1

RIJEČ OCA PROVINCIJALA

Drage sestre i braćo! Ovaj Vam uvodnik za proljetni broj Karmelskog vjesnika

pišem iz Fatime, gdje se održava generalni Kapitul našeg reda. Novoga generala i nove definitore smo izabrali i o tome možete čitati već u ovom broju. Svim ostalim sadržajima bit će posvećen slijedeći broj Vjesnika. Šaljući vam svakodnevno izvješća s Kapitula o. Dario i ja se trudimo da i svi vi budete uključeni u odvijanje ovoga za naš Red važnog događaja. Vijesti o izboru generala i definitora poslali smo Vam direktno iz dvorane u kojoj su se odvijali izbori, u tzv. stvarnom vremenu („real time information“). Naša web stranica je među svim provincijama redovito bila prva u obavještavanju o tim i drugim događanjima na Kapitulu. Sada nam predstoji rad na tome da prednjačimo i u provođenju njegovih zaključaka. Ovdje ne mislim samo na braću karmelićane, nego i na naše sestre i Svjetovni red, u onoj mjeri u kojoj se ti zaključci na njih odnose.

U Provinciju se vraća naš o. Zdenko Križić, dosadašnji generalni vikar. U Generalnoj kući je proveo šest godina. Ostao je zapamćen po mudrosti u upravljanu povjerenim mu područjima djelovanja, po ljudskoj bliskosti i razumijevanju. Zbog svega toga uživa veliki ugled na Kapitulu. Znatno je pridonio ugledu naše Provincije unutar Reda i Crkve, na čemu mu ovom prilikom zahvaljujem.

U prošlom broju smo izvijestili o potpisanoj konvenciji u pogledu naše prisutnosti u Bugarskoj. S radošću Vam priopćavam da je Generalna uprava našega Reda odobrila i kanonsko utemeljenje samostana u Sofiji. Zahvaljujem subraći o. Srećku i o. Tadiji na marljivom radu i ustrajnoj molitvi u proteklih šest godina. Zahvaljujem svima koji su ih podržavali i pomogli da njihova misija urodi ovako lijepim plodom.

Vrijedno je spomenuti da je naš „Sustavni studij duhovnosti“ pridružen Papinskom institutu „Teresianum.“ Ovo pridruživanje utemeljeno je na dugogodišnjem uspješnom radu SSD-a. Nova diploma imat će u zaglavlju spomenuti Papinski institut što će doprinijeti njenom akademskom značaju u Crkvi i društvu.

Pred nama su novi izazovi. Sve više ljudi u svijetu i u Hrvatskoj ostaje bez posla. Sve su veći ekonomski problemi, a time i društvene napetosti. Svjedoci smo socijalnih nereda koje potresaju europske i druge zemlje. Raste osjećaj nesigurnosti i osamljenosti. Sve ovo rađa većom potrebom za solidarnošću. Ne smijemo zatvarati oči pred ovom činjenicom. Solidarnost, ne samo materijalna nego i duhovna, imperativ je našeg vremena. Karmel u Hrvatskoj pozvan je odgovoriti na ovu potrebu ljudi koje svakodnevno susrećemo, ne samo u svijetu nego i u našim zajednicama. Međusobno uvažavanje, zdrava i dopuštena tolerancija, bratsko i sestrinsko ophođenje, kohezija unutar redovničkih zajednica i povezanost naša tri Reda - ove vrijednosti ne smiju biti potisnute teškim socijalnim prilikama koje i sami sve više osjećamo. Samo ujedinjeni, utemeljeni na stijeni solidarnosti, uspjet ćemo odgovoriti na izazove koje donosi vrijeme u kome živimo.

Moleći Božji blagoslov za našu karmelsku obitelj srdačno Vas pozdravljam iz Fatime.

Vaš br. Vinko Mamić, Provincijal

2

IZABRANI NOVI GENERAL REDA I GENERALNI DEFINITORI

Dana 20. travnja 2009. generalni kapitul u Fatimi izabrao je za novoga generala o. Saveria Cannistrà od Presvetog Srca, dosadašnjeg provincijala talijanske provincije Toscane.

Nakon izbora I prihvaćanja dužnosti novi je general izgovorio ispovijed vjere. Potom su svi kapitularci u procesiji pošli u kapelu kuće Domus Carmeli gdje su otpjevali Te Deum. Svaki je brat iskazao svoju povezanost s novoizabranim generalom bratskim zagrljajem. Za to vrijeme pjevalo se "Ecce quam bonum" i "Nada te Turbe".

O. Saverio Cannistrà potom je u nagovoru istaknuo poteškoće službe ali i iskustvo zagrljaja Božjeg po zagrljaju braće koji mu ulijeva veliko povjerenje.

Novi general Reda ima 50 godina i rođen je u mjestu Catanzaro u Italiji (Kalabrija). Studirao je romansku

Filologiju na "Scuola Normale di Pisa" i doktorirao je dogmatiku na Papinskom Sveučilištu Gregorijana u Rimu.

Predavao je na Terezijanumu u Rimu a u aktualnom je trenutku profesor Kristologije i teološke antropologije na teološkom fakultetu središnje Italije u Firenci.

O. Saverio je svoj novicijat započeo 1985. godine i slijedeće je godine položio svoje jednostavne zavjete. Godine 1990. položio je Svečane zavjete, a 1992. zaređen je za svećenika. Bio je jedan od sudionika Međunarodnog seminara koji je održan u našem duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ u rujnu 2007. Njegovo izlaganje bilo je naslovljeno „Influsso culturale dell'esperienza mistica“ (vidi www.karmel.hr/NOVO/generalni.kapitul.2009.htm).

Dana 24. travnja izabrani su i slijedeći generalni definitori Reda:

1. definitor: Emilio J. Martinez Gonzalez (Kastilja, Španjolska), 2. definitor: Albert Wach (Krakov - Europa), 3. definitor: Augustine Mulloor (Manjummel - India), 4. definitor: Robert Paul (Avignon - Kanada), 5. definitor: Marcos Juchem (Brasile Sud), 6. definitor: Peter Jeong (Korea), 7. definitor: George Tambala (Malawi - Navarra), 8. definitor: John Grenan (Irsko-engleska).

Na taj način Red je dobio novu upravu za period od slijedećih šest godina. (JZ)

3

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa na svojoj Petoj redovitoj sjednici održanoj 29. ožujka 2009. u našem samostanu u Somboru među ostalim je razmatrao i riješio slijedeće:

1. O. Provincijal je izvijestio da je uspješno završen postupak pridruženja Sustavnog Studija Duhovnosti Teresianumu, kako na fakultetskoj razini tako i na razini nadležne Kongregacije te se SSD ubuduće smije navoditi kao pridružen Teresianumu.

2. O. Provincijal je detaljno izvijestio o dinamici rada i o poduzetim najnovijim aktivnostima u pogledu kauze Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stanića.

3. Usvojene su, odobrene i donesene detaljne smjernice u pogledu pripreme i izdavanja glasila "Otac Gerard", za promicanje njegovoga štovanja.

3. O. Provincijal je detaljno izvijestio o potpisanoj konvenciji s Apostolskim egzarhom Sofije mons. Christom Proykovim s obzirom na samostan u Sofiji i o daljnjim koracima u pogledu toga samostana.

4. Odlučeno je da se Generalnoj kući bosonogih karmelićana u Rimu uputi molba za odobrenje kanonskog utemeljenja samostana u Sofiji.

5. Odlučeno je da se - nakon zamolbe o. Ante Stjepanovića za odobrenje jednogodišnje eksklaustracije i nakon iskazane spremnosti biskupa porečko-pulskog msgr. Ivana Milovana da o. Anti na godinu dana povjeri pastoralno djelovanje u svojoj biskupiji - Generalnoj kući bosonogih karmelićana u Rimu uputi molba u tom vidu.

6. Razmatrano je semestralno izvješće provincijalnog ekonoma.

KANONSKO USTANOVLJENJE SAMOSTANA SV. JOSIPA U SOFIJI Nakon što je na V. redovitoj sjednici

Provincijalnog savjeta održanoj 29. ožujka u Somboru odlučeno da se Generalnoj kući bosonogih karmelićana u Rimu uputi molba za odobrenje kanonskog utemeljenja samostana u Sofiji, i nakon što je molba upućena, Generalna kuća je

odgovorila pozitivno. Dana 3. travnja 2009. donesen je "DECRETUM ERECTIONIS DOMUS RELIGIOSAE O.N.", Prot. N. 51/2009 DF, kojim je kanonski ustanovljen novi samostan Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa u Sofiji (Bugarska).

PISMO OCA PROVINCIJALA UZ DAN PROVINCIJE 2009.

Rim, 19. ožujka. 2009.

Poštovani oci Priori i subraćo,

Želim Vam blagoslovljen blagdan sv. Josipa, Dan provincije!

Ove se godine osobito radujemo danu Hrvatske karmelske provincije jer se

ispunja 50 godina prisutnosti karmelićana u Hrvatskoj, odnosno 50. godina od dolaska karmelićana u Remete. To ćemo nastojati posebno obilježiti kroz period od 12. rujna 2009. do Dana provincije 19. ožujka 2010. godine.

4

S druge strane, ova je godina obilježena ekonomskom krizom svjetskih razmjera, zbog čega su i neki planovi razvoja Provincije koji iziskuju materijalna ulaganja djelomično usporena. Kako smo to i prije činili, pouzdajemo se u zagovor današnjeg Sveca po tom pitanju!

Ovom se prilikom prisjećam naše subraće koja su prošle godine položila svoje privremene zavjete, br. Jakova Kuharića i br. Stipe Tomića, i jednako tako o. Zvonka Martića koji je položio svoje doživotne zavjete, o. Zlatka Pletikosića i njegovog svećeničkog ređenja u travnju 2008. te o. Dražena-Marije Vargaševića, našeg nedavnog mladomisnika. Oni su znak Božjeg blagoslova našoj Provinciji. Sve ih preporučam u Vaše molitve.

Potpisanu konvenciju između Katoličkog apostolskog egzarhata u Bugarskoj i naše Karmelske provincije smatram osobitim Božjim darom. Nadam se i skorom kanonskom utemeljenju samostana.

Subraći koja danas slave svoj imendan, o. Josipu Oreškoviću i br. Josipu Alagi želim svako dobro od Gospodina.

Na kraju, želim Vam svima zahvaliti na požrtvovanosti i trudu koji ulažete za dobro Vaših zajednica i Provincije u cjelini. Puno je toga učinjeno na zajedničkom i osobnom planu. Puno toga mi je poznato, puno toga zna samo Bog. Na svemu Vam od srca zahvaljujem.

U Gospodinu, O. Vinko Mamić, prov.

OBAVIJEST O DUHOVNIM VJEŽBAMA ZA REDOVNIKE NAŠE PROVINCIJE

Kao što je braći poznato u svezi organizacije duhovnih vježba tijekom ovoga trogodišta odlučeno je da se zajedničke duhovne vježbe organiziraju jedne godine u mjestu i prostorima izvan naše Provincije, a dva puta u prostorima naših samostana. Također je odlučeno da se jednom pozove vanjskoga voditelja, a dva puta iskusniju braću iz naše Provincije. Neovisno o tome ostala je i mogućnost osobnih duhovnih vježbi, koje ne dokidaju obvezu sudjelovanja na zajedničkim duhovnim vježbama. U skladu s time dogovoreni su termini, voditelji i mjesta održavanja duhovnih vježbi kako slijedi.

Svi članovi Provincije mogu, u dogovoru sa svojim priorima, svake godine izabrati neki od ponuđenih termina. Ako tko želi ostati u mjestu održavanja duhovnih vježba i preko

vikenda, tj. od petka do nedjelje prije ili nakon duhovnih vježba, radi odmora ili osobnih duhovnih vježba (ta je mogućnost dogovorena na Saboru provincije u studenom 2008.), može to učiniti. U tom slučaju treba se prijaviti tajniku Provincije. Nakon dogovora sa svojim priorima, prijave za duhovne vježbe treba poslati ili posredstvom priora ili neposredno na e-adresu tajnika: jure.zecevic@zg.t-com.hr najkasnije mjesec dana prije početka duhovnih vježba. Duhovne vježbe 2010. godine vodit će preuzv. gosp. mons. dr. Ratko Perić, Biskup Mostarsko-Duvanjski i Trebinjsko-Mrkanjski. Zbog zauzetosti nije mogao prihvatiti dva termina. Članovi Provincije koji iz opravdanih razloga ne mogu sudjelovati u dolje navedenom terminu, neka se dogovore izravno s o. Provincijalom glede mjesta, vremena i načina obavljanja duhovnih vježbi.

5

GODINA 2009. Duhovne vježbe za članove naše Provincije 2009. godine održati će se u dva termina: 1. termin: 30. 08. (nedjelja) u 20.00 - 04. 09. (petak) u 14.00 2. termin: 04. 10. (nedjelja) u 20.00 - 09. 10. (petak) u 14.00. Voditelj: o. Vjenceslav Mihetec, OCD Mjesto održavanja: Krasno, na Velebitu (http://www.svetiste-krasno.com/).

GODINA 2010.

Duhovne vježbe za članove naše Provincije 2010. godine održati će se u jednom terminu. Termin: 3. 10. (nedjelja) u 20.00 - 8. 10. (petak) u 14.00 sati.

Voditelj: preuzv. gosp. mons. dr. Ratko Perić, Biskup Mostarsko-Duvanjski i Trebinjsko-Mrkanjski Mjesto održavanja: Samostan – Duhovni centar "Karmel sv. Ilije" u Zidinama na Buškom jezeru (http://www.zidine.karmel.hr/).

GODINA 2011. Duhovne vježbe za članove naše Provincije 2011. godine održati će se u dva termina: 1. termin: 21. 08. (nedjelja) u 20.00 - 26. 08. (petak) u 14.00 2. termin: 16. 10. (nedjelja) u 20.00 – 21. 10. (petak) u 14.00 Voditelj: o. Jakov Mamić, OCD Mjesto održavanja: Krk (http://www.krk.karmel.hr/).

SUSTAVNI STUDIJ DUHOVNOSTI PRIDRUŽEN TERESIANUMU

Pokrenuti postupak pridruženja Sustavnog Studija Duhovnosti Papinskom institutu duhovnosti Teresianum uspješno je dovršen, kako na razini Instituta tako i na razini nadležne Kongregacije. Sustavni studij duhovnosti kojega organizira naša

Provincija ubuduće se u diplomama, potvrdnicama i drugim dokumentima smije navoditi kao pridružen Papinskom institutu duhovnosti „Teresianum“, što pridonosi međunarodnoj prepoznatljivosti i značaju Sustavnog studija duhovnosti.

EKSKLAUSTRACIJA NA GODINU DANA Nakon što je 27. ožujka 2009. o. Anto

Stjepanović zatražio eksklaustraciju na godinu dana i biskup porečko-pulski msgr. Ivan Milovan dopisom br. 338/2009 od

18. ožujka 2009. očitovao spremnost da mu na godinu dana povjeri pastoralnu djelatnost u svojoj biskupiji, te nakon što je na V. redovitoj sjednici Provincijalnog

6

savjeta održanoj 29. ožujka u Somboru odlučeno da se Generalnoj kući bosonogih karmelićana u Rimu uputi molba za odobrenje jednogodišnje eksklaustracije o. Ante Stjepanovića, Generalna kuća je

dopisom Prot. N. 50/2009 DF od 3. travnja 2009. odgovorila pozitivno i o. Anti Stjepanoviću odobrila eksklaustraciju na godinu dana.

SUSRET PREDSJEDNICA EUROPSKIH FEDERACIJA I ASOCIJACIJA BOSONOGIH KARMELIĆANKI U AVILI

CITES, 9.-14. VELJAČE 2009.

Draga braćo i drage sestre i, radost nam

je podijeliti s vama naše iskustvo s ovog iznimnog susreta održanog u gradu naše svete Majke.

