KARMELSKI VJESNIK 2-2010

KARMELSKI VJESNIK, 2 / 2010

1

RIJEČ OCA PROVINCIJALA

Drage sestre i braćo!

Neposredno iza nas je vrijeme u kojem smo svetom misom zahvalnicom i svečanom akademijom kao i nizom drugih sadržaja tijekom jubilejskog perioda obilježili 50. obljetnicu dolaska i kontinuirane prisutnosti karmelićana u Hrvatskoj. Sjećali smo se prošlosti, živjeli sadašnjost i nastojali uočiti pravce kojima nam je ići u budućnosti.

Gospodin nam je uistinu naklonjen. U vremenu nedostatka duhovnih zvanja obdario nas je svećeničkim ređenjem i mladom misom našega br. Joana Hadzieva, prvoga bugarskog karmelićanina, člana naše Provincije. U Provinciju su stupili novi kandidati, neki su već prešli u postulaturu, tako da ćemo, s Božjom pomoću, na jesen ponovno moći organizirati i novicijatsku godinu. Vjerujemo da je taj Božji dar istovremeno i znak njegove naklonosti s obzirom na primat koji smo u ovom trieniju dali poboljšanju kvalitete zajedničkog života i promociji zvanja. Ova opredjeljenja bila su i ostaju posljedica našeg dubokog uvjerenja da bratsko zajedništvo i nova zvanja jesu dvije stvarnosti redovničkog života koje uvijek idu zajedno, bilo da je riječ o uzlaznoj bilo o silaznoj putanji. Svjesni smo da bez novih zvanja Karmel nema budućnosti, a i sama sadašnjost gubi svoj izvorni, evanđeoski predokus i svoj puni smisao. Zato ovom prilikom zahvaljujem svoj subraći u pet samostana naše Provincije na uloženom trudu, zajedničkim naporima i napokon postignutim rezultatima na dva gore spomenuta područja našeg života i djelovanja.

U vremenu globalne ekonomske krize nije jednostavno namaknuti sredstva za infrastrukturne projekte potrebne za funkcioniranje ustanova naših zajednica i Provincije. Ipak računamo s Božjom providnosti i nastavljamo s gradnjom samostana i crkve na Vidovcu kako bi naša Splitska zajednica nakon više od tridest godina njenoga postojanja, napokon mogla živjeti i djelovati u porimjerenim uvjetima. I to djelo, kao i dovršetak radova u našem Centru na Buškom jezeru, gdje se trenutno radi na uređenju preostalog dijela interijera i uređenju okolice kipa sv. Ilije, preporučujemo u Vaše molitve.

Cijela naša karmelska obitelj hrani se i napaja na istim vrelima karmelske duhovnosti. Osjećaju uzajamne povezanosti pridonose među ostalim i naša zajednička web-stranica i naš zajednički Karmelski vjesnik. Nadam se da Vam u ovom vremenu ljetnih vrućina, oko svetkovine Karmelske Gospe, prilozi u ovom broju Vjesnika mogu donijeti malo duhovnog osvježenja i uzajamnog ohrabrenja.

Uz čestitke i lijepe želje povodom blagdana Gospe Karmelske, zaštitnice našeg Reda, srdačno pozdravljam braću, sestre, članove karmelskog Svjetovnog reda i sve čitatelje.

Vaš br. Vinko Mamić, provincijal

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA

2

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOGA SAVJETA

SA IX. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa održao je u subotu 27. veljače 2010. s početkom u 21 sat svoju IX. redovitu sjednicu. U radu sjednice, koja je održana "online", sudjelovali su o. Vinko Mamić, Provincijal (Boston), o. Antonio-Mario Čirko (Krk), o. Srećko Rimac (Sofija), o. Petar Janjić (Sombor), o. Vjenceslav Mihetec (Sombor), o. Dario Tokić – Provincijalni ekonom (Zagreb - Remete) i o. Jure Zečević – Provincijalni tajnik (Zagreb – Remete). U radu dijelova sjednice pridružili su se iz Splita o. Branko Zebić, prior i župnik u Splitu te o. Ivan Podgorelec (Oštarije), koji u aktualnom trenutku obnaša pastoralnu skrb u župi Oštarije.

Na početku sjednice tajnik, o. Jure, pročitao je zapisnik prošle, VIII. sjednice, koji je prihvaćen jednoglasno i bez primjedbi.

S obzirom da se u kolovozu 2010. navršavaju tri godine pastoralne skrbi karmelićana za Župu Oštarije u gospićko-senjskoj biskupiji te istječe sklopljeni ugovor, Savjet je razmatrao tu već višekratno analiziranu temu. Konstatirane su objektivne okolnosti zbog kojih se, unatoč dobroj suradnji sa mjesnim biskupom i biskupijskim ustanovama, ipak neće moći produžiti ugovor.

Razmotrene su i prihvaćene izmjene u projektu izgradnje novog samostana i centra u Splitu na Vidovcu. Osobito je značajna izmjena koja se odnosi na iskop ispod crkve, kojega bi se moglo iskoristiti za korištenje garaže za automobile, čime bi se riješilo pitanje pomanjkanja prostora za parking.

Pod točkom razno sudionici su upoznati s tijekom priprema za obilježavanje 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku.

SA X. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa održao je u četvrtak 15. travnja 2010. s

početkom u 16 sati svoju X. redovitu sjednicu. Većina sudionika sastala se u našem samostanu na Krku: o. Provincijal, Vinko Mamić; provincijalni vikar, o. Antonio Mario Čirko; provincijalni savjetnik o. Pejo Janjić, provincijalni ekonom o. Dario Tokić i provincijalni tajnik, o Jure Zečević. S provincijalnim savjetnikom o. Srećkom bili su povezani skypem (online), a s o. Vjenceslavom Provincijal je već ranije razmotrio točke dnevnog reda i čuo njegovo mišljenje.

Nakon pomnog razmatranja ekonomsko-financijskih mogućnosti za nastavak radova na našem samostanu u Splitu – Vidovac, Savjet je odobrio da o. Provincijal i provincijalni ekonom poduzmu daljnje korake u tom pravcu.


3

Ustanovljena je Provincijalna skupina za promociju zvanja. Članovi skupine su: o. Vinko Mamić, o. Antonio – Mario Čirko, o. Pejo Janjić, o. Stjepan Vidak i o. Dražen Vargašević.

O. Dražen Vargašević imenovan je članom odgojne skupine u zajednici u Remetama.

Za pomoćnika tajnika provincije imenovan je o. Dražen Vargašević. Pošto je već dugi niz godina službu "provincijalnog delegata za klauzurne

karmelićanke" vršio o. Jure Zečević, nakon povratka o. Zdenka iz Rima, stekli su se uvjeti da se o Jure rastereti od te službe te je za "provincijalovog delegata za klauzurne karmelićanke" imenovan o. Zdenko Križić. Otac Jure ostaje i dalje Duhovni Asistent Udruge samostana bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

U pogledu web-stranice "Hrvatski karmel" i domene "www.karmel.hr", čiji su članovi uredništva o. Jure Zečević, s. Ilijana Cvetnić i s. Katrina Kalinić, izražena je suglasnost da glavni i odgovorni urednici stranica samostana muške i ženske grane te Svjetovnog reda budu poglavari tih sastavnica. U skladu s tim načelom za glavnog i odgovornog urednika web-stranice Provincije imenovan je o. Vinko Mamić, Provincijal.

SA XI. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa održao je u četvrtak 17. lipnja 2010. s

početkom u 20 sati svoju XI. redovitu sjednicu. U radu sjednice, koja je održana "online", sudjelovali su o. Vinko Mamić, Provincijal (Rim), o. Antonio-Mario Čirko (Remete), o. Srećko Rimac (Sofija), o. Petar Janjić (Krk), o. Vjenceslav Mihetec (Sombor), o. Dario Tokić – Provincijalni ekonom (Remete) i o. Jure Zečević – Provincijalni tajnik (Remete).

Sjednica je imala dvije točke dnevnoga Reda. U prvoj je razmatrana financijsko-kreditna podloga za nastavak radova u Splitu.

Prijedlog rješenja toga pitanja kojega je iznio o. Provincijal nakon pomnog informiranja i razmatranja Savjet je jednoglasno prihvatio.

U drugoj je točci razmatran je poziv iz jedne naše biskupije za preuzimanje pastoralne skrbi u jednoj od tamošnjih župa. Savjet je zahvalan za sve pozive i ponude koji se upućuju Provinciji za dolazak karmelićana u nove biskupije, no u konkretnom slučaju zaključeno je da se u ovom trenutku nije moguće odazvati, budući da bi prvo trebalo realizirati pozive koji su prethodno primljeni.

PRILOZI

4

PRILOZI

O. STJEPAN U SAD-u

26.6.-25.9.2009. SAD Draga braćo i sestre i svi oni do kojih će

ovaj Vjesnik doprijeti! Negdje u 10. mjesecu 2008. godine,

nedugo nakon mog povratka iz župe Oštarije razgovarao sam s ocem provincijalom Vinkom Mamićem o planovima za sljedeće ljeto. Budući da sam odgajatelj naših bogoslova, razgovarali smo o njihovu odlasku u neku od naših OCD zajednica u Europi radi učenja stranih jezika. Dogovorili smo da braća Danijel i Stipe idu u Dublin na učenje engleskog, a brat Jakov u Caravacu de la Cruz na učenje španjolskog.

Otac Vinko je upitao i mene kuda ću ja.

Pošto učim engleski jezik rekao sam da bih rado pošao u neku zajednicu u Velikoj Britaniji. Njegova sljedeća rečenica je bila: ″A što kažeš o odlasku u Ameriku, u SAD?″ Ostao sam iznenađen jer takvo što osobno ne bih nikada tražio. Uz učenje jezika, za oca Provincijala je bilo bitno i upoznavanje drugačijeg mentaliteta nego li je europski te stjecanje jednog novog životnog iskustva. Naravno, pristao sam.

Dogovoreno je da ću najviše vremena boraviti u zajednici na Holy Hillu blizu

Milwaukee-a u državi Wisconsin, a na dolasku i povratku ću posjetiti zajednicu u Brightonu (Boston), država Massachusetts. Jednako tako imat ću priliku posjetiti našu zajednicu u samom gradu Milwaukeeu. Vrijeme boravka je dogovoreno od 26. srpnja do 25. rujna 2009. godine.

Nakon svih priprema i nakon 10-omjesečnog povremenog razmišljanja kako će to biti, došao je i taj dan 26. srpnja 2009. Moram priznati da me od svega što me očekuje najviše uzbuđivala pomisao na avionski let od Frankfurta do Bostona u trajanju od malo više od 7 sati. No, upravo je s avionom počela moja pustolovina. Naime, već smo sjedili u Lufthansinom avionu koji nas je trebao prevesti u poslijepodnevnim satima iz Zagreba za Frankfurt kad nam je kapetan javio da s avionom nešto nije u redu i da će let najvjerojatnije biti odgođen. Odmah mi je pred očima bio avion iz Frankfurta za Boston koji leti bez mene i drugih putnika koji putuju preko Oceana. Pokušavao sam ostati ″cool″ i ne paničariti i strpljivo čekati upute. Nakon tri sata čekanja u rukama sam imao ponovno svoju prtljagu, novu kartu za sutrašnji let, osiguran smještaj u hotelu Westin uz plačeni taksi prijevoz od aerodroma do hotela i natrag. Tako se jedan fratar igrom slučaja našao u luksuznom hotelu gdje se bojao bilo što taknuti ″jer sve se snima i naplaćuje.″

Drugi dan je počeo bez problema. Divio sam se donedavno najvećem putničkom avionu na svijetu Boingu 747 kojim smo ja i preko 500 drugih putnika klizili nebom iznad Europe i Atlantika. Sretno smo stigli, a sreća je bila još veća jer su stigle i torbe. Nakon relativno kratke carinske i policijske


5

kontrole uspostavio sam kontakt s ocem Paulom koji me je čekao vani. Izašavši iz zgrade aerodrome zapuhnuo me sparni vlažni zrak te sam se osjećao znojno kao nakon dobre polke. Pomaknuo sam sat za 6 sati unatrag i našao se za kratko vrijeme u samostanu naše američke braće karmelićana u Brightonu. Bilo je oko 5 sati poslijepodne.

Moram se ovdje zadržati malo više jer se dogodilo nešto po ćemu će me braća sigurno zapamtiti. Pošto je jako sparno i vruće, klima uređaji su sastavni dio kućne opreme. Tako je i u mojoj sobi zujala neka vrlo glasna klima i još k tome ventilator iznad glave. Odlučio sam nakon osvježenja prileći jer po srednjoeuropskom vremenu bilo je 23 sata, vrijeme za spavanje. Ugasio sam klimu, ostavio samo uključen ventilator i zaspao. Probudio sam se pred jutro željan svježeg zraka. Htio sam otvoriti prozor jer vjerojatno je preko noći malo zahladilo. Prozor se teže otvarao pa sam malo jače gurnuo prozor prema gore. U tom istom trenutku nešto je proletjelo kroz prozor. Onako u polumraku nisam znao što se dogodilo. Mislim da pretpostavljate što je proletjelo!? Klima!!! Zatvoreni prozor je držao ravnotežu klima-uređaju i seljak poput mene je trebao znati da ako imaš klimu onda ne koristiš svježi zrak. Ideš van ako ti je potreban. Umjesto da me opuhne svježi zrak oblio me hladan pa onda vruć znoj jer klimu sam promatrao s drugog kata kako lijepo počiva pod zidom na travi. O Bože, pa zašto se ovo dogodilo? Prvo jutro u dalekom svijetu pa takav peh! Smišljao sam sljedeća dva sata koliko je ostalo do skupljanja u kapelici na molitvu kako ću to sada reći. Moram priznati da me istovremeno obuzimao i smijeh kad god bih si predočio tu sliku. Da skratim – vrlo skrušeno sam pristupio ocu Paulu i rekao što se dogodilo. Prvo je široko rastvorio oči i onda puknuo u smijeh i rekao da nas dragi Bog baš voli razveseljavati od jutra pa i ovakvim

stvarima. Naravno, postao sam meta bratskih šala na moj račun. I da stvar bude bolja – klima se nije pokvarila, radi i dalje. Mora da je od onih prvih proizvedenih koje su imale malo jače kučište te se nije raspala.

Nakon dva dana a(klima)tizacije nastavio sam avionom svoj put za Milwaukee na jezeru Michigan i pomaknuo se na zapad za još jednu vremensku zonu. Tamo su me dočekali priori otac Jude s Holy Hilla te otac Elijah iz St Floriana, zajednice u samom gradu. Koje li divote kad sam izašao van iz aerodromske zgrade! Ni traga od sparine, a lagani vjetrić šapuće dobrodošlicu.

Mjesto na koje me poslao otac Provincijal ne bih ni sam bolje izabrao. Samostan i svetište Marije pomoćnice kršćana smješteni su daleko od bilo kakve buke, na vrhuncu šumovitog brežuljka (Holy Hill znači Sveto brdo) po kojem su srne, jeleni, zečevi svakodnevna pojava. Moram priznati da niti u svojoj Podravini nikada nisam vidio odjednom po 20 srna ili pak košuta na jednom mjestu.

Na Holy Hillu me dočekala 12-eročlana

zajednica, vrlo srdačna i gostoljubiva. Znate što je bilo dobro? Nije mi trebao klima-uređaj jer je prirodna klima bila odlična pa je izbjegnuta prigoda za lom. Tamo sam proveo predivnih 6 tjedana prakticirajući engleski. Nisam pohađao nikakav tečaj, nego sam vrijeme koristio razgovarajući s

PRILOZI

6

braćom, čitajući i pišući na engleskom, a povremeno sam odlazio na razgovor kod jedne umirovljene učiteljice engleskog. Imao sam priliku susretati hodočasnike koji dolaze u svetište svakodnevno, a u zajednici na konventualnoj misi tjedan dana sam predslavio svetu misu i propovijedao. U samostanu je bilo dosta događanja tako da mi prilike za konverzaciju nije nedostajalo, a to mi je trebalo.

U Milwaukeeu postoji hrvatska župa Srca

Isusova koja pripada Kustodiji hercegovačke franjevačke provincije. Župnik je tada bio fra Pavle Maslać. On je bio povezan sa karmelskom zajednicom u gradu koja vodi župu sv. Florijana te je saznao za moj dolazak i još me u Hrvatskoj kontaktirao da slavim svetu misu na hrvatskom jeziku za vrijeme njegova odmora u domovini. Naravno da sam pristao. Tako sam tri nedjelje u rujnu slavio svetu misu za Hrvate koji su se tamo udomili dolazeći trbuhom za kruhom ili pak iz političkih razloga. Uglavnom ima ih nekoliko generacija i rijetko tko se misli vratiti. Možda neki od mlađih koji su došli u Ameriku nakon Domovinskog rata. Pazili su me kao kap vode na dlanu, a najviše je vodio o meni brigu gospodin John (Ivan) Hrdi koji bi me dovozio u grad i vraćao na Holy Hill. Zajednica hrvatskih vjernika je vrlo živa, angažirana u župi i nikako ne bi

htjeli izgubiti hrvatskog svećenika iako neki od njih već teže govore hrvatski. Kažu da ih dolazak na svetu misu iz raznih djelova grada te angažman na župi još drži na okupu. Hvala im od svega srca za sve.

Spominjem i to da su Hrvati iz župa koje drže hercegovački franjevci, zajedno sa svojim pastirima i tadašnjim kustodom fra Markom Puljićem, hodočastili na Holy Hill prvu subotu nakon Velike Gospe te sam s njima proveo cijeli dan prvo slaveći s njima svetu misu, zatim ručak na otvorenom te sam nakon toga predvodio Križni put postaje kojeg vode kroz šumu podno svetišta. Nakon mog povratka iz SAD-a saznao sam iz tiska da je spomenuti župnik iz Milwaukeea fra Pavle Maslać postao novi kustod hercegovačkih franjevaca za Ameriku i Kanadu.

Jedno neplanirano putovanje po SAD-u bilo mi je posebno ugodno. Majka Regina, priorica sestara karmelićanki u Lafayettu u Louisiani, zajedno sa sestrama, pozvala me u posjet. Zajednica je to od 13 sestara koje poznaju o. Vinka kao i o. Zvonka koji ih je također posjetio za svog boravka u SAD-u. Već dugo ove sestre su povezane i sa našim sestrama karmelićankama koje su sada u Đakovačkoj Breznici. Oko blagdana Male Gospe krenuo sam na put na jug dug 1000 milja (cca. 1600 km), naravno, avionom preko Houstona u Texasu.


7

Moram priznati da sam na ovim putovanjima naučio da ne treba paničariti ako zakasniš na avion. Jednostavno ideš na prvi slijedeći. Naime, u Houstonu sam zakasnio na avion za Lafayette jer smo imali prije toga u Little Rocku, Arkansas, prinudno slijetanje radi lakšeg srčanog udara koji je zadesio jednog putnika. Konačno sam stigao u područje skoro pa tropske klime, vlažnog i toplog zraka koji te čini cijelo vrijeme ljepljivim. Tamo klima-uređaji nisu luksuz nego potreba.

Tako srdačan i sestrinski topao doček nisam mogao niti očekivati. Ljubav koju Bog iskazuje preko čovjeka je nešto što se duboko ureže u srce. Predivno je zadovoljstvo kada se čovjek s osobama koje vidi prvi puta osjeća tako blisko kao da se znadu 100 godina. Slavio sam 4 svete mise s propovjedima, a na svete mise dolazi i određeni broj vjernika.

Majka Regina je imala jedan ″uvjet″ pod kojim mogu doći u Lafayette – da im jedan dan kuham objed. Naime, čula je da je to moja prva profesija iz ″civilstva″. Tako sam se ponovno našao u poznatom kuhinjskom prostoru spremajući pileću juhu sa žličnjacima, kuhanu piletinu s hren sosom, pečenu patku s dinstanim grahom, pohanom cvjetačom i restanim krumpirom uz umak od gljiva, a za desert zapečene palačinke sa sirom. Kuhinja je bila puna lonaca, ali kuharu je najveće nagrada bila što su tanjuri i lonci na kraju bili prazni. Želja za ponovnim viđenjem postoji s obje strane, no ako se ne ostvari za ovoga života, zasigurno će u vječnosti. Vrativši se u Milwaukee ostao sam preko vikenda u našoj sedmeročlanoj zajednici u gradu te s braćom proveo ugodnu večer.

Pomalo je došlo i vrijeme mog povratka za Boston gdje sam proveo zadnjih tjedan dana boravka u SAD-u. Vrijeme provedeno u Bostonu, osim za druženje s braćom, proveo sam razgledavajući znamenitosti

Bostona. Imao sam priliku zahvaljujući jednom mladom bračnom paru iz Europe zaviriti na poznato sveučilište Harvard. U blizini našeg samostana je i poznati Boston College. U našoj zajednici sam upoznao mladog svećenika franjevca iz Koreje kao i karmelićanskog postulanta.

Završavam svoje izvještaj ovime: ja sam

dijete sela koje je mislilo da će cijeli život biti kuhar te je o odlasku u Ameriku moglo samo maštati jer si ga sigurno ne bi moglo priuštiti. Odgovorivši na Božji poziv i došavši u samostan vidio sam mnogo toga i bio na mnogo mjesta. Nije ovo od životne važnosti, no po ljudski govoreći, bilo je ovo lijepo iskustvo o kojem će mnogi i dalje samo sanjati. Hvala Bogu koji razveseljava svoju djecu i ovakvim prigodama i ocu Provincijalu koji me tamo poslao. Svaki odlazak negdje jest obogaćenje za čovjeka. Kad se zatvorimo u svoju malu sredinu, ne vidimo što može biti bolje, niti znamo cijeniti što imamo. Radujem se svemu onome što je bolje u našoj Provinciji, no jednako tako ima mnogo dobrih stvari koje bismo mogli prihvatiti od američke braće kao obogaćenje za naš konkretni život.

O. Stjepan Vidak

PRILOZI

8

SUSRET BRAĆE LAIKA NAŠE PROVINCIJE

Od 17. do 20. studenog 2009. održan je

susret braće laika Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa u samostanu Gospe Karmelske u Krku. Na susretu su sudjelovali br. Andrija, br. Antun, br. Božidar, br. Miroslav-Marija, br. Josip, br. Nikola i br. Vladimir. Br. Stipo nije mogao sudjelovati iz zdravstvenih razloga.

Susret je vodio o. Antonio-Mario Čirko. Prvoga dana susreta održao je predavanje o važnosti neprestanog posvješćivanja tko smo i kolika je važnost našega poziva u Karmelskom redu. Između ostalog je istaknuo: "Mi živimo u duhovnom ozračju konzumističkog društva. Ljudi se mjere po onom što imaju, posjeduju, koliko zarađuju, a ne po onome što jesu. Jednom riječi: imati danas nadjačava biti. I u redovničkom životu postoji opasnost, s jedne strane, od individualizma, a s druge strane od aktivizma.

Potrebna je nutarnja sloboda da bismo mogli biti znak prisutnosti Božje u ovom

svijetu." Naglasio je kako mi redovnici, unatoč brojnim obavezama, ne smijemo zanemariti molitveni život koji je naša karizma i po kojemu smo prepoznatljivi.

Drugog dana smo imali izlet na Cres i Lošinj. Posjetili smo samostan franjevaca-konventualaca na Cresu. Dočekao nas je fra Anzelmo, koji nam je pokazao crkvu, samostan i zbirku starih sakralnih predmeta. Posjetili smo i grad Osor. Tamošnji župnik Vjeko Martinčić proveo nas je kroz crkvu i muzej, a prošli smo i ulicom duž koje se nalaze skulpture ljudskih likova s različitim instrumentima. Nakon toga obišli smo Mali Lošinj, gdje smo i objedovali.

Čitav susret prošao je u ugodnom ozračju. Bilo je i duhovnih sadržaja koje nam je o. Antonio-Mario prenio kroz svoja predavanja, a i bratskog zajedništva i druženja. Zahvaljujemo svoj braći koja su nam omogućila ovaj susret.

br. Vladimir Vuković, OCD


9

BLAGOSLOV ZAJEDNICE KAO PROMIŠLJANJE O VLASTITOM IDENTITETU 6.1.2010. ZAGREB (REMETE) – Na

svetkovinu Bogojavljenja provincijalni vikar i remetski prior o. Antonio Mario Čirko vodio je svečanu Večernju pod kojom je blagoslovljena remetska zajednica i sjedište naše provincije.

"Ovo je prilika da zajedno stanemo pred novorođenim Kraljem, kao mudraci, i da otvorimo svoje srce i molimo za blagoslov i obnovu", istaknuo je o. Antonio u prigodnom nagovoru iza kratkog čitanja. Ovogodišnji blagoslov povezao je sa zahvalnošću za 50. obljetnicu naše prisutnosti u Hrvatskoj, kao i s pitanjem vlastitog poslanja: "Mi dobro poznajemo svoju karizmu, svoje poslanje. No unutar nje daruje nam se mnoštvo mogućnosti. Zato pitanje što želi Bog od mene, od nas, nije neko usputno pitanje", te je naveo primjere Velike i Male Terezije, koje su ustrajno zadržale stav osluškivanja Božje volje u svom životu. "Redovnički život mora biti znak. Mudraci traže Isusa i vide znak u zvijezdi... Blagoslovljeno je vidjeti i Bogu zahvaliti kada nas drugi prepoznaju kao autentične karmelićane".

Kad nema svjedočanstva, znakovitosti, nema ni zvanja ni budućnosti. Potrebno je opet okupiti se oko Isusa: "Isus okuplja ljude oko sebe već od svoga rođenja. U štalici okuplja pastire, mudrace i pobožne ljude. Kao odrastao čovjek okuplja apostole i ostale", zato je potrebno svakodnevno obraćenje i vraćanje Isusa u središte kršćanskog života, zaključuje o. Antonio.

IZMJENOM ZAKONA O PDV-U VLADA RH NAM UKINULA DOSADAŠNJA PRAVA

11.1.2010. ZAGREB – Skoro nezamjetno

prihvaćene su sredinom srpnja 2009. u Hrvatskom saboru izmjene Zakona od PDV-u, koje stupaju na snagu od 1. siječnja ove godine.

Nama najzanimljivija izmjena je u svezi Potvrda o primljenoj novčanoj donaciji iz inozemstva koju je izdavala Porezna uprava i temeljem koje se ostvarivala kupnja u

tuzemstvu bez PDV-a: one se više neće izdavati, a koje su dosad izdane mogu se još iskoristiti najkasnije do 31. 12. 2010., poslije tog datuma više ne vrijede za oslobođenje od PDV-a. Ovu kao i mnoge druge korisne informacije u svezi računovodstva i poslovanja neprofitnih organizacija mogle su se čuti na seminaru koju je organizirao RRiF konzalting d.o.o. u

PRILOZI

10

kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu, 11. siječnja 2010. na kojem je sudjelovao i provincijalni ekonom o. Dario Tokić.

U dijelu koji je predstavila Ivana Jakir Bajo, ravnateljica Uprave za izvršavanje Državnog proračuna, naglašena je potreba upisa u registar neprofitnih organizacija, među koje spadaju i vjerske zajednice u svakom organizacijskom obliku kojem je dodijeljen vlastiti matični broj, jer se bez te registracije ne mogu predavati financijska izvješća i ne može sudjelovati u dobivanju državnih dotacija.

Za Katoličku Crkvu stvar je malo složenija, jer samo ustrojstvo, kao i državni ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, čine cijelu stvar oko registracije, a onda i financijskog izvještavanja iznimno kompliciranom. Ali se stvari pokreću da se i to pitanje riješi, jer se ide k tome da sve neprofitne organizacije (pa i vjerske, i one koje ne primaju sredstva iz državnog proračuna) dovedu do transparentnosti poslovanja. A osobno mi se čini i do njegove još veće zakompliciranosti. Naime, novim izmjenama Zakona o PDV-u sve neprofitne organizacije čiji promet

poduzetničkog djelovanja podložan oporezivanju prelazi 85.000 kuna godišnje moraju ući u sustav PDV-a, a to znači praktično imati poreznog savjetnika i pravog knjigovođu, jer obični "smrtnici" i amaterski pristup ne dolaze u obzir - greške i naivnost mogu biti protumačene kao kaznena djela kad je porez u pitanju. Da bi se sve to izbjeglo treba dakle dobro upoznati porezna oslobođenja od PDV-a u točkama 11 i 11a, kojih ima jako puno. Osnovno je pravilo kod neprofitnih organizacija, da ako se nešto radi za svoje članove onda u načelu to ne podliježe PDV-u, ukoliko se time ne ugrožava tržišno natjecanje. O svemu više u Narodnim novinama: Promjene zakona u 87/09, a susljedni pravilnik u NN 149/09.

Ovdje treba dodati da su se dogodile i značajne promjene u deviznom poslovanju NN 153/09: za poslovanje stranom gotovinom ukida se gornja granica od 15.000 EUR, ukidaju se sva ograničenja koja su do sada bila propisana za iznošenje gotovine iz zemlje bilo u stranoj valuti ili u kunama, jedino što je obvezatno cariniku prijaviti i pokazati svaki prijenos gotovine u protuvrijednosti većoj od 10.000 EUR, ali samo prijaviti i pokazati.

Navodno je slobodan i prijenos poklona i pomoći u inozemstvo, prije se tražila dozvola HNB za iznose veće od 3.000 EUR-a, ali nije jasno treba li i na koji način eventualno dokazati podmirenje svojih poreznih i drugih zakonom propisanih obveza, kao eventualni uvjet za slanje pomoći. Od ograničenja svakako treba naglasiti da je pravnim i fizičkim osobama rezidentima u Republici Hrvatskoj zabranjeno otvaranje bankovnih računa u inozemstvu.

O. Dario Tokić


11

KARMEL U FORMACIJI BUDUĆIH ĐAKONA

12.1.2010. ZAGREB – Nakon Božićnih blagdana u Nadbiskupijskom pastoralnom centru na Kaptolu 29 u Zagrebu nastavila se priprava trinaest kandidata za đakonat. Dio o vođenju biblijske zajednice ima o. Dario Tokić, karmelićanin, predavač Novog zavjeta na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Nakon sažetih teoretskih spoznaja, predavanja uključuju i praktične vježbe rada u skupini, gdje iskustvo podučava bolje od ijednog profesora. Tako osim molitvene potpore, Karmel daje i stručnu potporu boljem pastoralnom djelovanju i razvijanju suradničkih kvaliteta kod angažiranih laika koji se žele sustavnije posvetiti služenju i propovijedanju u mjesnoj Crkvi.

NOVE TEHNOLOGIJE ZA NOVI CENTAR U SPLITU

16.1.2010. SPLIT - Ni u zimskom

periodu gradilište na Vidovcu ne miruje. Trenutnoj smo u fazi izrade strojarskog projekta koji će se oblikovati uz pretpostavku uporabe obnovljivih izvora energije, putem toplinskih crpki koje, uz vrlo malu potrošnju energije, služe za grijanje odnosno hlađenje objekta, te za pripremu tople sanitarne vode. Tu će biti i najnovije solarne ćelije koje preuzimaju energiju ambijenta i pri ekstremno lošim vremenskim uvjetima. Zato su u subotu, 16. siječnja, izašli na gradilište stručnjaci tvrtke ECOL d.o.o. sa svojim suradnicima, da razvide prve konkretne korake za obaviti. Za desetak dana izvršit će se prva pokusna sondiranja terena bušenjem.

Novi karmelićanski pastoralni centar u župi Kamen (Split) koji je projektirao ing. Ivan Antolić iz Zagreba već je dobio dvije etaže. Da je bilo više novaca bilo bi i više etaža. No i ovako će se pastoralni centar lijepo uklopiti u konfiguraciju terena, a ipak i omogućiti redovit život zajednici od

4+2 redovnika, sa prostorijama za župni pastoral, kao npr. župni ured, razgovornica, Caritas, vjeronaučna dvorana, velika dvorana, internet soba i dr. Osobito je lijepom uspjela dvorana koja je nastala snalažljivom improvizacijom tijekom gradnje, ispod prostora predviđenog za samostanski klaustar. Odlučeno je da će se urediti ove dvije etaže koje svojim kapacitetom mogu zadovoljiti uvjete za normalan život redovničke zajednice i župnog pastorala, da naša braća više ne moraju živjeti u podstanarstvu.

PRILOZI

12

PRAČOVJEK U DRUŠTVU MLADIH KARMELIĆANA

16.1.2010. KRAPINA-ZELENJAK-SAMOBOR – U Hrvatskoj karmelskoj provinciji kao sastavni dio formacije su i povremeni izleti po Lijepoj našoj. Oni su višestruko korisni jer po njima dolazi do potpunijeg međusobnog bratskog zbližavanja budući da smo tada u ležernijoj atmosferi. One imaju rekreativni karakter; ponekad je to "opuštanje ventila" nakon napornog ispitnog roka ili općenito učenja i rada. Ponekad organiziramo jednodnevno hodočašće u neko svetište kao zahvala za primljena dobročinstva. Ipak, najčešće kombiniramo ta dva aspekta, kulturološki i duhovni, tako da upoznavajući našu domovinu, njene povijesne i prirodne znamenitosti, redovito posjećujemo i sakralne objekte, kojima, hvala Bogu, obilujemo. Ima svega, a i bolje se jede kad se malo prohoda po zraku.

U subotu, 16. siječnja 2010. bili smo na zajedničkom izletu braće svih stupnjeva formacije: sjemeništa, kandidature i postulature te "klerikata" (članovi klerikata su braća s privremenim zavjetima).

Prvo smo posjetili Krapinu i tamo jedno

od najbogatijih paleoantropoloških nalazišta u svijetu - lokalitet Hušnjakovo brdo s ostacima pračovjeka neandertalskog tipa. Prošetali smo brdom, napravili nekoliko

fotografija i obišli muzej u kojem nam je na raspolaganju bio i vodič.

Nakon šetnje obroncima Hušnjakova brda do franjevačkog samostana i crkve sv. Katarine, popeli smo se na suprotno brdo - na Trški Vrh do crkve sv. Marije Jeruzalemske koja predstavlja jednu od najljepših baroknih crkavau ovom dijelu Hrvatske. Uokolo crkve nalazi se "cinktor", cinktura građena u obliku osmerokuta koja je mjesto ophoda,individualnih molitava i priprema za duhovno izvršenje zavjeta. Ovdje smo izmolili Anđeosko pozdravljenje i otpjevali marijansku pjesmu. Spustili smo se pokraj župne crkve sv. Nikole prema centru grada do rodne kuće idejnog vođe hrvatskog narodnog preporoda, dr. Ljudevita Gaja.

Hvatajući posljednje zrake sunca koje su se toga dana probile kroz maglu i oblake, iz Krapine smo krenuli, i sretno tamo stigli, u Zelenjak blizu Klanjca, odnosno blizu Kumrovca. Put nas je vodio kroz prekrasne "zagorske brege" prekrivene snijegom, pokraj šuma ukrašenih injem te niz rijeku Sutlu koja vijuga kroz klanjce među brdima. Na Zelenjaku su Braća hrvatskog Zmaja podigla spomenik hrvatskoj himni "Lijepa naša", koju je na ovom mjestu ispjevao Antun Mihanović. Otpjevali smo himnu te krenuli okrijepiti se i ugrijati u obližnjem istoimenom restoranu Zelenjak.

Dan je završio jednom ranovečernjom šetnjom po Samoboru uz nezaobilazne, slatke i pjenaste... pogodite što!? Mislim da odgovor nije težak! Zahvalni Bogu i onima koji su nam to omogućili vratili smo se obogaćeni raznim iskustvima spremni za nove pobjede na njivi Gospodnjoj.

o. Stjepan Vidak


13

SUĆUT POVODOM SMRTI MONS. IVANA PRENĐE

Mons. Ivan Mustać, Generalni vikar ZADARSKA NADBISKUPIJA NADBISKUPSKI ORDINARIJAT Jurja Biankinija 2 HR-23000 Zadar

Povodom zemne smrti nadbiskupa mons. Ivana Prenđe iskreno izražavam svoju osobnu sućut i sućut svih članova Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, Vama mons. Ivane Mustaću, generalni vikare Zadarske nadbiskupije, svećenstvu, redovnicama i redovni-cima, djelatnicima nadbiskupijskih ustanova i svim vjernicima Zadarske nadbiskupije.

Vijest o nenadanoj smrti mons. Ivana Prenđe sve nas je iznenadila. U njemu smo mi karmelićani i karmelićanke imali vedrog i iskrenog prijatelja koji je cijenio karmelsku duhovnost i rado kontaktirao i surađivao s našim muškim i ženskim karmelskim zajednicama. Premda s naše ljudske strane Njegovu tjelesnu smrt doživljavamo kao gubitak kako za zadarsku tako i za opću Crkvu ipak smo kao kršćani pozvani vjerovati da Darivatelj ljudskog života taj život i spašava u Kristu Uskrslome te u konačnici sve izvodi na dobro. U toj vjeri karmelska obitelj suosjeća i moli za dragog joj pokojnika mons. Ivana Prenđu.

U nemogućnosti osobnoga sudjelovanja u sprovodnim obredima i oproštaju od Nadbiskupa u subotu 30. siječnja 2010. u Katedrali sv. Stošije u Zadru delegirao sam o. Jakova Mamića, Ravnatelja Samostana – duhovnog centra 'Karmel sv. Ilije' – Zidine.

Pozdravljam Vas u Gospodinu O. Vinko Mamić, ocd

Provincijal HKP-e sv. o. Josipa

PRILOZI

14

PRVI BUGARSKI KARMELIĆANIN ZAREĐEN ZA ĐAKONA

29.1.2010. ZAGREB (REMETE) – Mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, zaredio je u Svetištu Majke Božje Remetske, 29. siječnja ove godine za đakona br. Joana Hadzieva, prvog bugarskog karmelićanina.

Mons. Pozaića pozdravio je o. Vinko Mamić, karmelićanski provincijal, koji je u znaku zahvalnosti podsjetio prisutne da je ovo već četvrti put kako mons. Pozaić redi za đakone kandidate iz Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa. Nakon što je podsjetio na zadaće i poslanje đakona u Crkvi, mons. Pozaić potaknuo je novoređenika na temelju liturgijskih čitanja na hrabrost i ustrajnost koju su iskazivali prvi đakoni Crkve, te mu poželio da radost kojom je danas pristupio ređenju traje i dalje u njegovom životu i služenju. U euharistijskom slavlju su imali udjela i generalni vikar Sofijsko-plovdivske biskupije – mons. Stefan Manolov, izaslanik predsjednika Bugarske biskupske konferen-cije mons. Hriste Proykova – vlč. Joan Nazadenov, te župnik br. Joana - o. Tomasz Krzger, OFMCap. Uz vjerni domaći puk tu

su bili Joanova mama - Iskra, njegova sestra Agata s mužem i djecom, krsni kumovi te još desetak gostiju iz Bugarske.

Br. Joan od Križa i Božanskog Milosrđa je rođen 30. travnja 1984. godine, od oca Franca i majke Iskre, u Sofiji. Osnovnu školu i Francusku jezičnu gimnaziju završio je u glavnom gradu Bugarske. Osjetivši poziv da se potpuno posveti Bogu kao karmelićanin, pošto tada karmelićana nije bilo u Bugarskoj, postulaturu je započeo u Varšavskoj provinciji u Poljskoj 17. rujna 2002. Godinu dana kasnije 27. lipnja 2003. oblači sveto odijelo Karmela i ulazi u novicijat. Prve redovničke zavjete polaže 20. lipnja 2004.

Po dolasku hrvatskih karmelićana u Bugarsku, br. Joan prelazi u Hrvatsku karmelsku provinciju. Svoje doživotne zavjete u ruke o. Vinka Mamića, prvincijala, položio je 14. prosinca 2009. u Sofiji. Teološki studij završio je prošle godine na Papinskom bogoslovnom fakultetu "Teresianum" u Rimu. Trenutno pohađa pastoralnu godinu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.


15

NOVI DOKTOR KARMELIĆANIN

28.1.2010. RIM - Na filozofskom fakultetu

Papinskoga sveučilišta sv. Anzelmo u Rimu karmelićanin br. Dražen-Marija Vargašević obranio je u četvrtak 28. siječnja doktorsku dizertaciju iz područja filozofije i mistike pod naslovom: Bogoljudska ljubav između mistične teologije i fenomenologije. Objava Boga i obistinjenje čovjeka kod sv. Ivana od Križa i Jean-Luca Mariona.

Ugodno i sabrano ozračje benediktinske opatije, koja na rimskom brežuljku Aventinu udomljuje spomenuto sveučilište, bilo je poprište akademskog čina. Snažno obilježje cijelom događaju svojom dobronamjernošću i humorom dao je njemački benediktinac o. Elmar Salmann, mentor dizertacije. Nakon uvodne molitve rektora sveučilišta doktorant je predstavio svoj rad.

Teza se smješta u kontekst mističnoga i intelektualnoga iskustva Boga. Iskustvu se pristupa kod dvojice iskusitelja/mislioca, različitih po vremenu, pristupu i stilu, ali sličnih po strukturi obistinjenja iskustva. Kod obojice iskustvo skriva moćni impuls razvoja u izražajnom i egzistencijalnom smislu, no taj razvoj nailazi na ozbiljne zapreke te zbog toga mora proći kroz kritično razdoblje čišćenja (noć, anti-idolatrija). Ključ problema otkriva se u ljubavi. Ona je unutrašnja sila cijeloga procesa, tajna Božjega stava i objave prema čovjeku te čovjekovog prihvata objave i

vlastitoga obistinjenja pred njom i u njoj. U istraživanju puta ljudskoga obistinjenja rad se oslanja na misao dvojice Autora: na sv. Ivana od Križa kao mistika, mistagoga i teologa mistike i na Jean-Luca Mariona kao čovjeka intelektualnoga i vjerskoga iskustva te kao filozofa, koji u fenomenologiji mučno otvara put mogućnosti govora o iskustvu Boga u današnjem postmodernom i dominantno agnostičkom vremenu.

Jedan od najvažnijih rezultata teze je jedinstveno shvaćanje pojma ljubavi: "Računajući s Božjom inicijativom, čovjekovom zahvalnom otvorenošću Bogu i posredovanjem Isusa Krista – o ljubavi se može govoriti samo kao jedinstvenoj", ustvrdio je doktorant. Prof. Salmann između ostalog je komentirao: "Marionova teološka i Ivanova filozofska pozadina, racionalno obilježje mistike i mistično obilježje razuma, oboje se rađa iz su-prisutnosti ljubavi i u ljubavi, te se oboje istoj su-prisutnosti i predaje". O mnogim od navedenih aspekata vodio se dinamičan, zanimljiv i - po sudu zainteresiranih sudionika - plodni dijalog između mentora, dvojice cenzora i kandidata. I liturgijski kontekst (spomendan sv. Tome Akvinskoga) pogodovao je dobrom i istini otvorenom ozračju.

Prije završetka akademskoga čina br. Dražen-Marija izrekao je svoju zahvalu, posebno ističući zajednički vid ostvarenoga rezultata.

Nakon uspješno okončanog akademskog čina uslijedio je opuštajući domjenak. Između ostalih bili su tu i provincijal hrvatskih karmelićana o. Vinko Mamić, prior remetskoga samostana o. Antonio Mario Čirko te roditelji doktoranta. Na koncu je doktorant u znak zahvalnosti i u ime svoje zajednice mentoru Salmannu uručio pršut, proizvod samostanskoga gospodarstva remetskoga Karmela.

PRILOZI

16

EUROPSKI SUSRET ODGOJITELJA OCD

25.-30.1.2010. AVILA - Od 25. do 30. siječnja 2010. održan je u CITeS-u (Centro Internacional Teresiano Sanjuanista) u Avili (Španjolska) Europski susret odgojitelja OCD. Na susretu je sudjelovalo oko 40 odgojitelja OCD iz 22 europske provincije te Egipta i Libanona. Tema susreta je bila Razlučivanje zvanja.

Iz Hrvatske karmelske provincije susretu su nazočili magister novaka o. Petar Janjić te magister bogoslova, kandidata i postulanata i prefekt sjemeništa o. Stjepan Vidak. Predavač je bio isusovac, pater Luis María García koji je doktorirao iz psihologije na Gregorianumu u Rimu i koji je na vrlo jednostavan i konkretan način progovorio o ovoj temi.

Među onima koji na neki način žele razlučiti imaju li poziv ili ne, sve je manje onih koji dolaze iz dječačkih sjemeništa i onih koji vrlo rano osjećaju Božji poziv, a više onih koji su u odraslijoj dobi, recimo iznad 30 godina. Iako i kod onih mlađih treba razlučiti da li je u pitanju zvanje ili ne, još je nužnije, što je moguće prije, razlučiti zvanje kod odraslih, i radi same osobe i radi zajednice kojoj se kandidat želi priključiti. Predavač je predočio o čemu sve treba voditi računa – od psihološke ljudske zrelosti do naravnih ili nadnaravnih

motiva zvanja; od utjecaja obitelji i okoline na oblikovanje osobe sve do otkrivanja nekih možebitnih patoloških stanja osobe koja misli da ima zvanje. P. Garcia je naglasio da nam psihologija ne daje odgovor ima li osoba duhovno zvanje ili ne, nego nam je pokazatelj ljudske zrelosti koja zasigurno utječe i na ponašanje osobe kandidata i s obzirom na ono što se tiče poziva i razvijanja poziva kroz vrijeme postulature, novicijata i kasnije kroz vrijeme privremenih zavjeta.

Iako nam crkveno zakonodavstvo i mnogi crkveni dokumenti daju smjernice o odgoju, ova predavanja su bila korisna zbog jasnoće i konkretnih primjera koje je predavač navodio. Jednako tako tu je bio i rad po grupama prema predavačevim uputama gdje su se razmjenjivala mišljenja i iskustva odgojitelja.

Govorilo se i osobi odgojitelja te o njegovoj doktrinalno-teorijskoj pripremi, ljudskoj zrelosti, kršćanskoj dosljednosti, sposobnosti vođenja grupe, unutarnje predispozicije za empatiju s kandidatom, pastoralne sposobnosti


17

te o mogućim problemima na međuosobnoj razini s kandidatom (transfert). Zadnji dan je bio rezerviran za predavanje priora zajednice karmelićana samostana Santa Teresa u Avili koja djeluje uz istoimenu crkvu koja je sagrađena na mjestu rodne kuće svete Terezije. Predavanje je bilo o sv. Tereziji kao o odgojiteljici osoba otvorenih Bogu.

Vrednujući ovakve susrete vrlo korisnima, odgojitelju su se složili da s njima treba nastaviti svakih par godina. Raspravljalo se i o predstojećem Susretu europskih studenata OCD na Malti u rujnu ove godine, a Konferencija provincijala OCD Iberskog

poluotoka ponudila je mogućnost ljetnih tečajeva španjolskog jezika u nekoj od zajednica te ljetni tečaj karmelske duhovnosti, napose sv. Terezije i sv. Ivana od Križa. O konkretnoj realizaciji ovog projekta raspravljat će Konferencija europskih provincijala OCD.

Uz vrlo intenzivan raspored konferencija organiziran je kroz ove dane i posjet samostanima Utjelovljenja i Sv. Josipu, a susret je završio posjetom muzeju koji se nalazi uz samostan i crkvu Santa te euharistijskim slavljem u istoimenoj crkvi kao i bratskim druženjem u zajednici braće karmelićana.

O. JURE ZEČEVIĆ NA ZNANSTVENOM KOLOKVIJU U SPOMEN

20. OBLJETNICE SMRTI FRA MARKA MIŠERDE

25.01.2010. ZAGREB - Odjel za hrvatski glagolizam Instituta za ekumensku teologiju i dijalog "Juraj Križanić" Katoličkoga

bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša organizirali su znanstveni kolokvij u spomen 20. obljetnice smrti fra Marka Mišerde u Dvorani biskupa Srećka, Jandrićeva 21, na Ksaveru u Zagrebu. Na skupu je kao Predstojnik Instituta sudjelovao i o. Jure Zečević.

U svojoj pozdravnoj riječi o. Jure je kazao među ostalim i slijedeće:

"Razumljivo je i normalno da žalimo što je fra Marko, po našim ljudskim očekivanjima, prerano preselio iz vremenitosti u vječnost. Kao osoba velikih potencijala, velike nadarenosti i radinosti toliko je toga još mogao dati svome Redu, svojoj Crkvi i svome narodu, teologiji i znanosti općenito. Ipak, radostan sam što održavanje ovoga znanstvenog kolokvija dokazuje da fra Marko Mišerda nije zaboravljen i da je u malo godina ostavio upečatljiv trag. Njegov život, njegova osoba i njegovo djelovanje doista zavrjeđuju pomnije izučavanje i sačuvanje od zaborava. Ovim znanstvenim kolokvijem tomu dati

PRILOZI

18

svoj doprinos želi i Institut za ekumensku teologiju i dijalog "Juraj Križanić", preko svoga Odjela za hrvatski glagolizam."

Skup je pozdravio i provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivan Paponja. Tijekom znanstvenog kolokvija održana su slijedeća predavanja: Antun Badurina - "Život i djelo Marka Mišerde",

Nedjeljko Mihanović - "Marko Mišerda Poljičanin", Ivan Golub - "Moja sjećanja na Marka Mišerdu", Tomislav Mrkonjić - "Marko Mišerda istraživač" i Petar Bašić - "Objavljeni i neobjavljeni radovi Marka Mišerde". Skup je završio plenarnom raspravom i iznošenjem osobnih sjećanja na fra Marka Mišerdu.

O. PROVINCIJAL SLAVIO BLAGDAN PRIKAZANJA GOSPODINOVOG U SAD-U

3.2.2010. LAFAYETT (SAD) – Blagdan Prikazanja Gospodinovog u hramu sestre karmelićanke iz Lafayetta (LA) u SAD-u proslavile su posebno svečano, budući da je jedna od njih, sr. Jacinta Cormier, slavila 25-godišnjicu svog ulaska u Karmel. Provincijal Hrvatske karmelske provincije, o. Vinko Mamić, predslavio je svetu misu i propovijedao.

