpora koja se pruža obitelji, posebice djeci i one prema zakonu mogu biti u novcu, naturi i u uslugama.Korisnik ostvaruje pravo iz socijalne skrbi, a za njihovo ostvarivanje postoje određeni uvjeti: državljanstvo, trajno nastanjenje osoba bez državljanstva ili stranca, tjelesno ili mentalno oštećenje, rođenje djeteta, elementarne nepogode... a uz te mjere, to mogu biti i godine života, domicil i prihodi.Prava korisnika socijalne skrbi mogu biti: - Osnovna- Provizorna- Supsidijarna- Ostala(podjela prava iz socijalnog osiguranja prof. Jeličić)

52. PRAVO NA SOCIJALNU SKRBPravo na socijalnu skrb NIJE ZAJAMČENO u smislu što se ono ne mora ostvariti, budući da

ostvarenje tog prava ne ovisi toliko o slobodnoj ocjeni nadležnih organa, koliko o raspoloživim sredstvima za te namjene.

53. SOCIJALNI RIZICI U SOCIJALNOJ SKRBISocijalni rizik u socijalnom pravu se označava i kao nepovoljni i kao željeni događaj

(invalidnost, rođenje djeteta, materinstvo), ali uvijek i jedni i drugi događaji doprinose gubitku ili smanjivanju zarade, povećanju izdataka, i sl.

Osoba koja je pogođena socijalnim slučajem objektivno se nalazi u nepovoljnijem položaju u odnosu na osobe sa kojima to nije slučaj. Težnja suvremenih socijalnih osiguranja je da se blagovremeno poduzmu mjere koje će spriječiti narušavanje ravnoteže. Teži se k tome da socijalno osiguranje obuhvati što više rizika i da ono bude što više podudarno sa socijalnom sigurnošću ljudi kako bi se na taj način što više realiziralo načelo sveobuhvatnosti. Zato se osnovano navodi da ono socijalno pravo koje obuhvaća sve ili gotovo sve rizike istovremeno pruža sistem osiguranja, odnosno postavlja nacionalni sustav socijalne sigurnosti. Socijalni rizici mogu biti: 1. fiziološki rizici - slučajevi koji su nastali zbog bolesti, materinstva, invalidnosti, starosti, smrti2. profesionalni rizici, koji su nastali zbog vršenja određenih profesija, te se javljaju u vidu zaposlenosti, invaliditeta u vezi sa određenim radnim mjestom, itd. 3. socijalni slučajevi, tj. rizici koji nastaju zbog porodičnih okolnosti4. socijali rizici, odnosno slučajevi nastali i zbog društvene sredine5. socijalni rizici nastali zbog fizičke sredineIz toga slijedi da su socijalni rizici one situacije u kojima osigurane osobe mogu ostvariti u određenim slučajevima utvrđena prava iz socijalnog osiguranja.

21

Socijalne rizike možemo razvrstati i na: bio-psihofiziološke, porodične, razne, učešće u značajnim društvenim događajima, poput ratova, socijalno-ekonomske, elementarne nepogode s posljedicama bolesti, asocijativne pojave.

54. KORISNICI PRAVA (TITULARI) – KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITE I SKRBIU socijalnoj zaštiti i socijalnom osiguranju su odredivi i određeni. Potencijalno to su svi

stanovnici jedne zemlje.To su korisnici socijalne skrbi i maloljetne osobe bez obiteljske brige, osobe sa smetnjama u

psiho-fizičkom razvoju, druge invalidne osobe...To su korisnici različitih oblika socijalnih prestacija u zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju: državljani RH , stranci, zaposlenici, djeca, mladež, žene...

U mirovinsko-invalidskom osiguranju korisnici su umirovljenici i drugi osiguranici koji imaju pod određenim uvjetima određena prava u mirovinsko-invalidskom osiguranju.

U osiguranju nezaposlenih to su nezaposleni za vrijeme neskrivljene nezaposlenosti.To su posebne kategorije u socijalnoj zaštiti i socijalnom osiguranju: žene, žene radnice, žene

majke, s posebno utvrđenim pravima u zaštiti žena i majčinstva.U dječjoj zaštiti korisnici su dijete i obitelj u svezi s rađanjem, njegom, podizanjem djece, odgojem, obrazovanjem, intelektualnim, fizičkim i socijalnim razvojem, zdravstvenom i drugom zaštitom.Prof. dr. V. Jeličić osigurane osobe dijeli na:

a) osiguranike – osobe osigurane na osnovi svojeg osobnog svojstva po načelu obveznosti ili dobrovoljnosti

b) članove obitelji osiguranika – osigurani na osnovi svojstva rodbinskog odnosa s osiguranikom

c) osobe osigurane za određene slučajeve u određenim okolnostima – u slučaju nastupa nekih rizika ukoliko nastupe u određenim okolnostima ( posljedica nesreće na poslu, prof. bolesti, kad te osobe obavljaju određenu djelatnost).

55. SOCIJALNE PRESTACIJE U NOVCU U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI Socijalna prestacija u socijalnoj skrbi je POTPORA koja se može pružati u 1. naturi, 2. novcu i u 3. uslugama.

- prava koja se priznaju korisnicima u stanju socijalne potrebe, a propisana su Zakonom o socijalnoj skrbi.- prema dužini trajanja socijalnog slučaja (potrebe): trajne, povremene, privremene, jednokratne.- prema načinu nadoknada: davanja (novac, natura) i uslugeU sustavu socijalne skrbi to su:1. SAVJETOVANJE – prema obliku svrstava su u skupinu usluga (prestacija u obliku činjenja usluga); sustavna i programirana pomoć koju provodi centar za socijalnu skrb i njegovi stručni djelatnici2. POMAGANJE U PREVLADAVANJU POSEBNIH TEŠKOĆA – prestacije u uslugama i iznimno davanja koja u naturi koje pružaju stručni djelatnici ustanova socijalne skrbi i osobe koje socijalnu skrb samostalno obavljaju kao profesionalnu djelatnost3. POMOĆ ZA UZDRŽAVANJE – prestacija u obliku davanja u novcu ili naturi; to pravo ostvaruje se pod uvjetom da korisnik nema prihoda ili iz drugih zakonom utvrđenih razloga, a realizira se po rješenju Centra za socijalnu skrb te se isplaćuje mjesečno4. POMOĆ ZA PODMIRENJE TROŠKOVA STANOVANJA – prestacija u obliku davanja u novcu koja se ostvaruje pod uvjetima propisanima zakonom5. JEDNOKRATNA POMOĆ – socijalna prestacija u novcu ili naravi do iznosa koji podmiruje osnovne životne potrebe zbog trenutačnih okolnosti: rođenje djeteta, smrt ili bolest člana obitelji6. DOPLATAK ZA POMOĆ I NJEGU – prestacija u novcu, pravo uređeno Zakonom o socijalnoj skrbi kao posebna prestacija ako se ispunjava restriktivne uvjete 7. POMOĆ I NJEGA U KUĆI – prestacija u naravi i u uslugama na koju ima pravo osoba koja ispunjava zakonom propisane uvjete; tu pomoć može pružati i vjerska zajednica, udruga

22

8. OSOBNA INVALIDNINA – novčana prestacija trajnog karaktera na koju ima pravo osoba teže tjelesno i mentalno oštećena, ako je to oštećenje nastalo prije 18.g. života, osoba koja invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi, ne ostvaruje pravo na doplatak9. OSPOSOBLJAVANJE ZA SAMOSTALAN ŽIVOT I RAD – pravo koje ima tjelesno ili mentalno oštećena ili psihički bolesna osoba pod uvjetima ili na način određen propisom ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi10. SKRB IZVAN VLASTITE OBITELJI (SMJEŠTAJ U UDOMITELJSKOJ OBITELJI) – ova prestacija pruža se u obliku stalnog, tjednog smještaja, privremenog smještaja, cjelodnevnog ili poludnevnog boravka te organiziranjem djelatnosti školstva u sklopu doma socijalne skrbi (npr. udomiteljska obitelj, obiteljski dom)11. «DRUGE POMOĆI» - te prestacije propisuje također Zakon o socijalnoj skrbi kao npr. pomoć za odjeću, obuću, u prehrani, podmirenja troškova ogrijeva

56. RODITELJ – ODGAJATELJ U SOCIJALNOJ SKRBIDugoročnim negativnim demografskim procesima kao što je pad nataliteta i iseljavanje stanovništva stvoreni su duboki ožiljci u demografskoj strukturi stanovništva Republike Hrvatske. Broj živorođene djece iz godine u godinu je sve manji tako da je u prošloj godini rođeno svega 35.390 djece. Kako će visoki stupanj demografske starosti imati veliki značaj za budući razvoj Republike Hrvatske, stoga je Hrvatskoj potrebna djelotvorna populacijska politika kojom će se, ako ne zaustaviti, onda barem usporiti negativni demografski procesi.

Prema zaključku Hrvatskog sabora, Vlada Republike Hrvatske bila je dužna do kraja godine Hrvatskom saboru predložiti paket prijedloga zakona kojim će biti obuhvaćene sve mjere pronatalitetne politike. Osiguranje uvjeta za stjecanje statusa roditelja odgajatelja u onim obiteljima koje imaju četvero i više djece sasvim sigurno je jedna od mjera, a sukladna je Nacionalnom programu demografskog razvitka koji definira status roditelja odgajatelja.

Status roditelja odgajatelja dostupan je i ocu i majci, prema njihovoj odluci, ali isto tako i osobama koje vrše roditeljska prava. Status može steći roditelj koji je državljanin Republike Hrvatske, ima najmanje četvero djece mlađe od 18 godina, te u Republici Hrvatskoj ima prebivalište najmanje deset godina.

Prava iz statusa roditelja odgajatelja može ostvariti osoba koja je nezaposlena kao i ona koja po osnovi samostalnog rada i s njime izjednačenih oblika rada, ostvaruje dohodak manji od prosječne mjesečne plaće.

Zaposleni ili nezaposleni roditelj koji stekne status roditelja odgajatelja ima pravo na novčanu naknadu, mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i druga prava u skladu s posebnim zakonom.

57. UDOMITELJSKA OBITELJ Jedan od oblika socijalne skrbi u koju su smješteni korisnici prava socijalne skrbi, najviše njih 10

po posebnoj odluci centra za socijalnu skrb.Udomitelj je član udomiteljske obitelji koji preuzima brigu o smještenoj osobi i strogo mora imati posebne sposobnosti za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba smještene osobe.Oblik institucionalne socijalne skrbi kojom se korisniku nadomješta funkcija doma i vlastite obitelji.Centar za socijalnu skrb i udomitelj sklapaju ugovor kojim s utvrđuju prava, obveze i mjesečna naknada i dr.

58. DOPLATAK ZA POMOĆ I NJEGUDOPLATAK ZA POMOĆ I NJEGU – prestacija u novcu, pravo uređeno Zakonom o socijalnoj

skrbi kao posebna prestacija ako se ispunjava restriktivne uvjeteU punom opsegu, kada osoba zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može sama

udovoljiti osnovnim životnim zahtjevima, jer se ne može niti uz pomoć ortopedskih pomagala samostalno kretati u stanu i izvan stana, uzimati hranu, oblačiti se i svlačiti, održavati osobnu higijenu niti obavljati druge higijenske potrebe, 2. u smanjenom opsegu kada se osoba ne može samostalno kretati izvan stana radi nabave osnovnih životnih potrepština i korištenja zdravstvene zaštite.

23

59. PRAVO NA POMOĆ I NJEGUKorisnik socijalne skrbi je samac ili obitelj koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje

osnovnih životnih potreba, a nisu u mogućnosti ostvariti ih svojim radom ili prihodom od imovine ili drugim izvorima, uz ostvarenje određenih posebnih uvjeta koji su vezani uz osobu korisnika, njegovu obitelj, gospodarske, radne, socijalne i druge uvjete.

Pravo na socijalnu skrb NIJE ZAJAMČENO u smislu što se ono ne mora ostvariti, budući da ostvarenje tog prava ne ovisi o toliko o slobodnoj ocjeni nadležnih organa, koliko o raspoloživim sredstvima za te namjene.

60. INSTITUCIONALNA SOCIJALNA SKRBUSTANOVE socijalne skrbi – upisuju se u registar ustanova koji se vodi kod Trgovačkog suda i u upisnik ustanova socijalne skrbi koje vodi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbiTo su:

1. CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB – osniva ga država2. DOM SOCIJALNE SKRBI – država, općina, grad i Grad Zagreb ( za obavljanje skrbi izvan

vlastite obitelji... za odrasle, za djecu)3. CENTAR ZA POMOĆ I NJEGU - općina, grad i Grad Zagreb, vjerska zajednica, trgovačko

društvo, udruga...

61. SOCIJALNO PRAVNI ORGANI U SOCIJALNOJ SKRBISocijalnopravna tijela – u prvom stupnju : Centar za socijalnu skrb i upravno tijelo općine, grada i Grada Zagreba;

- u drugom stupnju : ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi i nadležno upravno tijelo županije

Postupak za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi vodi se prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Pokreće se na zahtjev stranke, bračnog druga, punoljetnog djeteta, skrbnika, udomitelja, a centar za socijalnu skrb ga pokreće po službenoj dužnosti u zakonom određenim slučajevima.Mjesna nadležnost se određuje prema prebivalištu, odnosno uobičajenom boravištuHitan postupak.

62. USTANOVE SOCIJALNE SKRBI, 63. CENTAR ZA SOCIJALNU SKRBMoraju se upisati, osim u registar ustanova i u upisnik ustanova socijalne skrbi koje vodi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Ustanove su:

1. centar za socijalnu skrb2. dom socijalne skrbi3. centar za pomoć i njegu

Centar za socijalnu skrb osniva država. Dom socijalne skrbi kao i centar za pomoć i njegu može osnovati država, grad, općina, grad Zagreb ili drugi aktivni objekti socijalne skrbi. Dom socijalne skrbi osniva se ili kao dom za djecu ili kao dom za odrasle.Prema Zakonu, moguće je i samostalno obavljanje djelatnosti socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti za fizičku osobu koja je dobila za to odobrenje ministarstva nadležnog za socijalnu skrb kao profesionalnu djelatnost koja obuhvaća poslove savjetovanja i pružanja njege i pomoći.

64. VRSTE OSIGURANJA U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJUZdravstveno osiguranje je posebna organizacija racionalnih i moderniziranih mjera, postupaka i tijela u okvirima sustava socijalnog osiguranja. Uređuje ga Ustav, zakoni i provedbeni propisi, ali i univerzalni izvori. Razlikujemo materijalno zdravstveno osiguranje, tj. skup pravnih pravila kojima se utvrđuju prava, obveze i odgovornosti u zdravstvenom osiguranju kao posebnoj grani socijalnog osiguranja, te procesno zdravstveno osiguranje, tj. dio prava zdravstvenog osiguranja kojim se utvrđuju postupak, rokovi i tijela za reguliranje, realiziranje i zaštitu tih prava, obveza i odgovornosti subjekata. Zdravstveno osiguranje djeluje preventivno (gdje je trajnog karaktera, dugoročno) i kurativno (gdje je kratkoročno). Zdravstveno osiguranje je 1. obvezno i 2. dobrovoljno, a dobrovoljno se dalje dijeli na a) dopunsko i b) privatno.

24

65. OSIGURANE OSOBE U OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJUSubjekti socijalnopravnih odnosa u zdravstvenom osiguranju su HZZO, kao tijelo koje je

dužno svakoj osiguranoj osobi priznati i dati pravo na određenu socijalnu prestaciju u korištenju zdravstvene zaštite, odnosno ZO-a, te osiguranici, tj. osigurane osobe. Osiguranim osobama smatraju se:a) OSIGURANICI:

1. osobe u radnom odnosu kod pravne ili fizičke osobe na području RH2. osobe u radnom odnosu kod fizičke ili pravne osobe sa sjedištem u RH koji su upućeni na

rad ili stručno usavršavanje u inozemstvo, kao i osobe na radu u kućanstvu osiguranika u inozemstvu, ako nisu osigurani u zemlji gdje su upućeni

3. osobe izabrane ili imenovane na stalne dužnosti u tijelima državne vlasti, odnosno tijelima lokalne i područne samouprave, ako za taj rad primaju plaću

4. osobe zaposlene u stranim ili MN organizacijama i ustanovama, stranim dipl. ili konzul. predstavništvima sa sjedištem u RH

5. osobe s prebivalištem u RH zaposlene u inozemstvu kod stranog poslodavca koje nemaju ZO u inozemstvu

6. osobe koje se nakon završenog obrazovanja nalaze na obveznom praktičnom radu i ako rade punim radnim vremenom

7. osobe koje na području RH obavljaju gospodarsku djelatnost i koje samostalno u obliku zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost

8. seljaci koji se u RH bave poljodjelstvom kao jedinim ili glavnim zanimanjem ili koji su svoje poljoprivredno zemljište dali u zakup, ako nemaju ZO po drugoj osnovi

9. korisnici mirovine i korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje po propisima mirovinsko-invalidskog osiguranja, ako nemaju ZO po drugoj osnovi

10. korisnici mirovine i invalidnine s prebivalištem ili trajnim nastanjenjem u RH koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja mirovinskog ili invalidskog osiguranja

11. osobe s prebivalištem u RH koje nemaju ZO po drugoj osnovi i koje su prijavljene Zavodu ako su:

a) se prijavile u roku od 30 dana nakon prestanka radnog odnosa ili prestanka primanja naknade plaće

b) se prijavile u roku od 30 dana nakon služenja civilnog vojnog roka ili prestanka nesposobnosti za rad zbog koje su otpušteni s te vojne službe

c) se prijavile u roku od 30 dana nakon otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija ili iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove u slučaju primjene sigurnosne mjere

d) na stručnom osposobljavanju ili prekvalifikaciji koju organizira Zavod za zapošljavanje

e) se prijavile u roku od 30 po povratku u RH, a prije odlaska u inozemstvo imale su ZO u RH

f) se prijavile u roku od 90 dana nakon završetka školske godine u kojoj su završile redovito školovanje

g) se prijavile u roku od 90 dana nakon služenja civilnog vojnog roka ili prestanka nesposobnosti za rad zbog koje su otpušteni s te vojne službe, ako su na služenje vojnog roka stupile u roku 60 dana od dana završenog školovanja

2. osobe s prebivalištem u RH koje nemaju ZO po drugoj osnovi i navršile su 18 godina, a nisu završile osnovno školovanje ili se po njegovom završetku nisu zaposlile, ako se u roku od 30 dana od navršenja 18 godina ili završetka školske godine prijave Zavodu

3. osobe s prebivalištem u RH koje su izgubile status učenika, odnosno redovitog studenta ili su prekinule redovito školovanje, ako se prijave Zavodu u roku od 30 dana zadržavaju pravo na zdravstvenu zaštitu u trajanju od 1 godine

4. osobe s prebivalištem u RH kojima je priznato svojstvo ratnog, mirnodopskog ili civilnog invalida rata, odnosno status korisnika obiteljske mirovine

5. hrvatski branitelji iz Domovinskog rata

25

6. osobe koje pružaju pomoć i njegu hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata s oštećenjima organizma 100% I. grupe

7. osobe s prebivalištem u RH koje su bile korisnici zdravstvene zaštite prema nekim prethodnim zakonima o ratnim vojnim invalidima i njihovim obiteljima, odnosno o žrtvama rata

8. osobe s prebivalištem u RH koje su pripadnici oružanih snaga RH9. osobe koje su prekinule rad jer ih je pravna osoba uputila na obrazovanje, stručno

usavršavanje ili postdiplomski studij10. osobe koje je pravna osoba uputila prije stupanja u radni odnos kao svoje stipendiste na

praktičan rad u drugu pravnu osobu radi stručnog osposobljavanja ili usavršavanja11. osobe upućene u inozemstvo u sklopu međunarodno tehničko-prosvjetne i kulturne suradnje

b) ČLANOVI OBITELJI OSIGURANIKA:1. supružnik (bračni i izvanbračni)2. djeca rođena u braku, izvan braka ili posvojena, pastorčad i druga djeca bez roditelja ako ih

osiguranik uzdržava3. roditelji, očuh, maćeha, posvojitelji, ako ih osiguranik uzdržava4. brat, sestra, unuci, djed, baka, ako ih osiguranik uzdržava

→ uz ispunjenje 2 uvjeta: 1. da član obitelji prava iz ZO ne ostvaruje po osnovi radnog odnosa ili obavljanja gospodarske ili samostalne djelatnosti osobnim radom ili poljodjelskom djelatnošću i 2. da je dotični član obitelji nesposoban za samostalan život i rad, odnosno da nema vlastitih sredstava za uzdržavanje

c) DRUGE OSOBE OSIGURANE U ODREĐENIM OKOLNOSTIMA:→ učenici srednjih škola i redoviti studenti viših i visokih škola, te fakulteta i njihovi članovi obitelji, sudionici u javnim radovima, u civilnoj zaštiti, u protupožarnoj zaštiti, posebne kategorije osoba po propisima o mirovinskom osiguranju, osobe koje u određenim okolnostima pretrpe ozljede na radu ili obole od profesionalne bolesti

66. OSIGURANICI U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU12. osobe u radnom odnosu kod pravne ili fizičke osobe na području RH13. osobe u radnom odnosu kod fizičke ili pravne osobe sa sjedištem u RH koji su upućeni na

rad ili stručno usavršavanje u inozemstvo, kao i osobe na radu u kućanstvu osiguranika u inozemstvu, ako nisu osigurani u zemlji gdje su upućeni

14. osobe izabrane ili imenovane na stalne dužnosti u tijelima državne vlasti, odnosno tijelima lokalne i područne samouprave, ako za taj rad primaju plaću

15. osobe zaposlene u stranim ili MN organizacijama i ustanovama, stranim dipl. ili konzul. predstavništvima sa sjedištem u RH

16. osobe s prebivalištem u RH zaposlene u inozemstvu kod stranog poslodavca koje nemaju ZO u inozemstvu

17. osobe koje se nakon završenog obrazovanja nalaze na obveznom praktičnom radu i ako rade punim radnim vremenom

18. osobe koje na području RH obavljaju gospodarsku djelatnost i koje samostalno u obliku zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost

19. seljaci koji se u RH bave poljodjelstvom kao jedinim ili glavnim zanimanjem ili koji su svoje poljoprivredno zemljište dali u zakup, ako nemaju ZO po drugoj osnovi

20. korisnici mirovine i korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje po propisima mirovinsko-invalidskog osiguranja, ako nemaju ZO po drugoj osnovi

21. korisnici mirovine i invalidnine s prebivalištem ili trajnim nastanjenjem u RH koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja mirovinskog ili invalidskog osiguranja

22. osobe s prebivalištem u RH koje nemaju ZO po drugoj osnovi i koje su prijavljene Zavodu ako su:

26

a) se prijavile u roku od 30 dana nakon prestanka radnog odnosa ili prestanka primanja naknade plaće

b) se prijavile u roku od 30 dana nakon služenja civilnog vojnog roka ili prestanka nesposobnosti za rad zbog koje su otpušteni s te vojne službe

c) se prijavile u roku od 30 dana nakon otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija ili iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove u slučaju primjene sigurnosne mjere

d) na stručnom osposobljavanju ili prekvalifikaciji koju organizira Zavod za zapošljavanje

e) se prijavile u roku od 30 po povratku u RH, a prije odlaska u inozemstvo imale su ZO u RH

f) se prijavile u roku od 90 dana nakon završetka školske godine u kojoj su završile redovito školovanje

g) se prijavile u roku od 90 dana nakon služenja civilnog vojnog roka ili prestanka nesposobnosti za rad zbog koje su otpušteni s te vojne službe, ako su na služenje vojnog roka stupile u roku 60 dana od dana završenog školovanja

23. osobe s prebivalištem u RH koje nemaju ZO po drugoj osnovi i navršile su 18 godina, a nisu završile osnovno školovanje ili se po njegovom završetku nisu zaposlile, ako se u roku od 30 dana od navršenja 18 godina ili završetka školske godine prijave Zavodu

24. osobe s prebivalištem u RH koje su izgubile status učenika, odnosno redovitog studenta ili su prekinule redovito školovanje, ako se prijave Zavodu u roku od 30 dana zadržavaju pravo na zdravstvenu zaštitu u trajanju od 1 godine

25. osobe s prebivalištem u RH kojima je priznato svojstvo ratnog, mirnodopskog ili civilnog invalida rata, odnosno status korisnika obiteljske mirovine

26. hrvatski branitelji iz Domovinskog rata27. osobe koje pružaju pomoć i njegu hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata s

oštećenjima organizma 100% I. grupe28. osobe s prebivalištem u RH koje su bile korisnici zdravstvene zaštite prema nekim

prethodnim zakonima o ratnim vojnim invalidima i njihovim obiteljima, odnosno o žrtvama rata

29. osobe s prebivalištem u RH koje su pripadnici oružanih snaga RH30. osobe koje su prekinule rad jer ih je pravna osoba uputila na obrazovanje, stručno

usavršavanje ili postdiplomski studij31. osobe koje je pravna osoba uputila prije stupanja u radni odnos kao svoje stipendiste na

praktičan rad u drugu pravnu osobu radi stručnog osposobljavanja ili usavršavanja32. osobe upućene u inozemstvo u sklopu međunarodno tehničko-prosvjetne i kulturne suradnje

67. SOCIJALNE PRESTACIJE U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJUPrava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju obuhvaćaju:1. pravo na zdravstvenu zaštitu,2. prava na novčane naknade.

Pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u opsegu utvrđenom ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona obuhvaća pravo na:1. primarnu zdravstvenu zaštitu,2. specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu,3. bolničku zdravstvenu zaštitu,4. pravo na korištenje lijekova koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova Zavoda,5. pravo na stomatološko-protetsku pomoć i stomatološko-protetske nadomjestke,6. pravo na ortopedska i druga pomagala,7. pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu.

27

Pravo osiguranih osoba na zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. točke 1. do 6. ovoga članka osigurava se provedbom mjera zdravstvene zaštite.

Mjere zdravstvene zaštite iz stavka 2. ovoga članka utvrđuju se na temelju plana i programa mjera zdravstvene zaštite koje donosi ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Zavoda i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora, a sukladno osiguranim financijskim sredstvima te raspoloživim zdravstvenim kapacitetima.

Osigurane osobe zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. točke 1. do 5. ovoga članka na teret sredstava Zavoda mogu ostvariti u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je Zavod sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: ugovorni subjekti Zavoda) na način i pod uvjetima koji su utvrđeni ovim zakonom i općim aktima Zavoda.

Što se tiče novčanih naknada, osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na:– naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 31. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: naknada plaće),– novčanu naknadu zbog nemogućnosti obavljanja poslova na temelju kojih se ostvaruju drugi primici od kojih se utvrđuju drugi dohoci, sukladno propisima o doprinosima za obvezna osiguranja,– naknadu troškova prijevoza u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

68. SOCIJALNE PRESTACIJE U NARAVI U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJUVidi prethodno pitanje, pravo na zdravstvenu zaštitu.

69. SOCIJALNE PRESTACIJE ZA VRIJEME BOLESTIOvo je pitanje obuhvaćeno zdravstvenom zaštitom i novčanim naknadama. Budući da je

radnik tijekom obavljanja svog posla izložen čitavom nizu utjecaja, poput zamora, ali i povećanog rizika od povreda, te da u takvim situacijama on nije uvijek u stanju koristiti svoju radnu snagu, zakonodavac je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisao niz mjera kojima se pomaže posloprimcu, poput:

- naknade plaće (zbog nesposobnosti/spriječenosti za rad prilikom korištenja zdravstvene zaštite)

- novčana naknada zbog nemogućnosti obavljanja posla kojim se po redovitom tijeku stvari stječe naknada za život

- naknada troškova prijevoza prilikom korištenja zdravstvene zaštite- itd.

U širem smislu, tu možemo ubrojiti i naknade u naturi.

70. NAKNADA PLAĆE U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJUBolnička zdravstvena zaštita ima dva oblika:

a) u uslugama i naturi → ortopedska i druga pomagala, stomatološko-protetski nadomjesci, pravo na lijekove čije je stavljanje u promet odobrio ministar zdravstva i nalaze se na listi lijekova koji se osiguranim osobama mogu propisati na teret HZZO-a

b) u novcu → nadoknada putnih troškova u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite i naknada plaće za sve vrijeme trajanja bolovanja prouzrokovanog ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću

Određivanje nadoknade plaće polazi od tzv. osnovice za nadoknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je Osiguraniku isplaćena u posljednjih 6 mjeseci, a ne može biti niža od 80% osnovice za nadoknadu, odnosno od najnižeg iznosa nadoknade kojeg utvrđuje Zavod. Moguć je i utjecaj porasta plaće kod tog poslodavca, ako je veći od 5%, na porast nadoknade plaće ukoliko se ista prima

28

neprekinuto duže od 3 mjeseca. Naknada plaće iznosi 100% od osnovice u 5 slučajeva: 1. bolovanje zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, 2. bolovanje zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem, 3. obvezni rodiljni dopust, 4. za vrijeme njege oboljelog djeteta mlađeg od 3 godine i 5. bolovanje zbog transplantacije živog tkiva ili organa u korist druge osobe.

71. PRAVA IZ ZDRAVSTVENOG OSIGURANJAPrava u zdravstvenom osiguranju mogu se podijeliti u dvije skupine:

1. prava na zdravstveni integritet, tj. prava na korištenje svih oblika zdravstvene zaštite2. prava na zaštitu materijalnog, imovinskog integriteta, tj. prava na naknade zbog

nesposobnosti za rad i druge naknade poput putnih troškova, pomoći za opremu novorođenog djeteta i sl.

→ ovo je prilično gruba podjela, daleko je značajnija podjela na obvezno i dobrovoljno ZO.Prava iz ZO-a su osobna, neprenosiva i nenasljediva (osim dospjelih, a neisplaćenih novčanih primanja).

Prava iz obveznog ZO-a obuhvaćaju: 1. pravo osiguranih osoba na zdravstvenu zaštitu i 2. pravo na novčane nadoknade i pomoći.

1. pravo osiguranih osoba na zdravstvenu zaštitu obuhvaća:2. primarnu zdravstvenu zaštitu, tj. socijalne prestacije različitog oblika i sadržaja:

a) u uslugama → sudjelovanje u podizanju i održavanju psihofizičke i radne sposobnosti, provođenje mjera zdravstvene zaštite, unaprijeđenje zdravlja, ocjena sposobnosti za rad i školovanje, hitna medicinska pomoć, liječenje u ordinaciji odnosno u stanu osiguranika, provođenje nužnih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka

b) u naturi → lijekovi i druga sredstva za liječenje, pomagalac) u novcu → priznavanje troškova puta za obavljanje pregleda

3. specijalističko-konzilijarnu zdravstvena zaštita4. bolnička zdravstvena zaštita

a) u uslugama i naturi → ortopedska i druga pomagala, stomatološko-protetski nadomjesci, pravo na lijekove čije je stavljanje u promet odobrio ministar zdravstva i nalaze se na listi lijekova koji se osiguranim osobama mogu propisati na teret HZZO-a

b) u novcu → nadoknada putnih troškova u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite i naknada plaće za sve vrijeme trajanja bolovanja prouzrokovanog ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću

→ Zakon omogućava da se dotična prava na određeni način ograniče i to: 1. da se zdravstvena zaštita pruža osiguranim osobama SAMO u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih djelatnika s kojima je HZZO sklopio ugovor o pružanju zdravstvene zaštite, 2. propisivanjem od strane HZZO-a uz suglasnost ministra zdravstva prava uvjeta i načina korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, 3. donošenjem akta o opsegu prava obveznog ZO-a od strane Vlade RH svake godine, 4. ostvarenje prava na zdravstvenu zaštitu po načelu jednaki uvjeti za sve i 5. propisivanjem od strane HZZO-a i ministra zdravstva standarda i normativa obveznog ZO-a.

2. pravo na novčane nadoknade i pomoći, što obuhvaća:1. nadoknadu plaće za vrijeme bolovanja

→ na nju ima pravo osiguranik iz točaka 1.-7., te 18. i 19. kod određivanja osiguranika obveznog ZO-a, za sljedeće osigurane rizike: 1. privremena nesposobnost za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno liječenja ili medicinskog ispitivanja uz nužni smještaj u zdravstvenu ustanovu ili liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika, 2. ako je osiguranik izoliran kao klicinoša ili zbog pojave zaraze, 3. ako je određen za pratitelja bolesnika, 4. određen da njeguje oboljelog supružnika ili dijete, 5. za vrijeme trudnoće ili korištenja obveznog rodiljnog dopusta, posvojiteljskog dopusta ili prava na rad u skraćenom radnom vremenu, korištenja dopusta zbog trudnoće ili dojenja ili korištenja prava na stanku za dojenje.

29

Postupak ostvarenja prava na nadoknadu odvija se unutar konkretnog socijalnopravnog odnosa između osiguranika i poslodavca, osiguranika i HZZO-a ili osiguranika i zdravstvene ustanove/zdravstvenog djelatnika privatne prakse. U slučaju da poslodavac osiguraniku nije utvrdio nadoknadu plaće na način, u rokovima i visini utvrđenoj Zakonom osiguranik ima pravo uložiti prigovor HZZO-u, a do donošenja konačne odluke isplatu nadoknade dužan je osigurati Zavod uz pravo regresa prema poslodavcu. Pravo na korištenje bolovanja utvrđuje izabrani doktor medicine u zdravstvenoj ustanovi ili privatnoj praksi, a kontrolu obavlja kontrolor HZZO-a. Osiguranik također ima pravo prigovora na ocjenu doktora, a drugostupanjsko tijelo je tada liječničko povjerenstvo HZZO-a, čija je odluka konačna. Nakon 12 mjeseci neprekinutog bolovanja izabrani doktor upućuje osiguranika nadležnom tijelu mirovinskog i invalidskog osiguranja da donese ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti. Nadoknada plaće pripada osiguraniku za sve vrijeme bolovanja i to samo za dane/sate za koje bi imao pravo na plaću prema propisima o radu. Ukoliko osiguraniku za trajanja bolovanja prestane radni odnos, pripada mu nadoknada plaće za još najviše 30 dana od prestanka radnog odnosa, a ako se ozlijedio na radu ili obolio od profesionalne bolesti, sve dok ponovno ne bude radno sposoban, odnosno do konačne ocjene radne sposobnosti ili invalidnosti. Određivanje nadoknade plaće polazi od tzv. osnovice za nadoknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je Osiguraniku isplaćena u posljednjih 6 mjeseci, a ne može biti niža od 80% osnovice za nadoknadu, odnosno od najnižeg iznosa nadoknade kojeg utvrđuje Zavod. Moguć je i utjecaj porasta plaće kod tog poslodavca, ako je veći od 5%, na porast nadoknade plaće ukoliko se ista prima neprekinuto duže od 3 mjeseca. Naknada plaće iznosi 100% od osnovice u 5 slučajeva: 1. bolovanje zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, 2. bolovanje zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem, 3. obvezni rodiljni dopust, 4. za vrijeme njege oboljelog djeteta mlađeg od 3 godine i 5. bolovanje zbog transplantacije živog tkiva ili organa u korist druge osobe.

2. nadoknadu putnih troškova u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite→ u visini troškova prijevoza javnim prijevoznim sredstvom

3. pomoć za opremu novorođenog djeteta→ jednokratna je i u novcu, a isplaćuje se na teret državnog proračuna u visini iznosa 2 najniže plaće koju utvrđuje Vlada RH

4. nadoknadu za pogrebne troškove

72. UVJETI ZA OSTVARIVANJE PRAVA U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, 73. POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU

Prava iz obveznog ZO-a može ostvariti samo ona osoba kojoj je utvrđen status osigurane osobe, a koji utvrđuje Zavod, te se dokazuje posebnom ispravom, sadržaj i oblik koje utvrđuje Zavod. Svi poslodavci dužni su dostaviti Zavodu sve podatke u svezi s prijavom i odjavom osiguranih osoba, a osoba za koju poslodavac nije podnio prijavu može zahtijevati od Zavoda da joj utvrdi status osigurane osobe. Radi zaštite prava iz Zakona osiguranim se osobama jamči dvostupanjsko rješavanje u postupcima koje su one pokrenule, pri čemu je drugostupanjsko rješenje konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom RH. U postupcima ostvarenja prava iz ZO-a primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.

Pri ostvarenju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog ZO-a osigurana osoba ima pravo na slobodan izbor doktora medicine i doktora stomatologije primarne zdravstvene zaštite.

74. PARTICIPACIJA U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJUOsigurane osobe obvezne su sudjelovati u pokriću dijela troškova zdravstvene zaštite do pune

cijene zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: doplata).Doplata se naplaćuje neposredno od osigurane osobe prilikom korištenja zdravstvene zaštite ili putem dopunskog zdravstvenog osiguranja sukladno posebnome zakonu, a prihod su ugovornih subjekata Zavoda.

Doplatu za osigurane osobe i za osigurane osobe kojima je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji kao i za osigurane osobe kojima je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida, mirnodopskog vojnog

30

invalida i civilnog invalida rata prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata osigurava Republika Hrvatska.Iznimno, doplate iz ovog Zakona su oslobođene sljedeće osigurane osobe:– djeca do 18. godine života,– osobe s invaliditetom i druge osobe kojima se priznaje pomoć druge osobe u obavljanju većine ili svih životnih funkcija prema posebnim propisima; osobe koje imaju najmanje 80% tjelesnog oštećenja prema propisima o mirovinskom osiguranju, odnosno prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ili prema drugom posebnom zakonu kao i tjelesno hendikepirane osobe,– dobrovoljni davatelji krvi s preko 35 davanja (muškarci), odnosno s preko 25 davanja (žene),– osobe čiji prihod po članu obitelji u pojedinoj kalendarskoj godini ne prelazi iznos utvrđen člankom 22. ovoga Zakona.

Osigurane osobe, bez obzira jesu li oslobođene plaćanja doplate, odnosno jesu li sukladno posebnome zakonu dopunski zdravstveno osigurane za plaćanje te doplate, obvezne su prilikom korištenja zdravstvene zaštite platiti administrativnu pristojbu utvrđenu odlukom koju na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo donosi Vlada Republike Hrvatske, s time da visina administrativne pristojbe ne može biti utvrđena u iznosu manjem od 0,15% od proračunske osnovice, odnosno u iznosu manjem od 5,00 kuna.

Ukupan iznos plaćenih administrativnih pristojbi po osiguranoj osobi ne smije mjesečno prelaziti iznos od 0,91% od proračunske osnovice, odnosno iznos od 30,00 kuna.

75. DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJEZakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 85/06. i 150/08. u daljnjem

tekstu: Zakon) je Zakon kojim se uređuju vrste, uvjeti i način provođenja dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje jest:

dopunsko zdravstveno osiguranje dodatno zdravstveno osiguranje privatno zdravstveno osiguranje. Zakonom i Pravilnikom o uvjetima i načinu provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja propisuje

se da dopunsko zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) i društva za osiguranje registrirana za obavljanje djelatnosti osiguranja u Republici Hrvatskoj.

Ta društva pored dopunskog zdravstvenog osiguranja mogu još provoditi dodatno i privatno zdravstveno osiguranje kojim se osigurava veći opseg prava, odnosno viši standard usluga te određena prava koja nisu obuhvaćena obveznim zdravstvenim osiguranjem. Dopunsko zdravstveno osiguranje koje provodi zavod je dobrovoljno zdravstveno osiguranje kojim se osiguranim osobama na obvezno zdravstveno osiguranje osigurava pokriće sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja iz članka 16. Stavka 3. I 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08.).

76. DOBROVOLJNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJEJavlja se kao:

1. dopunsko dobrovoljno osiguranje→ uspostavlja se ugovornim odnosima između osiguravatelja i osiguranika, odnosno između osiguranika i zdravstvene ustanove neposredno, a uvodi se kao 1. razlika iznad vrijednosti zdravstvenih usluga obveznog ZO-a i kao 2. veći opseg prava, odnosno viši standard usluga ZO-a

2. privatno dobrovoljno osiguranje→ uspostavlja se individualnim ugovorom između osiguravatelja i osiguranika (osiguravatelj potom sklapa ugovor sa zdravstvenom ustanovom ili sa privatnim zdravstvenim djelatnikom), a pristupanjem privatnom ZO-u osiguranik gubi pravo korištenja obveznog ZO-a. Poseban uvjet za sklapanje dotičnog individualnog ugovora je imovinski cenzus kojeg propisuje ministar zdravstva (u udžbeniku 60.000 DEM), a osiguranik ima pravo na ZO najmanje u opsegu obveznog ZO-a.

31

77. UGOVORNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti osigurane osobe Zavoda (u daljnjem tekstu: osigurane osobe) ostvaruju slobodnim izborom doktora medicine i doktora stomatologije kojeg, u pravilu, biraju prema mjestu prebivališta, odnosno boravka u skladu s Zakonom i općim aktom Zavoda. Zdravstvenu zaštitu na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti osigurane osobe Zavoda ostvaruju osnovom uputnice izabranog ugovornog doktora primarne zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovog članka. Zdravstvenu zaštitu na razini zdravstvenih zavoda osigurane osobe ostvaruju na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti prema mjestu prebivališta, odnosno boravka, a na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti na osnovi uputnice izabranog ugovornog doktora primarne zdravstvene zaštite. Pravo na ortopedska i druga pomagala osigurane osobe Zavoda ostvaruju pod uvjetima i na način propisan Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na ortopedska i druga pomagala (u daljnjem tekstu: Pravilnik o ortopedskim i drugim pomagalima). Ugovorni subjekti Zavoda obvezni su na svim razinama zdravstvene djelatnosti bez uputnice pružati hitnu medicinsku pomoć svim osiguranim osobama bez obzira na mjesto prebivališta, odnosno boravka ili mjesto rada osigurane osobe.Pod hitnom medicinskom pomoći podrazumijeva se pružanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka koji su nužni u otklanjanju neposredne opasnosti po život i zdravlje osigurane osobe, odnosno zbog otklanjanja mogućnosti nastanka trajnog invaliditeta.

Ugovorni subjekti Zavoda obvezani su u provođenju ugovorene zdravstvene zaštite za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti na svim razinama zdravstvene djelatnosti osigurati lijekove utvrđene Odlukom o utvrđivanju Osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Osnovna lista lijekova) i Odlukom o utvrđivanju Dopunske liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Dopunska lista lijekova), potrošni i ugradbeni materijal te ortopedska i druga pomagala u skladu s Zakonom, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, općim aktima Zavoda, općim aktima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i ugovorenom djelatnošću.Osiguranoj osobi koja se nalazi na bolničkom liječenju zdravstveni radnici ugovorne bolničke zdravstvene ustanove obvezni su u liječenju, u pravilu, primijeniti lijekove s Osnovne liste lijekova.

Osiguranoj osobi zdravstveni radnici ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u liječenju primjenjuju i lijekove s Dopunske liste lijekova za koje osigurana osoba ispunjava propisane medicinske indikacije, a uz prethodno odobrenje ovlaštenog doktora Zavoda.

Zdravstveni radnici ugovornih subjekata Zavoda ne smiju upućivati osiguranu osobu da osobno o svom trošku nabavi lijekove utvrđene Osnovom listom lijekova i Dopunskom listom lijekova, potrošne ili ugradbeni materijale te ortopedska i druga pomagala, koje su u skladu s odredbama Zakona, Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, općim aktima Zavoda i općim aktima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, osiguranim osobama Zavoda obvezni osigurati u okviru prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu.Zdravstveni radnici ugovornih subjekata Zavoda ne smiju upućivati osiguranu osobu Zavoda da terapijski i/ili dijagnostički postupak, koji su obvezni u skladu s ugovorom o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu pružiti osiguranoj osobi Zavoda, ostvari o vlastitom trošku u neugovornoj zdravstvenoj ustanovi, neugovornom trgovačkom društvu odnosno kod neugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse.

78. FINANCIRANJE ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

Financiranje se ostvaruje iz sljedećih izvora:1. doprinos “iz” i “na” plaće radnika u radnom odnosu kod poslodavca2. doprinos “iz” i “na” prihod osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost ili samostalnu

djelatnost kao profesionalnu djelatnost3. doprinos osoba koje same plaćaju doprinos4. doprinos seljaka5. dodatni doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu

32

6. prihodi iz proračuna za pokriće izdataka nastalih kao obveza RH, županije ili grada Zagreba7. sudjelovanje osiguranih osoba u pokriću dijela troškova zdravstvene zaštite ( kod npr.

lijekova na recept, pri kućnim posjetima, za sanitarne sprave, smještaj i prehranu u bolničkoj zaštiti, prijevoz sanitetskim vozilom i sl.)

8. prihod od kamata, dividendi i dr.

U ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu javljaju se 2 socijalnopravna subjekta:1. HZZO2. zdravstvene ustanove, kod kojih Zakon izjednačava status zdravstvene ustanove i privatnog

zdravstvenog djelatnika kada Zavod s njim sklopi ugovor i kada ovaj uđe u mrežu zdravstvene djelatnosti

79. PRIHODI OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJAPrihodi obveznoga zdravstvenog osiguranja su:1) doprinosi osiguranika,2) doprinosi poslodavaca,3) doprinosi drugih obveznika plaćanja doprinosa utvrđenih ovim i drugim zakonom,4) posebni doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu,5) prihodi iz državnog proračuna,6) prihodi od doplata,7) prihodi od administrativnih pristojbi,8) prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi.

80. IZDACI OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJAIzdaci obveznoga zdravstvenog osiguranja obuhvaćaju izdatke za:1) zdravstvenu zaštitu,2) naknade plaća zbog bolovanja,3) novčanu naknadu zbog nemogućnosti obavljanja poslova na temelju kojih se ostvaruju primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak sukladno propisima o doprinosima za obvezna osiguranja,4) naknade troškova prijevoza u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,5) provedbu obveznoga zdravstvenog osiguranja,6) rad tijela upravljanja Zavodom,7) ostale izdatke.

Važeći Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju kao izvore financiranja obveznog zdravstvenog osiguranja određuje doprinose osiguranika, doprinose poslodavaca, doprinose drugih obveznika plaćanja doprinosa, posebni doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu, prihode iz državnog proračuna, prihode od doplata, prihode od dividendi, kamata i drugih prihoda.

Navedenim prihodima financiraju se izdaci obveznoga zdravstvenog osiguranja koji obuhvaćaju zdravstvenu zaštitu, naknade plaća zbog bolovanja, novčanu naknadu zbog nemogućnosti obavljanja poslova na temelju kojih se ostvaruju primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak sukladno propisima o doprinosima za obvezna osiguranja, naknade troškova prijevoza u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te provedbu obveznoga zdravstvenog osiguranja i ostale izdatke.

Važećim Zakonom uređeno je da se pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvaćeno obveznim zdravstvenim osiguranjem osigurava pod jednakim uvjetima za sve osigurane osobe Zavoda.

U paketu obveznog zdravstvenog osiguranja, u definiranju usluga koje se u cijelosti financiraju na teret sredstava Zavoda, radi unapređivanja i očuvanja zdravstvenog stanja stanovništva Republike Hrvatske, naglasak je na preventivnoj i primarnoj  zdravstvenoj zaštiti. U ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, osiguranim osobama Zavoda osigurava u cijelosti plaćanje zdravstvenih usluga za preventivnu zdravstvenu zaštitu djece, učenika i studenata te odraslih osoba, preventivnu i kurativnu stomatološku zdravstvenu zaštitu djece do 18 godina života,

33

preventivnu i kurativnu zdravstvenu zaštitu žena u svezi s planiranjem obitelji, praćenjem trudnoće i poroda, preventivnu i kurativnu stomatološku zdravstvenu zaštitu trudnica, preventivnu i kurativnu zdravstvenu zaštitu u svezi HIV infekcija i ostalih zaraznih bolesti za koje je zakonom predviđeno provođenje mjera za sprečavanje njihova širenja.

81. HRVATSKI ZAVOD ZA OBVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJEHrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ("HZZO"), sa sjedištem u Zagrebu, Margaretska 3,

osnovan je radi provođenja tada osnovnog zdravstvenog osiguranja, te obavljanja drugih poslova prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju iz 2001., te Zakonu o zdravstvenoj zaštiti iz 1993. godine.

Prava i obveze, te odgovornosti HZZO-a utvrđene su Zakonom obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08.), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2009. godine i Statutom HZZO-a.

Statut HZZO-a donijelo je Upravno vijeće HZZO-a 14. veljače 2001. u skladu sa tada važećim Zakonom o zdravstvenom osiguranju, a Vlada Republike Hrvatske potvrdila ga je 14. veljače 2001. godine.

Nadzor nad zakonitošću rada HZZO-a obavlja Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a reviziju poslovanja HZZO-a obavlja Državni ured za reviziju.

HZZO je uključen u sustav Državne riznice. Doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje uplaćuju se na jedinstveni račun Državne riznice i kao takvi čine prihod Državnog proračuna.

U provedbi obveznoga zdravstvenog osiguranja HZZO obavlja osobito sljedeće poslove:

← provodi politiku razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

← obavlja poslove u svezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba, brine se o zakonitom ostvarivanju tih prava te im pruža potrebnu stručnu pomoć u ostvarivanju prava i zaštiti njihovih interesa,

← planira novčana sredstva obveznoga zdravstvenog osiguranja te plaća usluge ugovornim subjektima HZZO-a,

← predlaže ministru nadležnom za zdravstvo opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz članka 16. ovoga Zakona,

← daje ministru nadležnom za zdravstvo mišljenje o osnivanju zdravstvenih ustanova i odobrenju rada zdravstvenih radnika u privatnoj praksi radi uključenja u mrežu javne zdravstvene službe,

← obavlja poslove ugovaranja s ugovornim subjektima HZZO-a i ugovornim isporučiteljima pomagala,

← utvrđuje cijenu zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu za punu vrijednost prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo,

← utvrđuje način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu na teret sredstava HZZO-a u slučajevima kada osigurane osobe ne mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu kod ugovornih subjekata HZZO-a u roku propisanom općim aktom HZZO-a,

← osigurava provedbu međunarodnih ugovora u dijelu koji se odnosi na zdravstveno osiguranje, ← obavlja nadzor nad ispunjavanjem ugovornih obveza ugovornih subjekata HZZO-a sukladno

sklopljenom ugovoru, ← uređuje ostala pitanja vezana uz ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

Pored poslova obveznog zdravstvenog osiguranja HZZO provodi i dopunsko zdravstveno osiguranje prema odredbama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 85/06. i 150/08.) za pokriće sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

82. ZDRAVSTVENA ZAŠTITAUstavom RH proklamira se da je RH socijalna država: čl.1 st.1 «...osim elementarne sigurnosti...»Načelo socijalne pravde uvršteno je među najviše vrednote Ustavnog poretka – uz ostala načela koja iz njega i uz njega izrastaju – služi kao korektiv postojećih odnosa u društvu tj. pridonosi pravednijoj raspodjeli i preraspodjeli nacionalnog dohotka (korektiv zakona tržišnog gospodarstva) i time povećava socijalnu sigurnost građana.