U organizaciji Reda i u suradnji s Kongregacijom za redovnike (CIVCSVA), u Međunarodnom Terezijansko-ivanovskom centru (CITES) u Avili održan je od 9.-14. veljače prvi susret Predsjednica i savjetnica federacija i asocijacija Europe i Svete Zemlje. Susret je započeo 9. veljače 2009. sv. Misom i molitvom Večernje koju je predvodio o. general Luis Arostegui Gamboa, a zatim je uslijedio pozdravni govor o. Generala uz neke praktične upute. Susretu su nazočili i neki od patara iz Generalne kuće, kao i patri koji su bili na usluzi sestrama u pogledu prevođenja.

Prvi radni dan, 10. veljače, započeo je u 10,00 sati kratkim prikazom statističkih podataka po zemljama s obzirom na broj samostana i federacija, koje nam je prezentirao tajnik za sestre o. Karol Kraj, OCD. Zanimljivo je uočiti da se, iako Red u Europi izumire, broj sestra povećava čemu doprinose zvanja iz Azije i Afrike. Potom su uslijedila izlaganja s. Enrice Rosanne, FMA, tajnice u Kongregaciji za redovnike, na temu razlučivanja zvanja i pronalaženja osobnog identiteta u zvanju. Drugog dana, 11. veljače, o značenju kontemplativnog života i njegovog življenja u terezijanskom Karmelu govorio nam je o. General, ističući da je kontemplativni život sastavljen od mnogo komponenti među koje se ne ubraja samo kontemplativna molitva nego cjelokupni nutarnji život. U sljedećem nagovoru, o. Robert Paul, OCD podijelio je sa sestrama svoja razmišljanja o modernim sredstvima komuniciranja u odnosu na kontemplativni prostor samostana. 12. veljače, gosp. Juan Goti Ordeñana, profesor na Španjolskom sveučilištu, prikazao nam je važnost kulturne baštine i načine njezina očuvanja. Budući da je o. Sebastiano Paciolla, O.Cist, predviđeni predavač za 13. veljače o temi uprave, bio spriječen doći, sestre su, pod predsjedanjem o. Generala, iznosile svoje

7

potrebe, stajališta i razmišljanja. Svaku od navedenih tema pratio je rad po jezičnim skupinama (španjolski, francuski, engleski i talijanski), nakon kojeg su sestre iznosile zajednička razmišljanja i iskustva iz pojedinih skupina. Radni dio susreta završen je sastavljanjem zajedničke izjave koja će biti poslana zajednicama. Bratsko-sestarsko druženje zaključeno je misnim slavljem blagoslova crkve i inauguracijom Cites-a u prijepodnevnim satima, te posjetom samostanu Utjelovljenja i sv. Josipa u Avili u poslijepodnevnim satima 14. veljače. 15. veljače posjetile smo samostan braće u Segoviji gdje je boravio sv. otac Ivan od Križa i gdje mu se nalazi grob, te samostan sestara u Albi de Tormes koji čuva posmrtne ostatke naše sv. Majke. U Albi de Tormes slavili smo sv. Misu i molili za sve vas.

Budući da smo se više puta vraćale na iste teme i da su o njima govorile različite osobe, mislile smo da će ovo izlaganje biti preglednije i jasnije ako događanja u Avili prikažemo tematski, objedinjujući u jedno sve izneseno o pojedinoj temi.

No, vratimo se za trenutak na sam početak. Naše putovanje započelo je u vrlo ranim jutarnjim satima kad smo se, pod velom noći, »iskrale« iz našeg Karmela u Brezovici i vođene tj. vožene sigurnom rukom s. Božice stigle u

zagrebačku zračnu luku. Let od Zagreba od Münchena bio je ugodan, kao i let od Münchena do Madrida. (Preporučujemo vam usluge Croatia airlinesa; više su nam se svidjeli od one druge kompanije.) U Madridu su nas dočekali, kako smo vam već pisale, o. Filip iz Francuske (kojemu je djed Hrvat, Starčević iz okolice Zagreba) i o. Benedikt iz Južne Koreje. Potom smo s terminala 1, na koji je sletio naš zrakoplov, pošli na terminal 4 dočekati sestre iz Austrije. Da bismo došli na terminal 4, trebali smo ići dvije stanice podzemnom željeznicom! Po dolasku sestara iz Austrije, s nemalim zakašnjenjem, još smo pričekali i dolazak o. Jureka (Poljak), tajnika Citesa, koji nas je odvezao u Avilu. Bilo je to zanimljivo društvo: nas sedam iz pet naroda i šest zemalja – raznolikost koja će nas pratiti sljedećih dana. San koji nas je počeo svladavati putem (neke je sasvim svladao), rastjerao je prvi pogled na avilske zidine. Došavši u Cites saznali smo da imamo punih 15 min. do sv. Mise. Taman dovoljno da dođemo do soba i, kroz labirinte hodnika, pokušamo pronaći kapelu.

Sv. Misu s Večernjom predvodio je o. General. Nakon službenog upoznavanja uslijedila je večera i otkrivanje s kime sve možemo komunicirati. Važno je istaknuti da su sestre, patri i studenti u Cites-u uvijek bili više nego spremni priteći u pomoć svojim poznavanjem stranih jezika svima kojima je bilo potrebno.

Kako ste već mogli pročitati, rad smo započeli kratkim, ali vrlo zanimljivim izlaganjem o. Karola. Evo nekoliko zanimljivih podataka iz njegovog izlaganja. Prve federacije u našem Redu osnovane su 1955.g. Danas imamo 49 federacija koje udružuju 762 samostana, dok su 587 samostana izvan federacija. Najmanja federacija ima samo 2

8

samostana, a najveća čak 40. Vrlo je zanimljiva situacija jedne asocijacije iz Sjedinjenih Američkih Država koja je osnovana 1976.g. Dio samostana u toj asocijaciji živi po konstitucijama iz 1990., a dio po konstitucijama iz 1991. i lijepo surađuju. U Velikoj Britaniji dva Karmela prihvatila su Konstitucije iz 1990. Jedan je član asocijacije, a drugi sa zanimanjem i naklonošću prati njezin rad. Također je napomenuo da nema bitne pravne razlike između asocijacije i federacije, te da Saborska konstitucija Sacrosanctum Concilium preporuča njihovo osnivanje kako bi se izbjegla opasnost izolacije pojedinih samostana.

Tema o zvanjima bila je vrlo zanimljiva

i vraćale smo se na nju tijekom cijelog susreta. S. Enrica otvorila je temu o zvanju nadahnutim govorom o ženi. Pozvala nas je da budemo žene nade, otvorene životu, vjerne Isusu i našem Pravilu, ali i vremenu u kojem živimo, jer smo djeca toga vremena i ono očekuje nešto od nas. Uvjetovane smo njime, ali i mi uvjetujemo njega. Djeca smo povijesti, a povijest se s nama obogaćuje i nastavlja. Važno je gledati i naprijed i nazad. Tradicija nije samo duhovna ostavština sv. Terezije nego i sav karmelski život tijekom stoljeća, no bitno je gledati naprijed jer smo žene nade, a ona donosi vjernu kreativnost. Nada u Gospodina Isusa je zadatak i test našeg života

utemeljenog na vjeri i usmjerenog prema ljubavi. Nije zabranjeno sanjati, ali otvorenih očiju i s nogama na zemlji. Trebamo biti svjesne vrijednosti našeg molitvenog zvanja u ovom sekulariziranom i globaliziranom svijetu. Moramo poznavati taj svijet (u razumnoj mjeri) i MOLITI za njega. Pozvane smo biti na raspolaganju drugima u svako vrijeme, ali ne samo onima izvan zajednice nego i onima u njoj. Trebamo biti svjedoci osobnog susreta s Bogom…kroz zajedništvo, liturgiju i brigu jednih za druge. Ne pronalaženje vlastitog identiteta očituje se u različitim načinima bijega (u eksklaustraciju, osnutak, privatni život u samostanu). Moramo biti sposobni za sestrinstvo u vlastitim zajednicama; govoriti jezik srca i vjere. Prvi gost je moja sestra u zajednici, a zajednica je zahtjev koji uključuje prihvaćanje, strpljenje i savjet. No, jesmo li u mogućnosti dati kvalitetne i autentične odgovore nama samima i onima koji dolaze na naša vrata? Kultiviramo li ljepotu liturgije koja potiče i privlači ljude da s nama mole?

U samostan se ne ulazi radi prestiža, razočaranja u ljubavi ili bijega od svijeta, već samo radi Božjeg poziva i ljubavi prema njemu; potreban je osobni susret s Kristom poput onog sv. Pavla. Veliku važnost treba dati razlučivanju zvanja i biti odlučne u razlikovanju duhova. Za primitak novih zvanja nije dovoljno koristiti samo razum, potrebna su i »koljena« kako bismo zamolili Duha Svetoga da pokaže je li osoba prikladna za redovnički život. Preporuča se da svaki samostan ima svoj Ratio Formationis. Danas se pokazuje potreba za tzv. predformacijom ili općom humanom formacijom, jer naš identitet počinje s našom ljudskošću. Ona uključuje: dostatno obrazovanje (ne nužno

9

akademsko) da se može razumjeti zvanje, naučiti raditi, naučiti biti zajedno i naučiti biti (redovnica se ne postaje sa svečanim zavjetima – to se uči biti). Stoga je važno dobro upoznati osobu koja dolazi, njezinu osobnu povijest, obitelj i društvenu sredinu iz koje dolazi. Posebnu pažnju treba obratiti na osobe koje su trpjele nasilje u obitelji. Ako je osoba starija, potrebno je dobro upoznati njezinu prošlost, jer osobno zaleđe (neuspjeli brak, profesija i sl.) može biti pozadina zvanja. A one koje u prvim danima nisu sretne bolje je odmah otpustiti, jer će se situacija prije ili kasnije zakomplicirati.

Kriza obitelji jedan je od uzročnika smanjenog broja zvanja. Djece je sve manje, a zvanje više nije ponos obitelji. Tako postoji svojevrsni problem jedinaca kojima se ponekad teško priučiti na zahtjeve zajedničkog života u samostanu i žele biti u centru pažnje. Osim toga, mladi danas žive u svijetu konzumizma. Konzumira se sve, ne samo stvari nego i

ljubav, strpljenje, prijateljstvo, principi… sve je postalo »potrošna roba«. Uz taj konzumistički mentalitet, česta promjena životnih stilova i bitno različiti oblici ponašanja u različitim okolnostima, dovode do problema oblikovanja trajnog identiteta. Vlada zakon osobne autonomije: radim što želim! No, autonomija nije isto što i neovisnost. Autonomija znači sâm hodati na svojim nogama, bez maternalizma. Poput disanja djeteta u utrobi majke: dijete diše samostalno, ali sasvim u ovisnosti o majci – dijete je istovremeno i slobodno i ovisno. To je slika osobe u odnosu na zajednicu. Zato je mlade potrebno odgajati za ekologiju:

misli - znati dobru reći da je dobro, zlu da je zlo,

srca - ambicije i želje za superiornošću staviti u službu Bogu i zajednici

života - znati živjeti s onim što je potrebno, provoditi pravednost, živjeti vjernost jedinoj ljubavi. Kad se mlada osoba odlučuje za redovnički život, mora točno znati kamo ide.

Papa Ivan Pavao II. je rekao da su mladi ono u što ih mi oblikujemo. Kako živimo svoju starost? Mogu li se mladi na njoj nadahnuti? Plodno polje za zvanja je obraćenje naših zajednica i nas osobno. To je zadatak trajne formacije uma, srca, naravnih i nadnaravnih darova. No, uvijek postoje i oni kojima ta formacija nije »uspješno« pošla za rukom. Stoga je velika važnost ustrajne molitve za one koji imaju problema ili ih stvaraju u zajednici (poput sv. Monike za sv. Augustina). Zajednica se mora brinuti za autoritet u zajednici, a ne samo autoritet za zajednicu.

Danas u europskim Karmelima živi 226 sestara koje su došle iz drugih

10

kontinenata. Većina ih dolazi iz dalekih zemalja Azije, Afrike i Južne Amerike. Kod primanja zvanja iz dalekih zemalja potreban je dvostruki oprez. Osobe se često teško uklapaju u novu kulturu i mentalitet pa dolazi do problema koji, ako se potisnu, postanu veći nakon svečanih zavjeta. Zbog toga se preporučuje da, ako je moguće, zvanje ostane u svome kraju. Drugi razlog za oprez je mafijska organizacija za ulazak na zapad. Ako zajednica dobije molbu ili preporuku za primitak jedne ili više djevojaka iz neke daleke zemlje, dobro je dokument odmah, bez odgovaranja na nj, poslati Kongregaciji za redovnike. Oni će provjeriti slučaj i uputiti zajednicu kako dalje postupati. Važno je ne odgovarati telefonski na takve molbe jer se time otvara mogućnost zloporabe samostanskog broja telefona.

Naglašeno je i da kriza broja nije nužno kriza kvalitete te da male zajednice mogu biti jako dobre zajednice.

O. General nas je uveo u promišljanje o

značenju kontemplativnog života i njegovog življenja u terezijanskom karmelu. Kontemplativni život dio je naše karizme i povijesnog nasljeđa. Život vjere temelj je kontemplativnog života.

U 13. st. počinju se oko samostana graditi zidovi kako bi sestrama osigurali potrebnu sigurnost i samostalnost. Papa Bonifacije VIII. (1294.-1303.) prvi uvodi papinsku klauzuru i to za benediktinske monahinje. Jedan od povoda za uvođenje papinske klauzure bili su i tzv. lutajući

fratri i sestre. Neki od njih bili su pokornici, no bilo je i onih kojima je dosadilo biti na jednome mjestu. Jedan od bitnih elemenata Terezijine obnove je ponovna uspostava stroge klauzure. Živeći u Utjelovljenju primijetila je da brojni izlasci i česti boravci u govornici razjedinjuju zajednicu. Životu u klauzuri može se pristupiti na dva načina: pozitivno i negativno. Negativni pristup je da nam klauzura omogućuje bijeg od svijeta koji je opasan (fuga mundi), dok pozitivni pristup ima temelj u ljubavi prema Isusu koja traži samoću i povučenost za život s njim. Samo ovaj pozitivni pristup može opravdati povlačenje od svijeta. Naša slika i naš govor o svijetu često ovisi o našem iskustvu svijeta; II. vatikanski sabor o svijetu govori pozitivno. Teško je stvoriti pozitivni kontemplativni prostor koji bi isključivao negativnu dimenziju vanjske forme, jer je on nužan za stvaranje kontemplativnog prostora u kojem rastu vjera, nada i ljubav. Bitno je ne gledati na klauzuru samo legalistički, nego uložiti trud u kvalitetan razvoj života klauzure. Izazov je staviti kontemplativni život unutar nas samih, a spontanost u međusobnim odnosima posljedica je takvog, autentično karmelskog života. Klauzura je kao filter koji pročišćuje ono što ulazi u samostan i tako utječe na kontemplativni život. Ne smijemo zaboraviti da samostanski život nije samo otajstvo, nego i stvarnost s kontradiktornim i sablažnjivim situacijama.

Kroz povijest razvili su se različiti načini kontemplativne molitve. Mi, kao terezijanski Karmel, prakticiramo terezijanski kontemplativni život. Tu kontemplacija nije privilegij pojedinih trenutaka tijekom dana, nego je način bivovanja. Mnogima je izostanak aktivnog

11

poslanja problem, pa razmišljaju drugačije – karizme su različite i svaka ima svoje mjesto.

Terezijinu obnovu bitno su obilježile tri stvarnosti njezina vremena:

- potreba Crkve za trajnom obnovom, - društveno-socijalni koncept žene, - mentalitet tridentinske obnove (prije i nakon Sabora).