U propovijedi je o. Provincijal istaknuo značaj redovništva u sekulariziranom svijetu i u tom kontekstu specifičnost klauzurnog stila života kao oblika svjedočenja i poslanja. Cvjetni vijenac koji je sr. Jacinta nosila na slavlju napravila je sr. Marie Camille Thuong, karmelićanka iz Vijetnama, koja se nedavno pridružila ovoj zajednici. Došla je iz svoje domovine s nakanom da pomogne sestrama iz Lafayetta, budući da ih sve više pritišće starosna dob. Nakana sr. Camille je da trajno ostane u ovoj zajednici. Slijedećeg mjeseca ovim će se sestrama pridružiti još jedna vijetnamska karmelićanka.

Osim u Lafayette, o. Provincijal je pozvan u još nekoliko gradova SAD-a radi predavanja i duhovnih vježbi našoj karmelskoj subraći, sestrama i članovima Svjetovnog reda. Iz Amerike se vraća krajem mjeseca.

POGLEDI IZ SRCA I DUŠE

Na poziv udruge "Glagoljaška mladež", u novoj dvorani Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, u Zagrebu, dana 17. ožujka 2010. s početkom u 19 sati gostovao je o . Jure Zečević u svojstvu duhovnika i pjesnika. U programu duhovno-meditativne

večeri "Vrijeme za duh, vrijeme za dušu" vodio je meditaciju čitajući iz svojih zapisa na temu "On nadohvat meni", a potom je predstavio niz svojih pjesama pod nazivom "Pogledi iz srca i duše". Program je vodila prof. Biserka Daraganić.


19

O. ANTONIO ODRŽAO PREDAVANJE SESTRAMA KARMELIĆANKAMA BSI

3.2.2010. VRHOVAC – Već dugi niz

godina postoji suradnja HKP sa sestrama karmelićankama Božanskog Srca Isusova. Ti počeci sežu već od prije 50. godina. Tada smo iz Sombora došli u Hrvatsku te, prije odlaska u Remete, svoj prvi dom imali upravo kod sestara BSI u Hrvatskom Leskovcu. Od tog vremena do danas karmelićani rado surađuju sa sestrama. Tako je 3. veljače na Vrhovcu (Zagreb) u sklopu permanentne formacije sestara o. Antonio-Mario Čirko održao izlaganje na temu: Marija u Karmelu. Govorio je o samim počecima štovanja Presvete Djevice kao i o kasnijem razvoju te pobožnosti s posebnim naglaskom na marijansku pobožnost sv. Terezije od Isusa. Nakon susreta sa

sestrama, o. Antonio-Mario je posjetio dječji vrtić koji se nalazi u sklopu samostana. O. Antonio je kao dječak boravio u vrtiću sestara BSI, pa je ovaj posjet bio lijepa prigoda da se prisjeti tih dana i da ohrabri djecu prigodnim govorom o svom osobnom iskustvu iz tih najranijih dana njegovog života.

PROSLAVA PEDESETOG ROĐENDANA BR. MIROSLAVA-MARIJE PEJIĆA

6.2.2010. KRK – Krčka zajednica je 6. veljače proslavila na poseban način pedeseti rođendan svoga subrata br. Miroslava-Marije. Iako je u HKP običaj da se svečano slave imendani, proslava pola stoljeća života bila je prigoda da se Bogu kaže hvala na jedan poseban način. Br. Miroslav-Marija je marljivim služenjem, svojom jednostav-nošću, spontanošću, dobrotom i molitvenim životom već sada ostavio dubok trag u životu naše Provincija.

Najbolje priznanje za nesebično služenje potrebama Provincije dobio je u nazočnosti subraće koja su mu došla čestitati ovaj jubilarni rođendan. Naime, proslavi se pridružio i dio remetske zajednice, o. Ante Stantić, o. Drago Marić, o. Anđelko Jozić, o. Dario Tokić, br. Josip Alaga, zajedno sa svojim priorom o. Antonijom-Marijem.

Na svečanom ručku bio je također krčki župnik vlč. Robert Zubović, te franjevci Trećoredci fra Danijel Mihanov i fra Vlado Rožić. Remetska subraća došla su dan prije u Krk, nakon što su posjetili i o. Ivana Podgorelca, župnika u župi Oštarije kraj Ogulina.

PRILOZI

20

MLADE ODUŠEVIO ŽIVOT U KLAUZURI

7.2.2010. BREZOVICA – Karmel u Brezovici je 7. veljače primio u posjet aspirante Remetskog karmela. Alen iz Zagreba, Vedran iz Jadranova, Marin iz Pićana i sjemeništarac Stanko iz Stoca po prvi su puta posjetili zajednicu klauzurnih karmelićanki. Vodio ih je o. Dario Tokić.

Na poticaj karmelićanki mladići su vrlo rado govorili o svom duhovnom putu i istraživanju Božjeg poziva. Sa svoje strane pokazali su živo zanimanje za život sestara u strogoj klauzuri. Svoje doživljaje su osobno i pismeno saželi u knjizi dojmova, uz zahvalnost i preporuku u molitve.

Nakon ugodnog druženja i razmjene prigodnih darova, po izlasku iz samostana prva reakcija novopridošlih mladića u Karmel je bila: "Kad ćemo opet navratiti?

IZVJEŠTAJ O BLAGOSLOVU OBNOVLJENE KUĆE NA FILIJALNOJ CRKVI SV. TEREZIJE AVILSKE NA ČRETU

14.2.2010 ZAGREB (ČRET) – Na 6. Nedjelju kroz godinu (14. veljače), na filijalnoj crkvi sv. Terezije Avilske (Čret – župa Remete), blagoslovljena je obnovljena kuća. Svečano misno slavlje i blagoslov predslavio je remetski župnik o. Anto Knežević, zajedno s voditeljem filijale o. Antonijem-Marijom Čirkom. Slavlju su također prisustvovali o. Anto Stantić i kapelan o. Ilija Tipurić.

Naime stara kuća pored crkve već je kroz duži niz godina bila u derutnom stanju i prijetila je opasnost od njezina urušavanja. Krajem 2008. godine krenulo se je s jednom skromnom namjerom da se obnovi krovište. No tada se je javilo nekoliko donatora koji su pomogli, te su se radovi proširili na nadogradnju kuće i njezinom unutarnjem preoblikovanju. Ne smiju se zaboraviti i darovi vjernika sa filijale koji su svojim prilozima iskazivali potporu u obnovi. Krajem prošle godine (2009.) osigurana su sredstva za opremanje interijera kuće. Tako su se stvorili uvjeti da se kuća uredi za razne pastoralne sadržaje, te da se počnu u njoj odvijati razni sadržaji.

Potrebno je još nabaviti stolice za dvoranu. Privremeno će se koristiti stare plastične stolice, te još dodatno multi-medijalno urediti postavljanjem visećeg projektora i projekcijskog platna.


21

RELIGIJSKO I RELIGIOZNO DANAS IZMEĐU SPOREDNOG I SRŽNOG ZNAČAJA

14.2.2010. ZAGREB (REMETE) – Dana 14. veljače 2010. u velikoj nastavnoj dvorani Duhovnog centra sv. Ivana od Križa u Remetama završenim studentima Sustavnog studija duhovnosti (SSD) predavanje na temu "Religijsko i religiozno danas između sporednog i sržnog značaja" održao je prof. dr. sc. Jure Zečević, pročelnik katedre ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predavač na SSD-u.

Konstatirajući spontane ali i ciljane pojave marginalizacije no i rasta prisutnosti religijskoga i religioznoga u pojedinim sastavnicama današnjeg globalnog društva predavač je ukazao da su razlog tomu

višestruki i složeni uzroci i povodi, koji zavrjeđuju razlučivanje i rasvjetljavanje.

Razlikujući religijsko i religiozno i uočavajući da je i današnji čovjek pred izborom kakav i koliki značaj dati religijskom i religioznom u svome životu, predavač je pošao od kolokvijalne definicije religije kao "organiziranog sustava vjerovanja i bogoslužja koje stavljaju Boga u središte".

S takvim se izričajem možemo i suglasiti, ako se pridoda da ta bogocentričnost u inkarnacijskoj religiji kao što je kršćanska istovremeno znači i čovjekocentričnost, to jest nije na štetu čovjeka nego naprotiv na njegovo dobro. Princip bogočovječnosti ostvaren u Isusu Kristu, sjedinjenje Božanskoga i ljudskoga, ne dopušta da itko dobronamjeran Boga suprotstavi čovjeku, da ga učini njegovim konkurentom. Bogo-centričnost koja bi bila na čovjekovu štetu, bila bi religijska devijacija i(li) manipu-lacija, istaknuo je prof. Zečević.

Predstavivši najnovije statistike o broju pripadnika pojedinih religija i vjerskih zajednica u svijetu i u Hrvatskoj, predavač je među ostalim naglasio da kvantitativna prisutnost neke religije - ovisno među ostalim i o autentičnosti i kvaliteti prakse religijskih pripadnika u pojedinoj sredini - može biti u rastu i opadanju, dok religiozno i duhovno - budući da izvire iz najdublje srži čovjeka kao religioznoga bića - ostaje trajna čovjekova konstanta.

Okolnosti u kojima se pojavljuje i djeluje religija i u kojima se ostvaruje religiozno mogu biti više ili manje primjerene ili neprimjerene, povoljne ili nepovoljne,

PRILOZI

22

blagonaklone ili neprijateljski ustrojene, no hoće li religija i religiozno za nas osobno biti od sržnog ili sporednog značaja u konačnici ne određuje nitko i ništa izvan nas nego mi sami, zaključio je predavač. Predavanje je održano u okviru programa

"Ex alumni" dodatnog susretanja završenih studenta završenih studenata SSD-a radi njihove daljnje duhovne izgradnje i permanentnog teološko-duhovnog obrazo-vanja i produbljivanja. Molitevni dio susreta pripremila je i vodila Snježana Foršek.

EUROPSKI SUSRET ODGOJITELJA OCD AVILA, 25.-30. SIJEČNJA 2010 –SLUŽBENO IZVJEŠĆE

25.-30.1.2010. AVILA – Nismo odmah iznijeli službene zaključke važnog Europskog susreta Formatora, koji je održan pri CITeS u Avili, od 25. do 30. siječnja 2010. susreta, jer je bogat dijalog naših Formatora iznjedrio novosti koje je trebalo pomalo verificirati prije nego ih se prenese.

Ideja i namjera susreta snažno su predloženi još u Duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru, BiH, na Konferenciji europskih provincijala (26.- 29. listopada 2009.). Na toj je konferenciji o. Emilio Martinez naglasio: „nastaviti s formacijom Formatora, kako bi se ojačale veze među onima koji se brinu o našoj budućnosti, kako bi zajedno pronašli putove promoviranja, usmjeravanja i njegovanja naših zvanja“. S druge strane, kako je o. Gianni Bracchi (predsjednik CEP i organizator prvog susreta Formatora u

Wadowicama, 2006.) podsjetio u uvodnom dijelu susreta u Avili, problem formacije bio je od samih početaka briga naše Europske Konferencije Provincijala, i to briga ne uvijek pozitivna i mirna… Upravo zbog toga potrebna nam je na iskustvu utemeljena nada, jer zadaća odgoja mora biti utemeljena u radosti (usp. Charles Peguy: „Djevojčice moja, potrebna je velika radost da bi se moglo nadati“). Ovaj nam susret mora pomoći u utvrđivanju nade, kojeg treba sustavno nastaviti. Vjerujemo da su ciljevi postignuti – barem u prvom koraku – obzirom da su na kraju četiri dana inten-zivnog rada, svi Formatori (34, veći dio Europskih okružja) izrazili svoje zado-voljstvo odličnom organizacijom, i pohvalili „znanje i mudrost“ pozvanog predavača, isusovca Luis Maria Garcie, koji je vodio trodnevno promišljanje na temu: „Prepoz-


23

nati poziv. Vrednovanje poziva.“ Svakom je uručen detaljni plan, sa shemom predavanja i materijalom za rad u grupi, pomoću kojih se može upoznati ozbiljna i strukturirana metoda, koja bez pretenzija na iscrpnost može ponuditi polazište za susret s tajnom poziva mlade osobe. Četvrti je dan animirao o. Francisco

Brändle govoreći o “Terezi od Isusa, odgajateljici osoba otvorenih za Boga”. Svako je poslijepodne bilo obogaćeno jednim od odredišta malog „terezijanskog hodočašća“, na svetim mjestima naših korijena: samostan l’Encarnación, samostan S. José, samostan de La Santa (gdje smo slavili završnu Euharistiju). Pri tom ne zaboravljamo izraziti svoju zahvalnost CITeS-u na gostoljubivosti i ponuđenoj raspoloživosti za moguće druge susrete. Jedno cijelo poslijepodne bilo je posvećeno dijalogu Formatora, o različitim temama.

Susret u Avili svi su vrednovali pozitivno, izrazivši želju da postane stalno susretište. U kakvim rokovima? Govorilo se o mogućnosti susreta jednom u dvije ili tri godine (da se Učitelje ne optereti s previše susreta) ili jednom godišnje. U korist ove posljednje mogućnosti, ukazano je da tema odabrana za ovogodišnji susret (Prepozna-vanje poziva) može postati prvi korak šireg puta, koji bi pomagao u praćenju mladog čovjeka u sljedećim koracima formacije. Ako je rad ozbiljan i dobro pripremljen, godišnji susreti mogli bi biti od velike pedagoške koristi. Za mjesto održavanja slijedećih susreta predloženi su Avila, Fatima ili Lisieux.

Živa rasprava se razvila oko teme pripreme slijedećeg Europskog susreta studenata, predviđenog za 6.-13. rujna 2010., na Malti. Formatorima je unaprijed dana skica programa koju su pripremili naši oci s Malte, kako bi mogli razmotriti i vrednovati postavke Susreta. O temi se

raspravljalo, te su u odnosu na predviđeno, zaključno donesene brojne novosti:

1. predviđeni datum (6.-13.rujna) jedno-glasno je odbijen, jer prema Bolonjskom sustavu Akademska godina započinje upravo 13. rujna, što onemogućava sudjelo-vanje brojnim studentatima. Postoje i druge poteškoće, povezane s neodgodivim roko-vima u pojedinim Provincijama, ili pak s učestalošću niskotarifnih letova prema Malti. Tako je Susret skraćen (na 4 umjesto 6 dana), od subote 28. kolovoza (uvečer) do četvrtka 2. rujna (ujutro).

2. Glede programa, zaključeno je da će naši mladi umjesto ponude skolastičkih ili teoloških termina razmjerno više dobiti od susreta s živim Karmelom Evrope i Svijeta, putem svjedoka/osoba/autoriteta, koje mogu pomoći upoznavanje značajnih iskustava Reda na misionarskom, karitativ-nom i kulturalnom planu. Susret s bogatim životom i poviješću koja je u stanju „prosuditi svijet“, gradi osjećaj poštovanja i pripadanja, presudan za budućnost naših zvanja. Ova orijentacija implicira duboku reviziju cjelokupne organizacije Susreta.

3. Kako bi se ove smjernice konkretizirale i učinile djelotvornima, sačinjen je mali „Odbor Formatora“, u kojem su o. Gianni Bracchi (Venezia), o. Jean-Baptiste de

PRILOZI

24

Jonchay (Avignone-Aquitania) i o. Sebastián García (Aragón-Valencia). Prva briga Odbora bila je da se odmah upozori o. Provincijala Malte, koji je ljubazno prihvatio novu razradu prije učinjenih planova u korist novih zaključaka. I o. General je dao korisne sugestije oko pronalaženja značajnih osoba koje će se pozvati na susret.

O. Miguel Marquez, Kastiljanski Provincijal, upoznao je Formatore s pripremama za Svjetski Dan mladih u Madridu (2011.) kojom će se prigodom organizirati „Karmelski dan“ za sve grupe (pokrete, udruge, bratovštine, župe, itd.) povezane s Karmelskom obitelji.

Odabralo se okupiti naše mlade neposredno prije početka Dana mladih u

Madridu, 16. kolovoza 2011. U danima koji prethode Susretu, naše će se grupe moći prihvatiti u našim Samostanima i drugim Karmelskim kućama, koje su rezervirane u tu svrhu. Već se radi na pripremi materijala za katehezu. Obzirom da se u Španjolskoj očekuje veliki broj mladih, što traži izuzetno složenu organizaciju, odgovorni za karmelske grupe moraju čim prije kontaktirati Organizacijski odbor kojim predsjeda o. Miguel na njihov e-mail: [email protected]. Postavljena je i web stranica: www.carmelojoven.com, na kojoj će biti jasne informacije. Službena web stranica Svjetskih dana Mladih u Madridu je: www.wydmadrid2011.es

DOPRINOS KARMELIĆANA NA POLJU DUHOVNOSTI

18.2.2010. ZAGREB (REMETE) – U sklopu Korizmenih konferencija četvrtkom u Karmelskom samostanu Majke Božje Remetske, povodom 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku, 18. veljače je dr.sc. o. Jakov Mamić, OCD, održao predavanje pod naslovom „Djelovanje i doprinos hrvatskih karmelićana na polju duhovnosti“.

Najprije je govorio o predkoncilskom mentalitetu u Crkvi i redovništvu koji je oblikovao duhovni profil i prvih karmelićana u Hrvatskoj, jer su bili djeca

svog vremena. Istaknuo je tipične naglaske poput neupitnosti identifikacije volje Božje s voljom poglavarevom, odmaka od stvorene stvarnosti, naglašenog asketizma, individualnog pristupa spasenju, te sakramentalizaciji koja se doživljavala kao znak crkvenosti, i pobožnosti kao znaku duhovnosti. „Karmelićanska duhovnost nikad nije bila izričito pastoralno usmjerena, ali je uvijek u životu bila jako pastoralno iskoristiva“, rekao je o. Jakov, „nije se bavila prijenosom karizme, jer briga o nutrini i duhovni život temeljen na zajed-ništvu te krepostima vjere, nade i ljubavi trebaju biti zajednički svim vjernicima.“

Potom je o. Jakov ukratko predstavio karakteristične inicijative duhovnog pastorala za Hrvatsku karmelsku provinciju sv. oca Josipa: Institut za kršćansku duhovnost, Sustavni studij duhovnosti, Karmelska izdanja, te Duhovne centre iznijevši značajke svakog pojedinog u Splitu, Krku, Somboru, Remetama i na Buškom jezeru.


25

Na koncu svog izlaganja iznio je nekoliko točaka po svom sudu koje nisu bile dovoljno prisutne ili bi trebalo više povesti računa o njima: više angažirati laikat, programe i ponude izdiferencirati da budu prihvaljivije ljudima, a za to onda treba intenzivnije i studiozno upoznati ljude i prilike u mjestima

u kojima živimo, te omogućiti ciljanu izobrazbu za konkretne probleme duhovnog života, te uvijek i u svemu sve više upoznavati polog Karmela: „u njemu se nalaze živi odgovori na živa pitanja ljudi“, završio je o. Jakov.

O LJEPOTI BOŽJEG POZIVA U SOMBORU

22.2.2010. SOMBOR – Duhovni centar o. Gerarda u Somboru organizirao je u ovogodišnjoj korizmi konferencija objedinjenje središnjom temom: „Ljepota Božjeg poziva“. Sve što je povezano s Bogom ima u sebi ljepotu. Bog je sama ljepota, izvor je ljepote i tvorac ljepote. U svome obraćanju nama, svojim stvorenjima, Bog ižarava svoju uzvišenu ljepotu. Zato se može govoriti o ljepoti Božjeg poziva.

Tema je općenita i dotiče se sviju, jer

nema toga tko nije pozvan od Boga. Temeljni poziv svake osobe jest poziv iz ništavila u postojanje. Bog nas svojom stvarateljskom misli poziva da budemo, da postojimo, i ne samo to, po svome Sinu, Vječni nas Otac poziva na milost, na dioništvo u njegovom božanskom životu. Upravo onako kako govori jedno misno predslovlje: „Njegovo je divno djelo što smo

po vazmenom otajstvu od grijeha i jarma smrti pozvani na milost“.

Da bi se što bolje pripremili za proslavu vazmenog otajstva Duhovni centar o. Gerarda ponudio je svim zainteresiranima u gradu Somboru i široj okolici jednu duhovnu ponudu, korizmene konferencije koje su održane kroz 6 korizmenih ponedjeljaka. O ovogodišnjoj izabranoj temi, o „Ljepoti Božjeg poziva“ progovorili su naša subraća: karmelićani iz Zagreba, Krka, Buškog jezera i Sombora. Predavanja su ove godine održana u novoj dvorani Humanitarne udruge Nijemaca „St. Gerhard“ tzv. „Kući pomirenja s Bogom“, koja se nalazi u dvorištu župe sv. Križa na Velikom katoličkom groblju. Zanimljiv je podatak da se taj centar nalazi ispred naše karmelske kapelice. Dvorana i oprema u njoj ustupljena nam je zahvaljujući dobroti i velikodušnosti predsjednika udruge Nijemaca g. Antona Becka i njegovih suradnika. HUN „Sv. Gerhard“ je ugostio naš DC o. Gerard, za kojega se vodi postupak proglašenja svetim. Znakovito je to. Kako se sada svari odvijaju veoma je moguće da bi i mi uskoro mogli nazvati naš centar sv. Gerard. Dao Bog da to doživimo. Do tada želimo da ovaj humanitarni centar kao i naš duhovni centar dobro rade i surađuju.

O ljepoti Božjeg poziva predavači su govorili sa različitih gledišta: biblijskog,

PRILOZI

26

pedagoškog, pastoralnog, teološkog, obiteljsko – odgojnog.

Prvo na redu bilo je biblijsko motrište jer je sv. Pismo temelj na kojem počiva sav naš govor o Bogu. Zato smo prvo pozvali o. Darija Tokića, našeg subrata iz zajednice karmelićana u Zagrebu, u Remetama, profesora na katedri svetoga Pisma Novoga Zavjeta. On je u ponedjeljak, 22. veljače 2010. g., u punoj dvorani HUN „St. Gerhard“ otvorio ovogodišnje korizmene konferencije s temom: „Božji poziv kroz biblijske likove“. Tema je izuzetno velika stoga ju je, za jedno predavanje, nužno bilo potrebno suziti na likove iz Biblije s kojima je Bog sklapao savez. Tako je u uvodnom djelu o. Dario prvo izložio otajstvo Božjeg poziva kao poziv na život uzevši izvještaje o stvaranju u Knjizi Postanka i likove Adama i Eve. Zatim je predstavio drevnog pravednika Nou koji je primjer ostvarenja poziva koji se ostvaruje u autentičnosti. „Osim poziva na autentičnost u gomili neautentičnih koji propadaju, upravo Noi Gospodin Bog povjerava spasenje svijeta pred budućim potopom. Dakle, poziv na spasenje i prirode i čovjeka i svih živih bića na zemlji ne ide bezličnoj gomili kratke pameti, nego autentičnim pojedincima spremnima poslušati Božji poziv.“ istaknuo je predavač. Nakon Noe izdvojen je primjer Abrahama, praoca naše vjere. „Abraham je pozvan na izlazak iz vlastite zemlje, iz vlastitog kraja, a da mu nije rečeno gdje će završiti, nego mu je samo naznačen pravac kretanja i zajamčeno vodstvo na putu. Bog opet zove na povjerenje,a ovaj puta je cijena izlazak iz vlastite sigurnosti, iz vlastitog zavičaja.“ Primjer poziva patrijarha pokazuje kako je ponekad potrebno napustiti, izaći iz sigurnosti u neizvjesnost ali uz oslonjenost na Boga. Tada to postaje izvor blagoslova mnogima, čak čitavim narodima.

Poslije Abrahama Bog sklapa savez s Mojsijem, te je i njegov lik o. Dario uzeo u razmatranje. „Više ili manje, znamo da je Mojsije bio bjegunac iz Egipta. Ubio je čovjeka, nekog Egipćanina. Ubojica i bjegunac može postati velik čovjek, ako otvori uši Božjem pozivu. Jer Bogu ništa nije nemoguće, pa tako ni da od kriminalca učini izbavitelja cijelog jednog naroda. To je ujedno Božji poziv da pomažemo jedni drugima, da se založimo da dobro jedni drugih, a onda i da poziv na vodstvo, da vodimo jedni druge k zajedništvu s Bogom. To zajedništvo s Bogom je ovdje nesavršeno i s puno poteškoća, poput Izlaska iz Egipta, i zadaća vođenja nije uopće nimalo laka. Ali Božji poziv na osoban i neposredan susret s Gospodinom Bogom osposobljava čovjeka i za najteže zadatke.“

Od biblijskih likova još je predstavljen apostol Petar. Na njegovoj se osobi odražava silna moć božanskog poziva koji od jednostavnog čovjeka ribara stvara priznavaoca, apostola, prvog papu u povijesti Crkve, onoga koji će loviti srca Božanskom riječi.

U drugom je dijelu svoga predavanja o. Dario govorio o tome na koji se način očituje božanski poziv u životima ljudi. To može biti kroz snove, (biblijski primjeri:


27

Josip Egipatski, te Josip zaručnik Blažene Djevice Marije), preko glasnika (anđeli koji posjećuju Abrahama, anđeo Gabriel kod Navještenja), u šapatu blagog lahora (prorok Ilija), preko bolesti (sljepoća Pavlova), preko događaja u životu (primjeri proroka Hošee i Jeremije), i na kraju poziv koji dolazi izravno (u molitvenom odnosu i u susretu s riječju Božjom, bilo preko sakramenata, bilo preko Svetog pisma.)

Poslije predavanja ostavljena je mogućnosti za sudionike konferencije da se i oni uključe svojim pitanjima, zapažanjima, nadopunama, traženjem pojašnjenja ili pitanjima. To su iskoristili župnici somborskih župa, vlč. Marinko Stantić i vlč. Josip Pekanović koji su bili nazočni predavanju. Prva korizmena duhovna večer završena je molitvom i blagoslovom.

ŽENSKI KLAUZURNI KARMEL U HRVATSKOJ: POVEZANOST S BOGOM I ZAGOVORNA MOLITVA

25.2.2010. ZAGREB (REMETE-

BREZOVICA) – U četvrtak 25. veljače 2010. godine održana je u samostanskoj dvorani u Remetama druga ovogodišnja Korizmena konferencija četvrtkom. Sve su konferencije ove godine tematski vezane uz 50-godišnjicu dolaska braće karmelićana u Hrvatsku: na njima se predstavlja cijela karmelska obitelj, ove večeri klauzurne karmelićanke u Hrvatskoj.

Kao predstavnica sestara obratila nam se časna majka Alojzija, priorica samostana sestara karmelićanki iz Brezovice pokraj Zagreba. Iako nije napustila samostansku klauzuru, bila je u realnom vremenu video i audio vezom povezana sa slušateljima predavanja. To su omogućila suvremena sredstva komuniciranja koja – u skladu s dokumentima Crkve - također treba koristiti u službi naviještanja Božje riječi i posredovanja duhovnih sadržaja. Preko

Skypa i video projektora bila je omogućena neposredna komunikacija između govornice sestara u Brezovici gdje se nalazila Majka Alojzija i samostanske dvorane u Remetama gdje su se nalazili slušatelji-gledatelji, sudionici druge korizmene konferencije.

Majka Alojzija je na početku svoga izlaganja ukratko opisala povijest ženskog Karmela u Hrvatskoj. Prve karmelićanke, Hrvatice iz karmelskih samostana u Austriji, došle su u Brezovicu 1939. godine na poziv zagrebačkog nadbiskupa, bl. Alojzija Stepinca. Nadbiskup Stepinac želio je na području nadbiskupije imati zajednicu kontemplativnih sestara koje će se moliti za njegove svećenike i kad njega više ne bude. Iz samostana u Brezovici nastala je prvo zajednica u Juršićima, koja je potom preselila u Kloštar Ivanić. Iz samostana u Kloštru nastala je zajednica u Šarengradu koja je zbog rata morala izbjeće i nakon što

PRILOZI

28

je privremeno boravila u Remetama (deset godina) danas se nalazi u Đakovačkoj Breznici. Zajednica u Brezovici potom je osnovala i zajednicu u Mariji Bistrici, a potom je zajedničkim snagama više sestarskih Karmela osnovana zajednica u Albaniji. Brezovička zajednica utemeljila je Karmel u Sarajevu. Majka je naglasila kako je u središtu života svih karmelićanki molitva, u kojoj sestre Bogu prikazuju sve potrebe Crkve, a posebice mole za svećenike

I u procjenjivanju prikladnosti kandidatica najvažniji su kriteriji molitveni duh te spremnost na žrtvu. Sudionike konferencije zanimalo je kakav je put jedne kandidatice. Kao prvo primaju se djevojke većinom u dobi između 18 i 35 godina. Nakon prvih kontakata, ako se djevojka odluči za ulazak u Karmel, provodi u zajednici tri mjeseca, nakon toga odlazi na kraće vrijeme natrag "u svijet" i ako se odluči za nastavak piše molbu za postulaturu i ulazi u Karmel. Vrijeme do one konačne odluke, do onog konačnog DA izgovorenog Isusu, onog DA kojim osoba odgovara na Isusov poziv, da baš na takav način služi Njemu u Crkvi, jest oko 6 godina.

Na upit sudionika konferencije o dnevnom redu Majka Alojzija je ukratko opisala dnevni raspored zajednice u Brezovici, u kojemu se časovi molitve izmjenjuju s vremenom predviđenim za rad, jelo, rekreaciju (odmor i druženje) te za duhovno štivo. Brat iz Svjetovnog karmelskog reda pitao je o mogućnosti konkretne materijalne pomoći sestrama s obzirom da one nemaju nikakvih stalnih primanja. Majka Alojzija je odgovorila da je prije svega potrebna uzjamna molitvena povezanost jer na taj

način Bog nadahnjuje one koji žele pomoći da pomognu s onim što je sestrama u tom trenutku najneophodnije. Da je to upravo tako i da se Bog brine za svoju djecu, posvjedočila je Majka nekim primjerima iz vlastitog iskustva. Rekla je da se preuzimanjem službe poglavarice sama uvjerila kako se zaista može živjeti od Božje providnosti te da to nije samo pobožna fraza. Kada sama nije znala kako namaknuti sredstva za pojedine projekte, odnosno, potrebe zajednice, nakon što su te potrebe u molitvi stavljene pred Gospodina, događalo se da bi već drugi dan netko pozvonio na vratima i darovao im baš ono i onoliko koliko im je bilo potrebno. To se događa i sada, bilo u većim ili manjim stvarima.

No, naglasila je, živjeti od Božje providnosti sigurno ne znači sjediti skrštenih ruku i čekati "manu s neba", nego činiti ono što se može, raditi svojim rukama poslove koji su potrebni, ali ne biti tjeskobno zabrinuti za svoje potrebe, kako nas uči Gospodin, jer zna Otac naš nebeski i prije nego ga zamolimo, što nam je potrebno.

Na kraju ovog zanimljivog i obogaćujućeg susreta, Majka Alojzija je ukazala na mogućnost kontakta bilo u govornici u određena doba dana, bilo telefonski. Ako su osobama potrebne molitve ili duhovni razgovori, karmelićanke su rado na raspolaganju jer, naglašava, one nisu same sebi svrha u Karmelu, one su tu za druge, iako time ne isključuju ni sebe i svoje potrebe pred Bogom. Na kraju su prisutni u remetskoj dvorani svoju zahvalnost za ovaj susret preko "video-linka" iskazali Majci Alojziji i sestrama u Brezovici srdačnim i dugotrajnim pljeskom.

POČELA PASTORALNA VIZITACIJA HKP

2.3.2010. ZAGREB (REMETE) – 2.

ožujka, zajedničkim susretom sa zajednicom u Karmelskom samostanu MB Remetske, o. provincijal je započeo pastoralnu vizitaciju


29

provincije. Nakon Remeta kasnije je uslijedila vizitacija zajednica u Krku, Splitu, na Buškom jezeru, u Somboru, te u Sofiji.

U prigodnom nagovoru o. Provincijal je

istaknuo da je provincijalna vizitacija prilika da kao braća koja pripadaju istoj redovničkoj obitelji pomognemo jedni drugima osobito u vidu poboljšanja kvalitete zajedničkog života, te da je on osobno uvjeren da su poboljšanja na tom području moguća. To je ne samo karmelskim

zakonodavstvom propisan zadatak, nego i prioritet koji si je postavila provincija na posljednjem plenarnom zasjedanju, podsjetio je o. Provincijal i dodao: "Bolje je da preventivno djelujemo nego da se dovedemo u situaciju drugih provincija koje nemaju zvanja, pa kad im netko i dođe, zbog generacijskog jaza, teško da i ostane."

Osim zbog promocije zvanja, kvaliteta zajedničkog života redovnicima je potrebna i radi osobnog zdravlja koje biva ugroženo napetostima i stresnim životom, dodao je o. provincijal. "Sad je prilika da otvoreno izreknemo svoje viđenje stvarnosti koju živimo, pa ako 80% redovnika bude govorilo o istim stvarima, ne mogu ne osjetiti potrebu da nešto po tom pitanju ne poduzmem," zaključio je o. provincijal i radi stvaranja vedrijeg ozračja dodao šaljivu definiciju vizitacije: Legitima fratrum murmuratio, deinde mutua superiorum adulatio, bona commensatio, nulla mutatio.

ROĐENDAN O. ANTE STANTIĆA

4.3.2010. ZAGREB (REMETE) – U

četvrtak, 4. ožujka remetska zajednica proslavila je 91. rođendan o. Ante Stantića, najstarijeg člana naše Hrvatske karmelske provincije. Svečanom ručku nazočio je i provincijal o. Vinko Mamić. O. Ante Stantić rođen je 4. ožujka 1919. godine u Đurđinu (Subotica). Pučku školu pohađa u Subotici, a gimnaziju u Subotici i Somboru. Izabravši svećenički i redovnički poziv, karmelićanski novicijat završava u Czerni u Poljskoj, gdje 1938. godine polaže prve redovničke zavjete. Potom završava filozofiju u Wadowicama u Poljskoj i Trevisu u Italiji, a na Teresianumu u Rimu diplomira i magistrira teologiju. Na Gregoriani u Rimu doktorira iz crkvene povijesti.

Po završetku studija o. Ante je obnašao brojne službe unutar Karmelićanskog reda u

Hrvatskoj i u svijetu. Godine 1950. postao je poglavar karmelićanske zajednice u Haifi, u Svetoj zemlji, potom je bio vikar u glavnoj kući karmelićanskog Reda na Gori Karmelu, da bi od 1956. do 1963. bio vicerektor, a potom i rektor Međunarodnog odgojnog zavoda u Rimu, te profesor crkvene povijesti na Teresianumu u Rimu.

PRILOZI

30

Vrativši se 1963. u domovinu, zajedno s o. Ivanom Keravinom, o. Ladislavom Markovićem i o. Vilkom Dorotićem podiže karmelićanski red u Hrvatskoj. Bio je odgojitelj, četiri puta izabran na dužnost provincijala i nekoliko puta na dužnost savjetnika, jedanaest godina je bio remetskim župnikom, održao je veliki broj

duhovnih vježbi, objavio je na hrvatskom knjigu Karmelićani i nekoliko knjiga o sluzi Božjemu o. Gerardu Tomi Stantiću. Zadnjih desetljeća je vicepostulator u njegovoj kauzi, a bio je i peritus u kauzama slugu Božjih o. Vendelina Vošnjaka i o. Ante Antića.

KORIZMENA KONFERENCIJA U REMETAMA:

KARMELIĆANKE BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA U HRVATSKOJ

4.3.2010. ZAGREB (REMETE) – U četvrtak 04. ožujka 2010. godine u samostanskoj dvorani u Remetama održana je treća ovogodišnja Korizmena propovjed četvrtkom. Sve su konferencije ove godine tematski vezane uz 50-godišnjicu dolaska braće karmelićana u Hrvatsku. Ova konferencija bila je posvećena sestrama karmelićankama Božanskog Srca Isusova. Sestre BSI omogućile su 1958. godine karmelićanima da, nakon dolaska u Hrvatsku, nađu privremeni smještaj u Hrvatskom Leskovcu u prostorijama njihova samostana. U uvodnom pozdravu oci karme-lićani na tome su im se posebno zahvalili.

Izlaganje je imala s. Maja Pavla Bašić. Ona je najprije iznijela životopis osnivateljice, majke Marije Terezije od sv. Josipa - Tauscher (rođena 19. lipnja 1855. u Sandow-u, danas Poljska). Na zanimljiv

način preko power point prezentacije predstavila je njezino obraćenje s protestantizma na katoličku vjeru, osnutak družbe BSI, te širenja u Hrvatsku 1917. godine. Majka Marija Terezija proglašena je blaženom 13. svibnja 2006. u Roermondu, Nizozemska. Susretu je nazočila i mnogopoštovana provincijalka BSI, s. Anastazija Vejić.

ZAVRŠETAK VIZITACIJE O. PROVINCIJALA U SAMOSTANU MB REMETSKE


petak, 5. ožujka, u Karmelskom samostanu MB Remetske zajedničkim susretom čitave redovničke zajednice završila je pastoralna vizitacija o. Provincijala Vinka Mamića u Remetskoj zajednici. Nakon osobnih razgovora o. Provincijal je zahvalio subraći na iskrenosti i otvorenosti koju su iskazali. To je veoma važno jer se uspjeh i plodovi

vizitacije baziraju upravo na međusobnoj iskrenosti.

Kao i u svakoj obitelji tako je i u redovničkoj zajednici najprisutnija tema u vezi zajedničkog života i kvalitetnih odnosa. U tom pogledu zajednica pokazuje zrelost, osobito u prihvaćanju međusobnih razlika, ali i u želji da se što autentičnije živi karizma i ostane vjeran tradiciji Karmela.


31

To je osobito važno u složenoj zajednici u kojoj se nalazi niz važnih ustanova Provincije i koja pokriva čitav spektar aktivnosti, različitih ali komplementarnih. Uslijed mnogih pastoralnih obveza i apostolata važno je da zajednički život bude i ostane mjesto molitve, odmora i obnove fizičkih i duhovnih snaga. U tom smislu veoma je bitno i kvalitetno međusobno zrelo komuniciranje. Riječi mogu doprinijeti izgradnji zajednice i puno mogu učiniti za pozitivno ozračje u zajednici.

U sklopu priprave 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske (2015. godine) predloženo je da se zajednica u pripravnom razdoblju pripremi i uključivanjem prikladnih sadržaja. O. Provincijal je

podržao prijedloge subraće da se tim jubilejskim povodom na razini provincije i samostana organiziraju hodočašća u Španjolsku na mjesta značajna za našu terezijansko-ivanovsku karmelsku povijest.

TREĆA KORIZMENA KONFERENCIJA U SOMBORU TEMA: MASS MEDIJI I IZBOR ZVANJA DANAS

8.3.2010. SOMBOR – Dana 8. ožujka u

Somboru je održana treća ovogodišnja korizmena konferencija u organizaciji Duhovnog centra o. Gerarda na temu: "Mass mediji i izbor zvanja danas". Predavač o. dr. Antonio-Mario Čirko istaknuo je da mediji imaju vrlo veliki utjecaj i na naše razmišljanje i odabir poziva. Tako se zna dogoditi da se preko krivo primljene slike života duhovni poziv jednostavno stavi u drugi plan i uguši. Zato se danas za izbor zvanja pokazuje ključna uloga ne samo obitelji, nego i župnih zajednica koje uistinu trebaju biti životne zajednice. Papa Benedikt XVI. svoju poruku za Svjetski dan medija 2004. posvetio je medijima i obitelji. U poruci naslovljenoj Mediji i obitelj: rizik i bogatstvo naglasio je da je porast korištenja komunikacijskih sredstava dovela do izuzetnih mogućnosti u obogaćenju života, ne samo pojedinaca nego i obitelji. Istodobno se obitelji danas susreću s novim izazovima koji proizlaze iz različitih

i često kontradiktornih poruka sadržanih u sredstvima priopćavanja (Mediji i obitelj, 1). Benedikt XVI. je istaknuo kako valja voditi računa o tome da svaka komunikacija ima i svoju moralnu dimenziju. Mediji služe dobru, pomažu u informiranju, obrazovanju, kulturnome razvoju, pa i duhovnome rastu. No, oni mogu i teško raniti obitelji, predstavljajući neprikladan ili čak izobličen pogled na život, na obitelj, na religiju i na moral (Mediji i obitelj, 2).

PRILOZI

32

Danas je industrija osobito orijentirana prema najmlađima, usađuje u njih mentalitet rastrošnosti, a umjerenost i odricanje gotovo da i ne postoji. Treba spomenuti da veliki utjecaj imaju nasilne video igrice koje osiromašuju samu osobu i čine da se jednostavno sama zatupljuje. Sigurno je da ima video igara kreativnih, odgojnih (npr. Učilica), ali po nekim procjenama 70 do 80% se baziraju na nasilju, pucnjevima, agresiji, seksualnim aluzijama i izričajima. Prema Davidu Grosmanu, vojnom psihologu američke vojske, nasilne igrice se temelje na programima koji su se razvili u američkoj vojsci kako bi se kod vojnika udaljile skrupule pri ratnom ubijanju i potaknulo ih se na instinktivno ubijanje. Svijet koji biva prikazan kao nasilan budi strah u djeci, ali i besmisao koji rađa ne odabirom zvanja nego prepuštanju situaciji i spontanom ulasku u svijet droge, alkohola ili bijega u virtualnu "stvarnost". A virtualna ovisnost se koji puta uopće niti ne primjećuje, premda je u svojim posljedicama vrlo opasna.

Ipak, valja naglasiti da po sebi mediji nisu niti dobri, niti loši. Ovisi kako ih se koristi. Npr. mediji mogu ostvariti višestruko pozitivnu ulogu u razvoju nekog društva, zemlje. Oni po sebi imaju i zadaću informiranja i kritičku ulogu - prosuđuju događaje i posebno pokazuju na zlouporabu. Mediji ispunjaju slobodno vrijeme – zabavljaju i odmaraju. Mogu se ponuditi razni dobri sadržaji. Povremeno nerazumi-jevanje i poteškoće između Crkve i javnih društvenih medija nastaju kada Crkva poziva na odgovorno i objektivno izvješta-vanje, kada reagira na nemoral u medijima, na nepoštenje i sl. Ipak da bi ti apeli bili vjerodostojni i prihvatljivi Crkva treba bdjeti, uočavati i nastojati da se takve stvari ne događaju i u njenim vlastitim redovima.

Papa Benedikt XVI. u povodu Međunarodnog dana društvenog komuni-

ciranja (2009) ukazuje na važnost interneta: internet i nove informatičke tehnologije pravi su dar za čovječanstvo ako su upotrjebljeni za promicanje razumijevanja i solidarnosti među ljudima, ističe papa.

Preko interneta, sve više i više imamo kontakte s osobama koje traže pomoć, osobito mladi. Javljaju se oni koji razmišljaju o pozivu, a privukla ih je primjerice dobra web stranica i sadržaj, neki traže pomoć za neke životne situacije. Velike su mogućnosti da se učini i pomogne mnogima na ovakav način. Kao jedan od primjera predavač je naveo vlč. Luku Rađu koji, premda je nakon nesreće ostao praktički nepokretan, ipak preko svoga bloga i slanja sms poruka duhovnim sadržajima nastoji hraniti stotine ljudi, osobito mladih.

Adekvatan odgoj za ispravno korištenje

medija je temelj za kulturni, moralni i duhovni razvoj naše djece. Roditelji trebaju odgajati za kvalitetnu selekciju pri uporabi medija. Uloga roditelja je od prvotne važnosti. Oni imaju pravo i dužnost za ispravno korištenje medija No roditelji u tome ne mogu biti sami nego trebaju biti potaknuti od okoline, pa i od svoje župske zajednice.

Odgoj za medije mora biti pozitivan, pomoći da se razvije vlastito mišljenje, razboritost i sposobnost razlikovanja. Ima


33

knjiga i filmova koje su pune ezoterijskih elemenata, glamurozne fantazije, prividne borbe između dobra i zla. U tom smislu važno je s korisnicima razgovarati o tim sadržajima.

Osobito je potreban odgoj za ispravnu upotrebu slobode. Redovito nam se sloboda predstavlja kao neprestano traženje ugoda, užitaka i novih iskustava. To nije istinsko oslobađanje. Prava sloboda neće nikad, osobito najmlađe, osuditi samo na neprestano traženje novosti. Prava sloboda izabire dobro i lijepo, ono što nas trajno ispunja. Roditelji su čuvari takove istinske slobode.

Zato župa i programi škola trebaju prednjačiti u odgoju za odgovornu i kvalitetnu uporabu medija. Upravo uz obitelj, župa i škola su ključna mjesta za ispravni medijski odgoj djece. Župna zajednica ima ovdje važnu ulogu u kojoj se pronalazi prostor za izaći od

svakodnevice. U tome smislu mogu se organizirati razna druženja, izleti, tematski susreti u kojima je duhovna dimenzija poveznica. Na nju se podsjeća i povremenim molitvenim susretima. Svakako je da se ne smije ništa previše intenzivno forsirati kako se ne bi pojavio suprotni efekt. To druženje i to zajedništvo pomaže da se u obiteljima razvija zdrava svijest o vrijednostima. Nekada mogu pomoći zanimljivi i "provokativni" župski listići. Također i župske tribine.

Izvrsna je prilika da se u župi organizira dan duhovne obnove ili dan druženja obitelji gdje se mogu ponuditi raznoliki sadržaji. U tome smislu, ako je program izazovan, može privući neke obitelji. Tu se uključuju i djeca za koju isto treba organizirati adekvatni prostor i sadržaj, tako da vide da TV, internet, igrice nisu jedini izvor zabave i opuštanja.

NAJBOLJI STUDENTI KARMELIĆANI NA DANU KBF-A

11.3.2010. ZAGREB – Povodom Dana Fakulteta, 11. ožujka, na svečanoj akademiji u Velikoj dvorani Dječačkog sjemeništa na

Šalati podijeljene su diplome i priznanja studentima koji su to zaslužili. Iako ove godine nemamo diplomanata, ipak su

PRILOZI

34

dvojica naše subraće privukla pozornost prepune velike dvorane i svih tamo prisutnih: br. Jakov Kuharić i br. Stipe Tomić proglašeni su na svojim godinama studentima s najboljim uspjehom i pri tom dobili priznanje i malu nagradu.

Ovime se nastavlja tradicija zapaženih uspjeha braće karmelićana na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem su trojica karmelićana negdašnjih njegovih studenata danas na njemu profesori.

PRVI SUSRET ASPIRANATA KARMELSKOG SVJETOVNOG REDA U KRKU

12.-14.3.2010. KRK – Od 12. do 14.

ožujka u Karmelićanskom samostanu u Krku, Šetalište Dražica 2, održana je Duhovna obnova za prijatelje Karmela i sve one koji se zanimaju za karmelsku duhovnost, koju je vodio o. Petar Janjić, poglavar samostana. Tema obnove je bila: Ljepota Božjeg poziva i čovjekova odaziva unutar Karmelskog svjetovnog reda.

To je bio ujedno i prvi susret aspiranata Karmelskog svjetovnog reda, na kojem se je govorilo o općem pozivu na svetost i kako taj poziv ostvarivati unutar Svjetovnog reda. Bilo je riječi o tome što je Svjetovni red bosonogih karmelićana, koja mu je svrha, kakva duhovnost i karizma, kao i o nekim uvjetima za pristup. Na susretu i u obnovi učešće je uzelo devet osoba: pet njih je iz Rijeke, a ostalih četvoro s otoka Krka (Krk, Njivice, Omišalj).

Svi oni izrazili su želju za ulaskom u Karmelski svjetovni red. Osim njih, ima još nekoliko zainteresiranih osoba iz Rijeke koji su također izrazili istu želju, no imaju poteškoća s dolascima na otok.

Dogovoreno je da se susreti održavaju

svake prve subote u mjesecu od 15.30 do 19.00 sati. Slijedeći susret je 10. travnja, druga subota u mjesecu, budući da prva subota pada u Velikom Tjednu. Radit će se po programu zacrtanom u Ratio institutionis za Svjetovni red, vodeći računa o iskustvu i programu kojega slijedi zajednica Karmelskog svjetovnog reda u zagrebačkim Remetama. Ovim putem ujedno pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže. Možete se javiti telefonom na broj 051/221-117 ili putem elektronske pošte: [email protected].

GENERALNI DEFINITOR O. ALBERT WACH U BRATSKOM POSJETU NAŠOJ PROVINCIJI

16.3.2010. ZAGREB (REMETE) –

Hrvatsku karmelsku provinciju sv. Oca Josipa posjetio je o. Albert Wach iz Generalne kuće u Rimu, generalni definitor

zadužen za srednju i jugoistočnu Europu. On će od 15. do 28. ožujka sudjelovati u obilježavanju 50. obljetnice dolaska karme-lićana u Hrvatsku, te posjetiti sve muške,


35

kao i većinu samostana sestara karmeli-ćanki. To je bratski posjet zajednicama, dok će pastoralni pohod biti iza 2011. godine.

Prvi susret je imao 16. ožujka sa remetskom zajednicom. O. definitor je među ostalim izložio smisao svoga bratskog posjeta, koji se sastoji od dvije faze. Prva faza je od rujna 2009. do rujna 2011. kada će biti izvanredni Generalni definitorij. Ona služi obostranom upoznavanju, te upozna-vanju okolnosti u kojima žive pojedine zajednice i provincije u cjelini, pozitivnih plodova i poteškoća. Ta prva faza sastoji se od tri djela:

1) Već spomenute posjete provincijama i susret s provincijalnim savjetom gdje se obrađuju slijedeća pitanja: - kakva je, prema vama, općenita situacija u vašoj regiji? - koje su potrebe i najteži problemi? - koji je problem najhitniji u geografskom području u kojem se nalazi vaša Provincija?