34

Međutim, u čl.58 Ustava građanima se jamči i pravo na zdravstvenu zaštitu.

Najznačajnija univerzalna vrela zdravstvene zaštite:1. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina2. Povelja UN-a iz 1945.3. Opća deklaracija o pravima čovjeka4. Ustav MOR-a5. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

Pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu jedno je od osnovnih ljudskih prava.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti: osnovni propis, njegove norme određuju brojne pojmove, kategorije i institute zdravstvene zaštite tj. načela, mjere, način provođenja te organizaciju zdravstvene zaštite, prava i obveze korisnika zdravstvene zaštite...Zdravstvena zaštita dijelom je regulirana i Zakonom o zdravstvenom osiguranju te Zakonom o zaštiti na radu (i dr.).

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA – obuhvaća sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju.Svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu, svaka osoba ima dužnost brinuti se o vlastitom zdravlju i nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih.

NAČELA zdravstvene zaštite:1. SVEOBUHVATNOST – podrazumijeva uključenost svih građana RH u odgovarajuće mjere

zdravstvene zaštite2. načelo KONTINUIRANOSTI – proizlazi iz ukupne organizacije zdravstva, osobito na razini

primarne zdravstvene djelatnosti. U osiguranju kontinuiranog djelovanja, sustav zdravstvene djelatnosti u RH mora biti međusobno funkcionalno povezan i usklađen

3. načelo DOSTUPNOSTI – podrazumijeva takav raspored zdravstvenih ustanova i zdravstvenih djelatnika u RH koji će građanima omogućiti podjednake uvjete zdravstvene zaštite

4. načelo CJELOVITOG PRISTUPA – (primarne z.z.) osigurava se provođenjem objedinjenih mjera za unapređenjem zdravlja i prevencijom bolesti te liječenjem i rehabilitacijom

5. načelo SPECIJALIZIRANOG PRISTUPA – osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijaliziranih kliničkih, javnozdravstvenih dostignuća i znanja te njihovom primjenom u praksi

ZDRAVSTVENA DJELATNOST – djelatnost od interesa za RH koja se obavlja kao javna služba i koja po stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu međunarodne tehnologije obavljaju zdravstveni radnici u privatnoj praksi i zdravstvene ustanove pri pružanju zdravstvene zaštite.Obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini.

1. zdravstvena djelatnost na primarnoj razini obuhvaća: djelatnost opće/obiteljske medicine, zdravstvene zaštite predškolske djece, školsku medicinu, zdravstvene zaštite žena, stomatološke zdravstvene zaštite, higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite, medicine rada, hitne medicinske pomoći, ljekarništva...

2. zdravstvena djelatnost na sekundarnoj razini obuhvaća: specijalističko-konzilijarnu i bolničku djelatnost

3. zdravstvena djelatnost na tercijarnoj razini obuhvaća: obavljanje i pružanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz specijalističko-konzilijarnih i bolničkih djelatnosti, znanstvenoistraživački rad te izvođenje nastave (na fakultetu).

Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici te druge fizičke i pravne osobe u skladu s posebnim zakonom.Zdravstvena djelatnost se obavlja u sklopu osnovne mreže zdravstvene djelatnosti koju donosi Vlada RH na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo, po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, nadležnih komora i predstavničkih tijela lokalne samouprave.

35

1. Državni zdravstveni zavod, kliniku (kao samostalnu ustanovu), kliničku bolnicu i klinički bolnički centar može osnovati RH

2. Kliniku može osnovati i županija3. Opću bolnicu – županija i grad4. Dom zdravlja, ustanovu za hitnu medicinsku pomoć i zavod za javno zdravstvo – županija5. Polikliniku i lječilište, ustanovu za zdravstvenu njegu i ljekarničku ustanovu – županija i druga

pravna i fizička osobaPrije početka rada zdravstvena ustanova upisuje se u sudski registar čime stječe svojstvo pravne osobeTijela zdravstvene ustanove:

- upravno vijeće- ravnatelj- stručno vijeće- stručni kolegij- etičko povjerenstvo

Akti zdravstvenih ustanova: statut i drugi opći aktiStatutom se određuje naziv, sjedište i djelatnosti zdravstvene ustanove, postupak donošenja statuta i općih akataOpći akti: autonomni propisi kojima se uređuju pitanja značajna za poslovanje zdravstvene ustanove (pravilnici, poslovnici, program rada, financijski plan, završni račun...)

83. MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Provode se na temelju plana i programa mjera zdravstvene zaštite. Donosi ih ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo po prethodno pribavljenom mišljenju nadležnih komora.To su:

1. mjere zaštite od ekoloških čimbenika štetnih za zdravlje2. provođenje zdravstvenog odgoja3. otkrivanje i otklanjanje uzroka bolesti4. mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom i radnim okolišem5. liječenje i rehabilitacija oboljelih...

SUBJEKTI ZDRAVSTVENE ZAŠTITETo su fizičke i pravne osobe, država, županija, gradovi i ustanove koji imaju određena prava, obveze i odgovornosti u socijalnopravnom odnosu što nastaje, realizira se i prestaje kad je u pitanju zdravstvena zaštita. To su također i zdravstveni radnici i komore u zdravstvu te dr.

1. PRAVA I DUŽNOSTI OSOBA U OSTVARIVANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITEU ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba ima pravo na:1. jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite2. slobodan izbor dr. medicine i dr. stomatologije3. zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja4. prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć5. slobodan izbor između više mogućih oblika medicinskih intervencija6. točno informiranje i pouku7. odbijanje promatranja, pregleda i liječenja8. odbijanje da bude predmet znanstvenog istraživanja9. povjerljivost podataka...Osnovne dužnosti:1. svi su građani dužni brinuti se o svom zdravlju2. nitko ne smije ugrožavati zdravlje drugih3. svaki je građanin dužan ukazati prvu pomoć stradaloj ili bolesnoj osobi u skladu sa svojim

znanjem te joj omogućiti pristup do hitne medicinske pomoći

36

4. građani su dužni svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti u skladu s odredbama zakona i uputama o liječenju koje im daju doktori

5. građani su odgovorni zbog nepridržavanja uputa o liječenju6. građani su dužni pridržavati se kućnog reda zdravstvene ustanove.

2. RH kao subjekt zdravstvene zaštite javlja se u funkciji donositelja i stvaranja socijalnopravnih normi o zdravstvenoj zaštiti, u funkciji subjekta socijalnopravnih odnosa u zdravstvenoj zaštiti i kao subjekt nadzora.

RH mjerama gospodarske i socijalne politike stvara uvjete za provođenje zdravstvene zaštite kao i uvjete za zaštitu i očuvanje te poboljšanje zdravlja stanovništva te usklađuje djelovanje i razvoj na svim područjima zdravstva u cilju osiguranja ostvarivanja zdravstvene zaštite stanovništva.RH svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite ostvaruje tako da:1. planira zdravstvenu zaštitu i određuje strategiju razvoja zdravstvene zaštite2. osigurava zakonsku osnovu za ostvarivanje ciljeva zdravstvene zaštite3. mjerama porezne i gospodarske politike potiče razvijanje zdravih životnih navika4. osigurava uvjete za zdravstveno prosvjećivanje stanovništva5. osigurava razvoj znanstvenoistraživačke djelatnosti6. osigurava uvjete za edukaciju zdravstvenih kadrova7. osigurava financijska sredstva za poslove iz svoje nadležnosti određene zakonom.3. Jedinice regionalne samouprave (županije) i Grad Zagreb – osiguravaju sredstva za:

1. provođenje epidemiološke, zdravstveno-statističke, socijalno-medicinske i zdravstveno-ekološke djelatnosti te promicanje zdravlja i prevenciju bolesti na svom području

2. provođenje mjera zdravstvene ekologije3. hitnu medicinsku pomoć na svom području4. organizaciju i rad mrtvozorničke službe5. investicijsko ulaganje i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova

4. POSLODAVCI – subjekti zdravstvene zaštiteFizičke ili pravne osobe koje organiziraju rad tj. određenu djelatnost i koji zapošljavaju druge osobe tj. posloprimce kojima su za obavljeni rad iz radnog odnosa dužni isplatiti plaću.Provode specifične mjere zdravstvene zaštite radnika npr.a) zaštita radnih mjesta, strojeva, opremeb) provođenje sigurnosnih mjera za kemijske, fizikalne i biološke sastojke pod njihovim nadzoromc) propisivanje uporabe zaštitne opremed) pravodobno obavješćivanje o opasnostimae) mjere za sprječavanje i otklanjanje profesionalnih bolesti...

5. ZDRAVSTVENI ZAVODI:1. državni zdravstveni zavodi2. zavodi za javno zdravstvo jedinica regionalne samouprave

1. DRŽAVNI ZDRAVSTVENI ZAVODI – zdravstvene ustanove za obavljanje stručnih i znanstvenoistraživačkih zdravstvenih djelatnosti iz okvira prava i dužnosti RH na području javnozdravstvene djelatnosti, medicine rada, transfuzijske medicine te mentalnog zdravlja. To su:

Hrvatski zavod za javno zdravstvoHrvatski zavod za transfuzijsku medicinuHrvatski zavod za medicinu radaHrvatski zavod za mentalno zdravlje

2. ZAVODI ZA JAVNO ZDRAVSTVO jedinica regionalne samouprave – zdravstvene ustanove za obavljanje stručnih i znanstvenoistraživačkih djelatnosti iz okvira prava i dužnosti jedinica regionalne samouprave na području javnozdravstvene djelatnosti.

6. MINISTARSTVO nadležno za zdravstvo – odlučuje o poslovima i ugovorima koji se financiraju iz proračuna RH; može zahtijevati od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo da obavi i ostale poslove iz područja javnog zdravstva.

37

Ministarstvo ima: - nacionalno zdravstveno vijeće referentni centar ministarstva

1. NACIONALNO ZDRAVSTVENO VIJEĆE – broji 9 članova koje imenuje i razrješuje Sabor na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo, iz redova istaknutih stručnjaka iz pojedinih područja medicine (radi proučavanja, davanja stručnih mišljenja o pitanjima od važnosti za RH)

2. REFERENTNI CENTAR MINISTARSTVA – zdravstvena ustanova ili dio nje tj. druga pravna osoba ili dio nje, a koja obavlja drugu djelatnost sukladno posebnom zakonu te ispunjava normative i standarde za pružanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite.

Ministar nadležan za zdravstvo ima brojne ovlasti:1. donosi plan i program mjera zdravstvene zaštite ( na prijedlog Hrvatskog

zavoda za javno zdravstvo po prethodno pribavljenom mišljenju nadležnih komora)

2. prima pritužbe građana na pružene zdravstvene usluge3. propisuje mjere glede prostora, djelatnika i medicinsko-tehničke opreme za

zdravstvene ustanove4. donosi provedbene propise...

7. KOMORE – subjekti zdravstvene zaštite čije je ustrojstvo, nadležnost i način rada uređeno posebnim zakonom.

Hrvatska liječnička komora, Hrvatska stomatološka komora, Hrvatska ljekarnička komora, Hrvatska komora medicinskih biokemičara, Hrvatska komora medicinskih sestara – osnivaju se kao strukovne organizacije sa svojstvom pravne osobe.

8. ZDRAVSTVENI DJELATNICI tj. radnici (po novom zakonu)Osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno ( u vidu zanimanja) pružaju stanovništvu zdravstvenu zaštitu uz obavezno poštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke.Imaju brojna prava i obveze: obveza im je da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi; obveza pripravničkog staža, polaganja stručnog ispita, dužnost čuvanja profesionalne tajne...Mogu obavljati zdravstvenu djelatnost i u privatnoj praksi, pod uvjetima i na način propisan zakonom.

NADZOR obuhvaća unutarnji, stručni nadzor komore i zdravstveno- inspekcijski nadzor1. unutarnji nadzor provodi zdravstvena ustanova i trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu

djelatnost nad radom svojih ustrojbenih jedinica i zdravstvenih radnika2. stručni nadzor komore provodi nadležna komora nad radom zdravstvenih ustanova i trgovačkih

društava te zdravstvenih radnika3. zdravstveno-inspekcijski nadzor provode viši zdravstveni inspektori, zdravstveni inspektori i drugi

državni službenici ovlašteni za provedbu nadzora – subjekti zdravstvene zaštite

84. PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITAU primarnoj zdravstvenoj zaštiti provodi se izvanbolnička zdravstvena zaštita u temeljnom opsegu

- unapređenje i očuvanje zdravlja, sprečavanje i suzbijanje bolesti te liječenje i rehabilitacija oboljelih i onesposobljenih. Uz to, primarna zdravstvena zaštita ključ je za ulaz u ostale dijelove zdravstvenoga sustava. Iz nje se, prema medicinskim indikacijama, upućuje bolesnike u specijalističko-konzilijarnu i stacionarnu zdravstvenu zaštitu. U djelatnostima primarne zdravstvene zaštite također se ispunjavaju recepti za lijekove koje plaća državni zavod za zdravstveno osiguranje te ostali dokumenti povezani s ostvarivanjem raznih prava na novčane naknade zbog spriječenosti za rad uslijed bolesti, invaliditeta i nesposobnosti itd.

U najužem smislu, u djelatnosti primarne zdravstvene zaštite spadaju: djelatnost opće/obiteljske medicine, djelatnost za zdravstvenu zaštitu dojenčadi i male djece i djelatnost hitne medicinske pomoći. Prve dvije djelatnosti imaju osiguranike u stalnoj skrbi, u zdravlju i bolesti, dok djelatnost hitne medicinske pomoći za najveći dio pučanstva pruža skrb za sve potrebite, dok se u manjem dijelu Hrvatske HMP pruža kroz dežurstva i pripravnost djelatnosti opće medicine.

38

85. SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

1. liječničke preglede i dijagnostičke postupke radi utvrđivanja radne sposobnosti,2. praćenje zdravstvenog stanja radnika,3. preventivne preglede radnika s obzirom na spol, dob i uvjete rada te pojavu profesionalne bolesti i ozljede na radu,4. davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, organizaciji rada i zaštitnim sredstvima,5. organiziranje pružanja prve pomoći i hitnih medicinskih intervencija na mjestu rada,6. praćenje i analizu pobola s osnove ozljeda na radu i profesionalnih bolesti,7. stalnu skrb o boljoj prilagođenosti rada, uključujući vrijeme, način i uvjete rada,8. sudjelovanje u obavješćivanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju iz zaštite zdravlja na radu, sigurnosti na radu i organizacije rada,9. ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinom radnom mjestu radi zaštite radnika od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti u vezi s radom,10. promociju zdravlja i zdravstveno prosvjećivanje,11. sudjelovanje u mjerama profesionalne rehabilitacije radnika,12. provođenje dijagnostičkih postupaka radi utvrđivanja profesionalnih bolesti.

 Specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika iz prethodnog stavka provode zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja u svom sastavu imaju djelatnost medicine rada te specijalisti medicine rada u privatnoj praksi s kojima Zavod sklapa ugovor o provođenju zdravstvene zaštite iz članka 12. ovoga Zakona.

Sredstva za specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika osiguravaju se iz sredstava doprinosa za zaštitu zdravlja na radu sukladno posebnome zakonu.

Standarde i normative zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu za svaku kalendarsku godinu donosi Upravno vijeće Zavoda uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za medicinu rada i suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.

86. POLIKLINIČKA-KONZILIJARNA ZAŠTITA

Broj upućivanja na specijalističko-konzilijarne preglede u stalnom je porastu kako u djelatnosti opće/obiteljske medicine tako i u djelatnosti za zdravstvenu zaštitu dojenčadi i male djece.

Na specijalističko-konzilijarne preglede upućuju se bolesnici iz djelatnosti primarne zdravstvene zaštite. Iako bi trebala služiti kao pomoćni, konzultativni oblik zdravstvene zaštite, zbog prevelikog broja konzultacija ova zaštita postala je jedan od važnijih komponenata zaštite (i potrošnje) u zdravstvu Hrvatske. Specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita provodi se najviše u specijalističkim ordinacijama u bolnicama i domovima zdravlja (uglavnom u zakupu od specijalista privatnika), te manjim dijelom u privatnim poliklinikama i ordinacijama koje imaju ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.

87. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA STRANACA U RHUređena Zakonom o zdravstvenoj zaštiti stranaca u RHOsnovno određenje: stranci imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u opsegu u kojem je osigurana zdravstvena zaštita članovima obitelji koji su osigurani po Zakonu o zdravstvenom osiguranju i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u RH.

Titulari prava na zdravstvenu zaštitu stranaca:1. Osobe koje nisu hrvatski državljani, a u RH su na privremenom, produženom boravku, boravku s poslovnom vizom, boravku po osnovi odobrenog trajnog nastanjivanja, boravku na poziv tijela državne vlasti RH i boravku po osnovi priznatog položaja izbjeglice.2. Osobe koje su u postupku za priznavanje položaja izbjeglice3. Osobe bez državljanstva4. Protjerane osobe čije izručenje nije moguće zbog iznimno teškog zdravstvenog stanja5. Maloljetni stranci koji se zateknu u RH bez roditeljske skrbi

39

Socijalnopravna tijela u pravu zdravstvene zaštite stranaca (kad se stranac nađe u stanju socijalne potrebe)1. RH osigurava sredstva iz državnog proračuna za zdravstvenu zaštitu stranaca kojima se zdravstvena

zaštita osigurava na temelju međunarodnog ugovora (..)2. ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi3. ministar zdravstava i socijalne skrbi4. ministar financija5. ministarstvo vanjskih poslova6. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (utvrđuje osnovicu i stopu doprinosa što ga plaćaju stranci kojima je odobren boravak i izbjeglice a kojima zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi)7. područne službe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje8. zdravstvena ustanova, zdravstveni radnici9. davatelji stipendijePravo na zdravstvenu zaštitu stranci u RH ostvaruju na način i pod istim uvjetima pod kojima zdravstvenu zaštitu ostvaruju hrvatski državljani (na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zdravstvenom osiguranju)Imaju pravo na sve oblike zdravstvene zaštite: primarnu, specijalističko-konzilijarnu i bolničku.Mjesto boravka je bitna kategorija stranaca kojima se odobrava produženi boravak ili boravak s poslovnom vizom ili boravak izbjeglice jer se prema tom mjestu podnosi prijava na zdravstveno osiguranje te se temeljem te prijave stječe status:

- osiguranika-stranca ili- osiguranika – izbjeglice

Danom stjecanja tog svojstva stvara se obveza uplate doprinosa (po osnovici i po stopi koju određuje HZZO) na zdravstveno osiguranje.TROŠKOVI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE:

1. iz sredstava proračuna – subjekt obveze je RH2. na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranjeObvezu prijavljivanja na zdravstveno osiguranje Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te obvezu plaćanja doprinosa imaju:a) stanci na školovanju u RHb) stranci na specijalizaciji u RHc) stranci koji imaju boravak na osnovi odobrenog trajnog nastanjenja u RH

-oni sami prijavljuju i plaćaju osiguranjeZavod za zdravstveno osiguranje snosi troškove zdravstvene zaštite, dakle, ako su stranci ili članovi njihove obitelji

2. prijavljeni na zdravstveno osiguranje i ako su3. uplaćeni doprinosi od strane obveznika uplate doprinosa (doprinosi-plaćaju se na osnovicu po

stopi koju određuje HZZO)4. troškovi zdravstvene zaštite koje snosi stranac samo u slučaju:1. ako propisanom dokumentacijom ne može dokazati da mu je zdravstvena zaštita osigurana prema

propisima u RH i2. ako mu je zdravstvena zaštita osigurana po osnovi međunarodnog ugovora.

Ako stranac ne može platiti zdravstvenu uslugu, od njega se uzima izjava da će troškove platiti u roku od 30 dana. Ako to ne bude plaćeno, zdravstvena ustanova ima to pravo naplatiti od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nakon toga se diplomatskim putem šalje račun državi stranca za podmirenje troškova (u praksi).

88. PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU U INOZEMSTVU

40

U državama s kojima je Republike Hrvatska sklopila ili preuzela ugovore o socijalnom osiguranju, osigurana osoba koristi zdravstvenu zaštitu na način i u opsegu propisanom odredbama tih ugovora. U državama s kojima Republika Hrvatska nije sklopila ili nije preuzela ugovore o socijalnom osiguranju, odnosno ugovorima nije riješeno pitanje korištenja zdravstvene zaštite, osigurana osoba zdravstvenu zaštitu koristi u skladu sa Zakonom, drugim propisima i općim aktima Zavoda.

Pravo na korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu ostvaruje osiguranik Zavoda koji je upućen na rad ili stručno usavršavanje, odnosno obrazovanje u inozemstvo i to:

– osoba u radnom odnosu pri pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

– osoba koja je izabrana ili imenovana na stalne dužnosti u određenim tijelima državne vlasti, odnosno jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave

– osoba zaposlena u stranim predstavništvima i podružnicama ili međunarodnim organizacijama i ustanovama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

– osoba zaposlena u stranim konzularnim i diplomatskim predstavništvima sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

– osoba koja je prekinula rad jer ju je pravna ili fizička osoba uputila na obrazovanje, stručno usavršavanje ili poslijediplomski studij u inozemstvo.

Pravo iz stavke 1. ovog članka može ostvariti i druga osigurana osoba Zavoda i to:– osoba na radu u kućanstvu osiguranika koji se nalazi na radu u inozemstvu

– osoba upućena u inozemstvo u sklopu međunarodne tehničko-prosvjetne i kulturne suradnje

– članovi obitelji osiguranika (supružnik i djeca) iz stavke 1. i 2. podstavke 1. i 2. ovog članka

– osoba koja u inozemstvu boravi po privatnom poslu

– osoba kojoj Zavod pod uvjetima propisanim ovim Pravilnikom odobri pravo na liječenje u inozemstvu.

89. ZDRAVSTVENI STANDARD

Standardi i normativi iz obveznog zdravstvenog osiguranja čine zdravstveni standard u RH koji se pod jednakim uvjetima osigurava svim osiguranim osobama Zavoda, a određuje se na osnovi vrste, opsega i kvalitete ostvarivanja prava.Standard je uvjetovan gospodarskim mogućnostima društva, demografskom strukturom pučanstva te potrebama pučanstva. Pravo na zdravstvenu zaštitu osigurava se na osnovi prosječnog broja zdravstvenih usluga po osiguranoj osobi u HZZO:

1. u primarnoj zdravstvenoj zaštiti – za djecu do 15. godina i druge osiguranike iznad 15. godina (pregledi godišnje, patronažne posjete, kućna liječenja, i sl.)2. u stomatološkoj djelatnosti (pregledi godišnje)3. u djelatnosti zdravstvene zaštite predškolske djece4. u djelatnosti zdravstvene zaštite žena5. u djelatnosti preventivno-odgojnih mjera zdravstvene zaštite u srednjim i osnovnim školama6. u djelatnosti laboratorijske dijagnostike7. u korištenju lijekova8. u specijalističko.konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti9. u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti i dr.

90. OBVEZNO MIROVINSKO OSIGURANJE

41

Mirovinsko osiguranje u kojemu su obuhvaćeni dijelovi radno aktivnog stanovništva neke države, na temelju svojeg svojstva ili statusa, bez obzira na njihovu volju u tom pogledu; u Republici Hrvatskoj se provodi kao obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (u sklopu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje) i obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (u sklopu obveznih mirovinskih fondova).

Dobrovoljno mirovinsko osiguranjeMirovinsko osiguranje dobrovoljne naravi kojemu pojedinac može i ne mora pristupiti, može izići

iz njega kada želi; u Hrvatskoj se provodi kao produženo osiguranje nakon prestanka obveznog mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti u sklopu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i kao dobrovoljno mirovinsko osiguranje u sklopu dobrovoljnih mirovinskih fondova.

91. II. STUP MIROVINSKOG OSIGURANJA

Drugi stup budućeg mirovinskog sustava provodi se putem obveznih mirovinskih fondova kojima će upravljati društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima. U razmišljanjima o novom sustavu za svakog je osiguranika ključna riječ i dvojba sigurnost, to jest u kojoj će mu je mjeri novi mirovinski sustav pružiti. Drugo je važno pitanje kako će sustav osigurati da mu mirovina bude veća od mirovina današnjih umirovljenika.

Sustav pruža sigurnost tako da društvima za upravljanje mirovinskim fondovima precizno propisuje gdje mogu ulagati novac svojih članova/osiguranika. Sav novac se mora ulagati u zakonom dopuštene vrijednosnice koje su uvrštene za trgovanje na uređenim tržištima i čije su cijene dnevno utvrdive. Budući da se minimalno 50 % vrijednosti imovine obveznih mirovinskih fondova mora ulagati u obveznice Republike Hrvatske, tj. dužničke vrijednosnice koje je država izdala i čiju isplatu jamči, veći će dio rizika portfelja mirovinskog fonda biti rizik države. Imovina mirovinskih fondova bit će plasirana prije svega u sigurne vrijednosnice, što će i ukupno poslovanje budućih mirovinskih fondova činiti vrlo sigurnim.