Povijest je donijela velike promijene

vezane uz zadnje dvije točke, pa one danas više nisu toliko važne za određivanje naše karizme. Stoga se trebamo okrenuti pozivu na trajnu obnovu i trajno obraćenje prema Evanđelju, od dobroga ka boljemu. Da bismo to mogli učiniti na kvalitetan način, važno je krenuti od autentične točke našega sada, a ne s pozicije na kojoj je bila sv. Majka kad je počinjala obnovu. Okolnosti se mijenjaju, ali izvorno nadahnuće, originalnost, uvijek ostaje. Zato je nužno vraćati se izvorima. Isus mora biti osnova svake obnove, jer bez njega nikada nećemo doći do pravih odgovora. Sv. Tereziju odlikovala je velika vjernost Evanđelju, koja je kao plod donosila vjernost Pravilu koje je zavjetovala. Vjernost Evanđelju bila je temeljna. Svo naše bivovanje treba biti evanđeoska prisutnost. Evanđelje mora biti prepoznatljivo u našim životima, jer mi nismo samo grupa pojedinačnih molitelja,

nego »miomiris Kristov«. Sv. Majka nije željela žrtvovati život sa sestrama i biti samo pustinjak. Za nju ljubav prema Isusu traži očitovanje u ljubavi prema sestrama. Naše je zvanje fokusirati se na ljubav prema Isusu živeći u maloj zajednici za Crkvu i svijet, a vjeru, ljubav i nadu živjeti u konkretnom životu i u kontemplativnoj molitvi. To su tri elementa u koja možemo sažeti našu karizmu: ljubav prema Isusu, ljubav prema bližnjima i ljubav prema Crkvi.

O. Robert podijelio je sa sestrama svoja razmišljanja o modernim sredstvima komuniciranja u odnosu na kontemplativni prostor samostana. Budući da su moderni mediji danas vrlo prisutni u svijetu, a i u samostanima, potrebno im je pristupati s velikom zrelošću pri čemu valja znati »birati dobro i odbacivati zlo«. Sredstva komuniciranja i moderni mediji ne bi smjeli remetiti ozračje tišine i sabranosti, ili biti povod za »privatni život« na uštrb dnevnog reda zajednice ili pak za bijeg od života koji je ponekad »prazan« ako ga ne ispunimo smislom. E-mail može biti sredstvo praćenja onih koji pate ili se preporučuju u molitvu. Potiče se priorice i magistre da nauče koristiti moderna sredstva kako bi preko njih sve sestre imale jednak pristup istima. Postoji opasnost da u zajednici dođe do stvaranja nejednakosti i podjele na one koji znaju koristiti i koriste moderna sredstva, i one koji to ne znaju. Također može doći i do negativne pojave da oni koji više znaju imaju više moći u zajednici.

Gosp. Juan Goti upoznao nas je s važnošću očuvanja kulturne baštine i dao vrlo korisne savjete kako tome doprinijeti. Važno je da samostani naprave dobar inventarij s detaljnim podacima. To uključuje: namještaj, parkove, zgrade, arheološko blago, dokumente, monografije, rukopise i sve drugo što ima

12

neku vrijednost. Zbog nedostatka inventarijâ kod zatvaranja samostana dolazi do gubitka vrijednih stvari koje nisu samo samostansko blago nego i javno kulturno i arhivsko nasljeđe. Stari samostani čuvaju dokumente koji pokazuju razvoj civilnog društva. Ova tema posebno je bila aktualna onim sestrama koje su došle iz zemalja s dugom karmelskom tradicijom, a sada moraju zatvarati samostane. Britanska asocijacija osnovala je holding ACT (Association of Carmels Trustee), kojemu zajednice mogu povjeriti brigu o svojim materijalnim dobrima. U Nizozemskoj je jedna opatija preuredila cijelo krilo samostana u ogromni arhivski prostor, te ponudila drugim samostanima i družbama mogućnost pohrane cijelih arhiva na istom mjestu radi očuvanja crkvenog arhivskog blaga; mnoge zajednice su već prihvatile tu ponudu. S posebnim problemom susreću se sestre koje žive u starim samostanima koji su spomenici kulture. Ponekad je vrlo teško uskladiti potrebe samostanskog života i zahtjeve društvene zajednice da kulturna dobra budu dostupna svima. Prof. Goti savjetovao je da je kulturna dobra ponekad bolje prodati, jer tako ostanu sačuvana na jednome mjestu.

U uvodu u temu o upravi i novim

oblicima uprave, o. General je istaknuo da problemi u nekim samostanima nisu samo

posljedica pomanjkanja zvanja nego i loše uprave, te da nije važno samo da stvari idu dobro, već i da idu s radošću. Potrebno je u zajednici stvoriti ravnotežu slobode i odgovornosti. U tome veliku ulogu ima ravnoteža u upravi priorice – ravnoteža u tome da ne zapovijeda ni previše ni premalo.

Autonomija u upravi samostana bitna je za osiguravanje kontemplativnog prostora koji je nužan za kvalitetan kontemplativni život. Životna autonomija može se izgubiti malim brojem sestara i visokom životnom dobi. Uzrok smanjenja životne autonomije može biti i preveliki broj sestara, te ako je jedna te ista osoba priorica kroz duže vrijeme. Asocijacije ne ukidaju autonomiju i klauzuru. Štoviše, one ih podržavaju i mogu biti kao zaštita od utjecaja izvana. Samostani koji su izvan asocijacija postaju osamljeni i teško im je pomoći u rješavanju problema, no i oni su dio Reda i ne smiju biti ostavljeni sami. Postoje problemi i sa zajednicama koje su u asocijacijama, ali su zatvorene za pomoć pri rješavanju problema. Ponekad neki vanjski čimbenici uvjetuju zajednice da ne smiju pristupiti asocijacijama. Iznesen je prijedlog za postojanje nekog ženskog autoriteta između zajednica i biskupa, te izražena želja za boljom suradnjom između biskupa i predsjednica asocijacija u rješavanju pitanja pojedinih samostana. Izneseno je i mišljenje da bi prije zaključka o vizitaciji biskup trebao pokazati izvještaj savjetnici i/ili predsjednici asocijacije te se s njima posavjetovati. Možda bi bilo dobro da predsjednice mogu obaviti neku vrstu vizitacije i provesti neko vrijeme u zajednici, u dogovoru sa zajednicom, a bilo je i razmišljanja o mogućnosti da se asocijaciji dodijeli veći autoritet kako bi neke probleme lakše same rješavale. U Francuskoj predsjednica može doći u

13

vizitaciju na poziv zajednice ili biskupa, dok u Njemačkoj predsjednica posjeti sve samostane u jednom trogodištu. Također je iznesen prijedlog da jedna sestra bude u Generalnoj kući. Velika je razlika u situacijama, potrebama i razmišljanjima u pojedinim zemljama. Neki vide potrebu za promjenama, a neki ne. Jednima je postojeći oblik uprave sasvim zadovoljavajući, dok su drugi već poduzeli konkretne korake za ostvarenje promjena. Sestre iz Nizozemske predale su molbu na Kongregaciju za redovnike moleći odobrenje sasvim novog modela uprave, jer je zbog visoke životne dobi sestara dosadašnji oblik uprave postao neostvariv u većini zajednica.

Naglašeno je da su sve ovo samo

razmišljanja i da ne obvezuju zajednice. Ostanimo otvorene različitosti bez započinjanja novih polemika koje bi bile kontraproduktivne i napravimo razliku u hitnosti rješavanja problema.

Molbe, savjeti i praktične upute

Zamoljene smo da svi dopisi koje šaljemo u Generalat budu potpisani i civilnim imenom, s punom adresom i službenim (ne lokalnim) nazivom samostana, te brojem protokola.

Preporuča se da sve što šaljemo na Kongregaciju šaljemo preko Generalata, jer u protivnom u Generalatu nedostaju

dokumenti, a Kongregacija ponekad pita zašto neki predmeti (postulacije, eksklaustracije, razrješenja zavjeta i dr.) nisu išli preko Reda i traži mišljenje Reda. Zajednice su slobodne obratiti se izravno na Kongregaciju, ali se moli da se nakon dobivenog odgovora od Kongregacije ne obraćaju s istim predmetom na Red.

Kod eksklaustracija i razrješenja zavjeta važno je navesti razloge.

Bitno je da dokumenti koji se šalju budu originali.

Kod postulacije je potrebno javiti broj glasova i u kojem krugu je osoba izabrana, te naknadno poslati originalni dokument.

Kod napuštanja Reda potrebno je potpisani dokument poslati u Generalat.

Moli se redovito slanje cjelovitih podataka o sestrama i odgovora na formulare koji se šalju iz Generalata. Potrebno je odgovarati jednostavno i jasno bez dodataka. Ako se otkazuju podaci o pojedinoj sestri, potrebno je navesti razlog (premještaj, smrt...).

O radu asocijacija dovoljno je poslati jedan izvještaj u tri godine, u dvije kopije. Izvještaj se može slati jednom godišnje, ali to nije nužno.

Ako bi se primijetilo da neki podaci – bilo koji - ne odgovaraju stvarnosti, mole nas da ispravak javimo u Generalat i da budemo otvorene za suradnju s Tajništvom za sestre.

Još jedna vrlo važna stvar: prenosimo vam velike, srdačne pozdrave, pune ljubavi naših sestara Edite i Mihaele iz samostana sv. Josipa u Avili. Bila nam je velika radost vidjeti ih i malo s njima "proćakulati". Možemo vam sa sigurnošću reći: iako imamo drugačije Konstitucije, duh nam je isti.

14

U ponedjeljak, 16. veljače, o. Jurek je sestre iz Njemačke i nas odvezao u Madridsku zračnu luku i zaželio nam sretan put do Frankfurta i Zagreba. (Naravno, ponovno vam možemo preporučiti Croatia Airlines). Naša radost

je bila neizmjerna kad smo u Zagrebu ugledale nasmijano lice s. Božice.

Vaše sestre Irena i Barbara

IZVJEŠĆE O RADIONICI ZA VODITELJE DUHOVNIH CENTARA (Workshop für die Verantwortlichen der kirchlichen Bildungshäuser)

26.-29. 03. 2009.u DOC "Marijin Dvor"- Lužnica Vinko Mamić, prov.

U DOC "Marijin Dvor," Lužnica,

održana je druga po redu radionica za voditelje duhovnih centara Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvi susret ovog tipa održan je u prošle jeseni u Kući susreta "Emaus," Potoci kraj Mostara. Obje radionice organizirao je i financirao "Renovabis." U trodnevnom radu sudjelovalo je deset predstavnika iz nekoliko duhovnih centara. Radionica je protekla u vrlo ugodnom ozračju i aktivnom sudjelovanju svih nazočnih. Dobrom osjećaju participanata uvelike je doprinijeo ambijent obnovljenog dvorca i novoizgrađene kuća Duhovno-obrazovnog centra sestara Milosrdnica, kao i njihova primjetna susretljivost i gostoljubivost.

Veći dio susreta protekao je u izlaganjima gospođe Andree Mewaldt o

organizaciji rada duhovno-obrazovnih centara, s posebnim osvrtom na marketing. Gospođa Nives Jurić iz Agencije za obrazovanje odraslih govorila je o Zakonu o obrazovanju odraslih u RH i o prednostima registriranih obrazovnih ustanova u priznavanju i verifikaciji programa od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i športa. Gospodin Ozren Pavlović Bolf iz Agencije za mobilnost i programe EU održao je predavanje o mogućnostima korištenja EU fondova koji su namijenjeni ne samo obrazovnim ustanovama, nego i svakoj fizičkoj i pravnoj osobi koja se želi uključiti u europske programe permanentnog obrazovanja. Od slijedeće godine RH će se moći aktivno uključiti i u partnerstvo za organizaciju obrazovnih programa. Ovo je posebno privuklo moju pažnju i već sam stupio u kontakt s organizacijama i osobama s kojima bi naš SSD mogao organizirati jedan takav program, odnosno međunarodni susret. Nadam se da ćete o ovome još čitati u budućim izdanjima Karmelskog vjesnika.

Na kraju donosim neke osnovne smjernice buduće suradnje Duhovno-obrazovnih centara Hrvatske i BiH koje su rezultirale iz razgovora i prijedloga ("brainstorming") sudionika radionice:

15

I. Studijske posjete - Posjeti drugim kućama radi razmjene iskustava - Zajedničko studijsko putovanje u Njemačku (mošda i druge zemlje) Organizacija: individualna, zajednička Financiranje: pomoću Grundtvig Programa II. Suradnja na korištenju nacionalnih i EU fondova - Otvorenost prema europskim programima - Predavanje g. Bolfa studentima SSD-a i korištenje poticajnih sredstava EU - Ostvarivanje partnerstva sa kućama iz inozemstva radi korištenja Grundtvig programa partnerstva u 2010 Koordinacija: Vinko Mamić i Andrea Mewaldt III. Rad na programima duhovno-obrazovnih kuća - Kreiranje godišnjih duhovno-obrazovnih programa - Izmjena iskustva o programima (i o potrebama ljudi našeg vremena) - Razmjena duhovno-obrazovnih programa - Razmjena predavača za pojedine seminare - Izrada zajedničkog programa za 2010 Organizacija: Radionica u Splitu, Fra Ante Babić IV. Marketing/Promidžba - Pomoć stručnjaka ( Organizacija: Radionica u Splitu) - Projekt I: Predstavljanje po župama - Projekt II: Sudjelovanje na Danu pokreta u Zagrebu 29.5.2009 zajednički štand svih kuća (Organizacija: Lužnica i pater Andrija Vrane)

16

- Projekt III: Izrada jednodnevnog sadržaja za roditelje prvopričesnika i krizmanika - Projekt IV: Zajednički prospekt o ponudi programa - Mogućnost marketinga u tvrtkama? - Kuće ponuditi pokretima - Izrada kataloga za 2010 o programima svih duhovnih centara - Međusobna suradnja u traženju korisnika V. Stručni seminari - Manji tematski seminari o pojedinim aspektima vođenja kuća ( usluge, programi, vođenje, pravni akti, računovodstvo...) koje bismo mogli jedni za druge organizirati Organizacija: sestra Berislava Grabovac i Andrea Mewaldt

BORAVAK OCA ZVONKA U NEW ORLEANSU

Zamolio sam o. Provincijala da mi

omogući odlazak na tečaj engleskoga jezika kako bih, barem malo, skratio muke kod spremanja ispita na poslije-diplomskom studiju iz etnologije i kulturne antropologije. Naime, studij etnologije i kulturne antropologije utemeljen je na raznim teorijama obrađenim sa engleskog govornog područja. Zahvaljujući dobrom kontaktu o. Provincijala s našom subraćom u provinciji Oklahoma otišao sam u New Orleans. Nažalost, prva asocijacija na ovaj grad je uragan Katrina i poplava u kojoj su stradali mnogi ljudi i poplavljeno skoro cijelo područje. Posljedice su vidljive još uvijek i na samostanu karmelićana gdje se u unutrašnjosti, zbog vlage, otkidaju veliki komadi žbuke, a vani na temeljima je vidljivo koliko je visoko bila voda po duboko i jasno vidljivoj zelenoj crti ostaloj od duge poplave.

Tečaj sam pohađao s još pet polaznika od kojih su četvorica bila iz Vijetnama i jedan s Haitija. Svi su oni kandidati za studij teologije, a dvojica iz Vijetnama već studiraju teologiju. Naši problemi u

učenju su bili različiti, ali najviše su ih imali studenti iz Vijetnama kojima je izgovor predstavljao najveći problem. Tečaj je organiziran na bogosloviji Notre Dame Seminary i vodi se po novom nastavnom planu nazvanom English Language Program (ELP). Ovaj program je uveden prije dvije godine i prednost mu je zbog toga što je zamišljen da studenta usmjerava prema njegovim potrebama i afinitetu. Međutim, slaba mu je strana što su polaznici na različitim razinama znanja engleskoga jezika pa se onda ponekad dosta vremena izgubi na nastavi koja je veoma intenzivna: pet sati od ponedjeljka do srijede i po tri sata četvrtkom i petkom. Profesorica ima bogato iskustvo jer je živjela i predavala engleski u Maroku i Japanu, a već desetak godina predaje engleski strancima u USA. Moj problem je bio što cijeli tečaj traje jedan semestar a ja sam mogao ostati samo dva mjeseca i prošao sam samo onaj dio gramatike koji je bio na programu u ova dva mjeseca.

Osobito mi je drago bilo biti u zajednici karmelićana i vidjeti kako se isti, karmelski duh živi u nekoj drugoj kulturi.