2) Kao drugi korak definitor će zajedno s provincijalnim savjetom razmotriti i potpisati odgovore na temelju razgovora. To će biti razaslano svim zajednicama kako bi zajedno proučile i odgovorile na slijedeće pitanje: Slažete s analizom koja vam je predstavljena. - ako je potrebno, naznačite i druge važne probleme (kod vas ili u vašoj regiji) koji nisu bili naznačeni u analizi definitora. Odgovori, nakon što se prikupe, šalju se definitoru.

3) Organizirat će se susret za svako geografsko područje na kojem će iz svake provincije sudjelovati provincijal i delegat. Na tom susretu napravit će se presjek u vezi situacije do koje se došlo na temelju rada i dat će se smjernice i mogući putovi rješavanja potreba i poteškoća koje se ukažu na temelju razmatranja. Takvi susreti, koji će se održati između rujna 2010. i ožujka 2011 uključit će se prikladno za pripremu provincijalnih kapitula 2011.

Druga faza je od listopada 2011. do

ožujka 2015., u kojoj će se na temelju provincijalnih kapitula i izvanrednog definitorija organizirati pastoralne posjete provincijama.

Potom je uslijedio razgovor i izmjena iskustava s obzirom na pripravu Jubileja 500. godišnjice rođenja sv. Terezije od Isusa (Avilske) u pogledu čitanja njezinih djela.

GENERALNI DEFINITOR U MARIJI BISTRICI

16.3.2010. MARIJA BISTRICA – Prvog dana svog bratskog posjeta Hrvatskoj karmelskoj provinciji, Generalni definitor o. Albert Wach, nakon susreta s remetskom zajednicom, popodne je posjetio nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici i naše sestre karmelićanke pri njemu.

U razgovoru ugodnom naroda slavenskog govorilo se na talijanskom, hrvatskom i poljskom, budući da je o. Albert Poljak, kojega se dosta može razumjeti kad govori poljski polako. O. Albert je općenito upoznao sestre s trenutnom situacijom u Redu i osobito naglasio kako je bratska

PRILOZI

36

pomoć sestrama ne tek jedan od apostolata kojima se muški karmelićani bave, nego njihov prvi apostolat, prema nakani svete Terezije.

Sestre karmelićanke su s njim podijelile

svoje iskustvo u čitanju djela svete Terezije prema dokumentima koje je kao smjernice dao Generalni kapitul. O. Definitor je u tome pohvalio sestre.

Svoj bratski pohod je upisao u ljetopis na poljskom jeziku, te preporučio sebe osobno i cijelu Generalnu upravu sestrama u molitve.

KONFERENCIJA O PASTORALU KARMELIĆANA U REMETAMA

18.3.2010. ZAGREB (REMETE) – Dan

uoči zaštitnika Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, 18. ožujka na korizmenoj konferenciji povodom 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku, o. Vjenceslav Mihetec je govorio u velikoj dvorani karmelskog samostana Majke Božje Remetske na temu "Pastoralno djelovanje karmelićana u Remetama od dolaska do danas."

Objasnio je da se dolazak karmelićana

poklopio s obnovom Drugog vatikanskog koncila, i da nije sve uvijek išlo glatko. Bilo je to i vrijeme velikog doseljavanja pa su osnovane i dvije područne crkve "u skoro

nemogućim uvjetima" u vrijeme komunizma.

Osim kvalitetnijeg pastoralnog djelovanja u župi, velik je doprinos karmelićana u oživljavanju pastorala svetišta Majke Božje Remetske, osobito za Veliku Gospu s njenom devetdnevnom pripravom, uvedene su subotnje hodočasničke mise i posebno se obilježavaju Marijini blagdani i spomendani. Kao izvjestan neuspjeh, o. Vjenceslav je spomeuo što je za cijelo to vrijeme istina broj karmelićana narastao do današnjih 50 zavjetovanika, ali da je samo jedan s područja remetske župe. "Ima li župna zajednica pravo zahtijevati sve što joj treba, a da pri tom ne daj ništa zauzvrat."

Upravo tako postavljeno pitanje zvanja potaklo je diskusiju i nakon predavanja o. Vjenceslava, gdje se opravdanje pokušalo pronaći u manjem broju djece i strahu roditelja da ne ostanu sami. "To je stvar Božjeg izbora, i On bira i jedinca, kao i najmlađeg od desetoro njih, ako mu je potreban za službu. Ali se brine i za one koji ostaju", rekao je o. Vjenceslav i spoemno primjer majke jednog našeg redovnika koja je mislila da je prihvaćanjem svećeničkog


37

poziva sina izgubila, a zapravo je u njegovoj zajednici puno više djece dobila."Bog ne ovisi o hrvatskom narodu, ali hrvatski narod neće opstati bez Boga. Stoga, nije pitanje hoće li biti svećenika - svećenika će uvijek

biti - ali pitanje je hoće li ih biti kod nas." naglasio je o. Vjenceslav i preporučio svećenička zvanja u molitve prisutnih vjernika.

POSJET O. DEFINITORA SARAJEVU

19.3.2010. SARAJEVO – U bratski posjet našoj Zajednici, na svetkovinu sv. Oca Josipa, u večernjim satima doputovao je sa Buškog jezera o. Albert Wach, generalni definitor, u pratnji našeg o. Dominika.

U ugodnom bratko-sestrinskom ozračju imali smo prigodu upoznati se sa područjem djelovanja o. Alberta koje mu je povjereno u okviru Reda, kao i sa smjernicama generalne Kuće u pogledu priprave za 500. Jubilej rođenja naše sv. Majke Terezije. O. Albert se zanimao kako sestre „iščitavaju“ djela sv. Terezije, te kako doživljavamo našu prisutnost na ovom području – u Bosni i Hercegovini.

Drugi dan, 20. ožujka o. Definitor i o. Dominik u jutarnjim satima služili su sv. Misu u našoj Crkvi. Prije polaska zajedno smo još prošetali vrtom, a zatim smo se pozdravili sa našim Patrima koji su radosno nastavili put za Zagreb.

BRATSKI POHOD GENERALNOG DEFINITORA KARMELU U BREZOVICI

24.3.2010. BREZOVICA – Nastavljajući

svoj bratski pohod Karmelu u Hrvatskoj generalni definitor o. Albert Wach posjetio je karmelićanke u Brezovici. O. Definitor zanimao se za povijest ovog samostana u kojemu je bio ugodno iznenađen brojnošću i mladošću sestara. Plodnost Karmela u Brezovici očituje se u činjenici da je potpuno ili djelomično sudjelovao u osnivanju novih ženskih Karmela u Đakovačkoj Breznici, Kloštru Ivaniću, Mariji Bistrici, Sarajevu i Nehstatu (Albanija). O. Definitor je pitao i za iskustva u čitanju djela sv. Terezije od Isusa u zajednici te je sa zanimanjem slušao svjedočanstva sestara o životnosti Terezijine

poruke u njihovu osobnom iskustvu. Sestre su se zanimale za stanje Karmela u Poljskoj, odakle potječe o. Definitor. Zanimljiv je

PRILOZI

38

podatak da samo u krakovskoj provinciji ima šesnaest ženskih karmela.

Osobito draga tema bila je Sluga Božji Ivan Pavao II. Dok su se sestre spominjale njegove ljubavi prema hrvatskome narodu, o. Albert prisjetio se duboke povezanosti Pape Wojtyle s Karmelom. Čak dva puta

mladi Wojtyla pokušao je ući u Karmel. Prvi put nije primljen u novicijat jer je bio jedini kandidat, a bez dvojice novicijat nije mogao započeti. Drugi put, već kao bogoslova, zaustavio ga je njegov nadbiskup.

NASTAVAK GRADNJE NA VIDOVCU

29.3.2010. SPLIT – S toplijim danima nastavlja se građevinska sezona i na našem gradilištu u Splitu na Vidovcu, gdje gradimo samostan i pastoralni centar s crkvom.

U ponedjeljak, 29. ožujka 2010. o. Provincijal se sastao na samom gradilištu s ljudima odgovornim za daljnji nastavak radova radi dogovora oko termina i daljnjih koraka za poduzeti. Bili su prisutni ing. Ivan Antolić, arhitekt; ing. Ile Galasso, nadzorni; ing. Anđelko Janković, šef gradilišta; ing. Ivan Ćoruša i ing. Ante Tolić za strojarski projekt; te ing. Janko Artuković za električarski projekt. Dogovoreno je da se radovi nastave poslije Uskrsa, s nakanom da

se radovi na samostanu dovrše do Božića ove godine.

HODOČAŠĆE KARMELIĆANSKIH BOGOSLOVA I KANDIDATA

27.3.2010. MARIJA BISTRICA – Drugu godinu za redom svi oni koji su u formaciji zajedno sa svojim magistrom uputili su se na hodočašće na Mariju Bistricu u pravom smislu te riječi - hodajući. Nakana hodočašća je zahvala dragom Bogu za sva dobročinstva, za dobro položene ispite kao i za duhovna zvanja u našoj Provinciji. Dogovorili smo se da idemo ako ujutro ne pada kiša. No, bilo je to lako reći i bilo bi lako odlučiti idemo li ili ne da je ujutro pljuštalo, ali oko 6 sati ujutro niti je padalo niti je bilo suho. Jedan po jedan zapitkuje idemo li ili ne. Kušnja. Kao da dragi Bog želi vidjeti koliko smo spremni na žrtvu i

hoćemo li se povući i odustati radi nekoliko kapi kiše i vremenske prognoze koja je ipak tog dana najavljivala kišu. No, do polaska oko 7,20 sati sunce je već naveliko sijalo i rastjeralo kišne oblake. Krenuli smo dobro raspoloženi i započeli put, naravno, molitvom.

Put nas je vodio preko Bešića gdje smo se poklonili Isusu u crkvi sv. Petra i Pavla i tamo obradovali dvije bake koje su molile i poželjele nam sretan put. U Markuševcu smo susreli župnika i vjernike koji su upravo započinjali pobožnost križnog puta, a postaje su im bile kapelice i križevi na području župe. Nastavili smo prema


39

Vidovcu sretni što imamo vodiča koji dobro zna put jer smo prošle godine upravo u Vidovcu skrenuli krivo i otišli duljim putem - preko Goršćice, pitajući se tada: "Pa gdje nam je ostala Marija Snježna?"

Ovaj put smo bili na pravom putu i zadovoljstvo je odsijevalo na našim licima. Kod kapelice Marije Snježne okrijepili smo se sendvičima, osvježili izvorskom vodom te izmolili Službu čitanja. Nastavili smo put praćeni pomalo sv. Ilijom koji se vozio na svojim kolima i pravio neku buku gore na nebu. Pojavile su se i prve kišne kapi, ali su ubrzo prestale. Molili smo krunicu i pomalo se sklizali po blatnjavim šumskim puteljcima posutima lišćem koje je zapravo na nekim mjestima bilo zamka za naše noge. S vremena na vrijeme zrak bi proparao gromoglasni smijeh što je značilo da je netko pao. Čak se i magister prosuo na jednom mjestu što je posebno razveselilo jednog brata koji je bio iza njega. Hvala Bogu koji nas je razveseljavao putem.

Ali da se ne bi previše zanijeli i prelako stigli do željenog cilja, evo nam kiše. Dobrano se spustila i nije pokazivala znakove smirivanja više od dva sata. Da stvar bude "zgodnija", na jednom mjestu smo pogriješili i otišli, umjesto za Laz, u Sveti Matej. Tamo opet umjesto u Laz otišli u Karevaroš. Išli smo malo po bregima gor pa po bregima dol, dok nismo konačno, uz pomoć dobrih mještana tih sela, nakon dva sata suvišnog hodanja, stigli u Laz, na dobro poznat put. Tada je i kiša prestala.

Mokrih nogu, neki čak mokri doslovno do zadnjih odjevnih predmeta koje su imali na sebi, koračali smo prema svome cilju. Jest da su se nekima već preplitale noge i išli su kao opijeni slatkim vinom, no nije bilo posustajanja ni odustajanja. U 15,40 ugledali smo tornjeve bazilike. Došli smo u svetište, pomolili se i odmah otišli do naših

dragih sestara u Karmel koje su nas očekivale.

Prvo čime su nas počastile bila je voda za pranje blatnjavih cipela, a zatim suhe čarape, majice, trenirke, šlape jer neki su sve to trebali. Pobrinule su se za nas kao prave sestre i majke.

Nakon toga je slijedio susret u domu Očevu - samostanskoj crkvi gdje smo zajedno izmolili Večernje pohvale koje su bile predokus božanske liturgije radi anđeoskih glasova sestara. Nakon Večernje uslijedile su molitve Reda, Salve Regina, a nakon toga Euharistija koju je predvodio o. Stjepan.

Liturgijski dio zaista je bio vrhunac

hodočašća kada smo zaboravili na sve neprilike našega puta.

Uslijedila je večera u kojoj smo neizmjerno uživali, te radosni susret sa sestrama. Uz priču, smijeh i pjesmu brzo je prošlo sat vremena te nam je bilo poći natrag. Naravno, ne pješice jer je o. Dario došao po nas kombijem. Pozdravili smo se sa sestrama uz obećanje da se, ako ne prije, vidimo do godine. Neizmjerno smo zahvalni dragom Bogu za ovaj dan jer osim suncem i kišom, obdario nas je dobrim raspoloženjem, smijehom, spremnošću na žrtvu i toplim i srdačnim prijemom naših sestara. Blagoslovljen Bog u vijeke!

PRILOZI

40

NASTAVAK I ZAVRŠETAK BRATSKOG POSJETA GENERALNOG DEFINITORA O. ALBERTA WACHA

23.-28.3.2010. KLOŠTAR IVANIĆ –

ĐAKOVAČKA BREZNICA – SOMBOR – SOFIJA – ZAGREB – Nakon što je 21. i 22. ožujka sudjelovao u cjelovitom dvodnevnom programu obilježavanja jubileja 50. godina od dolaska karmelićana u Hrvatsku, generalni definitor o. Albert Wach je nastavio sa bratskim posjetom našim zajednicama u pratnji provincijalnog vikara o. Antonija- Marija Čirka i o. Darija Tokića, provincijalnog ekonoma. U utorak 23. ožujka prvo su posjetili zajednicu sestara karmelićanki u Kloštru Ivaniću, te nakon toga zajednicu u Đakovačkoj Breznici. U obje zajednice sestre su vrlo srdačno dočekale predstavnika vrhovne uprave. O. Definitor je iznio smisao svoga bratskoga pohoda, informirao zajednice o trenutnoj situaciji u Redu, iznio statistike. I sestre su predstavile svoje zajednice i situaciju u njima.

O. Definitor je podsjetio da se briga

Generalne kuće za klauzurne sestre karmelićanke na poseban način očitovala u projektu svezaka permanentne izobrazbe, sa željom da svi zajedno živimo što kvalitetnije i istinskije karmelski identitet. Velika pomoć u tome nam je i priprema za 500. obljetnicu obilježavanja rođenja sv. Majke Terezije od Isusa. Zbog toga je o. Definitora zanimalo kako se i u tim zajednicama odvija

priprema za jubilej i čitanje djela sv. Terezije. Istaknuo je da ta čitanja ne trebaju biti samo pogled u prošlost, nego poticaj za sadašnje življenje karizme. Nakon Definitorovoga izlaganja sestre su postavljale brojna pitanja. O. Definitora se dojmila spontanost sestara u razgovoru s njime.

Za vrijeme same posjete u Breznici Đakovačkoj nazvao je i uzoriti kardinal Vinko Puljić koji je o. Definitora obavijestio o novome poglavarstvu u Karmelu u Sarajevu.

U kasnim popodnevnim satima nastavljen je put prema samostanu u Somboru koji je uključivao i posjet gradu-heroju Vukovaru. O. Definitora je duboko potreslo mjesto masovnog zločina na Ovčari i neosjetljivost međunarodne zajednice koja je dopustila da se dogodi taj strašni događaj, slično kao i drugi genocidi, ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i Hercegovini.

Nakon dočeka i noćenja u Somboru, slijedeći dan prijepodne, u srijedu 24. ožujka, održan je susret sa zajednicom braće u Somboru. Slično kao i u drugim zajednicama izložen je smisao bratskoga posjeta Hrvatskoj Karmelskoj Provinciji, a dotaknuta su i ostala pitanja spomenuta u ranijim izvješćima.


41

Nakon objeda, 24. ožujka, cilj puta je

postala naša najistočnija zajednica u Sofiji kako se stiglo u večernjim satima.

Nakon noćnog odmora petak je započeo slavljem Euharistije u sofijskoj crkvi sv. Franje povjerenoj skrbi naše subraće.

Uslijedio je susret sa tročlanom zajednicom naše subraće (o. Srećka, o. Tadeja i br. Stipe), a nakon toga posjet sestrama karmelićankama. Tamo je priorica Majka Natanela, Hrvatica, koja je došla na ispomoć iz Marije Bistrice. Zanimljivo je da je ovo jedini karmelski samostan u svijetu koji slavi liturgiju istočnog obreda na staroslavenskom jeziku.

Na poseban način svih se dojmila crkva u kojoj se na koru još vide sobe-ćelije u kojima su za vrijeme komunizma boravile sestre karmelićanke. Bilo je to doista teško razdoblje u povijesti bugarskog naroda i sestarskog karmela istočnog obreda. Primjerice – i za putovanje unutar zemlje trebale su putovnice. Nitko nije mogao putovati izvan grada ili ići u neki drugi grad bez te putovnice. Jedna karmelićanka koja nije bila iz Sofije, a bila je ondje potrebna da Karmel lakše preživi, svaki dan je morala izlaziti iz grada i opet se u njega vraćati. Neke od sestara bile su i u zatvoru, no u svakoj su situaciji u Isusu pronalazile svoju

snagu. Njega su danonoćno čuvale u doslovnom smislu riječi jer su praktički živjele u koru crkve.

Potom je uslijedio posjet grkokatoličkom biskupu mons. Christi Projkovu. On je toplim riječima zahvalio o. Definitoru kao predstavniku Vrhovne uprave i našoj Provinciji za naše redovnike u Bugarskoj. Iznio je opću situaciju s katoličkom Crkvom obaju obreda i s pravoslavnom Crkvom u Bugarskoj. Kao i u mnogim drugim zemljama bivšeg komunističkog sustava, i danas su bivši komunisti neprijateljski raspoloženi prema Crkvi sačuvali svoje položaje, te i dalje prave probleme. Jedan od novijih primjera je što je teško dobiti dopuštenje za pohod svećenika bolesniku u bolnicu. No unatoč toga naslijeđa prošlosti ali i unatoč postupnom prodoru zapadnog liberalizma u Bugarsku, narod je ipak u većini sačuvao pobožnost i vjeru u Boga. To se očitovalo i tijekom Definitorovog pohoda crkvama u Sofiji.

U petak, 26. ožujka, uslijedio je povratak u Zagreb. U Zagrebu je o. Definitor obavio još nekoliko razgovora sa pojedinom subraćom, u subotu 27. ožujka je s nekolicinom članova Provincije posjetio Hrvatsko Zagorje, da bi u nedjelju 28. ožujka na objedu oprostio i otputovao u Rim.

PRILOZI

42

PREMINUO O. KONSTANTIN IZ REISACHA

Dana 27. ožujka, u karmelićanskom samostanu u Reisachu (Njemačka), iznenada je preminuo od posljedica moždanog udara prior o. Konstantin Kurzhals, dugogodišnji prijatelj naše provincije. Budući da je to bilo pred Veliki Tjedan, sam sprovod je bio prebačen na vazmeni utorak, 06. travnja, kako bi na ispraćaju mogli sudjelovati mnogobrojni prijatelji i poznanici o Konstantina.

U ime oca Provincijala, iz naše provincije išli su o. Antonio-Mario Čirko, provincijalni vikar, o. Ervin Ukušić iz splitske zajednice, te br. Josip Alaga iz Remeta. Sprovod je bio u samostanu u Reisachu. U prepunoj crkvi sudjelovalo je oko 50 svećenika. Uz karmelićane iz njemačke provincije, bili su prisutni karmelićani iz Austrije, Poljske i Slovačke.

O. Konstantin je rođen 07. listopada 1945. Nakon završene teologije 1978. dolazi u samostan u Regensburg. Od 1981. djeluje kao kapelan u župi sv. Terezije u Münchenu, gdje 1984. postaje prior, a potom i župnik 1986. Na kapitulu 1993. izabran je za provincijala i tako služio 15 godina. U sjećanju mnogih ostao je kao drag, dinamičan i pobožan redovnik.

O. JURE ZEČEVIĆ ODRŽAO PREDAVANJE NA 34. MEĐUNARODNOM SIMPOZIJU PROFESORA TEOLOGIJE I FILOZOFIJE

6-8.4.2010. - ZADAR-STARIGRAD-

PAKLENICA - Predavanjem pod naslovom "Ekumensko stanje i glavne teme ekumenske teologije danas" o. Jure Zečević je, nakon uvodnih pozdravnih riječi dekana KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, otvorio znanstveni dio 34. međunarodnog simpozija profesora filozofije i teologije kojemu je ove godine bila domaćin Zadarska nadbiskupija i njezina Visoka teološko-katehetska škola u Zadru. Simpozij je održan u hotelu "Alan" u Starigradu, uz nacionalni park "Paklenica". U svome predavanju za koje su sudionici pokazali izrazito zanimanje, o. Jure je među ostalim posvijestio da postoji samo jedna Crkva Kristova koja se ostvaruje u pluralnosti lokalnih Crkava. "Tu je riječ o bogatstvu različitosti koje su u skladu i

pomirene. Time jedinstvo nije narušeno. Problem obično nastaje onda kad pojedine mjesne Crkve, iz raznih, često necrkvenih razloga i sporova (političkih, strateško-nacionalnih, ekonomskih) prekidaju međusobno zajedništvo", istaknuo je, prema pisanju novinske agencije IKA, o. Jure, dodavši da je to izobličenje kršćanskog identiteta, jer se svevremena i primarna pripadnost Kristu podređuje vremenitim i sebičnim interesima pojedinaca ili skupina, pri čemu se legitimne razlike i specifičnosti zloupotrebljavaju kao elementi otuđenja i razdvajanja, argumenti da druga Crkva nije u pravu. Pojasnio je i to da se u ekumenizmu "ne radi o tome da se uspostavi sada nepostojeće jedinstvo, nego da se već postojeće jedinstvo živi i ostvaruje kroz


43

primjerene stupnjeve međukršćanskog zajedništva te da se to jedinstvo upotpuni, usavrši do mjere da među Crkvama bude moguće i vidljivo zajedništvo oltara (euharistije i pričesti) i propovjedaonice (navještaja).

Jedinstvo postoji - treba ga prepoznavati. Jedinstvo nije potpuno - treba ga upotpunjavati. Nepotpuno jedinstvo omogućuje nepotpuno zajedništvo u sakramentima, u svetome", naglasio je o. Jure. "Pripadnici drugih Crkava nisu odijeljena braća nego samo braća s kojom nismo u punom sakramentalnom i jurisdikcijskom jedinstvu. Temeljno jedinstvo postoji prvenstveno zahvaljujući milosnoj povezanosti s Kristom po sakramentu krsta i po ispovijedanju temeljnih istina vjere, sadržanih npr. u Credima stare Crkve, Nicejskom, Nicejsko-carigradskom, Apostolskom. Prema ekumenskom pitanju postavlja se između dviju krajnosti: od fobičnosti i isključivosti do relativizacije svih razlika. Danas se u teologiji ne govori da jedinstvo ne postoji, nego da temeljno jedinstvo među Crkvama 'još i već' postoji, ali postoje i zasjekline, uleknuća i rane koje narušavaju njegovu cjelovitost. Umjesto o raskolu i odijeljenoj braći, nepostojanju jedinstva, primjerenije je govoriti o stanju nepotpunog i nesavršenog jedinstva. Ono je najpotpunije na doktrinarnoj razini budući da istočni i zapadni kršćani prihvaćaju sve sadržaje Nicejsko-carigradskog vjerovanja, a najoskudnije je, u većini slučajeva čak nepostojeće, na jurisdikcijskom i kanonskom području odnosno području

vremenitog upravljanja Crkvom", rekao je o. Jure, citirajući na kraju izreke pokoncilskih papa, da je ono što kršćane povezuje veće i značajnije od onog što ih razdvaja.

Uz oca Juru predavanja sa svojih znanstveno-nastavnih područja održali su i Josip Baloban i Josip Šimunović na temu "Kretanje crkvenosti u hrvatskom društvu u posljednjih 20 godina", Ivica Žižić i Ante Crnčević na temu "Red ili obred. Teološka problematika u raspravama o dvostrukosti 'obreda'", Valerija Macan i Slavko Slišković na temu "Stanje i glavne teme crkvene povijesti u Hrvata", Slavko Zec na temu "Crkva u Hrvatskoj i crkveno pravo. Stanje i perspektive", Alojzije Hoblaj na temu "Verifikacija promjene na području religiozne pedagogije i katehetike" i Stjepan Baloban na temu "Interdisciplinarna dimenzija socijalnog nauka Crkve". U rad Simpozija integriran je i rekreativni sadržaj: posjet Nacionalnom parku "Paklenica".

EMAUS U SLOVENIJI

9.4.2010. - SLOVENIJA - U petak, 09. travnja, članovi remetske zajednice pojačani o. Provincijalom, te o. Zlatkom Žuvelom iz

somborske i o. Ervinom Ukušićem iz splitske zajednice, pohodili su dio Dolenjske u Sloveniji i Žumberka na jednodnevnom

PRILOZI

44

rekreativnom druženju koje se tradicionalno naziva "Emaus". Bilo nas je ukupno dvanaest, kao apostolski zbor, a prisutnost Uskrsloga se osjećala među nama kroz radost, mir i susrete s dragim ljudima.

Prva postaja puta bila je bivša cistercitska opatija kraj Kostanjevice na Krki. Sagrađena je 1234. To je najveći slovenski barokni samostan koji je izgubio svoju sakralnu funkciju s carem Josipom II 1786. Oltar i drugi crkveni i samostanski predmeti su prodani. Vremenom je samostan počeo propadati. Od 1958. krenulo se s renoviranjem po fazama, koje još uvijek traje. Crkva je zadivljujuće rekonstruirana: gotičko i barokno razdoblje gradnje crkve ostalo je vidljivo, a ipak je cijela građevina spojena u elegantnu cjelinu. U rekonstruiranom samostanskom kompleksu nalaze se galerije s brojnim zbirkama slika, skulptura i grafika slovenskih umjetnika dvadesetog stoljeća, kao što su braća France i Tone Kralj, Tine Gorjup, France Gorše, Božidar Jakac, Zoran Didek i Bogdan Borčić. Tu se nalazi i paviljon s kasnobaroknim slikama iz Pleterjske kartuzije. Bivša crkvi služi kao dvorana za koncerte i kao najprestižnijih mjesto za monografske izložbe suvremenih umjetnika na tom području. Interesantno je oko samostana na obližnjim livadama vidjeti skulpture od hrasta. To je tzv. Forma Viva, na kom su odabrani kipari iz svih dijelova svijeta još od 1961. izlagali svoje radove u drvetu. Ima već više od sto u Kostanjevici i okolici.

Nakon toga remetska zajednica je posjetila kartuziju u Pleterju (izvorni naglasak je na prvom slogu). Tamo smo pogledali dokumentarni film o povijesti mjesta, te se našli u kratkom i ugodnom razgovoru s o. Pavlom, rođenim brata s. Petre, karmelićanke iz Brezovice. On je toga dana imao dan za posjete. Naime,

kartuzijanski red je strogi pustinjački red koji dozvoljava primati posjete pojedinim redovnicima samo jednom u godini. Od nekadašnja četiri samostana kartuzijanaca u Sloveniji, ovo je jedini preostali u kome danas žive i rade kartuzijanci. Osnovao ga je grof Herman II. Celjski 1403. godine. Prilikom turskog napada 1471. kartuzija je bila uništena. Obnovljena kartuzija izgleda kao utvrda. Zbog materijalnih i drugih problema kartuzije nadvojvoda Ferdinand II. uzima Pleterje kartuzijancima i daje ga 1593. ljubljanskim isusovcima.

Nakon ukinuća isusovačkog reda 1772.

Pleterje postaje državno vlasništvo, da bi 1899. kartuzijanski red opet otkupio Pleterje. Započinje izgradnja nove kartuzije u koju dolaze monasi iz kartuzije Bosserville u Francuskoj. Danas u pleterskoj kartuziji živi petnaest redovnika, a većina njih dolazi iz zemalja srednje i zapadne Evrope. Tu su i tri Hrvata.

Nakon Pleterja uslijedio je susret sa sestrama kermelićankama u Mirnoj Peći, nedaleko od Novog Mesta. Slavlje euharistije bila je prva točka susreta. Svetu misu na slovenskom jeziku slavio je o. Franjo Podgorelec. O. Provincijal je u prigodnom govoru naglasio važnost međusobnog povezivanja i suradnje muške i


45

ženske grane Karmela, stavljajući to u kontekst globalizacije svijeta i Europe. Uslijedio je ručak i zajedničko druženje. Zatim je o. Provincijal, zajedno sa duhovnim asistentom za klauzurne sestre, o. Jurom Zečevićem, posvetio novi križni put i pustinjsku kućicu sestara.

Iz Mirne Peči grupa remetskih redovnika zaputila se u Hrvatsku i samoborsko gorje, gdje su i večerali, te se u kasnim večernjim satima vratili u Remete.

SREBRNI JUBILEJ MAJKE PRIORICE M. PETRE

5.4.2010. - SORA (SLOVENIJA) – Na

Uskršnji ponedjeljak, 5. travnja 2010. u Karmelu Sora proslavljen je srebrni jubilej zavjeta majke priorice s. M. Petre. Sv. misu provodio je msgr. dr. Blaž Jezeršek, osobni tajnik g. kardinala Franca Rodea, prefekta Kongregacije CIVCSVA, a kao predstavnik Reda propovijedao je provincijal HKP o. Vinko Mamić. U njegovoj nazočnosti slavljenica je izrekla obnovu svojih zavjeta.

Na sv. misi i slavlju poslije toga nazočile

su rođene sestre s. Petre sa svojima obiteljima, i gospodin Vinko Bogataj, koji

od samog dolaska sestara u Soru služi kao "vanjska sestra", kako to karmelićanke u šali znaju reći. Poslije sv. mise slavlju se pridružio i župnik g. Jože Čuk, koji se pobrinuo i za fotografiranje.

Propovjednik je istakao da je na slavlje došao ne samo kao provincijal, nego i kao osobni prijatelj s. Petre. Prisjetio se vremena kada je dolazila u Zagreb pohađati Institut za kršćansku duhovnost, kao i kasnijih sporadičnih susreta s časnom majkom. Njezin je 25-godišnji život po zavjetima celibata, siromaštva i poslušnosti predstavio kao djelo Božje, izraz njegove vjernosti i ljubavi prema s. Petri, ali i Petrine vjernosti i ljubavi prema Gospodinu. "Danas se Bogu na tome zahvaljujemo, spominjući se Petrinog hoda koji je, poput Abrahamovog, bio hod u vjeri, i koji traje već 25 godina… Koliko će još vremena služiti Bogu, to ne znamo. Ono što znamo jeste to da će na tom putu Gospodin uvijek biti s njom i pokazivati joj stazu života," naglasio je o. provincijal.

PRILOZI

46

DUHOVNE VJEŽBE ZA DVANAESTORICU

9.-11.6.2010. ZAGREB (REMETE) – U

Karmelu u Remetama od 9. do 11. travnja održane su duhovne vježbe za dvanaestoricu mladića na temu duhovnoga poziva.

Došli su iz Splita, Zagreba, Središnje Hrvatske, Istre, Kvarnera, Slavonije, Vojvodine i Bosne i Hercegovine. Animator susreta je bio o. Dražen-Marija Vargašević, a voditelj o. Vjenceslav Mihetec. Misao vodilja bila je: "Što god vam rekne, učinite!" (Iv 2,5b)

Teme po danima izlučene su iz dijaloga između Isusa i njegove prve dvojice učenika (Iv 1,38-39): "Što tražite?", "Učitelju, gdje stanuješ?", "Dođite i vidjet ćete." O. Vjenceslav upozorio je na temeljne stvari u duhovnome pozivu: tko poziva, kako poziv prepoznati i na nj odgovoriti, koje su zapreke. U svojim nagovorima često se oslanjao i na vlastito iskustvo. Osobito je istaknuo Isusovu slobodu i suverenost kod izabiranja učenika te mir i radost kao znakove da se slijedi Božja volja. Kod duhovnoga poziva radi se o nasljedovanju Isusa, a ne o ostvarenju svojih projekata. U tom duhu sudionici su uvedeni u molitveno razmatranje Božje riječi i sagledavanje poticaja Duha Svetoga u svjetlu te Riječi. Osobito su plodni bili razgovori nakon razmatranja gdje su se iskustva razmjenjivala, gdje se međusobno obogaćivalo, upozoravalo i hrabrilo.

Euharistijsko slavlje u intimnom ozračju kapelice duhovnoga centra u subotu je predslavio o. Vinko Mamić, provincijal, a u Nedjelju Božanskoga Milosrđa sam voditelj susreta. U svojoj propovijedi o. Provincijal bogato je "razlomio" evanđeosku Riječ koja govori o duhovnom pozivu, ističući osobito važnost molitve, i to ne samo za duhovna zvanja općenito, nego i za vlastiti poziv. O. Vinko svakog je sudionika i osobno susreo.

Upriličen je i trenutak euharistijskoga klanjanja uz mogućnost za sakramenat pomirenja. Sudionici su sudjelovali i u korskoj molitvi remetskih karmelićana te su nazočili svečanom subotnjem pjevanju "Salve Regina" u svetištu. Zajedničko blagovanje proteklo je u srdačnom ozračju, a jednom se i čitalo Sveto pismo u vrijeme blagovanja. Bilo je i vremena za šetnju, opuštanje i pjesmu.

Molitva, promišljanja i susretljivo savjetovanje urodilo je većom jasnoćom i željom za novim susretima. Trojica sudionika uz Božju pomoć uskoro će započeti postulaturu. Njima će se pridružiti još dvojica mladića koji nisu sudjelovali na duhovnim vježbama. Preostali sudionici nastavljaju osluškivati Božji glas, a svi molimo za ispunjenje Isusovog poziva: "Što god vam rekne, učinite" (Iv 2,5b).

Na kraju duhovnih vježbi o. Provincijal podijelio je svima novoizdanu monografiju "50. objetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku".

Neki odjeci iskustva duhovnih vježbi mogu se pronaći na Duhovnom forumu web stranice: www.karmel.hr pod naslovom: "Imam li duhovni poziv?"


47

SAMOODGOJ U SVRHU ODGOJA

14.-15.4.2010. LOVRAN – Pod naslovom

"Samoodgoj u svrhu odgoja" održano je 14. i 15. travnja 2010. u Domu pastoralnih susreta u Lovranu XXXIX. Vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica. Među 42 odgojitelja i odgojiteljica iz gotovo svih muških i ženskih redovničkih zajednica, na Vijećanju su sudjelovali i dva karmelićana: o. Petar Janjić, magister novaka, i o. Stjepan Vidak, magister bogoslova i postulanata i prefekt sjemeništa. Predavači su bili s. Marija Karla Peranović, karmelićanka BSI, psihoterapeut, koja je govorila o rastu u samospoznaji putem refleksije naših odnosa s odgajanicima, te fra Mirko Mataušić, OFM, teolog i komunikolog, predavač na Odjelu za komunikologiju na Hrvatskim studijima, koji je govorio o psihologiji komunikacije.

S. Marija Karla je istaknula da samoodgoj nije baš previše uvriježen pojam. On kao da upućuje samo na vlastite snage čovjeka, te mu nedostaje nešto što upućuje na transcendenciju. No, govor o samoodgoju i sam samoodgoj trebaju voditi k transcendentnom. Samoodgoj je zapravo usmjeravanje vlastite osobe prema životu, u konačnici – Životu, Bogu.

Predavačica je naglasila da je za samoodgoj potrebna samospoznaja. Iako cjelovit uvid u čovjeka ima samo Bog, ipak je i "samorefleksija" pomoć odgoji-teljima da izbjegnu loša i destruktivna ponašanja, da na odgajanicima ne rješavaju svoje psihičke probleme, te da uoče vlastita uobičajena neprimjerena ponašanja. Putem samoodgoja odgojitelji se osposobljavaju da same odgajanike upućuju na „samorefleksiju“ i na izbjegavanje, uz Božju pomoć, poremećenih odnosa.

Drugi dan fra Mirko Mataušić održao je predavanje o psihologiji komunikacije. Nije moguće ne komunicirati. Zanimljivo je da svjesnu, uglavnom verbalnu komunikaciju, čini 30%, a neverbalnu, većinom nesvjesnu komunikaciju, 70% cjelokupne naše komunikacije. Svaka naša obavijest, izjava, jest paket poruka. Prva sastavnica tog paketa jest predmet, tj. ono o čemu govorimo; druga je samoočitova-nje, jer način na koji smo izrekli neki predmet govori i o nama, pošiljatelju poruke; treća sastavnica opisuje odnos prema primatelju (prihvaćamo li ga ili ne, kako ga doživljavamo); četvrta sastavnica paketa je apel – ono što želimo postići od primatelja poruke.

Danas se prenaglašava predmetni sadržaj u komunikaciji, što znači da smo intelektualizirana i racionalizirana civilizacija. Osjećajni aspekti koji zahvaćaju ostale tri sastavnice komunikacije su potisnuti, ali ipak prisutni, i naša duševna energija je velikim dijelom zaokupljena njima, te – potisnuti –vode u "podzemni rat" i izbijaju u stresu. Fra Mirko to naziva "pokrov objektivnosti nad zmijskim leglom ljudskih osjećaja". Cilj duhovnog razvoja je stvoriti sklad komunikacije. Za zrelu komunikaciju potrebno je da se verbalna i neverbalna poruka slažu. Problemi nastaju

PRILOZI

48

kada naše ponašanje nije u skladu s onim što govorimo: tada zapravo dajemo dvije oprečne poruke. Razlog tome je unutrašnja zbrka kod pošiljatelja. Kod djece dvostruke poruke mogu izazvati shizofreno ponašanje.

Vijećanje u Lovranu imalo je i drugu dimenziju – izmjena iskustava među

odgojiteljima te međusobno upoznavanje. Sudionici susreta imali su velike koristi i od jedne i od druge. Za uspjeh Vijećanja zaslužno je i ljubazno osoblje Doma, odnosno sestre Presvetog Srca Isusova, te ostali zaposlenici Doma.

PETORICA POZVANIH


subotu, 17. travnja, petorica mladića su nakon svete mise u Svetištu Majke Božje Remetske započela svoj hod k ostvarenju redovničkog poziva kroz razdoblje postulature.

Oni koji to nisu prije učinili, odmah su se opskrbili karmelskim škapularom ne bi li ih taj mali znak velike majčinske blizine blažene Djevice osokolio da marljivi budu u nasljedovanju Isusa po Marijinom primjeru i zagovoru. Vrijeme postulature je pripremno razdoblje na putu k doživotnim zavjetima, u kojem dolazi do boljeg upoznavanja zajednice kroz učestalije kontakte i poduku u vidu priprave za novicijat.

Sam novicijat traje godinu dana, a služi i novaku i redovničkoj zajednici za ispitivanje prikladnih kreposti novaka-iskušenika za konkretan redovnički život u Karmelskom redu.

UPUTE ZA SRETNIJI ŽIVOT

17.4.2010. MARIJA BISTRICA - U

suradnji sa sestrama BSI (čitaj: zahvaljujući s. Maji Pavli Bašić i njenim susestrama s

Vrhovca na razumijevanju i podršci) održana je u subotu, 17. travnja, cjelodnevna duhovna obnova s hodočašćem na Mariju Bistricu.

Mladi, njih petnaestak, krenulo je željeznicom sa s. Majom Pavlom do Zlatara, a onda još oko sat i pol laganog hoda do našeg nacionalnog marijanskog svetišta, ali i do naše karmelske oaze s druge strane brda Kalvarije. Sadržaj duhovne obnove bile su četiri upute sv. Ivana od Križa jednoj Bogu


49

posvećenoj osobi kako da postigne savršenost - mali tekst s dugačkim naslovom, i mnoštvom dobrih poticaja za osobno razmišljanje i rad u skupinama. Uvodno predavanje i svetu misu slavio je o. Dario Tokić.

Prigoda je to bila i za oblačenje u škapular, a "šećer na kraju" bio je susret sa sestrama kontemplativnim karmelićan-kama iz zajednice u Bistrici. Sa sestrama smo, uz rekreaciju, zajedno molili Večernju i slavili svetu misu.

ODRŽANA PRVA VIDEO-KONFERENCIJA ZA ČLANOVE KARMELSKOG SVJETOVNOG REDA

24.4.2010. ZAGREB (REMETE) – RIM –

Provincijal Hrvatske karmelske provin-cije sv. oca Josipa o.Vinko Mamić održao je u subotu 24. travnja 2010., iz Rima prvu konferenciju putem video linka za članove Karmelskog svjetovnog reda okupljene u Duhovnom centru sv. Ivana od Križa u Remetama. Susretu se nakon uvodnih i pozdravnih riječi provincijala pridružio o. Srećko Rimac iz karmelićanskog samostana u Sofiji, u Bugarskoj.

U svome izlaganju otac Provincijal iznio

je poticajne i zanimljive prijedloge o mogućim smjernicama za razvoj aktivnije suradnje sa zajednicama Karmelskog svjetovnog reda u susjednim državama te Europi i SAD-u. Načelno je upoznao zajednicu Karmelskoga svjetovnog reda u Remetama s nekim programskim primje-

rima i aktivnostima Svjetovnog reda u Njemačkoj, Bugarskoj, Washingtonu, Bostonu te Filipinima. Istaknuo je važnost proširivanja i produbljivanja suradnje te dinamičnije organizacije, kako bi se također na taj način duhovne vrijednosti i sadržaji iz bogatstva karmelske duhov-nosti primjereno širile, ujedno pridonoseći boljoj komunikaciji, razmjeni iskustava i izgrađujućem zajedništvu. Potaknuo je prijedlog za realizaciju regionalnog susreta Karmelskog svjetovnog reda u centru sv. Ilije na Buškom jezeru. “Vjerujem da se kroz takve susrete čovjek nekako puni, dobiva ne samo nove ideje, nego i volju za stvaranje, što će biti od velike koristi ne samo na individualnoj razini nego i općenito na razini crkve,” poručio je o. Vinko Mamić.

Karmelićanin o. Srećko Rimac koji već sedam godina živi i surađuje sa članovima Karmelskog svjetovnog reda u Sofiji, pozdravio je s radošću inicijativu o. Provincijala za organizaciju regionalnog susreta naglasivši veliku zainteresiranost članova Reda iz Bugarske.

Poglavarica Karmelskoga svjetovnog reda u Zagrebu s. Tea Živković izrazila je otvorenost, istaknuvši kako je među članovima Reda ova inicijativa dobro prihvaćena. “Lijepo je uključiti se u takvu organizaciju i susresti druge članove Svjetovnog reda. Mogu reći iz osobnog

PRILOZI

50

iskustva sa dva međunarodna kongresa u kojima sam sudjelovala da je susret sa članovima Svjetovnog reda iz drugih zemalja zaista bogatstvo koje otvara mnoge mogućnosti,” naglasila je s. Tea, poglavarica OCDS-a.

Zahvaljujući tehnologiji novih medija ostvaren je susret u konstruktivnoj

interaktivnoj komunikaciji; poučan, zanimljiv, inovativan i poticajan virtualni sastanak u realnom vremenu. Slijedeći „net meeting“ na temu „Američki model organizacije Karmelskog svjetovnog reda“, uz sudjelovanje predstavnika iz američke zajednice OCDS-a najavljen je za 29. svibnja ove godine.

PREMINUO MARKO ČAVAR, OTAC NAŠEG POSTULANTA VITOMIRA

28.4.2010. BISTRICA (BIH) – Na dan 28.

travnja u Bistrici (župa Podmilačje, općina Jajce) slavljena je sveta Misa zadušnica za pokojnoga Marka Čavara nakon koje je uslijedio sprovod na mjesnome groblju. Pokojni Marko, otac Vitomira Čavara, postulanta Hrvatske karmelske provincije, poginuo je u 51. godini života u prometnoj nesreći 26. travnja prelazeći cestu u Šinama kraj Splita.

Uz pokojnikovu suprugu Ivku i njegove petero djece posljednjem ispraćaju nazočila je rodbina i prijatelji, župljani pokojnikove župe sv. Mihovila na Kamenu u Splitu na čelu sa župnikom o. Brankom Zebićem te Vitomirova subraća redovnici iz Provincije. Svetu Misu predslavio je župnik župe Podmilačje fra Zoran Mandić uz koncelebraciju šestorice karmelićana.

Propovjednik o. Drago Marić živom i uvjerljivom riječju potaknuo je nazočne da gledaju na ovaj nesretni slučaj s krepošću nadnaravne nade: "Marko nije mrtav, nego nas je pretekao na putu prema cilju kojemu nam je svima doći te mi očekujemo ponovni susret s njime". Ta nada ne zabranjuje nam tugovati za pokojnikom, ali toj tuzi oduzima žalac očaja, istaknuo je o. Drago.

Na koncu euharistijskoga slavlja o. Branko Zebić pročitao je pismo provincijala o. Vinka Mamića koji nije bio u mogućnosti nazočiti obredima zbog službenoga boravka u Rimu. O. Vinko u poruci je osobito istaknuo očigledne plodove pokojnikova života, vidljive ponajviše u članovima njegove obitelji. Uslijed izbjeglištva iz Bistrice i teških uvjeta života, pokojni Marko se najviše starao za svoju brojnu obitelj. Zauzeto sudjelovanje u životu župne zajednice i intenzivni molitveni život članova obitelji svjedočanstvo su njihove duboke vjere, a osobiti plod takvoga života je duhovno zvanje Vitomira, koji završava prvu godinu teologije u Zagrebu i sprema se na jesen obući karmelski habit i stupiti u novicijat. "Možete u svemu računati na našu pomoć, kao na članove vaše obitelji", istaknuo je o. Provincijal.

Uskrsno vrijeme liturgijske godine u kojem se nalazimo i proljećem probuđeni krajobrazi brdovite Bosne upućivali su na uskrsnu pobjedu života, ali ono što je tuzi


51

davalo obilježje dostojanstva i nade bila je prije svega živa vjera sudionika sprovodnih obreda. Međusobna pak blizina članova pokojnikove obitelji i oko njih okupljeni prijatelji svjedočili su o ljubavi i Božjoj

prisutnosti koja daje snagu za nastavak životnoga hoda. Našemu Viti obnavljamo izraze iskrene sućuti moleći za njega i cijelu mu obitelj krepost jakosti.

BLAGOSLOV CRKVE, POSVETA OLTARA I USPOSTAVA KANONSKE KLAUZURE U KARMELU SV. JOSIPA U ĐAKOVAČKOJ BREZNICI

U Karmelu svetog Josipa u Đakovačkoj

Breznici u subotu, 1. svibnja 2010., na blagdan sv. Josipa Radnika, mons. Marin Srakić, nadbiskup i metropolit đakovačko - osječki, svečano je blagoslovio samostansku crkvu sv. Josipa i posvetio novi kameni oltar u koji je pohranio moći sv. Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa, obnovitelja Karmelskoga reda. Istoga dana, popodne, uspostavljena je i kanonska klauzura.

Provincijala Hrvatske karmelske

provincije sv. o. Josipa, o. Vinka Mamića, predstavljao je o. Jure Zečević, Duhovni asistent Udruge klauzurnih karmelićanki u Hrvatskohj i Bosni i Hercegovini, koji je svim sudionicima uputio slijedeće riječi:

"Preuzvišeni gospodine nadbiskupe Marine, cijenjeni sudionici ovoga liturgijskog slavlja, dopustite mi da Vam se obratim u ime provincijala o. Vinka Mamića i cijele naše Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa. Otac Provincijal, koji zbog obveza u inozemstvu nije u mogućnosti biti

osobno ovdje s nama, ovlastio me je da Vam priopćim da je s nama danas ovdje intenzivno povezan duhom i molitvom. Zamolio me je da Vam svima prenesem njegove pozdrave i da čestitam zajednici sestara u Karmelu sv. Josipa kao i cijeloj Đakovačko-osječkoj metropoliji, u kojoj one ostvaruju svoje kontemplativno molitveno poslanje.

I otac Provincijal, i ja kao dugogodišnji duhovni asistent Udruge samostana karmelićanki u Hrvatskoj i BiH, i druga naša, djelomično i ovdje prisutna braća - 17 nas je ovdje, od najstarijeg devedesetjednogodišnjeg o. Ante Stantića do najmlađeg petnaestogodišnjeg sjemeništarca Stanka Pažina - svjedoci smo koliko je truda i požrtvovnosti sa strane sestara i brojnih drugih dobrih ljudi moralo biti uloženo da bi se, nakon perioda progona i izbjeglištva, ovaj samostan doveo do ovoga stupnja dovršenosti kada je moguće blagosloviti crkvu, posvetiti oltar i uspostaviti kanonsku klauzuru u samostanu. Nije dakako sada vrijeme da se opisuje sve propaćeno. Zato ću samo reći da smo i o. Provincijal i svi mi ovdje prisutni, kao i oni odsutni članovi naše Provincije prožeti iskrenom radošću i zahvalnošću dragom Bogu, koji je vodio sestre - kao nekoć Izabrani narod kroz pustinju do ulaska u Obećanu zemlju - do ovoga trenutka kada će svoju kontemplativnu karizmu moći ostvarivati u primjerenim uvjetima.