Uz sigurnost, vrijednosnice u koje će se novac fondova plasirati davat će i prinose, što će osigurati rast vrijednosti imovine članova fondova, čime se stvaraju pretpostavke da buduće mirovine budućih umirovljenika budu veće nego što su mirovine današnjih umirovljenika.

Za razumijevanje novog mirovinskog sustava vrlo je važno prepoznati njegove subjekte te spoznati njihove uloge, zadatke i međuodnose. Najvažniji sudionici u II. stupu novog mirovinskog sustava bit će:

Osiguranik - svaka zaposlena osoba u dobi do 40 godina i osobe u dobi između 40 i 50 godina koje odluče izabrati svoj mirovinski fond i time ući u II. stup novog mirovinskog sustava. Uplate njihovih doprinosa za mirovinsko osiguranje poslodavci uplaćuju na prolazni račun REGOS-a, koji ih preusmjeravan mirovinskom fondu koji je osiguranik izabrao. Mirovinski fond primljena sredstva ulaže na tržištima kapitala i za svog člana (osiguranika) ostvaruje sigurnost i prinos.

Obvezni mirovinski fondovi - zasebna imovina bez pravne osobnosti; u vlasništvu je uplatitelja novčanih sredstava (članova fondova), tj. uplatitelja doprinosa za mirovinsko osiguranje, a prikupljenim novčanim sredstvima upravljaju profesionalci zaposleni u društvima za upravljanje mirovinskim fondovima. Razlikujemo obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove.

Društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima - pravne osobe, dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću, čiji je predmet poslovanja osnivanje i upravljanje obveznim mirovinskim fondovima. Upravljaju imovinom obveznih mirovinskih fondova, odnosno imovinom članova svojih mirovinskih fondova. Njihov je rad pod strogom kontrolom Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja.

Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja (HAGENA) - agencija koja vrši nadzor i kontrolu rada svih sudionika novog mirovinskog sustava. Za svoj rad odgovara Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru.

Središnji registar osiguranika (REGOS) - centralni subjekt novog sustava i njegovo tehničko središte. Osiguranici izbor svog fonda vrše u REGOS-u. On prima uplate doprinosa i vodi osobne račune osiguranika te ih izvješćuje o stanju na njihovim računima.

Banka skrbnik - banka na čijem se posebnom računu vodi imovina mirovinskog fonda. Od fondova se razlikuje veličinom i nezavisnim položajem, jamči sigurnost te imovine.

42

Mirovinsko-osiguravajuće društvo - društvo koje, nakon umirovljenja osiguranika prima kapitaliziranu štednju s njegova osobnog računa (koja se do tada vodila u mirovinskom fondu) te mu na temelju tih sredstava doživotno isplaćuje pripadajuću mirovinu.

92. III. STUP MIROVINSKOG OSIGURANJA

Jedno od glavnih obilježja proteklog stoljeća, s velikim utjecajem na cjelokupne odnose unutar društva, jesu sve složenije i brže promjene. Najveću cijenu tih promjena platili su pojedinac i njegova obitelj. Obiteljske odnose i obveze dobrim se dijelom pokušalo nadomjestiti društvenom solidarnošću, iz čega su izniknuli mirovinski sustavi.

Dosadašnji mirovinski sustavi na temelju generacijske solidarnosti funkcionirali su dobro dok je dob umirovljenja bila viša od prosječnog životnog vijeka, što znači da se mirovinom koristilo manje ljudi nego ih je uplaćivalo mirovinske doprinose, odnosno mnogi nisu doživjeli početak isplate mirovine. Situacija se okrenula ne samo zbog gospodarske recesije, smanjenog nataliteta, produljenja životnog vijeka, nego i zbog toga što su ljudi postali skloni odlasku u mirovinu i kad ne moraju. Poslodavci se tako rješavaju viška zaposlenih, a vlast na taj način smanjuje stopu nezaposlenosti.

Takav sustav ne potiče štednju i to je dovelo do toga da je mirovina postala nedovoljna i uvjetovana mnoštvom čimbenika, a umirovljenik postaje ovisnikom nečije dobre volje i(ili) mogućnosti.

93. OSIGURANI RIZICI U MIO

Događaj za koji se vezuje nastupanje rizika u sklopu osiguranja; u mirovinskom osiguranju osigurani slučaj znači nastanak invalidnosti, smrti ili navršavanje starosne dobi za starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu; te nastanak tjelesnog oštećenja.

94. VRSTE OSIGURANJA U MIO

Mirovinski sustav u suvremenom društvu ima više funkcija. Najvažnije su:I) Raspoređivanje dohotka pojedinaca i obitelji tijekom cijelog životnog vijekaII) Pojedinačna i nacionalna štednjaIII) Održavanje socijalne kohezije ublažavanjem siromaštva za vrijeme starosti i radne neaktivnostiPostoje dvije vrste mirovinskih sustava:

Sustav generacijske solidarnosti (Pay-As-You-Go) – Sustav mirovinskog osiguranja u kojem se naknade isplaćaju postojećim umirovljenicima od tekućih doprinosa.

Mirovni fondovi s kapitalnim pokrićem (Fully Funded) - Mirovinski sustav u kojem se naknada pojedincima plaća iz pologa koji je formiran tokom njihovog radnog vijeka kao i iz prikupljenih kamata.

Mirovinski fondovi s kapitalnim pokrićem. Mirovinski fondovi su vrsta ugovorne štedne organizacije. U svijetu doživljavaju brzi napredak i među najznačajnijim su institucionalnim investitorima na financijskim tržištima. Novčana sredstva pribavljaju uplatama – doprinosima članova za njihova radnog vijeka, obećavajući im redovne mjesečne isplate tako ušteđenih sredstava zajedno s prinosima poslije njihova odlaska u mirovinu. Prikupljena sredstva ulažu najviše u dionice poduzeća, korporacijske obveznice, državne vrijednosnice, rjeđe u osigurane hipotekarne vrijednosnice, a drže i velike oročene depozite kod banaka. Jednako kao izvori (obveze uplata članarina po određenoj dinamici), i priljevi od otplata glavnica kao i ostali prinosi predvidivi su im u budućnosti pa lako održavaju likvidnost i ulažu u dugoročne instrumente tržišta kapitala.

Mirovinski fond financijskom institucijom ne čini samo njegova pasiva tj. mogućnost ulaganja i štednje, već još više njegova aktiva. Veličinom i strukturom ulaganja ovi fondovi postaju pojedinačno, uz banke, najvažnijim financijskim intermedijarima. Strukturom portfelja oni se pojavljuju kao vlasnici i financijeri privrede i kreditori države . S druge strane, strukturiranje portfelja financijskih ulaganja postaje najvažniji dio njihove poslovne politike. Ulagači – članovi očekuju da im fond do odlaska u mirovinu ne samo očuva realnu vrijednost uloga već i ostvari određeni prinos. Odlazak u mirovinu je financijsko,

43

socijalno pa čak i političko pitanje. Stoga je razumljiv poseban interes države i nadzor koji ona uspostavlja nad mirovinskim fondovima, a posebice nad njihovim ulaganjima.

Razvoj mirovinskih fondova Prvi mirovinski fond osnovan je u SAD 1875. na željeznici (American Express Company). Poslije

Drugog svjetskog rata naglo se razvijaju u svim razvijenim zemljama, brže privatni od državnih.Mirovinski fondovi u SAD imali su 2003. čak 5.900 milijardi dolara aktive, a od toga privatni 3.658

milijardi.U europskim zemljama različito je značenje privatnih mirovinskih fondova. Sveukupno ih je 2000.

bilo 6.479 s tim da im se broj po zemljama kreće od 45 u Švedskoj do 3.405 u Švicarskoj.Naglom širenju mirovinskih fondova pridonosi više činitelja: služe poduzećima za privlačenje

obrazovanih radnika, ulozima u mirovinske fondove poduzeća plaćaju radnike izbjegavajući ograničenja visine nadnica, poreze i sl. Njihovu rastu pomaže i to što član trajno zadržava pravo na ušteđeni (uplaćeni) iznos, neovisno o tome napušta li poduzeće, kao i mogućnost da svoje pravo prenese na drugu osobu. Posebni razlog njihove ekspanzije je u tome što je radni vijek sve kraći, populacija je sve zdravija i sve duže živi pa se tako povećava dio života koji se provodi u mirovini. Dio mirovinskih fondova uključuje socijalno osiguranje i osiguranje života za svoje članove.

Vrste mirovinskih fondova Mirovinski fondovi mogu biti:Privatni - u okviru velikih proizvođačkih korporacija, trgovinskog i uslužnog sektora, sindikalnih

udruženjaDržavni ili pod pokroviteljstvom države - obrazovanje, policija, vojska, uprava, sudstvoFondovima, u pravilu, upravlja banka, osiguravateljno društvo ili druga financijska institucija kao

povjerenik (trustee), stoga ih ne treba doživljavati kao institucije, već kao planove (pension plans) ili modele štednje za starost. Uz to, većina uplata dolazi od poslodavca.

Sustav generacijske solidarnosti Uplate zaposlenih koriste se za isplatu trenutnih umirovljenika. Kako im je cilj očuvati realnu vrijednost i ostvariti prihode na prikupljena sredstva članova radi većih isplata po njihovu odlasku u mirovinu, mirovinski su fondovi i neoporezovane institucije.

Prema Zakonu o mirovinskom osiguraju, razlikujemo obvezno i produženo osiguranje. Između ostalih, obvezno su osigurani: radnici i s njima prema propisima izjednačene osobe, osobe imenovane/izabrane u tijelima državne vlasti, osobe na obveznom praktičnom radu ili praksi, nezaposleni (prema odgovarajućem posebnom zakonu), itd.

Postoje kategorije koje su obvezno osigurane na zahtjev, poput hrvatskih državljana zaposlenih u inozemstvu kod međunarodnih organizacija.

Što se produženo osiguranja tiče, njegovi korisnici mogu biti osobe kojima je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje ako od obveznog osiguranja nije prošlo više od 12 mjeseci i ako podnesu prijavu osiguranja u tom roku. Takva se osoba može produženo osigurati, primjerice: kod neplaćenog dopusta, mirovanja radnog odnosa do treće godine djetetovog života, stručnog usavršavanja ili specijalizacije nakon prestanka ugovora o radu, službe, itd.

Uz to, imamo i osobe osigurane u određenim okolnostima, kao što su studenti prilikom praktične nastave, stručne prakse, i sl.

95. SOCIJALNE PRESTACIJE U MIO

Zakon o mirovinskom osiguranju navodi slijedeće prestacije:

1) starosnu mirovinu,

2) prijevremenu starosnu mirovinu,

3) invalidsku mirovinu,

4) obiteljsku mirovinu,

5) najnižu mirovinu,

44

6) osnovnu mirovinu,

7) profesionalnu rehabilitaciju,

8) naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

9) naknadu putnih troškova u svezi s ostvarivanjem osiguranih prava.

Prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati.

Prava iz mirovinskog osiguranja ne mogu zastarjeti, osim dospjelih a neisplaćenih mirovina i drugih novčanih davanja u slučajevima određenim zakonom.

Stečena prava iz mirovinskog osiguranja, utvrđena zakonom, mogu se ukinuti samo u slučajevima određenim Zakonom o mirovinskom osiguranju. Primanja na osnovi mirovinskog osiguranja mogu biti predmet ovrhe i osiguranja u skladu sa zakonom. Korištenje prava, određenih zakonom, može se ograničiti samo u slučajevima i uz uvjete određene istim. Za ostvarivanje prava zaposlenika, poljoprivrednika, obrtnika i drugih osiguranih osoba utvrđenih Zakonom o mirovinskom osiguranju osniva se javna ustanova Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

96. OSIGURANE OSOBE U MIROVINSKOM OSIGURANJUOsoba koja je obuhvaćena mirovinskim osiguranjem i osigurana na rizike u sklopu toga osiguranja;

stjecanjem svojstva osiguranika između njega i nositelja mirovinskog osiguranja uspostavlja se osiguranički odnos koji u sebi sadržava određena očekivana prava (mogućnost stjecanja mirovine i dr.), ali i određene obveze (plaćanje doprinosa, obavještavanje o statusnim promjenama i dr.); u obveznom mirovinskom osiguranju osiguranikom se postaje stjecanjem određenoga svojstva (radnika u radnom odnosu i dr); s obzirom na karakter osoba obuhvaćenih mirovinskim osiguranjem, razlikuju se osiguranici radnici, osiguranici samostalnih djelatnosti i osiguranici poljoprivrednici; svojstvo osiguranika u mirovinskom osiguranju može se utvrđivati u posebnom postupku u sklopu matične evidencije.

OSIGURANICI su prema Zakonu o mirovinskom osiguranju osigurane osobe kojima se osiguravaju određena prava za slučaj starosti i invalidnosti, a članovima njihovih obitelji za slučaj smrti osiguranika.

97. SOCIJALNO PRAVNI ODNOSI U MIOSocijalno pravne odnose u mirovinskom i invalidskom osiguranju definiraju tri elementa: a) subjektib) prava i obveze c) objekt, tj. prestacije.

Za detalje vidjeti pitanja koja se odnose na mirovinsko i invalidsko osiguranje.

98. POSTUPAK U MIOO pravima na mirovinsko osiguranje i iz mirovinskog osiguranja rješava:

1) u prvom stupnju - ustrojstvena jedinica Zavoda na čijem je području osigurana osoba koja ostvaruje pravo, odnosno od koje se izvodi pravo bila posljednji put osigurana, 2) u drugom stupnju - središnja ustrojstvena jedinica Zavoda.

Iznimno od odredbe stavka 1. točke 1. ovoga članka, ako je od prestanka osiguranja do pokretanja postupka za priznanje prava proteklo više od 12 mjeseci, o pravu rješava ustrojstvena jedinica Zavoda na čijem je području prebivalište osobe koja ostvaruje pravo.

O pravu na obiteljsku mirovinu nakon smrti korisnika starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine rješava ustrojstvena jedinica Zavoda na čijem je području bilo prebivalište korisnika mirovine od kojega se izvodi pravo.

O pravima iz mirovinskog osiguranja koja se ostvaruju primjenom međunarodnih ugovora rješava: 1) u prvom stupnju - središnja ustrojstvena jedinica Zavoda,

45

2) u drugom stupnju - nadležno tijelo koje imenuje Upravno vijeće Zavoda.

Ravnatelj Zavoda može ovlastiti pojedinu područnu ustrojstvenu jedinicu Zavoda da rješava o pravima koja se ostvaruju primjenom međunarodnih ugovora. Pravo na mirovinsko osiguranje utvrđuje se priznanjem svojstva osiguranika.

Svojstvo osiguranika utvrđuje Zavod na osnovi prijave osiguranja koju prema odredbama ovoga Zakona podnosi obveznik plaćanja doprinosa, odnosno osiguranik kada je sam obveznik plaćanja doprinosa.

Iznimno od gore navedenog pravila, prijavu na osiguranje prema članku 15. ovoga Zakona podnosi roditelj koji obavlja roditeljske dužnosti.

Za osobe koje nemaju svojstvo osiguranika, a osigurane su za određene okolnosti pravo na osiguranje utvrđuje se kada nastane osigurani slučaj koji daje pravo iz mirovinskog osiguranja.

99. STAROSNA MIROVINAPrvenstveno razlikujemo pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu.Pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života (muškarac), odnosno kada navrši 60 godina života (žena) i 15 godina mirovinskog staža. Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža (muškarac), odnosno kada navrši 55 godina života i 30 godina mirovinskog staža (žena).

100. PRAVA RADNIKA ZA SLUČAJ STAROSTIPravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik od dana kada su

ispunjeni uvjeti za mirovinu, s tim što se pravo na mirovinu može ostvariti nakon prestanka osiguranja. Zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu može se podnijeti najranije dva mjeseca prije prestanka osiguranja.

Kada se pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ostvaruje na zahtjev osiguranika nakon prestanka osiguranja, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga idućeg dana nakon prestanka osiguranja, ako je zahtjev za ostvarivanje prava na mirovinu podnesen u roku od šest mjeseci od prestanka osiguranja. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenoga roka, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

Osiguranici koji rade na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima i osiguranici kojima nakon određenih godina života, zbog naravi i težine posla, fiziološke funkcije organizma opadaju u toj mjeri da onemogućavaju daljnje uspješno obavljanje tog posla kao i osiguranici slijepe osobe, osobe oboljele od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhe osobe te osobe kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica, ostvaruju prava iz obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti prema posebnom zakonu.

101. PRIJEVREMENA STAROSNA MIROVINA

Vidi pitanja 99 i 100.

102. OBITELJSKA MIROVINA

Članovi obitelji umrlog osiguranika iz čl. 21. ZOMO-a imaju pravo na obiteljsku mirovinu prema čl. 60. ZOMO:

1. ako je osiguranik navršio najmanje 5 godina staža osiguranja ili najmanje 10 godina mirovinskog staža ili

2. ako je osiguranik ispunjavao uvjete o dužini mirovinskog staža za stjecanje prava na invalidsku mirovinu ili

46

3. ako je osiguranik bio korisnik starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine ili

4. ako je osiguranik bio korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju.

Ako je smrt osiguranika ili osigurane osobe iz čl. 18. do 20. ZOMO-a nastala zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, članovi obitelji imaju pravo na obiteljsku mirovinu bez obzira na dužinu mirovinskog staža osiguranja osiguranika.

Od 28. ožujka 2008.članovi obitelji umrlog osiguranika koji je radio manje od punoga radnog vremena , prema Zakonu o radu (primjerice bio je zaposlen na četiri sata ) za ispunjenje uvjeta staža za priznanje prava na obiteljsku mirovinu , razdoblje koje je umrli osiguranik proveo u zaposlenju s nepunim radnim vremenom smatra se razdobljem provedenim u zaposlenju s punim radnim vremenom

103. PRAVO UDOVICE NA OBITELJSKU IMOVINU

Udovica ili udovac imaju pravo na obiteljsku mirovinu (prema čl. 61. ZOMO-a): ako su do smrti bračnog druga po kojem im to pravo pripada navršili 50 godina života ili

- ako su mlađi od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupila opća nesposobnost za rad ili je takva nesposobnost nastala u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili

- ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koji imaju pravo na obiteljsku mirovinu, a udovica ili udovac obavljaju roditeljsku dužnost prema toj djeci. Ako tijekom trajanja prava po toj osnovi nastupi opća nesposobnost za rad, zadržavaju pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost.

Ako udovica ili udovac do smrti bračnog druga nisu navršili 50, ali su imali 45 godina života , imaju pravo na obiteljsku mirovinu kad navrše 50 godina života.

Udovica ili udovac koji su tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu navršili 50 godina života zadržavaju to pravo trajno, a ako to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, pravo na obiteljsku mirovinu mogu ponovno ostvariti kada navrše 50 godina života. Udovica stječe pravo na obiteljsku mirovinu i kada je dijete osiguranika rođeno nakon njegove smrti. U tom joj slučaju pravo na obiteljsku mirovinu pripada od dana smrti osiguranika.

ZOMO-om je bilo predviđeno prijelazno razdoblje u kojem su udovice pravo na obiteljsku mirovinu mogle steći pod povoljnijim uvjetima, od uvjeta propisanih u Zakonu o mirovinskom osiguranju. (članak 40. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o mirovinskom osiguranju)

Od 2008. godine udovci i udovice u cijelosti su izjednačeni u pogledu uvjeta starosne dobi za obiteljsku mirovinu i mogu je steći samo pod gore navedenim uvjetima.

104. INVALIDSKA MIROVINA

Da bi osiguranik mogao ostvariti pravo na invalidsku mirovinu moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:- postojanje invalidnosti- uvjet staža.Invalidnost može nastati zbog bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti.Od 28. ožujka 2008. osiguranicima koji su radili manje od punoga radnog vremena , prema Zakonu o

radu , (primjerice bili su zaposleni na četiri sata ) u slučaju kada je invalidnost nastala zbog bolesti ili ozljede izvan rada , za ispunjenje uvjeta staža za priznanje prava na invalidsku mirovinu , razdoblje provedeno u zaposlenju s nepunim radnim vremenom smatra se razdobljem provedenim u zaposlenju s punim radnim vremenom.

Invalidnost postoji:- kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem,

radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad).

Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

47

Kada je kod osiguranika utvrđena profesionalna nesposobnost za rad utvrđuje se preostala radna sposobnost ako se, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost, može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu.

- kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad).

Uvjet staža je zadovoljen kada:- mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, ako je invalidnost nastala zbog bolesti

ili ozljede izvan rada i to prije navršenih 65 godina života. Kao radni vijek uzima se broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka invalidnosti. Osiguraniku, koji je nakon navršene 20. godine života bio na redovitom školovanju i takvim školovanjem stekao višu stručnu spremu, radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je stekao visoku stručnu spremu - od navršene 26. godine života. Razdoblje radnog vijeka skraćuje se za razdoblje koje je osiguranik:

- proveo na odsluženju vojnog roka- bio prijavljen kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanjeAko je invalidnost osiguranika nastala zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pravo na

invalidsku mirovinu stječe bez obzira na dužinu mirovinskog staža.Iznimno, pravo na invalidsku mirovinu stječe osiguranik:- kod kojeg je nastala invalidnost prije 35. godine života, a ima višu stručnu spremu, ako je do dana

nastanka invalidnosti navršio staž osiguranja od najmanje dvije godine, a osiguranik koji ima visoku stručnu spremu ako je do dana nastanka invalidnosti navršio jednu godinu staža osiguranja i ako je invalidnost nastala za vrijeme osiguranja ili u roku od jedne godine nakon prestanka osiguranja

- kod kojeg je invalidnost nastala prije 30. godine života, ako je navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja i ako je invalidnost nastala za vrijeme osiguranja ili u roku od jedne godine nakon prestanka osiguranja.

105. NAJNIŽA MIROVINAOsiguraniku koji ostvaruje mirovinu samo prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, a

kojem je mirovina određena prema odredbama istog manja od najniže mirovine, odredit će se najniža mirovina.

Ako netko ostvaruje starosnu mirovinu s više od 40 godina mirovinskog staža, jer je počeo raditi vrlo mlad ili ima i uvećanog staža po bilo kojoj osnovi a redovna mu je mirovina zbog njegova niskog prosjeka plaća ili niskih osnovica osiguranja manja od te zajamčene najniže mirovine pripadajuće za njegov ukupan mirovinski staž s kojim je ostvario mirovinu, njegova najniža mirovina može biti još i veća. Tako npr. najniža mirovina ostvarena s 45 godina mirovinskog staža pripada u svoti od 2.360,70 kn, a za mirovinu ostvarenu s npr. 50 godina mirovinskog staža jamči se najniža mirovina u svoti od 2.623,00 kn mjesečno.

Ako se mirovina ostvaruje zbog invalidnosti, a invalidnost je nastupila kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, korisniku takve mirovine jamči se visina najniže mirovine koja pripada za 40 godina mirovinskog staža.

Iz tog primjera može se zaključiti da su najniže mirovine koje se jamče za veliki mirovinski staž od četrdeset ili više godina približno iste visine kao i redovne mirovine osiguranika s visokom stručnom spremom koji ostvaruju mirovine s 33 do 38 godina mirovinskog staža. Tako nekvalificirani radnik s malim prosjekom plaća, ali s 40 godina mirovinskog staža, ima zajamčenu mirovinu najmanje 2.098,40 kn, što iznosi često jednako pa i više od mirovine osiguranika s visokom stručnom spremom koji nije bio ravnatelj, direktor ili načelnik, a radio je pošteno svoj puni radni vijek i ostvario je prosjek plaća koji odgovara visini prosjeka svih zaposlenih. Zakon i takvom prosječnom intelektualcu jamči također pravo na najnižu mirovinu. Međutim, »kvaka« je u tome da visoko obrazovani zaposlenik u pravilu počinje svoje prvo zaposlenje poslije 26 godine života (ako ima sreću da se odmah zaposli ili je bio oslobođen vojne obveze), što znači da do svoje 65. godine života (muškarac), odnosno do 60. godine života (žena) ne može ostvariti mirovinski staž 40, odnosno 35 godina. Posebno su zakinute visoko obrazovane žene-

48

majke koje često zbog djece počinju raditi tek poslije tridesete godine života. U oba slučaja njihove im se zajamčene mirovine jamče za oko 30 do 38 godina staža, u visinama od 1.573,00 do 1.993,00 kn.

106. NAKNADA ŠTETE U MIONAKNADA ŠTETE – Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim Zakonom, ako predstavljaju štetu za novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja.

Ima pravo zahtijevati naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe.Osigurana osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu tj. obveza vraćanja otečenog novca bez osnove postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja stečeno protuzakonito2. kada je novčano davanje isplaćeno u većoj svoti

107. DOBROVOLJNO OSIGURANJE U MIO

Mirovinsko osiguranje dobrovoljne naravi kojemu pojedinac može i ne mora pristupiti, može izići iz njega kada želi; u Hrvatskoj se provodi kao produženo osiguranje nakon prestanka obveznog mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti u sklopu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i kao dobrovoljno mirovinsko osiguranje u sklopu dobrovoljnih mirovinskih fondova. (pogledaj i pitanje 94.)

