ULOGA USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Ostvarivanje i zaštita ljudskih sloboda i prava, narodnog suvereniteta i trodiobe vlasti predstavljaju temeljne vrijednosti svakog demokratskog društva. Ove civilizacijske tekovine uspostavljaju se i garantuju, prvenstveno, ustavom. U svakoj demokratskoj i pravnoj državi svi zakoni i drugi propisi, kao i djelatnost svih nosilaca javne vlasti moraju biti u skladu sa ustavom. Da bi se to i ostvarivalo neophodno je uspostavljanje i funkcionisanje nezavisne i nepristrasne sudske vlasti koja će ostvarivati kontrolu ustavnosti i zakonitosti. U evropskom kontinentalnom pravu, već gotovo jedan vijek, razvijaju se i specifične institucije za kontrolu ustavnosti i zakonitosti. Radi se o ustavnim sudovima koji ocjenjuju da li je osporeni zakon ili drugi propis u skladu sa ustavom. Redovni sudovi koji odlučuju o konkretnim sporovima nisu ovlašteni da kontrolišu ustavnost zakona. Ukoliko posumnjaju u njihovu ustavnost, ovi će sudovi zastati sa postupkom i zatražiti ocjenu ustavnosti zakona od ustavnog suda.

Ovo su ključni razlozi zbog kojih ustavni sudovi imaju ne zamjenjivu ulogu u demokratskom društvu i u ostvarivanju vladavine prava.

POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine 1995. godine donijela je Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH, koji sadrži ukupno 52 člana koji su podijeljeni u osam poglavlja (opšte odredbe, zajednička pravila postupka, rješavanje sporova, utvrđivanje postojanja vitalnih interesa konstitutivnog naroda, odlučivanje o žalbi protiv odluke najvišeg suda kantona sa posebnim režimom i prelazne i završne odredbe). Ustavni sud je u vršenju sudske funkcije samostalan i nezavisan sud i sudi na osnovu Ustava po pravilima postupka predviđenim citiranim zakonom. Njegovi postupci, kao i odluke koje objavljuje su javni, osim što je javnost isključena za vrijeme vijećanja i glasanja. Isto tako, Ustavni sud Federacije BiH može isključiti javnost kad raspravlja i odlučuje o pitanjima koja imaju karakter državne, vojne ili druge zakonom ili propisima određene tajne.

SPROVOĐENJE POSTUPKA

Ustavni sud, prema članu 5 Zakona, sprovodi postupak na osnovu odredaba zakona, a u pitanjima koja nisu uređena ovim zakonom mogu se primijeniti odgovarajuća pravila procesnih zakona.

Postupak pred Ustavnim sudom smatra se pokrenutim danom prijema zahtjeva ili drugog akta kojim se, u skladu sa ovim zakonom, pokreće postupak, i koji je neposredno predan ovom sudu od ovlašćenog podnosioca, odnosno danom kada je preporučeno predan pošti. Zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom sadrži određeno trajanje, kao i činjenice i dokaze na kojima se zasniva zahtjev. Takođe, i podnosilac zahtjeva priložiće zahtjev uz pisane dokaze kojima raspolaže. U članu 8 citiranog zakona stoji da Sud može (fakultativno) tražiti od drugih sudova i državnih organa, kao i nosilaca javih i drugih društvenih funkcija potrebne podatke i obavještenja od značaja za vođenje postupka.

STRANKE U POSTUPKU

Strankom u postupku, u smislu zakona, smatraju se ovlašćeni podnosilac zahtjeva za rješavanje spora, zahtjeva za ocjenjivanje ustavnosti, zahtjeva za utvrđivanje postojanja vitalnih interesa konstitutivnih naroda, zahtjeva za smjenjivanje predsjednika i potpredsjednika Federacije i ovlašćeni podnosilac žalbe protiv odluke najvišeg suda kantona kojom je odlučeno o postojanju vitalnih interesa konstitutivnog naroda u kantonu sa posebnim režimom, sjedne, i organ, odnosno lica u odnosu na koju je postavljen zahtjev, s druge strane. U ovom pravcu, zakon je bio decidiran i regulisao da stranka u postupku ima pravo i dužnost da Ustavnom sudu daje potrebne podatke i obavještenja u toku postupka i da preduzima druge radnje od značaja za odlučivanje. Stranka u postupku i druga zainteresovana lica mogu u toku postupka izvršiti uvid u akte predmeta, osim onih koji su određeni kao tajna, u smislu člana 3 Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH.