PRILOZI

52

I na kraju još nešto! Drage sestre i braćo, sestre karmelićanke zamolile su me da u njihovo ime izrazim srdačnu zahvalnost njihovom ordinariju, đakovačko-osječkom nadbiskupu i metropoliti, mons. Marinu Srakiću, za predslavljenje ove euharistije, za blagoslov crkve, posvetu oltara i uspostavu kanonske klauzure. Preuzvišeni nadbiskupe Marine, u ime sestara i u ime Hrvatske karmelske provincije sv. oca. Josipa od srca hvala Vama, hvala biskupu Đuri Hraniću, hvala Vašoj pratnji, ceremonijarima, bogoslovima i njihovom zboru! Sestre

izražavaju svoju zahvalnost također svim dobročiniteljima zajednice koji su pridonijeli nastanku ovoga djela, duhovno-molitveno, materijalno ili na bilo koji drugi način. Njihova zahvalnost pripada i svima Vama, draga braćo i sestre koji ste danas ovdje svojom nazočnošću uveličali ovo slavlje. Hvala svima!

Sestre Vas sve, nakon završetka Euharistije, srdačno pozivaju na zajednički domjenak i okrjepu u dvorani ispod ove crkve i u prostorima u prizemlju!"

MOJ ŽIVOT - 1. DIO: POČEO MOLITVENI SVIBANJ U REMETAMA

2.5.2010. ZAGREB (REMETE) –

"Društvene okolnosti života svete Terezije" naslov je predavanja koje je održao dr. sc. o. Ante Stantić u nedjelju, 2. svibnja 2010. u velikoj dvorani Karmelskog samostana Majke Božje Remetske, u sklopu već tradicionalnog "Molitvenog svibnja u Remetama", koji je ove godine posvećen Terezijinoj autobiografiji, knjizi "Moj život", a sve u vidu buduće proslave 500. obljetnice njenog rođenja (1515 - 2015).

O. Ante Stantić sa svojih navršenih 91

godinu najstariji je član Hrvatske karmelske

provincije sv. oca Josipa, ali i jedan od aktivnijih kad je u pitanju povijest Karmela i karizma svete Terezije od Isusa. A 16. stoljeće u Španjolskoj je bilo burno vrijeme, naglasio je predavač, u kojem su Crkva i osobito redovništvo doživljavali velika neprijateljstva bilo od humanista protucrkvenog smjera, bilo od strane tada novonastalih protestantskih pokreta. K tome još treba dodati i potrebe ljudi u novootkrivenim zemljama ondašnjih Indija (Američkog kontinenta), kao i Terezijina nemogućnost da kao žensko učini nešto više za Gospodina, Crkvu i ljude u društveniim okvirima svoga vremena. Njen inovativan odgovor polazi od njenog vlastitog obraćenja koje je doživjela sa četrdeset godina pred likom izranjenog Krista, preko kojeg lika se susrela s osobom Isusa Krista koji trpi. Njeno osobno iskustvo Isusa Krista dovelo ju je potom do susreta s Isusom Kristom koji trpi u Crkvi koja je tijelo njegovo, rekao je predavač, naglasivši pri tom da se Terezijina duhovnost nije mogla zadovoljiti time da nasamo "uživa" Gospodina, nego da suosjeća s patnjama Crkve i ljudi vremena u kojem je živjela.


53

Načelo njenog doprinosa izrazila je riječima: "Budući da Isus ima toliko neprijatelja, neka bar ovo malo što ih ima budu Njemu vjerni." Terezija je svoju obnovu počela od sebe i temelji se na svjedočenju životom, a to je načelo koje je i danas itekako primjenjivo i za ovo naše

obnovno vrijeme poslije Drugog vatikanskog sabora, zaključio je o. Ante.

Nakon predavanja, koje je počelo u 17 sati, uslijedilo je druženje i okrepa, a potom u 18,30 u svetištu Majke Božje Remetske večernje pohvale, te sveta misa u 19 sati.

KARMELSKA RIJEČ ODJEKNULA NA OHRIDU

6.-10.5.2010. OHRID (MAKEDONIJA) –Na poziv predsjednika vlade Republike Makedonije, g. Nikole Gruevskog, povo-dom održavanja 2. svjetske konferencije o međureligijskom i međucivilizacijskom dijalogu, o. Dario Tokić boravio je u Ohridu od 6. do 10. svibnja 2010. zajedno s još dvjestotinjak uzvanika sa svih kontinenata, predstavnika raznih vjeroispovijesti i tradicija. Službeni predstavnik Katoličke Crkve, kao delegat Svetoga Oca Benedikta XIV., bio je uzoriti kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski.

O. Dario je nastupio drugog dana rada Konferencije s izlaganjem na temu kako Biblija može doprinijeti preobrazbi društva. Glavna ideja je bila da u Bibliji osim strogo vjerskog sadržaja, postoji i jako puno sadržaja općeljudske vrijed-nosti, koji sve ljude može potaknuti na kvalitetnije i bolje osobno i uzajamno življenje. Među onima kojima je Biblija sveta knjiga, naglasio je predavač činjenicu da su mnogi koji je jako slabo poznaju, te bi stoga trebali omogućiti unutar svojih vjerskih zajednica da njeni članovi Bibliju upoznaju, zavole, i prema njoj žive - u skladu s tradicijom svoje vjerske zajednice. Kad bi jedna trećina čovječanstva postala boljom, to bi se itekako osjetilo, istaknuo je predavač, i dodao za preostale dvije trećine čovječanstva da bi zajedničkim radom svih ljudi dobre volje trebalo uložiti više sredstava, ljudi, i kreativnog napora da se BIblija predstavi

ostatku svijeta kao knjiga vrijedna pozornosti, koja nas usmjerava na vrijednosti zajedničke cijelom čovječan-stvu, kao npr: mir, pravednost, prijateljstvo, uzajamno pomaganje i dr. U tom smislu mogli bi surađivati zaintere-sirani pojedinci i ustanove različitih denominacija da takve biblijske sadržaje učine dostupnim i atraktivnim za šire pučanstvo u svom okružju.

Nakon izlaganja, o. Dario je primio čestitke predstavnika više različitih denominacija, kojima se svidjela ideja da riječ Božja postane poticaj i kreativan čimbenik za preobrazbu društva.

Mala katolička delegacija svaki dan je slavila misu u novosagrađenoj crkvi u Ohridu, gdje nam je domaćin bio p. Stjepan Kušan, isusovac. Na samoj konferenciji s o. Darijem družili su se kolege s Pravoslavnog

PRILOZI

54

bogoslovskog fakulteta "Sv. Kiril i Metodij" iz Skopja: dekan Aco Girevski, i profesori Gjoko Georgijevski i Vlado Naumovski.

Zajedničko je mišljenje većine sudionika da je ova konferencija jak poticaj kvalitetnijem međuvjerskom i međukulturalnom dijalogu na lokalnoj razini

u regiji i šire, ali i da je na svjetskoj razini jak proročki znak potrebe suvremenog čovjeka za suživotom u različitosti: da možeš biti ono što jesi, u miroljubivom međusobnom poznavanju, uvažavanju i poštivanju.

KAKO JE MOLILA TEREZIJA AVILSKA?


nedjelju 9. svibnja u samostanu Majke Božje Remetske održan je drugi susret "Molitvenoga svibnja u Remetama". Izlagač teme "Kako je molila Terezija Avilska?" bio je karmelićanin Dražen-Marija Vargašević.

U prvome dijelu dan je značajan prostor

čitanju izabranih mjesta iz knjige “Moj život”. Slušajući živu Terezijinu riječ i

njezino tumačenje moglo se stupiti u dodir s jednim uspjelim iskustvom molitve. Ne radi se tu samo o ugodi ekstaze, nego i o brojnim i dugim mukama te opasnim kušnjama koje je Terezija prošla. Iz ovakve borbe, koja je ipak završila neusporedivim iskustvom sjedinjenja s Bogom ("duhovna ženidba"), rodile su se riječi ohrabrenja i čvrstoga savjeta.

Originalni Terezijin doprinos predstavljen je u shvaćanju molitve kao "odnosa prijateljstva". Na taj način "molitva nije tek neka pobožna praksa, nego način života", istaknuo je predavač. U ovakvom odnosu od velike je važnosti otajstvo Kristova Čovještva. Bog je u Kristu na sebe preuzeo sve ljudsko tako da mu nijedno ljudsko stanje nije strano. Za put molitve to će značiti da između molitelja i Boga u svakoj životnoj situaciji postoji srodnost koja omogućuje odnos. Da bi se ovaj spasonosni odnos održao neće biti presudna čak ni moralna dosljednost. Presudno će biti da li se u molitvi ustraje ili ne, jer "ako se molitva ne napusti" molitelj može vjerovati "da će ga Gospodin izvesti u luku svjetlosti" (Moj život 19, 4).

U nastavku su predstavljeni i stupnjevi molitve, pri čemu je ključan prijelaz iz predstavljanja Gospodina (zamišljanje) u stanje prisutnosti Gospodinove, prijelaz koji označava prepuštanje uzdi vlastitoga


55

duhovnoga i životnoga puta u ruke Božanskoga Prijatelja.

Na samom kraju izlagač teme o molitvi je sudionicima koji su ugodno popunili samostansku dvoranu predložio i – trenutak molitve. Slijedeći poticaj sv. Terezije o korištenju slike Gospodinove za ulaz u

osobni odnos prijateljstva s njim, sudionici su se stavili u prisutnost Gospodinovu i započeli intimni molitveni dijalog s Prisutnim. Nakon kratke okrjepe molitva je nastavljena u svetištu Majke Božje Remetske večernjim pohvalama u 18.30 i svetom Misom u 19 sati.

O DOBRU KOJE STJEČE ONAJ TKO SE VJEŽBA U MOLITVI


nedjelju, 16. svibnja 2010. o. Franjo Podgorelec je na trećem susretu u sklopu "Molitvenog svibnja u Remetama" održao predavanje "O dobru koje stječe onaj tko se vježba u molitvi". U njemu je sudionicima predstavio osmo poglavlje knjige Moj život svete Terezije Avilske, stavivši poglavlje u kontekst čitavoga djela te pojasnivši njegovu strukturu. Istaknuo je da u prvom dijelu poglavlja svetica predstavlja vlastito osobno iskustvo, a u drugom, na osnovi svog iskustva, izvodi opće načelo koje bi trebao imati na umu svaki kršćanin. Svetica iskreno opisuje svoje unutarnje borbe kroz osamnaest godina s vlastitom manom, koja joj je davala osjećaj grijeha nevjernosti Bogu, poradi čega je bila i u napasti napustiti molitvu jer joj se činilo da nije dostojna dolaziti s takvom slabošću pred Boga.

No unatoč toj napasti, ipak je imala srčanosti ustrajati u molitvi, što je konačno

dovelo do preobrazbe njenoga života. Bog ju je posve oslobodio i promijenio. Stoga ona poručuje i današnjem čovjeku da se uputi na put molitve, a ako se već zaputio neka "odlučnom odlučnošću" ustraje do konca, jer će mu Bog tada zasigurno dati da pije s izvora života zabadava.

Pitanja i rasprava nakon predavanja pokazala su veliko zanimanje slušatelja za temu duhovnog života i molitve.

MINISTRANTI IZ REMETA I S KAMENA U KRKU

14.-16.6.2010. KRK – Kao i prošle, tako i

ove godine održana je u našem samostanu Gospe Karmelske na Krku od 14. do 16. svibnja 2010. duhovna obnova ministranata iz župa, povjerenih nama karmelićanima, Remete (9) i Kamen (12 dječaka) u vidu

promocije duhovnih zvanja. Duhovnu obnovu za mlađe ministrante od trećeg do šestog razreda držao je o. Đani Kordić, a stariju skupinu od sedmog razreda do prvog srednje vodio je o. Branko Zebić.

PRILOZI

56

Svoje doprinose u ovoj duhovnoj obnovi, pored vrlo ljubaznih i strpljivih domaćina u krčkim samostanu, dali su br. Jakov Kuharić, o. Dario Tokić i vozač iz Splita, gosp. Vjeran Grgić.

Mlađi ministranti sa o. Đanijem su imali susrete kroz igru a pripremili su i izveli, u samostanskoj kapelici, kao dar za starije ministrante, kraću predstavu o duhovnom pozivu nadahnutu biblijskim tekstom koji govori o Božjem pozivu upućenom mladom Samuelu. Mlađi ministranti su slavlje svetih misa i molitve imali u užem krugu u samostanskoj kapelici.

Niska temperatura zraka, kiša koja je padala gotovo sve vrijeme i crni oblaci nisu mogli omesti većinu ministranata da se u dva navrata bace u more te zaigraju picigin. Traženje svetih slika skrivenih po gradu Krku bila je nezaboravna vesela igra tako da je jedan od ministranata, Jakov povratnik iz Amerike, izjavio da mu je igra bila "pregušt".

Stariji ministranti su razmišljali o duhovnom pozivu na temelju biblijskih

psalama. U radosnom ozračju obilazili su Krkom, posjetili sestre benediktinke u Krku. Imali su milost ući i u samostanski vrt, u dvorište i radionice te su praktično vidjeli kako sestre peku hostije, a u samostanskoj crkvi molili su krunicu božanskog Milosrđa. Mogli su postavljati pitanja o radu i molitvi, tj. o životu klauzurnih sestara. Na pitanja su u veselom ozračju odgovarale opatica Dinka, s. Skolastika i s. Mira. Ukazala se i prilika otići do Jurandvora (Bašćanska ploča), a od crkve sv. Ivana vidjeli smo predivnu panoramu Baške. Bila je posebna milost posjet svetištu Majke Božje Goričke gdje su ministranti, nakon slavlja sakramenta pokore, slavili euharistiju.

Nezaboravan doživljaj za starije ministrante bilo je i misno slavlje u krčkoj katedrali u nedjelju u 10 sati. Krčki župnik je pun zadovoljstva pozdravio ministrante i voditelja duhovne obnove.

Ministranti su puni dojmova opet zažalili što ovi susreti ne traju duže i što se ne održavaju češće.


57

SUSRET REDOVNIČKIH SJEMENIŠTARACA

14.-16.5.2010. ŽEPČE (BIH) – U Žepču,

u Katoličkom školskom centru Don Bosco, koji je sastavni dio Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, od 14. do 16. svibnja 2010. održan je Susret redovničkih sjemeništaraca na kojem je sudjelovao i naš sjemeništarac Stanko Pažin sa svojim prefektom Stjepanom Vidakom. Susretu su još nazočili sjemeništarci salezijanaca iz Zagreba, kapucina iz Varaždina, trećoredaca iz Splita, franjevaca iz Sinja i franjevaca iz Zagreba, dok su dominikanci iz Splita i franjevci iz Visokog bili spriječeni doći.

Susret je započeo 14. svibnja pred večer okupljanjem u KŠC Don Bosco. Prva točka programa bila je akademija u Domu kulture koju su organizirale ss. Milosrdnice povodom 350. obljetnice smrti sv. Vinka Paulskog i sv. Lujze de Marillac. Uz pjesmu, igrokaz koji su izvele novakinje te violinski kvartet i pokoju prigodnu riječ, brzo je prošlo sat i pol vremena. Nakon toga krenuli smo žurnim korakom prema Centru gdje nas je čekala večera, jer su naši trbusi također počeli svirati svoj koncert. Potom je uslijedilo predstavljanje sudionika kroz

video prezentacije, igrokaze ili jednostavnu riječ o zajednicama iz kojih se dolazi. Tako je ubrzo došlo i prošlo 23 sata i vrijeme je bilo za počinak.

Sutradan je program započeo Jutarnjom molitvom. Nakon doručka za sjemeništarce je uslijedilo predavanje, rad u skupinama i plenum pod vodstvom don Mihovila Kurkuta koji je jedan od domaćina, a odgojitelji su razgovarali o situaciji u sjemeništima te novim izazovima ovoga vremena. Potom smo obišli ovaj velebni centar u kojem su smješteni Opća gimnazija sa 175 učenika i Tehničko-obrtnička škola sa 340 učenika kao i Stručni studij računarstva Fakulteta strojarstva i računarstva iz Mostara.

Svetu misu slavili smo točno u podne. Potom objed. Pogledi sjemeništaraca, osobito onih sportski ustrojenih, letjeli su kroz prozore jer pratila nas je kiša, a trebao je po programu uslijediti malonogometni turnir. No, mislim da je sjemeništarce mogla spriječiti u igri samo elementarna nepogoda, a ne obična kiša, jer se turnir nikako nije smio odgoditi. Kiša je ipak na mahove prestajala tako da je turnir održan. Pobjedu

PRILOZI

58

su odnijeli sjemeništarci trećoredaca. Oni manje sportski nadareni vrijeme su mogli provesti šetnjom po gradu.

U 18.30 slavili smo Večernje pohvale, potom večera i druženje uz dodjelu nagrada nogometašima te zajedničku igru i zabavu. Večer, iako je bilo već kasno, završili smo (bez prisile obveznog sudjelovanja) molitvom krunice u kapeli Centra.

Zadnji dan, nakon Jutarnje molitve i doručka, pošli smo prvo za Maglaj i posjetili svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića, a nakon toga smo se zaputili u Osovu gdje smo slavili svetu misu s pukom. Osova je

rodna župa fra Vjekoslava Ćurića, bosanskog franjevca, misionara u Ruandi, koji je tamo djelovao za vrijeme sukoba plemena Hutu i Tutsi. Fra Vjeko je spasio mnoge ljudske živote bez obzira na plemensku pripadnost, a nakon rata je ubijen jer je, kako kažu, previše znao.

Nakon svete mise vratili smo se u Žepče, objedovali krenuli prema našim domovima, samostanima. Hvala braći salezijancima na toplom prijemu te besplatnom smještaju i hrani za sve sudionike. Bog im uzvratio kvalitetnim i pobožnim sjemeništarcima!

U DUHOVSKOM EKUMENSKOM POHODU EVANGELIČKOJ I PRAVOSLAVNOJ CRKVI

22.5.2010. ZAGREB – U subotu, 22. svibnja 2010., uoči Duhova, studenti Sustavnog studija duhovnosti, kojega u Remetama organizira Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa, posjetili su pod vodstvom prof. dr. sc. Jure Zečevića evangeličku i pravoslavnu crkvu u Zagrebu. Posjet je organiziran kao praktična nadopuna kolegijima "Duhovnost protestantskih crkava" i "Duhovnost kršćanskog istoka" koji su u programu studija.

U evangeličkoj crkvi u Gundulićevoj ulici, u kojoj se inače okupljaju vjernici Augsburške i Helvetske vjeroispovijesti na području grada Zagreba, gotovo četrdesetak studenata SSD-a primio je i obratio im se član prezbiterija Evangeličke crkvene općine Zagreb, pastor gosp. Moran Rajković. U vrlo iscrpnom predavanju izložio je povijest Evangeličke crkvene općine Zagreb i specifičnosti luteranske crkvenosti. Nakon njegovog izlaganja studenti su postavljali brojna pitanja vezano uz bogoslužje, vjeronauk i duhovnu skrb za vjernike ove crkve, na koja je ljubazni domaćin odgovarao iskreno i stručno. Potom je prof. Zečević sažeto opisao duhovno-teološku narav luteranske reformacije koja se odrazila i u strukturi bogoslužja i u sakralnoj arhitek-turi konkretnog crkvenog prostora. Na kraju je u ime studenata zahvalio domaćinu i uručio mu simbolički poklon.

Druženje s "kršćanima na drugi način" nastavljeno je odmah zatim sudjelovanjem studenata na "Duhovskom bdijenju" u


59

pravoslavnom hramu Preobraženja Gospodnjega na Cvjetnom trgu u Zagrebu, koje je predslavio njegovo visokopreo-sveštenstvo metropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije gospodin Jovan Pavlović. I ljepota bogoslužja, i prekrasni napjevi kršćanskog istoka, i raskoš interijera crkve s novoobnovljenim freskama i prekrasnim ikonama ostavile su snažan dojam na studente duhovnosti.

Nakon bogoslužja studente je u Muzeju metropolije zagrebačko-ljubljanske primio metropolit Jovan Pavlović u pratnji protojereja stavrofora o. Marinka Juretića, arhijerejskog namjesnika grubišno-poljskog i II paroha zagrebačkog. Metropolit ih je osobno proveo kroz muzej i detaljno im

tumačio izloške odgovarajući rado na pitanja koja su mu postavljali.

Na kraju je prof. dr. Jure Zečević u ime svih studenata zahvalio Metropolitu Pavloviću za doživljeno iskustvo "duhovskoga bdijenja" i za osobno vodstvo kroz muzej te mu kao spomen na ovaj posjet uručio monografiju "50. obljetnica dolaska karmelićana u Hrvatsku". S obzirom da ove godine zapadna i istočna Crkva slave i Uskrs i o Uskrsu ovisne blagdane, uključujući i Duhove, istoga datuma, studenti su se - nakon upoznavanja specifičnog i zajed-ničkog u sestrinskim crkvama - požurili i na duhovska bdjenja u svojim župama.

KRISTOVO ČOVJEŠTVO U ISKUSTVU TEREZIJE OD ISUSA

23.5.2010. ZAGREB (REMETE) – Pod

naslovom "Kristovo čovještvo u iskustvu Terezije od Isusa", u nedjelju 23. svibnja 2010., Nedjelju Pedesetnice, održan je četvrti susret ovogodišnjeg Molitvenog svibnja u Remetama. Predavač je bio o. Stjepan Vidak.

O. Stjepan je predstavio posebnost govora o Kristovu čovještvu u Terezijino vrijeme.

Ona se suprotstavlja mišljenjima koja idu za tim da je promatranje i razmišljanje o Kristovu čovještvu prepreka za najuzvišeniju kontemplaciju. Ona ne prihvaća da duša da bi došla do ovog stanja mora uzdizati duh od svega stvorenoga, zemaljskoga i da ne smije misliti ni o čemu stvorenome. Koliko god to bilo pobožno i sveto, onda bi se duša morala osloboditi i od razmišljanja o Kristovu čovještvu, o njegovom zemaljskom životu.

Zato Terezija kaže: Čim sam počela malo ponirati u vrhunaravnu molitvu, hoću reći smirenosti, nastojala sam odvraćati sve tjelesno ... Činilo mi se da osjećam Božju prisutnost, kako i jest, pa sam nastojala biti sabrana s njime. A ta je molitva slasna, ako Bog kod toga pomogne, i velika naslada. A kako se osjeća ona dobit i ono zadovoljstvo, nije bilo toga tko bi me bio prisilio da se vratim čovještvu, već mi se, stvarno, činilo da mi bijaše zapreka. Ah, Gospodaru duše moje, i Dobro moje! Isuse Kriste razapeti!

PRILOZI

60

Nijednom se ne sjetim tog mišljenja što sam ga imala, a da me ne zaboli, i čini mi se da sam počinila veliko izdajništvo, premda iz neznanja. (Moj život 22,3)

Za one koji su odlučno krenuli putem molitve, razmatranje Kristova čovještva je put za ulazak u misaonu molitvu, odnosno, put prema kontemplaciji koja vodi sjedinjenju s Bogom po ljubavi. To je prvi stupanj molitve.

Sv. Terezija naglašava da je razmatranje o Kristovu čovještvu osobito dobro jer na putu

molitve nailazimo na dvije prepreke: zemaljske brige koje nam ometaju sabiranje misli i suhoća u molitvi:

U poslovima, proganjanjima i tegobama, kad se ne može imati toliko mira, te za vrijeme suhoće, jako je dobar prijatelj Krist, zato što ga gledamo kao čovjeka i vidimo ga sa slabostima i tegobama, pa čini društvo i, ako smo naviknuti, jako ga je lako naći pored sebe, premda će doći i to da se ni jedno ni drugo neće moći.

(Moj život 22,10)

PRIMJENJIVOST DUHOVNOG NAUKA TEREZIJE OD ISUSA

U ŽIVOTU VJERNIKA LAIKA 30.5.2010. ZAGREB (REMETE) – Pod

naslovom "Primjenjivost duhovnog nauka Terezije od Isusa u životu vjernika laika", u nedjelju 30. svibnja 2010., održan je peti i ujedno zadnji susret ovogodišnjeg Molitvenog svibnja u Remetama. Predavač je bio g. Marko Škunca, član Karmelskog svjetovnog Reda.

Slijedeći knjigu "Moj život" predavač je nastojao pronaći zajedničke točke u životu laika i svete Terezije od Isusa promatra-jući zajedničke čežnje, želje i zajedničke potrebe. Veoma važnu ulogu ima obitelj. Također i naša svetica vidi plodove kre-posti na svojim roditeljima i ona ih usvaja u

sebe očitujući ih u konkretnim situacija-ma života (dijeli milostinju, moli krunicu).

Istaknuo je neizmjernu važnost jedinstva muža i žene u suzbijanju napasti i grijeha u djece. Primjer pronalazi u Terezijinoj navici čitanja viteških romana, što je usvojila od svoje majke, dok je s druge strane otac bio protiv toga. Svetica je u samostanu unutarnjom molitvom izgradila svoj odnos s Bogom u dijalogu ljubavi. Zato je velika opasnost za povezanost s Bogom ako se duhovni život sastoji od formalnih odnosa bez ljubavi.

Potom se je u predavanju osvrnulo na duševne moći: volja, razum i pamet. Dok je muškarcima svojstveno da sve razumski promatraju, dotle je u ženama na poseban način razvijena duševna moć pamćenja. Tipičan primjer je Blažena Djevica Marija koja je, kako nas uči Sveto Pismo, sve događaje pohranjivala u svome srcu. Na toj liniji i Terezija ostvaruje reformu, skuplja razgrađeno, vida rane Crkvi ranjenoj protestantizmom. Tamo gdje vidi nesavršenosti u Crkvi stvara jedinstvo, a ne razdor. Osobito u braku se prepoznaje uloga žene kada nastupe poteškoće, gdje supruga


61

postaje poveznica jedinstva i duhovnog ozdravljenja.

Ako u svome životu vidimo poteškoće, padove, potreban je ustrajnost i srčanost

kako ističe svetica, ali također i prijateljstvo s Bogom, jer prijatelj je onaj koji nas prihvaća.

PRVI BUGARSKI KARMELIĆANIN ZAREĐEN ZA SVEĆENIKA

5.6.2010. SOFIJA (BUGARSKA) – U subotu, 5. lipnja 2010. u novoj konkatedralnoj crkvi sv. Josipa u Sofiji polaganjem ruku i posvetnom molitvom preuzvišenog gospodina mons. Georghija Yovcheva, biskupa sofijsko-plovdivskoga, za svećenika je zaređen br. Joan od Križa i Božanskog Milosrđa (Viktor Franz Hadziev). Radi se o prvom karmelićaninu Bugarinu, članu Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa.

Uz biskupa Georghija svetu misu su suslavili još dvojica biskupa – apostolski nuncij u Bugarskoj mons. Januarius Bolonek i apostolski egzarh sofijski i predsjednik Bugarske biskupske konferencije mons. Christo Proykov – te dvadesetorica svećenika, mahom Joanova subraća karmelićani iz Sofije kao i oni pristigli iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Obraćajući se ređeniku vrlo izravnim riječima biskup je istaknuo kako je njegovo svećeništvo produživanje (extensio) Kristovoga svećeništva za ljude kojima će

biti poslan. Provincijal o. Vinko Mamić podsjetio je na naporni put koji je mladomisnik prošao do ovog trenutka: od ulaska u krakovsku provinciju, gdje je dao prve zavjete i studirao filozofiju, do prelaska u hrvatsku provinciju, studija u Rimu i učenja hrvatskog jezika. O. Vinko posebno je zahvalio Joanovoj majci Iskri za podršku koju je iskazivala svome sinu. Inače Joanov otac umro je prije deset godina, a slavlju je nazočila još i mladomisnikova sestra Agata s obitelji.

Sutradan, 6. lipnja, o. Joan je predslavio

svoju prvu svetu Misu. U posljednjim danima svećeničke godine propovjednik, apostolski nuncij mons. Bolonek, i mladomisnikov duhovnik P. Jozef Mizera istaknuli su kako bespridržajnost svećeničkoga služenja rađa izobilnim životom i kako na zemlji nema većega dara od svećeništva.

U Bugarskoj su katolici izrazita manjina. Karmelićani su iz Hrvatske u Sofiju došli 2002. godine i razvili raznovrsni apostolat u odnosu prema klauzurnim karmelićankama,

PRILOZI

62

Svjetovnome redu, u karmelskome izdavaštvu te u Bugarskoj biskupskoj konferenciji. Ovo svećeničko ređenje veliko im je ohrabrenje u njihovu nastojanju da prenesu bogatstvo Karmela u ovu

komunističkom diktaturom opustošenu zemlju u kojoj se vidno osjeća potreba evangelizacije i duhovne obnove.

O. JURE ZEČEVIĆ NA MEĐURELIGIJSKOM SUSRETU

PREDSTAVNIKA VJERSKIH ZAJEDNICA

16.6.2010. SISAK – Šesti međureligijski susret visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj održan je u srijedu 16. lipnja u Sisku. Na susretu u prostorijama Sisačke biskupije sudjelovali su predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog sisački biskup dr. Vlado Košić, tajnik istoga Vijeća prof. dr. Jure Zečević, predstavnik Srpske pravoslavne Crkve protojerej stavrofor o. Marinko Juretić, predstavnik Bugarske pravoslavne Crkve o. Emil Cenov Angelov, predstavnik Makedonske pravo-slavne Crkve Ivan Lepitkov, predstavnik Evangeličke Crkve generalni vikar Branko Berić, biskup Reformirane kršćanske Crkve Endre Langh, predsjednik Saveza baptističkih Crkava Toma Magda, predsjednik Evanđeoske pentekostne Crkve Damir Špoljarić, predstavnik Židovske općine Zagreb Luciano Moše Prelević, predstavnica Židovske vjerske zajednice Bet Israel Jasminka Domaš i predsjednik Mešihata Islamske zajednice muftija Ševko Omerbašić.

U društvu uzdrmanom globalnom eko-nomskom krizom vjerski poglavari izražavaju svoju solidarnost s onima koji su njome najviše pogođeni, posebno s radnicima koji su sve više obespravljeni i beskrupulozno izrabljivani. Zalažu se i za starije, bolesne i sve nemoćne koji se ne mogu skrbiti sami o sebi i pozivaju nadležne institucije u Hrvatskoj da u svrhu njihova zbrinjavanja pokrenu i realiziraju projekte,

primjerice novih hospicija i srodnih ustanova. "Pozivamo i potičemo sve, u našim vjerskim zajednicama i izvan njih, da u ovo, u socijalnom pogledu osobito osjetljivo vrijeme, u skladu sa svojim mogućnostima, svi pomažemo i neumorno iskazujemo djelotvornu skrb za ljudsko dostojanstvo najugroženijih", ističe se u Izjavi sa susreta.

Također se poziva na zreo i nekoristo-

ljubiv način ophođenja s prirodom te podsjeća da je "ekologija prirode" u prvom redu "ekologija srca". Upozoravajući da istjecanje nafte i erupcije vulkana podsjećaju na ranjivost planeta Zemlje i obvezuju na odgovorno korištenje prirodnih potencijala, vjerski poglavari poručuju da se ljudsko djelovanje ne može svesti samo na interes i profit.

U pogledu različitih jednostranih prikazivanja prošlosti u Izjavi se ističe potreba zalaganja za istinu koju se ne smije ni u koju svrhu zlorabiti, te poručuje:


63

"Jedino na objektivnom i poštenom sagledavanju i prikazivanju prošlosti i aktualnih zbivanja moguće je graditi bolje odnose među narodima, vjerskim zajednicama i pojedincima". Na kraju dokumenta vjerski poglavari izražavaju žaljenje što se vjeru u Boga i religijske i konfesionalne pripadnosti diljem svijeta i nadalje zlorabi u političkim i drugim interesnim sukobima. "Kao vjerski predstavnici kršćanstva, židovstva i islama podižemo svoj glas i ponovno svjedočimo:

ni u jednoj od naših religija ne može se ubijati i nanositi zlo drugome u Božje ime! U Božje ime se čovjeku čini isključivo dobro a ne zlo! Religija ne gradi nasilje nego mir među ljudima!", poručuju sudionici VI. među-religijskoga susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u RH, izražavajući želju da njihovi izričaji i apeli ne ostanu "mrtvo slovo na papiru" nego da "prožimaju i nadahnjuju svakodnevne misli, riječi i djela nas, naših vjernika i svih ljudi dobre volje".

Prenosimo iz "Slobodne Dalmacije" od 18. lipnja 2010. (Marijan Džambo):

KARMELIĆANI NAPRAVILI "SPLITSKI ISKORAK" Crkva koja će moći primiti više od 600

vjernika, kao i kompletan samostanski kompleks, zahvaljujući zemnim kolektorima imat će potpuno besplatno hlađenje. Riječ je o vrlo jednostavnom modelu hlađenja gdje se vanjski zrak, koji u tijeku ljeta može dostići i 35 stupnjeva, uvlači kroz u zemlji postavljene cijevi.

Zemlja, kojoj je unutarnja temperatura najviše 14 stupnjeva, oduzima toplinu zraku i spušta je na razinu zemljine, a potom tako ohlađen i odvlažen, preko ionizatora bakteriološki očišćen, a potom i oslobođen štetnih zračenja, ubacuje se u crkvu i druge samostanske prostorije - pojašnjava osnovni model hlađenja Ivica Ćoruša, jedan od suvlasnika tvrtke “Ecol” koja prva u Hrvatskoj nudi višenamjenski kombinirani način hlađenja i grijanja.

Što se tiče grijanja sanitarnih voda i prostorija ovog duhovnog centra, on se oslanja na sva četiri oblika obnovljive energije: dakle, zemlju, vodu, zrak i sunce. U toj kombinaciji, čak 80 posto energetskih potreba dolazi besplatno, a tek 20 posto ih se nadomješta iz konvencionalnih izvora: struje, nafte ili plina. Uz već spomenute zemne kolektore, koji će zimi hladni zrak zagrijavati do 14 stupnjeva, glavnu riječ imat će toplinske crpke i podizači

energije koji će „otimati“ energiju iz vode i zraka i „zidati“ je do ugodnih 25 stupnjeva.

Za te potrebe napravljene su dvije velike bušotine kako bismo došli do vode. Kako se crkva i samostan nalaze na brdu, tek na 38 metara došli smo do vode u koju ćemo uroniti crpke pomoću koje će izmjenjivači energije grijati, odnosno, po potrebi, i hladiti prostor. U dio crkvenog poda je podno grijanje, a dijelom su ti sustavi postavljeni u njene zidove, što je prvi slučaj u Hrvatskoj. Također, da bismo dobili zdrav, čist i ugodno zagrijan zrak, on će se upuhivati u te prostorije, pojašnjava dio sustava Ivica Ćoruša.

Kao dodatak tom sustavu bit će i toplinske crpke koje će koristiti zrak, a vrlo učinkovit, kod zagrijavanje prostorija, a posebno tople vode, bit će vakuumski sunčevi kolektori koji griju vodu i kad je oblačno, a pri suncu temperatura tekućine u njima doseže gotovo 300 stupnjeva, pa je njihove učinke u tim slučajevima čak potrebno i reducirati.

Posebno je zanimljivo da instaliranje ovakvog kombiniranog energetskog sustava nije ništa skuplje od klasičnog koji koristi naftu, plin ili struju. S druge strane, njegova nedostižna prednost je što se otplati već za tri godine. Posebno kada su u pitanju veći objekti, ali i obiteljska kuća.

PRILOZI

64

Zasluga Vinka Mamića

Zašto se crkva prva okrenula alternativnim izvorima energije? U konkretnom slučaju za to je zaslužan Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije, koji je, inače, prije teologije, studirao elektrotehniku u Novom Sadu.

Zašto sam se odlučio za korištenje geotermalne energije u projektu pastoralnog centra na Vidovcu? Prije projekta Vidovac tražio sam mogućnost uštede izdataka za grijanje našeg samostana i duhovnog centra sv. Ilije na Buškom jezeru, BiH. Također sam želio da novi sistem grijanja bude ekološki čist, kako bi se zaštitila predivna priroda toga kraja.

Nakon nekog vremena došao sam u kontakt s Ivicom Ćorušom, koji mi je savjetovao da za novo grijanje koristim energiju podzemnih voda. Kako sam i sam bio student elektronike, te poznavao područje energetike, shvatio sam prednosti predloženog sistema. Premda su cijeli projekt i potrebna tehnologija bili novi za naše podneblje, ipak sam se, uz prethodnu suglasnost Provincijalnog savjeta, odlučio za njegovu realizaciju.

Nisam se pokajao! Investicija se višestruko isplatila već ove zime, a vjerujem da nam je i priroda na njoj zahvalna. Ohrabreni uspjehom na Buškom jezeru, krenuli smo sa sličnim projektom u našem samostanu na Krku, gdje koristimo energiju zraka, a sada i ovdje na Vidovcu, s jednim prilično sofisticiranim sistemom korištenja svih četiriju obnovljivih izvora energije: zemlje, zraka, vode i sunca.

Uz grijanje, bit će i hlađenje prostorija, ubacivanje svježeg zraka, odvlaživanje zraka, korištenje pitke vode, grijanje sanitarnih voda … A cijela ova investicija neće prelaziti cijenu investicije kod klasičnog grijanja. Ne treba ni govoriti o kasnijim uštedama u eksploataciji sistema, te o ekološkim prednostima, kaže poglavar karmelićana Vinko Mamić.

Marijan Džambo

Prenosimo iz "Vjesnika" od srijede 30. lipnja 2010. (Jadranka Klisović)

PRVO "ENERGETSKO MIKSANJE" VODE, ZEMLJE, ZRAKA I SUNCA

Instaliranje sustava nije ništa skuplje od klasičnih metoda, a prednost je što se cijela investicija može otplatiti već za tri godine. Nema sumnje da će se primjena ove tehnologije koja podrazumijeva kombinaciju obnovljive energije vrlo brzo pokazati učinkovitom i isplativom, a naposljetku i velikim dobitkom za okoliš na što Hrvatska posljednjih godina polaže puno pozornosti

U splitskom pastoralnom kompleksu će se za mjesec dana početi ugradivati energetska oprema

Vinko Mladineo: I u Hrvatskoj "toplinske dizalice"

Francuska kućanstva toplinsku energiju takoder dobivaju iz zemlje. Bušotine se kopaju do 12 metara u dubinu, nakon čega slijedi ugradnja opreme. Sustav toplinske


65

energije učinkovito funkcionira i vrlo je isplativ. Od Vinka Mladinea, direktora Hrvatskog fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, doznajemo da i kod Zagreba funkcioniraju "toplinske dizalice", a u svijetu ima i tvornica koje proizvode toplinsku energiju. Budući da se u Hrvatskoj sve više koristi energija vjetra i sunca, a počelo se i s korištenjem "toplinskih dizalica" i zraka, očito je da je sve više onih koji su prepoznali višestruke mogućnosti koje pružaju obnovljivi energetski izvori i njihova kombinacija. Kombinacija energetskih izvora u svijetu se dosta koristi u projektima velikih hotelskih kompleksa i drugih velikih objekata.

PROJEKTI

Novi načini iskorištavanja obnovljive energije u samostanu

U samostanskome kompleksu karmelićanki na splitskom predjelu Vidovac ugradit će se oprema koja će omogućiti osamdesetpostotno napajanje obnovljivom energijom

Energetski miks" obnovljive energije - vode, zemlje, zraka i sunca - prvi će se put primijeniti i u Hrvatskoj. Dosad su se znali kombinirati neki od navedenih izvora, ali sklop četiriju alternativnih i obnovljivih izvora energije dosad nitko nije primijenio. Dugi zeleni krov u samostanskom kompleksu karmelićanki, koji se gradi na splitskom predjelu Vidovac, tvrtka Ecol ugradit će kolektore, toplinske crpke i drugu opremu koja će omogućiti osamdesetpostotno napajanje obnovljivom energijom, a preostalih 20 posto dobivat će se iz nekog od klasičnih energetskih izvora. Kako doznajemo od Ivice Ćoruše iz tvrtke Ecol, koja je na Buškom jezeru u BiH ostvarila sličan projekt u kakav su krenuli i na Krku, gdje koriste energiju zraka, splitski pastoralni kompleks u građevinskom dijelu

već je završen. Trenutačno se polaže dugi zeleni krov, a za oko mjesec dana počet će ugradnja energetske opreme u unutrašnjosti objekta, po njegovim zidovima i stropovima na koje će se postaviti paneli. Ćoruša očekuje kako će postavljanje opreme trajati oko mjesec i pol. Paralelno s početkom gradnje iskopane su bušotine koje su išle do dubine od čak 38 metara, a koje će kasnije omogućiti hlađenje objekta, što će za njegove korisnike biti potpuno besplatno. Kako doznajemo, riječ je o sustavu po kojem će se vanjski zrak uvlačiti u zemlju koja ima temperaturu najviše do 14 stupnjeva, čime će se zraku oduzeti toplina i sniziti je na razinu temperature koju ima zemlja. Preko ionizatora zrak će se očistiti i potom ubacivati u prostorije. Grijanje sanitarnih voda provest će se na temelju sva četiri elementa obnovljivih izvora. U samostansko zdanje ugradit će se i toplinske crpke koje će predstavljati podizače energije. Cijeli će prostor imati i podno grijanje, a na zidove će se ugraditi paneli preko kojih će se čisti zrak upuhivati u prostorije.

Učinkovitost sustava

Toplinske crpke koje će koristiti zrak, zatim vakuumski sunčevi kolektori koji će grijati vodu i kada to vremenske prilike ne budu dopuštale, omogućit će visoku primjenu obnovljive energije. Instaliranje takvog sustava nije ništa skuplje od klasičnih metoda, a prednost je što se cijela investicija može otplatiti već za tri godine.

Nema sumnje da će se primjena ove tehnologije koja podrazumijeva kombinaciju obnovljive energije vrlo brzo pokazati učinkovitom i isplativom, a naposljetku i velikim dobitkom za okoliš na što Hrvatska posljednjih godina polaže puno pozornosti. Nije nikakvo čudo što se Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije,

PRILOZI

66

odlučio za ovakav "energetski miks" ako se zna da je studirao elektrotehniku.

Trenutačno je u Rimu gdje radi na doktoratu.

SUSRET SOMBORSKOG I ZAGREBAČKOG SVJETOVNOG REDA

U subotu 19. lipnja 2010. u samostanu

sestara Karmelićanki u Đakovačkoj Breznici susreli su se članovi Somborskog i Zagrebačkog svjetovnog reda. Susret je započeo razgledavanjem Đakovačke Katedrale, a nastavljen je zajedničkim Euharistijskim slavljem u Karmelu svetog Josipa, slavljem koje je označilo sudjelovanje svih triju sastavnica Karmelskog reda, pod vodstvom o. Vjenceslava Miheteca.

Na skromnim ali radosnim agapama na kojima se podjelilo ono što se imalo, nastavljenjo je druženje i međusobno

upoznavanje somborske i zagrebačke zajednice OCDS-a. S ciljem što boljeg upoznavanja života u pojedinoj zajednici OCDS-a, Somborcima su dvojica članova iz Zagreba (b. Ivan Jurić, OCDS član poglavarstva i b. Marko Škunca, OCDS) izložili kako funkcionira zagrebački, a Zagrepčanima dvoje Somboraca (s. Katarina Jurišić, OCDS poglavarica i Damijan Pašić, kandidat OCDS-a) izložili kako funkcionira somborski OCDS. Rekreacija sva 34 pristigla laika sa sestrama je upriličena u samostanskoj kapeli. Pitanja su upućivana sa svih strana, a najviše interesa je bilo oko teme; kako na tri razičita načina živjeti istu karizmu? Brojnost prisutnih članova karmelske obitelji, pružila je različita iskustva kao najbolji odgovor na postavljena pitanja. Po završetku rekreacije, prepuni dojmova, sudionici su izrekli zahvale Bogu za ovaj veliki dar karmelskog zajedništva.

U povijesti karmelskog svjetovnog reda koju somborski Karmel pamti od 1913. godine, a zagrebački od 1961. ovo je bio prvi susret članova ovih dviju zajednica OCDS-a.

PREMINUO O. FRIEDRICH GILLICH

25. 6. 2010. SOMBOR – U petak, 25.

lipnja 2010. u karmelićanskoj crkvi u Somboru, u 18, 30 sati, slavila se misa zadušnica za preminulog o. Friedricha Gillicha, karmelićanina, koji od 1931. – 1957. živio i djelovao u našem samostanu i crkvi u Somboru. Svetu misu zadušnicu

predslavio je o. Mato Miloš, OCD sa subraćom karmelićanima i vjernicima grada Sombora.

Otac Friedrich (Franz) Gillich je rođen 25. srpnja 1917. godine u Filipovu, subotička biskupija, danas (Bački Graćac) od roditelja Josipa Gillicha i majke Marije


67

rođene Held. Godine 1931. ulazi u malo dječačko Sjemenište u karmelićanski samostan u Somboru. Nakon gimnazije, 1935. odlazi u novicijat u Czernu (Poljska), te dobiva redovničko ime brat Friedrih od Malog Praškog Isusa. Od 1936. – 1939. studira filozofiju na gori Karmelu u Palestini. Od 1939. – 1941. studira teologiju na "THERESIANUMU" u Rimu. Dne 14. lipnja 1942. zaređen je za svećenika u Kalocsi (Mađarska). Dne 29. lipnja 1942. u svojoj rodnoj župi Filipovo slavi svoju mladu misu sa roditeljima, braćom i sestrama te brojnom rodbinom. Kao svećenik djeluje u somborskom Karmelu od 1942. – 1957. godine. To su teške ratne i poratne godine. Otac mu je poginuo u ratu. Njegova majka s djecom i unucima nalazi se u logoru Gakovo u Bačkoj. Otac Friedrich organizira karmelićanski Treći Red za skupljanje živežnih namirnica za logor u Gakovu i sam uz rizik vozi hranu u zaprežnim kolima u logor. Na duhovnoj razini, okuplja preostalu dječicu njemačke narodnosti u našem samostanu, poučava ih vjeronauku i pripravlja za prvu sv. Pričest i Krizmu. Uz to je izabran više puta za priora samostana te vodi materijalnu i duhovnu brigu oko crkve i samostana. Radi svoje ljubavi prema svome njemačkom narodu kojemu je pomagao u ratu i nakon II. Svjetskog rata, biva hapšen od nove partizanske vlasti, zatvaran, ali je uz pomoć brata Pavla Horvata oslobađan. Kako nije mogao dobiti jugoslavensko državljanstvo za koje je više puta molio vlasti da mu dadnu, morao je u mjesecu lipnju 1957. prijeći u Njemačku karmelsku provinciju.

Prije svoga odlaska u Njemačku kao prior samostana sudjelovao je 24. lipnja 1956. preminuću Sluge Božjega o. Gerarda, kojemu je predmolio molitve za umiruće i zaklopio mu je oči uz sudjelovanje moleće subraće. Oca Gerarda je svečano uz sudjelovanje biskupa Matiše Zvekanovića,

opata Franje Švrake iz Novog Sada, brojnim svećenika i redovnika i redovnica te deset tisuća vjernika ispratio na vječno počivalište. Došavši u Njemačku karmelsku provinciju, bio je više puta prior u Würzburgu, te Regensburgu Kupfmul. Bio je tajnik provincije i pratilac oca provincijala na Generalne kapitule u Rimu. Bio je duša od čovjeka, uljudan, vrlo obrazovan. Osobito se bavio elektronskim medijima, te bio vrlo upućen u rad s kompjuterima i općenito u elektronici.

Govorio je njemački, hrvatski, mađarski, poljski, talijanski. U Njemačkoj karmelskoj provinciji obavljao je dužnosti ispovjednika raznih redovničkih zajednica i bio vrlo omiljeli duhovnik redovničkim zajednicama. U samostanu sv. Josipa u Regensburgu vršio je dužnost stalnog ispovjednika vjernicima. Posljednjih godina je onemoćao i nije mogao hodati. Služio se kolicima, ali je bio lucidan i vrlo veseo čovjek u komunikaciji s ljudima. U 94. godini života, 12. lipnja

PRILOZI

68

2010, iznenada je preminuo. Misa zadušnica se slavila 16. lipnja 2010. Nakon mise zadušnice tijelo mu je položeno u kripti karmelićanske crkve sv. Josipa. U ime Hrvatske karmelske provincije svetog Oca Josipa na sprovodu je bio o. Mato Miloš, koji ga je osobno poznavao.

Neka Gospodin bude nagrada o. Friedrichu za sve što je učinio za samostan i crkvu u Somboru. Blažena Djevica Marija, sa svetim Josipom i karmelskim svecima izišli mu u susret i poveli ga s anđelima pred lice Svevišnjega. Počivao u miru Božjem!

O. ANĐELKO U ŽUPI IVANSKA PREDVODIO TRODNEVNICU O SVETKOVINI SV. IVANA KRSTITELJA

24. 6. 2010. IVANSKA – Uz Svetkovinu Sv. Ivana Krstitelja zaštitnika župe Ivanska održana je trodnevna duhovna obnova koju

je vodio o. Anđelko Jozić, karmelićanin iz Remeta.

Razmišljanja-propovijedi kroz tri večeri bile su na evanđeoske tekstove: "Čudesan ribolov (Lk 5,1-11); Marta, Marija i Isus (Lk 10,38-42); Isus ga zavolje (Mk 10,17-31).

Iz ovih evanđeoskih tekstova otkrivamo: kad susretnemo Isusa, prepoznajemo sebe; dopustiti Isusu da nas mijenja; brineš se i uznemiruješ za mnogo, izaberi najbolji dio; imati hrabrosti sjesti do nogu Gospodinovih i slušati njegovu riječ; što mi je činiti da budem sretan i da imam život vječni; imamo li hrabrosti krenuti za Isusom.

O. Anđelko predslavio je u prepunoj župnoj crkvi i svečanu sv.misu na samu svetkovinu uz koncelebraciju župnika Marjana Pavlovića i drugih svećenika.

KARMELIĆANIN S BAČKE RAVNICE - O. GERARD – SVE BLIŽE ČASTI OLTARA

1. DAN - SLAVLJE NA MAĐARSKOM JEZIKU

23. 5. 2010. SOMBOR - U srijedu, 23.

lipnja 2010. u karmelićanskoj crkvi u Somboru, proslavljena je 54. obljetnica

smrti sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina.