17

Činjenica da se doživi drugačiji (time ne mislim lošije ili bolje) način života uvijek može biti velika pomoć. U zajednici žive trojica svećenika: provincijal, povjerenik za svjetovni red i prior zajednice. Provincija im ima oko dvadesetak braće i imaju problema s novim zvanjima, ali i zbog velike zemljopisne udaljenosti između samostana teško im je komunicirati. Provincijal je zbog toga često na putu. Ono što me posebno iznenadilo jeste kako je aktivan i dobro organiziran njihov svjetovni ili treći red. Imao sam prigodu sudjelovati na dva njihova mjesečna okupljanja. Braća su mi objasnila kako svjetovni red pomaže u promicanju karmelske karizme kroz izdavanje raznih dijela, ali dobro surađuje i sa zajednicama karmelićanki.

Foto: Zgrada Bogoslovije u New Orleansu

pred kojom je kip koji prikazuje susret Isusa i Samarijanke na zdencu, rad Ivana Meštrovića

Posjetio sam i dva samostana sestara karmelićanki. Bio sam u Convingtonu i Lafayettu. Samostan u Convingtonu je "multietnički" i u njemu su sestre porijeklom s Filipina, Haitija, Vijetnama, Francuske i Amerike, dok su u Lafayettu sve sestre Amerikanke. U ovom samostanu proveo sam cijeli vikend i ponio mnogo doživljaja koje je teško opisati. Prvi dojam je gostoljubivost sestara koja se teško može prenijeti na papir. Sigurno da ću pamtiti da sam ovdje prvi puta predslavio euharistiju i propovijedao na engleskom. Sestre su izuzetno ljubazne, vrijedne i spremne pomoći. Ono što me posebno oduševilo jeste njihova komunikacija i suradnja s vanjskim svijetom. Naime, svake prve subote u samostanu u Lafayettu okuplja se udruga u kojoj su samo muškarci. Ujutro prije mise imaju klanjanje pred Presvetim i mole krunicu, poslije euharistijskog slavlja zajedno doručkuju i zatim ostaju pomagati sestrama oko popravaka i uređenja samostana. Prve subote u ožujku bilo je oko sedamdeset muškaraca u dobi od sedam do devedeset godina. I voditelj ove udruge tijekom doručka govorio je o nasilju nad ženama u sakramentalnim brakovima.

Poslije točno dva mjeseca (za učenje jezika dugo ili malo?) vratio sam se kući pun dojmova. New Orleans je predivan grad, na tečaju sam, valjda, nešto naučio i upoznao braću koja su mi stalno pomagala i učinili sve da moj boravak bude plodonosan, te susreo karmelićanke koje su u ukupnom dojmu pomogle da zavolim Ameriku.

Br. Zvonko Martić

18

ZAGREBAČKO PREDSTAVLJANJE NOSAČA ZVUKA "ZAGRLJAJ LJUBAVI" VIS-A "MIHOVIL"

Dana 28. ožujka 2009. u punoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama u Zagrebu, nakon splitske održana je i zagrebačka promocija nosača zvuka "Zagrljaj ljubavi" u izvođenju VIS-a "Mihovil" iz župe Kamen u Splitu, koju vode oci karmelićani. Vis "Mihovil" djeluje od 2006. godine pod vodstvom Mate Pocrnjića. Ovaj njihov prvi nosač zvuka sadrži dvanaest duhovnih pjesama, koje odlikuju zreli duhovni tekstualni i glazbeni sadržaji.

U ime odsutnoga o. Provincijala i cijele Hrvatske Karmelske Provincije sv. oca Josipa mlade iz naše splitske župe pozdravio je o. Jure Zečević, tajnik Provincije i čestitao im na prvom nosaču zvuka duhovnih pjesama. Pozdravio je i Mlade Karmela Božanskog Srca Isusova, koji su prisutnima predstavili svoje aktivnosti, te domaćina, zbor mladih "Advocata Croatiae" iz Remeta, koji su

izvođenjem dviju pjesama također sudjelovali u programu.

"Provincija, koja je financijski potpomogla izlazak vašeg nosača zvuka, prepoznavajući kreativnost i vrijednost vašega rada, osobito vam zahvaljuje što ste sav prihod od prodaje ovoga nosača zvuka namijenili za izgradnju karmelske crkve i samostana u župi Kamen… Kao bivši župnik župe Kamen u kojoj djelujete, osobito sam radostan i zajedno s vama ponosan da ta župa danas rađa i ovakvim plodovima koje nam vi večeras ovdje predstavljate i svojom mladenačkom osobnom duhovnošću i svojom pjesmom, vjerujem - zahvaljujući i djelovanju članova naše Provincije koji su tijekom više od tri desetljeća djelovali u župi Kamen" - rekao je o. Jure.

"Vaš nosač zvuka se naziva 'Zagrljaj Ljubavi'. Budući da je Ljubav drugo ime za Boga, svima Vam želim iskustvo toga

19

zagrljaja, iskustvo Božje blizine i pomoći na vašem daljnjem životnom putu i u vašem daljnjem radu. Da bude još ovakvih nosača zvuka i novih promocija! Čestitam i hrabro dalje!" poručio je mladima o. Jure Zečević.

Tijekom programa mladima su se obratili još dvojica karmelićana, o. Branko

Zebić sadašnji župnik župe Kamen i o. Anto Knežević aktualni župnik u Remetama.

Predstavljeni nosač zvuka se može nabaviti u župama Kamen u Splitu i Remete u Zagrebu.

(JZ)

RAZGOVOR S MATOM POCRNJIĆEM, VODITELJEM VIS-A "MIHOVIL"

Možeš li nam se ukratko predstaviti?

Hvaljen Isus i Marija! Zovem se Mate Pocrnjić. Voditelj sam VIS-a "Mihovil". Imam 22 godine i student sam arhitekture.

Kako je i kada nastao VIS "Mihovil"?

VIS "Mihovil" je nastao u travnju 2006. On je odraz samo jednog od brojnih sličnih naraštaja koji su prošli kroz župu Sv. Mihovila arkanđela na Kamenu. Nastao je okupljanjem sadašnje nove generacije sa željom da slave Boga i pjevaju mu na slavu.

Koja su osnovna obilježja glazbe koju izvodi VIS "Mihovil" i jeste li po nečemu specifični?

Osnovna obilježja glazbe VIS-a "Mihovil" su pop i rock. Naravno, svaki je VIS specifičan sam po sebi. Svi duhovni sastavi imaju jednaki cilj: niti zajedno u slavljenju Boga pjesmom. Razlikujemo se po tome što svaki tekstopisac ima drugačiji sadržaj i izričaj teksta, i svaki glazbenik drugačiji izričaj glazbe. Važno je napomenuti da svaka naša pjesma zapravo proizlazi iz molitve, osobne i

20

zajedničke, iz hvala, želja i vapaja koje kroz molitvu predajemo Gospodinu.

Što vas je nadahnjivalo i poticalo da ne posustanete i ustrajete u okupljanju i u radu, sve do nastanka ovoga CD-a, neka pjesma, vi jedni druge, nešto treće?

Kroz ove tri godine djelovanja VIS-a "Mihovil" poticala nas je molitva, rad, prijateljstvo, potpora naših obitelji i župljana, potpora župnika o. Branka Zebića i mnogih drugih dragih ljudi koji su nam pomogli da ustrajemo na

ovom prekrasnom Isusovom putu. Na tom putu su nam vrlo bitne bile duhovne obnove; na kojima smo više i dublje upoznali Isusa, a ohrabrivala su nas naravno i sudjelovanja na mnogobrojnim festivalima na kojima smo nastupali i stekli mnoga prijateljstva. Nismo planirali izdavati nosač zvuka, ali eto i to je došlo, nekako samo po sebi. Sve ono što nosimo u sebi i osjećamo satkali smo u pjesmu.

Koliko je njegovanje duhovne pjesme imalo utjecaja u vašem osobnom duhovnom izrastanju?

Mnogo. Kroz pjesmu doista duhovno sazrijevamo. Sama pjesma je, kako to običavaju reći, uistinu dvostruka molitva. Ona otvara srca, osjeća bitno, voli i ljude čini sretnima.

Što vi kao mladi ljudi nalazite u duhovnoj pjesmi?

U duhovnoj pjesmi pronalazimo Boga, sebe, ljubav… Isusovu ljubav koja nas nadahnjuje i vodi. Ona je oblik naše kreativnosti po kojem iskazujemo svoja najplemenitija, bogolika nadahnuća.

Gdje nalazite inspiraciju za tekstualne

sadržaje i glazbeni izričaj vaših pjesama?

I opet: u molitvi, ona čini sve.

Što za vas, pošto ste u župi gdje desetljećima djeluju karmelićani, znači pojam Karmel i kako to spajate sa svojom duhovnošću?

21

Karmel je za nas duhovno zajedništvo Ljubavi.

Jeste li imali podršku i potporu prigodom nastajanja vaših pjesama i izrade CD-a?

Naravno. Bez nje ovoga cd-a ne bi niti bilo. Trebalo je doista puno raditi i graditi pri nastanku svake pojedine pjesme, no

zahvaljujući tome što smo uvijek imali podršku i potporu u svakom pogledu tijekom protekle tri godine mogle su nastati sve ove pjesme.

Vaša poruka mladima?

Živite s Kristom.

Razgovarao: br. Domagoj Jelača, OCD

NAŠ PROŠLOGODIŠNJI MLADOMISNIK: O. ZLATKO PLETIKOSIĆ

Dragi čitatelju Karmelskog vjesnika!

Kako je događaj moga ređenja i mlade mise prošle godine pao prije Provincijalnog kapitula i stoga nije bio zahvaćen u "postkapitulskim" brojevima našega Vjesnika, uoči prve godišnjice moga prezbiterskog ređenja i služenja, primio sam molbu da za ovaj Karmelski vjesnik napišem nešto o tome i o svom jednogodišnjem svećeničkom (i redovničkom) djelovanju. Evo dakle nekoliko osnovnih podataka o meni.

Rođen sam u Somboru, od oca Đene i majke Eve. Osnovnu školu sam završio u Somboru, a potom Biskupijsku klasičnu gimnaziju "Paulinum" u Subotici. Diplomirao sam na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.

Prve zavjete položio sam 26. kolovoza 2001. godine u našem samostanu u Krku, svečane zavjete u našoj crkvi u Remetama 15. listopada 2006. godine, a đakonat sam primio po rukama mons. Valentina Pozaića 6. listopada 2007. godine u Remetama.

Duhovne vježbe prije prezbiterskog ređenja imao sam u našem samostanu u Sofiji, među našom braćom: o. Srećkom i o. Tadejom. Ovim putem im javno zahvaljujem - bilo mi je korisno i lijepo iskustvo suživota s njima. Bog je htio da je naša Provincija 2007. godine imala trojicu mladomisnika: o. Stjepana, o. Zlatka Žuvelu i o. Đanija Kordića. Oni su u našoj crkvi u Somboru slavili trodnevnicu uoči mojega ređenja. Na petu

22

uskrsnu nedjelju, 20. travnja 2008. godine, u našoj somborskoj crkvi, posvetnom molitvom i polaganjem ruku mjesnog biskupa, mons. Ivana Pénzesa primio sam sveti red prezbiterata. Sa mnom su molili i slavili: provincijal o. Jakov, magistar o. Franjo, moja karmelska braća svećenici, bivši i sadašnji somborski župnici i župni vikari, svećenici subotičke biskupije, o. Oliver, svećenik na službi u grkokatoličkoj eparhiji Srbije i Crne Gore, časna braća, bogoslovi, moji roditelji, sestra s obitelji, rodbina, prijatelji, znanci i drugi vjernici. Pjevali su udruženi zborovi subotičkih župa, pod ravnanjem mladog gospodina Miroslava Stantića, koji je samoinicijativno stilizirao i uglazbio geslo moga ređenja i mlade mise, a koje je za vrijeme pričesti zbor izveo. Dio mladih bio je u hrvatskoj: bunjevačkoj i šokačkoj - monoštorskoj, te u mađarskoj narodnoj nošnji iz Daljske planine odakle je moja mama, a starije Slovakinje iz Selenče iznenadile su nas svojim prisustvom u svojim nošnjama. Poslije euharistije u dvorištu samostana bilo je druženje uz zvuke tambura. Objed za uzvanike bio je restoranu KTC-a.

Htijući naglasiti vjeru u Božja čudesna djela u našim životima i zbog toga Mu dati slavu u Isusu Kristu i u Crkvi – zajednici vjernika, za mladomisničko geslo uzeo sam sljedeći citat iz poslanice Efežanima (usp. 3,20-21): Bogu, koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga!

Ovom prigodom želim zahvaliti svima koji su mi blizu na mojemu životnom putu. A u vezi ređenja i mlade mise posebnu hvalu izričem ondašnjem somborskom prioru o. Anđelku i somborskoj braći, braći koja su došla sa

mnom moliti i slaviti, kao i sestrama i braći koji su bili samnom u duhu. Svoje prve svećeničke tjedne proveo sam u somborskom Karmelu, a od početka srpnja prošle godine nalazim se u Karmelu svetog Ilije na prekrasnom Buškom jezeru. Ovdje molim i radim, stječem iskustva i uveliko koristim ovaj od Boga dani mir i tišinu.

U euharistiji mojega ređenja i ujedno na mladoj misi homiliju je izrekao o. Vjenceslav. U nadi da će i tebi, štovani čitatelju, ona dočarati događaj ređenja i da će Te ohrabriti na Tvom putu služenja Bogu i u molitvama za svećenike, prilažem ju u cijelosti kako je izgovorena:

Svjedoci smo upravo završenog čina prezbiterskog ređenja, dijaloga – razgovora između Boga pozivatelja i čovjeka odzivatelja. Taj zov odjekuje od početka stvaranja, a također i odziv, do danas. Mi smo čuli riječ izgovorenu, koja je odjek onoga razgovora nutrine, unutarnjeg susreta i zagrljaja. "Koga da

23

pošaljem?" – pita Stvoritelj; "Mene pošalji", odgovara stvorenik.

U ovoj strčanosti, zbunjenosti i nemirima suvremenog svijeta, Bog nije prestao biti s nama. "Ne ne drijema i ne spava on čuvar Izraelov!" " Kao onaj koji jest bit ću s tobom!" "Zavapiš li k meni uslišit ću te!" Tješi Gospodin svoj narod.

I u ovom mnogoljudnom Somboru ima ljudi koji Bogu vjeruju, koji mu iskrena srca vape. "Sa Siona predivnog Bog zablista", "On nagnu nebesa i siđe."

Često Bog ne odgovara kako bi čovjek

htio, već onako kako čovjeku treba. Tu dolazi i do nesporazuma. Između Boga i čovjeka, ali vjeran je Bog u obećanjima svojim.

Stoga sve ovo današnje događanje mnogi ne razumiju, jer očekuju da Bog odgovori kako oni žele. No, Bog odgovara kako treba.

Na početku druge stoljetnice Somborskog Karmela, nakon Somboraca, časne naše subraće, Ambrozija Bašića, Vilka Dorotića te klerika Bertolda Vidakovića, danas gospodar života i smrti bira Zlatka Pletikosića da ga slijedi i da mu služi u njegovu narodu "molitvom i posluživanjem riječi."

Bog bira, čovjek odgovara. Zlatko je prihvatio izbor i odgovorio je redovničkim

zavjetima a danas u ovom slavlju, i predanjem u Njegove ruke. Njegov odgovor Bog je potvrdio polaganjem ruku preuzvišenog Ordinarija i prisutnih prezbitera. Zagrljajem.

Kao karmelićanin posvećuje mu se molitvom, a kao prezbiter posluživanjem Riječi. U molitvi spoznaje da je samo Bog dostatan, a propovijedanjem će tu spoznaju prenositi sinovima Božjim.

Ovo današnje otajstveno događanje počiva na stupovima znakova. Otajstva svećeničkog ređenja otajivat će se tijekom ređenikova života. Otajivat će se za njega, najprije, a potom za one kojima ga Pastir dobri šalje do kraja života.