108. KATEGORIJE STAŽA

Pri izračunavanju prava iz MIO, nesumnjivo važnu ulogu ima količina staža samog posloprimca, jer se prvenstveno na njenoj osnovi izračunava visina prestacija (prvenstveno onih novčanih) na koje će imati pravo. Razlikujemo:

- mirovinski staž- staž osiguranja- staž s povećanim trajanjem

109. STAŽ OSIGURANJA- vrijeme koje je osiguranik proveo nakon navršene 15.g. života u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju.

Vrijeme provedeno u osiguranju nakon 1.siječnja 1999.g. računa se u mirovinski staž kao staž osiguranja osobama koje su obvezno osigurane.

To vrijeme se uračunava neovisno o tome jesu li plaćeni doprinosi jer doprinose plaća poslodavac a na to osiguranik ne može utjecati.

Ako obveznici sami plaćaju doprinose onda se obračunava samo vrijeme za koje su plaćeni doprinosi.Opći uvjet za zasnivanje radnog odnosa je 15.g. života pa je i za obvezno osiguranje i priznavanje

mirovinskog staža utvrđen minimum od 15 g. (prije toga se ne priznaje mirovinski staž!)Osoba kojoj se uspostavlja mirovinsko osiguranje ne mora imati zdravstvenu sposobnost (međutim,

tamo gdje je posebna zdravstvena sposobnost za zasnivanje radnog odnosa propisana, zaposlenik ne može bez nje zasnovati radni odnos niti biti osiguran u mirovinskom osiguranju).

Računanje zaposlenja u mirovinski staž u punom trajanju uvjetovano je punim radnim vremenom koje iznosi 40 sati tjedno (manje od 40 smatra se punim radnim vremenom ako je to utvrđeno posebnim propisom ili kolektivnim ugovorom).

Ako je osiguranik zaposlen s radnim vremenom kraćim od punog, staž se računa u trajanju koje odgovara ukupnom broju sati takvog rada preračunatih na puno vrijeme (npr. 3,5 h dnevno je 6 mjeseci radnog staža)

Zakonom je propisano da se u određenim slučajevima u staž osiguranja računa i razdoblje provedeno izvan zaposlenosti: npr. vrijeme provedeno na bolovanju nakon prestanka zaposlenja ili drugog rada za vrijeme kojeg bi bilo uspostavljeno obvezno mirovinsko osiguranje, ako osiguranik za to vrijeme prima naknadu plaće.

Staž osiguranja VOJNIH osiguranika

49

Vojni osiguranici su djelatne vojne osobe; vrijeme provedeno u službi oružanih snaga računa se u mirovinski staž kao staž osiguranja u jednostrukom trajanju.

110. MIROVINSKI STAŽMirovinski staž je institut MO-a koji označava vrijeme koje se osiguraniku priznaje prigodom ostvarivanja prava iz MO-a. Do 31.12.1998. dijelio se na 1. staž osiguranja i 2. poseban staž, te se staž osiguranja dijelio na staž osiguranja u efektivnom trajanju, s povećanim trajanjem i u dvostrukom trajanju, a posebni staž dijelio se na staž u jednostrukom i u dvostrukom trajanju.

Zadržana je podjela na staž osiguranja (razdoblje provedeno u osiguranju /radnom odnosu, samostalnoj djelatnosti…/ za koje je obvezna uplata doprinosa) i poseban staž (razdoblje kojeg se uračunava u mirovinski staž, a za koje se ne treba platiti s ciljem davanja priznanja za određene zasluge za koje društvo smatra da ih treba materijalizirati), s tim da je pridodana i treća sastavnica, tzv. pridodani staž (za određivanje visine invalidske, odnosno obiteljske mirovine ako je osiguranik u trenutku nastanka invalidnosti ili smrti bio mlađi od 60 godina).

Od 1. siječnja 1999. mirovinski staž u RH obuhvaća razdoblje:provedeno u osiguranju prema odredbama Zakona→ računa se razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u obveznom

mirovinskom i produženom osiguranju i to NEOVISNO o tome jesu li plaćeni doprinosi za MO, budući je obveznik njihova plaćanja poslodavac, pa zaposlenik ne smije snositi posljedice (osim, naravno, kada su u pitanju osiguranici koji su sami obveznici plaćanja doprinosa). Računanje zaposlenja u mirovinski staž u punom trajanju uvjetovano je radom s punim radnim vremenom (ZOR: 40 sati tjedno).

Zakonom je propisano da se u određenim slučajevima u staž osiguranja računa i razdoblje provedeno izvan zaposlenosti i to: 1. vrijeme provedeno na bolovanju nakon prestanka zaposlenja ili drugog rada za vrijeme kojeg je bilo uspostavljeno obvezno mirovinsko osiguranje, 2. vrijeme provedeno na profesionalnoj rehabilitaciji, bez obzira je li osoba prije toga bila osigurana, 3. vrijeme korištenja naknade plaće u vezi s pravom na profesionalnu rehabilitaciju, 4. vrijeme kada je osoba primala naknadu plaće po posebnim propisima, 5. vrijeme za koje je osoba izvan zaposlenja ostvarila pravo na MO i 6. vrijeme obavljanja roditeljske dužnosti u prvoj godini djetetova života.

provedeno u osiguranju prema propisima o mirovinskom osiguranju vojnih osiguranikadokupljenog staža osiguranja→ odnosi se na svećenike, redovnike, i redovnice za razdoblje službe za vjersku zajednicu do 1.

siječnja 1999., budući su i prije toga mogli biti obvezno osigurani, pa oni koji u tom razdoblju nisu bili obvezno osigurani mogu koristiti mogućnost dokupa staža, ako podnesu poseban zahtjev do 31. prosinca 2000.

provedeno u Domovinskom ratu→ to razdoblje uračunava se u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju ako su

sudionici Domovinskog rata bili zaposleni ili osigurani po drugoj osnovi, odnosno uračunava se u mirovinski staž kao poseban staž s u dvostrukom trajanju sudionicima Domovinskog rata koji su nezaposleni ili ne ostvaruju staž po drugoj osnovi

provedeno u zaposlenju na katoličko-bogoslovnim učilištima u razdoblju od 29. siječnja 1952. do 23. srpnja 1990. (jer im za to vrijeme nije bilo priznato)

navršeno do 31. prosinca 1998. koje se, prema tada važećim propisima računalo u mirovinski staž

111. MIROVINSKI I RADNI STAŽVidi prethodno pitanje, zapamtiti da je za umirovljenje potrebno raditi minimalno 20 godina (nema zapreka da se poslodavac i posloprimac sporazume drukčije).

112. RADNI VIJEKRadni vijek je razdoblje od navršene 20. godine života do nastanka invalidnosti, odnosno, kod

osiguranika koji je nakon navršene 20. godine bio na redovitom školovanju kojim je stekao višu stručnu

50

spremu od navršene 23. godine, a ako je stekao visoku stručnu spremu, do navršene 26. godine. Radni vijek skraćuje se za vrijeme provedeno na služenju vojnog roka ili za vrijeme dok je osoba bila prijavljena kao nezaposlena nadležnoj službi za zapošljavanje.

Invalidska mirovina je socijalna prestacija u novcu i koja se, ukoliko je prouzročena ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću stječe bez obzira na dužinu mirovinskog staža. Kod osiguranika kod kojih je invalidnost nastala zbog bolesti ili ozljede izvan rada mogu ostvariti pravo na invalidsku mirovinu i prije navršene 65 (muškarci) ili 60 (žene) godine ako im navršeni mirovinski staž pokriva najmanje 1/3 radnog vijeka.

Zakonom su predviđeni slučajevi u kojima se za ostvarenje prava na invalidsku mirovinu u slučaju invalidnosti prouzročene bolešću ili ozljedom izvan rada traže blaži uvjeti staža: 1. ako osiguranik kod kojeg je invalidnost nastala prije 35. godine ima višu stručnu spremu, ako je do nastanka invalidnosti navršio staž osiguranja od najmanje 2 godine, odnosno ako ima visoku stručnu spremu od najmanje 1 godine, a invalidnost je nastala za vrijeme osiguranja ili u roku od godine dana od prestanka osiguranja, 2. ako je osiguranik kod kojeg je invalidnost nastala prije 30. godine navršio najmanje 1 godinu staža osiguranja, a invalidnost je nastala za vrijeme osiguranja ili u roku od godine dana od prestanka osiguranja.

Pravo na invalidsku mirovinu traje dok postoji stanje invalidnosti prema kojem je pravo određeno. To znači, ako u stanju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastanu takve promjene zbog kojih se pravo mijenja ili zbog kojih nastanu uvjeti za stjecanje nekoga drugog prava na osnovi invalidnosti, mijenja se tada i pravo na invalidsku mirovinu, odnosno stječe se novo pravo od dana promjena u stanju invalidnosti.

Pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik kada navrši 65 godina (muškarac) odnosno 60 (žena) godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža (čl. 30. ZOMO).

113. STAŽ S POVEĆANIM TRAJANJEMStaž s povećanim trajanjem oblik je beneficiranog radnog staža. Reguliran je Zakonom o stažu

osiguranja s povećanim trajanjem. Njime su propisana radna mjesta i zanimanja na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem i osiguranici invalidne osobe kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.

Generalno takva radna mjesta su osobito teška i za zdravlje i radnu sposobnost štetna radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem radna mjesta na kojima postoje štetni utjecaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost zaposlenika, unatoč tome što su primijenjene opće i posebne zaštitne mjere utvrđene propisima o zaštiti na radu. Primjer takvog radnog mjesta je rad u rudnicima. Zakon tako 12 mjeseci priznaje kao 18 mjeseci radnog staža onim radnicima koji rade u neposrednoj proizvodnji u rudnicima ugljena, u podzemnim poslovima. Drugi primjer bi bio rad u čeličanama, gdje je osnovno pravilo da se talioničarima i ljevačima 12 mjeseci radnog staža priznaje kao 14 mjeseci. Postoji gradacija, ovisno o težini radnog mjesta, u svakoj od zakonskih kategorija. Primjerice, radi li zaposlenik na površinskoj bušotini u rudniku, neće ostvarivati staž s povećanim trajanjem kao netko tko radi pod zemljom (konkretno, 12 mjeseci takvom radniku računa se kao 15 mjeseci radnog staža).

Važno je napomenuti da na ovu vrstu beneficiranog radnog staža nemaju pravo samo radnici koji obavljaju fizički posebno teške, rizične i zahtjevne poslove. Naime, Zakonom je predviđena i lista poslova koji na organizam posloprimca stavljaju takav teret u smislu trošenja životnih funkcija, da iste počinju znatno opadati nakon nekog vremena i onemogućuju posloprimca u obavljanju zanimanja. Primjeri takve kategorije su operni pjevači, plesači u baletu, pilot helikoptera, itd.

Uz to, zakonom je određeno kako se osiguranicima – invalidima računa staž s povećanim trajanjem (primjerice, slijepim ili gluhim osobama, osobama koje se zbog svog invaliditeta ne mogu kretati bez uporabe invalidskih kolica).

114. MIROVINSKA OSNOVICAZakon o mirovinskom osiguranju napušta dosadašnji način određivanja mirovinske osnovice, gdje se

visina mirovine određivala prema deset najpovoljnijih uzastopnih godina mirovinskog osiguranja. Od 1.

51

siječnja 1999. kao osnovica osiguranja uzimat će se plaće od 1. siječnja 1970. i njihov odnos prema prosječnoj plaći svih zaposlenih u Hrvatskoj u godini odlaska u mirovinu. Od 1970. se u Hrvatskoj obvezno evidentiraju podaci o plaći i stažu svakog osiguranika.

S obzirom na to da je predviđen postupan prijelaz na ukupan staž osiguranja za određivanje visine mirovine, u 1999. mirovina će se još uvijek određivati na temelju deset najpovoljnijih godina. No, godinu dana kasnije, tj. 2.000. godine, mirovinska osnovica određivat će se na temelju 13 najpovoljnijih, a 2001. na temelju 16 najpovoljnijih godina osiguranja. Od 2009. prešo bi se na izračun mirovina prema osnovicama osiguranja za cijelo obračunsko razdoblje od 1. siječnja 1970.

115. MATIČNA EVIDENCIJAMatična evidencija u MO-u je sustav uspostavljanja, prikupljanja, registriranja i vađenja određenih podataka koji služe za ostvarivanje prava i obveza iz MO-a te a provedbu i planiranje MO-a. Zavod obvezno vodi evidenciju o osiguranicima, obveznicima plaćanja doprinosa i korisnicima prava iz MO-a. Zavod je dužan osiguraniku na njegov zahtjev uzdati potvrdu o podacima unesenima u matičnu evidenciju, koja potvrda ima karakter javne isprave. Osiguranik koji smatra da podaci iz potvrde nisu točni, ima pravo zahtijevati u roku od 15 dana od primitka potvrde da Zavod o tome donese rješenje, što je isti dužan i učiniti uroku od 30 dana. Obveznici uplate dužni su Zavodu dostavljati podatke propisane Zakonom na propisanim prijavama. Za vođenje matične evidencije nadležna je mjesna područna jedinica Zavoda određena Zakonom, na temelju podataka koje dostavljaju obveznici utvrđeni Zakonom.

116. PRAVA BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA U MIOTemeljno pravo hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji uređena su Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (bračni drug, djeca, roditelji, posvojitelji)

Taj zakon se odnosi na hrvatske branitelje, hrvatske ratne vojne invalide te njihove obitelji.Prema tom zakonu pripadaju im prava:prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (oslobođeni participacije)prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranjapravo na temelju prestanka radne sposobnosti (ocjenjuje se njegova radna sposobnost kako bi imao pravo na naknadu plaće)pravo na invalidsku mirovinu ( u slučaju opće nesposobnosti za rad)pravo na obiteljsku mirovinu (članovi obitelji ako je poginuo)pravo na staž osiguranja, odnosno staž u dvostrukom trajanjupravo na doplatak za djecu (poginuli, zatočeni, nestali, nezaposleni)pravo na materijalno osiguranje zbog nezaposlenostipravo na zapošljavanje (prvenstvo: djeca poginulog, članovi obitelji )pravo na stan, otkup stana, stambeni kredit (članovi obitelji ako nemaju u vlasništvu stan ili kuću; najam sa zaštićenom najamninom – mogućnost otkupa)pravo na dionice, udjele u trgovačkim društvima bez naplate (iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju)Ostala prava:pravo na novčanu naknadu obitelji zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja (u iznosu obiteljske mirovine da je poginuo)pravo izravnog upisa u srednje škole, visoka učilišta, pravo na stipendiju, smještaj u učeničke i studentske domove, pravo na besplatne obvezne udžbenikeprednost u sklapanju ugovora o obavljanju radova i uslugaprednost pri zakupu poslovnog prostora (za obrtničku ili samostalnu djelatnost)prilagodba prilaza do zgradecarinske i porezne olakšice (uvoz auta)oslobođenje od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbipravo na obnovu

117. PRAVA ZA SLUČAJ STAROSTIVidi pitanje 100.

52

118. ODREĐIVANJE MIROVINEOdređuje se prema njemačkoj formuli

U mirovinskoj reformi se dosljedno primjenjuje načelo uzajamnosti jer je naglašena međuovisnost visine mirovine s dužinom mirovinskog staža i s visinom plaća.

Elementi za izračun mirovine su: svota mirovine,osnovni osobni dohodak, mirovinski faktor, aktualna vrijednost mirovine.

Mirovine se iskazuju dakle osobnim bodovima, a oni ovise o dužini mirovinskog staža i visini plaće ( a kod invalidske i prijevremene starosne mirovine i o dobi osiguranika).

Vrijednosni bodovi računaju se dijeljenjem plaće osiguranika s prosječnom plaćom u RH.Aktualna vrijednost mirovine je svota mirovine za 1 osobni bod.Naknada putnih troškova u vezi s ostvarivanjem osiguranih pravaTo je supsidijarno pravo uz neko od osnovnih prava u tom osiguranju.Pravo na tu naknadu ima osoba:

kad osiguranu osobu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje uputi ili pozove u drugo mjesto radi davanja nalaza ili mišljenja vještaka o njegovoj invalidnosti, tjelesnom oštećenju...

kad osiguranu osobu uputi u drugo mjesto rad i provedbe profesionalne rehabilitacije

119. OSNOVICA ZA ODREĐIVANJE IMOVINEVidi pitanje 114.

120. USKLAĐIVANJE NOVČANIH PRESTACIJA U MIOBudući da novčana davanja iz MIO ne proizlaze iz ničega, te predstavljaju samo djelić složenog mozaika ekonomije jedne države, njihovu je visinu potrebno uskladiti s ekonomskim kretanjima u državi. U suprotnome bi bila ili previsoka ili preniska za državu koja ih daje.

121. USKLAĐIVANJE MIROVINA I DRUGIH PRAVA U MIONačin na koji se obavlja usklađivanje mirovina s ekonomskim kretanjima; u mirovinskom osiguranju na

temelju generacijske solidarnosti u Republici Hrvatskoj mirovine se usklađuju prema polovici stopa rasta plaća i polovici stope rasta cijena na malo. Detaljno je regulirano Pravilnikom o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. Njegove se odredbe na odgovarajući način primjenjuju na usklađivanje novčane naknade za tjelesno oštećenje, doplatka za pomoć i njegu, naknadu plaće kao oblika novčanog davanja za oboljelog radnika, najviše svote mirovine, najniže mirovine, minimalne mirovine, granične svote najnižega mirovinskog primanja radi određivanja zaštitnog dodatka i zajamčene najniže svote mirovine

Postotak za usklađivanje mirovina prema kretanju troškova života u razdoblju za koje se obavlja usklađivanje izračunava se tako da se pomnože mjesečni indeksi troškova života, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u tom razdoblju. Ako je mirovina usklađena u razdoblju kraćem od 16 mjeseci, tada se za usklađivanje mirovina od 1. siječnja i 1. srpnja tekuće godine izračunava postotak za usklađivanje mirovina tako da se uzme u obzir kretanje troškova života počevši od mjeseca za koji je posljednji put usklađena mirovina.

Mirovine ostvarene u tekućoj godini usklađuju se s kretanjem troškova života na isti način i u istom postotku kao ranije ostvarene mirovine.

122. KORIŠTENJE I PRESTANAK PRAVA IZ MIOZnačajno načelo u postupku za ostvarenje prava iz MO-a je načelo nezastarivosti prava iz MO-a koje

omogućuje titularu određenog mirovinskog prava da u svako doba, nakon što ispuni Zakonom propisane uvjete, podnese zahtjev za ostvarenje tog prava. Postupak je uglavnom propisan Zakonom o MO-u, ali utvrđena je i supsidijarna primjena Zakona o općem upravnom postupku. HZMO i druga tijela u postupku postupaju prema načelima upravnog postupka, a vrijedi i načelo dvostupanjskog postupanja, te se titularima prava jamči i sudska zaštita prava u upravnom sporu.

53

S obzirom na nadležnost, područna jedinica HZMO-a je stvarno nadležna za postupanje u 1. stupnju, a mjesna nadležnost određuje se prema takvoj jedinici gdje je osoba koja ostvaruje pravo, odnosno osoba od koje se izvodi pravo bila posljednji put osigurana, međutim ukoliko je od prestanka osiguranja proteklo više od 12 mjeseci, mjesno je nadležna ona jedinica Zavoda na čijem području se nalazi prebivalište osobe.

Razlikujemo ostvarenje prava na osiguranje i ostvarenje prava iz MO-a. Pravo na MO utvrđuje se priznavanjem svojstva osiguranika određenoj osobi, što utvrđuje HZMO,

temelj osiguranja je prijava na osiguranje. Ukoliko Zavod ne prizna pravo na osiguranje temeljem prijave, stranka ima pravo žalbe pred drugostupanjskim tijelom i pravo tužbe pred Upravnim sudom. Svojstvo osiguranika prestaje prestankom okolnosti na temelju kojih je stečeno svojstvo osiguranika (npr. prestankom radnog odnosa), dok npr. poljoprivrednicima, svećenicima i redovnicima prestaje u slučaju stjecanja prava na mirovinu.

Prava iz MO-a stječu se 1. ispunjenjem uvjeta, 2 nastupanjem osiguranog rizika i 3. utvrđenjem od strane Zavoda da postoji osnova osiguranja (pravo na osiguranje). Prava iz MO-a ostvaruju se u HZMO-u, koji je, dakle, stvarno nadležan. Postupak se pokreće: 1. po zahtjevu osiguranika, 2. po službenoj dužnosti i 3. po prijedlogu izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite.

Posebni postupci u ostvarivanju prava iz MO-a su:postupak utvrđivanja invalidnostipostupak utvrđivanja tjelesnog oštećenjapostupak utvrđivanja opće nesposobnosti za radNovim Zakonom prestao je rad prije nadležnih organa, invalidskih komisija, te su dotični postupci

stavljeni u nadležnost ovlaštenih vještaka pojedinaca, potankosti o čijem imenovanju i djelovanju propisuje Vlada RH.

U postupku utvrđivanja invalidnosti uveden je i posebni postupak REVIZIJE, koju obavlja stručno povjerenstvo čije članove imenuje Vlada RH.

Zakon o mirovinskom osiguranju dopušta i OBNOVU POSTUPKA, ukoliko se saznaju nove činjenice koje bi mogle dovesti do drukčijeg rješenja, a koji se postupak može pokrenuti na zahtjev ili po službenoj dužnosti.

123. ZAŠTITA PRAVA U IMOVidi i pitanje 98.

Protiv rješenja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja donesenog u prvom stupnju može se izjaviti žalba središnjoj ustrojbenoj jedinici službe Zavoda. Protiv rješenja o pravu iz mirovinskog osiguranja primjenom međunarodnog ugovora može se izjaviti žalba posebnoj ustrojstvenoj jedinici središnje ustrojstvene jedinice Zavoda.

Moguća je primjena obnove postupka kao izvanrednog pravnog lijeka, ako se nakon donošenja rješenja protiv kojeg nema redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice, ili se nađe, tj. stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku

Pravomoćno je rješenje moguće izmijeniti novim rješenjem ako je prvotnim povrijeđen zakon ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, tj. osigurane osobe.

Rješenja donesena u postupku, a kojima se odlučuje o pravu mirovinskog osiguranika, podliježu reviziji.

124. FINANCIRANJE MIROVINSKOG OSIGURANJAPrva razina mirovinskog osiguranja je javno i obvezno mirovinsko osiguranje utemeljeno i

financirano na načelu generacijske solidarnosti. Prema tom načelu generacija aktivnih osiguranika putem doprinosa financira mirovine umirovljenika.

Važna značajka prve razine osiguranja je u tome što može samostalno postojati neovisno o uvođenju druge i treće razine osiguranja.

Prihodi mirovinskog osiguranja su:doprinosi osiguranikadoprinosi poslodavaca

54

doprinosi drugih obveznika plaćanja doprinosa utvrđenih Zakonomdoprinosi za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolestiprihodi iz državnog proračunaprihodi od dividendi, kamata i drugo

Izdaci mirovinskog osiguranja su:mirovine i druga novčana primanja na temelju stečenih pravatroškovi profesionalne rehabilitacijetroškovi vezani uz ocjenjivanje invalidnostitroškovi u svezi s isplatom mirovinatroškovi tijela upravljanja Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranjedrugi troškoviFinanciranje mirovinskog osiguranja mora biti uravnoteženo tako da se izdaci u jednoj kalendarskoj

godini pokriju prihodima u istoj kalendarskoj godini.

125. INVALIDNOSTInvalidnost postoji zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem pa je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema zdravom osiguraniku zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem pa nastane trajni gubitak radne sposobnostiInvalidnost može nastati zbog 4 uzroka:

bolestozljeda izvan radaozljeda na raduprofesionalna bolestInvalidnost se izražava kao PROFESIONALNA nesposobnost za rad i OPĆA nesposobnost za rad.

126. INVALIDNOST I TJELESNO OŠTEĆENJEInvalidnost. Stanje trajnog smanjenja ili gubitka sposobnosti za rad, na temelju kojega se stječe pravo na invalidsku mirovinu ili profesionalnu rehabilitaciju; utvrđuje se u posebnom postupku;Tjelesno oštećenje. Gubitak funkcije ili gubitak nekog organa ili dijela ljudskog tijela; izražava se u postotku od 30% do 100% i određuje se prema posebnoj listi; tjelesno oštećenje može, ali ne mora utjecati na eventualnu invalidnost kod pojedinca; temelj za ostvarivanje prava na određenu naknadu u sklopu mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti, s tim da uzrok tjelesnog oštećenja u tome slučaju mora biti ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

127. ZAPOŠLJAVANJE INVALIDAZapošljavanje invalida složeno je pitanje i počiva na sljedećim načelima:1.       invalidi trebaju imati pravo na zaposlenje na poslove za koje su kvalificirani isto kao i osobe koje nisu proglašene invalidima;2.       pravo je invalida da izaberu posao kod poslodavca slobodno i dragovoljno, ako im taj posao odgovara;3.       u zapošljavanju i radnom angažmanu te raspoređivanju invalida treba isticati njihovu sposobnost za rad, a ne njihovu invalidnost;4.       poslodavci trebaju planirati radna mjesta za invalide;5.       država je dužna brinuti se o osnivanju i razvijanju specijalnih organizacija za zapošljavanje invalida;6.       invalidi imaju pravo na određene novčane naknade Invalidnost može nastupiti kao posljedica bolesti tj. ozljede izvan posla, kao posljedica ozljede na

poslu i kao posljedica profesionalne bolesti (profesionalna bolest je bolest prouzročena dužim neposrednim utjecajima procesa rada i uvjeta rada na određenom radnom mjestu ili djelatnostima).128. PREOSTALA RADNA SPOSOBNOST

55

Utvrđuje se kod osiguranika kojemu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, ako se s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost, može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu.