Oko 17. sati okupljali su se hodočasnici iz Subotice, Kupusine, Svilojeva, Bogojeva,


69

Doroslova, Telečke, Čonoplje, Temerina, Kule, Krušćića, te somborski vjernici. U 17, 30. sati subotički Radio Marija, prenosio je moljenje krunice uz meditaciju i pjesme, iz karmelićanske crkve u Somboru. Za vrijeme moljenja krunice vjernici su se ispovijedali. U 18, 30. sati, slavila se misa koncelebracija na mađarskom jeziku, koju je predslavio subotički biskup, msgr. dr. Ivan Pénzes, uz koncelebraciju 12. svećenika i dva đakona.

Na misi je propovijedao župnik Župe sv. Jurja iz Subotice, gospodin István Palatinus. Na misi je pjevao mađarski zbor karmelićanske crkve u Somboru. Nakon mise o. Vinko Mamić provincijal Hrvatske karmelske provincije svetog Oca Josipa sa sjedištem u Zagrebu, zahvalio se gospodinu biskupu, koji je dovršio kauzu oca Gerarda na razini subotičke biskupije i svečanim činom u subotičkoj katedrali zapečatio sve relevantne dokumente koji su poslani u Rim na Kongregaciju za Svete. O. provincijal se zahvalio braći svećenicima mađarskog govornog prostora na njihovu sudjelovanju na ovoj misi i potaknuo ih je da oni u svojim župama vjernicima preporučuju GLASILO

OCA GERARDA, koje izlazi dva puta godišnje i potiču svoje vjernike na upoznavanje duhovnog lika i poruke oca Gerarda, te da se mole Bogu po zagovoru oca Gerarda za duhovne i tjelesne potrebe. O. provincijal se obratio vjernicima i rekao im da kauza o. Gerarda najviše ovisi o milostima koje se dobiju od Boga po zagovoru o. Gerarda. To je, naime, glavni kriterij za priznaje jednog sluge Božjeg blaženim.

O. provincijal se zahvalio o. Prioru Bernardinu i braći karmelićanima na trudu kojega ulažu u promicanje upoznavanja Sluge Božjega. Osobito se zahvalio o. Mati Milošu, vicepostulatoru, na marljivom radu na kauzi, te istakao njegove zasluge kao glavnog urednika Glasila o. Gerarda. Nakon blagoslova kojega je podijelio gospodin biskup, svi su u povorci pošli grobu oca Gerarda gdje je biskup molio molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

2. DAN - SLAVLJE NA HRVATSKOM JEZIKU

24. 6. 2010. SOMBOR - 24. lipnja. 2010.

u somborskoj karmelskoj crkvi Euharistijskim slavljem koje je predvodio je

subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes, završili su Dani o. Gerarda, o 54. obljetnici njegove blažene smrti.

PRILOZI

70

U Euharistijskom slavlju uz biskupa je suslavio i provnicijal Hrvatske karmelske provincije o. Vinko Mamić te dvadesetak svećenika i redovnika iz raznih mjesta subotičke biskupije. Na ovo slavlje okupio se i vrlo lijepi broj hodočasnika – više nego ranijih godina – među kojima je bilo dvadesetak ministranata i stotinjak djece.

Na misi su pjevali združeni zborovi subotičkih župa Marije Majke Crkve i Sv. Roka, koje su pripremili njihovi voditelji s. M. Jasna Crnković i Miroslav Stantić, koji je i ravnao zborom. Njih dvoje su uglazbili i dvije pjesme posvećene Sluzi Božjem o. Gerardu Tomi Stantiću na tekstove Đule Milodanović i Kate Ivanković, koje su zborovi uspješno izveli te večeri.

Božju riječ su čitale redovnice, a molitve vjernika predmolila su djeca i mladi iz Đurđina, iz rodne župe o. Gerarda. Prigodnu propovijed održao je mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik iz Subotice. On je svoju propovijed uputio djeci, uz poticaj svima da od toga nešto i za sebe prime.

Mons. Beretić je svoju propovijed započeo podsjećanjem na rođenje Ivana Krstitelja, a zatim je postavio pitanje: "Zašto smo večeras došli u Sombor?" na koji je dao sljedeći odgovor: "Ovdje smo zato što je na današnji dan u ovom karmelićanskom samostanu, umro jedan dobar čovjek. Njegovi su ga zvali Tome. Otac mu se zvao

Josip, a mama mu se zvala Julijana. Kad se rodio Ivan Krstitelj, svi su se pitali: „Što li će biti od ovoga djeteta?“ Jesu li ljudi to pitanje postavljali i na onom đurđinskom salašu, kad se rodio mali Tome? Poslije osnovne škole Tome je šest godina proveo u subotičkoj gimnaziji, pa dvije godine u nadbiskupskom gradu Kalači. Jako je volio Boga, pa je zato odlučio postati redovnik – karmelićanin. U samostanu je dobio novo ime: prozvali su ga Gerard od svetoga Stjepana Kralja. Mladić Tome se već tada bio presvukao. Svukao je sa sebe staroga čovjeka i počeo se oblačiti u novoga. Novi čovjek, u kojega se naš otac Gerard počeo oblačiti bio je Isus. Tako je naš Gerard svaki dan svlačio sa sebe staroga čovjeka, da je postajao sve sličniji Isusu, a ljudi su ga jako voljeli. Zato su ga svi tražili. Oni koji su se pokajali za svoje grijehe, oni koji su bili željni Vesele Isusove vijesti, bolesnici i neodlučni.

Danas bi nam otac Gerard mogao reći: Gospodin me pozvao! Od utrobe majke moje on me imenovao. I njemu je Bog rekao: Ja ću te postaviti za svjetlost narodima“. Otac Gerard je govorio hrvatski, mađarski i njemački tako, da ga svaki somborski katolik dobro razumije".

U nastavku propovijedi mons. Beretić je naglasio: "Djeco, mi vjerujemo, da je otac Gerard i sada blizu dragome Bogu. Zamislite, kad mu mi kažemo: „Oče Gerarde, moli za nas! I kad on naše želje kaže Isusu! Isus će ispuniti svaku našu dobru želju zato što ga je otac Gerard zamolio u naše ime. Otac Gerard će nam sigurno pomoći. Pa on je zapisao: „Trsimo se, po primjeru Isusovu, više voljeti druge nego sebe!“ (Stantić 158-159). Otac Gerard više voli svakog od nas nego sebe. Sve će učiniti pred Bogom, da nama Bog pomogne. Djeco, tko to od vas ne bi volio primiti u krilo maloga Isusa? Zamislite, na vašem krilu Isus kao mala beba. I vi se s njime


71

igrate. To je želio i otac Gerard. Jeste li čuli, kako piše, da bi se jako radovao i da bi Isusa pažljivo držao u krilu. Ali čuli ste što još bilježi otac Gerard. On kaže, da je on sretan zato što je Isus u njegovu srcu. To je ljepše nego da ga drži u krilu. Nije potrebno, da Isusa uzmemo na krilo, kad je Isus u našem srcu. A kad je Isus u našem srcu? – Pa kad se pričestimo. Zamisli: otvoriš svoja usta, a Isus ti dođe. Ispružiš ruku, a Isus na tvoj dlan. Tako se pričešćujemo. Draga djeco, lijepo je doći na grob čovjeka, koji je tako volio svetu Pričest. Slušajte, kako je razmišljao pred malim Isusom: „U tebi je, Mali Isuse, svakog mirisavog cvijeća ljepota, svakog dragog kamena sjajnost, svakog slatkog jela slatkost, svake lijepe pjesme milina, svake radosti punina“ (Stantić 181). Na svetu Pričest može doći i dida i majka, i mama i tata. Na svetu Pričest dolaze dječaci i djevojčice. Djeco, kad danas dođete na Pričest, nemojte zaboraviti, kako se svetoj Pričesti radovao otac Gerard!"

U zaključku svoje propovijedi pozvao je: "Poslije Pričesti moramo postati drugi. Moramo obući novoga čovjeka, da i naš život bude kao Isusov, „to jest, da se i mi odreknemo sebe, da se naučimo žrtvovati za druge, da se po onome koga u Pričesti primamo naša djela pozlate. Isus nam u Pričesti sebe daje i govori: „dajem ti da daješ“. Dajmo još večeras „sve, ili barem dobru volju, ponizno lice“. Počnimo u ophođenju s drugima koristiti kulturan rječnik. (usp Stantić 122). Oče Gerarde, moli s nama. Oče Gerade, moli za nas. Privlači nas tvoja dobrota i darovi kojima je Bog ukrasio tvoju dušu. Preporuči nas i svetoj Bogorodici, da nas čuva njezin i tvoj škapular".

Mons. Beretić već godinama na Gerardovo dovodi djecu i ta činjenica i ova propovijed najbolji su put da širenje štovanja Sluge Božjega o. Gerarda, koje je

nužno da bi se ubrzao proces njegovog proglašenja blaženim.

Na kraju svete mise Somborcima i svim hodočasnicima obratio se o. Mato Miloš, viceopostulator. Oni im je zahvalio što su došli, ali ih je još snažnije poticao da ustrajno mole za proglašenje o. Gerarda blaženim, ali isto tako da se što više njemu utječu u zagovor u svojim potrebama, osobito u teškim bolestima i drugim životnim poteškoćama, kako bi se po njegovu zagovoru događalo što više uslišanja, pa i čudo koje je potrebno. Zamolio ih je da o svim uslišanjima također obavijeste vicepostulaturu ili karmelićanski samostan u Somboru. On je također zamolio biskupa da imenuje Sudište za završnu fazu kauze o. Gerarda. Ta Komisija trebala bi nadležnoj Kongregaciji u Vatikanu predstaviti uslišanja i čuda koja se dogode po zagovoru o. Gerarda.

Vicepostulator je predstavio prisutnima novi broj glasila "O. Gerard", koji služi promicanju njegove kauze. Također je predtavio dvije umjetničke slike – ulje na platnu – koje je somborsku umjetnik Sava Stojkov darovao Karmelićanima u čast o. Gerardu. Za tu prigodu subotička slamarka Eržika Gubičak darovala je svoju sliku izrađenu u tehnici slame koja prikazuje samostan i karmelićansku crkvu u Somboru s likom o. Gerarda pred njom.

PRILOZI

72

Prisutnima se obratio i o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije. On je zahvalio biskupu što svesrdno promiče kauzu S.B. o. Gerarda kao i za podršku koju pruža karmelskoj zajednici u Somboru. On je također zahvalio svećenicima i svim hodočasnicima na sudjelovanju na tom slavlju kao i što svojim molitvama podržavaju kauzu o. Gerarda, jer je u završnom procesu u kauzi upravo potrebna molitva i uslišanja molitava po zagovoru o. Gerarda. On je također posvjedočio da su Vicepostulatura marljivim radom o. Mate Miloša i ostalih članova Hrvatske karmelske provincije učinile puno u promicanju kauze, u čemu u novije vrijeme osobito pomažu dr. Luigi Borriello, OCD, u Rimu i dr. Dražen Marija Vargašević, OCD, u Zagrebu. O. Provincijal na kraju je zahvalio Radio Mariji, koja je prenosio u cijelosti prenosila to slavlje i tako omogućila i onima koji nisu mogli doći, a

osobito starima i bolesnima da budu, putem Radio valova, sudionici toga slavlja.

Slavlje je završilo kod groba o. Gerarda, gdje je biskup predmolio molitve za njegovo proglašenje blaženim kao i molitve svih hodočasnika koje su te večeri uputili Ocu nebeskom po zagovoru o. Gerarda.

Slično slavlje održano je prethodni dan, 23. lipnja, na mađarskom jeziku, koje je također predvodio subotički biskup sa svećenicima Mađarima. Na toj misi prigodnu propovijed je imao István Palatinus, župnik subotičke župe sv. Jurja.

ČETVRTI SUSRET OCDS U KRKU

26. 6. 2010. KRK - U subotu, 26. lipnja održan je četvrti susret aspiranata Karmelskog svjetovnog reda (OCDS) u Karmelićanskom samostanu i Duhovnom centru Gospe karmelske u Krku. Ovom susretu, koji je započeo Euharistijskim slavljem u kapeli samostana, a završio zajedničkom molitvom Večernje, prisustvovalo je devetoro vjernika laika sa

otoka Krka i Rijeke. Posebnost ovoga sastanka, između ostalog je i u tome što su aspiranti Karmelskog svjetovnog reda iz Krka imali prilike upoznati poglavaricu zajednice Svjetovnog reda u Remetama gđu. Teodoru Živković i čuti svjedočanstvo jednog bračnog para (oboje članovi zajednice Karmelskog svjetovnog reda u Remetama) iz Zagreba.

Nakon misnog slavlja, o. Petar Janjić, prior samostana u Krku, održao je predavanje na temu: Isus Krist: Povijest jedne slobode (temeljno opredjeljenje i stil života Isusa iz Nazareta), prilikom kojeg je, na izvanredan a opet jednostavan način, predstavio blaženstva sa Govora na gori kao Isusovu autobiografiju. U nastavku je, gđa. Teodora Živković, učesnicima susreta


73

približila karizmu Karmelskog svjetovnog reda i naglasila molitvu kao izvor svakog konkretnog djelovanja članova OCDS-a u svijetu. Također, nadovezujući se na dio predavanja o. Janjića i govor o slobodi temeljnog opredjeljenja (Božji poziv i naš odgovor), rekla je kako bi „temeljno opredjeljenje i stil života“ kao i cilj svakog člana Karmelskog svjetovnog reda, po uzoru na Isusa iz Nazareta, trebao biti život u jedinstvu s Bogom. To je jedini način kojim čovjek može pružiti svakom svom bližnjem, zajednici i društvu, ono što je u tom trenutku na određenom području i na određen način prepoznato kao potrebno. Pritom je duhovno

zajedništvo članova, koji neprekidno jedni za druge mole, od temeljne važnosti za postojanost zajednice i trajni napredak svakog pojedinog člana u duhovnom životu.

Aspirantima iz Krka je posebno bilo drago što su susretu po prvi put prisustvovale i dvije laikinje iz Sombora, simpatizeri karmelske duhovnosti, što je na neki način prepoznato kuriozitetom. Naime, u Somboru, samo dva dana ranije (24. 06), proslavljena je 54. obljetnica blažene smrti Sluge Božjeg o. Gerarda Tome Stantića koji je osnivač Karmelskog svjetovnog reda u ovom dijelu Europe.

NAJAVA BLAGOSLOVA KIPA SV. ILIJE

U „Karmelu sv. Ilije“ na Buškom jezeru, duhovnom centru Hrvatske karmelske provincije, započeli su radovi na uređenju okoliša oko kipa sv. Ilije proroka. Sam duhovni centar kao i crkva posvećeni su sv. Iliji. Samostan-duhovni centar koji je svečano otvoren i blagoslovljen prije četiri godine još se uvijek malo po malo dovršava i uređuje. Krajem prošle godine uređena je kućna kapelica i dvorana za meditaciju. Trenutno je u izradi inventar za knjižnicu, čitaonicu i dvoranu za redovničke susrete. Isusovac o. Marko Rupnik, koji je dao nacrte za oltar i ambon u crkvi, uskoro će početi rad na mozaiku u prezbiteriju.

Kip sv. Ilije djelo je akademskog kipara Slavena Miličevića, a samostanu-duhovnom centru poklonio ga je gosp. Jozo Mamić. Projekt uređenja okoliša oko kipa, kao i čitavi interijer u samostanu-duhovnom centru, izradio je gosp. Tomislav Ćurković, arhitekt iz Zagreba. U izradi projekta uređenja okoliša oko kipa, osobito u dijelu

koji se tiče hortikulture, sudjelovao je i gosp. François Vahé iz Francuske.

Svečani blagoslov kipa sv. Ilije bit će na svetkovinu sv. Ilije, 20 srpnja. Blagoslov kipa i svečanu svetu misu predslavti će mons. Marin Barišić, splitski nadbiskup. Slavlje na sv. Iliju započinje u 10.30 svečanom procesijom prema kipu sv. Ilije, gdje slijedi blagoslov kipa a u 11 sati započinje sveta misa.

PRILOZI

74

HODOČAŠĆE HRVATSKIH VOJNIKA U REMETSKO SVETIŠTE

29. 6. 2010. ZAGREB (REMETE) – Pripadnici HRZ i PZO-a i ostalih postrojbi s

područja vojne kapelanije “Sv. Petra i Pavla”, hodočastili su u svetište Majke Božje remetske. Hodočasnici su prešli put od zagrebačke katedrale do Remeta, tragom zagrebačkih kardinala bl. Alojzija Stepinca i Franje Kuharića. Misno slavlje u Remetama predvodio je o.Viktor Grbeša, OCD. Hodočasnici su nakon sv. mise pobliže upoznali povijest svetišta. Hodočašću su se pridružili i vojni kapelan SzOiDL-a iz Požege vlč. Željko Volarić vojni kapelan o. Ivo Topalović, te pomoćnik kapelana satnik Antun Mandić.

O. VIKTOR GRBEŠA I REMETSKI ZBOR

NA PROSLAVI DANA KAPELANIJE HRZ I PZO

29. 6. 2010. ZAGREB (PLESO) – Na blagdan sv. Petra i Pavla kapelanija HRZ i PZO u 91. zrakoplovnoj bazi Pleso

svečanim misnim slavljem proslavila je svoje nebeske zaštitnike. Misno slavlje predvodio je Vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac u koncelebraciji s vojnim kapelanima o. Viktorom Grbešom, OCD, i o. Ivanom Magdićem. Na misnom slavlju su bili nazočni djelatnici iz 91. zb Pleso, djelatnici Zrakoplovno tehničkog centra iz Velike Gorice, te umirovljeni časnici i dočasnici. Svojom pjesmom zbor mladih iz Remeta uzveličao i razveselio brojne uzvanike.

"SKUPA HODAJMO" – IZVJEŠTAJ O SKUPŠTINI UDRUGE

23.-25. 6. 2010. ĐAK. BREZNICA – Četvrta Skupština Udruge "Bl. Alojzije Stepinac" samostana Bosonogih karmelićanki Reda BDM od Gore Karmela u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, održana je od 23. do 25. lipnja 2010. godine u Karmelu u Breznici Đakovačkoj pod geslom riječi sv. Terezije "Skupa hodajmo". U radu

Skupštine sudjelovali su: aktualno vodstvo Udruge, priorice samostana obuhvaćenih Udrugom, odnosno njihove delegirane zamjenice, delegatkinje iz svakog samostana te o. Jure Zečević, OCD, izabrani duhovni asistent Udruge od samoga njenoga začetka. U dijelu rada Skupštine sudjelovali su i mnogopoštovani o. Vinko Mamić, OCD,


75

provincijal Hrvatske Karmelske Provincije, te o. Zdenko Križić, OCD, provincijalov delegat za sestre.

Udruga "Bl. Alojzije Stepinac", pravna je osoba papinskog prava koja zajedničkim nastojanjem svih učlanjenih samostana želi postići učinkovito zajedništvo autonomnih samostana u življenju vlastitog duha i karizme, te međusobno pomaganje na tom području.

Tijekom Skupštine u skladu s njenim geslom, o. Zdenko Križić, donedavni generalni vikar Reda, održao je dva predavanja: Terezija, osoba dijaloga s Bogom i ljudima te Braća i sestre OCD - jedna obitelj, u kojima je predavač, vraćajući se na duhovne izvore Reda, istaknuo iskustvo i karizmu sv. Terezije od Isusa, Majke i obnoviteljice te progovorio o nužnosti sve dubljeg i kvalitetnijeg življenja zajedništva između sestarskih samostana međusobno, između sestara i braće unutar jednoga te istoga Reda braće i sestara, a koje proizlazi iz plodnog zajedništva s Bogom.

Skupština, kao glavno upravno tijelo Udruge, sastaje se redovito svake treće godine i u svom radu preispituje hod i razvoj Udruge te izabire novo vodstvo. Tijekom ove Skupštine, uz promišljanje aktualnih tema, ažuriranja zakonodavstva, predstojećeg obilježavanja desete obljetnice Udruge i napose pripreme za proslavu 500-

tog rođendana sv. Terezije od Isusa, također je potvrđeno i vodstvo iz proteklog trogodišta sa svim njihovim dosadašnjim dužnostima: s. Ilijana Terezija od Karmelske Gospe (Cvetnić) iz Karmela u Brezovici, predsjednica Udruge; s. M. Gabrijela od Otkupiteljeve Ljubavi (Batelja) iz Karmela u Mariji Bistrici, prva savjetnica; s. M. Jelena od Krista Kralja (Lipić) iz Karmela u Breznici Đakovačkoj, druga savjetnica; s. Danijela Terezija od Svete Obitelji (Licul) iz Karmela u Kloštru Ivaniću, treća savjetnica; s. M. Irena od Presvetog Sakramenta (Mitrović) iz Karmela u Sarajevu, četvrta savjetnica.

Na sjednici su pročitani pozdravi i

izvješća Udruzi bliskih samostana: iz Nenshata u Albaniji, iz Sore u Sloveniji i iz Sofije u Bugarskoj, kojima su sudionici Skupštine uzvratili pozdravnim brzojavima. Sudionici skupštine uputili su pozdravni brzojav i generalu Reda o. Saveriju Canistrá. Po preporuci Generalne uprave Reda, u predstojećem trogodištu glavni naglasak rada Udruge u pogledu permanentnog odgoja sestara, bit će duhovna priprava za obilježavanje jubileja sv. Terezije od Isusa, a koja će se temeljiti na djelima sv. Terezije od čijeg duha Karmel i danas živi.

PRILOZI

76

JEDANAESTORICA NA DUHOVNOM "TRENINGU"

27. 6. 2010. ZAGREB (REMETE) - U jeku svjetskoga nogometnog prvenstva Karmel u Remetama ponudio je "momčadi" od jedanaestorice mladića ne nogometno nego duhovno vježbanje. Posljednjeg vikenda u lipnju, od petka popodne do nedjelje navečer održane su duhovne vježbe za petoricu karmelićanskih postulanata i šestoricu ostalih mladića na temu duhovnoga poziva. Voditelj je bio o. Zdenko Križić, a animatori o. Dražen-Marija Vargašević i o. Stjepan Vidak.

Voditelj duhovnih vježbi govorio je o različitim načinima očitovanja duhovnoga poziva te o raspoznavanju njegove autentičnosti. Osobito je zastao na poteškoćama koje nastaju kod odaziva. Iz voditeljeva izlaganja progovaralo je bogato duhovničko iskustvo te je psihološkom tankoćutnostu razotkrivao moguće krive nakane i ohrabrivao za pravi put: "Ništa ne smije zauzeti Isusovo mjesto. Najvažnije je usmjeriti se prema njemu, a onda će se sve ostalo ispravno posložiti".

Središnji dio subotnjeg i nedjeljnog programa bila je euharistija koju su glazbeno animirali sami sudionici. Posebno iznenađenje bilo je predslavljenje nedjeljne euharistije od strane nedavno zaređenoga o. Joana Hadzieva i njegov mladomisnički blagoslov.

U subotu navečer, na euharistijskome klanjanju u crkvi, u srcu svetišta Majke Božje Remetske, sudionicima su se pridružili karmelski klerici i sjemeništarac. Pri tome je postojala mogućnost duhovnoga razgovora i sakramenta pomirenja. Prije toga i provincijal o. Vinko Mamić susreo se sa svakim od mladića.

Priliku za ležerniji razgovor i upoznavanje sudionici su imali tijekom zajedničke rekreacije i nedjeljne šetnje do sljemenskoga potoka Bliznec i kapelice Gospe od puta. Susretala su se tu iskustva započetoga pozivskog hoda onih koji čine prve korake u samostanu i bístre svoje odluke s pitanjima mladića koji se traže i postupno ohrabruju za avanturu hoda za božanskim Učiteljem.

Remetski Karmel na ovaj je način otvorio svoja vrata mladićima koje Gospodin dotiče duhovnim pozivom: da im pomogne razaznati Božji glas, da ih ohrabri na nj odgovoriti te im molitvom i savjetom bude podrška na putu.

Cijenjene čitatelje pozivamo i na naš duhovni forum gdje sudionici ostavljaju dojmove s ovih duhovnih vježbi i gdje postoji mogućnost i Vašeg komentara ili pitanja. Naslov teme je: "Jedanaestorica na duhovnom 'treningu'"

(http://duhovniforum.forumotion.net/your-first-forum-f1/jedanaestorica-na-duhovnom-treningu-t9.htm).


77

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

ZAGREB – REMETE Draga braćo i sestre, od našega zadnjega broja Karmelskog

vjesnika bili su, kao i uvijek, razni događaji. No od svega toga na prvom mjestu spominjem proslavu obljetnice, potom ređenje našega subrata o. Joana, te nova zvanja kojima je dobri Bog blagoslovio našu provinciju.

No najprije bih htio spomenuti našega postulanta Vitomira Čavara koji nam je na poseban način u srcu. Njemu je 28. travnja preminuo otac Marko u 51. godini života. Subraća iz remetske zajednice sudjelovala su na sprovodu u Bistrici (župa Podmilačje - BiH). Tom prigodom o. Drago Marić reći će misao: Marko nije mrtav, nego nas je pretekao na putu prema cilju kojemu nam je svima doći te mi očekujemo ponovni susret s njime. Kao njegova redovnička obitelj molimo se za dušu njegovoga tate i da dobri Bog utjehom pohodi njegovu mamu Ivku, te braću i sestre.

U izvanrednom broju Vjesnika opisana je proslava obljetnice 50. godina dolaska Karmelićana u Hrvatsku koja je proslavljena u Remetama (od 21.-22. ožujka). Na poseban način remetska zajednica zajedno sa čitavom Provincijom prepoznaje Božji blagoslov za sve te godine ili kako će o. Provincijal reći prije početka svečanog misnog slavlja (21.03.): Ovo je slavlje zahvalnica Trojedinome Bogu Ocu, Sinu i Svetome Duhu na svim milostima koje nam je darovao kao zajednici i pojedincima. Ovim slavljem zahvaljujemo i BDM Kraljici karmela kao i sv. Josipu zaštitniku provincije, čiju smo brižnu skrb puno puta iskusili u ovih 50 godina. Uistinu, također i remetska zajednica itekako osjeća i u ovom današnjem vremenu Božje svjetlo i Marijin

zagovor, te je zato puna zahvalnosti na milostima koje je primila i prima.

Velika radost za našu zajednicu bilo je đakonsko, te svećeničko ređenje o. Joana Hadzieva (prvog bugarskog karmelićanina). Za đakona je zaređen 29. siječnja u našemu remetskom svetištu od strane mons. Valentina Pozaića. U euharistijskom slavlju su imali udjela i generalni vikar Sofijsko-plovdivske biskupije – mons. Stefan Manolov, izaslanik predsjednika Bugarske biskupske konferencije mons. Hriste Proykov – vlč. Joan Nazadenov, te župnik br. Joana - o. Tomasz Krüger, OFMCap. Tu su bili i Joanova mama - Iskra, njegova sestra Agata s mužem i djecom, krsni kumovi te još desetak gostiju iz Bugarske. Nekoliko mjeseci iza toga, 5. lipnja, br. Joan imao je svećeničko ređenje u Sofiji (Bugarska). Vjerujem da će u vezi ređenja biti više spomenuto u posebnom članku. No valja reći da je desetak naše subraće iz Remeta sudjelovalo u slavlju svećeničkog ređenja.

Poseban blagoslov za provinciju, ali i za našu zajednicu jesu nova zvanja. Pokazalo se je da važno značenje ima novooformljeni

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

78

tim koji zajedno s o. Provincijalom vodi brigu o mladićima koji razmišljaju o ulasku u samostan. Važna je i pravovremena suradnja i kontakt s promicateljima zvanja svih naših kuća. Tako se uloženi trud isplati, osobito ako je praćen molitvom i željom da se autentično svjedoči i živi karmelski poziv. U mjesecu travnju (9.-11.) bile su duhovne vježbe za mladiće u Remetama. Sudjelovalo ih je dvanaestorica. Došli su iz Splita, Zagreba, Središnje Hrvatske, Istre, Kvarnera, Slavonije, Vojvodine i Bosne i Hercegovine. Animator susreta je bio o. Dražen-Marija Vargašević, a voditelj o. Vjenceslav Mihetec. Dobri Bog nam je iz te grupe podario nove kandidate (sada postulante): Alen Mažić; Vedran Pavlić; Ivan Čelić i Boško Roguljić, koji su se potom pridružili u postulaturi Vitomiru Čavaru. Ovakve duhovne vježbe održane su i od 25. do 27. lipnja. Vjerujemo da ćemo i iz te grupe mladića biti blagoslovljeni novim zvanjima.

Ostala događanja donosimo kronološkim redom.

Naš subrat o. Dražen-Marija Vargašević imao je 28. siječnja obranu svoga doktorata na filozofskom fakultetu Papinskoga sveučilišta sv. Anzelmo u Rimu. Iz naše remetske zajednice bili su o. Franjo Podgorelec, o. Dario Tokić, br. Josip Alaga i o. Antonio-Mario Čirko. O. Dražen-Marija se je nakon toga vratio iz Rima u remetsku zajednicu gdje se je uključio u aktivan život zajednice, na poseban način u odgoj.

Ove godine, 6. veljače, br. Miroslav-Marija Pejić slavio je na Krku svoj pedeseti rođendan, zato ga je remetska zajednica htjela obradovati svojim dolaskom (o. Ante Stantić, o. Drago Marić, o. Anđelko Jozić, o. Dario Tokić, br. Josip Alaga, o. Antonio-Mario Čirko). Kao što su mnogi spomenuli, međusobne posjete i druženja naših zajednica uistinu nas izgrađuju u

povezanosti i zajedništvu, te su zato neizmjerno dragocjeni.

Na 6. Nedjelju kroz godinu (14. veljače), na filijalnoj crkvi sv. Terezije Avilske (Čret – župa Remete), blagoslovljena je obnovljena kuća. Svečano misno slavlje i blagoslov predslavio je remetski župnik o. Anto Knežević, zajedno s voditeljem filijale o. Antonijem-Marijom Čirkom. Slavlju su također prisustvovali o. Anto Stantić i kapelan o. Ilija Tipurić. Naime stara kuća pored crkve već je kroz duži niz godina bila u derutnom stanju i prijetila je opasnost od njezina urušavanja. Krajem 2008. godine krenulo se je s jednom skromnom namjerom da se obnovi krovište. No tada se je javilo nekoliko donatora koji su pomogli, te su se radovi proširili na nadogradnju kuće i njezino unutarnje preoblikovanje. Tako su se stvorili uvjeti da se kuća uredi za razne pastoralne sadržaje, te da se oni u njoj počnu odvijati.

U razdoblju korizme održane su već

tradicionalne korizmene konferencije. Ove godine bilo je povezano u kontekstu 50. obljetnice dolaska Karmelićana u Hrvatsku. Teme su bile slijedeće: "Djelovanje i doprinos hrvatskih karmelićana na polju duhovnosti" (o. Jakov Mamić); "Ženski klauzurni karmel u Hrvatskoj" (sestre Karmelićanke iz Karmela Brezovice preko video linka); "Karmelićanke Božanskog


79

Srca Isusova u Hrvatskoj" (s. Maja Pavla Bašić, BSI); "Postanak i djelovanje karmelskog Svjetovnog reda u Hrvatskoj" (mr. sc. Tea Živković, poglavarica Karmelskog svjetovnog reda); "Pastoralno djelovanje karmelićana u Remetama od dolaska do danas" (o. Vjenceslav Mihetec). Na zadnjem susretu korizmenih konferencija, izvan okvirne teme obljetnice, kao gost bio je dr. sc. Zdravko Tomac gdje je iznio svjedočanstvo svojeg osobnog puta obraćenja.

Provincijal, o. Vinko Mamić, započeo je

2. ožujka pastoralnu vizitaciju naše zajednice zajedničkim susretom. U prigodnom nagovoru o. Provincijal je istaknuo da je provincijalna vizitacija prilika da kao braća koja pripadaju istoj redovničkoj obitelji pomognemo jedni drugima osobito u vidu poboljšanja kvalitete zajedničkog života, te da je on osobno uvjeren da su poboljšanja na tom području

moguća. To je ne samo karmelskim zakonodavstvom propisan zadatak, nego i prioritet koji si je postavila provincija na posljednjem plenarnom zasjedanju, podsjetio je o. provincijal i dodao: Bolje je da preventivno djelujemo nego da se dovedemo u situaciju nekih drugih provincija koje nemaju zvanja, pa kad im netko i dođe, zbog generacijskog jaza, teško da i ostane. Osim zbog promocije zvanja, kvaliteta zajedničkog života redovnicima je potrebna i radi osobnog zdravlja koje biva ugroženo požrtvovnim radom, napetostima i stresnim životom, dodao je o. Provincijal. Pastoralna vizitacija remetske zajednice završila je 5. ožujka, također zajedničkim susretom čitave zajednice. Tom prilikom o. Provincijal zahvalio je subraći na iskrenosti i otvorenosti koju su iskazali. To je veoma važno jer se uspjeh i plodovi vizitacije baziraju upravo na međusobnoj iskrenosti. Kao i u svakoj obitelji tako je i u redovničkoj zajednici najprisutnija tema u vezi zajedničkog života i kvalitetnih odnosa. U tom pogledu zajednica pokazuje zrelost, osobito u prihvaćanju međusobnih razlika, ali i u želji da se što autentičnije živi karizma i ostane vjeran tradiciji Karmela. To je osobito važno u složenoj zajednici u kojoj se nalazi niz važnih ustanova Provincije i koja pokriva čitav spektar aktivnosti, različitih ali komplementarnih. Uslijed mnogih pastoralnih obveza i apostolata važno je da zajednički život bude i ostane mjesto molitve, odmora i obnove fizičkih i duhovnih snaga. U tom smislu veoma je bitno i kvalitetno međusobno zrelo komuniciranje. Riječi mogu doprinijeti izgradnji zajednice i puno mogu učiniti za pozitivno ozračje u zajednici. U sklopu priprave 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske (2015. godine) predloženo je da se zajednica u pripravnom razdoblju pripremi i uključivanjem prikladnih sadržaja. O. Provincijal je podržao prijedloge subraće da

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

80

se tim jubilejskim povodom na razini provincije i samostana organiziraju hodočašća u Španjolsku na mjesta značajna za našu terezijansko-ivanovsku karmelsku povijest.

Našu Hrvatsku Karmelsku Provinciju posjetio je u bratskom pohodu generalni definitor Albert Wach koji je zadužen za srednju i jugoistočnu Europu. Prvi susret je imao s našom zajednicom 16. ožujka. Nakon uvodnog pozdrava o. Priora i predstavljanja remetske zajednice, o. Definitor izložio je smisao svoga bratskog posjeta o kojem će vjerujem biti nešto više u posebnom članku u ovom broju Vjesnika, kao i o njegovom pohodu našim zajednicama i klauzurnim karmelićankama.

Od događanja svakako spominjem i

"Molitveni svibanj" na kojem se već lijepi niz godina promišlja o određenim temama vezanim uz karmelsku duhovnost. Ovogodišnji susreti bili su povezani s pripremom 500. obljetnice rođenja sv. Terezije od Isusa (Avilska) koja će se slaviti 2015. Općeniti naslov je bio: "Ususret 500. obljetnici rođenja sv. Terezije Avilske: autobiografska knjiga "Moj život"."

Održana su slijedeća predavanja: "Društveni kontekst Terezijinog života" (o. Ante Stantić); "Kako je molila Terezija Avilska?" (o. Dražen-Marija Vargašević); "Molitva - ulazna vrata za velike milosti" (o. Franjo Podgorelec); "Kristovo Čovještvo u iskustvu Terezije od Isusa" (o. Stjepan Vidak); "Primjenjivost duhovnog nauka Terezije od Isusa u životu vjernika laika", (Marko Škunca, član Karmelskog svjetovnog reda).

Draga braćo i sestre, u svim ovim događanjima osjećamo jednu zahvalnost prema Bogu i njegovoj Presvetoj Majci. Vrijeme u kojem živimo nije lagano. Mora se voditi briga o svim segmentima života (duhovna, pastoralna, ekonomska, društvena...), no nastojimo na poseban način čuvati zajedništvo i molitvu, kako bi i dalje bili blagoslovljeni novim zvanjima i autentičnim svjedočanstvima pred ljudima koje nam Bog stavlja na naše životne putove. U tom zadatku nitko nije izuzet, bilo stari ili mladi, radimo na Božjoj njivi i to nam treba biti najveća radost i nagrada. Uskoro ćemo slaviti našu najveću svetkovinu Gospu Karmelsku. Marija nas uči da budemo sinovi i kćeri koji znaju ljubiti svoju Provinciju, svoj Red, Crkvu i sve ljude bez ikakvih računica i gledanja samo na sebe i na krive težnje za ostvarenjem lažnih časti koje ne čine redovništvo. Marija nas uči da budemo jednostavni, bez ikakvih komplikacija koje nastaju iz ljudskog egoizma misleći samo na sebe. Ona nas uči da budemo radosni u sebi i da nam nikakva muka i poteškoća ne može uništiti naš unutarnji mir. Zato nam je Marija uzor za svaku situaciju u životu, a vjerujem tako i za remetsku zajednicu.

O. Antonio-Mario Čirko, prior


81

SOMBOR – BAČKA (SRBIJA)

Somborska zajednica i u novoj je godini nastavila dalje sa svojim duhovnim programima, počevši od duhovnih vježbi za svećenike subotičke biskupije. Duhovne vježbe je držao o. Srećko Rimac, prior sofijskog samostana. Sudjelovali su mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik, vlč. Franjo Ivanković, župnik iz Tavankuta, i vlč. Dominik Ralbovski, župnik iz Sonte. Već po višegodišnjem običaju 16. veljače, u utorak prije čiste srijede, imali smo duhovnu obnovu za svećenike subotičke biskupije pod zaštitom Sluge Božjega o. Gerarda. Susret smo počeli molitvom srednjeg časa u crkvi u 9,30 sati pod vodstvom mjesnog ordinarija mons. dr. Ivana Pénzeša. Poslije toga imali smo predavanje po jezičnim grupama. Na mdžarskom jeziku predavanje je održao župnik iz Bečeja vlč. László Poša (rođak od našeg pokojnog brata Mirka) a na hrvatskom jeziku naš o. Franjo Podgorelec. U 11 sati imali smo zajedničko klanjanje u crkvi a u 12 sati zajedničku svetu misu koju je predvodio subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzeš. Poslije svete mise na grobu sluge Božjega o. Gerarda izmolili smo molitvu za njegovo proglašenje blaženim i svetim na hrvatskom i na mađarskom jeziku. Nakon toga ispred glavnog oltara napravili smo zajedničku fotografiju što ste mogli vidjeti u drugom broju časopisa "Zvonik". U 13,15 sa zajedničkim objedom smo završili ovaj susret. Bilo je oko 50 svećenika iz cijele biskupije.

U korizmi programe smo imali po tradiciji našeg samostana. Svakog petka molili smo križni put na mađarskom jeziku. Poslije toga imali smo svetu misu i propovijed na mađarskom jeziku. Svake korizmene nedjelje poslije podne u 15 sati molili smo križni put na hrvatskom jeziku, a poslije toga je bila pjevana sveta misa na hrvatskom jeziku i propovijed. Iza svake korizmene

nedjelje u ponedjeljak imali smo korizmene tribine u prostorijama Njemačkog udruženja. Predavanja su dolazila održati subraća iz naših samostana: o. Dario Tokić, o. Petar Janjić, o. Antonio-Mario Čirko, o. Vjenceslav Mihetec i o. Jakov Mamić.

U ožujku smo imali vizitaciju našeg o. Provincijala. O. Provincijal i njegov brat Miroslav Mamić došli su 11 ožujka tijekom poslijepodneva. Vizitaciju smo započeli sutradan, 12. ožujka, o čemu ćete sigurno podrobnije čitati u pismu o. Provincijala.

Naša zajednica u pripravi za 500 obljetnicu naše Svete Majke Terezije odlučila da ćemo u blagovaonici svaki dan osim nedjelje prije ručka čitati po jedan broj iz knjige „Moj život“.

13. ožujka smo imali cijelodnevno

klanjanje u našoj crkvi. Ujutro smo imali svetu misu na hrvatskom jeziku, nakon toga izlaganje Presvetog i klanjanje na hrvatskom jeziku. Tijekom cijelog dana dežurstvo su organizirale članovi Karmelskog Svjetovnog Reda. Poslije podne od 15 do 16 sati imali smo klanjanje na njemačkom jeziku, a od 16 do 17 sati na mađarskom jeziku. U 17 sati sa svetom misom na mađarskom jeziku završili smo dan klanjanja.

19. ožujka svečano smo proslavili svetkovinu našeg svetog oca Josipa, ujedno i

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

82

dan Provincije. Svete mise smo imali kao nedjeljom. Čestitali smo imendan mjesnom župniku, vlč. Josipu Pekanoviću. Poslije podne u 17 sati imali smo križni put na mađarskom jeziku i svetu misu sa propovijedi.

23. ožujka poslije ručka na veliko iznenađenje stigli su nam o. Srećko i br. Antun. Oni su se uputili u Sofiju ali bratu Antunu nije bilo baš dobro, zato je zamolio o. Srećka da ga ostavi kod nas u Somboru. Svakako, mi smo se radovali toj odluci jer je on zadnji put u Somboru bio prije rata. O. Srećko je samo nešto malo pojeo i nastavio put u Sofiju jer je htio stići prije mraka. Navečer stigli su nam Generalni definitor, o. Antonio-Mario i o. Dario. Nakon večere imali smo kratki dogovor s Definitorom.

24. ožujka nakon jutarnje svete mise imali smo doručak i sastanak s Definitorom u 11 sati. Poslije toga izašli su malo u grad. Vodio ih je o. Zlatko. Poslije ručka uputili su se za Sofiju.

Za Veliki tjedan dobili smo ispomoć:

došao nam je o. Endre pa nam je bilo malo lakše radi ispovijedanja i drugih poslova. Za Veliki Četvrtak prije podne otišli smo u Suboticu da zajedno s biskupom slavimo dan svećenika u svećeničkoj godini. Poslije podne u 17 sati imali smo svetu misu na mađarskom jeziku a u 18,30 sati na hrvatskom jeziku. Na Veliki Petak prije

podne smo dežurali za svetu ispovijed jer narod toga dana dolazi iz okoline Sombora, pa i sa salaša, da obave uskrsnu ispovijed. Stoga u ispovjedaonici mora biti barem jedan svećenik. Isto tako bilo je i na Veliku Subotu prije podne. Navečer u 20,00 sati smo započeli dvojezični obred Vazmenog bdijenja. Na sam Uskrs mađarsku misu u 9 sati predvodio je o. Endre a o. Bernardin je koncelebrirao. U 10,30 sati hrvatsku misu je predvodio o. Bernardin kao prior samostana a koncelebrirali su o. Vjenceslav i o. Zlatko Ž. Nakon mise izašli smo procesionaliter ispred crkve da djeci i narodu razdijelimo pisanice koje smo dobili za Uskrs.

22. travnja imali smo dragog gosta. Posjetio nas je mons. Hristo Projkov apostolski egzarh iz Sofije i njegov vozač gospodin Emo. Išli su u Ukrajinu na jednu proslavu, pa su stali malo u Somboru da se odmore i da nas vide.

25. travnja došao nam je mons. dr. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i mons. dr. Andrija Kopilović i šestorica mladića i jedna djevojka da kod nas imaju duhovne vježbe. Duhovne vježbe predvodio je nadbiskup. Završili su ih u utorak poslije ručka molitvom koju je predvodio nadbiskup kod groba Sluge Božjega oca Gerarda.

26. travnja stigli su o. Vjenceslav, br. Andrija i br. Joan iz Zagreba. Br. Joan kod nas je imao duhovne vježbe prije svoga svećeničkog ređenja, a držao ih je o. Vjenceslav.

1. svibnja, na spomendan svetog Josipa radnika, nakon jutarnje mise o. Zlatko Ž., o. Bernardin i naš kandidat iz Bačkog Monoštora Damjan Pašić, otputovali su kod naših sestara u Đakovačku Breznicu, da budu sudionici slavlja posvete crkve i uspostave klauzure. Liturgija je bila veličanstvena a bilo je jako lijepo susresti naše sestre i subraću. Poslije proslave i ručka otišli smo malo u Đakovo, gdje nam


83

je Damir Stanić, bogoslov đakovačke nadbiskupije, pokazao bogosloviju. Na žalost katedralu nismo više imali vremena pogledati jer morali smo se žuriti doma.

Tijekom mjeseca svibnja svaki dan nakon večernje mise pjevali smo litanije Majci Božjoj izmjenično hrvatski i mađarski.

14. svibnja stigla nam je jedna grupa iz Ruskog Krstura, Kucure i Kule s ocem Vitalijem, bazilijancem, koji su kod nas imali duhovne vježbe pod vodstvom oca Vitalija. Oni su bili treći put kod nas. Jako im se sviđa ambijent u našem samostanu i zato rado dolaze svake godine.

25. svibnja o. Zlatko Ž. i o. Bernardin otputovali su u Ruski Krstur, gdje su grkokatolici imali proslavu na vodici, pokraj svoga sela. Bio je i novoimenovani nuncij u Beogradu mons. Orlando Antonini, koji je predvodio arhijerejsku liturgiju, bili su i drugi biskupi, mons. dr. Ivan Pénzes, mons. Húzsvár László, apostolski egzarh iz Mađarske mons. Kocsis Fülöp, makedonski egzarh mons. Kiro Stojanov i srijemski biskup mons. Đuro Gašparović.

30. svibnja u 10,30 sati na hrvatskoj misi bili su prisutni i hodačasnici iz Hrvatskog Leskovca pod vodstvom časnih sestara Karmelićanki Božanskog Srca. Bila je i Provincijalka sa sestrama. Misu je predvodio o. Mato. Poslije podne su se vratili da u crkvi imaju još neke pobožnosti a mi smo im priredili prijem u prostorijama samostana.

18. lipnja kod nas su tražili prenoćište jedna obitelj iz Belgije, koji su krenuli biciklima u Jeruzalem. Doisy Jean-Ive, Annick, Marie, Amaëlle, Florette i Pierre. Ako nekoga zanima imaju svoj blog na internetu: pele-velo.over-blog.com.

Sutradan nakon doručka nastavili su svoje putovanje prema Novom Sadu. Rekli su da će nam se javiti kad budu stigli u Jeruzalem razglednicom negdje krajem rujna.

23. lipnja navečer svečano smo proslavili dan oca Gerarda na mađarskom jeziku. U 17,30 sati započeli smo meditativnim moljenjem krunice s pjesmama i na kraju smo izmolili i litanije Presvetom Srcu Isusovu. Misu smo započeli u 18,30 sati, predvodio ju je subotički biskup msgr. Dr. Ivan Pénzes. Bilo je oko desetak svećenika i dva đakona. Cijeli događaj je prenosio Radio Marija.

24. lipnja navečer svečano smo proslavili dan oca Gerarda na hrvatskom jeziku. U 17,30 sati započeli smo meditativnim moljenjem krunice s pjesmama. Misu smo započeli u 18,30 sati, predvodio ju je subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes. Bilo je oko 14 svećenika i jedan đakon i crkvu su napunili hodočasnici iz Subotice, Đurđina, Žednika, Bačkog Monoštora, Sonte i, naravno, naši somborci. Cijeli događaj prenosio je Radio Marija.

O. Bernardin, prior

KRK

Prošlo je podosta vremena od našeg zadnjeg javljanja i puno toga se događalo. U ovom izvješću sadržano je ono najbitnije. Radi preglednosti donosimo ga u slijedećim podnaslovima: 1) radovi u kući i uređenju okoliša; 2) duhovno-pastoralne aktivnosti subraće; 3) aktivnosti Duhovnog centra i 4) Karmelski svjetovni red.

Radovi u kući i uređenju okoliša

Krajem prošle godine, u mjesecu studenom, zamijenili smo prvotnu željeznu ogradu u parku samostana novom pocinčanom ogradom. Zamjenu je trebalo učiniti zbog toga što je stara bila znatno korodirala i isplativije je bilo ići u

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

84

postavljanje nove pocinčane ograde koja je mnogo trajnija, nego li neprestano obnavljati staru. Osim ovoga imali smo još nekoliko zahvata na fasadi samostana, postavljanje izolacije u blagovaonici, te preuređenje pomoćnih soba u dijelu izvan samostana koji je namijenjen za radno osoblje tijekom ljetnog perioda. Od većih zahvata svakako treba navesti prijelaz na novi, ekološki sustav grijanja sanitarnih voda i prostorija korištenjem energije zraka što ga je ugradila tvrtka „Ecol“.

U travnju smo detaljnije očistili i uredili park, a o. Đani je preuzeo brigu oko uređenja i održavanja okoliša.

Duhovno-pastoralne aktivnosti subraće

Pored redovitog sudjelovanja na pontifikalnim misama u katedrali te povremenog ispovijedanja i zamjenjivanja župnika u pojedinim otočkim župama, kao i redovitom ispovijedanju sestara benediktinki (o. Petar) i sestara karmelićanki BSI te franjevaca trećoredaca (o. Đani), ove „svećeničke godine“ sudjelovali smo i u mjesečnim dekanatskim susretima svećenika, na kojima je, pored ostaloga, bilo govora o identitetu, duhovnosti i poslanju svećenika. Ovi susreti održavani su svaki puta u drugoj župi odnosno samostanu, a završili su zajedničkom jednodnevnom duhovnom obnovom svećenika i redovnika krčke biskupije s mjesnim biskupom na Svetkovinu Srca Isusova u samostanu franjevaca trećoredaca u Glavotoku.

Najveći dio naših duhovno pastoralnih aktivnosti odvija se izvan samostana i otoka Krka, i u tome prednjači o. Zdenko neumornim duhovnim vježbama u domovini i inozemstvu. Uglavnom je riječ o duhovnim vježbama, seminarima i duhovnim obnovama sestrama raznih Družbi. O. Petar je, također, u proteklom razdoblju održao nekoliko duhovnih vježbi (ss.