Rekoh, za njega. Da. I svećenik treba moliti Boga da mu otkrije što treba reći njegovu narodu. Narod očekuje Božji govor. Ne čovjekov. Svećenik karmelićanin Boga osluškuje s oba uha srca, u dvije molitvene dobe svagdanje nutarnje molitve. Sluša s dva uha a govori jednim ustima. Tada se ostvaruje ono "iz obilja srca govore usta."

Otajstveni red svećeničkoga ređenja započeo je razgovorom. Preuzvišeni gospodin Ordinarij, koji je ovdje vidljivi znak nevidljivoga Krista, u ime Kristovo razgovarao je s pozvanikom. Razgovor je završio ispoviješću pouzdanja: "Hoću s Božjom pomoću!" Taj odgovor je ispovijest vjere u Isusovu riječ: "Bez mene ne možete ništa učiniti!" Ređenik će činiti djelo Božje. On će biti prezbiter, tj. starješina; a to će reći, onaj koji se stara da stadu, koje mu je povjereno, ništa ne uzmanjka. U tom događanju Bog neće zatajiti. U to je siguran. To je prvi stup na kojem počiva ovo Božje djelo koje danas započima. Molitva i posluživanje Riječi.

Crkva je jedna. Zemaljska i nebeska! "Mi smo načinjeni od neba. Ovdje se

24

zadržavamo na trenutak, a onda nastavljamo putovanje", poručuje nam bl. Ivan XXIII., papa Koncila. To je drugi stup pouzdanja. Zato je nebeska Crkva svečano zazvana litanijskom molitvom. Kao onda Abraham, Mojsije, Krist Isus, ređenik se je prostro po zemlji, svim svojim bićem, jer ne može čovjek Boga slušati i na nogama ostati. Bog, pred "kojim sve je pepeo prah" sišao je s nebeskom Crkvom ususret ovoj zemaljskoj, da primi njezino uzdarje u čovjeku, koji se je odazvao i iskazao spremnost da ovdje na zemlji bude njegova predraga svojina. Njegov dolazak, dakle, ređenik je čekao prostrt po zemlji, od koje je sazdan, dok ga Stvoritelj ne podigne, kako bi ga pomazao Silom odozgor i duši mu prozborio: "Ti si moj ljubljeni sin. Volim te."

On sam je bio prostrt po zemlji. Mi smo stajali radi Vazmenog vremena. On sam. No, misao me nosi na Karmel k ocu našem sv. Iliji, koji je ostao sam. Svi su proroci Jahvini otišli bogu Baalu. Poganskom ništavilu. Postali su njegovi proroci za novac i siguran život. No, Jahve je prihvatio žrtvu njegove samoće, ostavljenost od sviju. Ilija je vrcnuo k'o iskra i zapalio oganj vjere i ljubavi prema Bogu jedinome i pravome. Svi su uvidjeli da je "živ Bog" pred licem kojega Ilija stoji. Prostrt po zemlji, Ilija je ustao pred Bogom koji je živ. Živio je pred licem Boga živoga, a ostali su živjeli pred kraljicom i kraljem, sramotom Izraela, koji su Bogu umrli.

Zlatko brate, koji si bio ovdje prostrt, na ovoj somborskoj zemlji od koje si sazdan, budi svjestan ovoga. Svi sveti, prozvani i neprozvani sišli su i uzeli te za ruke tvoje vjere, nade i ljubavi i vodit će te u zagrljaj Stvoritelju, vječnome i živome. Pred njim, pred licem Živoga, stoj i ne posrći. Jer On je Bog koji ima lice. On je ŽIVOT.

Sljedeći stup i znak na koji se želim osvrnuti bila je POSVETNA MOLITVA. Nju je preuzvišeni Ordinarij pred Bogom živim i pred licem svega puka Božjega izgovorio. Doživljavam ju kao darovnu molitvu Somborske Crkve koja Bogu daruje jednog člana svoje vjerničke obitelji. Plod svoje vjerničke molitve i vjerničkog postojanja pred Bogom. Plod tihih molitava i žrtava molitelja u ovom hramu: naše redovničke zajednice, naše braće i sestara trećoredaca, te zauzimanjem pred Bogom našeg subrata sluge Božjega Gerarda. Za taj plod i rod ove Crkve biskup moli da ga Bog dobri udostoji se prihvatiti, posvetiti i zarediti. Stvoritelj prima svoje stvorenje, uzima ga u ruke, u dušu mu utiskuje svoj neizbrisivi poljubac, žig, kojim iznova užiže u njemu svoju ljubav, i vraća nam ga, ali ne više kao našeg već kao svojega: "Ti si svećenik dovijeka, po redu Melkisedekovu!"

Ta posvetna molitva, koju izriče biskup,

pastir dobri ove Crkve, uzdiže ovoga čovjeka do Srca Božjega kao dar. Bog nam ga vraća kao dar. Bog nam ga vraća kao svjetlo i sol, kao svećenika, prezbitera, koji će se starati da svijetu ne ponestane svjetla koje će osvjetljavati put koji vodi k Bogu Životu. Svećenika koji će prinositi kruh i vino a vraćati vjernima tijelo i krv Isusa Krista, koji je život svijeta. Jer, ljudi, kršćani, koji se ne hrane tijelom Kristovim obezvređuju i

25

uništavaju tijelo čovječje, koji se ne poje krvlju Kristovom prolijevaju krv čovjekovu. Velika je briga prezbiterova, da ljudi ne umru od gladi za Bogom. Velika je radost svećenika hraniti braću u vjeri Riječju Božjom, koja postaje Tijelo i Krv Kristova, nepropadljivom hranom koja je za Život Vječni. Zato biskup živo moli da nam ga Bog vrati ne samo kao čovjeka, već kao čovjeka Božjega, ne samo pastira, već pastira dobroga, koji pase ne svoje već Njegovo stado, koji hrani ne svojom već Njegovom Riječju, da sve u svemu bude Bog.

U jednom trenutku ovoga slavlja preuzvišeni gospodin zareditelj položio je ruke na glavu ređenika. To su za njim učinili i svi prisutni prezbiteri. Čin polaganja ruku u sakramentima Crkve znak je silaska Duha Svetoga. Sile odozgor. Misao nas nosi u Nazaret. "Kako će to biti?" – pitala je Bezgrešna anđela. "Duh Sveti sići će na te i sila Svevišnjega će te osjeniti." Isti taj Duh Posvetitelj sišao je na ređenika. Na taj, našim očima nevidljiv događaj, upozorile su nas ispružene i na glavu položene ruke. U duši ređenika odjeknuo je glas: "Ti si moj ljubljeni Sin. U tebi je moja milina." A nama je rekao "Slušajte ga!", jer od sada što će vam on zboriti nije njegovo nego moje. Od tog trenutka ređenik je postao služnički – ministerijalni svećenik, koji za Boga i njegov vjernički puk neće raditi što i kako on hoće, već ono što Bog hoće. Vršit će Njegovu volju i tu će biti, i samo tu, njegov mir.

Ljubljena somborska Crkvo! Ti koja si tijekom svoje povijesti rodila mnoge Bogu posvećene ljude u svojem istočnom i zapadnom krilu, tvoje staro stablo danas cvjeta novim cvijetom. Cvijetom koji miriše Bogom.

Ima tome. Bio sam s braćom kandidatima naše Zajednice u jednom ubavom mjestancu Hrvatskog primorja. U svitanje, jednog jutra, išao sam k moru doživjeti izlazak sunca. Put je vodio kroz jednu jarugicu, na žalost ispunjenu otpadom svake vrste. Za okrenuti glavu. Najednom me je zaustavio neodoljiv miris. Preugodan miris. Nespojivo s tim neurednim mjestom. Stao sam. Miris poznat, ali nikako ga prepoznati. Želeći vidjeti to čudo koje tako snažno miriše iz tog smeća, počeo sam si krčiti put do izvora mirisa. I ...ispod jednog busena, do kojega je probijala zraka sunca, svoju jutarnju hvalu mirisala je jedna ciklama. Jedna jedina. Tako snažno.

Dragi brate u Karmelu, sada i u svećeništvu. Budi čist kao kalež, blistav kao patena, bistar kao voda, dobar kao kruh; sve smeće i otpad ovoga svijeta neće moći ubiti miris Boga koji si kao svoju pohvalnu pjesmu pozvan pjevati Bogu. I u jutro rano još za mraka, te tijekom dana i noći. Još uvijek ima ljudi koji žele čuti pjesmu novu, koji žele vidjeti sliku Božju, koji žele osjetiti ljubav Kristovu. Zato rasti, cvati i miriši Bogom u ovom grmu Karmela, koji je tvoja zaštita i sigurnost. Zanosno i radosno, zahvalna srca pjevaj s našim svetim Ivanom od Križa: " Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji, i Majka Božja i sve su stvari moje. I Bog je moj i za mene...dušo moja, tvoje je sve i sve je to za tebe!"

A ti Crkvo grada Sombora u svom istočnom i zapadnom krilu, ustraj u molitvi i osluškivanju Boga, jer u tvom krilu još ima sinova i kćeri, koji očekuju poziv Božji, koji lutaju jer još nisu pronašli istiniti put koji vodi u život. Ne sustaj, ne daj se umoriti, makar si stara i

26

iscrpljena; znaj, Bog ne gleda na oči i lice, Bog gleda što je u srcu.

Završimo usklikom mudroga Siraha:

"Slušajte me djeco pobožna i cvjetajte kao ruža što niče na obali toka vodenog.

Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospodina za sva djela njegova.

Dajte slavu imenu Njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom, i ovako mu pohvalu recite: kako su veličanstvena sva djela Gospodnja!"

Crkvo Božja, tako rasti, cvjetaj i miriši Bogu svome i trajno ispovijedaj vjeru svoju pred svijetom u kojem živiš i Bogu svome koji živi u vijeke vjekova. Amen.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

ZAGREB – REMETE

Draga braćo i sestre!

Svaka naša zajednica ima raznih događaja koji ispunjaju njezin život. Remetska zajednica, kao najveća zajednica u našoj Provinciji, nastoji organizirati svoju svakodnevicu na služenje drugima i svoju osobnu izgradnju. Na Saboru provincije u studenom 2008. detaljnije su prikazani stanje zajednice i planovi, o čemu se moglo pročitati u prošlom broju Karmelskog vjesnika (1/2009).

I u tom izvješću, kao i u ovom u kojem prikazujemo period nakon Sabora, neizbježno moramo učiniti određenu selekciju, a selekcija je uvijek subjektivna i utoliko nepotpuna, pa je gotovo neizbježno da pojedini po sebi možda važni događaji ne budu spomenuti i da im se u izvješćima ne posveti ona pažnja koju oni možda objektivno zaslužuju. Stoga očekujemo Vaše razumijevanje.

Noviji događaji su nerijetko povezani i sa događanjima na razini remetske župe za

koju se preko svojih članova brine remetska zajednica.

Tako je 7. prosinca (II. nedjelja Došašća), uoči svetkovine Bezgrješnog začeća BD Marije, slavljena euharistija nakon koje su blagoslovljeni novi kipovi B.D. Marije i sv. Bernardice. Euharistiju je predslavio o. Jakov Mamić, a suslavili su o. provincijal – Vinko Mamić i o. Anto Knežević, remetski župnik. Svi vjernici su u procesiji pohodili obnovljenu kapelicu M.B. Lurdske, gdje su postavljeni ti kipovi. Kapelica je obnovljena darovima vjernika tijekom ljeta i jeseni 2008. godine. Nakon toga je uslijedio svečani objed na kojem su većina uzvanika bili dobročinitelji.

Dana 23. siječnja bio je Blagdan klanjanja - klečanja gdje je glavnu euharistiju predslavio vlč. Zlatko Golubić, remetski dekan, zajedno sa svećenicima remetskog dekanata i naše zajednice.

Naša zajednica aktivno je sudjelovala na svećeničkom ređenju i mladoj misi našega

27

subrata o. Dražena-Marije Vargaševića. Tako su naši bogoslovi s magistrom sudjelovali u zadnjem danu trodnevnice predstavljanjem karmelskog Reda i njihovim svjedočanstvima. Osim njih na ređenju je bilo i naših devetoro subraće iz Remeta. Remetskoj zajednici pridružili su se i gosti našega mladomisnika, Venetski provincijal p. Angelo Ragazzi, prior Generalne kuće Agostino Cappelletti, te o. Joseph Heimpel iz karmelske zajednice u Firenzi. Na svečanom ručku voditelj stola bio je naš subrat iz Oštarija, konventualan u remetskoj zajednici, o. Đani Kordić. Svoju mladu misu u Remetama o. Dražen-Marija slavio je 22. ožujka na IV. Korizmenu nedjelju.

Dana 27. veljače cijelo popodne su boravili u našem samostanu i oko njega brat Richard iz ekumenske zajednice u Taizeu koji izvrsno govori hrvatski i msgr. dr. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, predsjednik Vijeća za ekumenizam HBK. Pred oltarom Majke Božje Remetske otpjevali su i "Bogorodice Djevo". Domaćin im je bio – pogodite! – o. Jure. I kada smo već kod ekumenizma, spomenimo i to da je naš samostan i crkvu i ove godine pohodilo i studentsko i profesorsko izaslanstvo Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, koje je sudjelovalo na obilježavanju Dana Fakulteta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Ovaj puta ocu Juri se u domaćinstvu pridružio i o. Stjepan.

U ovogodišnjoj korizmi nastojalo se dublje prionuti zajedničkoj i osobnoj duhovnoj obnovi. Zajednica si je postavila i neke vanjske zajedničke znakove odricanja, no nastojalo se ipak staviti naglasak na osobnu dimenziju i rad na sebi. U ovom svetom vremenu održane su i redovite Korizmene konferencije u samostanskoj dvorani u organizaciji uredništva lista Svetišta i župe Majke Božje Remetske Advocata Croatiae. Ove godine je bio veoma lijepi odaziv i za razliku od prijašnjih godina primjećuje se veća prisutnost vjernika iz drugih župa, ali i nešto manje sudjelovanje remetskih župljana. Okvirna tema je bila: Ljepota Božjeg poziva. Od subraće iz remetske zajednice svoja izlaganja su imali o. Dario Tokić - Božji poziv kroz biblijske likove i o. Antonio-Mario Čirko - Mass mediji i izbor zvanja danas, potom o. Vjenceslav Mihetec (Sombor) – Obiteljski odgoj za vjeru i poziv, o. Jakov Mamić (Buško jezero) – Mnogo je zvanih, a malo izabranih, o. Petar Janjić (Krk) – Odlike i ljepota Božjeg poziva i odaziva u Crkvi. Također svoje izlaganje imala je i saborska zastupnica Marijana Petir s temom: Kršćanski poziv i svjedočenje vjere.

Naš je subrat o. Ante Stantić, 4. ožujka proslavio svoj 90. rođendan. Na njegovu želju proslava je bila skromna. Radosni smo i Bogu zahvalni na daru našega subrata koji u svojim mudrim godinama itekako služi zajednici i daje svjedočanstvo ljepote posvećenog života.

Kao i sve ostale zajednice, 19. ožujka proslavili smo zaštitnika naše Provincije, našeg sv. Oca Josipa. Svečanu euharistiju predslavio je o. Prior uz koncelebraciju i sudjelovanje sve subraće. Pod euharistijom br. Stipo Tomić je postavljen u službu lektora. Taj dan proslavili smo i imendan naših o. Josipa Oreškovića i br.

28

Josipa Alage. Čestitku im je, između ostalih, uputio i o. Provincijal u sklopu njegova pisma svim zajednicama za Dan provincije.

U Remetama je 28. i 29. ožujka gostovao VIS Mihovil u kojem pjevaju mladi naše župe sv. Mihovila na Kamenu (Split). Prvi dan su nakon večernje euharistije imali koncert i promociju svog novog nosača zvuka. Prihod od prodaje cd-a namijenjen je izgradnji novog samostana u Splitu. Slijedeći dan su sudjelovali na nedjeljnoj misi u 12 sati zajedno s mladima remetske župe Advocata Croatiae.

Dana 31. ožujka remetska zajednica je svečanom večerom proslavila promaknuće našega subrata iz Karmela sv. Ilije na Buškom Jezeru, o. Jakova Mamića u redovitog profesora na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.