KO PREDSTAVLJA FEDERALNE, KANTONALNE ILI OPŠTINSKE VLASTI I DRUGE DRŽAVNE ORGANE

Organ federalne, kantonalne ili opštinske vlasti i druge državne organe, kao stranku u postupku, predstavljaju njihovi ovlašćeni predstavnici koji su određeni zakonom sa drugim propisom. Stranke u postupku mogu zastupati punomoćnici na osnovu punomoći izdate za zastupanje pred Ustavnim sudom. Naravno, u postupku pred Ustavnim sudom, pored stranaka u postupku, mogu učestvovati i druga lica koja Ustavni sud pozove radi davanja stručnog mišljenja i drugih ovlašćenja. Licima iz člana 12 stav 3 Zakona može Ustavni sud nadoknaditi troškove za učešće u postupku i platiti naknadu za dato stručno mišljenje i obavještenje. U svakom slučaju, zakon je decidiran i svojom odrednicom je rekao da Ustavni sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku. Isto tako, svaka stranka u postupku snosi svoje troškove ako Ustavni sud iz opravdanih razloga ne odluči drukčije. U svim postupcima pred ovim sudom ne plaća se taksa. Sudija Ustavnog suda, koji je tzv. sudija izvjestilac, dostavlja prepis zahtjeva drugoj stranci u postupku i određuje joj rok za dostavu odgovora na navode zahtjeva i dokaze koje sadrži i zahtjev.

Sudija izvjestilac može tražiti, radi razjašnjenja stanja stvari, obavještenja od podnosioca zahtjeva i drugih stranaka u postupku, kao i državnih organa. Takođe, sudija izvjestilac ima pravo da traži mišljenje od odgovarajućih stručnjaka, da sasluša svjedoke i vještake i izvede druge dokaze, kao i da traži da se pojedini dokazi izvedu pred drugim sudom ili organom. Ustavni sud odlučuje na raspravi u svim slučajevima, osim kad je to zakonom predviđeno da može odlučivati na sjednici bez rasprave. Predsjednik Ustavnog suda zakazuje raspravu i rukovodi njenim tokom. Rasprava je u principu javna, ali Ustavni sud može odlučiti iz razloga iz člana 3 ovog zakona da se rasprava održi i bez prisustva javnosti. Na raspravu se pozivaju stranke u postupku, a kada je potrebno i predstavnici i drugih organa i institucija, naučni i stručni radnici koji mogu sudu dati mišljenje i obavještenja od značaja za donošenje odluke. U svakom slučaju, Ustavni sud može da sprovede postupak i donese svoju odluku ako izostanu stranke.

Zakon je regulisao između ostalog da ukoliko je potrebno Ustavni sud može odgoditi, odnosno prekinuti raspravljanje o određenom predmetu, radi pribavljanja potrebnih podataka i obavještenja, kao i u drugim opravdanim slučajevima.

Nakon završene sjednice o vijećanju i glasanju, predsjednik Ustavnog suda usmeno objavljuje odluku Ustavnog suda, uz navođenje bitnih razloga za njeno donošenje. Donesena i objavljena odluka dostaviće se strankama u postupku u pisanoj formi (član 25 Zakona).

Ustavni sud donosi presude i rješenja, presudu kao kad odlučuje o suštini stvari, a u svim drugim slučajevima donosi rješenje. Oba akta moraju biti obrazložena. Odluke Ustavnog suda Federacije BiH objavljuju se u „Službenim novinama Federacije BiH1 kao i u odgovarajućem službenom glasniku kantona, odnosno opštine.

RJEŠAVANJE SPOROVA

Rješavanje sporova o pravima i dužnostima između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti, kantona ili opštine pokreće se pred Ustavnim sudom zahtjevom te institucije, kantona ili opštine čije je pravo povrijeđeno ili kojoj je, nesaglasno ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu, nametnuta određena obaveza.

Ovaj zahtjev za rješavanje spora treba da sadrži i naziv institucije federalne vlasti ili organizacioni oblik institucije federalne vlasti, kantona ili opštine između kojih je spor nastao, predmet spora i dokaze koji ukazuju na to da je aktom ili radnjom suprotne strane povrijeđeno njeno pravo, pravne posljedice koje su nastupile ili mogu da nastupe zbog nastalog spora i način rješavanja spora. Članom 33 navedenog zakona određeno je da su stranke u postupku institucije federalne vlasti, odnosno organizaciono oblik te institucije, kanton ili opština koja je podnijela zahtjev za rješavanje spora institucija federalne vlasti, tj. organizacioni oblik te institicije, kanton 1 A

ili opština u odnosu na koju je postavljen zahtjev. Ustavni sud može odobriti i drugim državnim organom koje smatra zainteresovanim strankama u sporu da učestvuju u postupku.