129, TJELESNO OŠTEĆENJE I PRAVATjelesno oštećenje postoji kad kod osiguranika nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija

onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje invalidnost. Zakon priznaje taj rizik kao osnovu prava na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje samo pod uvjetom da je tjelesno oštećenje od najmanje 30% i da je nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Tjelesna oštećenja i njihovi postoci utvrđeni su u Zakonu o listi tjelesnih oštećenja.

Pravo na naknadu za tjelesno oštećenje može se ostvarivati I PORED drugih prava po osnovi invalidnosti: prava na profesionalnu rehabilitaciju ili prava na invalidsku mirovinu, a ako tjelesno oštećenje ne uzrokuje invalidnost, osiguranik ima pravo samo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Visina naknade ovisi o postotku tjelesnog oštećenja i odgovarajućem postotku od osnovice.

130. NOVČANA NAKNADA ZA TJELESNO OŠTEĆENJEOsiguranje u slučaju ozljede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti:Kod ozljede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti, osiguranicima se obvezno osigurava:zdravstvena zaštita i provođenje mjera radi otkrivanja i sprječavanja ozljede na radu i oboljenja od profesionalne bolestisve vrste medicinske pomoći i ortopedskih pomagala radi liječenja i medicinske rehabilitacijenadoknada putnih troškova u vezi s korištenjem zdravstvene zaštitenadoknada plaće za vrijeme trajanja bolovanja zbog ozljede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti (ta nadoknada se obračunava i isplaćuje iz sredstava pravne/fizičke osobe kod koje je osiguranik uposlen)

131. PROFESIONALNA REHABILITACIJAOsiguranik kod kojeg je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i kod kojeg postoji preostala

radna sposobnost ostvaruje pravo na profesionalnu rehabilitaciju, a to pravo može ostvariti samo radnik mlađi od 50 godina života.

Bitno se razlikuje SMANJENJE radne sposobnosti od GUBITKA radne sposobnosti. Osiguranik kod kojega je došlo do SMANJENJA radne sposobnosti može ostvariti: 1. pravo na invalidsku mirovinu (ako ne postoji preostala radna sposobnost) ili 2. pravo na profesionalnu rehabilitaciju (ako postoji preostala radna sposobnost, a ta bi trebala redovito postojati kod tzv. profesionalne nesposobnosti za rad). Osiguranik kod kojeg je došlo do GUBITKA radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) može ostvariti samo pravo na invalidsku mirovinu.

Invalid rada koji je ostvario pravo na profesionalnu rehabilitaciju ima pravo na novčana primanja: naknadu plaće, u slučaju nastanka invalidnosti uslijed bolesti ili ozljede izvan rada od dana nastanka

invalidnosti, za vrijeme rehabilitacije, pa sve do zaposlenja (ali najduže 12 mjeseci, ako se javio službi za zapošljavanje)

naknadu plaće, u slučaju nastanka invalidnosti uslijed ozljede na radu ili profesionalne bolesti, od nastanka invalidnosti, za vrijeme i 24 mjeseca nakon rehabilitacije - u visini invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad za 40 godina mirovinskog staža, uz uredno javljanje nadležnoj službi za zapošljavanje.

132. PROFESIONALNA NESPOSOBNOST ZA RADNazivamo je i smanjena nesposobnost za rad. Ona je trajno stanje nemogućnosti obavljanja poslova za koje je osiguranik osposobljen. Za razliku od opće nesposobnosti za rad, kod koje postaje nemoguće obavljanje svakog rada, kod profesionalne se radi o nemogućnosti obavljanja trenutnog zanimanja. Osiguranik kod kojeg je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i kod kojeg postoji preostala radna sposobnost ostvaruje pravo na profesionalnu rehabilitaciju, a to pravo može ostvariti samo radnik mlađi od 50 godina života. 133. PRAVA INVALIDA

56

Pravnim propisima osigurava se posebna zaštita invalida tj. radnika s smanjenom zdravstvenom i radnom sposobnošću, a to je moguće na različite načine : radom na svojem poslu sa skraćenim radnim vremenom ili rasporedom (premještajem) na drugo radno mjesto s punim radnim vremenom tj. skraćenim radnim vremenom, profesionalnom rehabilitacijom (dokvalifikacijom i prekvalifikacijom) kako bi se invalidu rada omogućio nastavak radne aktivnosti, itd.

Zapošljavanje invalida složeno je pitanje i počiva na sljedećim načelima:1.       invalidi trebaju imati pravo na zaposlenje na poslove za koje su kvalificirani isto kao i osobe koje nisu proglašene invalidima;2.       pravo je invalida da izaberu posao kod poslodavca slobodno i dragovoljno, ako im taj posao odgovara;3.       u zapošljavanju i radnom angažmanu te raspoređivanju invalida treba isticati njihovu sposobnost za rad, a ne njihovu invalidnost;4.       poslodavci trebaju planirati radna mjesta za invalide;5.       država je dužna brinuti se o osnivanju i razvijanju specijalnih organizacija za zapošljavanje invalida;6.       invalidi imaju pravo na određene novčane naknadeInvalidnost može nastupiti kao posljedica bolesti tj. ozljede izvan posla, kao posljedica ozljede na

poslu i kao posljedica profesionalne bolesti (profesionalna bolest je bolest prouzročena dužim neposrednim utjecajima procesa rada i uvjeta rada na određenom radnom mjestu ili djelatnostima).

134. INVALIDI I POSLOVI S POSEBNIM UVJETIMA RADAPoslovi s posebnim uvjetima rada prema ovom pravilniku su oni koje, radi sprečavanja štetnog

utjecaja rada na život i zdravlje radnika (povrede, profesionalne i druge bolesti), mogu obavljati samo osobe koje osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju još i posebne uvjete u pogledu:

- dobi života;- spola;- stručnih sposobnosti;- zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog stanja (u daljem tekstu: zdravstveno stanje);- psihofizioloških i psihičkih sposobnosti (u daljem tekstu: psihička sposobnost).Sposobnost radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u pogledu zdravstvenog stanja ili

psihičke sposobnosti utvrđuje se prije njegovog rasporeda na takve poslove, a ponovno se provjerava u rokovima određenim općim aktom u skladu s odredbama ovoga pravilnika kao i u slučajevima kada to zatraži organizacija u kojoj je radnik zaposlen ili kada to odredi zdravstvena organizacija, koja po propisima o zdravstvu obavlja djelatnost medicine rada, odnosno organizacija koja utvrđuje posebne uvjete u pogledu psihofizioloških i psihičkih sposobnosti radnika.

Rok za ponovnu provjeru počinje teći dana koji je naznačen na zadnjoj ispravi o sposobnosti radnika koju je izdala nadležna organizacija.

Organizacije su dužne općim aktom u skladu s odredbama ovoga pravilnika i posebnog priloga, utvrditi poslove s posebnim uvjetima rada, koji se od njih obavljaju i posebne uvjete koje moraju ispunjavati radnici koji se raspoređuju na te poslove.

135. NEPOSREDNA OPASNOST OD NASTANKA INVALIDNOSTIAko ovlaštena osoba, odnosno tijelo, ocijeni da kod radnika postoji profesionalna nesposobnost za rad

ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje ovlaštene osobe, odnosno tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je on sposoban, koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Radi osiguranja takvih poslova poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti sve što je u njegovoj moći da takvom radniku osigura odgovarajuće poslove. Ponuda drugih poslova mora biti u pisanom obliku.

136. OPĆA I PROFESIONALNA NESPOSOBNOST ZA RAD

57

Za razliku od opće nesposobnosti za rad, kod koje postaje nemoguće obavljanje svakog rada, kod profesionalne se radi o nemogućnosti obavljanja trenutnog zanimanja.

137. TJELESNO OŠTEĆENJEVidi pitanje 129.

138. PREVENCIJA INVALIDNOSTICilj i svrha zaštite na radu, kao i propisa kojima se utvrđuju pravila ponašanja u tom području je

poduzimanje mjera i radnji za sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša.

Zaštita na radu provodi se i poradi uočavanja nesmetanog duševnog i tjelesnog razvitka mladeži, zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite invalida i profesionalno oboljelih osoba od daljnjeg oštećivanja zdravlja i smanjenja njihove radne sposobnosti te poradi očuvanja radne sposobnosti zaposlenika starije dobi u granicama primjerenih njihovoj životnoj dobi.

Cilj i svrha zaštite na radu ostvaruje se u prvom redu otkrivanjem i otklanjanjem opasnosti koje u određenim okolnostima mogu izazvati ozljedu na radu, profesionalnu bolest ili drugu bolest u svezi s radom.

Otkrivanje i otklanjanje opasnosti postiže se primjenom pravila i mjera zaštite na radu. Ta pravila i mjere zaštite na radu dužni su provoditi, odnosno primjenjivati poslodavci, zaposlenici i država. Za sve učesnike u provođenju zaštite na radu propisima su utvrđena pravila ponašanja, to jest obveze, prava i odgovornosti.

U organizaciji, uređivanju i provođenju propisa iz zaštite na radu najznačajniju zadaću ima poslodavac, koji je odgovoran za njezinu organizaciju, uređivanje i provedbu. U ostvarivanju složenijih, stručnih i brojnih poslova zaštite na radu istaknutu ulogu imaju stručnjaci za zaštitu na radu, koje je poslodavac sukladno zakonu o zaštiti na radu RH dužan zaposliti kada je to zakonom utvrđeno.

139. KONVENCIJA MOR-a br. 161 (1985.) O SLUŽBAMA MEDICINE RADAMedicina rada – služba kojoj su povjerene ponajprije preventivne funkcije i koja je zadužena za

davanje savjeta poslodavcu, radnicima u pogledu potrebnih uvjeta za stvaranje i osiguranje sigurne i zdrave radne okoline koja omogućuje optimalno mentalno i fizičko zdravlje na radu.

OBVEZA DRŽAVA – da postignu razvijanje službe medicine rada za sve radnike, uključujući i one u javnom sektoru, proizvodnim zadrugama, svim privrednim poduzećima.

OPĆE FUNKCIJE medicine rada – vezano uz odgovornost svakog poslodavca za zdravlje i sigurnost radnika koje zapošljava (te su funkcije prilagođene profesionalnim rizicima u dotičnom poduzeću).

POSEBNE FUNKCIJE – identifikacija i procjena rizika od štetnosti za zdravlje na radnom mjestu. Nadgledanje čimbenika u radnoj sredini i radnom procesu koji mogu ugroziti zdravlje i radnika,

uključujući sanitarne uređajeDavanje savjeta o planiranju i organizaciji rada (oblikovanje radnog mjesta, održavanje i stanje strojeva

i druge opreme koja se koristi pri radu)Sudjelovanje u izradi programa za poboljšanje načina radaDavanje savjeta u oblasti zdravlja, sigurnosti, higijene rada, osobnih i kolektivnih zaštitnih sredstava.Organiziranje prve pomoći i hitne intervencijeSudjelovanje u informiranju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju u oblasti medicine rada, higijene

rada i ergonomije.Sudjelovanje u analizi ozljeda na radu i profesionalnih bolesti.Praćenje zdravstvenog stanja radnika:ocjena radne sposobnosti radnika prije raspoređivanja na poslove na kojima postoji opasnost za zdravlje

radnikaperiodične ocjene radne sposobnosti radnika kao i nakon duže odsutnosti zbog bolestiocjena zdravstvenog stanja pri završetku nekog radnog zadatka koji je sadržavao rizikemogućnost uvođenja osobnih i povjerljivih dosjea radnika o njihovom zdravstvenom stanju uz jamstvo

tajnostiRadniku treba naći drugi posao u poduzeću ako se utvrdi da zbog zdravstvenih razloga ne može ostati

na određenom radnom mjestu

58

140. OSIGURANE OSOBE U ZAŠTITI ZDRAVLJA NA RADUObveznim zdravstvenim osiguranjem zaštite zdravlja na radu obvezno su zdravstveno osigurani: osobe u radnom odnosu kod domaćeg ili stranog poslodavca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,osobe koje su izabrane ili imenovane na stalne dužnosti u određenim tijelima državne vlasti, odnosno

jedinicama lokalne i područne samouprave,osobe s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj zaposlene u inozemstvu

kod stranog poslodavca koje nemaju zdravstveno osiguranje stranog nositelja zdravstvenog osiguranja, odnosno koje nisu obvezno osigurane prema inozemnim propisima na način kako je to određeno međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju,

članovi uprave trgovačkih društava ako nisu zdravstveno osigurani po drugoj osnovi, osobe koje se nakon završenog obrazovanja stručno osposobljavaju bez zasnivanja radnog odnosa

sukladno Zakonu o radu,osobe koje na području Republike Hrvatske obavljaju gospodarsku djelatnost; osobe koje samostalno

u obliku zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost te osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino ili glavno zanimanje i koje su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit,

svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi nadležno državno tijelo,

osobe koje pružaju njegu i pomoć hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata s oštećenjem organizma 100% I. grupe,

osobe koje je pravna ili fizička osoba prije stupanja u radni odnos uputila kao svoje stipendiste na praktičan rad u drugu pravnu osobu ili kod fizičke osobe radi stručnog osposobljavanja ili usavršavanja, dok traje praktičan rad.

Pod radnim odnosom podrazumijeva se odnos poslodavca i radnika prema propisima o radu i drugim propisima koji uređuju pitanja zapošljavanja.

Pravne i fizičke osobe, odnosno tijela državne vlasti obvezne su osigurati na zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti također i:

učenike i studente na redovitom školovanju za vrijeme praktične nastave, za vrijeme stručne prakse, stručnih putovanja, odnosno za vrijeme rada putem posrednika pri zapošljavanju učenika i studenata,

osobe na stručnom osposobljavanju ili prekvalifikaciji koje organizira Hrvatski zavod za zapošljavanje,

djecu i mladež sa smetnjama u tjelesnom i duševnom razvoju na praktičnoj nastavi ili na obveznom praktičnom radu u pravnoj osobi za osposobljavanje,

osobe koje pomažu redarstvenim službama u obavljanju poslova iz njihove nadležnosti,osobe koje sudjeluju u akcijama spašavanja ili u zaštiti i spašavanju u slučaju prirodnih i drugih

nepogoda,osobe koje na poziv državnih i drugih ovlaštenih tijela obavljaju dužnosti u interesu Republike

Hrvatske,športaše, trenere ili organizatore u sklopu organizirane amaterske športske aktivnosti,osobe koje kao pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja ili ronioci obavljaju zadatke spašavanja

života ili otklanjanja, odnosno sprečavanja opasnosti koje neposredno ugrožavaju život ili imovinu građana,

osobe koje kao članovi terenskih sastava sudjeluju u spašavanju i zdravstvenoj zaštiti u prirodnim i drugim nepogodama i nesrećama (poplave, potresi i sl.),

osobe na odsluženju vojnog roka (ročnici), obveznici civilne službe (civilni obveznici) te pričuvnici za vrijeme obavljanja službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske,

osobe koje sudjeluju u organiziranim javnim radovima u Republici Hrvatskoj,osobe koje ispunjavaju obvezu sudjelovanja u civilnoj zaštiti ili obvezu sudjelovanja u službi motrenja

i obavješćivanja,osobe koje kao članovi operativnih sastava dobrovoljnih vatrogasnih organizacija obavljaju zadatke

gašenja požara, zaštite i spašavanja u slučaju drugih nepogoda, osiguravanja mjesta gdje postoji požarna opasnost, educiranja građana u protupožarnoj zaštiti, a na javnim priredbama obavljaju zadatke u sklopu javnih nastupa i demonstracija s prikazom vježbi.

59

Za prava na zdravstvenu zaštitu za slučaj profesionalne bolesti u statusu osigurane osobe osigurani su i umirovljenici te nezaposlene osobe koje su bile profesionalno izložene fibrogenim prašinama ili karcinogenima ako su bile zaposlene kod pravnih ili fizičkih osoba s registriranom djelatnošću u Republici Hrvatskoj.

Također za prava na zdravstvenu zaštitu za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti osigurani su i umirovljenici te nezaposlene osobe kojima je bolest, odnosno ozljeda neposredna posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.

141. SUBJEKTI MEDICINE RADAObvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Važna je uloga liječnika medicine rada, a mjere se primjenjuju na određene kategorije radnike navedene u prethodnom pitanju.

142. ZAVOD ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA NA RADUOsnovan je Uredbom o osnivanju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu

od 23. studenog 2006. godine. Upisan je u sudski registar 29. lipnja 2007. godine. Započeo je s radom 01. siječnja 2008. godine. Sjedište je u Zagrebu, Jukićeva 12. Temeljni zakon Zavoda je Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine"

broj 85/06 i 67/08) kojim je uređen: sustav obveznog zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radunositelj obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu opseg prava osoba osiguranih prema tom Zakonu, te uvjeti i način njihova ostvarivanja i financiranja prava i obveze HZZOZZR-a kao i ugovornih subjekata Zavoda Djelatnost Zavoda je organiziranje i provođenje poslova obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite

zdravlja na radu, a u toj provedbi obavlja sljedeće poslove: provodi politiku razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite u vezi s ozljedama na radu i profesionalnim

bolestima, obavlja poslove u vezi s ostvarivanjem prava osoba osiguranih prema ovome Zakonu, brine se o

zakonitom ostvarivanju tih prava te im pruža potrebnu stručnu pomoć u ostvarivanju prava i zaštiti njihovih interesa,

planira novčana sredstva obveznoga zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu te plaća zdravstvene usluge ugovornim subjektima za osobe osigurane prema ovome Zakonu,

obavlja poslove ugovaranja s ugovornim subjektima za provođenje zdravstvene zaštite iz članka 5. i 12. ovoga Zakona,

utvrđuje cijenu zdravstvene zaštite iz članka 5. i 12. ovoga Zakona uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo,

uređuje ostala pitanja vezana uz ostvarivanje prava utvrđena ovim Zakonom. Osobama osiguranim prema tom Zakonu osiguravaju se Zakonom utvrđena prava na načelima

uzajamnosti i solidarnost. Upravno vijeće HZZOZZR-a je 30. srpnja 2007. godine donijelo Statut Hrvatskog zavoda za

zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 90/07). Nadzor nad zakonitošću rada i općih akata HZZOZZR-a obavlja Ministarstvo zdravstva i socijalne

skrbi. Reviziju poslovanja HZZOZZR-a obavlja Državni ured za reviziju. HZZOZZR je uključen u sustav državne riznice. Doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu plaćaju se u korist računa

državnog proračuna.

143. UTVRĐIVANJE I PRIZNANJE OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTIOzljedom na radu smatra se svaka:

60

1. ozljeda osiguranika izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda uzrokovana naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva ozljeda uzročno vezana uz obavljanje poslova na kojima radi, odnosno djelatnosti na osnovi koje ozlijeđena osoba ima svojstvo osiguranika prema zakonu

2. bolest osiguranika koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nekog nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno za vrijeme obavljanja djelatnosti ili u svezi s obavljanjem te djelatnosti

3. ozljeda nanesena na način predviđen u prvoj stavci ovog nabrajanja koju osiguranik pretrpi na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji mu je osiguran

4. ozljeda nanesena na način opisan u prvoj stavci ovog nabrajanja koju pretrpi u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu prema propisima o zdravstvenom osiguranju i prava na profesionalnu rehabilitaciju

5. ozljeda iz prve i druge točke koju pretrpi osiguranik6. ozljeda iz prve točke pretrpljena u vezi prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti

(kada je to potrebno po zakonu, prilikom zasnivanja radnog odnosa.

Profesionalne bolesti su određene bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima na osnovi kojih oboljela osoba ima svojstvo osiguranika prema ovom Zakonu.

Lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjete pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju se zakonom.

Prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti osigurane osobe Zavoda ostvaruju nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest.

Postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest pokreće pravna ili fizička osoba (poslodavac), odnosno osoba koja samostalno osobnim radom obavlja djelatnost (gospodarsku, profesionalnu ili poljoprivrednu), podnošenjem prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti. Iznimno od toga, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest može pokrenuti i nadležni područni ured Zavoda ako sazna za činjenice i okolnosti nastanka ozljede ili bolesti osigurane osobe Zavoda.

Zaprimanjem prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti Zavod provodi postupak utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bile razlogom nastanka ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, te u zavisnosti od rezultata toga postupka odlučuje o priznavanju te ozljede, odnosno bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest. O ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti Zavod odlučuje, u pravilu, bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom zaprimljene prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti.

U postupku utvrđivanja činjenica radi priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, po potrebi, pribavlja se nalaz, ocjena i mišljenje nadležnog liječničkog povjerenstva Zavoda, zavisno o prirodi nastale ozljede na radu.

144. PROFESIONALNA BOLEST (PRAVA OSIGURANIKA)Ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest koja je osiguranoj osobi Zavoda priznata rješenjem,

odnosno ovjerom prijave, predstavlja trajnu pravnu osnovu za ostvarivanje prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja za sve vrijeme dok se ta prava ostvaruju kao posljedica te ozljede, odnosno bolesti, neovisno da li je u tijeku korištenja toga prava došlo do prekida tog korištenja.

Pravo osnovom ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti može ostvariti i ona osigurana osoba Zavoda koja je to pravo stekla prema propisima druge države ugovornice, pod uvjetom da je to pravo izričito propisano međudržavnim ugovorom o socijalnom osiguranju Republike Hrvatske i te države.

Prava:

1. pravo na zdravstvenu zaštitu,

61

2. pravo na novčane naknade.

Prvo obuhvaća: 1. primarnu zdravstvenu zaštitu,2. specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu,3. bolničku zdravstvenu zaštitu,4. pravo na korištenje lijekova,5. pravo na stomatološko-protetsku pomoć i stomatološko-protetske nadomjestke,6. pravo na ortopedska i druga pomagala.

145. NOVČANE NAKNADE S OSNOVA ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADUPravo na novčane naknade obuhvaća pravo na:

1. naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću,2. naknadu troškova prijevoza u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite 3. naknadu pogrebnih troškova u slučaju smrti osigurane osobe ako je smrt neposredna posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.

Pravo na naknadu plaće pripada osiguranicima od prvog dana privremene nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću. Naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu i profesionalnom bolešću ne može iznositi manje od 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

146. ZAŠTITA INVALIDA RADA BEZ PROFESIONALNE REHABILITACIJEInvalid rada kojeg se profesionalnom rehabilitacijom ne može osposobiti za rad s punim radnim

vremenom na drugom poslu, uz preostalu zdravstvenu sposobnost i sukladno svojem zdravstvenom stanju, životnoj dobi, obrazovanju i sposobnosti, može biti zaštićen pomoću invalidske mirovine. Pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka invalidnosti, ako Zakonom o mirovinskom osiguranju nije drukčije određeno.

147. SOCIJALNE PRESTACIJE U VEZI S KORIŠTENJEM PRAVA NA PROFESIONALNU REHABILITACIJU

Troškove profesionalne rehabilitacije isplaćuje poslodavac na teret Zavoda, osim za zakonski određene kategorije kod kojih Zavod izravno isplaćuje troškove (npr. članovi uprave trgovačkih društava, koji po Zakonu moraju biti obvezno osigurani).

Invalid rada koji je stekao pravo na profesionalnu rehabilitaciju ima pravo, od dana nastanka invalidnosti do dana početka profesionalne rehabilitacije i od dana završetka rehabilitacije do ponovnog zaposlenja na odgovarajućem radnom mjestu, pravo na naknadu plaće u visini invalidske mirovine za slučaj profesionalne nesposobnosti za rad. Isto tako ima pravo na naknadu plaće u visini invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, a pripada mu najduže 12 mjeseci od dana završetka profesionalne rehabilitacije pod uvjetom da se u roku od 30 dana od dana završetka profesionalne rehabilitacije prijavio nadležnoj službi zapošljavanja i da se u skladu s propisima o zapošljavanju redovito prijavljuje toj službi.

Invalid rada koji je stekao pravo na profesionalnu rehabilitaciju ima od dana nastanka invalidnosti pa do početka rehabilitacije, za vrijeme potonje i od dana njenog završetka do zaposlenja, pravo na naknadu plaće u visini invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad za 40 godina mirovinskog staža.

U slučaju da se ne može osigurati prijevoz od mjesta stanovanja do mjesta gdje se obavlja profesionalna rehabilitacija, ako se ista obavlja izvan mjesta stanovanja invalida rada, on ima pravo na smještaj i prehranu, odnosno naknadu troškova smještaja i prehrane za vrijeme profesionalne rehabilitacije u drugom mjestu. 148. PROFESIONALNA BOLEST

62

Bolest do koje je došlo u izravnoj vezi s radom; da bi bila priznata kao takva potrebno je i određeno vrijeme izloženosti štetnim utjecajima rada i radne sredine koji uzrokuju profesionalnu bolest, kao i postojanje određene bolesti na Listi profesionalnih bolesti; u slučaju invalidnosti zbog profesionalne bolesti – invalidska mirovina određuje se u većoj svoti;

149. OZLJEDE NA RADUOzljeda koju pretrpi osiguranik na radu ili povodom rada, tj. mora biti uzročno vezana s radom; ozljedom na radu izjednačene su i druge neke ozljede (ozljeda na putu na posao ili s posla i dr.); u slučaju ozljede na radu kao uzroka invalidnosti, invalidska mirovina određuje se u većoj svoti.

150. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I SIGURNOST NA RADUCilj i svrha zaštite na radu, kao i propisa kojima se utvrđuju pravila ponašanja u tom području je

poduzimanje mjera i radnji za sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša.

Zaštita na radu provodi se i poradi uočavanja nesmetanog duševnog i tjelesnog razvitka mladeži, zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite invalida i profesionalno oboljelih osoba od daljnjeg oštećivanja zdravlja i smanjenja njihove radne sposobnosti te poradi očuvanja radne sposobnosti zaposlenika starije dobi u granicama primjerenih njihovoj životnoj dobi.

Cilj i svrha zaštite na radu ostvaruje se u prvom redu otkrivanjem i otklanjanjem opasnosti koje u određenim okolnostima mogu izazvati ozljedu na radu, profesionalnu bolest ili drugu bolest u svezi s radom.

Otkrivanje i otklanjanje opasnosti postiže se primjenom pravila i mjera zaštite na radu. Ta pravila i mjere zaštite na radu dužni su provoditi, odnosno primjenjivati poslodavci, zaposlenici i država. Za sve učesnike u provođenju zaštite na radu propisima su utvrđena pravila ponašanja, to jest obveze, prava i odgovornosti.

U organizaciji, uređivanju i provođenju propisa iz zaštite na radu najznačajniju zadaću ima poslodavac, koji je odgovoran za njezinu organizaciju, uređivanje i provedbu. U ostvarivanju složenijih, stručnih i brojnih poslova zaštite na radu istaknutu ulogu imaju stručnjaci za zaštitu na radu, koje je poslodavac sukladno zakonu o zaštiti na radu RH dužan zaposliti kada je to zakonom utvrđeno.

Djelatnost koja se bavi zaštitom zdravlja radnika - medicina rada - proučava problematiku iz područja fiziologije, patologije (profesionalne bolesti i profesionalne toksikologije), psihologije rada, ekologije rada, ergonomije, ocjenjivanje radne sposobnosti te profesionalne orijentacije i selekcije.

Medicina rada istražuje učinke rada i radnog okoliša (fizikalnog, kemijskog, biološkog, psihološkog i socijalnog) na zdravlje zaposlenih te procjenjuje sposobnost radnika za obavljanje određenog posla.

Iako se medicina rada treba prilagoditi novim zahtjevima koji iz toga proizlaze, treba se baviti i problemima u zatečenoj tehnologiji, koja je još uvijek vrlo značajno prisutna.

Premda je danas u ergonomiji vodeći pristup prilagođavanja radnog mjesta radniku, treba stalno voditi računa i o danas još važećem pristupu pravog čovjeka na pravome mjestu.

U vezi s tim je zaštita zdravlja radnika, koja skrbi o očuvanju i unapređenju zdravlja radnika, podizanju psihofizičke i radne sposobnosti radnika, prevenciji bolesti i ozljeda prouzročenih čimbenicima radne okoline, zapošljavanju radnika na poslovima i radnim zadaćama koje odgovaraju njegovim fiziološkim i psihološkim mogućnostima, znanjima, vještinama, motivaciji i stupnju zdravlja te prilagodba rada čovjeku i čovjeka njegovom poslu, odnosno ocjenjivanja radne sposobnosti.

151. LISTA PROFESIONALNIH BOLESTIPosebni zakon za ovo pitanje je Zakon o listi profesionalnih bolesti. Njime se definira

profesionalna bolest (vidi pitanje 148.). Njih se dokazuje pomoću u medicini rada prihvaćenih programa obrade (algoritama), a dijagnostički postupak obuhvaća: 1) radnu anamnezu i dokazivanje povezanosti bolesti i izloženosti pri radu;

63

2) kliničku sliku s pojavom oštećenja funkcije i/ili morfologije organa ili organskih sustava za koje je poznato da je određena radna štetnost može uzrokovati; 3) pozitivne nalaze dijagnostičkih metoda koje mogu objektivizirati to oštećenje.

152. EUROPSKA POVELJA O OSNOVNIM SOCIJALNIM PRAVIMA RADNIKA Europska Povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika koju je posebnim zaključkom

prihvatio Hrvatski sabor u lipnju 1991.g. , a usvojena je u Torinu 1961.g. Spada u osnovne izvore međunarodnog radnog prava. Europska povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika određuje da radnik ima pravo i dužnost na obrazovanje tijekom rada, da svaki radnik EU mora imati mogućnost stručnog osposobljavanja tijekom svog radnog vijeka, da je obveza poslodavca da osigura uvjete za osposobljavanje (materijalne i tehničke), te da uvjeti ne smiju biti diskriminatorni.

153. SMANJENA RADNA SPOSOBNOSTPostoji kod osiguranika kod kojeg je radna sposobnost smanjena za više od polovice zdravog

zaposlenika iste naobrazbe i sposobnosti. Ako takav osiguranik može raditi na svom poslu pa makar pola radnog vremena onda kod njega nema invalidnosti tj. smatra se potpuno sposobnim za rad (profesionalna rehabilitacija) – spomenuti i kod prethodnih pitanja.

154. ZAŠTITA MLADEŽIDjetetu je zbog njegove psihičke i fizičke nezrelosti potrebna osobita briga i zaštita koja uključuje

i odgovarajuću pravnu zaštitu prije i nakon rođenja pa se stoga u tu zaštitu uključuju roditelji, dobrovoljne organizacije, lokalne vlasti i nacionalne vlade.

Deklaracija o pravima djeteta proklamira da «čovječanstvo duguje djetetu najbolje što mu može pružiti».

Zaštita djeteta se ostvaruje kroz razne oblike društvene djelatnosti, sadržaje i aktivnosti kao što su besplatna i obvezna zdravstvena zaštita djece i mladeži, besplatna i obvezna osnovnoškolska naobrazba...

Dječja zaštita zasniva se na načelu SOLIDARNSOTI i UZAJAMNOSTI , a osnovnu funkciju u toj zaštiti ima porodica.

Uporište brige o djeci u RH je Ustav koji navodi da Republika štiti materinstvo, djecu, mladež, a uz to propisuje pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb tjelesno, duševno oštećenom i socijalno zapuštenom djetetu, pravo na osobitu skrb maloljetnicima bez roditelja i o kojima se roditelji ne brinu.

Briga o djeci predškolske dobi obuhvaća predškolski odgoj i naobrazbu te skrb o djeci predškolske dobi kao dio sustava odgoja i obrazovanja te skrb o djeci uopće.

Doplatak za djecu je najznačajniji oblik zaštite djece jer se njime stvaraju osnovni uvjeti za razvoj djece, a napose djece socijalno ugroženih obitelji.

Sustav dječje zaštite poznaje i druge oblike (organizirano dnevno zbrinjavanje djece, zbrinjavanje djece bez roditeljske skrbi...)

UNICEF – osnovan 1946. kao jedina organizacije UN-a čiji je rad usmjeren na poboljšanje i rješavanje bitnih potreba djece u zemljama s niskim dohotkom.

Rad te organizacije sastoji se u pomaganju vlada pri planiranju u izvršavanju programa namijenjenih djeci.

Pruža pomoć na zahtjev zainteresirane vlade ( zdravstvene službe, zaštita obitelji i djece, prehrana, školovanje, profesionalna orijentacija).

Surađuje sa svjetskom zdravstvenom organizacijom.

155. ZAŠTITA MAJČINSTVAZaštita majčinstva je zaštita koja se osigurava ženama radi zaštite njihova zdravlja i zdravlja djece,

te pomoći  pri skrbi o maloj djeci (u suvremenim uvjetima ovu zaštitu sve češće ravnopravno uživaju i očevi).

Žena ima dvojne obveze : radne i obiteljske i bez njihova usklađivanja gube se i jedna i druga, a tendencija je u smanjivanju radne funkcije u korist funkcije majčinstva.

Prve odredbe o zaštiti žene donesene su u Engleskoj početkom 19.st.Pravni izvori zaštite žena općenito, te zaštite majke posebno su :

1.      Konvencija o državljanstvu udane žene iz 1933.g.;

64

2.      Dokumenti o pitanjima pravnog položaja žene u Društvu naroda iz 1934.g. i 1938.g.;3.      Konvencije MOR-a , koje se mogu podijeliti na 2 grupe :A)konvencije čiji je zadatak zaštita majčinstva – najvažnija je Konvencija br.103 o zaštiti

majčinstva (prati ju Preporuka br. 95 o zaštiti majčinstva);B)konvencije čije je postizanje jednakosti u postupanju među ženama i muškarcima što se tiče

uvjeta rada, zapošljavanja i plaća – 1)Konvencija o radu žena prije i poslije poroda; 2)Konvencija o noćnom radu žena; 3)Konvencija o zapošljavanju žena na podzemnim radovima u rudnicima svih kategorija; 4)Konvencija o jednakosti plaća radnika i radnica za rad jednake vrijednosti; 5)Konvencija o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje; 6)Konvencija o jednakim mogućnostima i jednakom tretmanu radnika i radnica; 7)Konvencija o noćnom radu žena u industriji

4.      Povelja UN iz 1945.g.;5.      Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948.g.;6.      Deklaracija UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;7.      Konvencija UN-a o borbi protiv diskriminacije u prosvjeti;8.      Konvencija o političkim pravima žena;9.      Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima;10.  Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije prema ženama Tim univerzalnim izvorima naglašava se jednakost, ravnopravnost, dostupnost svakog posla bez

obzira na rasu, vjeru, politička uvjerenja i sl., ali i bez obzira na spol. To preuzima i Ustav RH i zakonodavstvo o radu.

 3.ZAŠTITA ŽENE U RADNOM ODNOSU Zaštita žene u radnom odnosu obuhvaća :1.      pravnu zaštitu žena – kojom se podrazumijeva zabrana diskriminacije s obzirom na spol, trudnoću, pravo na povratak na radno mjesto nakon korištenja prava u svezi s njegom i podizanjem djece i sl. i2.      zaštitu žene na radu – kojom se podrazumijevaju mjere zaštite s obzirom na psihološka svojstva žene, mjere zaštite žene na radnom mjestu dijele se na :a)      općenito mjere zaštite na radu koju ostvaruju sve zaposlene žene ib)      zaštitu na radu trudnica

Govori se o posebnoj (radnoj i socijalnoj) zaštiti žene :1.      u razdoblju trudnoće – utvrđena je posebna zdravstvena zaštita, zabrana noćnog rada, zabrana rada na poslovima koji su štetni za zdravlje i sl. ;2.      u razdoblju pred porod – utvrđena je posebna medicinska zaštita, porodni dopust i ekonomska zaštita;3.      u razdoblju dok majka doji dijete – utvrđeno je pravo na stanku tijekom radnog vremena, skraćeno radno vrijeme, zabrana noćnog i prekovremenog rada;4.      u ukupnom razdoblju rada – radni status žene je u režimu posebne zaštite i u cjelokupnom razdoblju rada

Prava žena tj. majki utvrđena su osim u Ustavu RH, i u ZOR-u, Zakonu o zapošljavanju, Zakonu o zaštiti na radu, Zakonu o zdravstvenom osiguranju, Zakonu o mirovinskom osiguranju te u brojnim podzakonskim aktima, kolektivnim ugovorima i pojedinačnim pravnim aktima (ugovorima o radu, odlukama, rješenjima).

Temeljni oblici zaštite majčinstva su :1.      zabrana rada žena na osobito teškim fizičkim poslovima, radovima pod zemljom ili pod vodom te drugim poslovima koji s obzirom na njezine psihofizičke sposobnosti osobito ugrožavaju ženin život ili zdravlje;2.      zabrana diskriminacije na radu zbog trudnoće;3.      premještaj trudnice tj. žene koja doji dijete na poslove koji ne ugrožavaju njen i djetetov život i zdravlje;

65

4.      obvezni i dobrovoljni porodiljni dopust;5.      pravo na radu u skraćenom radnom vremenu;6.      stanka za dojenje djeteta;7.      pravo na mirovanje radnog odnosa do 2 godine djetetova života  USTAV RHPrema Ustavu RH Republika Hrvatska štiti materinstvo, te stvara socijalne, kulturne, odgojne,

materijalne i druge uvjete kojima promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Ustav RH utvrđuje osobitu zaštitu žene na radu te određuje da se prava u svezi s porođajem, materinstvom i njegom djece uređuju zakonom.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost (zabrana diskriminacije).

Bez obzira što Ustav veže zaštitu žena na radu uz majčinstvo, zakonom je ustanovljeno pravo žena na posebnu zaštitu na radu i u svezi s radom. Posebna zaštita žene na radu odnosi se na otklanjanje štetnih utjecaja pojedinih poslova na ženu u radnom odnosu.

 ZAKON O RADU I ZAŠTITA MAJČINSTVAZakon o radu uređuje posebnu zaštitu žene u nekoliko odredaba, a u posebnoj glavi IX. Zaštitu

majčinstva. Osnova tih odredaba nalazi se u općim vrelima radnog prava i u Ustavu RH. Zakonodavstvo uređuje 3 razdoblja (vremena) ili stanja zaštite žene u radnom odnosu (a svako od tih stanja ima specifičan režim zaštite) :1.      zaštita žene-radnice za vrijeme trudnoće;2.      zaštita žene-radnice zbog poroda;3.      zaštita majčinstva u širem smislu Osnovna pitanja radno-pravne i socijalno-pravne zaštite majčinstva u ZOR-u riješena su

odredbama koje uređuju :1.      poslove na kojima ne smije raditi žena;2.      zabranu nejednakog postupanja prema trudnicama;3.      premještaj trudnice tj. žene koja doji dijete;4.      porodiljni dopust;5.      skraćeno radno vrijeme roditelja;6.      stanku za dojenje djeteta;7.      prava koja može koristiti djetetov otac;8.      mirovanje radnog odnosa do 2 godine djetetova života;9.      prava majke odgojiteljice;10.  prava majke u slučaju djetetove smrti;11.  naknadu plaće za vrijeme porodiljnog dopusta i rada  u skraćenom radnom vremenu;12.  prava roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju;13.  prava posvojitelja tj. skrbnika;14.  pretpostavku rada u punom radnom vremenu;15.  najavu korištenja prava;16.  zabranu otkaza;17.  prava radnika da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu;18.  pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove  1.Poslovi na kojima ne smije raditi ženaŽena ne smije obavljati osobito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom te druge

poslove koji, s obzirom na njene psihofizičke osobine, osobito ugrožavaju ženin život ili zdravlje.Ministar rada i socijalne skrbi , uz suglasnost ministra zdravstva pravilnikom će odrediti poslove

na kojima ne smije raditi žena.Zabrana rada pod zemljom ne odnosi se na žene koje obavljaju vodeće poslove, poslove

zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, studente i pripravnike koji tijekom školovanja ili stručnog

66

osposobljavanja, moraju dio vremena provesti u podzemnim dijelovima rudnika te na žene koje povremeno moraju ulaziti u podzemne dijelove rudnika radi obavljanja poslova koji nisu fizičke naravi.

 2.Zabrana nejednakog postupanja prema trudnicamaPoslodavac ne smije odbiti zaposlenu ženu zbog njene trudnoće, otkazati joj ugovor o radu ili je,

osim pod uvjetom koji određuje premještaj trudnice, odnosno žene koja doji dijete, premjestiti na druge poslove.

Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da traži takve podatke, osim ako radnica osobno zahtjeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.

 3.Premještaj trudnice, odnosno žene koja doji dijeteOdredbe o zabrani nejednakog postupanja prema trudnicama ne sprečavaju privremeni premještaj

trudnice ili žene koja doji dijete, na druge poslove na temelju njezina osobnog zahtjeva ili po odluci poslodavca, ako to zahtjeva njezino zdravstveno stanje, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Ako žena radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno djetetov život ili zdravlje, poslodavac je mora premjestiti na druge odgovarajuće poslove.

U sporu između poslodavca i radnice, samo je ovlašteni liječnik nadležan ocijeniti da li je premještaj na druge poslove odgovarajući.

Ako poslodavac koji zapošljava 5 ili manje od 5 radnika, nije u mogućnosti osigurati raspored žene-trudnice  na druge odgovarajuće poslove, žena ima pravo na dopust uz naknadu plaće prema posebnim propisima.

Ministar rada i socijalne skrbi, uz suglasnost ministra zdravstva, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za stjecanje prava, te način obračunavanja i isplate naknade plaće.

Privremeni smještaj poslodavac mora opozvati čim ženino zdravstveno stanje dopušta njen povratak na poslove na kojima je prethodno radila.

Privremeni smještaj ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće radnice.Radnicu-trudnicu ili ženu koja doji dijete može se premjestiti u drugo mjesto rada samo uz njezin

pristanak.

156. ZAŠTITA MAJKE I DJETETAVidi dva prethodna pitanja.

157. PRAVA RADNICE ZA SLUČAJ POROĐAJAZa vrijeme trudnoće, rodiljnog dopusta, rada u skraćenom radnom vremenu te još 15 dana nakon

isteka korištenja tih prava, poslodavac ne može otkazati radni odnos ženi koja koristi ta prava (radni odnos na neodređeno) .

Kod radnog odnosa sklopljenog na određeno vrijeme, trudnici MOŽE biti dan otkaz istekom vremena na koje je taj ugovor sklopljen (radni odnos na određeno)

Trudnica/ili žena na rodiljnom dopustu ili kada je ugovor o radu u stanju mirovanja (kada joj miruje) na tri godine, može poslodavcu otkazati Ugovor o radu.

Nakon što je prošao porodni dopust ili rad na skraćenom radnom vremenu radnica koja je koristila ta prava ima pravo povratka na TE poslove (koje je radila prije odlaska na porodni dopust) prije korištenja svih prava.Ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, poslodavac je dužan ponuditi joj druge odgovarajuće poslove koji ne smiju imati rezultat šikaniranja radnice već u skladu sa prethodnim radnim mjestomPravo na novčanu pomoć za opremu novorođenčeta ima zaposlena osigurana i nezaposlena trudnica a koja nema sredstva za uzdržavanje čiji ostvareni prihod po članu njezine obitelji nije veći od 100% osnovice za socijalna davanja propisane Zakonom o socijalnoj skrbi.

Na naknadu plaće ima pravo radnica, zbog

1) bolesti i komplikacija trudnoće, 2) poroda i pri korištenju obveznog porodnog dopusta do jedne godine djetetovog života, 3) korištenju skraćenog radnog vremena

67

4) korištenju rodiljnog dopusta do tri godine nakon poroda dvojaka, trojaka i više djece5) korištenja prava na stanku zbog dojenja djetetaNaknada plaće iznosi 100% osnovice za naknadu

158. PORODNI DOPUSTZa vrijeme trudnoće, poroda i njege djeteta radnica ima pravo na porodni dopust.Radnica može početi koristiti porodni dopust 45 dana prije očekivanog poroda i može ga koristiti do

1 godine dana djetetova života.Dan očekivanog poroda utvrđuje ovlašteni liječnik.Za blizance, trojke, četvorke, odnosno više djece jednake dobi zaposlena žena može koristiti porodni

dopust do navršene 2 godine djetetova života.Radnica obvezno koristi porodni dopust u razdoblju od 28 dana prije poroda do 6 mjeseci djetetova

života (obvezni porodni dopust).Pravo na obvezni porodni dopust koristi se u neprekinutom trajanju.Na vlastiti zahtjev, žena iznimno može početi raditi prije nego dijete navrši 6 mjeseci života, ali ne

prije isteka 42 dana poslije poroda.Ako je dijete prerano rođeno, produžuje se porodni dopust od 45 dana prije očekivanog poroda do

godine dana djetetova života, za toliko vremena za koliko je dijete prerano rođeno.Nakon proteka obveznog porodnog dopusta, ako se roditelji tako sporazumiju, pravo na porodni dopust

može koristiti djetetov otac. Ako djetetov otac koristi to pravo u trajanju od najmanje 3 mjeseca, porodni dopust od 45 dana prije očekivanog poroda do godine dana djetetova života i porodni dopust za blizance, trojke, četvorke odnosno više djece jednake dobi do navršene druge godine djetetova života produžuje se za 2 mjeseca.

159. POTPORE U ZAŠTITI MATERINSTVA I NJEZI DJETETAVidi ostala pitanja o materinstvu, trudnicama, i sl., uz ovo: Trudnice koje su osiguranici pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) imaju pravo na besplatnu trudničku skrb kod specijaliste ginekologa s ugovorenim odnosom sa Hrvatskim zavodom za zdravstvenim osiguranjem. Isto se odnosi i na doktora opće prakse (obiteljske medicine) u vašem domu zdravlja. Plaćeni su i troškovi poroda u zdravstvenoj ustanovi (bolnici).

160. KORISNIK RODILJNIH I RODITELJSKIH POTPORANovim Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, svih roditelja i s njima izjednačenih osoba

koje se brinu o djetetu neovisno o njihovom radnopravnom statusu, utvrđuju se novi uvjeti za ostvarivanje prava na vremenske i novčane potpore. To znači da su korisnici prava na potpore:

1. osobe u radnom odnosu2. članovi uprave trgovačkih društva3. volonteri4. samozaposleni roditelji5. osobe koje ostvaruju drugi dohodak6. nezaposlene osobe7. roditelji izvan sustava rada 8. posvojitelji

9.. stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj

161. PRAVA KORISNIKA NA RODILJNE I RODITELJSKE POTPOREVREMENSKE POTPORE

Do sada smo pod pojmom rodiljni dopust smatrali vremenski dopust vezan uz porod i njegu djece, te obvezni rodiljni dopust koji je obuhvaćao razdoblje od 28 dana (odnosno od 45 dana) prije očekivanog poroda do šest mjeseci djetetova života, a nije se mogao prekinuti prije isteka 42 dana poslije poroda. Nakon isteka obveznog rodiljnog dopusta mogao se koristiti rodiljni dopust do godine dana djetetova života ili za blizance, treće, te svako slijedeće dijete do navršene treće godine djetetova života, neovisno koristi li ga otac ili majka.

Novim Zakonom vremenske potpore vezane uz porod i njegu djeteta su definirane kao:1. Dopusti – ostvaruju zaposleni roditelji i samozaposleni roditelji

68

2. Poštede od rada – roditelji koji ostvaruju drugi dohodak, nezaposleni roditelji, te poljoprivrednici koji u RH obavljaju djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino i glavno zanimanje i nisu obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, a vlasnici su, posjednici ili zakupci, te imaju status osiguranika iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Propisano vrijeme za brigu o djetetu – ostvaruju roditelji izvan sustava rada, a to su korisnici mirovine, invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju, osobe koje se redovito školuju ili studiraju, osobe koje su prema propisima iz socijalne skrbi nesposobne za rad kao i ostale osobe koje nisu stekle pravo na rodiljni odnosno roditeljski dopust po nekoj drugoj osnovi, a imaju priznat status osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

Zaposleni roditelji i samozaposleni roditelji ostvaruju pravo na:1. Rodiljni dopust – razdoblje do navršenih šest mjeseci djetetova života i to obavezno u

neprekidnom trajanju majka koristi 28 dana prije očekivanog poroda do 42 dana poslije poroda, nakon čega rodiljni dopust može koristiti otac djeteta.

2. Roditeljski dopust – razdoblje u trajanju od 6 mjeseci (za prvo i drugo rođeno dijete) do 30 mjeseci ( za rođene blizance, treće i svako slijedeće dijete ).

Novim zakonom vremenske potpore moći će se koristiti do osme godine djetetova života, što znači da će se pripadajuće pravo na roditeljski dopust moći koristiti u prekidima u dijelovima, ali najviše dva puta godišnje i svaki put najmanje u trajanju od 30 dana.

Zaposleni roditelj koji tijekom korištenja prava na roditeljski dopust namjerava mijenjati način korištenja tog prava dužan je najmanje 30 dana prije nastanka promjene ili prije ponovnog uspostavljanja neiskorištenog pripadajućeg prava pismeno obavijestiti svog poslodavca o toj namjeri.

Poslodavac je obavezan izdati pisanu potvrdu o svojoj suglasnosti, koju su roditelji obavezni priložiti područnoj službi HZZO-a uz zahtjev za rješavanje o korištenju pripadajućeg prava. Poslodavac najduže za razdoblje od 30 dana ima mogućnost ne prihvatiti obavijest roditelja.

Pod jednakim uvjetima roditeljima novi Zakon propisuje:1. Rad s polovicom punog radnog vremena2. Rad u skraćenom radnom vremenu radi pojačane njege djeteta do njegove navršene treće godine 3. dopust za slučaj smrti djeteta4. stanku za dojenje djeteta Ukoliko zaposlena trudnica i majka radi na poslovima koji su štetni za njezino zdravljeili zdravlje djeteta ima pravo na dopust. Jedan od zaposlenih roditelja može ostvariti pravo na mirovanje radnog odnosa do navršene treće

godine života djeteta. Roditelji djeteta s težim smetnjama u razvoju mogu koristiti pravo na dopust ili pravo na rad u

skraćenom radnom vremenu do osme godine života djeteta, a nakon osme godine prestaje pravo na dopust, ali se može ostvariti pravo na rad u skraćenom radnom vremenu.

Pravo ostvaruju roditelji pod istim uvjetima.

NOVČANE POTPORE

Novčanom potporom smatra se naknada plaće, novčana naknada, novčana pomoć i jednokratna novčana potpora za novorođeno dijete.