Na našoj filijalnoj crkvi sv. Terezije Avilske na Čretu održana je 3. travnja svečana premijera dokumentarnog filma pod naslovom: Filijalna crkva sv. Terezije Avilske – Iskustvo vjere i zajedništva. Na projekciju, u prepunoj crkvi, došli su o. Ante Stantić, o. Anto Knežević, o. Ilija Tipurić, o. Anđelko Jozić, te sadašnji dušobrožnik filijale o. Antonio-Mario Čirko. Film govori o povijesti i nastanku toga dijela naše župe i filijalne crkve.

Dana 21. travnja naš samostan i svetište posjetili su gotovo svi sudionici Provincijalnog kapitula franjevaca trećoredaca na čelu sa svojim Provincijalom i Generalom reda. Nakon kraće šetnje po samostanskom dobru molili su u našem svetištu večernje pohvale. Nakon pozdrava o. priora remetski župnik, o. Anto Knežević opisao je povijest crkve i novosti u svezi nalazišta pored nje. Nakon toga gosti su se zajedno s domaćom braćom premjestili u dvoranu Duhovnog centra sv. Ivana od Križa. Naime, jedan od glavnih razloga njihova dolaska bio je taj da se iz prve ruke obavijeste o radu naših duhovnih centara, budući da slične inicijative razmatraju i u svojoj Provinciji. Koncept i djelovanje duhovnih centara predstavio im je o. Jure, naglasivši osobito da je u uvjetima relativno malog broja izvoditelja programa i rasprostranjenosti naših centara u četiri države (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Bugarska) veoma važna njihova mobilnost kao i kvalitetna komunikacija i koordinacija među voditeljima pojedinih centara.

Tečajeve, različitih sadržaja, osobito one iz raznih područja duhovnosti, dane obnove, strukovne i druge duhovne vježbe itd. logistički organizira lokalni centar, a predavači i izvršitelji programa dolaze iz zajednica u kojima žive na tako pripremljen teren sa što je moguće kvalitetnijim temama i sadržajima. Gostima su predani i strukturalni i promidžbeni materijali naših centara, a . Generalu i o. Provincijalu također i primjerci velebnog zbornika radova međunarodnog seminara Iskustvo Boga danas i karmelska mistika", održanog u našem Duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" na Zidinama.

Remetska zajednica je velika, subraća imaju puno obveza. Svi su požrtvovni i

29

svatko na svom polju ulaže trud za dobro vjernika, zajednice i Provincije. Često puta to se možda naizvan i ne vidi, ali vjerujemo da dobri Bog itekako primjećuje i blagoslivlje sve iskrene napore. Na poseban način u našim duhovnim obnovama i na kapitulima ističemo važnost kvalitetnog molitvenog života. Iz njega proizlaze autentični uspjesi u raznim inicijativama, ali i nova zvanja. Važnost zajedničkom životu i dobrim odnosima među braćom pridaje se i kroz redovite izlete. U njima je prilika za opuštanje i međusobno druženje koje zbog svakodnevnih obveza nije moguće do kraja ostvariti.

Svake prve subote u mjesecu, odnedavno, na zajedničkoj jutarnjoj euharistiji molimo na kraju molitvu za nova duhovna zvanja. Osim toga, u vezi zvanja, u kontaktu smo s nekoliko mladića preko osobnih razgovora, susretanja s njima kroz mogućnosti boravka u našoj zajednici. Također su u nekoliko župa održani nagovori o zvanju i susreti s mladima. Mogućnost organiziranja duhovnih obnova bit će bolja s uređenjem soba našega duhovnog centra sv. Ivana od Križa. Primjećuje se da rad s manjom

grupom mladih donosi bolje rezultate u buđenju novih zvanja, negoli s velikim neizdiferenciranim skupinama. Danas se osobito traži jedan osobniji pristup.

Od ostalih događanja dobro je spomenuti i redovite susrete s Karmelskim Svjetovnim Redom. Ove godine se obrađuju njihove Ustanove. Osjeća se međusobna povezanost i želja za suradnjom s našom zajednicom i Provincijom. Lijepi broj članova svjetovnog reda, njihovo svjedočanstvo i zajedništvo jamac je za nove članove.

U ovome izvještaju je stavljen naglasak više na pojedine događaje zadnjih mjeseci. Planovi i inicijative su već ranije spominjani. No neka sve zajedno bude popraćeno Božjim blagoslovom i zagovorom naše Majke i Kraljice Karmela. Neka nam ovaj Uskrs bude snaga i poticaj za još dublje međusobno zajedništvo i molitveni život. A svo naše djelovanje neka bude donošenje Isusa među ljude i svjedočanstvo ljepote posvećenog života.

Br. Antonio-Mario Čirko, prior

SOMBOR

KORIZMENE DUHOVNE VEČERI

U SOMBORU: "GOSPODINE, NAUČI NAS MOLITI" (LK 11, 1)

Duhovni centar o. Gerarda koji djeluje pri Karmelskom samostanu u Somboru, i ove je godine, u milosnom vremenu pripreme za svetkovinu Uskrsa, organizirao korizmene duhovne večeri ponedjeljkom. Ovi susreti, zamišljeni kao duhovna obnova ponuđena svim

vjernicima grada Sombora i šire okolice, održavali su se u Velikoj dvorani HKUD-a ''Vladimir Nazor''. Kroz šest večeri razmatralo se o Molitvi Gospodnjoj, najuzvišenijoj molitvi, onoj molitvi koja nam je ostavljena kao uzor svake molitve. Tema je u stvari nastavak prošlogodišnjeg započetog niza predavanja o Molitvi u kršćanskom životu, s tim što smo sada stavili naglasak na molitvu za koju Tertulijan kaže da je sažetak svega Evanđelja. Smatramo da je odabir bio

30

dobar što se i pokazalo po posjećenosti predavanja i reakcijama naših vjernika.

HKUD-a ''Vladimir Nazor'' izašlo nam je, i ove godine, u susret ustupivši nam svoju Veliku dvoranu, i potpuno besplatno pružajući nam usluge rasvjetljenja, čišćenja, uređivanja, razglasa i loženja. Mi smo se trebali pobrinuti za drva kojima će se ugrijati dvorana. Uz pomoć Božju i dobrotom naših vjernika nekako smo uspjeli pokriti te troškove.

Ovim putem zahvaljujem subraći koja su ove godine uzela udjela u korizmenim predavanjima: o. Petru Janjiću, koji je razmatrao o početnom zanosu molitve Gospodnje, o onim prvim riječima kada Bogu kažemo "Oče naš", kada priznajemo njegovu uzvišenost "koji jesi na nebesima" i kada molimo da po nama očituje ižaravanje svoje svetosti, zatim o. Antoniju Mariju Čirku što je govorio o čežnji za dolaskom Kraljevstva Božjega, o. Vjenceslavu Mihetecu koji je kroz dva susreta razmišljao prvo o vršenju Volje Božje, a zatim o kruhu Euharistijskom i kruhu svagdašnjem, o. Juri Zečeviću koji je istaknuo životnu potrebu opraštanja međusobnih dugova i rana sve s ciljem da slobodna srca budemo dionici neizmjernog Božjeg oproštenja (priložena slika je s te večeri) i o. Srećku Rimcu što je obradio dva posljednja zaziva Molitve Gospodnje kojima molimo za pobjedu Života u napastima i borbama protiv Zloga. Predavači su si zaista dali truda i marljivo su pripremili svoja izlaganja, a slušatelji su sa svoje strane pozorno pratili predavanja. Njihov broj je iznosio, ovisno o večerima, između 85-100 osoba, a veoma nam je drago zbog prisustvovanja oba somborska župnika; vlč. Josipa Pekanovića i vlč. Marinka Stantića. Oni su se osobno mogli uvjeriti da Karmel u

Somboru njihovim župljanima nudi odabranu duhovnu hranu koja je kadra izgrađivati, oplemenjivati i usavršavati vjernike. Također, sretni smo što je jedne večeri mogao biti nazočan i naš Provincijal, o. Vinko Mamić.

Korizmene susrete pratile su i glazbene točke koje su na flauti izvodile sestre Dubravka i Daliborka Malenić. Katolički mjesečnik subotičke biskupije "Zvonik" i informativno-politički tjednik "Hrvatska riječ" redovito su donosili priloge o predavanjima.

Kako somborski duhovni centar nosi ime našega Sluge Božjega o. Gerarda vjerujem da je on svojim molitvama i zagovorom doprinio uspješnosti ovogodišnjih korizmenih večeri. Nastojali smo diskretno, kroz kratke uvode, vjernicima predočiti koju njegovu misao vezanu za pojedinu temu kako bi se održavala u puku svijest njegove svetačke prisutnosti. Ove korizmene duhovne večeri su u stvari današnji izričaj ili pokušaj nastavka onih čuvenih korizmenih okupljanja po kojima je Karmel u Somboru bio prepoznat od samog svog osnivanja i koje je kroz dugi niz godina organizirao i vodio naš o. Gerard. Duhovni centar koji nosi njegovo ime nastojati će i dalje raditi u tom duhu, na slavu Kristovu i na korist duša.

Br. Zlatko Žuvela

31

SPLIT – KAMEN

Splitska zajednica je 15. ožujka ove

godine "proslavila" prvu godišnjicu svoga podstanarstva u potkrovlju časnih sestara Služavki Malog Isusa na Šinama. Trenutno smo na pet lokacija. Dobar dio pošte stiže na Mirni put, gdje smo još uvijek vlasnici stana u prizemlju. Boravimo kod sestara Služavki Malog Isusa na Prilazu nadbiskupa Stadlera. Župni ured je na Krilavi. Crkva je na Kamenu uz Gradinu, a gradilište Karmelskog samostana na Vidovcu. Tu je i naš dobri stari teren na Putu Borika.

Naše aktivnosti su usmjerene prvenstveno na pastoral u župi sv. Mihovila Arkanđela na Kamenu, na nastavu vjeronauka u OŠ Kamen Šine, na razne duhovne vježbe i obnove u redovničkim zajednicama te na gradnju Pastoralnog centra na Vidovcu.

U sklopu Duhovnog centra sv. Terezije Velike još uvijek je aktivan molitveni četvrtak. Župnu katehezu pokušali smo oživjeti prikazivanjem videoprojekcija u župnoj crkvi koju permanentno uređujemo.

Još se jedan mladić, Mario Bobić, iz naše župe odlučio na svećenički i redovnički poziv. Pri završetku studija

strojarstva priključio se salezijanskoj zajednici postulanata u Podsusedu.

Pastoralno osoblje u župi je aktivno. Posebno ističemo tradiciju bogatog pjevanja u našoj župi. Nakon što su Pučki pjevači obilježili osamdesetu a Mješovoti župni zbor tridesetu, VIS Mihovil – Zbor mladih, pod ravnanjem našeg župljanina gosp. Mate Pocrnjića, o svojoj je četvrtoj godišnjici izdao i promovirao na Kamenu i u Remetama nosač zvuka "Zagrljaj ljubavi" i s time pripomogao izgradnji Karmelskog samostana i crkve na Vidovcu. Sestra Samuela Premužić, sestra Naše Gospe, darovala je u istu svrhu tjedan dana rada u Korizmi u umjetničkoj radionici na Šinama.

Sretni smo što smo više dana mogli

ugostiti i našeg subrata br. Antuna Đurekovića, a veselile su nas i tzv. brze posjete nekih od naše subraće, posebno oca Provincijala.

Na koncu evo i naše točne adrese: KARMELSKI SAMOSTAN GOSPE OD KARMELA, STADLEROV PRILAZ 1A, HR-21000 SPLIT, E-pošta: ocd-split@st.t-com.hr ; tel. 021 326 600;.

Vaša braća iz Splita

32

KRK Zajednica u Krku trenutno broji tri

člana: o. Ervin Ukušić, ekonom, br. Miroslav-Marija Pejić, kuhar i o. Petar Janjić, prior, magistar novaka i voditelj Duhovnog centra.

Samostan gospe Karmelske u Krku je ujedno i kuća novicijata i Duhovni centar. Budući da ove godine nema novaka zajednica je uglavnom angažirana u našem specifičnom apostolatu i pastoralu duhovnosti kroz duhovne vježbe, duhovne obnove, školu molitve, tečajeve, konferencije i predavanja, nudeći ove sadržaje kako u DC-u tako i izvan njega.

1. Događanja i duhovno-pastoralni rad u samostanu i Duhovnom Centru.

Povremeno nam dolaze osobe za ispovijed i duhovne razgovore...

Dana 26. ožujka 2009. posjetio nas je mjesni biskup, mons. Valter Župan u sklopu redovitog Pastirskog pohoda župi Krk te izrazio zadovoljstvo našom prisutnošću i našim radom na otoku.

U DC-u od početka godine do sada održani su slijedeći duhovni sadržaji:

Od 20.-21. veljače, o. Dario Tokić imao je tečaj iz duhovnosti na temu

Praktični rad s Bibijom. Prije ovoga, također u veljači, trebala je biti održana škola molitve pod naslovom: Uvođenje u meditativnu i kontemplativnu molitvu, koju je trebao voditi o. Franjo Podgorelec, te Duhovne vježbe za svećenike, koje je trebao propovijedati o. Vjenceslav Mihetec. Oba sadržaja moralo se odgoditi zbog kvara u kotlovnici i nedostatka tople vode, što je kasnije sanirano.

U ožujku (9.-12.) održana je Korizmena duhovna obnova za vjernike s otoka Krka, koju su vodili o. Ervin i o. Petar.

Od 13.-15. ožujka o. Dario Tokić vodio je Duhovne vježbe na temu opraštanja za vjeroučitelje krčke biskupije.

Od 27.-29. ožujka, krčki ogranak Pokreta za život imao je svoju duhovnu obnovu koju je vodio pavlin o. Marko Glogović.

2. Događanja u travnju i svibnju

U Uskrsnoj osmini svoje duhovne vježbe u našem Centru imali su đakoni Riječke metropolije, a nakon njih, od 13.-15. travnja, o. Mato Miloš vodio je duhovne vježbe sestrama Kćerima Marije Pomoćnice.

U svibnju smo ponudili više sadržaja: Svakog četvrtka u 20.00 pod naslovom "S Marijom kroz svibanj", imat ćemo konferencije (o. Ervin i o. Petar) na temu "Blažena Djevica Marija u životu kršćanina".

Dana 2. svibnja, na jednodnevnu duhovnu obnovu dolazi nam udruga "Vojska Bezgrešne" iz Rijeke.

Od 15. do 17. svibnja predviđene su duhovne vježbe za ministrante iz Remeta,

33

Splita, Oštarija i Krka, koje će voditi o. Branko Zebić.

Od 22. do 24. svibnja, o. Mato Miloš imat će duhovne vježbe za članove Bratovštine karmelskog škapulara, a zadnji vikend u svibnju (29. do 31. svibnja) predviđen je za duhovne vježbe za mlade na temu: "Što Bog želi, što ja želim sa svojim životom", koje će voditi o. Petar.

O aktivnostima DCGK u drugim mjesecima može se vidjeti Depliant (Program aktivnosti DCGK za 2009.) ili naša web stranica http://krk.karmel.hr koja je ovih dana preuređena i ažurirana.

3. Duhovno-pastoralni rad izvan samostana i DC-a

O. Ervin Ukušić je redoviti ispovjednik franjevaca trećoredaca u Krku i sestara karmelićanki BSI u Puntu, te izvanredni ispovjednik sestara Benediktinki. Župnici ga povremeno zovu da vodi duhovne obnove u njihovim župama. Od Adventa do Uskrsa održao je tri takve duhovne obnove i to: u župi Rab od 7.-9. prosinca 2008; u župi Linardići, od 27. veljače do 1. ožujka 2009., te u župi Polje-Šilo, od 1. do 4. travnja 2009. Druge aktivnosti o. Ervina u ovom razdoblju su: božićni blagoslov obitelji u župi Krk i u župi sv. Josipa u Rijeci te povremene zamjene župnika u krčkim župama kao i pomoć u ispovijedanju.