Rješavajući spor između strana u postupku iz člana 31 ovog zakona, Ustavni sud može utvrditi da je određenim aktom ili radnjom jedne strane povrijeđeno pravo druge strane u sporu, utvrditi postojanje ili nepostojanje određene obaveze i odrediti da se otklone nastale posljedice takvog akta ili radnje. Treba naglasiti daje članom 35 Zakona regulisano da se postupak za ocjenjivanje ustavnosti iz člana IV.C.10 (2) i odlučivanje o ustavnim pitanjima iz člana IV.C.10. (3) Ustava pokreće na osnovu zahtjeva ovlašćenog podnosioca. Zahtjev za ocjenjivanje ustavnosti treba da sadrži i naziv ustava kantona, zakona ili drugog propisa organa federalne, kantonalne ili opštinske vlasti i naznaku odredaba koje je osporavaju, kao i ustavno pitanje koje se pojavilo u toku postupka pred Vrhovnim sudom Federacije BiH, Sud za ljudska prava (prestao da radi jer nikada nije konstituisan) ili kantonalnim sudom, te ako je propis objavljen, odredbu Ustava za koju se smatra daje povrijeđena, navode, činjenice i dokaze na kojima se zahtjev zasniva, druge podatke i priloge od značaja za ocjenjivanje ustavnosti i potpis ovlašćenog lica, ovjeren pečatom podnosioca zahtjeva. Određeno je da ukoliko se ovom sudu dostavi više zahtjeva za ocjenjivanje ustavnosti istog propisa, Ustavni sud će o svim tim zahtjevima voditi, po pravilu, jedan postupak i donijeti jednu odluku. Spajanje predmeta, u smislu stava 1 člana 38 Zakona, neće se vršiti ako bi uticalo na znatnije odugovlačenje postupka. Ako Ustavni sud odlučuje o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud Federacije BiH, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, stranke u postupku su sve strane u tom sudskom postupku.Usvojeni ili predloženi zakoni ili drugi propisi organa Federacije, kantonalne ili opštinske vlasti za koju Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u „Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu. Zakon ili drugi propis iz stava 1 člana 40 citiranog zakona primjenjivaće se, odnosno stupiti na snagu od dana koji je određen u tom propisu ukoliko se izmijeni na način koji propiše Ustavni sud. Isto tako, Ustavni sud može utvrditi prelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u „Službenim novinama Fedearcije BiH" u utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prelaznim rješenjima. Od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u „Službenim novinama Federacije BiH" kojom je utvrđeno da zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili opštinske vlasti, koji je stupio na snagu nije u skladu sa Ustavom, neće se primjenjivati i propis donesen za njegovo sprovođenje.

UTVRĐIVANJE POSTOJANJA VITALNIH INTERESA KONSTITUTIVNIH NARODA

Ovaj postupak pokreće se na osnovu obavijesti predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda da zajednička komisija bošnjačkih i hrvatskih delegata nije razriješila pitanje koje se tiče vitalnih interesa odnosnog kostitutivnog naroda. Postupak utvrđivanja postojanja vitalnih interesa jednog od konstitutivnih naroda, u skladu sa članom TV.B.6. (1) Ustava, pokreće se na zahtjev premijera ili zamjenika premijera ako se postojanje vitalnih interesa pojavi u radu Vlade Federacije BiH. U postupku, pored podnosioca obavijesti, učestvuju bošnjački ili hrvatski delegati u Domu naroda koji smatraju daje riječ o odluci koja se tiče vitalnih interesa odnosnog konstitutivnog naroda i delegati u Domu naroda koji smatraju da nije riječ o takvoj odluci (u skladu sa članom IV.A.18. Ustava Federacije BiH). Kada je u pitanju član IV.B.6.(1), pored podnosioca zahtjeva, učestvuju ministri koji smatraju da se odluka Vlade Federacije BiH tiče vitalnih interesa i ministri koji smatraju da nije u pitanju takva odluka. Kako je određeno članom 44 Zakona, ovaj postupak je hitan.

POSTUPAK ZA SMJENJIVANJE PREDSJEDNIKA I POTPREDSJEDNIKA FEDERACIJE

Zahtjev Doma Parlamenta Federacije za smjenjivanje predsjednika ili potpredsjednika Federacije treba da sadrži i činjenični opis i dokaze o kršenju zakletve ili postojanju razloga nedostojnosti vršenja te funkcije. Ustavni sud će od predsjednika, odnosno potpredsjednika Federacije pribaviti odgovor na navode iznesene u zahtjevu za smjenjivanje. Stranke u postupku za smjenjivanje su Dom Parlamenta Federacije koji je podnio zahtjev za smjenjivanje predsjednika, odnosno potpredsjednika Federacije i predsjednik Federacije. Član 47 Zakona kaže da će Ustavni sud presudom odlučiti o smjenjivanju predsjednika, odnosno potpredsjednika Federacije ili odbiti neosnovan zahtjev za smjenjivanje.