Karmelićankama BSI na Vrhovcu, ss. Karmelićankama u Sori, svećenicima kotorske biskupije). O. Đani je pak hodočastio s Udrugama branitelja u Lourdes i Međugorje, u svojstvu duhovnog asistenta te u dva navrata imao misu i propovijed za hodočasnike u Međugorju. Osim toga u nekoliko navrata propovijedao je u nekim župama Biskupije kako na otoku Krku tako i na drugim otocima, bilo u svojstvu zamjene tamošnjih župnika bilo da je pozvan prigodom svetkovina i blagdana. Po odlasku o. Ervina u splitsku zajednicu, br. Miroslav-Marija je preuzeo službu ekonoma Zajednice i za sada to dobro i kvalitetno obavlja.

Aktivnosti Duhovnog centra

Kao i svake, tako i ove godine izradili smo Program aktivnosti DC. Zbog radova u kući, te obveza izvan kuće (o. Zdenko i o. Petar) s duhovnim ponudama DC započeli smo tek u mjesecu svibnju kada su održane sljedeće aktivnosti:

8. svibnja s geslom „S Marijom kroz svibanj“ održano je cjelodnevno predavanje o temi “Blažena Djevica Marija u životu kršćanina”. Voditelji su bili: o. Petar i o. Đani Kordić.

Od 14. do 16. svibnja, u sklopu promocije duhovnih zvanja, održana je duhovna obnova za ministrante naših župa, na kojoj je sudjelovao 21 minstrant (9 iz


85

Remeta i 12 iz župe Kamen-Split). "Duhovnu obnovu za mlađe ministrante od trećeg do šestog razreda (bilo ih je 11) držao je o. Đani Kordić ocd, a stariju skupinu od sedmog razreda do prvog srednje (njih 10-ca) vodio je o. Branko Zebić. Svoje doprinose u ovoj duhovnoj obnovi dali su br. Jakov Kuharić, o. Dario Tokić i vozač iz Splita gosp. Vjeran Grgić. Mlađi ministranti sa o. Đanijem su imali susrete kroz igru a pripremili su i izveli, u samostanskoj kapelici, kao dar za starije ministrante, kraću predstavu o duhovnom pozivu nadahnutu biblijskim tekstom koji govori o Božjem pozivu upućenom mladom Samuelu. (...) Stariji ministranti su razmišljali o duhovnom pozivu na temelju biblijskih psalama. Nezaboravan doživljaj... bilo je i misno slavlje u krčkoj katedrali u nedjelju u 10 sati. Krčki župnik je pun zadovoljstva pozdravio ministrante i voditelja duhovne obnove" (http://www.karmel.hr/web/novosti/2010/).

Od 21. do 23. svibnja, također u vidu

promocije zvanja, bile su predviđene duhovne vježbe za mlade, koje je trebao održati o. Zdenko Križić. No zbog nedovoljnog broja zainteresiranih odgođene su.

Od 28.-30. svibnja o. Petar Janjić vodio je Duhovne vježbe za bračne parove, na

kojima je učešća uzelo svega tri bračana para: dva iz Zagreba i jedan iz Rijeke.

U lipnju, pa sve do kraja kolovoza, slijedi naše redovito ugošćavanje Grupa koje najvećim dijelom dolaze iz Austrije. U terminu od 29. 7. do 1. 8. predviđene su Duhovne vježbe za studente Sustavnog studija duhovnosti (SSD), koje će voditi o. Petar Janjić, a za koje se prijavilo 23 studenata.

Od 30. 8. do 2. 9., svoje već "redovite" Duhovne vježbe imat će svećenici Krčke biskupije zajedno sa biskupom mons. Valterom Županom.

U rujnu je rezerviran termin (10.-12.) za bračne susrete, a svoju, također već redovitu duhovnu obnovu imat će od 17.-19. rujna, mladi iz naše remetske župe. Za voditelja izabrali su o. Daria Tokića.

U sklopu Programa Duhovnog centra 13. studenog predviđen je jednodnevni tečaj iz Kršćanske mistike o temi: „Viđenja, objave i drugi izvanredni fenomeni u Bibliji i danas“, koji će voditi o. Petar Janjić.

U prosincu, u vremenu Došašća, u sklopu istog Programa, svakog četvrtka u 19,30 sati organiziramo „Biblijske večeri“ za vjernike otoka Krka sa sljedećim temama: • 1. večer, 2. prosinca: o. Zdenko Križić:

Knjiga postanka: “Muško i žensko stvori ih” (1,27b), I. dio;

• 2. večer, 9. prosinca: o. Zdenko Križić: Knjiga postanka: “Muško i žensko stvori ih” (1,27b), II. dio;

• 3. večer, 16. prosinca: o. Petar Janjić: “Abraham, praotac vjere” (Post 12 i 22) i

• 4. večer, 23. prosinca: o. Petar Janjić: “Mojsije, figura Mesije i svakog krštenika” (Izl 2-15).

Karmelski svjetovni red

Ove godine započeli smo s radom na osnivanju Karmelskog svjetovnog reda. Prvi

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

86

korak u tom pogledu bila je Duhovna obnova za prijatelje Karmela i sve one koji se zanimaju za karmelsku duhovnost, koju je vodio o. Petar Janjić, poglavar samostana, od 12.-14. ožujka 2010. Tema obnove je glasila: Ljepota Božjeg poziva i čovjekova odaziva unutar Karmelskog svjetovnog reda.

To je bio ujedno i prvi susret aspiranata Karmelskog svjetovnog reda, na kojem se je govorilo o općem pozivu na svetost i kako taj poziv ostvarivati unutar Svjetovnog reda. Bilo je riječi o tome što je Svjetovni red bosonogih karmelićana, koja mu je svrha, kakva duhovnost i karizma, kao i o nekim uvjetima za pristup. Na susretu i u obnovi učešće je uzelo devet osoba: pet njih je iz Rijeke, a ostalih četvero s otoka Krka (Krk, Njivice, Omišalj).

Svi oni izrazili su želju za ulaskom u Karmelski svjetovni red a više od polovice

je i nastavilo dolaziti na susrete koji se održavanju jedanput mjesečno. U međuvremnu su pristizali novi kandidati. Susreti se održavaju svake prve subote u mjesecu od 15.30 do 19.00 sati. Do sada su održana 4 takva susreta i na njima je uzelo učešća oko 20-ak osoba. Istina ne dolaze svi redovito. Redovitih članova je negdje 7-8, ostali dolaze kada tko može. Radimo po programu zacrtanom u Ratio institutionis za Svjetovni red, vodeći računa o iskustvu i programu kojega slijedi zajednica Karmelskog svjetovnog reda u zagrebačkim Remetama.

Toliko za sada iz Krka! Srdačan pozdrav svima i blagoslovljena Vam Svetkovina drage nam sestre i Majke, Gospe Karmelske!

Br. Petar, poglavar krčke zajednice

ZIDINE –BUŠKO JEZERO – BOSNA I HERCEGOVINA

Od posljednjeg javljanja iz duhovnog centara „Karmel sv. Ilije“ bilo je dosta zanimljivih događanja, ovdje izdvajamo samo neke.

Izložba fotografija “Život, običaji i pučka pobožnost Hrvata u Bosni i Hercegovini”

Na svetkovinu sv. Ivana od Križa, 14. prosinca 2009, u Zagrebu je otvorena izložba fotografija: "Život, običaji i pučka pobožnost Hrvata u Bosni i Hercegovini" autora Jasmina Fazlagića i o. Zvonka Martića. U zgradi Hrvatske matice iseljenika uz koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, u ponedjeljak, 14. prosinca izložbu je otvorio uzoriti gospodin Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski, koji je samo za tu priliku došao u Zagreb izravno iz Rima. Na otvaranju su kratko govorili Katarina Fuček, ravnateljice Hrvatske matice iseljenika i mr. sc. Ivan Bagarić, saborski zastupnik rodom iz Bosne i Hercegovina. Oboje govornika istaknuli su kršćanski doprinos stvaranju hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta među Hrvatima izvan Republike Hrvatske, i potrebu za njegovim podržavanjem, jer je on sastavnica identiteta i kulture i Hrvata u


87

Hrvatskoj. Na otvaranju je bio nazočan i predsjednik Hrvatskog sabora, Luka Bebić, dajući tako poseban značaj i podršku nastojanjima da ne zaboravimo tko smo i što smo. Otvaranje su prigodnim pučkim pjesmama ukrasile pjevačice s Buškog jezera, mlada skupina koju uvježbava naš o. Zvonko, i među kojima je i naša gđa Ruža, domaćica u Samostanu-duhovnom centru "Karmel sv. Ilije".

Događanja u duhovnom centru

Prva grupa koja je u duhovni centar došla ove godine bilo je poglavarstvo grada Karlovca s gradonačelnikom gosp. Damirom Jelićem. Riječ je o stručnom seminaru koji je vodio o. Jakov Mamić a na njemu je sudjelovalo pedesetak osoba iz poglavarstva grada Karlovca, kao i ravnatelji škola, bolnica i drugih ustanova na teritoriju Karlovca. Sudionici su ostali jako zadovoljni i programom i samim duhovnim centrom tako da su već najavili da razmišljaju o ponovnom dolasku.

U siječnju je bila i jedna duhovna obnova za mladiće iz Splita koji razmišljaju o duhovnom pozivu. Duhovnu obnovu je vodio o. Branko, bilo je petnaestak mladića a dvojica od njih su sada u Remetama u postulaturi.

Nakon Uskrsa, u drugoj polovici travnja, bila je organizirana jednodnevna duhovna obnova za svećenike prigodom svećeničke godine. Duhovnu obnovu je vodio o. Vjenceslav Mihetec a na njoj su sudjelovali svećenici okolnih dekanata. Na kraju dana, na završnom susretu, dogovoreno je da se takvi susreti češće organiziraju jer su oni dobra prilika da se svećenici duhovno obnove i da izmijene svoja iskustva i duhovnog života i pastoralnog djelovanja u narodu.

Početkom svibnja na duhovnu obnovu su došli polaznici Sustavnog studija duhovnosti

iz Zagreba. O. Dominik je održao predavanje o djelu sv. Augustina “Pismo Probi” koje govori o molitvi.

Također u svibnju u duhovnom centru su boravili vodstvo i igrači NK Dinama iz Zagreba. Nakon odigranog posljednjeg kola prvenstva sa NK Šibenik u Šibeniku, igrači i članovi uprave kluba su došli u “Karmel sv. Ilije” gdje su prespavali, neki od njih su sudjelovali na nedjeljnoj svetoj misi a nakon mise bila je prilika da oni koji žele upoznaju igrače i da se fotografiraju s njima. U popodnevnim satima nogometaši su otišli odigrati prijateljsku utakmicu sa NK Tomislavgrad iz Tomislavgrada.

Uređenje okoliša oko kipa sv. Ilije

Ovih dana započeli su radovi na uređenju okoliša oko kipa sv. Ilije koji bi trebali biti uskoro gotovi tako da će za svetkovinu sv. Ilije biti blagoslov kipa. Riječ je o uređenju pristupnih staza kipu kao i bližeg okoliša oko kipa. To će omogućiti da vjernici koji žele iskazati štovanje kipu mogu obilaziti oko kipa i na taj način izvršiti svoje zavjete, kako je to ovdje običaj.

Kip sv. Ilije blagoslovit će mons. Marin Barišić, splitski nadbiskup, za vrijeme procesije prije svete mise na svetkovinu sv. Ilije. On će ujedno i predslaviti svečanu svetu misu.

O. Dominik, prior

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

88

SOFIJA – BUGARSKA

U prvome dijelu ove godine bilo je različitih događanja kojima nas je dragi Bog obradovao. 30. siječnja mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, zaredio je u Svetištu Majke Božje Remetske za đakona br. Joana od Križa i Božanskog Milosrđa, prvog karmelićanina Bugarina. Na ovo ređenje smo išli i jedna grupa iz Bugarske. Uz majku, rodbinu i poznanike br. Joana u ovome slavlju su sudjelovali i generalni vikar Sofijsko-plovdivske biskupije – mons. Stefan Manolov, izaslanik predsjednika Bugarske biskupske konferencije mons. Hriste Proykova – vlč. Joan Najdenov, te župnik br. Joana - o. Tomasz Krüger, OFMCap. Ovo je veliki dar Božji za našu Provinciju, kao i za našu prisutnost u Bugarskoj. Br. Joan je nakon ređenja ostao u Zagrebu pohađati pastoralnu godinu.

Od 13. do 15. ožujka, u sklopu redovite

pastoralne vizitacije Provincije, o. Provincijal je vizitirao i našu Zajednicu. O. Provincijala smo upoznali sa stvarnošću života i djelovanja naše Zajednice. Na kraju vizitacije o. Provincijal nam je dao korisne sugestije i otvorio perspektivu rješavanja pitanja životnog prostora koji nam je potreban za redoviti život Zajednice u sadašnjosti, a osobito u bližoj budućnosti.

Nakon pastoralne vizitacije o. Provincijala, u bratskom pohodu od 24. do 26. ožujka bio nam je definitor o. Albert Wach. O. Definitor je bio u pratnji naše subraće iz Remeta o. Antonija Marija i o. Darija, što nas je posebno obradovalo, budući da je ovo bio njihov prvi posjet našoj Zajednici.

O. Definitor nam je predstavio

metodologiju vizitacija i upoznao nas je sa projektima generalne uprave Reda. O. Definitor i subraća su bili u posjeti i kod naših sestara karmelićanki, kao i kod biskupa mons. Hriste Proykova. Taj posjet o. Definitora i subraće nas je obogatio i razveselio, a o. Definitor je imao osobito pozitivne utiske o istočnoj duhovnosti.

22. travnja smo sudjelovali na nacionalnom susretu Bogu posvećenih u Carev Brodu kod sestara benediktinki.


89

Od 14. do 16. svibnja 2010. sudjelovali

smo na nacionalnom susretu za promociju zvanja u Rakovskom. Na ovom susretu je sudjelovalo 20-tak mladića i djevojaka. Tema je bila razlučivanje poziva. Ovo je već treći susret u nizu i na tim susretima sustavno se razrađuju pitanja koja se javljaju mladima u raspoznavanju svoga životnog puta.

Naše sestre u Sofiji ove godine slave jubilej 75- godina svoje prisutnosti u Sofiji. Sestre će pisati o proslavi ovoga jubileja, no ovo nije bilo samo slavlje za Zajednicu sestra, nego i za našu Zajednicu, jer sa našim sestrama ovdje u Sofiji najuže smo povezani i naš dolazak u Sofiju dugujemo upravo njihovim molitvama koje su se od samog početka svoje Zajednice u Sofiji molile za dolazak braće. Kroz cijelo vrijeme našega boravka u Sofiji naša Zajednica je u sestrama uvijek imala veliku podršku. Tako da svoju zahvalnost i čestitke sestrama za njihov jubilej želimo podijeliti i sa svima vama.

Osobito velika radost za nas je bio događaj svećeničkog ređenja našega subrata br. Joana od Križa i Božanskog Milosrđa. Za ovaj dar svećeništva zahvaljujemo dragome Bogu. Na svećeničko ređenje

prvoga Bugarina karmelićanina došao je i veliki broj naše subraće iz Zajednica iz Remeta, Sombora, Buškog jezera i Splita. Ta prisutnost sve nas je radovalo, a također i narod je bio jako zadovoljan vidjevši toliko karmelićana. U subotu, 5. lipnja u konkatedralnoj crkvi sv. Josipa u Sofiji Sofijsko-Plovdivski biskup mons. Georghi Jovčev, zaredio je našega subrata Joana za svećenika. Uz biskupa Georghija svetu misu su suslavili još dvojica biskupa – apostolski nuncij u Bugarskoj mons. Januarius Bolonek i apostolski egzarh i predsjednik Bugarske biskupske konferencije mons. Hristo Proykov – te dvadesetorica svećenika. Naš Provincijal o. Vinko Mamić posebno je pozdravio prisutne biskupe i zahvalio za suradnju i za njihovu dugogodišnju povezanost s Karmelom, kao i za potporu našoj Zajednici i našem subratu o. Joanu. O. Provincijal je zahvalio i majci o. Joana koja ga je uvijek podržavala na njegovu putu. Otac našega subrata o. Joana je umro prije deset godina, a slavlju je nazočila još i mladomisnikova sestra s obitelji.

6. lipnja, o. Joan je predslavio svoju prvu svetu Misu. Propovjednik na mladoj misi je bio apostolski nuncij mons. Januarius Bolonek. U ponedjeljak naša braća karmelićani su se vratili u svoje Zajednice. Ovo svećeničko ređenje prvoga Bugarina karmelićanina daje veliku nadu za budućnost Karmela u Bugarskoj.

Uskoro ćemo slaviti najveći blagdan našega Reda – blagdan Gospe Karmelske. Svoj braći i sestrama čestitamo blagdan naše Majke i duhovne Učiteljice. Neka nas ona vodi na našem putu kako bismo mogli proslavljati Boga svojim životom.

Vaša braća iz Sofije

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

90

IZ SESTARSKIH KARMELA

BREZOVICA

Dragi Oče Provincijale, dragi Uredniče našega Vjesnika, drage sestre i draga braćo! Dok svoje korake upravljamo prema brdu Karmelu i hitimo ususret svetkovini naše Majke i Kraljice Karmela, mislimo na sve vas i povjeravamo vas njezinoj majčinoj ljubavi, zaštiti i zagovoru, te vam od srca čestitamo njezinu svetkovinu. Bila vam svima bogata milostima, mirom, radošću, blizinom i krepostima naše Majke i Uresa Karmela, da poput nje oblikujemo Krista u sebi i pronesemo ga ovim svijetom. U tom duhu zahvaljujemo Gospodinu i Presvetoj Djevici, kao i svima vama, za sve ovogodišnje milosne trenutke koji su nam pomogli da se uspinjemo na brdo Karmel, a od njih, izdvojit ćemo neke:

Znanje, spoznanje, duhovno zrenje

I ove godine nismo oskudijevali vrsnim predavačima: našom braćom karmelićanima, te srugim teolozima, stručnjacima, propovjednicima, duhovnicima i misnicima. Sva njihova imena, predavanja i duhovna asistencija utkana je u Božje Srce, kao i u naše duše. Svi su nam oni na svoj način pomogli da zauzetije živimo svoje molitveno zvanje u Crkvi i da budemo više Božji i Marijini. Ovdje se spominjemo barem nekih od njih.

Na uočnicu Bogojavljenja održao nam je predavanje na temu: „Patnja kod naše sv. Majke Terezije“ naš o. Dražen-Marija Vargašević, OCD. Između ostalog naglasio je da nas u patnji Krist nikada ne napušta i da šalje patnje onima koje voli, te da je potrebno da ga i mi u patnji ne zaboravimo.

„O milosti Božjoj i trajnom obraćenju“ govorio nam je u srijedu 13. siječnja 2010.

P. Mijo Nikić, OCD, te spomenuo da ako želimo napredovati u duhovnom životu, potrebna nam je kritičnost prema sebi i razumijevanje za druge, te da nas Božja milost uzdiže u vrhunaravni život za koji smo stvoreni.

Najveći je problem grijeh duhovne lijenosti kad čovjek misli da ništa ne može na sebi promijeniti, rekao je u svom predavanju: „Grijeh lijenosti-nerad“ u ponedjeljak 18. siječnja naš o. Zvonko Martić, OCD, te nadodao da nam život po Duhu pomaže da tu manu iskorijenimo.

„Strukture srednjega vijeka“ bila je predavanje u nizu iz povijesti Crkve, kao i „Karolinška dinastija“, koja nam je održao u petak 22. siječnja, te u četvrtak 11. ožujka, o. Ivica Musa, DI iz Zagreba, a „Molitva u praksi Karmela,“ bilo je predavanje p. Zvonka Martića, OCD, u četvrtak 18. veljače. Jednako tako prigodno predavanje uz Svećeničku godinu, na temu: „Žao mi je naroda“ imao nam je, u nedjelju 21. veljače, vlč. Marko Kovač, žv. u Španskom, Zagreb, a u subotu, 27. veljače na temu: „Uvod u meditativnu i kontemplativnu molitvu,“ govorio nam je naš o. Franjo Podgorelec, OCD.


91

U srijedu, 10. ožujka slušali smo predavanje našeg o. Zdenka Križića, OCD, „O samoći, izolaciji i pustinji“, a u ponedjeljak 15. ožujka „O Crkvi i njezinoj stvarnosti danas“ govorio nam je vlč. Domagoj Vuletić, župnik u Mihovljanu, dok nam je naš mp. otac Provincijal Vinko Mamić, održao predavanje u subotu 3. travnja: „O danima vazmenog Trodnevlja“, te naš P. Viktor Grbeša, OCD, u srijedu, 12. svibnja, predavanje na temu: „Afektivna zrelost-temelj redovničke zrelosti.“

P. Zdenko Križić, OCD, naš redoviti ispovjednik, upoznao nas je, u srijedu, 26. svibnja, u svom predavanju: „O klauzuri“ o značenju, smislu i vrednovanju klauzure, a o „Komunikacijama“ govrio nam je, u nedjelju 30. svibnja, naš o. Viktor Grbeša, OCD, dok nam je naš redoviti ispovijednik o. Zvonko Martić, OCD, u petak, 9. srpnja održao predavanje na temu: „Vanjske manifestacije duha.“

Ovdje je vrijedno spomenuti i zahvaliti Gospodinu za neke naše misnike koji nam predslave dnevna ili nedjeljna misna slavlja i na taj način jačaju naš duhovni, molitveni i sakramentalni život. među njima su i: prof. o. Josip Baričević, TOR, prof. o. Anto Gavrić, OP, Provincijal, prof. o. Alojz Ćubelić. OP, prof. o. Slavko Slišković, OP, dr. o. Mijo Nikić, DI, Don Anto Stojić, SDB, vlč. Zonko Vuković, žpk u Brezovici, vlč. Josip Karas, žpk u sv. Martinu pod Okićem, vlč. Ivica Berdik, žpk u Botincu, vlč. Ivan Topolnjak, žpk u Savskom Gaju, vlč. Marko Kovač, žv. u Španskom, vlč. Vladimir Cvetnić, žpk u Odri i vlč. Ivica Zlodi, pomoćnik predstojnice Ureda za vjeronauk u školi i drugi.

S našim najmlađima iz Remeta

Na Svijećnicu, Dan posvećenog života, u utorak, 2. veljače, zahvalili smo Gospodinu, misnim slavljem, koje je predslavio naš

domaći vlč. župnik Zvonko Vuković, na daru posvećenog života i obnovili svoje predanje, vjernost i posvećenje Gospodinu, po uzoru na Presvetu Djevicu Mariju.

Svoje iskustvo posvećenosti Gospodinu

potvrdili smo i u nedjelju, 07. veljače 2010. srdačnim susretom s našom najmlađom subraćom, karmelskim kandidatima iz Remeta, koji su nas posjetili, a predvodio ih je naš subrat, dr. p. Dario Tokić, OCD. Među njima bili su: mladići: Alen, Vedran, Marin i Stanko. Nakon međusobnog upoznavanja, svjedočenja, te izmjene iskustava, kao i radosnog i zanimljivog druženja, slavili smo zajedno Večernju Časoslova, te zahvalili Gospodinu na daru poziva, molitve i zajedništva.

Zlatojubilarno Stepinčevo i prvi zavjeti s. M. Petre

Svečanom euharistijom koju je predslavio, u srijedu, 10. veljače, dr. p. Mijo Nikić, DI, obilježile smo 50. obljetnicu rođenja za nebo našeg utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca. Slavlju su nazočili brojni Blaženikovi štovatelji i prijatelji Karmela, a u koncelebraciji su bili: dr. p. Ivo Antunovnić, DI, p. Đuro Filipović, OCD, vlč. Krešimir Žinić, župnik iz Križevaca, preč. Antun Sente, župnik u Stenjevcu, Zagreb, i vlč. Zvonimir Vuković, domaći župnik iz Brezovice koji je sve nazočne pozdravio biranim riječima,

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

92

te naglasio da se ovom slavlju pridružuje na osobiti način s. M. Petra koja će se Kristu posvetiti po privremenim sv. zavjetima.

Riječ Božja oblikovala je dušu i životnu filozofiju bl. Alojzija Stepinca, kao i sve one koji su krenuli za Kristom i koji su na taj način postali dionici njegove patnje, ali i utjehe. „To je krvavo umiranje sebi da Bog bude vidljiv u našem životu,“ naglasio je P. Nikić. Zatim je ocrtao životni put i poziv bl. Alojzija Stepinca kojega je Gospodin postavio za nadpastira Zagrebačke nadbiskupije u sudbonosna vremena ateističkog komunizma, koji je želio odvojiti Katoličku Crkvu u hrvatskom narodu od svete Rimokatoličke Crkve i Kristova namjesnika sv. Oca Pape u Rimu. Na montiranom sudskom procesu osuđen je na 16 godina robije i prisilnog rada, a svoju hrabrost, vjernost Bogu, Crkvi, sv. Ocu Papi i hrvatskom narodu, potvrdio je pred komunističkim sudom riječima: „Moja savjest je čista.“

Njegovo čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje okrunio je sam Gospodin po sv. Ocu Ivanu Pavlu II. koji ga je proglasio blaženim 03. listopada 1998. u Mariji Bistrici.

Jer: „Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, bio je osoba nepodvojena srca. Čitavim bićem je volio Krista i bio spreman za njega umrijeti. Stepinac je bio mučenik, to znači ´čovjek koji se ne predaje i koji zna ljubiti do kraja.´(kard. J. Bozanić). Njegova se snaga sastojala u neslomljivoj sigurnosti da vjeru treba uzeti ozbiljno, da istina Radosne vijesti ima zaista konačni smisao. On je imao duboki mir u svojoj duši jer mu je savjest zaista bila čista. Također je na nepravednom sudu rekao svojim progoniteljima da će doći vrijeme kad će njihov bezbožni režim propasti i hrvatski će

narod opet biti slobodan,“ naglasio je propovjednik.

U tom ozračju ljubavi prema Kristu Gospodinu sve do mučeništva, a na 50. obljetnicu svetačke smrti bl. Alojzija Stepinca, položila je svoje prve sv. zavjete s. M. Petra od Milosti Kristove, (Marijana Marjanović). Na taj način ona se predala Kristu Isusu i potvrdila svoju spremnost da ga slijedi u siromaštvu, čistoći i poslušnosti, u umiranju sebi, da bi Bog bio živ i vidljiv u njezinu životu. Tumačeći trostruki vid redovničkih zavjeta: kristološki, eshatološki i ekleziološki, p. Nikić je rekao, između ostalog, da su „redovnici i redovnice specijalne elitne postrojbe koje su uvijek spremne krenuti u najteže bitke, ići u prve borbene redove, tamo gdje sotona najviše napada Crkvu.“

U svjetlu Stepinčeva zlatnog jubileja, p.

Nikić je uputio poruku s. M. Petri, a isto tako i svima prisutnima, da ne zaboravi da ju je Isus prvi ljubio i pozvao, te da mu uzvrati ljubav i odgovori na poziv. Jednako, da po redovničkim zavjetima na najbolji mogući način ostvaruje sebe i svoje ideale, te da se ne boji umiranja za Krista jer: „Samo Isus može ispuniti ljudsko srce i zadovoljiti beskrajnu čežnju i potrebu za ljubavlju. Njega je ljubav prema nama


93

itekako koštala. Opredjeljujući se posve za Isusa po svojim redovničkim zavjetima i mi redovnici prihvaćamo da će nas naša ljubav prema Isusu, i prema onima kojima nas Isus šalje, koštati.“ U tome nam je osobiti primjer život i poslanje bl. Alojzija Stepinca.

U kasnim popodnevnim satima, na povratku iz Stepinčeve katedrale i Krašića, posjetila su nas tri autobusa neokatekumena iz Splita pod vodstom don Šime Doljanina. Susret je bio pun dinamike, pjesme, svjedočenja i radosti, a riječi ohrabrenja uz preporuke u molitve nizale su se pred našom rešetkom.

Molitvom Večernje Časoslova završili smo jubilarni Stepinčev dan i okrenuli novu stranicu povijesti svoga Utemeljitelja.

Svećenički dan

U prigodi imendana našeg brezovičkog vlč. gospodina župnika Zvonka Vukovića, proslavili smo, u petak, 12. veljače 2010. misnim slavljem, Svećenički dan. Sv. Misu predvodio je vlč. Zvonko Vuković, a koncelebrirao je i propovijedao župnik iz Botinca, vlč. gospodin Ivica Berdik, koji se osvrnuo na poslanje i zadaću svećenika u današnjem svijetu, kao i na njegovo uzvišeno zvanje u suvremenom društvu. Misno slavlje pratio je naš zbor svojim skladnim pjevanjem, a misna nakana bila je za sve svećenike Zagrebačke nadbiskupije, budući da smo u Svećeničkoj godini, a i želja Utemeljitelja Karmela u Brezovici bila je: molitva i žrtva sestara za svećenike i za vjeru u hrvatskom narodu. Susret u govornici uz pjesmu i čestitanje našem vlč. gospodinu Župniku Zvonku, potvrdio je to isto i bio novi korak zajedništva i duhovnog rasta.

Večernja s mladima iz Zagreba

Župni vikar župe Uznesenja BDM Stenjevec-Zagreb, vlč. Krešimir Žižek s 15 mladih župljana, posjetio je naš Karmel, u subotu, 06. ožujka 2010. i prisustovao zajedno s mladima, molitvi Večernje Časoslova. Jednako tako, mladi su se zadržali u razgovoru sa sestrama i pokazali svoje zanimanje za naš molitveni i duhovni život, kao i za naš karmelski poziv, te izmijenili svoja iskustva vjere s našima. Njihove nade i traženja bili su i nama poziv i izazov na još autentičniju molitvu za mlade pred licem Gospodnjim.

Gorući grm u korizmi

Zagrebački pomoćni biskup msgr. dr. Valentin Pozaić pohodio nas je na treću korizenu nedjelju, 07. ožujka ove godine i slavio je s nama Euharistiju. S njim je bio suslavitelj prof. o. Josip Baričević, TOR, koji mu je zaželio dobrodošlicu i pozdravio ga na početku misnoga slavlja.

„Mojsija Bog poziva da bude prorok nade... On je u susretu s Bogom poduzeo oslobođenje svoga naroda, velike pothvate... Svatko od nas može postati novi, gorući grm što svijetli i grije čovjeka. Tko je danas gorući grm?, upitao je Biskup, i odgovorio: 'Pojedine osobe, djeca i mladi koji se griju i napajaju na vrelu sakramenata i Euharistije... Gorući grm ne uništava, već oživljava. Gorući grm je

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

94

navještaj stvarnosti Kraljevstva nebeskoga.'“ Zatim je zaželio da naši Karmeli, oaze molitve i kontemplacije, budu gorući grmovi na čijoj će se vatri molitve i ljubavi grijati mnogi i donositi plodove. Jednako tako Otac Biskup je zaželio da u našoj Domovini bude što više takvih gorućih grmova. Nakon Euharistije susret smo nastavili u našoj govornici, gdje smo razgovarali o raznim aktualnostima unutar Crkve i svijeta, po kojima smo još dublje osjetili potrebu da budemo stvarno gorući grm molitve i žrtve za našu braću i sestre u svijetu.

Bratski posjet o. Alberta St. Wacha, OCD

U ponedjeljak, 22. ožujka, u prijepodnevnim satima posjetio nas je, u nizu posjeta našoj HKP sv. Oca Josipa, kao i sestrama, generalni definitor Reda iz Rima, o. Albert St. Wach, OCD, rođeni Poljak iz Krakowa. Aktualnosti iz života Reda, iz života mp. Oca generala, te iz života naše braće i sestara u Poljskoj, uz konkretna pitanja iz naše svakidašnjice, bila su predmetom našeg srdačnog i otvorenog bratsko-sestrinskog susreta. Zna se, glavna tema kretala se oko priprema za 500. rođendan naše sv. Majke Terezije, koja je zaposlila mnoge terezijaniste, a ni sestre

nije ostavila na miru. „Svi se okupljamo oko nje čitanjem, proučavanjem i meditiranjem njezinih djela, osobito knjige: 'Moj život,'“ rekao je, između ostalog, P. Albert. Zatim je potvrdio da se tu susrećemo s autentičnom sv. Majkom, s njezinom karizmom, molitvom i duhovnošću, koju nastojimo utkati u svoju dušu i aktualizirati u konkretnu svakidašnjicu. Tu je P. Wach podijelio s nama svoja bogata iskustva, kao i iskustva unutar našega Reda. Naglasio je „Važnost metode čitanja knjige: „Moj život,“ po kojoj dolazimo do izravnog kontakta sa sv. Majkom, te na taj način, kao pojedinci, i kao zajednica, upijamo dublje u sebe dušu i identitet sv. Terezije. Također kultiviramo svoju nutrinu karizmom i duhom naše sv. Majke Terezije. Na taj način nas sv. Majka Terezija međusobno povezuje i zbližava kao braću i sestre... Bog je velik u našoj sv. Majci,“ spomenuo je, između ostalog, P. Wach, OCD. Nakon objeda, susret je završio radošću zajedništva, novim spoznajama Terezijine duhovnosti, pjesmom i ohrabrenjem za daljnje življenje poput naše sv. Majke.

Molitveno slavlje za nova duhovna zvanja

Na svetkovinu Blagovijesti, u četvrtak, 25. ožujka, Povjerenstvo za pastoral duhovnih zvanja Zagrebačke nadbiskupije u zajedništvu s više od 20 bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu i našom Zajednicom, organiziralo je molitveno slavlje za nova duhovna zvanja. Slavlje je započelo svečanom Večernjom Časoslova koju su predvodile sestre, nastavilo se sa euharistijskim klanjanjem, kojega su priredili bogoslovi, a završilo je sv. Misom koju je predslavio vlč. Damir Ocvirk, vicerektor u NBS-u, uz suslavitelje: o. Stjepana Vidaka, OCD, magistra bogoslova, đakona br. Joana od


95

Krista, OCD, br. Domagoja Jelaču, OCD, bogoslova Damira Cekovića, bogoslova Tomislava Hačka, uz ostale bogoslove. U propovijedi je bila riječ o Božjem odabranju onih koji će svoj život darovati Bogu i Crkvi, te o zamisli bl. Alojzija Stepinca da se sestre karmelićanke mole i žrtvuju za svećenike i za dobra duhovna zvanja. Jednako tako o Marijinom odabranju da postane kuća Božje Riječi u čijem se krilu Bog utjelovio i dnevno se utjelovljuje po riječima svećenika, na našim oltarima. Zatim je vlč. Ocvirk govorio o uvišenosti svećeničkog poziva koji je pozvan da Krista pronese ovim svijetom i da bude više Božji. U tom duhu svećenici, bogoslovi, sestre i vjernici molili su za dobre i svete svećenike u Zagrebačkoj nadbiskupiji i u cijeloj Crkvi, a čuli smo i svjedočanstva onih koji su povjerovali Gospodinu i pošli za njim.

Naši bogoslovi karmelićani, duhovna obnova

Na spomendan sv. Josipa radnika, u subotu, 1. svibnja 2010. podijelili smo svoja duhovna i karmelska iskustva s našom karmelskom subraćom bogoslovima. Bili su s nama: br. Danijel, br. Domagoj, br. Jakov i br. Stipe, predvođeni svojim magistrom o. Stjepanom Vidakom, OCD, koji je pedslavio Euharistiju. „ Život sv.

Josipa bilo je služenje Kristu Gospodinu kojega je sv. Josip učio raditi, a koji je uz posao upijao i Josipovu ljubav... Svi smo pozvani da iskoristimo povjerene nam darove i da budemo s Bogom sustvaratelji. Rad je u skladu s Božjom voljom; on je duboko utisnut u čovjekov život... Potrebno je zarađivati za vlastiti kruh, ali i za neprolazna dobra,“ rekao je P. Stjepan, te spomenuo da je sv. Majka Terezija izabrala sv. Josipa kao uzor molitve i rada, te zaštitnika u svim potrebama. Nakon euharistijskog susreta, susreli smo se s našom sv. Majkom Terezijom po njezinoj knjizi: „Moj život“, razmišljali smo zajedno nad njezinim i svojim iskustvima Boga, milosti i ljubavi, što nam je sve otvorilo nove horizonte zahvalnosti, povjerenja i radosti u Gospodinu.

Roditelji Kirinići, Zlatojubilarci

Na rođendan našeg Utemeljitelja, 08. svibnja, svečanom sv. Misom koju je predslavio don Anto Stojić, SDB, zahvalili su Gospodinu i Presvetoj Djevici Mariji, dragi Zlatojubilarci: gospodin Josip i gospođa Mira Kirinić, roditelji naše pokojne č. Majke Ivane Kirinić, za 50. obljetnicu braka. Don Anto Stojić čestitao je dragim Zlatojubilarcima na njihovoj prokušanoj vjeri, ljubavi i vjernosti koju su kroz 50 godina svjedočili. Zatim je u homiliji potvrdio da su naši slavljenici bili vođeni kroz život Riječju Božjom koja ih je hrabrila u kušnjama i jačala u vjernosti, kao i snagom Božjega Duha. Ujedno je naglasio da se i sam Bog raduje takvoj ljudskoj vjernosti koja ohrabruje. Živo se nadamo da je i njihova kćerka u nebu, naša blagopokojna č. Majka M. Ivana Kirinić, OCD, ponosna na svoje drage roditelje, na njihovu ljubav, plemenitost, velikodušnost i ustrajnost.

Susret sa članovima Serra Kluba

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

96

U ponedjeljak, 10. svibnja članovi Serra Kluba pod vodstvom prof. Alojzija i Nede Prosoli, imali su dan duhovne obnove u našem Karmelu. Klub djeluje po čitavome svijetu, a kod nas u Hrvatskoj već više od 20 godina. Članovi kluba, uz ostale aktivnosti, imaju zadatak da se mole za dobra duhovna zvanja, o čijim su nam primjerima govorili i svjedočili. Ujedno su željeli čuti koje naše svjedočanstvo i naš put do Karmela, što smo im i omogućili, kao i daljnju molitvenu pratnju na svim njihovim duhovnim projektima.

Prva ovogodišnja Mlada Misa

Član Druge neokatekumenske zajednice župe sv. Josipa na Trešnjevci, u Zagrebu, vlč. Silvio Eljuga, mladomisnik iz Zagreba, zahvalio je u subotu 29. svibnja 2010. dobrome Bogu i Majci Karmela na daru svećeništva slavljem svoje mlade Mise. Mladomisničkom slavlju su nazočili i oduševljenom pjesmom i molitvom pratili slavlje, gotovo svi članovi Mladomisnikove neokatekumenske zajednice: djeca i mladi, kao i naša karmelska obitelj. U svojoj propovijedi vlč. Silvio je govorio o radu. Naglasio je, uz proljetne kvatre, s nakanom za posvetu ljudskoga rada, da su kršćani pozvani na izgradnju boljeg društva, kako bi rad postao izvorom blagoslova, jer hrvatski je narod radišan narod, i plodovi rada neće izostati. „Krist je bio radnik. Neka nas On i sv. Josip nauče radu, poniznosti i poštenju da već sada možemo doživjeti nebesko Kraljevstvo“, zaželio je mladomisnik. Zahvalio je sestrama za molitvenu pratnju, a i dalje se preporučio. Inače vlč. Silvio Eljuga potječe iz Neokatekumenskog puta, a prije 13 godina ušao je u zajednicu, u kojoj su sada dva nova mladomisnika. Zaređen je za svećenika u subotu 15. svibnja, u Torontu, gdje je završio teološke studije, i kamo se

za mjesec dana vraća na daljnje pastoralne zadatke.

S Dijamantnim jubilarcem i akademikom, Patrom Dudom

Na spomendan zaštitnika novoosnovane Sisačke biskupije, u petak 04. lipnja, slavio je s nama svoju Dijamantnu sv. Misu naš P. Bonaventura Duda, OFM. U jubilarno slavlje uveo nas je zanimljivim i dinamičnim predavanjem, te nam je između ostalog protumačio i krasnoslovio: „Pjesmu jednom danu“ sv. Male Terezije, u prijevodu p. Milana Pavelića, DI. Isto tako nas je obogatio svojim velikim svećeničkim, biblijskim, teološkim, redovničkim i pjesničkim iskustvima, oduševio nas je za život molitve, te s nama zajedno slavio Večernju Časoslova i Dijamantnu sv. Misu. „Najveće čudo u sv. Misi je kad Krist na usta svećenika govori: 'Ovo je Tijelo moje! Ovo je Krv moja! ' To je čudo nad čudesima koje je Isus izmislio, te nas stalno hrani svojim Tijelom i Krvlju... Mi u snazi te vjere živimo svaki dan,“ naglasio je, između ostalog, P. Duda. Zatim je govorio o svećeničkom poslanju i svećenikovoj ljubavi prema Kristu Gospodinu, te završio riječima: „Kad se mi Bogu darujemo, vršimo svećeničku službu, svaki na svoj način... te nam dragi Bog i obične stvari blagoslivlje u našem životu.“ Ohrabreni riječju, vjerom, iskustvom i znanjem P. Dude, OFM, zahvalili smo Gospodinu na daru našeg Dijamantnog jubilarca, u Svećeničkoj godini, i slavili i veličali Gospodina zbog veličanstvenih djela Božjih, koje je po P. Dudi ugradio u život Crkve, u život velike franjevačke obitelji i našeg hrvatskog naroda.

Krizmanici iz Botinca

Ovogodišnji krizmanici iz Botinca, njih preko 40, zajedno sa svojim vlč. gospodinom župnikom Ivicom Berdikom,


97

posjetili su naš Karmel, u subotu. 06. lipnja i zanimali se za naš molitveni i duhovni život, kao i za našu povijest i naše poslanje u Crkvi. Većini njih bio je to prvi susret s Karmel, pa su i dojmovi bili jači i spontaniji, a iznenađenja vidljiva i očita. Karmel je za njih novost, nepoznanica, čuđenje i ohrabrenje. To su potvrdili i u knjizi dojmova, i preporučili se u molitve sestara.

Zbor mladih iz župe sv. Klare, Novi Zagreb

Na 13. nedjelju kroz godinu, 27. lipnja, zbor mladih župe sv. Klare iz Novog Zagreba, njih preko 20, pod vodstvom gospođice mr. Nikoline Pinko obogatio je euharistijsko slavlje svojim lijepim, mladenačkim pjevanjem. Zbor djeluje nepunu godinu dana, ali marljivim vježbanjem i neumornim zalaganjem voditeljice zbora gospođice mr. Nikoline, postigao je velike rezultae i mnoge privukao na euharistiju i na život Evanđelja. Misno slavlje predslavio je prof. dr. o. Josip Baričević, TOR i u svojoj homiliji ohrabrio je mlade za poziv na život istine, slobode i ljubavi u duhu Evanđelja, jer „tako je važno istinskii nesebično ljubiti do kraja i dopustiti da budemo ljubljeni od Boga i jedni od drugih,“završio je propovjednik.

Zagrebački, varaždinski i bjelovarski mladomisnici

Svoju zahvalnost dragome Bogu, Majci Božjoj Karmelskoj i sestrama, potvrdili su i ovogodišnji mladomisnici Zagrebačke, Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije, njih 17, svečanom Mladom misom, u ponedjeljak, 28. lipnja, na spomen sv. Ireneja, mučenika. Euharistiju je predvodio mladomisnik Varaždinske biskupije vlč. Tomislav Dodlek, a

propovijedao je mladomisnik vlč. Josip Đurin, također iz Varaždinske biskupije. Propovjednik je govorio o našem putu nasljedovanja Krista Isusa, te je rekao i ovo: „Mnogi su osjetili potrebu da pođu za Isusom. On ih nije odbio, ali im je dao na znanje da im neće biti lako uz njeg.,“ Zatim je naglasio da kršćanski život, a osobito svećenički i redovnički život, nije natjecanje i potreba za afirmacijom, već traganje za priznanjem koje nam može dati jedino Krist Gospodin. Susretom u govornici, izmjenom iskustava, kao i preporukama u daljnju molitvenu pratnju i suradnju, nastavili smo svoje poslanje u službi Božjega Kraljevstva..

Mladomisnik o. Joan, naš karmelićanin

Radost svojih mladomisničkih dana podijelio je s nama, u petak 09. srpnja, euharistijskim slavljem, naš o. Joan od Krista, OCD, iz Sofije. Uz njega je bio u koncelebraciji naš o. Zvonko Martić, OCD i naš bogoslov br. Jakov Kuharić, OCD. Poslanje i zahtjevnost naviještanja Evanđelja bila je glavna tema homilije u kojoj je o. Joan, OCD, naglasio da je svaki kršćanin pozvan naviještati tu istinu; te biti Božji svjedok, uz sve teškoće i patnje. Jednako tako iskustvo vjere nam pomaže da sve teškoće nadvladamo i ostanemo vjerni i dosljedni... Misno slavlje pratio je skladnim pjevanjem naš zbor, a druženje u govornici otkrilo nam je zanimljive Božje putove kojima je Gospodin vodio o. Joana, i to od Sofije do Waršave, od Waršave do Rima, od Rima do Zagreba, pa u Sofiju i sada ponovno u Zagreb. Božji putovi su čudesni i veličanstveni, za nas tajnoviti i nedokučivi. Ostajemo zadivljeni nad onim što Gospodin čini na tim putovima za pojedince i za zajednice.

Vaše sestre iz Karmela - Brezovice

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

98

KLOŠTAR IVANIĆ

Draga naša braćo i sestre!

Od našeg prošlog javljanja prošlo je podosta vremena, skupilo se puno toga što bismo željele podijeliti s vama, pa krenimo redom…

Gospa Karmelska

Zajedno sa brojnim župljanima, prijateljima i štovateljima Gospe Karmelske, glavne zaštitnice našega Reda, s radošću smo proslavile njenu svetkovinu 16. srpnja 2009. Svetu Misu u 11 sati u našoj kapeli predvodio je pomoćni biskup zagrebački, mons. dr. Ivan Šaško. U koncelebraciji su bili o. Ante Crnčević, OFM, pročelnik katedre za liturgiku na KBF-u u Zagrebu, kloštarski gvardijan o. Tomislav Božiček, OFM, o. Mirko Kemiveš, gvardijan kapucina u Varaždinu, don Ante Palić, SDB, župnik župe Sirač, vlč. Julije Bašić, svećenik subotičke biskupije, vlč. Mladen Hokman, župnik župe u Posavskim Bregima, vlč. Josip Samardžija, župnik župe u Ludini, o. Milan Krišto, OFM.

Na početku euharistijskog slavlja u ime župe je mons. Šaška, kao i sve nazočne, pozdravio fra Tomislav Božiček.

"Častiti Mariju od Karmela za nas znači pronaći istinski smisao naše vjere i pobožnosti; znači napustiti izvanjskost kao nosivi pristup. Isusova pouka o molitvi otkriva potrebu sjedinjenosti našega stava i života s Božjom prisutnošću koja postaje mjerom svega što činimo i prema čemu težimo." - u propovijedi je rekao biskup Šaško. " Evanđelje govori da je od toga časa "učenik uze k sebi". Ostaje nam pitanje: jesmo li Mariju uzeli k sebi? To ponajprije znači raspoloživu poslušnost Duhu Svetomu koja se ostvaruje u srcu".

Vjernici koji su željeli obući karmelski škapular, znak osobite Gospine zaštite i ljubavi, učinili su to nakon misnog slavlja.

Predavanja

"Što čovjek više ljubi Boga utoliko je više

slobodan. Što se više približavamo Isusu Kristu, savršeno slobodnom čovjeku, utoliko više i sami postajemo savršeni i slobodni. Čovjekov poziv na slobodu ima svoje ime, a to je križ. Križ je evanđelje slobode! To je najdublji smisao Križa. A sastoji se u ovom: raspeti vlastita očekivanja na križu Kristovu ili raspeti Krista na križu vlastitih očekivanja…" - rekao nam je, između ostalog o Petar Janjić, OCD, u predavanju "Odlike i ljepota Božjeg poziva i odaziva u Crkvi", 25. srpnja. " Vjera postaje također osvajanje ljepote i mira. Pravi mir vjere, prava radost koju svijet ne poznaje, ljepota koja će spasiti svijet, nije u odsutnosti borbe, agonije, muke, nego u žarkoj ljubavi i potpunom predanju Bogu koji poziva."

identitetu – zauzetosti karmelićanke 3. kolovoza održao nam je predavanje o. Antonio Mario Čirko, OCD, u vrlo


99

dinamičnom stilu. Pozvao nas je na čitanje i življenje naših Konstitucija, preko kojih nam progovara Bog, i koje nas pozivaju na nasljedovanje Isusa u svjetlu vlastite povijesti. Treba znati riskirati, živjeti u jednostavnosti srca, s našim svecima kao potporom, s osobitim naglaskom na marijansko – Ilijinu duhovnost Reda – naglasio je o. Antonio.

27.10. o. Petar Janjić, OCD, također nam je govorio o sličnoj temi: "Živjeti poziv karmelićanke danas". "Mi, posvećene osobe svetim vezama Karmela, s jedne strane poput Ilije proroka trebamo "stajati pred licem Božjim", živjeti u prisutnosti Božjoj, a s druge poput Blažene Djevice razmišljati o riječi Božjoj, prebirati je u svome srcu te tako omogućiti da ona u nama postane život". "Ideal redovničkog života se sastoji u nasljedovanju Krista po uzoru na Mariju. (…) Ona je ponizna: njezina je jedina želja biti službenica Božja. Ona zna kako je jedini način da pridonese spasenju svijeta taj da se, namjesto da ostvaruje vlastite projekte, stavi potpuno na raspolaganje za Božje inicijative".