• Zaposleni i samozaposleni roditelji ostvaruju pravo na naknadu plaće koja ne može iznositi manje od 50% proračunske osnovice, neovisno rade li ili volontiraju u punom ili nepunom radnom vremenu. Kao i do sada naknada plaće za prvih 6 mjeseci ( rodiljni dopust ) utvrđivati će se u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene u skladu s propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, ( nema utvrđenog najvišeg iznosa koji se isplaćuje na teret sredstva Zavoda, a određuje se visinom prosječno isplaćene plaće u posljednjih 6 mjeseci koje prethode otvaranju rodiljnog dopusta.

69

• Za roditeljski dopust u trajanju od 6 mjeseci naknada plaće iznositi će najviše 80% proračunske osnovice ( prema sada važećim propisima nakon prvih 6 mjeseci do godine dana djetetova života naknada iznosi najmanje 1.663,00 kn, a najviše 2.500,00 kn )

• Za korištenje preostalog dijela roditeljskog dopusta naknada plaće će iznositi 50% od proračunske osnovice. ( od prve do treće godine života djeteta za blizance, treće i svako slijedeće dijete iznosi 1.663,00 kn ).

Novim Zakonom zaposleni ili samozaposleni roditelji koji nemaju neprekidni staž osiguranja najmanje 12 mjeseci ostvarit će naknadu plaće koja će iznositi 50% proračunske osnovice ( prema sada važećem iznosu proračunske osnovice

1.663,00 kn). Isti iznos primati će roditelji koji imaju uvjete za korištenje rodiljne i roditeljske poštede od rada, te roditelji koji imaju uvjete za ostvarivanje prava roditelja izvan sustava rada.

Novim Zakonom opseg prava posvojitelja ovisi o radnopravnom statusu korisnika prava i životnoj dobi posvojenika.

Tijekom korištenja posvojiteljskog dopusta zaposlena i samozaposlena osoba imat će ista prava pod istim uvjetima i u visini na naknadu plaće kao i zaposleni i samozaposleni roditelji.

Ostale osobe ( posvojitelji) ostvarivat će pravo na posvojiteljsku poštedu od rada ili pravo na posvojiteljsku brigu o djetetu čije će trajanje ovisiti o starosti usvojenog djeteta i pravo na novčanu naknadu ili novčanu pomoć u visini od 50% proračunske osnovice mjesečno.

162. RODILJNI DOPUSTRodiljni dopust – razdoblje do navršenih šest mjeseci djetetova života i to obavezno u neprekidnom trajanju majka koristi 28 dana prije očekivanog poroda do 42 dana poslije poroda, nakon čega rodiljni dopust može koristiti otac djeteta.

163. NAKNADA PLAĆE ZA RODILJNI DOPUST- za vrijeme obveznog rodiljnog dopusta (do 6 mjeseci starosti djeteta): 100% od osnovice za naknadu plaće s time da naknada plaće ne može biti manja od 1.663,00 kune- za vrijeme dodatnog rodiljnog dopusta (od 6 mjeseci do 1 godine starosti djeteta): od 1.663,00 kn do2.500,00 kn- za vrijeme rodiljnog dopusta do treće godine života djeteta (od 1. do 3. godine starosti djeteta): 1.663,00 kn- za nezaposlene majke, korisnice mirovine, majke na redovnom školovanju (do 1. god. starosti djeteta): 1.663,00 kn

164. RODITELJSKI DOPUSTZakon o rodiljnim i roditeljskim potporama razlikuje rodiljni i roditeljski dopust. Roditelji imaju

pravo na roditeljski dopust i nakon što dijete navrši šest mjeseci - za prvo i drugo dijete on traje šest mjeseci, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete 30 mjeseci. Iskoristiti ga mogu u nekoliko navrata, sve dok dijete ne navrši osam godina..

Kad je riječ o korištenju prava na roditeljski dopust osoba u radnom odnosu, one su obvezne u roku od najmanje 30 dana poslodavcu najaviti korištenje prava ili njegov prekid. Nakon što primi najavu radnika o namjeri korištenja prava na roditeljski dopust, poslodavac će izdati pisanu suglasnost, koja je pretpostavka korištenja prava. Postupanja poslodavca i način rješavanja sporova kad zbog prirode posla ili tehnoloških zahtjeva procesa rada poslodavcu neće odgovarati da radnica ili radnik koriste roditeljski dopust trebale bi regulirali odredbe novog Zakona o radu.

165. PRAVA RADNICE-MAJKE KOJA DOJI DIJETEAko trudnica ili žena koja doji dijete, radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje,

odnosno djetetov život ili zdravlje, poslodavac je mora premjestiti na druge odgovarajuće poslove. U sporu između poslodavca i radnice, samo je ovlašteni liječnik nadležan ocijeniti da li je premještaj na druge poslove, u tom slučaju odgovarajući. Ako poslodavac koji zapošljava pet ili manje od pet radnika, nije u mogućnosti osigurati raspored žene na druge odgovarajuće poslove, žena ima pravo na dopust uz naknadu plaće prema posebnim propisima. Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za stjecanje prava, te način obračunavanja i isplate

70

naknade plaće. Privremeni premještaj poslodavac mora opozvati čim ženino zdravstveno stanje dopušta njezin povratak na poslove na kojima je prethodno radila. Privremeni premještaj ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće radnice. Radnicu se može premjestiti u drugo mjesto rada samo uz njezin pristanak

Žena koja nakon korištenja porodnog dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu nastavi dojiti dijete, ima u tu svrhu tijekom rada u punom radnom vremenu, dva puta dnevno pravo na stanku u trajanju od po sat vremena. Ti pravo žena može koristiti do godine dana djetetova života. Vrijeme stanke ubraja se u radno vrijeme. Naknada plaće za stanku obračunava se prema posebnim propisima. Ministar nadležan za rad, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak ostvarenja prava na stanku za dojenje djeteta te način obračunavanja i isplate naknade plaće.

166. PRAVA RODITELJA DJETETA S TEŽIM SMETNJAMA U RAZVOJUDetaljno su regulirana Pravilnikom o pravima roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju.

Osnovna prava njime uređena su pravo na dopust, odnosno pravo na rad s polovicom radnog vremena radi njege djeteta.

Pravo na dopust za njegu djeteta i pravo na rad s polovicom punog radnog vremena može ostvariti jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju koji je u radnom odnosu s punim radnim vremenom pod uvjetom da drugi roditelj nije nezaposlen prema propisima o zapošljavanju, odnosno roditelj koji je u radnom odnosu s punim radnim vremenom, a koji sam živi s djetetom

Izuzetno od toga, jedan od roditelja može ostvariti jedno od ranije navedenih prava ako drugi roditelj koji je nezaposlen nije u mogućnosti zbog svog psihofizičkog stanja pružati potrebnu njegu djetetu s težim smetnjama u razvoju, ako je na odsluženju vojnog roka ili se nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne zatvora duže od 30 dana

167. PRAVO POSVOJITELJA DJETETAPrava utvrđena Zakonom o radu radi zaštite majčinstva i podizanja djece, može koristiti pod

jednakim uvjetima posvojitelj djeteta ili osoba kojoj je na temelju rješenja tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi, dijete povjereno na čuvanje i odgoj. Ako je dijete starije od dobi predviđene za ostvarivanje prava zaštite majčinstva i podizanja djece, jedan od posvojitelja djeteta mlađeg od dvanaest godina ima pravo na posvojiteljski dopust od 270 dana neprekidno, od dana posvojenja, pod uvjetom da supružnik posvojitelja nije roditelj djeteta. Posvojitelj ima pravo na porodni i posvojiteljski dopust u ukupnom trajanju od najmanje 270 dana. Za vrijeme korištenja posvojiteljskoga dopusta, posvojitelj ima pravo na naknadu plaće, prema posebnim propisima.

168. KONVENCIJA MOR-a br. 103 O ZAŠTITI MAJČINSTVAKonvencija br. 103 o zaštiti majčinstva je usvojena na Općoj konferenciji MOR-a u Ženevi,

primjenjuje se na sve žene zaposlene u industrijskim poduzećima, neindustrijskim i poljoprivrednim poslovima, uključujući i žene koje zarađuju plaću radeći kod kuće.

Prema Konvenciji svaka žena ima pravo na porodiljni dopust, na osnovi liječničkog uvjerenja kojim se označava pretpostavljeni datum njezina poroda. Porodiljni dopust traje najmanje 12 tjedana, s time da se jedan dio toga dopusta koristi obvezno nakon poroda-obvezni porodiljni dopust nakon poroda traje najmanje 6 tjedana.

U slučaju bolesti (koja je potvrđena liječničkim uvjerenjem), a koja proizlazi iz trudnoće, nacionalno zakonodavstvo treba predvidjeti dodatnu pretporodiljnu odsutnost sa posla čije maksimalno trajanje određuje nacionalni propis.

U slučaju bolesti koja na osnovi liječničkog uvjerenja nastupa zbog poroda, žena ima pravo na produženje poslijeporodiljnog dopusta čije maksimalno trajanje može odrediti nacionalni propis.

Kad je žena odsutna s posla na osnovu tih odredaba Konvencije, ona ima pravo na primanja u novcu i liječničku pomoć. Stopa davanja u novcu određuje se nacionalnim zakonodavstvom tako da bude dostatna za potpuno uzdržavanje žene i njezinog djeteta u zadovoljavajućim higijenskim uvjetima i na pristojnoj razini. Liječnička pomoć obuhvaća pretporodiljnu pomoć, pomoć za vrijeme poroda i nakon poroda, koju pruža ovlaštena primalja ili liječnik , te smještaj u bolnici ako je potrebno.

Davanja u novcu i liječnička pomoć pružaju se ili u sklopu sustava obveznog osiguranja ili na teret javnih fondova, a dodjeljuju se punopravno svim ženama koje ispunjavaju postavljene uvjete. Kad se

71

davanja u novcu, u sklopu sustava obveznog socijalnog osiguranja određuju na osnovi prethodne zarade , ne smiju biti manja od 2/3 prethodne zarade koja je uzeta u obzir.

Žene koje ne mogu ostvariti pravo na ova primanja , primat će odgovarajuću pomoć iz sredstava socijalne skrbi ako su ostvareni uvjeti o imovinskom stanju propisani od strane zakonodavstva zemlje.

Ako žena doji svoje dijete ima pravo u tu svrhu prekinuti posao jednom ili u više navrata, prekidi u poslu zbog dojenja djeteta moraju se uračunati u trajanje posla i biti plaćeni ako tako to pitanje regulira nacionalno zakonodavstvo.

Kada je žena odsutna sa posla zbog navedenih razloga, za njezinog poslodavca protuzakonito je da joj da otkaz za vrijeme porodiljnog dopusta ili tako da otkazni rok istječe za vrijeme tog dopusta.

169. UVJETI ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI U VEZI SA ZAPOŠLJAVANJEMUređuje ih Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem izvan

Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Naime, te djelatnosti prvenstveno obavlja Zavod, iako ih je, prema odredbama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, moguće povjeriti i fizičkoj osobi, trgovačkom društvu, odnosno, po određenim uvjetima, srednjoškolskoj ustanovi.

Djelatnosti navedene u Pravilniku, tj. djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem mogu obavljati pravne osobe kao trgovačka društva, a fizičke osobe kao samostalnu djelatnost.

Srednjoškolske ustanove mogu obavljati samo poslove posredovanja za povremeni rad redovnih učenika.

Posrednici iz stavka prije upisa u odgovarajući registar, a srednjoškolske ustanove za obavljanje posredovanja za povremeni rad redovnih učenika, moraju imati dozvolu ministarstva nadležnog za rad (u daljnjem tekstu: ministarstvo) izdanu uz prethodno pribavljeno mišljenje povjerenstva kojeg imenuje Gospodarsko-socijalno vijeće.Dozvolu će ministarstvo izdati fizičkoj osobi koja namjerava obavljati djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem kao samostalnu djelatnost ako ispunjava sljedeće uvjete:

1. ima najmanje višu stručnu spremu,2. nije pravomoćno osuđena ili protiv koje se ne vodi postupak za kaznena djela protiv slobode i

prava čovjeka i građanina, Republike Hrvatske, vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, prava na rad i drugih prava iz rada, života i tijela, spolne slobode i spolnog ćudoređa, braka, obitelji i mladeži, opće sigurnosti ljudi i imovine, imovine, sigurnosti platnog prometa i poslovanja, pravosuđa, vjerodostojnosti isprava i službene dužnosti,

3. nije joj izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, i4. posjeduje odgovarajući prostor i opremu za obavljanje djelatnosti.

Dozvolu iz članka 2. stavka 3. ovoga Pravilnika ministarstvo će izdati već osnovanom trgovačkom društvu ako ispunjava sljedeće uvjete:

1. ima najmanje jednu zaposlenu osobu koja ispunjava uvjete propisane Pravilnikom,2. izvršava obveze za poreze, doprinose i druga javna davanja, i3. posjeduje odgovarajući prostor i opremu za obavljanje djelatnosti.

Dozvolu ministarstvo može izdati i fizičkoj ili pravnoj osobi koja namjerava osnovati trgovačko društvo.Dozvolu će ministarstvo izdati srednjoškolskoj ustanovi ako osoba zaposlena u ustanovi obavlja posredovanje za povremeni rad redovnih učenika ima najmanje višu stručnu spremu.

170. OSIGURANJE ZA SLUČAJ NEZAPOSLENOSTIZakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti utvrđuje obvezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti svih radnika u radnom odnosu. To osiguranje provodi se na načelu solidarnosti, te obuhvaća pravo na:

Novčanu naknaduMirovinsko osiguranjeNovčanu pomoć i naknadu troškova za vrijeme obrazovanjaJednokratnu novčanu pomoć i naknadu putnih i selidbenih troškovaPostupak za ostvarivanje prava

72

Pravo po osnovi nezaposlenosti hrvatskih državljana koji su bili zaposleni u inozemstvuDa bi nezaposlena osoba ostvarila pravo na novčanu naknadu mora:

ispuniti uvjet prethodnog rada2,radni odnos ne smije prestati njezinom krivnjom ili voljom,

u zakonskom roku se mora prijaviti nadležnoj područnoj službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i podnijeti zahtjev za novčanu naknadu.

Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti utvrđeno je pravo na mirovinsko osiguranje nezaposlenoj osobi koja je ostvarila pravo na novčanu naknadu i koja ispunjava uvjet godina života za stjecanje prava na starosnu mirovinu, dok ne stekne prvi uvjet mirovinskog staža za starosnu mirovinu, ali najdulje u trajanju 5 godina.

Nezaposlena osoba koju je Zavod uputio na obrazovanje, ima u tijeku trajanja toga obrazovanja pravo na novčanu pomoć u visini neoporezivog iznosa stipendije prema posebnom propisu. Pored novčane pomoći nezaposlena osoba ima pravo na naknadu troškova prijevoza za vrijeme toga obrazovanja u visini stvarnih troškova prijevoza sredstvima javnog prijevoza, na troškove za propisanu zaštitnu odjeću, obuću i druga pomagala u slučaju obrazovanja za deficitarna zanimanja po posebnim ovlastima i licencijama, te naknadu troškova hranarine izvan mjesta prebivališta ili boravišta.

Nezaposlena osoba kojoj Zavod nije u mogućnosti osigurati zaposlenje u mjestu prebivališta, a koja sama ili posredovanjem Zavoda nađe zaposlenje u drugom mjestu ima pravo na jednokratnu novčanu pomoć te na naknadu putnih ili selidbenih troškova za sebe, bračnog druga, odnosno izvanbračnog druga i djecu, od mjesta prebivališta do mjesta zaposlenja.

Postupak za ostvarivanje prava po osnovi nezaposlenosti pokreće se na zahtjev nezaposlene osobe. U postupku rješavanja primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Nezaposlena osoba zahtjev podnosi mjesno nadležnoj područnoj službi. O pravu po osnovi nezaposlenosti u prvom stupnju rješava područna služba u kojoj je nezaposlena osoba evidentirana, a u drugom stupnju Središnja služba Zavoda.

Hrvatski državljanin koji je bio zaposlen u inozemstvu ostvaruje pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u skladu s odredbama međunarodnog ugovora koje je Republika Hrvatska zaključila s drugim državama. Prema zaključenim ugovorima kod utvrđivanja prava na novčanu naknadu uzimaju se razdoblja osiguranja ostvarena u obveznom osiguranju prema pravnim propisima druge države, pod uvjetom da je osoba u Republici Hrvatskoj u trenutku podnošenja zahtjeva bila obvezno osigurana za slučaj nezaposlenosti određeno razdoblje.

171. KONVENCIJA MOR-a br. 2 (1919.) O NEZAPOSLENOSTIMOR ovom konvencijom odlučuje o prihvaćanju određenih prijedloga koji se tiču pitanja

prevencije i borbe protiv nezaposlenosti. Svaka je država stranka dužna uspostaviti sustav slobodnih javnih agencija za zapošljavanje, a pod kontrolom središnjih vlasti. Odbori, koji bi trebali uključivati predstavnike radnika i poslodavac morali bi biti upoznati i savjetovani o stvarima koje se tiču agencije.

Gdjegod djeluju javne i privatne agencije za zapošljavanje, treba koordinirati djelovanje istih na nacionalnoj razini, a djelovanja različitih nacionalnih sustava trebaju biti usklađena od strane Međunarodnog ureda rada, u dogovoru s tim zemljama.

Države članice MOR-a moraju utemeljiti sustave kojima će radnici-državljani jedne države, koji rade na teritoriju druge, imati priznata ista prava i beneficije iz takvog osiguranja kao i oni koji se smatraju radnicima sukladno Konvenciji.

2 Pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje 9 mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca. Kao vrijeme provedeno na radu smatra se vrijeme obveznog osiguranja po propisima o mirovinskom osiguranju ostvareno na temelju radnog odnosa u Republici Hrvatskoj i vrijeme koje je radnik proveo na bolovanju, odnosno rodiljnom, roditeljskom, posvojiteljskom ili skrbničkom dopustu nakon prestanka radnog odnosa, odnosno službe, ako je za to vrijeme primao naknadu plaće prema propisima o zdravstvenom osiguranju.

73

172. NEZAPOSLENE OSOBE I OSTALI TRAŽITELJI ZAPOSLENJANa Hrvatski zavod za zapošljavanje mogu se prijaviti nezaposlene osobe, ostali tražitelji zaposlenja koji se ne smatraju nezaposlenim osobama, te druge osobe koje koriste usluge Zavoda.

Nezaposlena osobaEvidenciju nezaposlenih osoba vodi Zavod na osnovi prijave nezaposlene osobe. Prema Zakonu o

posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti nezaposlenom osobom smatra se osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad, te ako:

ne ostvari mjesečni primitak od pružanja usluga prema posebnim propisima ili ne ostvari mjesečni primitak, odnosno dohodak od druge samostalne djelatnosti prema propisima o porezu na dohodak, a koji je veći od najniže mjesečne osnovice na koju se obračunavaju doprinosi za obvezna osiguranja prema posebnim propisima,nema registrirano trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu, odnosno nema više od 25% udjela u trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi,nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva,nije osigurana kao poljoprivrednik po propisima o mirovinskom osiguranju,nije zaposlena po posebnim propisima,nije korisnik mirovine, osim korisnika mirovine koji ostvari pravo na invalidsku mirovinu na temelju profesionalne nesposobnosti za rad,ne ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu i starosnu mirovinu,nije redovni učenik ili student.

Prava i obveze

Pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti (uvjet najmanje 9 mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca, da radni odnos nije prestao krivnjom ili sporazumom, te prijava Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa odnosno bolovanja)

Javljati se jednom mjesečno u Hrvatski zavod za zapošljavanje Pravo na mirovinsko osiguranje ako se ostvari pravo na novčanu naknadu, te ispunjava godine

života za starosnu mirovinu, a nedostaje najviše 5 godina mirovinskog staža.Prisustvovati grupnom informiranjuPravo na novčanu pomoć i naknadu troškova za vrijeme obrazovanjaPravo na jednokratnu novčanu pomoć i naknadu putnih i selidbenih troškovaPrisustvovati individualnom savjetovanjuZajedno sa savjetnikom za zapošljavanje izraditi profesionalni plan traženja posla i pridržavati se

dogovora iz planaBiti raspoloživ/raspoloživa Hrvatskom zavodu za zapošljavanje 2 dana u tjednu po tri sata. Sami

možete birati i dane i sate koji Vam odgovaraju

Ostali tražitelji zaposlenjaRadi promjene zaposlenja, odnosno radi posredovanja mogu se prijaviti Zavodu ostali tražitelji

zaposlenja i koristiti usluge posredovanja, savjetovanja i informiranja bez obveze redovitog javljanja. Ostali tražitelji zaposlenja ne mogu koristiti prava iz statusa nezaposlenosti.

173. OBVEZE NEZAPOSLENIH I DRUGIH OSOBA

Vidi prethodno pitanje.

174. OSIGURANJE I ZAŠTITA PRIVREMENO NEZAPOSLENIH OSOBA

Vidi pitanje170.

74

175. PRIPREMA ZA ZAPOŠLJAVANJE

Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti u čl. 18. definira pripreme za zapošljavanje, navodeći da su one obrazovanje za zapošljavanje. Potonje obuhvaća stručno osposobljavanje, dokvalifikaciju i prekvalifikaciju, te stjecanje i dopunjavanje znanja i vještina nezaposlenih osoba radi zapošljavanja i zaposlenih osoba radi zadržavanja zaposlenja.

176. AKTIVNA POLITIKA U ZAPOŠLJAVANJU

Smjernice iste donosi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Obuhvaćaju: programe obrazovnih djelovanja, programe za otvaranje radnih mjesta, programe prilagodbe radnih mjesta za pojedine skupine nezaposlenih, pojedinačne programe samozapošljavanja, programe pripreme zaposlenika za prijelaz na nove proizvodne programe ili tehnologije, programe humanitarnih, ekoloških, komunalnih i infrastrukturnih djelatnosti, programa očuvanja kulturnih i povijesnih spomenika te programe drugih djelatnosti ako neposredno zapošljavaju nezaposlene osobe, programe sanacije trgovačkog društva ako osigurava profitabilno poslovanje za duže razdoblje, programe zapošljavanja posebnih skupina nezaposlenih te programe prostorne i profesionalne pokretljivosti. Sredstva namijenjena provedbi mjera aktivne politike u zapošljavanju mogu se odobravati u obliku kredita i ulagati u programe koji osiguravaju zapošljavanje većeg broja osoba

177. PRAVA ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI, 178. NOVČANA NAKNADA ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI, 179. MIROVINSKO OSIGURANJE ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI, 180., NOVČANA POMOĆ I NAKNADA ZA OBRAZOVANJE NEZAPOSLENIH, 181. POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI

Vidi pitanje 170.

182. HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE

Statutom Zavoda, koji donosi Upravno vijeće Zavoda, a potvrđuje ga Vlada Republike Hrvatske, uređeno je ustrojstvo ovlasti i način odlučivanja pojedinih njenih tijela. Zavodom upravlja Upravno vijeće. Voditelj Zavoda je ravnatelj koji je odgovoran za zakonitost rada Zavoda. Voditelj područne službe jest pročelnik koji organizira, vodi, usklađuje i nadzire rad službe za koju je odgovoran.

Upravno vijeće ima 9 članova, koje imenuje Vlada Republike Hrvatske i to: 3 člana na prijedlog ministra nadležnog za rad i 6 članova, od kojih 3 predstavnika sindikata i 3 predstavnika poslodavaca, na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća ili na prijedlog reprezentativnih udruga poslodavaca i sindikata, ako Gospodarsko-socijalno vijeće nije osnovano.

Mandat članova Upravnog vijeća traje četiri godine.Predsjednika Upravnog vijeća biraju i razrješavaju članovi Upravnog vijeća između članova koje je

predložio ministar nadležan za rad, a zamjenika predsjednika između članova Upravnog vijeća.Zavod ima ravnatelja kojega imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnoga za

rad. Djelokrug rada, ovlasti i odgovornosti ravnatelja Zavoda utvrđuju se Statutom Zavoda.

183. IZVORI SREDSTAVA ZA DJELATNOST ZAPOŠLJAVANJASredstva za djelatnost zapošljavanja osiguravaju se: - doprinosom zaposlenika, - doprinosom poslodavaca, - doprinosom zaposlenika zaposlenih u inozemstvu, - iz drugih izvora. Doprinosi i druga sredstva uplaćuju se Zavodu.

184. KONVENCIJA MOR-a br. 122 (1964.) O POLITICI ZAPOŠLJAVANJANezaposlenost je socijalni problem.

75

Obveza država – zajamčiti:posla će biti za sve koji žele raditiposao će biti unosan za posloprimce i poslodavce što je moguće višepostojati će slobodan izbor zaposlenjauporabu znanja i nadređenosti (?) bez obzira na rasu, spol, vjeroispovijest, podrijetlo ...adaptivne metode zapošljavanja

Međunarodno radno pravo uvažava postavke Opće deklaracije o pravima čovjeka:svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i zadovoljavajuće uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenostisvatko ima pravo na jednaku plaću za jednak radsvatko ima pravo na naknadu koja će osigurati egzistenciju njemu i njegovoj obiteljisvatko ima pravo na organiziranje i stupanje u sindikatesvatko ima pravo na odmor i razonodu

Zadaća je države osigurati posao za sve sposobne i one koji hoće raditi, ali i osigurati socijalno one koji nisu zaposleni, a za to nisu krivi.

76