ODLUČIVANJE O ŽALBI PROTIV ODLUKE NAJVIŠEG SUDA KANTONA SA POSEBNIM REŽIMOM

U žalbenom postupku protiv odluke najvišeg suda kantona kojom je odlučeno da li se odluka u zakonodavnom tijelu kantona sa posebnim režimom odnosi na vitalne interese konstitutivnog naroda, Ustavni sud će primijeniti pravila odgovarajućeg procesnog zakona. Žalbu protiv odluke najvišeg suda kantona može izjaviti klub bošnjačkih ili hrvatskih poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, u roku od 30 dana u koji je klubu dostavljena odluka najvišeg suda kantona. U postupku odlučivanja pred Ustavnim sudom, pored podnosioca žalbe, učestvuju i poslanici zakonodavnog tijela kantona koji smatraju da se radi ili ne o odluci koja se tiče vitalnih interesa konstitutivnog naroda. Postupak o odlučivanju o žalbi izjavljenoj protiv odluke najvišeg suda kantona je hitan.

Postojeći zakon, uglavnom, obezbjeđuje proceduru u zaštiti neusklađenosti akata sa Ustavom Federacije BiH. Nesporna je činjenica da se za zahtjev za utvrđivanje usklađenosti nekog akta sa Ustavom treba pripremiti, kao i uostalom za sve postupke za koje se podnose određeni zahtjevi. S obzirom na to da se ne baš često vrši obraćanje Ustavnom sudu Federacije BiH, trebalo bi detaljnije pojasniti postupke i na šta sve treba obratiti pažnju prilikom sačinjavanja konkretnog zahtjeva. Smatramo da bi ovaj zakon bio na taj način mnogo „bliži" svima onima koji ga smatraju složenim. Jednom riječju, ovaj propis bi se na takav način promovisao i afirmisao među svim građanima.Najzad, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali tek nakon stoje o tom pitanju rješavao nadležni sud čija je odluka konačna i obavezujuća.U odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 78/02 od 20. decembra 2003. godine, apelant je naveo daje bio član Vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona, tj. ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva od 17. septembra 1994. do 30. decembra 1998. godine. Kantonalno tužilaštvo je 2000. godine pokrenulo krivični postupak protiv apelanta za radnje koje je, kako navodi apelant, učinio u redovnom radu u obavljanju svoje funkcije. Apelant se pozvao na Ustavni zakon Tuzlansko-podrinjskog kantona, prema kome po članu 43 predsjednik Kantona i ministri ne mogu da budu krivično gonjeni, niti odgovorni u građanskom postupku za bilo koju radnju učinjenu u vršenju svoje funkcije. Ističe da se tokom postupka, još u fazi istrage pozivao na imunitet. Apelant smatra da Kantonalni sud u Tuzli, u konkretnom slučaju, nije radio u skladu sa Ustavom Tuzlansko-podrinjskog kantona. Priznajući daje postupak po njegovoj žalbi, na presu

du Kantonalnog suda, u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, apelant predlaže Ustavnom sudu da obustavi krivični postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

U toku postupka pred Ustavnim sudom, visoki predstavnik donio je 6. oktobra 2002. godine Odluku o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Odluku kojom se proglašava Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine. Navedene odluke, odnosno amandmani i Zakon, objavljeni su u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", broj 52/02.

Amandmanom LXVI dopunjen je član IV.C.3.10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu koga Ustavni sud Federacije „odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji".

Amandmanom LXVII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da „članovi zakonodavnih organa kantona ne podliježu krivično-pravnoj ni građanskopravnoj odgovornosti za radnje koje čine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim organima kantona".

Zakonom o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu odmah, tj. danom donošenja, utvrđenje cilj zakona (član 1), predmet i primjena zakona (član 2), lica koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti), (član 3), trajanje i definicija imuniteta (član 4), važeći zakoni (član 5), a u čl. 6 i 7 ovog zakona propisano je da će se o pravu na imunitet raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda, s tim da će resorno ministarstvo donijeti standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja, te određuje sud nadležan za njihovo rješavanje. Odluka tog suda je konačna i obavezujuća, a protiv nje može da se podnese žalba Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 8 Zakona propisano je da se na dan stupanja na snagu ovog zakona stavljaju van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih lica koja su inače imala pravo na imunitet. Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na odbranu u krivičnim i parničnim postupcima koje je ranije regulisano zakonom.

Federalni ministar pravde donio je 16. januara 2003. godine Pravilnik o nadležnosti i načinu rada sudova prilikom rješavanja pitanja imuniteta u krivičnom i parničnom postupku .

S obzirom na to da u skladu sa izmijenjenom pravnom situacijom, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali tek nakon sto je o tom pitanju rješavao nadležni sud čija je odluka konačna i obavezujuća, Ustavni sud Bosne i Hercegovine riješio je da konkretnu apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje, jer ne ispunjava uslove iz člana 11 stav 3 tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda.

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-78/02 od 20. decembra 2003. godine.„Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona", broj 1/94.„Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 1/03.