HODOČASNICI, MLADI…

U proteklom vremenu pohodilo nas je više grupa hodočasnika. Susret s Karmelom, nekima prvi, a nekima već redoviti, prilika im je za susret s drugačijim načinom života, koji otvara prostor za pitanja o vlastitom životu. Mnogi ga doživljavaju kao svjedočanstvo vjere, mnogi se preporučuju u molitvu tražeći pomoć od Boga na svom životnom putu…

Grupa hodočasnika iz Rijeke početkom kolovoza s nama je sudjelovala na molitvi Večernje. Krajem rujna posjetili su nas vlč. Pavao Mokri sa župljanima župe Bl. A. Stepinca u Novskoj, zatim Zajednica bračnih vikenda iz Subotice sa vlč. Franjo

Ivankovićem, hodočasnici iz B. Monoštra, Sombora, Bačkog Brega…

Grupu mladih iz Zagreba 24.10. doveo nam je povjerenik za pastoral mladih, vlč. Domagoj Matošević. S njima smo proslavili sv. Misu, na kojoj su sudjelovali i Framaši iz naše župe. Vlč. Domagoj nam je u propovijedi progovorio o obraćenju. Nakon Mise slijedilo je srdačno druženje, a osobitu su ljubav mladi pokazali prema našim kolačićima…

Još jedna grupa mladih pohodila nas je 3.

studenog, no ovi su bili doslovno s druge strane svijeta: sa Salomonskih otoka! Za one koji možda ne znaju, to je otočje između Azije i Australije, neposredno ispod ekvatora. Prije njihovog posjeta dobro smo to istražile u atlasu! U Hrvatskoj su bili oko dva mjeseca, a doveo ih je misionar o. Ivica Gregurec, lazarist. Otpjevali su nam desetak pjesama na nekoliko od njihovih brojnih jezika. Naime, oko tisuću otoka vrlo je raštrkano i slabo povezano. Službeni jezik im je engleski, jer su do prije tridesetak godina bili britanski protektorat, a sada su samostalna država koja s mukom gradi svoj nacionalni identitet i zajedništvo. Stanovništvo je vrlo siromašno, uvjeti života, za naš pojam, su jako teški.

Osim pjesama, mladi su nam izveli i jedan liturgijski ples. Taj dan je kod nas pao

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

100

snijeg, a njima je to bio prvi i, vjerojatno, jedini koji će vidjeti u životu. Njihov dojam o Hrvatskoj je: vrlo lijepa, ali jako je hladno…

"Hoću biti svetica, velika svetica!"

"Hoću biti svetica, velika svetica!" – sa samo devet godina rekla je sveta Mala Terezija, čiju smo svetkovinu 1. listopada svečano i radosno proslavile, zajedno sa brojnim njenim štovateljima, prijateljima naše zajednice i župljanima. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Ivica Petanjak, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, a suslavitelji su bili fra Tomislav Božiček, gvardijan, i župnik fra Josip Vrbanec, OFM, zatim kapucini fra Mirko Kemiveš, župnik u Varaždinu, i fra Juro Šimić, vlč. Matija Burja, subsidijar u Mariji Bistrici, vlč. Marin Knežević, župnik iz Bizovca, don Ante Palić, salezijanac, župnik župe Sirač.

O. Petanjak je u propovijedi naglasio osobito činjenicu da je Terezija živjela vrlo kratko, samo 24 godine, i da se u tako kratkom životu ostvarila kao svetica, čak je i proglašena naučiteljicom Crkve, što je najviši naslov što ga netko može u Crkvi dobiti, dok je sa 24 godine velika većina nas tek na početku svoga puta, možda još u traženju. Sveta Mala Terezija je već u djetinjstvu znala što hoće, imala je cilj. Već sa 15 godina ušla je u Karmel. Ali nije dovoljno samo ući u jednu strukturu ili prihvatiti jedan oblik života, bio to samostan ili brak. To je tek početak, okvir, prazan prostor kojeg treba "namjestiti", osmisliti. Terezija je htjela spašavati duše – biti i misionar, i mučenik, i apostol… došla je do spoznaje da je moguće biti sve to, pod jednim uvjetom: da ljubiš…

Bile smo gošće…

Dvije naše sestre sudjelovale su na tečaju permanentne formacije "Interpersonalna

komunikacija i psihologija molitvenog života u klauzuri" koji je održan od 25.-29. rujna u Karmelu u Mariji Bistrici. Od srca zahvaljujemo organizatorima i domaćicama tog događanja, kao i o. Dudi; OFM; i o. Szentmártoniju, DI, koji su nas obogatili svojim znanjem, iskustvom i duhom te potaknuli da još poletnije živimo u težnji za našim idealima, za našim Idealom – Isusom Kristom.

…I DOMAĆICE

23. listopada u našem je samostanu održana 3. sjednica Savjeta Udruge "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki. Predsjednica Udruge, s. Ilijana Cvetnić, savjetnice iz svih naših zajednica i o. Jure Zečević, duhovni asistent Udruge bili su nam dragi gosti.

Što (tj. koga) nam je donio sv. Nikola?

Na samog svetog Nikolu jedan nas je biskup iznenadio i obradovao svojim posjetom. Ne, nije to bio (ipak) sveti Nikola, niti mons. Nikola Kekić, nego mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački. S nama je proslavio nedjeljnu Sv. Misu, zajedno s našim župnikom o. Josipom Vrbancem, OFM. U propovijedi je govorio o liku sv. Ivana Krstitelja, njegovu djelovanju, a i o našoj potrebi za Ivanom danas, u našem vremenu. Pozvao nas je da slušamo njegov glas iz pustinje, koji poziva u pustinju, u osluškivanje Božje riječi i istine našeg života…

Prije završnog blagoslova, objavio je nama i nazočnim župljanima radosnu vijest o tome da smo dobili novu biskupiju – Sisačku, i novog pastira, mons. Vladu Košića. Neka ga Gospodin, naš Dobri Pastir, vodi, jača i prosvjetljuje, na dobro svih onih duša koje su mu ovom novom službom povjerene!


101

U kratkoj posjeti našoj zajednici 23. prosinca bili su naš provincijal, o. Vinko Mamić i o. Antonio Mario Čirko. Čestitali su nam Božić i prenijeli svoja razmišljanja o aktualnom trenutku našeg društva.

… i 2010.

2010. godinu započeli smo s vedrim iznenađenjem: 1. siječnja posjetila nas je grupa malih čestitara iz Brckovljana - dječice sa njihovom tetom, s. Ivankom Darojković, i zdušno nam otpjevala nekoliko božićnih pjesama…

"Svaka prava, iskrena, iz dubine srca, molitva rastvara nebesa i Duh Sveti silazi na zemlju. Kakvog li divnog i veličanstvenog zadatka za nas – molitvom stalno rastvarati nebesa da Duh Sveti silazi, prvo na nas, a onda među sve nas. Rastvarati nebesa kako bi svi narodi čuli Božje riječi, riječi utjehe: "Ti si moje dijete, u tebi mi sva milina!" - na blagdan Krštenja Isusova u propovijedi je istaknuo o. Stjepan Vidak, OCD, predslavitelj euharistijskog slavlja koje su, po lijepom starom običaju, s nama proslavila naša braća karmelićani iz Remeta. Koncelebrirali su o. Anđelko, o. Ilija, o. Anto i o. Dražen Marija, o. Antonio Mario je ispovijedao, a sudjelovali su i braća Božo, Nikola, Joan, Danijel, Domagoj, Jakov, Stipe, Vitomir, Stanko i Dominik, te karmelski trećoreci brat Marko i sestra Vesna Škunca, te brojni župljani. Nakon svete Mise i večere, u našoj govornici smo s braćom karmelićanima i sestrama franjevkama iz Remeta imali veselu zajedničku rekreaciju.

Poziv na radosnu poniznost, kroz jednu meditaciju sredinom siječnja, uputio nam je o. Jorge Ramos, Opus Dei. Promatrajući Isusa u Evanđelju i Njegovu poniznost, te primjere svetaca, o. Ramos nam je prikazao ljepotu poniznosti i njezine plodove – služenje, strpljivost, ustrajnost, zahvalnost…

18. siječnja imale smo veliku radost primiti posjetu našega pastira, kardinala Josipa Bozanića i njegovog tajnika, vlč. Željka Faltaka. U srdačnom razgovoru, kardinal nam je naglasio da, unatoč našoj slabosti i krhkosti, Bog računa s nama, i da moramo biti svjesne da nas Crkva treba da bi mogla izvršiti svoje poslanje. Osobito nas je pozvao na molitvu za novoosnovane biskupije: sisačku i bjelovarsko – križevačku, za svećenike i nova duhovna zvanja.

Neke vidove duhovnosti naše sv. Majke Terezije istaknuo nam je o. Antonio Mario Čirko, OCD, 19. siječnja u predavanju "Terezija Avilska – svetica za sva vremena". Odnos prijateljstva s Bogom, ljubav prema Crkvi i iz toga proizlazeća apostolska dimenzija molitve kao službe ljubavi, važnost ispita savjesti – samospoznaje… elementi su duhovnog života koji su aktualni u svim vremenima.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

102

Spontani nagovor – predavanje s velikim žarom održao nam je 28. siječnja fra Mario Knezović, OFM. Govorio nam je o važnosti svjesnosti vlastitog identiteta, opasnosti da nam sveto postane uobičajeno i stvar navike, rutina – zato treba svaki dan iznova započinjati, vraćati se izvorima. Ne možemo živjeti samo pojedine dionice svojeg poziva, pristati na neriješeni rezultat i igrati duplu igru – mi smo tu da donosimo plodove, moramo osvojiti vijenac slave, s Isusom Kristom kao mjerilom, dati se razapeti sa stotinu svojih pitanja…

Na sv. Blaža, don Dejan Turza, župnik župe Muo iz kotorske biskupije, proslavio je s nama sv. Misu i podijelio s nama svoje iskustvo snage zagovora i pomoći svetaca iz Boke Kotorske.

S velikom radošću i zahvalnošću Bogu za taj dar, 6. veljače smo srcem i molitvom pratile događaj ponovne uspostave sisačke biskupije i postavljanja mons. Vlade Košića za sisačkog biskupa. Na osobit način želimo našom molitvom sudjelovati i u svim "porođajnim" teškoćama u ovom prvom periodu života naše nove biskupije.

I naš redoviti ispovjednik, o. Franjo Podgorelec, OCD, redovito nas obogaćuje i potiče i prigodnim nagovorima. Tako smo uoči svetkovine Male Terezije čuli kako je ona svoj Mali put u pismu tumačila sestri Leoniji, za Božić nam je govorio o nasljedovanju Marije – kako vjerom postati

majkom Gospodinovom, a na početku ove korizme podsjetio nas je na tri neodvojiva sredstva za promjenu, obraćenje života: molitvu, post i milostinju.

U tom duhu obraćenja nastavio je i o. Jure Zečević, OCD, 23. veljače, sa svojim predavanjem o samoispravljanju, u kojem nam je postavio brojna pitanja: U kojoj perspektivi živim? Na temelju čega odlučujem? Je li moj život uistinu bogocentričan? Sva će moja djela biti dobra, ako sam ja stvarno pristao biti poput moga Boga: ljubav i dobrota…

Podijelivši s vama isječke svih ovih događaja iz proteklog perioda kojima nas je Gospodin hranio i hrabrio, poticao i ispravljao na našem putu, želimo istaknuti da je još mnogo, mnogo više toga što se ne može niti izreći, niti napisati, a daruje nam se u našoj svakodnevici. Božja milost u kojoj živimo po sakramentima, molitvi, zajedništvu, svemu oko nas; Božja milost koja teče iz izvora Kristova Srca, izvora Ljubavi koju u ovom korizmenom vremenu želimo još više upoznati, primiti, uzvratiti.

I za kraj…

…ovog našeg javljanja želimo da nam svima Gospodin daruje obilje svog Duha kako bismo u ovom svijetu bili sluge i svjedoci Božje Ljubavi!

Vaše sestre iz Kloštar Ivanića

BREZNICA ĐAKOVAČKA Draga naša braćo i sestre!

Ova nam je godina u svojoj prvoj polovici donijela niz velikih i milosnih događaja kojima Gospodin nastavlja ispisivati stranice povijesti svoje ljubavi prema nama. Iz dana u dan, živeći s Njim i

za Njega, „hodočastimo“ ovim životnim putem koji je On sâm i koji nam neprestano donosi nove „izazove“ da na tu ljubav odgovorimo svojom.


103

Nakon vizitacije koju je u našoj zajednici

imao naš mjesni ordinarij mons. Marin Srakić, 21. veljače smo pristupile našim samostanskim izborima kojima je on predsjedao te smo na sljedeće trogodište za novu poglavaricu izabrale s. M. Josipu od Milosrdne Ljubavi Božje, a za savjetnice, po redoslijedu izbora, s. M. Barbaru od Vječnog Oca, s. Dobrilu od Bezgrješnog Srca Marijina, s. M. Jelenu od Krista Kralja te s. M. Karmelu od Krista Kralja.

Vrlo lijepom trodnevnicom pripravile smo se na svetkovinu našeg svetog oca Josipa. Zbog dovršenja naše crkve, mogle smo sve to organizirati na široj razini. Odaziv ljudi bio je vrlo velik i iz dana u dan sve veći, što će, nadamo se, postati dobar običaj u našoj župi. Bilo je predivno vidjeti ljude kako se u skupinama s raznih strana slijevaju prema samostanu, pjevajući i moleći krunicu. Svemu tome pridonio je i naš župnik vlč. Mirko Mrnarević koji je pomogao osmisliti sadržaj i tematiku trodnevnice. Prvi smo dan razmišljali i molili za bolesnike, u drugom nam je danu nakana bila za naše obitelji, mlade i nezaposlene, a trećeg smo dana molili za obnovu vjere. Svakog dana se predstavljala po jedna od tri različite skupine koje sve zajedno tvore jednu obitelj naše župe: prvi je dan pripao zajednici vjernika iz puka, drugog nas je dana svojim iskrenim svjedočanstvom dirnuo štićenik Doma za psihički oboljele odrasle osobe koji se nalazi u našoj župi, te smo se na koncu treći dan predstavile i mi, dobivši svaka po jednu crvenu ružu na dar od djece naše župe.

Svete Mise i molitve tih je dana predvodio naš župnik, dok je svečanu svetu Misu na samu svetkovinu predslavio vlč. Toni Štefan. Vjerujemo da je sv. Josip tih dana izmolio pregršt milosti i malima i velikima, te da će moć njegova zagovora i dalje privlačiti ljude da ga s pouzdanjem mole za sve svoje potrebe i nakane.

Nekoliko dana nakon toga, 23. ožujka, u slijedu svoje bratske posjete hrvatskom Karmelu, pohodio nas je definitor o. Albert Wach u pratnji naših o. Antonija i o. Darija. Jednostavno i srdačno, o. Definitor je započeo susret predstavljanjem i značenjem „cetusa“ kojem pripadamo u Redu, a zatim nas je, u sklopu priprave za obljetnicu rođenja svete Majke Terezije, potakao na čitanje i proučavanje djela sv. Majke u cilju obnove našeg duhovnog života kroz izravan doticaj s njenim riječima, te je na kraju zatražio i osobno svjedočanstvo sestara, osobito onih mlađih, o načinu čitanja i utjecaju terezijinih djela na naš karmelski život.

Vrlo velik dan za našu zajednicu bio je 1. svibanj, kada je pod zaštitom svetog Josipa radnika posvećena naša crkva i uspostavljena klauzura. Cijeli obred posvete crkve – od svoga početka kada smo se u procesiji uputili prema zaključanoj crkvi koju je otvorila naša Majka zamolivši oca nadbiskupa mons. Marina Srakića da je blagoslovi i posveti, pa sve do svečanog paljenja svjetla u crkvi čime je označen završetak obreda – sve je bilo vrlo simbolično i nama nadasve dirljivo, sjećajući nas na mnoge godine čekanja i čežnje za ovim danom koji se ostvario Bogu na slavu! Sudjelovale smo svim srcem, a vjerujemo i sav prisutni puk, naši župljani, prijatelji i dobročinitelji te naš pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, mnogo prisutnih svećenika i bogoslova u asistenciji i u predvođenju liturgijskog pjevanja. Osobito nam je bilo drago što su i sedamnaestorica

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

104

naših karmelićana, svećenika i braće, došli podijeliti s nama taj veliki dan, taj veliki dar!

U ime naše zajednice svima je zahvalio naš o. Jure Zečević, dok je o. Jakov Mamić pročitao povelju posvete crkve.

U oltar naše crkve ugrađene su relikvije

naših svetih roditelja sv. Majke Terezije od Isusa i sv. Oca Ivana od Križa. Na taj način, hraneći se svakodnevno s tog oltara, podsjećamo se da nam se i hraniti njihovom karizmom koju ostvarujemo u ovom molitvi posvećenom prostoru. Još jednom smo se osjetile radosno i prihvaćeno u okrilju naše nadbiskupije, ali i odgovorno da nastojimo svojim životom opravdati riječi oca Nadbiskupa koji je naš Karmel po svom životu i djelovanju smjestio u samo srce nadbiskupije! Nakon završenog slavlja i razilaženja naših gostiju, u večernjim satima toga dana, okupljene oko kipa naše Gospe od Karmela i otpjevavši joj molitvu Salve Regina, ušle smo u naš kor zatvorivši rešetku, te na taj način i od tog trenutka zaživjele svoju karmelsku posvećenost u klauzuri našeg samostana.

U ponedjeljak 17. svibnja, naša je s. M. Jelena od Krista Kralja proslavila srebrni jubilej svojih svetih redovničkih zavjeta zahvalivši Gospodinu za mnoge primljene milosti i posvjedočivši obnovom zavjeta pred svojom obitelji i rodbinom pripadnost Bogu i Karmelu. Uz koncelebraciju vlč. Tonija Štefana i našeg o. Đure Filipovića, svetu Misu predslavio je o. Zvjezdan Linić, OFM, koji je svoju propovijed temeljio na

Isusovim riječima: "Bolje je za vas da ja odem", budući da smo bili u devetnici pred Duhove, a koje je na koncu primijenio i na našu s. Jelenu obrativši se nazočnoj rodbini da je i Jelenin odlazak bio "bolje za njih", jer je dio Božjeg plana i izvor blagoslova za sve njih.

Ove su godine za mjesto proslave Dana vjeroučitelja, osim Đakova, organizatori susreta svih vjeroučitelja naše nadbiskupije izabrali i naš Karmel, kao mjesto koje na svoj način radi za širenje vjere i Kristova Kraljevstva. Sveto misno slavlje tog 5. lipnja predvodio je naš nadbiskup mons. Marin Srakić, a cjelokupni susret bio je posvećen liku bl. Alojzija Stepinca, kao uzoru svećenika. Sudjelovalo je preko sto pedeset vjeroučitelja i šezdesetak vjeroučenika, a nakon sv. Mise uslijedila je dodjela priznanja vjeroučenicima osnovnih i srednjih škola te smo mi predstavile svoju zajednicu i način života u Karmelu, a i susrele se u govornicama sa svima onima koji su željeli s nama podijeliti svoje preporuke, pitanja, razgovor i brige.

Još jedan susret obilježio je ove dane svojom iznimnošću i sadržajnošću: po prvi smo se put susrele s našom braćom i sestrama u svijetu, pripadnicima Karmelskog svjetovnog Reda, koje je naš o. Vjenceslav Mihetec 19. lipnja objedinio kod nas iz zajednica u Zagrebu i Somboru. Njih četrdesetak sudjelovalo je najprije s nama na misnom slavlju u kojem je o. Vjenceslav ukazao, na temelju misnih čitanja toga dana, na Božje prvenstvo u našem životu i naš životni odgovor na osobno pitanje Tko je naš Bog? kojim na pravo mjesto trebamo staviti Njega, a potom i sve ostalo ne ulazeći u napast da pobožanstvenjujemo nešto što Bog nije. Nakon svete Mise i dijela programa koji su zasebno imali u dvorani ispod naše crkve, ponovno smo se susreli razmjenjujući svoja pitanja jedni drugima te dajući svjedočanstvo načina življenja iste


105

karmelske karizme u različitim životnim okvirima. Osobito je dojmljivo bilo čuti kako se u svojoj svakodnevici za molitveni prostor i vrijeme često puta i bore i žrtvuju naša braća i sestre u svijetu, pripadnici istog Reda, iste karizme, no različitog načina ostvarenja unutar naših životnih poziva.

Od 23. do 25. lipnja u našem je Karmelu održana IV. Skupština Udruge naših samostana u Hrvatskoj i BiH prilikom koje je za novo trogodište potvrđeno dosadašnje vodstvo Udruge. Bilo nam je drago ponovo ugostiti naše susestre iz različitih zajednica te opet razmijeniti svoja iskustva i mišljenja, no i vlastite želje i nadanja kako bismo zajedno kročili još povezanije i pouzdanije na ovom putu vrh gore Karmela, kako je i bilo geslo ove Skupštine: Skupa hodajmo!

I na kraju, svima vama, draga naša braćo i sestre, od srca čestitamo predstojeću

svetkovinu naše drage Gospe od Karmela, želeći vam i moleći marijansku poučljivost i poniznost kako bi se u nama ostvarilo otajstvo Karmela – cvatućeg i Božjim plodovima bogatog vrta Gospodnjeg! Vaše sestre iz Karmela u Breznici Đakovačkoj

MARIJA BISTRICA

Svećenička godina Svećenička godina, koja je završila na

svetkovinu Presvetog Srca Isusova, i nama je bila prigoda da se preispitamo zašto je naša Sveta Majka osnovala prvi obnovljeni Karmel. Posebna joj je želja bila da svaka njena kćer založi svu svoju egzistenciju i preda je za Crkvu, za njene goruće probleme, da sve to kroz molitvu nosi Gospodinu, a posebno "…kada bismo se sve predale molitvi za branitelje Crkve, propovjednike i učene ljude koji je brane, pomogle bismo u čemu bismo mogle ovome mome Gospodinu…" (Put k savršenosti, 1, 2).

Uz molitvu za svećenike, koja je ove godine bila pojačana, posebno nas je razveselila svaka vijest o novim duhovnim zvanjima za svećeništvo i redovništvo. Tako su don Mladen Delić i don Milan Ivančević,

salezijanci, doveli grupu mladića koji se zanimaju za redovništvo i mogući su budući kandidati za salezijansku družbu. O. Branko Zebić, OCD, posjetio nas je 22. ožujka s Boškom Roguljićem i Ivanom Ćelićem iz Splita koji bi željeli stupiti u Karmelski red, i sada se nalaze u postulaturi u Remetama. Kad smo već kod postulanata, spomenut ćemo i to da su 22. lipnja zajedno s o. Draženom Vargaševićem kod nas imali duhovnu obnovu.

Posebni doživljaj za zajednicu bio je 27. ožujka. kad su pješice na hodočašće Majci Božjoj u M. Bistricu došli karmelski bogoslovi i postulanti s magistrom o. Stjepanom Vidakom. Na karmelskoj web-stranici ovako su opisali taj događaj: "Došli smo u svetište, pomolili se i odmah otišli do naših dragih sestara u Karmel koje su nas očekivale. Prvo čime su nas počastile bila je

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

106

voda za pranje blatnjavih cipela, a zatim suhe čarape, majice, trenirke, šlape jer neki su sve to trebali. Pobrinule su se za nas kao prave sestre i majke. Nakon toga je slijedio susret u domu Očevu - samostanskoj crkvi gdje smo zajedno izmolili Večernje pohvale koje su bile predokus božanske liturgije radi anđeoskih glasova sestara. Nakon Večernje uslijedile su molitve Reda, Salve Regina, a nakon toga Euharistija koju je predvodio o. Stjepan.

Liturgijski dio zaista je bio vrhunac hodočašća kada smo zaboravili na sve neprilike našega puta.Uslijedila je večera u kojoj smo neizmjerno uživali, te radosni susret sa sestrama. Uz priču, smijeh i pjesmu brzo je prošlo sat vremena te nam je bilo poći natrag. Naravno, ne pješice jer je o. Dario došao po nas kombijem. Pozdravili smo se sa sestrama uz obećanje da se, ako ne prije, vidimo do godine. Neizmjerno smo zahvalni dragom Bogu za ovaj dan jer osim suncem i kišom, obdario nas je dobrim raspoloženjem, smijehom, spremnošću na žrtvu i toplim i srdačnim prijemom naših sestara. Blagoslovljen Bog u vijeke!"

Ususret 500. obljetnici rođenja sv. Terezije Avilske

Ususret jubileju 500. godišnjice rođenja naše sv. Majke Terezije Avilske idemo iščitavajući njezina djela te nastojimo provesti u život njene naputke. U tu svrhu i u tom smjeru, pored našeg zajedničke Lectio teresiana knjige "Moj život", bila su i neka predavanja u sklopu permanentnog obrazovanja sestara:

14. 01. – o. Dražen Vargašević na temu "Neizbježna bol postaje žrtva ljubavi" – o patnjama i bolima sv. Terezije Avilske prema knjizi "Moj život";

20. 01. – o. Miljenko Sušac, SMM, progovorio je o dinamici krize sv. Terezije Avilske u njenom redovničkom životu.

Naglasak je bio na periodu života od 1554. – 1556. godine;

3. 03. – "Sv. Terezija Avilska i obnovljeni Karmel" predavanje o. Miljenka Sušca;

9. 03. – o. Jure Bosančić održao nam je nagovor pod motom "Korizmeni hod prema Uskrsu".

12. 03. – "Izabrani likovi karmelske duhovnosti i njihov odnos prema zdravlju", naslov je predavanja o. Jure Zečevića, OCD;

17. 03. – o. Srećko Rimac, OCD, obogatio nas je tumačenjem Velikoposne molitve sv. Efrema Sirskog koja se moli u grkokatoličkim Crkvama za vrijeme korizme, odnosno Velikog posta.

21. 04. – o. Miljenko Sušac: "Terezija i reforma karmelićana";

6. 05. – o. Petar Janjić, OCD, "Odlike ljepote Božjeg poziva i odaziva u Crkvi".

22. 05. – o. Dražen Vargašević: "Kako je molila sv. Terezija Avilska";

2. 06. – o. Miljenko Sušac: "Život u obnovljenom karmelu, s naglaskom na redovničkim zavjetima".

Život s Crkvom i za Crkvu Na Svijećnicu (02. 02.) naša je s. Josipa

Amalija od Milosrdne Ljubavi (Marija Biondić) proslavila 25. godišnjicu zavjeta. Bila je to prigoda za njenu osobnu i našu


107

zajedničku obnovu vjernosti Kristovom pozivu i predanju.

Intenzivnom radošću smo i molitvom pratile (6. 02) ponovnu uspostavu Sisačke biskupije i ustoličenje novog biskupa mons. Vlade Košića, kao i 20. 03. osnivanje nove Bjelovarsko-križevačke biskupije i ređenje novog biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka. Voditelj ovogodišnjih naših zajedničkih duhovnih vježbi od 15. do 20. 02. bio je vlč. Toni Štefan, duhovnik Međubiskupijskog sjemeniša na Šalati i dugogodišnji misionar u Beninu (Afrika). Središnja tema oko koje se sve kretalo bio je Isus, a vlč. Toni nam ga je predstavio na vrlo osoban i zanimljiv način. Približio nam ga je kao onoga za kojim možemo ići, jer nam je sličan u svemu, osim u grijehu.

Mons. Valentin Pozaić obradovao nas je svojom posjetom te je 28. 02. s nama slavio sv. Misu, imao susret sa sestrama a bila je i prilika za osobne susrete. Zahvalne smo za poklonjeno vrijeme i radosnu raspoloživost našeg Biskupa.

S nama je proslavio rođendan bl. Alojizija Stepinca 8. svibnja p. Vladimir Horvat, DI, dobar poznavatelj života i djela kardinala Stepinca. Pater je u susretu sa sestrama podijelio i događaje iz svoga života koji su ostavili traga kroz njegov život i rad.

Ohrabreni i nagrađeni Primjećujemo da su neki svećenici i

vjeroučitelji uveli lijep običaj da zajedno s prvopričesnicima i krizmanicima dolaze na hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj i onda posjete i naš samostan pa je i ove godine bilo više grupa jednih i drugih.

Nagradno hodočašće i posjet našem samostanu zaslužila je grupa srednjoškolaca aktivnih u župama grada Virovitice sa svojim vjeroučiteljem; zatim sudionici vjeronaučne olimpijade Varaždinske biskupije te Zbor mladih Varaždinske biskupije koji su stigli u organizaciji

Kateheskog ureda s voditeljem tog Ureda vlč. Damjanom Korenom.

Praktična nastava iz vjeronauka na programu je u šestim razredima osnovne škole pa su u sklopu te nastave neki vjeroučitelji zaželjeli upoznati svoje vjeroučenike sa sestrama karmelićankama, pa su nas tako posjetili: učenici O. Š. Retkovec iz Zagreba s vjeroučiteljicom Marijom Žganjer; O. Š. "Mato Lovrak" iz Kutine, te učenici iz župa Budaševo, Topolovec, Gušće. Pohodila nas i je grupa učenika sedmih razreda iz Paga sa svojom vjeroučiteljicom.

U našoj Kronici zabilježene su još neke veće hodočasničke skupine koje su posjetile naš samostan: Zajednica "Dobri Pastir" pod vodstvom s. Biserke Jagunić, ŠSF; molitvena zajednica "Bog je ljubav" sa fra Marinkom iz Požege; hodočasnici iz Rijeke predvođeni gospodinom Josipom; djelatnici agencije Croatia express (Zagreb); sestre dominikanke i grupa djevojaka koja je kod njih u zagrebačkom samostanu imala duhovnu obnovu; hodočasnici iz Dalmacije (Šibenik, Split, Vodice); župa sv. Ane iz Gornje Vežice (Rijeka) sa župnikom vlč. Antom Zovkom; župa Biograd na moru; hodočasnici iz Sofije sa fra Tomasom; djelatnici župnog Karitasa iz Kutine; vjeroučitelji iz okolnih župa koji su imali susret u O. Š. Marija Bistrica.

Generalni definitor i Karmelska mladež

Prvog dana (16. 03) svog bratskog posjeta Hrvatskoj karmelskoj provinciji generalni definitor o. Albert Wach posjetio je popodne naš Karmel. O. Albert nas je općenito upoznao s trenutnom situacijom u Redu, a mi smo s njim podijelile svoje iskustvo u čitanju djela svete Terezije prema dokumentima koje je kao smjernice dao Generalni kapitul. To ga je obradovalo te je

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

108

preporučio sebe osobno i cijelu Generalnu upravu u naše molitve.

U okrilju našeg samostana održana je u

subotu, 17. travnja, cjelodnevna duhovna obnova za Karmelsku mladež koje se okuplja oko sestara karmelićanki BSI na Vrhovcu. Petnaestak mladih, predvođenih s. Majom Pavlom, razmatralo je prije podne s o. Dariom Tokićem četiri upute sv. Ivana od Križa jednoj Bogu posvećenoj osobi kako da postigne savršenost, a poslije podne bio je rad u skupinama. Zajedno s nama molili su

Večernju molitvu, nakon koje je bila sv. Misa koju je predslavio o Dario i pod kojom je bila prigoda za primanje karmelskog škapulara. Nakon sv. Mise bio je kratki susret i druženje s mladima.

Raspjevane „Ribice“ Veliku su nam radost pripremili 12. 06.

svojim dolaskom, pjesmom i radošću mališani iz Dječjeg vrtića Graberje (Varaždin) s neumornom i zauzetom tetom Žanom. S djecom i njihovim roditeljima smo „stari znanici“ jer se dopisujemo za Božić i Uskrs i posebno se za njih molimo. Obučeni u plave majice s imenom njihove vjerske grupe „Ribice“ željeli su obradovati sestre recitalom i pjesmom „Isuse, volim te!“. Na repertoaru je bilo i još drugih pjesama uz glazbenu pratnju tete Đurđe, a tekst jedne kitice pjesme „Jupi Jaja…“ posebno nam je zazvonio:

„Ja bih htjela biti kao časna sestra (2x) I da sam ista kao ona Pjevala bih dva – tri tona Slaveć uvijek pjesmom milog, dragog Boga. Jupi – jaja – jupi, jupi, ja…“

Evo, tako nam Gospodin priređuje uvijek nova iznenađenja, uvijek nove radosti. U tom prozračnom i vedrom tonu čestitamo Vam svima našu najveću svetkovinu - Gospu Karmelsku. Neka nas ona po usponu uvijek vodi bliže Gospodinu. Pozdrav svima!

Vaše sestre iz Marije Bistrice

SARAJEVO

Draga naša braćo i sestre!

Od našeg prošlog javljanja proteklo je evo skoro šest mjeseci. Pokušat ćemo za to razdoblje slijediti tragove onih koji su za sobom ostavili "snopove zlatne svjetlosti".

Prvi posjet u Novoj 2010. zabilježili su u našoj kronici 3. siječnja, počevši u Ime Isusovo, fra Lovro Gavran, provincijal i fra Mirko Majdandžić, ekonom franjevačke provincije Bosne Srebrene. U ugodnom


109

bratsko-sestrinskom razgovoru naši fratri su podijelili s nama bogatstvo svoje duše i misli, a nisu propustili da nas obdare i sa dvije gajbe finog fratarskog domaćeg soka. U našoj spomen-knjizi zapisali su, između ostalog: "Molimo Boga za širenje karmelske karizme u BiH… Dao Bog – sve ono što je Njegovu narodu potrebno, a što čovjek svojom snagom ne može ostvariti".

6. ožujka posjetila nas je delegacija Radio Marije, na čelu sa njezinim predsjednikom iz Italije preporučivši u molitve nakanu da se glas "Radio Marije" pročuje i našom Bosnom i Hercegovinom.

Ugodno nas je iznenadio i posjet našeg o. Vjenceslava koji je u Sarajevu održavao duh. vježbe svećenicima Vrhbosanske nadbiskupije, pa je svratio i svojim sestrama. Pater nam je za vrijeme razmatranja priredio lijepu meditaciju na temu muke Isusove uz dijapozitive i glazbu, što je za nas bilo veliko osvježenje, jer takav način meditacije nismo imali odavno.

Od 2. – 3. ožujka imali smo radost ugostiti naše sestre - Savjetnice Udruge i našeg o. Juru Zečevića, duh. Asistenta Udruge, povodom održavanja III. sjednice Savjeta Udruge. Tim povodom pohodio nas je i naš uzoriti otac kardinal, Vinko Puljić, koji se susreo sa cijelim savjetom Udruge i zasebno s o. Jurom.

U bratski posjet našoj Zajednici, na svetkovinu sv. Oca Josipa 19. ožujka, u večernjim satima doputovao je sa Buškog jezera o. Albert Wach, generalni definitor, u pratnji našeg o. Dominika.

U ugodnom bratsko-sestrinskom ozračju imali smo prigodu upoznati se sa područjem djelovanja o. Alberta koje mu je povjereno u okviru Reda, kao i sa smjernicama Generalne kuće u pogledu priprave za 500. Jubilej rođenja naše sv. Majke Terezije. O.

Albert se zanimao kako sestre „iščitavaju“ djela sv. Terezije, te kako doživljavamo našu prisutnost na ovom području – u Bosni i Hercegovini.

Drugi dan, 20. ožujka o. Definitor i o.

Dominik u jutarnjim satima služili su sv. Misu u našoj crkvi. Prije polaska zajedno smo još prošetali samostanskim vrtom, a zatim smo se pozdravili sa našim Patrima, koji su radosno nastavili put za Zagreb.

U prvim danima proljeća, točnije 23. ožujka, održani su izbori u našoj Zajednici i izabrana nova Uprava, o čemu ste svi neposredno obaviješteni.

13. travnja posjetila nas je grupa liječnika – stomatologa iz Italije "La carovana sorriso" koji su nam velikodušno ponudili svoje usluge i na licu mjesta učinili što su mogli… a djeluju kao humanitarna organizacija na nekoliko mjesta u BiH besplatno liječeći siromašne.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

110

30. travnja posjetila nas je grupa učenika koji pohađaju pravoslavni vjeronauk sa svojim vjeroučiteljem Nebojšom koji su bili na izletu u Sarajevu, a svrha im je bila upoznavanje drugih religija u BiH.

U svibnju su nas u dva navrata posjetili dobročinitelji iz Italije, iz Brescie i Bergama, koji su nas obilno obdarili živežnim namirnicama, tako da smo imali u izobilju za se i za siromahe koji nam svrate.

8. svibnja posjetila nas je delegacija iz Bjelovara na čelu sa gđom Đurđom Adlešić i gosp. Antunom Korošec koji već "tradicionalno" dolaze u posjet Caritasu na Stupu i rado svrate u naš Karmel.

Veliki događaj za našu Župu bio je kongres bogoslova koji se održavao od 14. – 16. svibnja kod nas u Sarajevu, a Župa Stup je bila domaćin bogoslovima Đakovačke

bogoslovije. Tih dana naš je karmel ugostio svećenike – profesore vlč. Ivana i vlč. Božu, a u nedjelju 16. svibnja imali smo radost da su bogoslovi sa svojim odgojiteljima kod nas slavili sv. Misu. U poslijepodnevnim satima, također su nas posjetili bogoslovi iz sjemeništa "Redemptoris Mater" iz Pule sa svojim odgojiteljima, koji su vjerni prijatelji Karmela.

Imali smo još mnogo drugih i dragih posjeta koji nisu zapisani u kronici, ali jesu u srcima sestara, a nadamo se i u Srcu Isusovu. Svi su dolazili preporučiti se u molitve i "udahnuti dašak" mira i nade sa gore Karmela za svoj život.

Do sljedećeg javljanja, ostaju s Vama u molitvenom zajedništvu,

Vaše sestre iz Sarajeva

SORA – SLOVENIJA Naš dragi pater provincial, drage sestre in

bratje, sprejmite topel poletni pozdrav iz Karmela Sora v Sloveniji!

Moj prvi odziv, ki sem ga doživela ob prošnji g. tajnika p. Jureta OCD, naj spet napišemo par besed za novo št. Vjestnika, je bil naslednji: Saj se v tem času ni še nič novega zgodilo! Vsakdanji dogodki si sledijo v določenem ritmu. Vmes malo praznovanja…, pa tisto skrito dogajanje, ki je večinoma zavito v molk in skrivnost tihega šepeta, ki se zrcali v besedah ženina v Visoki pesmi: "Vstani, moja draga, … odpravi se, ker glej, zima je minila, deževje ponehalo, prešlo. / Cvetice so se prikazale v deželi, čas petja je prišel in glas grlice je slišati v naši deželi." (Vp 2,10-12) Tako se sredi sivega vsakdana znova in znova

prebuja Božje življenje v posameznih dušah in v skupnosti.

Svečnico, dan posvečenega življenja, smo obhajale skupaj s salezijanskim inšpektorjem dr. Alojzijem Slavkom Snojem SDB. Po sveti maši je z nami velikodušno podelil svojo izkušnjo 50-letne zvestobe svetim zaobljubam.

Na prvi petek v februarju smo se prvikrat srečale z našim novoimenovanim nadškofom in metropolitom dr. Antonom Stresom CM. Obljubil je, da bo rad nadaljeval tradicijo svojih predhodnikov in če le mogoče z nami obhajal sv. evharistijo vsak prvi petek v mesecu. V srečanju v klavzuri nam je po sveti maši posebno priporočil v molitev svoj nov začetek in mnoge težke zadeve v naši Cerkvi in domovini. Tudi v poznejših srečanjih z njim


111

smo lahko začutile njegovo naklonjenost našemu poklicu in pripravljenost za sodelovanje z našimi samostani na Hrvaškem, saj je tudi Misijonska družba, katere član je, še vedno povezana s hrvaško provinco.

Sredi februarja nam je p. Pejo Janjić

OCD v duhovnih vajah pomagal razmišljati o našem življenju ob življenjskih zgodbah oseb Stare in Nove zaveze Svetega pisma, o Božjem klicanju in človekovem odgovarjanju nanj.

Z zahvalno sveto mašo smo v družinskem krogu na velikonočni ponedeljek, 5. 4. 2010, obhajali srebrni jubilej zaobljub matere s. Petre. Somaševala sta msgr. dr. Blaž Jezeršek, osebni tajnik g. kardinala Franca Rodeta, prefekta Kongregacije CIVCSVA,

in naš dragi pater provincial HKP o. Vinko Mamić.

V njegovi nazočnosti je s. Petra izrekla obnovo svojih zaobljub. S pozornostjo smo prisluhnile provincialovim besedam v homiliji, kjer je med drugim dejal: „Ne znamo, zašto je Bog baš s. Petru htio i pozvao, zašto je baš njezino ime izgovorio. Ili ono što znamo, jeste, da je s. Petra odgovorila na taj poziv i da je ostala vjerna kroz sva svoja redovnička ljeta. I toga se danas sjećamo. Ne znamo, koji su sve trenuci proživljavani u tom vremenu – to znaju samo Petra i Gospodin, koji ju je pozvao. Ono, što znamo, jeste, da je živjela po svojim zavjetima celibata, siromaštva i poslušnosti. I toga se spominjamo i na to Bogu zahvaljujemo, uvjereni, da je i to jedno od Božjih djela.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

112

Spominjamo se 25 godina vjernosti Bogu u pustinji Karmela ... Danas se Bogu na tome zahvaljujemo u spominjanju njegovog djela u s. Petri i njezinog surađivanja s Njim, njezinog hoda koji je kao Abrahamov hod: "Napusti sve …". Ništa nije znao, ne kamo ide, ne gdje je ona zemlja, o kojoj mu je Bog govorio … ali je poslušao i krenuo i ostao vjeran na putu. I kao Abraham, tako i Petra, u noći vjere, ... Koliko če još vrijemena služiti Bogu, to ne znamo. Vjerujemo, da bude kao i dosada ustrajna i vjerna. Ono što znamo, jeste, da bude na tom putu Gospodin uvjek sa njom, pokazivajuč ji stazo života. A kada završi taj put, onda ji bude podario radost i pokazivao ji svoje lice. Tako neka bude. Amen. “

V majski pobožnosti naši nebeški Materi smo pričele bližnjo pripravo na Vseslovenski evharistični kongres z branjem in premišljevanjem evharističnih šmarnic mariborskega pomožnega škofa dr. Jožefa Smeja.

V maju nas je dvakrat obiskal upokojeni nadškof msgr. Alojz Uran. Obakrat je maševal: prvič za binkoštni praznik, drugič pa za praznik Marijinega obiskanja, 31. maja. Po sveti maši je ob diaprojekciji z nami podelil trimesečno izkušnjo bivanja v nanovo zgrajeni neokatehumenski hiši duhovnosti "Domus Galileae" v Sveti deželi.

In že se je približal težko pričakovani in skrbno načrtovani praznik Vseslovenskega evharističnega kongresa. Tri dni pred praznikom, v četrtek 10. junija, je Marija Pomagaj z našega narodnega svetišča Brezje pričela svojo romarsko pot na stadion v Celje, kjer se je evharistični kongres odvijal. Na svoji poti je obiskala 10 župnij. Vsepovsod so jo verniki sprejeli slovesno in veselo, kot svojo resnično Mater, Kraljico in priprošnjico. Podnevi in ponoči so se ob njeni podobi zgrinjali verniki v neprekinjenem češčenju, ki je bilo po večini združeno s češčenjem Jezusa v Najsvetjšem zakramentu.

Nedelja, 13. junija 2010, bo s posebnimi črkami zapisana v zgodovino Cerkve na Slovenskem, ki je v Celju obhajala Slovenski evharistični kongres. Bil je to praznik vere za okoli 32 tisoč vernikov, ki so prišli obhajat evharistično slavje kot eno srce in duša, da bi izpričali svojo vero v Jezusa Kristusa, navzočega v svetem Rešnjem Telesu in Krvi. Hkrati s pričevanjem vere so verniki na evharistično slavje prišli tudi zato, da bi bili priče še enemu izjemnemu dogodku: razglasitvi za blaženega Alojzija Grozdeta, mladega fanta, ki je s svojim pogumnim pričevanjem za Jezusa Kristusa, ki se ni ustavilo pred nobeno grožnjo, postal prvi slovenski mučenec za sveto vero.

Somaševanje preko 700 duhovnikov in škofov je vodil papežev legat kardinal Tarcisio Bertone, ki je s slovesnim tonom prebral pretresljive besede svetega očeta Benedikta XVI: "Po goreči želji našega brata Andreja Glavana, novomeškega škofa, in drugih bratov v škofovski službi ter mnogih vernikov, in potem, ko smo slišali za mnenje Kongregacije za zadeve svetnikov, z našo apostolsko oblastjo dovoljujemo, da se častitljivi Božji služabnik Alojzij Grozde, verni laik iz Katoliške akcije in mučenec, ki


113

je v moči evharistije s svojo stanovitno vero in zvestobo do Kristusa, sprejel preganjanje vse do mučeniške smrti, odslej imenuje blaženi in se njegov god obhaja na krajih in po ustaljenih pravnih predpisih vsako leto 27. maja, na dan njegovega rojstva in svetega krsta."

Bl. Alojzij Grozde (1923 – 1943), nezakonski sin matere, ki se je pozneje poročila z drugim moškim in z njim imela še 9 otrok, je po težkem otroštvu, po dobroti svoje tete postal vzoren študent škofijske klasične gimnazije v Ljubljani. Živel je v Marijanišču in bil med najbolj gorečimi pobudniki Katoliške akcije. Ko se je l. 1943 sredi vojne vihre za novoletni praznik vračal domov na Dolenjsko, se je ustavil v cistercijanskem samostanu v Stični in za

prvi petek, 1. januarja, tam opravil spoved, bil pri sveti maši in obhajilu. Še isti dan so ga na poti domov zajeli partizanski komunisti in ga po zverinskem mučenju usmrtili. Očitali so mu špijonažo, četudi so pri njem našli le tri knjige: Latinsko mašno knjigo, Hojo za Kristusom in Poročilo o Fatimski skrivnosti.

Njegovo truplo so po dveh mesecih našli otroci, ki so v gozdu nabirali zvončke. Mnoge priče tega dogodka živijo še danes…

Tokrat je naš prispevek malo daljši, ker smo z vami želele podeliti veselje dogajanja v Cerkvi v naši domovini. Vsem vam želimo lepo pripravo na praznik naše Karmelske Matere in Kraljice in vas vse prisrčno pozdravljamo!

Vaše sestre iz Sore, Slovenija

SOFIJA - BUGARSKA

Draga naša braćo i sestre! Proteklo je šest mjeseci od našeg zadnjeg

javljanja. I evo nas ponovo iz Karmela Duha Svetoga, da Vas uvjerimo da smo zajedno s Vama u ljubavi Kristovoj, koja nadilazi svaku mudrost. Želimo s Vama svima podijeliti naše male radosti i našu svakodnevicu.

Glavna tema naših razgovora, kroz ove zadnje mjesece, kao i na našim tjednim kapitulima, svakako je priprava za 500 obljetnicu rođenja naše sv. Majke Terezije. Tu smo skupa sa svima Vama, dok osobno i zajednički čitamo njen život, da nam pomogne do zive vode za kojom svi žeđamo. Voda je to koja izvire u obilju iz Isusa Krista, koji je uvijek isti i koji i nas nalazi, danas, ovdje i sada…

Zahvalne smo dragom Bogu da nam u tome pomažu i naša braća Karmelićani. Tako smo od početka ove godine započeli niz predavanja, s o. Srećkom na temu: naše pravilo a s o. Tadejem dokument “Za tebe

sam rođena”. Također nam i arhimadrit Blagovest Vangelov povremeno ima predavanja na temu” liturgijska molitva”.

Evo i nekih malih ali radosnih zbivanja iz naše zajednice. Kako su Božji darovi beskrajni i mi smo točno na sv. Josipa dobili veliki dar od Njega. Stigla nam je dugo čekana dozvola za gradnju naše samostanske crkve. I tako su 22. ožujka započeli radovi i sva buka, koja kao da se s nama natječe dok molimo u našem privremenom koru. Velika je to radost i istinski “Tebe Boga hvalimo”. I možda bas zato što kiša često pada, crkva raste, kao gljive iza kiše. Očito je da se Božja providnost brine i mi se nadamo da će se brzo zaoriti “Te Deum” u novoj crkvi, kao i u našem novom koru i da će sve biti na Njegovu veću slavu.

25. ožujka obradovo nas je posjet našeg Definitora o. Alberta Wacha, koji je došao u pratnji o. Antonia Maria, priora iz Remeta, o. Darija Tokića i naše braće iz Sofije.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

114

Tako nam je Blagovijest, koju smo toga dana slavile, ispunila srce, dok smo bili zajedno s našom braćom i 2 sata su prošla tako brzo.

Uskrsnuće Gospodinovo lijepo smo

proslavile a na Uskrsni ponedjeljak svečanu sv. Liturgiju kod nas je predvodio Apostolski Egzarh mons. Hristo Projkov, skupa sa našom braćom i drugim našim svećenicima. U propovijedi mons. Hristo se osvrnuo na Mariju Magdalenu i njezino traženje Isusa, koje nije ostalo bez ploda. A mi? Kazao je nadbiskup, znamo li Ga tražiti, nalazimo li Ga, i poznajemo li Ga…?

Na 8 travnja imale smo jedno iznenađenje od Božje providnosti. Posjetio nas je Istočno-katolički episkop iz Atene mons. Dimitrios Salahas, koji je došao u pratnji našeg vladike mons. Hriste Projkova. Kod nas su služili zajedno sv. Liturgiju. Koja radost slušati staroslavenski "Hristos voskrese " i grčki "Hristos anesti". Cijela Liturgija sv. Ivana Zlatoustog bila je na bugarskom i grčkom. Mons. Salahas cesto posjećuje sestre karmelićanke u Ateni, s kojima smo mi na osobit način povezane, jer su i one kao i mi osnovane iz Istanbula.