O. Petar, redoviti je ispovjednik ss. Benediktinki u Krku, te izvanredni ispovjednik ss. karmelićanki BSI u Puntu, ss. karmelićanki u Kloštru Ivaniću i Mariji Bistrici. Predaje na Sustavnom studiju duhovnosti u Remetama dva kolegija (Mistika i mistični fenomeni i Duhovno praćenje).

U Došašću 2008. vodio je trodnevnu duhovnu obnovu (za djecu, mlade i odrasle) u župi Poljica. Početkom siječnja (3. do 9.) propovijedao je duhovne vježbe sestrama Ančelama u Dubrovniku, a u Korizmi (3. tjedan) i našim sestrama karmelićankama u Mariji Bistrici.

Dana 24. veljače u Somboru je vodio jednodnevnu duhovnu obnovu za svećenike subotičke biskupije, a 2. ožujka, također u Somboru, u Hrvatskom domu u sklopu Korizmenih tribina, imao je konferenciju na temu uvoda i prvog zaziva Očenaša. Sudjelovao je i u Korizmenim konferencijama u Remetama s temom "Odlike i ljepota Božjeg poziva i odaziva u Crkvi".

Na kraju, koristim prigodu, u ime krčke zajednice, svoj našoj braći i sestrama u Karmelu kao i svim čitateljima Karmelskog vjesnika zaželjeti Božji blagoslov i pomoć.

Br. Petar, poglavar krčke zajednice

ZIDINE - BUŠKO JEZERO U Novoj godini aktivnosti u

samostanu-duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" nastavile su se odvijati prema uobičajenom rasporedu.

Vrijeme od Nove godine do Uskrsa je period kada ne dolazi previše grupa pa je

zajednica imala vremena posvetiti se više sebi i raditi na programima koje ćemo ponuditi na ljeto.

Za početak, uz već rezervirane termine grupa koje dolaze sa svojim programima, ovo ljeto ćemo ponuditi četiri termina

34

duhovnih vježbi: dva za svećenike i dva za časne sestre.

Veliki dio zajednice (o. Jakov, o. Zvonko, br. Vlado i o. Dominik) sudjelovali su na slavlju mlade mise o. Dražena u njegovoj rodnoj župi. Koji dan nakon toga o. Zvonko je otputovao u New Orleans u Americi gdje je ostao dva mjeseca i učio engleski jezik za potrebe svoga poslijediplomskog studija etnologije.

Na blagdan svijećnice o. Zlatko i o.

Dominik su sudjelovali na svečanoj misi u mostarskoj katedrali povodom dana posvećenog života. Svetu misu je predvodio mjesni biskup msgr. Ratko Perić koji je posebno pozdravio predstavnike karmelićana u njegovoj biskupiji.

Krajem ožujka u Mostaru je održan međunarodni sajam gospodarstva i turizma. Federalno ministarstvo okoliša i turizma nas je pozvalo da na sajmu izložimo dio umjetničkih fotografija narodnih nošnji Hercegbosanske županije. Uz izložbu je tiskan i prigodni prospekt u kojem se, uz opis slika, govori i o duhovnom centru. Da je izložba bila uspješna i da su je ljudi posjetili govori i činjenica da je samo nekoliko dana nakon zatvaranja sajma došlo nekoliko osoba koje su se zanimale za neke od lokaliteta koji su prikazani na fotografijama.

Pred uskrsne blagdane išli smo pomoći u pastoralnim potrebama našoj subraći u Splitu. O. Zlatko je jedne nedjelje bio u Splitu na ispomoći za služenje misa jer je o. Branko bio sa župnim zborom mladih u Remetama, a o. Zlatko i o. Dominik su također išli u Split pomoći ispovijedati prigodom uskrsne ispovijedi u župi Kamen.

Kako nam to omogućavaju materijalna sredstva malo po malo se dovršava uređenje samostana-duhovnog centra. Dovršena je sakristija a nakon Uskrsa bi trebala biti završena i kućna kapelica. Molitvu i razmatranje trenutno obavljamo u jednoj prostoriji koja je improvizirana kapelica pa se svi radujemo skorom završetku kućne kapelice.

U planu je i uređenje okoliša oko kipa sv. Ilije za koje se nadamo da bi moglo biti gotovo do blagdana sv. Ilije tako da vjernici mogu na taj dan obavljati svoje pobožnosti kod kipa sv. Ilije.

o. Dominik Magdalenić, prior

35

SOFIJA

U ovome kratkom razdoblju od

studenoga prošle godine za naš samostan "sv. Josipa" su se dogodile važne stvari.

U siječnju imali smo radost da nas je posjetio o. Provincijal i tom prilikom smo ga upoznali sa našim životnim okolnostima i pastoralnim djelatnostima. O. Provincijal se susreo i sa članovima našega svjetovnog Reda i sa našim sestrama karmelićankama.

Tom prilikom o. Provincijal i biskup

mons. Hristo Proykov potpisali su konvenciju kojom se reguliraju odnosi između naše Provincije i Katoličkog Apostolskog Ekzarhata. Konvencija je potpisana na 30 godina. Na taj način je zaključeno dugogodišnje obostrano traženje rješenja oko reguliranja naših odnosa.

Ovo je za našu prisutnost jako važno jer sada su nam jasne naše obaveze i dužnosti prema Katoličkom Apostolskom Ekzarhatu i to nam omogućuje da možemo slobodno planirati naše programe.

Željeli bismo zahvaliti o. Provincijalu koji je uložio puno truda oko kvalitetne izrade ove konvencije, konsultirajući braću u Provinciji i stručnjake kanonskog prava.

Na sjednici Provincijalnog Savjeta u 29. 03. 2009. Somboru Prov. Savjet je donio

odluku da pokrene postupak kanonskog ustanovljenja našega samostana. O. Provincijal nas je u međuvremenu obavijestio da je generalni Definitorij donio odluku kanonskoj uspostavi našega samostana.

Naš samostan je ustanovljen prije pet godina – Aktom o Ekviparaciji - 28.02.2004., no nije bio kanonski utemeljen.

Uz ove dobre vijesti ima i još jedna, a ta je da nam je o. Provincijal priopćio radosnu vijest da će se našoj Zajednici u Sofiji uskoro pridružiti i treći član. To je za našu Zajednicu jako važno.

Svetkovinu našeg sv. oca Ivana od Križa proslavili smo vrlo svečano. Sv. liturgiju je predslavio Apostolski Ekzarh mons. Hristo Proykov uz koncelebraciju apostolskog nuncija u Republici Bugarskoj Janusza Boloneka i mnoštva svećenika. Apostolski nuncij je govorio o svom iskustvu sa Karmelom i duhovnošću Karmela. Kao apostolski nuncij često je sudjelovao u proslavama karmelskih blagdana, a najčešće je bio pozivan od naših sestara. Nuncij dobro poznaje našu karmelsku duhovnost, a mi smo mu podarili i primjerak knjige "Tamna noć" sv. Ivana od Križa koja je u prosincu prošle godine izišla iz tiska. Na prijevodu i izdavanju knjige surađivali smo zajedno sa sestrama i svjetovnim redom.

U siječnju smo izdali prijevod knjige Konrada de Mestera «Prazne ruke» na bugarski jezik.

Naše sestre karmelićanke, zajedno s nama, su izradile deplijan za promociju zvanja gdje pedstavljaju karmelsku karizmu, povijest Reda, naše svece i prisutnost Karmela u Bugarskoj.

36

Radovi na obnovi zgrade duhovnog centra polako napreduju i do ljeta bi trebali biti završeni radovi na kući, a onda ostaju još radovi na uređenju prostora oko kuće i uređenje ograde.

Također je u tijeku i izrada projektne dokumentacije za preuređenje prostora za Katoličku knjižaru koju imamo namjeru otvoriti u okviru našega duhovnog centra.

Naš bogoslov br. Joan redovito obnavlja Web stranicu Karmela u Bugarskoj.

Obavljamo redovite pastoralne dužnosti i nastojimo imati redoviti molitveni život, što smatramo osobito važnim.

Pozdrav braći i sestrama,

Vaša braća iz Sofije

IZ SESTARSKIH KARMELA

BREZOVICA

U službi života

Pošto smo Gospodinu zahvalili za prošlogodišnji hod vjere i molitve, zakoračili smo s njime u nove nade i ostvarenja u tekućoj 2009. godini. S velikim zanimanjem pozdravili smo i obradovali se novom ruhu, novom obliku i naslovu našeg Karmelskog vjesnika. Čestitajući od srca novom uređenju i uredništvu zahvaljujemo isto tako od srca i svim dosadašnjim uredništvima, suradnicima i čitateljima, jer je Vjesnik karmelićana kroz godotvo trideset godina puno značio za naše zajednice, objedinjavao nas je, informirao i formirao. Dao Gospodin da novi Karmelski vjesnik u kojega smo i mi sestre još izravnije uključene i nazivom i prilozima bude još

snažniji u tim i drugim nastojanjima. Prva dva broja su izvrsna, podržavamo vas i slavimo Gospodina!

S našim mladomisnikom o. Draženom

Nakon znakovitih slavlja svećeničkog ređenja i Mlade Mise, naš o. Dražen podijelio je svoje mladomisničke dana i s nama u Karmelu-Brezovici. U utorak, 3. veljače 2009. slavio je s nama sv. Euharistiju i obogatio nas svojom nadahnutom homilijom i svjedočenjem svoga odaziva na Božji poziv. U homiliji nas je potaknuo na povjerenje u Gospodina i Presvetu Djevicu Mariju. Jednako tako na snagu vjere i molitve u našem konkretnom životu, kao i na zadatak da svoje darove stavimo na raspolaganje zajednici.

A u govornici, gdje smo izmijenili naša duhovna iskustva, zaželio je sestrama, između ostalog i to, da Karmel bude ono što treba biti, a to je, Božji vrt.

Proslavili smo Utemeljiteljev dan

Slavlju naše Prvostolnice i čitavog hrvatskog naroda, na Stepinčevo, pridružili smo se i mi na nama mogući

37

način. Zahvalili smo Gospodinu za dar Utemeljitelja našega Karmela, bl. Alojzija Stepinca, za njegovo herojsko i mučeničko svjedočenje za vjeru, za Krista Gospodina, za sv. Oca Papu i za hrvatski narod. Obnovili smo uspomene na početke naše prisutnosti u Hrvatskoj, i krenuli prema 70. rođendanu brezovičkog Karmela.

Sv. misno slavlje predvodio je naš domaći župnik, vlč. Zvonko Vuković, a štovatelji našega Blaženika i mi sestre, dali smo svoj obol po molitvi, slušanju i pjesmi. Pošto se propovjednik osvrnuo na biografiju bl. Alojzija, obradio je značenje Euharistije u Kardinalovu životu, s posebnim osvrtom na Euharistijske kongrese, te zaželio da i mi budemo osobe Euharistije.

Blažena Djevica Marija u našem životu

Duhovnu obnovu na gore spomenutu temu održao nam je vlč. Žarko Vladislav Ošap, voditelj centra "Vojske Bezgrešne" za BiH, u četvrtak, 12. veljače ove godine. U vrlo konkretnim predavanjima ocrtao nam je Presvetu Djevicu Mariju kao ženu jake vjere, putnicu i hodočasnicu, kojoj je puno toga bilo nejasno, a prošla je tamu i suhoću vjere da bi našla Božje Lice. Vrhunac Marijine vjere bio je na Kalvariji, kad je stajala pod križem, i bila supatnica u razapinjanju svoga Sina, za nas.

Drugi dan duh. obnove, osobito kod homilije, govorio nam je vlč. Žarko o Marijinoj molitvi. Između ostalog naglasio je da je molitva vrata kroz koja ulazi Bog u naš život. Jednako tako spomenuo je da: "Molitva ne mijenja Božje planove, već da otvara putove za Božje djelovanje u našem životu." Zatim je rekao da nas u molitvi ne mijenja ono što mi Bogu govorimo, već ono što Bog nama govori.

Sv. Josip, svetac Božjeg povjerenja

Na Josipovo smo se okupili oko euharistijskog stola i zahvalili Kristu

Gospodinu na daru njegova zemaljskog Poočima, slavnoga sv. Josipa. Svečanu sv. Misu predslavio je vlč. Damir Ocvirk, vicerektor zagrebačkih bogoslova, a štovatelji sv. Josipa okupili su se u našoj crkvi. Svojim skladnim pjevanjem sestre su mu izrazile svoju odanost i zahvalnost.

U svojoj homiliji propovjednik je govorio o sv. Josipu kao čovjeku Božjeg povjerenja i odabranja koji je bio najbliži Kristu Gospodinu i Presvetoj Djevici Mariji i kojemu je povjerena najuzvišenija zadaća na zemlji, a ostao je tako jednostavan, ponizan, malen, svakidašnji. Vršio je volju Božju otvoren za Božje putove, surađujući s nebeskim Ocem i ostavio nam primjer u našem molitvenom i obiteljskom životu.

Nakon sv. Mise, pa kroz čitav dan, imali smo zavjetno klanjanje pred Presvetim, jer je Gospodin, po zagovoru sv. Josipa, u Drugom svjetskom ratu, sačuvao život ondašnjih sestara i samostana od sigurne smrti i razaranja.

Rast u vjeri, molitvi, spoznaji

Prisjetit ćemo se samo nekih predavanja i predavača tokom minulih mjeseci: U utorak, 13. siječnja održao nam je fra Rozo Palić, OFM, iz Zagreba praktično predavanje o rastresenosti u molitvi.

U petak, 30. siječnja posjetio nas je naš P. Zvonko Martić, OCD i govorio nam je o

38

karmelskoj duhovnosti, s osobitim naglaskom na vrednote našega zakonodavstva.

U četvrtak 19. veljače o. Jure Zečević, OCD, Duhovni asistent Udruge naših samostana održao nam je vrlo korisno i za zajednički život važno predavanje na temu "Kvaliteta međuosobne komunikacije kao preduvjet pozitivnog ozračja u klauzurnoj zajednici"

O bl. Alojziju Stepincu i NDH, te o prinosu Crkve u izgradnji moderne Hrvatske, između ostalog, govorio nam je, u srijedu, 25. veljače, uz ostalo, stručno i iskustveno, akademik o. Franjo Šanjek, OP.

Fra Ljubo Kurtović, OFM obogatio nas je, u nedjelju, 15. ožujka, s predavanjem o smislu i vrijednosti korizme u našem životu, i s osobitim naglaskom na praktičnu vrijednost svakidašnje korizme.

Uvod u povijest Crkve i kršćanstva održao nam je na zanimljiv i temeljit način, u petak, 27. ožujka, P. Ivica Musa, DI, iz Zagreba. Svi su oni ugradili svoje znanje i darove u naš život vjere i molitve da rastemo i rod rodimo.

Do rešetaka i od rešetaka Između onih koji su i ove godine

pokucali na vrata našeg samostana i na naša srca, te došli do naših rešetaka, izdvojit ćemo samo neke. Tako su nas u subotu, 7. veljače posjetili učenici i profesori Srednje škole Pavla R. Vitezovića iz Senja, zanimali se za naš život i preporučili svoje nade i očekivanja molitvama sestara.

Tri autobusa hodočasnika iz splitskih župa hodočastili su na Stepinčevo u Stepinčevu katedralu i posjetili su naše svetište i samostan, te porazgovarali s a sestrama o njihovom životu i molitvi, o

njihovom putu do Karmela i o duhovnim zvanjima. Svoje nakane povjerili su molitvi sestara.

Na svom Križnom putu u prirodi, pod motom: "Putovima bl. Alojzija Stepinca" župljani župe Sv. Petra iz Zagreba, pod vodstvom svog župnika Msgr. Matije Stepinca, imali su četvrtu postaju križnog puta u našem svetištu. Nakon molitve preporučili su sestrama svoju župu i svoje osobne nakane i potrebe Crkve i Domovine.

Tradicionalno, i ove godine bili su s nama na Cvjetnicu i na Veliki petak bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa iz Zagreba, pjevači Muke Gospodnje, i obogatili nas svojim umjetničkim pjevanjem, te podijelili s nama najvažnije događaje našega spasenja.