Točno 24 svibnja naš Karmel je navršio svojih 75 godina. I ne samo što ne ide u mirovinu, nego postaje sve mlađi. I dajući hvalu Trojedinomu Bogu ide naprijed,

hvaleći Njega koji je vječno mlad. Za tu, za nas veliku proslavu, priredile smo se trodnevnicom, koju je imao naš o. Srećko Rimac. Govorio nam je o povijesti ovog, u svijetu prvog, istočnog Karmela, sve od njegova početka do danas. Kako mu je bio dostupan dnevnik osnivateljice majke Marije od Anđela, mogao nam je reći puno toga što nam je bilo korisno, zanimljivo i pravo otkriće.

Zaista je bogata povijest ovog Karmela. Zato danas cijela sveta Crkva i svi mi crpemo snagu iz tog Izvora, koji je otvoren za anas preko zrtava nasih prvih Majki i sestara. Taj Izvor i ta ziva voda izvire iz Križa. Za naš jubilej s nama su podjelili radost Apostolski nuncij u Republici Bugarskoj Janusz Bolonek, Apostolski Egzarh mons. Hristo Projkov, naša braća Karmelićani, te drugi svećenici i misionari u Bugarskoj, redovnice, naši trećoreci i puno naroda Božjega. U svojoj propovjedi mons. Hristo nas je potaknuo da se osobito molimo za svećenike. Da budu sveti i uvijek blizu do Isusa, inače ga ne će moći dati drugima. A kako Katolička Crkva istočnog obreda ove godine slavi 150 godina sjedinjenja s Rimom, nadbiskup je nas jubilej nazvao jubilejom u jubileju.

5. lipnja Bog nam daruje novu radost. Nas o. Joan od Križa i Božjeg milosrđa (Hadziev), OCD, zaređen je za svećenika u sofijskoj konkatedrali sv. Josipa. Prvi Bugarin karmelićanin, koji pripada Hrvatskoj provinciji sv. Oca Josipa. Isprošen je od Božjeg milosrđa s puno žrtava i samoprijegora naših prvih sestara koje su od 1943. godine zapoćele moliti da Bugarska ima oce karmelićane i da ima zvanja. Bog nam ga je dao kao dar baš za naš jubilej, po imenu Joan (sin utjehe) i nadamo se da će biti na utjehu mnogima…

Za njegovo svecenicko redenje, dosao je nas provincijal o. Vinko Mamic s još petnaestak braće iz Hrvatske i Sombora.


115

Tom zgodom su i nas posjetili i nasa govornica nikad nije bila ispunjena s toliko brace i s toliko radosti. A svi Bugari koji su ih vidjeli rekli su: mladi, radosni i normalni karmelićani.

Bogu hvala na tom daru i neka se samo On slavi.

Preporučamo se u Vaše svete molitve, dok Vam od srca čestitamo svetkovinu Gospe Karmelske, Majke i Kraljice Karmela.

Srdačan pozdrav iz Bugarske (zemlje ruža)!

Vaše sestre iz Sofije

NËNSHAT – ALBANIJA

Iz Nënshata, 22. 06. 2010. Vrijeme leti. Mnogi događaji su iza nas, a

iza svih njih “stoji” Gospodin koji je prebogat u svome milosrđu i koji nam je u svakom trenutku pokazivao kako je “jedan dan u dvorima Gospodnjim bolji od tisuću drugih”.

Zahvaljujući svećeničkoj godini i inicijativi našeg oca Generala, ovo vrijeme u našoj zajednici proteklo je u znaku svećenika i svećeništva te u intenzivnijem druženju s našom sv.Majkom Terezijom. Sve molitve upućene Gospodinu za svećenike donijele su i u našim srcima mnogostruke plodove i to nam je poticaj da, iako je završla svećenička godina, nastavimo istim žarom moliti se i žrtvovati za svećenike. Tako ćemo najbolje ispuniti naše zvanje i želju naše sv. Majke Terezije te nastaviti misiju naših svetica da budemo "apostoli apostola".

Ove godine Gospodin nas je obradovao đakonskim i svećeničkim ređenjima u našoj mjesnoj Crkvi. Osobita radost za sve nas bilo je svećeničko ređenje prvog albanca kapucina. Fra Prel Syla ušao je u novicijat kad smo mi došle u Nënshat, pa smo ga svih

ovih godina posebno pratile molitvom i sestrinskim prijateljstvom. Prije ređenja je kod nas imao duhovne vježbe pod vodstvom o. Alfreda Marchella na kojema smo i mi sudjelovale. Tema je bila svećeništvo u svjetlu poslanice Hebrejima. Svećenički red primio je po rukama našeg biskupa mons. Lucjana Avgustina u novosagrađenoj katedrali. Odmah slijedeći dan o. Prel je imao Mladu Misu za župu Nënsaht u našoj crkvi. Vjernici su ispunili crkvu do posljednjeg mjesta. Svi smo bili vidljivo uzbuđeni, a u mnogim očima su svijetlile suze radosnice. Propovijedao je o. Francisco Neri, provincijal, a slavlje je uzveličao prekrasnim pjevanjem zbor zajednice "Božji hram". S o. Prelom došli su podjeliti radost i brojna subraća iz kapucinske provincije iz Barija. S njima je došlo i nekoliko članova karmelskog svjetovnog reda, što je nama bilo vrlo ugodno iznenađenje. Izrazili smo želju da se naša suradnja i prijateljsvo nastave i prodube.

Također veliki dar za našu zajednicu bilo je svećeničko ređenje o. Gjergja Ndreka, prvog albanca lazariste. On je redovito kod nas obavljao svoje mjesečne duhovne

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

116

obnove. Sada je neposredno prije svćeničkog ređenja imao kod nas duhovne vježbe pod vodstvom o. Salvatora Farija C. M. I ovaj puta smo sudjelovale i mi na svim predavanjima koja su bila usmjerena na temu svećeništva. O. Salvatore je najviše naglasio kako je prije svega bitno da svećenik bude u dubokoj povezanosti s Isusom preko iskrene molitve i života po vjeri, nadi i ljubavi. O. Gjergj je iza svećeničkog ređenja proslavio kod nas Mladu Misu kao zahvalu i dar nama za molitvenu podršku, preporučivši se i nadalje.

Već smo i prije pisale o našim aktivnostima u vezi prevođenja djela naše sv.Majke Terezije i sv. oca Ivana. Providnost nam je omogućila nastavak prevođenja, a prije nekoliko mjeseci u suradnji s ocima franjevcima iz Skadra izišla je iz tiska "Tamna noć" sv. oca Ivana od Križa. Za nas je to bila velika radost, a za cijelu Crkvu u Albaniji veliko obogaćenje.

I kroz ovo vrijeme naš Karmel je bio cilj mnogih hodočasnika. Svakodnevno dolaze ljudi tražeći molitvenu pomoć ili savjet. Iako to od nas zahtjeva velike napore, sretne smo što je, po daru milosti Božje, ova siromašna oaza molitve postala izvor milosti za mnoge.

Osim hodočasnika i potrebnika, posjećuju nas i naši prijatelji i dobročinitelji od kojih možemo ovdje izdvojiti samo neke.

Veliki dar na našim nedjeljnim svetim Misama je prisutnost članova zajednice Ivan XXIII koji svoju kuću imaju u našem selu. To su odrasli mladići s psihičkim poteškoćama, mentalno retardirani i sa drugim poteškoćama zbog kojih nisu sposobni živjeti samostalno. Svaka kuća ima poglavare koji su na neki način kao roditelji. Vrlo je dirljivo vidjeti ih kako sudjeluju u sv.Misi i kako se zdravi članovi brinu za bolesne. Jedna živa i opipljiva Isusova prisutnost.

Generalna poglavarica sestara "kanonica" sv. Križa iz Perua s nekoliko njezinih sestara je za nas bila vrlo ugodno iznenađenje. Imale smo prilike uživati u peruanskim duhovnim pjesmama punim poleta, života i jednostavnosti. A Majka Generalica pak je bila vrlo sretna kad je čula da smo mi Hrvatice jer ona nosi u srcu veliku zahvalnost prema hrvatskom narodu zbog mons. Drage Balvanovića koji je njihov župnik, a župa je posvećena sv. Leopoldu Mandiću. Iako njihova kongregacija nije stara još ni 100 godina, imaju puno zvanja te su njezine sestre prihvatile poziv mons. Otavia, biskupa Lezha (naše susjedne biskupije) da otvore kuću u Lezhu.

O. Giovanni N. kapucin, podijelo je s nama iskustvo njegovog misijskog 15 godišnjeg rada u Turskoj. Iako uz sve poteškoće koje susreće u dodiru s drugom kulturom i vjerom, pun je optimizma i njegovo iskustvo je da među malim ljudima, iskrenim vjernicima postoji međuvjerski dijalog i uzajamno poštovanje.

Nadbiskup Pescare, Tommaso V. je otvoreno iskazao veliku radost zbog susreta s nama i podržao nas da ustrajemo u našem pozivu.

Provincijal otaca dehonijanaca iz Napulja preporučio je njihovu cijelu Provinciju u naše molitve te s nama podijelio nekoliko prekrasnih doživljaja iz svoga svećeničkog služenja.

S. Agatha, provncijalka Sestara franjevki Bezgresnog začeća iz Graza podijelila je s nama tugu i zabrinutost zbog nedostatka zvanja i uopće beznadne situacije u njihovoj Provinciji. To je za sve njih tamna noć koja u isto vrijeme može biti prilika duhovnog sazrijevanja.

Naša draga prijateljica koja se za nas brine i opskrbljuje nas vjerskim tiskom iz Hrvatske, s. Snježna Stjepandić, prigodom službenog posjeta njezinim sestrama u


117

Albaniji, nije ni nas mogla zaobići. Na obostranu radost…

Naravno, najljepše iznenađenje za nas je bio dolazak naše braće karmelićana. NaJprije na početku korizme iznenadio nas je dolazak o. Adolfa iz provincije Veneto. Ostao je s nama nekoliko dana i obogatio nas predavanjem o našoj sv. Majci i njegovim iskustvima o otvaranju samostana u Rumunjskoj.

Kratko, ali ugodno, upravo u bratsko sestrinskom ozračju, proveli smo u drštvu s našim o. Jakovom Mamićem i o. Dominikom.

Posjet o. Srećka i br. Stipe nas je još više zbližio sa našom braćom i sestrama u Bugarskoj. O. Srećko nas je obogatio i osvježio prekrasnim predavanjima o smislu kontemplativnog života i time nas još više potakao da živimo ono što jesmo. Predavanja su obilovala citatima naših svetaca, a osobito sv Terezije Benedikte od Križa. Budući da smo pred svetkovinom naše drage Gospe Karmelske rado dijelimo s vama jednu od njezinih misli o našoj Gospi:

"Marija, Majka i Kraljica Karmela je bila ona koja je zasadila na vrhovima brda Karmela vrt svome Sinu koji je toliko vrijeđan i pogrđivan od ljudi. Kada ga toliki odbacuju, vrijeđaju, Majka Marija mu pritječe u pomoć i, na vrhu Karmela podiže vrt za utjehu svome Sinu. Karmelski vrt je zasadila Majka Marija kako bi Isus imao utjehu duša koje su njegove."

Ovim riječima čestitamo svima, draga braćo i sestre, svetkovinu naše Majke, Sestre i Kraljice! Neka nas ona vodi i poučava da svaki naš samostan i svaki od nas bude mjesto počinka njezinom Sinu, našem Isusu!

Sve srdačno pozdravljaju vaše zahvalne sestre iz Albanije.

DODATAK: PREDAVANJE O. ZDENKA KRIŽIĆA NA III. SKUPŠTINI UDRUGE

BRAĆA I SESTRE OCD - JEDNA OBITELJ

Da braća i sestre OCD pripadaju jednoj te istoj obitelji nije teško dokazati bilo iz povijesnih bilo iz pravnih izvora. Imamo jednu te istu obnoviteljicu, utemeljiteljicu, jednu te istu duhovnost koja izvire iz jednog te istog korijena, tj. iz karizme iste osobe.

Kada je sveta Terezija započela s obnovom sestara ubrzo je uvidjela prijeku potrebu da to isto učini i u odnosu na fratre, jer bi to bilo za opće dobro Crkve, ali i velika potreba za duhovno vodstvo i pomoć sestrama.

Za svoj pothvat platila je veliku cijenu. Patnje koje je podnijela osnivajući novu zajednicu sestara nisu bile tako velike koliko one kod obnove fratara. U tom smislu imamo njezinih svjedočanstava na pretek.

PREDAVANJE: BRAĆA I SESTRE OCD – JEDNA OBITELJ

118

Terezija obnavlja zajednice fratara uz velika trpljenja

Pogledajmo malo povijesno to njezino djelo. Kada godine 1567 General Reda Gian Battista Rossi dolazi u Avilu i pohađa novoosnovani samostan Svetoga Josipa, Terezija, preko biskupa don Alvara di Mendosa, traži dopuštenje za osnivanje u Avili i jednog samostana Bosonogih, prvotnog Pravila. General je, vidjevši stil života prve obnovljene Terezijine zajednice, vrlo rado pristao, ali kada je kasnije vidio koliko je jaka opozicija u Kastiljskoj provinciji, i u Redu općenito, odgađa stvar.

Međutim, Terezija ne miruje. Čitamo: „Nekoliko dana poslije toga počeh razmišljati kako bi bilo potrebito da se, uz osnutke samostana sestara, osnuju i samostani fratara istoga Pravila“ (O 2,5).

Osim što bi to bilo dobro za opću Crkvu, Terezija vidi koliko bi to iznad svega bilo u budućnosti dobro za same njezine sestre, te počinje sve aktivnije raditi na tom ostvarenju. Na početku ni sama ne zna kako to izvesti, niti odakle početi, jer za to ne samo da nema nikakve ovlasti, nego je jako svjesna da dobiti takvu ovlast ne može niti sanjati. Ali opet ne odustaje djelujući u velikoj diskretnosti.

Piše ona: „Kad sam bila u Medini nastavila sam se zanimati za osnutak samostana redovnika, iako nisam znala kako to izvesti, budući da nisam imala niti jednoga kandidata. Odlučih o tome potajno razgovarati sa priorom samostana u Medini (Antun od Isusa) da vidim što on o tome misli. Učinih tako, a on se veoma razveseli kada je to čuo, i obeća da će on biti prvi kandidat“ (O 3,16).

S ocem Antunom se ona usudila o tome govoriti jer joj je on povjerio da razmišlja poći u Kartuziju. Potom ona nastavlja: „Malo poslije dođe u Medinu jedan mladi pater koji je još studirao u Salamanci, a zvao se Ivan od Križa. Razgovarajući s njim ostadoh vrlo zadovoljna, zahvaljujući Gospodinu. Saznadoh da je i on kanio poći u Kartuziju, izložih mu što namjeravam i zamolih ga da malo pričeka dok nam Gospodin ne podari samostan. Razložih mu kako bi bilo veliko dobro da ostane u svom Redu u kojem bi mogao dobro služiti Gospodinu. On mi dade riječ da će pričekati, ali zamoli da se to ne oteže previše. Kako sam vidjela da već imam dva redovnika za početak, učini mi se da je posao već gotov“ (O 3,17).

Ona ima dva kandidata, ali od njih ni jedan ništa ne poduzima u ostvarenju tog projekta, nego čekaju da Terezija sve sredi i priredi. Da, Terezija je ona koja traži rješenja: traži kuću, ide ju vidjeti, pogađa se za nju, traži dobročinitelje da bi se mogla kupiti, traži dozvolu od Generala, priprema kandidate poučavajući Ivana od Križa „o svem našem načinu života, o našem mrtvenju i sestrinskom zajedništvu, o načinu na koji imamo rekreaciju“ (O 13,5) i čemu ona služi, te na koncu izvodi prvi osnutak.

U svom opisu osnutaka samostana sestara, idući kronološki, ona opisuje i ovaj osnutak i to u dva poglavlja (13 i 14) kao i drugi osnutak samostana braće, onaj u Pastrani, jednostavno ne praveći nikakvu razliku. I kada govori o tim osnutcima i o cijeloj Obnovi ona stalno upotrebljava zamjenicu „mi“, „naš“, „nama“, itd. Po njoj, to je sve jedno te isto, pripada istom Redu i zajedničkoj karizmi.

I upozorenja ili savjete, daje bez razlike i sestrama i fratrima: „Za ljubav Božju zaklinjem vas sestre i oci moji…“ (O 14,4). Takvih i sličnih izričaja puna su njezina pisana djela.


119

Koliko je Terezija presretna zbog tog prvog osnutka, govori ona sama: „Bila sam puna najveće utjehe, iako nisam Bogu zahvaljivala toliko koliko je zasluživala ova velika milost… Vidjeh naime dobro da je ova milost mnogo veća od one što mi je iskazao kod osnivanja samostana sestara“ (O 14,12).

Terezija ide dalje. Osnivajući samostane sestara – jer nova zvanja čekaju – Terezija se bori i traži nove kandidate za osnutke samostana fratara, jer ne može se ostati na jednom. Ona već tada razmišlja o budućoj provinciji i budućem Redu Bosonogih.

Planirajući put za Pastranu, zbog novog osnutka samostana sestara, ona veli da je za vrijeme molitve pred Presvetim čula „da mi reče naš Gospodin, neka svakako idem u Pastranu jer se radi o više toga, a ne samo o osnutku samostana sestara, i neka ponesem Pravilo i Ustanove“ (O 17,3).

I zbilja, Terezija tu nalazi nova dva kandidata, Marijana i Ivana od Bijede. Oni su bili pustinjaci, ali ih Terezija uvjeri da pristupe u Red obnovljenog Karmela. Uvjerila je i o. Marijana da se zaredi za svećenika, jer je bila potreba, dok je Ivan od Bijede ostao brat.

Nakon ovoga Terezija bilježi: „Razumjela sam da je to ono što sam čula u molitvi, da se naime radi o nečem još, a ne samo o osnutku samostana sestara“ (O 17,9). Ona jasno otkriva da su i osnutci samostana obnovljenih fratara Karmela izričita Božja volja za nju.

Poslije svega Terezija veli kako joj je o. Marijan priznao da se sam iznenadio da je promijenio svoju odluku da ne ostane pustinjak i još k tome da je to učinio po nagovoru jedne žene: „I sad mi još to kad kada rekne kao da sam ja bila tome uzrokom a ne Gospodin“ (O 17,9), napominje Terezija.

Terezija je imala velikih problema sa princezom (kasnije će imati još većih) jer je insistirala na nekim stvarima koje su bile „protivne našem duhu“, kako veli Terezija. Princeza zatim odustaje od nekih stvari jer je vidjela da je Terezija nepokolebljiva u svom stavu, ali je i Terezija odustala od nekih svojih zahtjeva jer se pobojala da ne bi zbog toga izgubila neke važnije stvari.

Ona to objašnjava ovako: „Ako sam u nekim stvarima i ja malo popustila, bilo je prije svega iz razloga da mi ne propadne osnutak fratara do kojeg sam držala više nego li do onog sestara. To mi je bilo tako važno, a i kasniji događaji su mi dali za pravo“ (O 17,13).

Terezija nastavlja raditi dalje na tom započetom djelu, i ostaje glavni autoritet, protagonist i pokretač daljnjih osnutaka. Kada se broj samostana fratara već popeo na šest Terezija insistira na stvaranju posebne provincije Bosonogih. Za to moli Nuncija, Generala, a traži pomoć i od samoga kralja Filipa II.

U jednom pismu kralju veli ovako: „Ako se Bosonogi brzo ne oforme u posebnu provinciju bit će ogromna šteta, a možda i njihovo nestajanje. Sama naša Gospa vas je izabrala za zaštitnika i potporu svome Redu“ (Pi 19.07. 1575; 83,2).

Međutim, malo poslije slijede burne godine progonstva koje su zaprijetile da ovo Terezijino djelo, obnova fratara, posve nestane. Terezija je gotovo prognana, zabranjeno joj je izlaziti iz samostana, što ona za sebe vidi kao veliku milost, ali užasno trpi zbog opasnosti da se uništi obnova za koju ona ne sumnja da je Božje djelo.


120

(1577 umire Nuncij Ormaneto koji je bio jako sklon, te na njegovo mjesto dolazi drugi, Filip Sega, koji je bio jako protivan Obnovi. Sve je poduzeo da dokrajči Bosonoge. Terezija piše Gracianu polovicom travnja 1579: „Za sve one koji teže prema savršenosti nije se moglo poželjeti nešto bolje od Nuncija koji daje svima priliku za velike zasluge“ (269,2). Zauzima se jedan ugledni vitez…. A zatim Filip II).

Nije bilo u opasnosti da bude uništeno djelo obnove sestara, ali jest bilo u opasnosti da bude deformirano i možda vraćeno na ono što je prije bilo. Obuveni su počeli izmišljati najrazličitije klevete na račun Terezije, kao glavnog protagoniste obnove fratara, te su u tim klevetama našli podršku i određenih sestara, te počeli činiti sve da Tereziju fizički, moralno i duhovno sasvim isključe kao duhovni i moralni autoritet za sestre.

Piše Mariji Krstiteljici, priorici u Valladolidu: „Vjerujte mi, istina je, da su Obuveni oci bili jako zadovoljni da me vide da odlazim daleko. I otac Anđelo me svakako želi udaljiti od samostana Utjelovljenja“ (9.06. 1579; 275,5). „Žele me u Malagon ne zbog nekakve potrebe tamo, nego samo da budem što dalje… Ali meni je svejedno, osim ako bi me poslali tamo za prioricu, što bi me rastužilo, jer za tu službu više se ne osjećam i strah me je da ne bi postala zaprekom u služenju Bogu“ (10.06. 1579; 276,4).

U Osnutcima će napisati: „Mene su gledali kao uzrok sve ove oluje i činilo mi se da bi se smirila ako bi mene bacili u more kao Jonu“ (O 28,5).

U pismu o. Marijanu od 15.03. 1577 ona veli: „Pogledajte da su se protiv nas podigli svi đavoli pakla i da nemamo nade ni u kome osim u Bogu. Za sada nema druge nego slušati i trpjeti. Bog će zatim ustati u našu obranu“ (15.03. 1577;184,3).

Kakve su sve izmišljotine i klevete bačene na njezin račun i najutjecajnijih fratara obnove da ih i sama Terezija naziva zastrašujućim (13.12. 1576; 156,4).

Ona ne trpi toliko zbog kleveta na svoj račun koliko zbog onih na račun glavnih protagonista obnove i njihovih zajednica. Najgore je što su se u istinitost kleveta uvjerili General, Nuncij, neki biskupi i prelati, te na početku i sam kralj Filip II.

Terezija sve čini da tim ljudima dokaže nevinost bilo svoju bilo drugih glavnih predstavnika obnove. Jer to je nužno da se spasi obnova. Na sreću, uz pomoć drugih uglednih ljudi, koje Bog poslao, ona je uspjela.

Sama potajno organizira izaslanstvo ocu Generalu u Rim od dva Bosonoga oca koje poučava što poduzeti, na čemu insistirati, i kako sve izvesti. Po njima šalje pismo ocu Generalu u kojem mu objašnjava situaciju i što bi bilo dobro poduzeti (4.10. 1578; Pi 250).

Ona sama prikuplja novac od samostana sestara za troškove tog puta i insistira da svi samostani sestara trebaju u tome sudjelovati (31.05. 1579; Pi 274). Radi se ovdje samo o problemu i opasnostima koji imaju fratri, a ne toliko sestre, ali za Tereziju to je isto, nema nikakve razlike. To je udar na istu obitelj kojoj je Terezija majka.

Godine 1581, dekretom Grgura XIII stvara se napokon zasebna provincija Bosonogih. Kako je to doživjela Terezija, počujmo samu nju:


121

„Dok sam boravila u Palenciji, svidje se Bogu, te se razdvojiše Bosonogi i Obuveni, pa mi dobismo svoju Provinciju, a to smo željeli radi svoga mira i pokoja… Ne može pojmiti radosti što je napunila moje srce kad sam vidjela da je sve dovršeno, nego samo onaj koji znade koliko sam muka podnijela. A ne može shvatiti ni želje što me je prožela da sav svijet zbog toga slavi našega Gospodina“ (O 29,30-31).

Na procesu za Terezijinu beatifikaciju, sestre iz Palencije su svjedočile kako je Terezija, kada je stigao dekret o podjeli, podigla oči prema nebu i rekla: „Gospodine, nisam više potrebna. Možete me pozvati kada god želite“. Stoga je i samostan sestara u Palenciji dobio naziv: „Kuća utjehe“.

Kao što sam napomenuo: Terezija, kada govori o problemima, uspjesima, osnutcima, planovima,… bilo sestara bilo fratara, uvijek govori sa zamjenicom „mi“, „naše“, „nama“,… Ona se poistovjećuje i sa sestrama i sa fratrima, jer za nju je to jedan Red, jedna obitelj, ista duhovnost i karizma. Ovakve povezanosti između muške i ženske grane Reda nije bilo nikada ni prije ni poslije.

Zašto je Tereziji bilo toliko stalo do osnutka Bosonogih?

Nema sumnje da je to, osim za opće dobro Crkve, bilo prije svega zbog duhovne i svekolike druge pomoći sestara. Ona to javno nije mogla govoriti, ali za to ima bezbroj dokaza, napose u njezinim pismima.

Tako u pismu o. Gracianu 13.12.1576 piše: „O kako bih željela da svi samostani sestara budu oslobođeni jurisdikcije Obuvenih! Od ovoga proizlazi svako zlo. I bit će sve dok ne budemo (fratri) uspostavljeni kao posebna provincija, u što je nužno uložiti sav napor. Da ne govorim o raspuštenostima u kakvoj su samostani pod jurisdikcijom Ordinarija: to je strašno. Ne negiram da ima raspuštenosti i kod onih pod jurisdikcijom Redova, ali ne toliko kao kod onih“ (156,11-12).

Razlog tome, po Tereziji, jest nebriga i nekompetentnost u poznavanju karizme pojedinih ženskih ustanova.

U pismu sestri Mariji Krstiteljici 14.05. 1574 navodi: „Da vidiš kako sve više jača pokret u prilog Bosonogih, iako u tajnosti. To je za hvaliti Gospodina. Pokrenuli su ga Gracian i Marijan na svom putu u Andalusiju… Moju radost zasjenjuje strah kako će reagirati otac General, koga toliko volim. S druge strane, bez ovoga smo propali“ (62,5).

Piše ocu Petru od Anđela, 4.10. 1578, tražeći od njega da se zauzme kod oca Generala da odredi za sestre „poglavare kojima će se moći obraćati za vizitacije i za bilo koju drugu stvar, ali da budu Bosonogi redovnici od prvotnoga Pravila. Neka ne dozvoli da samostanima sestara upravljaju Obuveni, jer oni, budući da imaju drugačiji stil života u mnogo čemu, nisu u stanju razumjeti mane sestara, a onda niti ponuditi prava rješenja… Neka nam dodjeli nekoga od Bosonogih jer već znade koliko neprikladnosti može biti u suprotnome“ (250,3-4).

Zatim mu u istom pismu jasno veli: „Kada Bosonogi budu imali svoju provinciju, upravu sestara će preuzeti njihov provincijal“ (250,9).


122

Istina je da dok ovo piše, sve joj se ovo čini jako daleko. Godinu dana kasnije, 10.06. 1579, piše Gracianu: „Sigurna sam da će nam Gospodin udijeliti milost da se odvojimo… Svidjelo se Bogu da poživi Pavla (Graciana) za mnogo godina da bi to vidio svojim očima, dok ću ja to vidjeti s neba, ako budem dostojna da u njega uđem“ (276,2).

U pismu Mariji od svetog Josipa, priorici u Sevilli, 22.07. 1579, nalazimo slijedeće upute: „Molim vas samo to da učinite sve kako bi duhovno vodstvo duša, kako vaše tako i sestara, bilo povjereno isključivo Bosonogim“ (283,4).

Nešto kasnije slično piše i ocu Nikoli Doriji 21.12. 1579: „Ako neka sestra se želi ispovjediti kod nekog drugoga, a ne kod redovitog ispovjednika, vi to dopustite, i neka bude onaj koga sestra izabere, samo pod uvjetom da je od naših“ (295,9).

U jednoj napetosti s isusovcima – (s kojima je inače bila dobra i koji su joj bili uglavnom skloni, ali su se nerijetko uplitali u mnoge stvari u samostanima sestara (124,7; 146,10; 158,2) što se Tereziji nije sviđalo jer su često puta fulali u procjenama i nisu posve razumjeli stil života i karizmu sestara) – Terezija piše Gracijanu godinu dana prije smrti, 17.09.1581:

„ Usprkos svemu, mislim, da ne bi bilo dobro ući u sukob sa isusovcima. I to iz više razloga, a jedan od tih je zato što su nam u ovim krajevima gotovo sve sestre poslane od njih, te nam ne bi više slali ako bi saznali da ne želimo više surađivati sa njihovim patrima. O, kada bi mogli imati naših i da se malo pomalo oslobodimo njih!“ (378,5).

Ima još puno primjera u kojima se može vidjeti koliko su joj trebali patri koji će živjeti istu karizmu da bi onda mogli biti adekvatna pomoć sestrama u duhovnom rastu njihova, iznimno zahtjevna, poziva unutar Crkve. Zbog toga se i toliko obradovala kada su Bosonogi postali posebna provincija, a 11 godina iza njezine smrti će postati i zaseban Red, što je ona s neba vidjela. Tako će ona još za života, uz žestoko protivljenje biskupa Avile, prvi samostan sestara izvući iz jurisdikcije biskupa i staviti pod jurisdikciju provincijala.

Povezanost s braćom u Konstitucijama sestara

Na Kapitulu, na kojem su Bosonogi postali posebna provincija, pripremaju se odmah nove Konstitucije za sestre na čemu Terezija intenzivno surađuje, ali im ona nije autor.

Kapitulom predsjeda jedan otac dominikanac koji je imenovan od pape Grgura XIII da sprovede dekret o odcjepljenju provincije Bosonogih. U predgovoru Konstitucijama koje su na Kapitulu napravljene, stoji napisano: „Sa ovim dekretom Njegove Svetosti uspostavljena je, u ovom kraljevstvu Španjolske, naša provincija fratara i sestara naše Gospe od Karmela, odijeljena od drugih provincija patara koji žive po ublaženom pravilu“.

Naglasak je da sestre i fratri čine jednu te istu provinciju. Tako se odmah u prvom broju Konstitucija navodi da su sestre pod jurisdikcijom oca Generala i o. provincijala nove provincije Bosonogih.

Provincijal dobiva relativno velike pravne ovlasti u upravljanu samostanima sestara i to je Terezija izričito htjela da uđe u Konstitucije jer je to, po njoj, garancija jedinstva i istog stila


123

života. Provincijal je bio o. Gracian, čovjek u koga je Terezija imala neizmjerno povjerenje. Kada Bosonogi postanu poseban Red te ovlasti će prijeći na Generala Reda Bosonogih.

Tako će ostati sve do zadnjih Konstitucija 1991. One druge Konstitucije iz 1990 tu će ulogu Generala, kao poglavara istoga Reda, izbaciti iz Konstitucija.

S obzirom na te Konstitucije, što nije više tajna, Ivan Pavao II će, prema vrlo pouzdanim informacijama, priznati da je bio prevaren. Zato će godinu dana poslije odobriti i druge Konstitucije, te uputiti znakovito pismo svim sestrama. U njemu, između ostalog, veli:

„Sve Bosonoge Karmelićanke, zajedno sa Bosonogim Karmelićanima, čine u Crkvi jedan te isti Red Bosonoge braće i Bosonogih sestara BDM od Gore Karmela. Svi imate u zajedništvu isto Pravilo, istu karmelsko-terezijansku karizmu, te istu duhovnu baštinu koju su vam prenijeli Sveti Roditelji Terezija od Isusa i Ivan od Križa. Svi zazivate kao zajedničku majku Djevicu Mariju, koja, kako to lijepo prikazuje ikonografija Reda, pokriva svojim plaštem, od jedne strane do druge, sinove i kćeri Karmela“.

Zatim se papa u pismu obraća muškoj grani Karmela sa pozivom da pomogne cijelu obitelj Karmela u spoznaji, produbljenju i širenju karmelske duhovnosti u Crkvi. Potom se obraća direktno Generalu Reda s pozivom da nastavi, kao Vrhovni poglavar iste obitelji, pomagati sestrama:

„Na kraju ne mogu ne spomenuti služenje koje General Reda treba pružiti svim samostanima sestara Reda, bilo direktno bilo preko svojih suradnika. Radi se o velikodušnom služenju nadahnutom zajedništvom iste karizme, koju poglavari trebaju promicati da bi pomogli Bosonoge Karmelićanke u ostvarenju njihova poziva, prema željama svete Terezije od Isusa, respektirajući uvijek autonomiju samostana koje im daje vlastito zakonodavstvo“.

Tako je i u najnovijim Konstitucijama sestara ostalo da Bosonoge Karmelićanke sa Bosonogim Karmelićanima čine „jednu te istu redovničku obitelj u Crkvi“ (br. 199) i da je General Reda glava cijele Karmelske obitelji (br. 200).

U broju 200 se specificira da General Reda „u svom služenju sestrama ima zadaću da promiče jedinstvo u vjernosti kontemplativo-eklezijalnom idealu koji je uspostavljen od svete Terezije od Isusa, te da podupire zajedništvo među svim samostanima sestara i njihovo zajedništvo sa cijelom Redom“.

U broj Konstitucija 242 su uvrštene riječi iz papina pisma svim karmelićankama gdje se kaže da „General Reda ima posebnu obavezu da bude u službi svih samostana sestara Reda, direktno ili preko svojih suradnika“.

Zatim isti broj nadodaje: „Neka gleda da bratski pohađa zajednice i pomaže ih u njihovu hodu“; i nastavlja isti broj napominjući da je dužnost Generala da se obraća svim samostanima i promiče zajedništvo Reda i vjernost terezijanskoj karizmi, te da bude „posebno pažljiv u vjernoj obnovi Bosonogih karmelićanki, promičući, u dijalogu s njima, projekte i inicijative koje se odnose na područje formacije i duhovne animacije“ (br. 242).

Potom u broju 244 se kaže da General i provincijal češće posjećuju samostane sestara i da imaju posebnu brigu da zajednice imaju adekvatnu pratnju i formaciju.


124

I još jedan broj Konstitucija sestara govori o ulozi i obavezama braće u njihovu hodu. Broj 246 ovako kaže: „S obnovom braće našega Reda sveta Majka Terezija je imala jasnu namjeru i želju da Bosonogim sestrama osigura vodstvo i kvalificiranu formaciju. Viši poglavari će budno paziti da osiguraju takvo duhovno vodstvo i u tome surađuju djelotvorno i na odgovarajući način. Oni će u tom pogledu jednako bdjeti i nad samostanima povjerenim dijecezanskim biskupima, poštujući pri tom odredbe prava“.

Obaveze prema sestrama u Konstitucijama fratara

Slične naglaske, s obzirom na sestre, nalazimo i u Konstitucijama fratara. U broju 8 stoji: „Sveta je Majka obnovom braće, imala na pameti providjeti poziv sestara, po osobama koje su dionici istoga duha i po njima ponuditi mnogovrsno služenje u Crkvi, bilo molitvom bilo apostolskom aktivnošću“.

S ovim naglaskom da su nam duhovnost i karizma isti, u broj 103 Konstitucija stoji: „Ovo naše posebno poslanje u Crkvi ima svoje specifično polje rada u vodstvu i duhovnoj formaciji sestara našega Reda, prema nakani svete Majke Terezije kod obnove obitelji braće. Zato neka svima bude na srcu ova bratska duhovna pripomoć sestrama, a poglavari, osobito viši, neka ju nastoje osigurati i ravnati u svojoj nadležnosti na uspješan i prikladan način, poštujući ono što je pravom određeno“.

Zaključak

Iz svega navedenog se lako može vidjeti da je jedna od naših važnih zadaća – gledano povijesno, karizmatski i pravno – biti od pomoći našim sestrama. Toga moramo biti svjesni.

Istina je da nekada nismo u mogućnosti adekvatno odgovoriti potrebama sestara nekada zbog pomanjkanja osoblja, a nekada zbog pomanjkanja kvalificiranog osoblja, a nekada može biti i zbog pomanjkanja naše dostatne brige i odgovornosti.

Međutim jednako tako je istina da je s naše strane nemoguće pomoći ako osobe ili zajednice ne žele ili ne traže tu pomoć.

Iskustva nam govore da nas nekada određene sestre, - a kada su u pitanju važne stvari za zajednicu, onda mislim na pretpostavljene u zajednicama, - ne traže za savjet ili pomoć, nego samo da potvrdimo ono što one hoće. Ako to ne potvrdimo, jednostavno nas više ne trebaju niti traže. I mi nekada u takvim situacijama nemamo druge nego se distancirati. Jer na taj način ne smetamo njima, a mi sami ne gubimo vrijeme. Jer u suprotnom riskiramo da budemo optuženi da u zajednicama izazivamo sukobe i podjele. Jer mi u takvim situacijama nemamo nekakvih posebnih mogućnosti ili pravnih mehanizama da nešto poduzmemo.

Ovdje uopće ne želim reći da bi zajednice ili odgovorne u zajednicama trebale uvijek prihvaćati naše savjete ili naše prijedloge u važnim ili manje važnim pitanjima, nego je problem u tome što se o tim pitanjima nekada ne želi voditi iskren i otvoren dijalog, u kojem bi se zajednički tražila rješenja za određene probleme zajednice, iznoseći argumente koji podupiru ili ne podupiru određene prijedloge.


125

To se nekada jednostavno izbjegava. I jasno se vidi da ako se argumenti ne poklapaju sa željama dotične ili dotičnih, ne želi ih se niti čuti. To je prije svega ono što kod ljudi koji rade sa sestrama proizvodi frustracije.

Bit ću iskren, često puta mi je padala na pamet Terezijina tvrdnja i upozorenje, iz pisma ocu Gracianu, mjesec dana prije smrti (1. rujna 1582): „Za ljubav Božju, gledajte dobro ono što činite! Ne vjerujte uvijek sestrama, jer nekada ako one žele neku stvar, upotrijebit će sva sredstva da je postignu“ (432,22).

No, nije ovo karakteristika samo sestara, nego je to prijetnja koja sve nas može zaskočiti: da volju Božju poistovjetimo sa svojom vlastitom. Na ovaj način se neutralizira i deformira savjest, a sva sredstva, da se ostvare vlastite želje, postanu dopuštena.

Nije u pitanju da zajednice svaki svoj problem trebaju iznositi pred nas. Ako ga mogu riješiti same, u sestrinskom dijalogu, tim bolje i za njih i za nas. Međutim, ako vide da to izaziva ozbiljniju podjelu u zajednicama i prijeti da proizvede ozbiljnije posljedice za budućnost zajednice, onda je bolje tražiti pomoć izvana, od osoba koje problem mogu sagledati iz nekog drugog, neutralnog, kuta.

Možda će nam netko nekada prigovoriti da nismo neutralni, da smo pristrani kada su u pitanju pojedine osobe. Ako bismo svjesno bili takvi onda bismo zbilja bili jadni i nepodobni za rad sa sestrama. Da nekada možemo pogriješiti u procjenama i vrednovanjima, to apsolutno ne negiram. Ali to može biti samo iz neznanja ili spretnosti neke osobe da ti ostavi uvjerljiviji dojam, iako u stvarnosti nije tako. Stoga je i potreban dijalog. Ali da bi netko od nas, u prijedlozima i savjetima, insistirao u prilog neke osobe samo zato što mu je simpatičnija, ili podupirao neke prijedloge samo zato što ih podupiru neke osobe koje su nam „bliže“, jednostavno u to ne vjerujem. Jer ne znam koji bi interes u tome netko imao.

Iskustvo mi govori, da je naše uključivanje u rješavanje određenih problema u zajednicama sestara uvijek jako delikatno i rizično. Često smo u opasnosti da nas zbog toga jedna ili druga osoba, jedna ili druga strana, prekriži u svom životu. Međutim, mi taj rizik moramo prihvatiti. Ali, na nama je da tražimo istinu u ljubavi, da radimo po savjesti, da nam bude uvijek na prvom mjestu interes zajednice a ne ovog ili onog pojedinca. Ako je tako, tada treba s mirom prihvatiti i tu cijenu „izgubiti“ kod nekoga ili nekih, puno bolje nego li izdati ili zatajiti istinu.

Evo, neke stvari sam rekao otvoreno i iskreno, jer smatram da jedni prema drugima moramo biti takvi, u suprotnom je bolje da niti ne surađujemo.

SADRŽAJ RIJEČ OCA PROVINCIJALA....................................................................................................................................1 SA SJEDNICA PROVINCIJALNOGA SAVJETA ....................................................................................................2 PRILOZI......................................................................................................................................................................4 O. STJEPAN U SAD-U...............................................................................................................................................4 BLAGOSLOV ZAJEDNICE KAO PROMIŠLJANJE O VLASTITOM IDENTITETU ............................................9 IZMJENOM ZAKONA O PDV-U VLADA RH NAM UKINULA DOSADAŠNJA PRAVA ........................................9 KARMEL U FORMACIJI BUDUĆIH ĐAKONA....................................................................................................11 NOVE TEHNOLOGIJE ZA NOVI CENTAR U SPLITU ........................................................................................11 PRAČOVJEK U DRUŠTVU MLADIH KARMELIĆANA......................................................................................12 SUĆUT POVODOM SMRTI MONS. IVANA PRENĐE.........................................................................................13 PRVI BUGARSKI KARMELIĆANIN ZAREĐEN ZA ĐAKONA..........................................................................14 NOVI DOKTOR KARMELIĆANIN ........................................................................................................................15 EUROPSKI SUSRET ODGOJITELJA OCD............................................................................................................16 O. JURE ZEČEVIĆ NA ZNANSTVENOM KOLOKVIJU U SPOMEN 20. OBLJETNICE SMRTI FRA MARKA MIŠERDE……………………………………………………………………………………………17 O. PROVINCIJAL SLAVIO BLAGDAN PRIKAZANJA GOSPODINOVOG U SAD-U.......................................18 POGLEDI IZ SRCA I DUŠE…………………………………………...……………………………………………18 O. ANTONIO ODRŽAO PREDAVANJE SESTRAMA KARMELIĆANKAMA BSI ............................................19 PROSLAVA PEDESETOG ROĐENDANA BR.MIROSLAVA-MARIJE PEJIĆA.................................................19 MLADE ODUŠEVIO ŽIVOT U KLAUZURI ..........................................................................................................20 IZVJEŠTAJ O BLAGOSLOVU OBNOVLJENE KUĆE NA FILIJALNOJ CRKVI SV.TEREZIJE AVILSKE NA ČRETU......................................................................................................................................................................20 RELIGIJSKO I RELIGIOZNO DANAS IZMEĐU SPOREDNOG I SRŽNOG ZNAČAJA ....................................21 EUROPSKI SUSRET ODGOJITELJA OCD AVILA, 25.-30. SIJEČNJA 2010 –SLUŽBENO IZVJEŠĆE ............22 DOPRINOS KARMELIĆANA NA POLJU DUHOVNOSTI...................................................................................24 O LJEPOTI BOŽJEG POZIVA U SOMBORU.........................................................................................................25 ŽENSKI KLAUZURNI KARMEL U HRVATSKOJ: POVEZANOST S BOGOM I ZAGOVORNA MOLITVA.27 POČELA PASTORALNA VIZITACIJA HKP .........................................................................................................28 ROĐENDAN O. ANTE STANTIĆA .......................................................................................................................29 KORIZMENA KONFERENCIJA U REMETAMA: KARMELIĆANKE BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA U HRVATSKOJ............................................................................................................................................................30 ZAVRŠETAK VIZITACIJE O. PROVINCIJALA U SAMOSTANU MB REMETSKE .........................................30 TREĆA KORIZMENA KONFERENCIJA U SOMBORU TEMA: MASS-MEDIJI I IZBOR ZVANJA DANAS.31 NAJBOLJI STUDENTI KARMELIĆANI NA DANU KBF-A ................................................................................33 PRVI SUSRET ASPIRANATA KARMELSKOG SVJETOVNOG REDA U KRKU..............................................34 GENERALNI DEFINITOR O. ALBERT WACH U BRATSKOM POSJETU NAŠOJ PROVINCIJI.....................34 GENERALNI DEFINITOR U MARIJI BISTRICI ...................................................................................................35 KONFERENCIJA O PASTORALU KARMELIĆANA U REMETAMA ................................................................36 POSJET O. DEFINITORA SARAJEVU...................................................................................................................37 BRATSKI POHOD GENERALNOG DEFINITORA KARMELU U BREZOVICI.................................................37 NASTAVAK GRADNJE NA VIDOVCU ................................................................................................................38 HODOČAŠĆE KARMELIĆANSKIH BOGOSLOVA I KANDIDATA ..................................................................38 NASTAVAK I ZAVRŠETAK BRATSKOG POSJETA GENERALNOG DEFINITORA O. A. WACHA.............40 PREMINUO O. KONSTANTIN IZ REISACHA......................................................................................................42 O. JURE ZEČEVIĆ ODRŽAO PREDAVANJE NA 34. MEĐUNARODNOM SIMPOZIJU PROFESORA TEOLOGIJE I FILOZOFIJE .....................................................................................................................................42 EMAUS U SLOVENIJI.............................................................................................................................................43 SREBRNI JUBILEJ MAJKE PRIORICE M. PETRE ...............................................................................................45 DUHOVNE VJEŽBE ZA DVANAESTORICU........................................................................................................46 SAMOODGOJ U SVRHU ODGOJA........................................................................................................................47 PETORICA POZVANIH ..........................................................................................................................................48 UPUTE ZA SRETNIJI ŽIVOT..................................................................................................................................48 ODRŽANA PRVA VIDEO-KONFERENCIJA ZA ČLANOVE KARMELSKOG SVJETOVNOG REDA............49 PREMINUO MARKO ČAVAR, OTAC NAŠEG POSTULANTA VITOMIRA......................................................50 MOJ ŽIVOT - 1. DIO: POČEO MOLITVENI SVIBANJ U REMETAMA..............................................................52 KARMELSKA RIJEČ ODJEKNULA NA OHRIDU................................................................................................53

KAKO JE MOLILA TEREZIJA AVILSKA? ...........................................................................................................54 O DOBRU KOJE STJEČE ONAJ TKO SE VJEŽBA U MOLITVI .........................................................................55 MINISTRANTI IZ REMETA I S KAMENA U KRKU............................................................................................55 SUSRET REDOVNIČKIH SJEMENIŠTARACA ....................................................................................................57 U DUHOVSKOM EKUMENSKOM POHODU EVANGELIČKOJ I PRAVOSLAVNOJ CRKVI........................58 KRISTOVO ČOVJEŠTVO U ISKUSTVU TEREZIJE OD ISUSA..........................................................................59 PRIMJENJIVOST DUHOVNOG NAUKA TEREZIJE OD ISUSA U ŽIVOTU VJERNIKA LAIKA...................60 PRVI BUGARSKI KARMELIĆANIN ZAREĐEN ZA SVEĆENIKA.....................................................................61 O. JURE ZEČEVIĆ NA MEĐURELIGIJSKOM SUSRETU PREDSTAVNIKA VJERSKIH ZAJEDNICA .........62 KARMELIĆANI NAPRAVILI "SPLITSKI ISKORAK"..........................................................................................63 PRVO "ENERGETSKO MIKSANJE" VODE, ZEMLJE, ZRAKA I SUNCA……………………………………..63 PREMINUO O. FRIEDRICH GILLICH...................................................................................................................66 O. ANĐELKO U ŽUPI IVANSKA PREDVODIO TRODNEVNICU......................................................................68 KARMELIĆANIN S BAČKE RAVNICE - O. GERARD – SVE BLIŽE ČASTI OLTARA .........................................68 1. DAN - SLAVLJE NA MAĐARSKOM JEZIKU ..................................................................................................68 2. DAN - SLAVLJE NA HRVATSKOM JEZIKU....................................................................................................69 ČETVRTI SUSRET OCDS U KRKU .......................................................................................................................72 NAJAVA BLAGOSLOVA KIPA SV. ILIJE ............................................................................................................73 HODOČAŠĆE HRVATSKIH VOJNIKA U REMETSKO SVETIŠTE....................................................................74 O. VIKTOR GRBEŠA I REMETSKI ZBOR ............................................................................................................74 NA PROSLAVI DANA KAPELANIJE HRZ I PZO ................................................................................................74 "SKUPA HODAJMO" – IZVJEŠTAJ O SKUPŠTINI UDRUGE.............................................................................74 JEDANAESTORICA NA DUHOVNOM "TRENINGU".........................................................................................76 IZ NAŠIH ZAJEDNICA ...........................................................................................................................................77

ZAGREB – REMETE..........................................................................................................................................77 SOMBOR – BAČKA (SRBIJA) ..........................................................................................................................81 KRK.....................................................................................................................................................................83 ZIDINE –BUŠKO JEZERO – BOSNA I HERCEGOVINA................................................................................86 SOFIJA – BUGARSKA.......................................................................................................................................88

IZ SESTARSKIH KARMELA..................................................................................................................................90 BREZOVICA……………………………………………………………………………………………….…….89

KLOŠTAR IVANIĆ ............................................................................................................................................98 MARIJA BISTRICA..........................................................................................................................................105

SARAJEVO………………………………………………………………………………………………...……107 SORA - SLOVENIJA ........................................................................................................................................110 SOFIJA - BUGARSKA .....................................................................................................................................113 NËNSHAT - ALBANIJA ..................................................................................................................................115

BRAĆA I SESTRE - JEDNA OBITELJ……………………………………………...…………………………117 SADRŽAJ................................................................................................................................................................126

Škapularska medaljica

KARMELSKI VJESNIK God. XXX (2009) br. 2

Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS

*

Izdavači: Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa

Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Svjetovni red OCDS HKP

*

Urednik: Jure Zečević, OCD

Tajnik HKP sv. Oca Josipa i

Duhovni asistent Udruge "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Na uređenju broja 2/2010 surađivali su: Dražen Marija Vargašević, OCD i Dario Tokić, OCD

*

Česmičkoga 1, HR – 10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953 E-mail: [email protected]

http://www.karmel.hr

Documents

KARMELSKI VJESNIK 2-2010