Zahvaljujući vrijednim svećenicima, prijateljima našega Karmela, osobito prof. dr. o. Josipu Baričeviću, TOR, o. Alojzu Ćubeliću, OP, vlč. Zvonku Vukoviću, vlč. Vladimiru Cvetniću i vlč. Oleg Vacebi pripremili smo se kroz molitvu, razmatranja i osobito liturgijska slavlja koja su oni predvodili, na svetkovinu Kristova Uskrsnuća.

Radujemo se što u ovim pouskrsnim danima možemo biti i putem stranica našega novoga Karmelskog vjesnika sa svima vama, draga naša braćo i sestre. Stoga vam i na taj način želimo i molimo snagu, radost, život i ljubav Uskrsloga u našoj svakidašnjici, na stazama Karmela i još dalje od toga.

S vama su u molitvi, pjesmi i zahvalnosti Kristu Otkupitelju za djelo otkupljenja, uz njegovu i našu Majku i Kraljicu neba,

Vaše sestre iz Karmela u Brezovici

39

KLOŠTAR IVANIĆ

Poštovani oče Provincijale, draga braćo,

drage sestre!

Nastojeći da s ljubavlju i pobožnošću sve dublje pratimo Isusa na putu Njegove proslave, želimo s vama podijeliti sve ono što je Njegova ljubav u proteklom vremenu od našeg posljednjeg javljanja darovala našoj zajednici. Vjerujemo da će vas to zanimati. Pa krenimo redom!

U povodu tradicionalnog biskupijskog

hodočašća, krajem rujna 2008. godine, posjetilo nas je nekoliko većih skupina hodočasnika iz subotičke biskupije – zajednica bračnih susreta, Subotica s okolicom, Sombor, Bački Monoštor…

«Čovjek treba u potpunosti prihvatiti svoje siromaštvo, svoju nemoć. Za to je pretpostavka duboka poniznost. A onda se treba prepustiti Božjim rukama, predati se, da Bog čini ono što On hoće. I u tome je sva mudrost i sva veličina malenosti – dati se obdariti i u svoje prazne ruke primiti Božju milost, Boga samoga.» - rekao je pomoćni biskup zagrebački, mons. Vlado Košić, u propovijedi na slavlju sv. Male Terezije, u kojem su, uz nazočnost velikog broja vjernika, sudjelovali i o. Tomislav Božiček i o. Josip Vrbanec, OFM, kloštarski gvardijan i župnik, dekan ivanićki vlč. Josip Ćorić, o. Mirko Kemiveš, OFM kap, don Marinko

Ivanković i don Ante Palić, SDB, vlč. Marin Knežević, župnik u Bizovcu te vlč. Stjepan Najman, župnik u Varaždinu. Vjernici su s radošću i pobožnošću primili blagoslovljene ruže i ponijeli ih svojim domovima.

Dan nakon svetkovine naše svete Majke Terezije posjetio nas je o. Vinko Mamić, naš provincijal. A upravo tih dana službu ispovjednika naše zajednice preuzeo je o. Franjo Podgorelec, OCD. Dotadašnjim ispovjednicima, o. Anti Kneževiću, OCD, i o. Josipu Grubišiću, OFM, od srca zahvaljujemo na njihovoj višegodišnjoj službi. O. Franjo, uz to što nas ispovijeda, redovito nam održava i nagovor s temama iz poslanica sv. Pavla, što nam je u ovoj godini sv. Pavla osobito vrijedno.

Krajem listopada, nekoliko naših sestara sudjelovalo je na tečaju permanentne formacije «Biblija u životu karmelićanke», koji je održan u Đakovačkoj Breznici. Odande su nam donijele nove poticaje za susrete sa Svetim Pismom.

Kao dio programa III. Duhovnog kapitula Zagrebačkog područnog bratstva FRAME, koji je održan od 24. do 26. listopada u Kloštar Ivaniću, dogodio se srdačan i ispunjen susret naše zajednice s više grupa mladih framaša: zajedničko klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu i međusobno upoznavanje i druženje, puno radosti, prekratko je trajalo…

Zbog uvjerenja da takvi kakvi uistinu jesmo, nismo vrijedni ljubavi, u djetinjstvu počinjemo stvarati maske, kako bi izbjegli bol. O maskama snage, ljubavi i mirnoće govorio nam je o. Mirko Mataušić, OFM. Maska je laž, zid između nas i drugih. Transformacija maske je spor

40

proces za koji je nužno traženje istine, tj. pročišćavanje vlastite motivacije.

Ivan Ćelić, dr.med., 20. studenog održao nam je predavanje o strahu, slobodi i potrebi komunikacije.

U prvom tjednu Došašća zajedničke duhovne vježbe vodio nam je naš provincijal o. Vinko Mamić, OCD. Uz poticajne propovijedi, glavna tema njegovih izlaganja bio je novoizašli dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života «Služenje autoriteta i posluh». U zajednici svi imaju jednako dostojanstvo, ali nemaju svi istu službu. Ipak, pravi poglavar je Bog. Zato svi moraju iskreno tražiti Božju volju – osobno, ali i zajedničkim rasuđivanjem svih članova zajednice. O. Vinko nas je ujedno na vrlo zanimljiv način uveo u nekoliko prispodoba iz Evanđelja po Luki.

Na svetkovinu našeg sv. Oca Ivana od Križa naša je zajednica primila prekrasan dar - pridružila nam se djevojka Ljubica Dropulja, što nam je velika radost i nada. Ljubica je rodom iz Novog Šehera – Žepče, BiH.

U prvim danima 2009. godine, između ostalih čestitara, u ime sestara milosrdnica posjetile su nas vrhovna glavarica, s. Blaga Bunčuga, i njezina zamjenica, s. Blanka Vrdoljak.

Naša braća iz Remeta i ove su nam godine darovala jedan lijepi susret na svetkovinu Krštenja Gospodinova. Slavlje Svete Mise predvodio je o. Ante Stantić, a propovijedao je o. Antonio Mario Čirko. Suslavili su još i o. Anđelko, o. Endre i o. Stjepan, a sudjelovala su i braća Božo, Nikola, Danijel, Domagoj, Stipe, Jakov, Hrvoje i Vitomir. Zajednička rekreacija u našoj govornici bila je još jedna prigoda za bratsko – sestrinsko zajedništvo.

Nedugo nakon tog susreta opet smo imale radost vidjeti o. Antu i o. Antonija: o. Antonio Mario govorio nam je o suvremenim duhovnim pokretima u Crkvi i kriterijima za njihovu autentičnost. Osobit naglasak stavio je na kod nas najizraženije pokrete – karizmatike, neokatekumene i fokolarine.

Velika radost i zahvalnost Bogu za milosni dar svećeništva što ga je primio naš brat, o.Dražen Marija Vargašević, dosegla je svoj vrhunac u slavlju Mlade Mise, koju je s nama proslavio mladomisnik 4. veljače.

A već 8. veljače našu kandidaticu Ljubicu i njezinu obitelj, pohodio je poseban križ: nakon kratke i teške bolesti, njezina majka Jela, žena jednostavne i duboke vjere, prešla je u život vječni.

«Detalje» svojih promišljanja o Isusu, duhovnosti, obraćenju… s nama je na svoj autentičan, srdačan i duhovit način podijelio vlč. Toni Štefan na Gospu Lurdsku.

Obraćenje je bilo i opet tema predavanja, osobito aktualna u vremenu korizme, koje nam je održao o. Mijo Nikić, DI. «Obraćenje je povratak u život, porast u dostojanstvu i vrjednovanju samog sebe. Tko sebe voli, on se obraća, mijenja, raste. Lako je biti pobožan, teško je biti novi čovjek» - neke su od misli koje nam je u sadržajnom predavanju rekao o. Nikić.

Potkraj veljače posjetio nas je o. Zdenko Križić, zamjenik generala našeg Reda, a početkom ožujka na jedan je dan u našoj kapeli na štovanje vjernicima bio izložen Križ sv. Damjana. 7. ožujka posjetila nas je grupa srednjoškolaca s natjecanja o franjevaštvu u Čakovcu, u pratnji s. Dragice i o. Slavka. A do nas su, na 4.

41

korizmenu nedjelju, svratili i hodočasnici iz Rijeke.

U sklopu pastoralnog pohoda našoj župi, 2. travnja nas je obradovao ponovni susret s mons. Vladom Košićem, kojem su u pratnji bili naš župnik o. Josip, i gvardijan o. Tomislav. Bratski srdačno druženje bio je lijepi poticaj na još zauzetiju molitvu za naše pastire.

Svom vazmenom otajstvu Isus je na osobit način, na samu Cvjetnicu, pridružio majku naše s. Pije, Martu Kosić, pozvavši

je k sebi nakon duge i teške bolesti. Svetu misu zadušnicu proslavili smo 7. travnja, a predslavili su je o. Đuro Filipović i o. Franjo Podgorelec, OCD.

U ovo uskrsno vrijeme, zbog velike nade koju nam daruje Isus po svom Uskrsnuću, želimo s vama podijeliti radost i zahvalnost našem dobrom Bogu. Ujedno vam svima želimo obilje svakog blagoslova i milosti.

Vaše sestre iz Kloštar Ivanića

BREZNICA ĐAKOVAČKA

Draga naša braćo i sestre!

Gotovo je šest mjeseci proteklo od našeg zadnjeg izvješća; vremena koje je gotovo simetrično razdijelio Božić i ulazak u 2009. godinu, koja već sa svog početka naviješta bogatstvo Božjeg djelovanja i stvaranja u nama i oko nas. A sve što Gospodin čini je dobro, jer On u svojoj ljubavi radi najbolje za nas!

Koncem rujna prošle godine započele su naše godišnje duhovne vježbe koje je vodio đakovački bibličar dr. Ivica Čatić hodeći s nama Evanđeljem, sve od izbora dvanaestorice apostola, Isusovih prispodoba i poslanja učenika, pa do Marijinog DA u Navještenju, kao lika najboljeg Isusovog učenika čiji je konkretan odgovor života pohitio u služenje Elizabeti, jer "ljubav uvijek žuri ljubljenome"! Podvukavši ono bitno u Isusovoj poruci, naš je predavač i životno konkretizirao unutarnji zakon te ljubavi koja nas treba nadahnjivati i voditi u autentičnosti Isusovog učeništva i posvećenosti naših života.

Iako je svečanim slavljem koje se iz đakovačke katedrale 4. listopada osjećalo

po cijeloj našoj novoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, naš otac biskup mons. Marin Srakić postao nadbiskupom i metropolitom s još više zaduženja i s još manje vremena, nije zaboravio svoj Karmel koji ga uvijek s radošću očekuje i dočekuje te nam je uvijek u svojim prigodnim posjetama, kao i naš pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, posvjedočio svoju očinsku skrb i blizinu.

Od 21. do 25. listopada 2008. u našem

se Karmelu održao biblijski tečaj na temu "Biblija u životu karmelićanke – praktični vid" za predstavnice Karmela naše Udruge, kao i za sestre gošće iz sestrinskih zajednica Slovenije i Albanije, čime je tečaj dobio međunarodnu razinu. Uz predavače prof. dr. sc. Matu Zovkića,

42

prof. dr. o. Ivana Dugandžića, dr. sc. o. Darija Tokića i mr. sc. Anđele Jeličić, koji su se po danima izmjenjivali u svojim predavanjima, mogle smo jasno i svetopisamski svoj karmelski život staviti pod svjetlo Božje Riječi koja ima snagu preobražavajućeg Božjeg govora i nama i svijetu oko nas, u svakoj životnoj situaciji i svakom vremenskom trenutku. Provincijal o. Vinko Mamić, koji je zajedno s asistentom Udruge prof. dr. o. Jurom Zečevićem stigao među nas kako bi sljedećeg dana nazočio II. sjednici savjeta Udruge koja je također održana kod nas, na završetku je tečaja održao predavanje sestrama o generalnom definitoriju održanom na Madagaskaru te o aktualnom stanju u Redu i projektima za budućnost.

Uvijek nas osobito ispune radošću veće ili manje skupine ljudi i pojedinaca koji srdačno i s velikim razumijevanjem podupiru naš karmelski put postajući za nas i Božja providnost kroz materijalne darove i molitvena potpora koja – poput Arona i Hura Mojsiju – pridržava naše ruke u molitvi za "sav narod koji se bori" na raznim borilištima svijeta. Ganutljivo je čuti jednostavne i skromne ljude koji obećavaju svoju molitvu za nas, osjećajući da molitvom mogu svakodnevno blagoslivljati ovaj Karmel koji nastoji svoju posvetu Bogu živjeti i za njih.

Tako se osobito sjećamo hodočasnika iz naše župe Kamen u Splitu predvođene našim o. Smiljom, zatim skupine djece misijske grupe iz Đakova sa s. Ignacijom, Udruge katoličkih intelektualaca iz Osijeka s vlč. Ivicom Ragužem, Udruge sv. Vinka s vlč. Tomislavom Ćorlukom kao i župljana župe "Kraljice mučenika" iz Vukovara sa svojim župnikom vlč. Matom Martinkovićem. Djeca i mladi iz njihove filijale u Bogdanovcima priredili su nam u božićnim danima bogat program

sastavljen od narodnih običaja, božićnih pjesama i recitacija.

Predavanjima svećenika Josipa Ivešića iz Osijeka i Tonija Štefana, duhovnika u sjemeništu na Šalati, doživjele smo Božju osobitost u svakom čovjeku i Njegov glas koji uvijek poziva na životnu i osobnu sjedinjenost sa Kristom. Uz hrvatske domaćine mons. Valentina Pozaića i o. Ante Tustonjića, DI, iz daleke nam je Indije u goste došao mons. Salvadore Lobo, biskup biskupije u kojoj je djelovao naš o. Ante Gabrić i koji nas je informirao o početku procesa za beatifikaciju o. Ante, zajedno sa sadašnjim župnikom župe Mariapoli vlč. Sylvesterom Xavierom koji je o. Anti bio kapelan i koji nam je pričao o posljednjim danima i samoj smrti tog našeg velikog hrvatskog misionara.

Na sam blagdan Svijećnice, u koncelebraciji s o. Đanijem, svoju je Mladu misu s nama slavio naš o. Dražen – Marija koji je dan prije u svojoj domaćoj župi Grgurevići kod Sl. Broda bio zaređen za svećenika. Dan posvećenog života koji se slavio toga dana, na taj je način dobio i bratsko-karmelsku boju te smo se kroz još jedan posvećeni život u Karmelu osjetile pozvane na zahvalnost i učvršćene na ovom putu koji je dar Crkvi i nama.

Dok smo u netom okrečenoj crkvi mogle zajedno s velikim brojem naših

43

župljana slaviti Misu polnoćku, tako smo i sredinom veljače naš crkveni prostor upotpunile novim kamenim oltarom i ambonom. Uz nekoliko članova zajednice "Cenacolo" za liječenje mladih od ovisnosti, tog je dana prvu svetu Misu na našem novom oltaru proslavio don Ivan Filipović, njihov svećenik i bivši štićenik zajednice koja je i njemu samome pomogla na putu "iz tame u Svjetlost" i kojoj je darovao svoj posvećeni život. U dirljivosti i iskrenosti njegovog osobnog svjedočanstva, mogle smo tako jasno doživjeti dar Božjeg otkupljenja i spasenja, kao i snagu Uskrslog Gospodina koji i danas pridiže "mrtve" na novi život milosti.

Znakovitost prve Mise na novom oltaru i cijeli taj susret sa "zajednicom javnih grješnika", kako sami sebe nazivaju, bio je za nas osobit poticaj da svoju posvetu i svoja molitvena zalaganja još jače

upravimo za sve one koji lutaju stranputicama života. No bilo je to i Božje ohrabrenje nama i povjerenje u vrijednost molitvenog života koje su članovi zajednice "Cenacolo" izrekli uvjerenjem u svom obraćenju: kako je svaki od njih "izmoljen"!

Želimo i molimo i svima vama da, poput velikog sv. Pavla čiju godinu slavimo, svojim svakodnevnim susretima sa živim Uskrslim Gospodinom budete i sami preobraženi te postanete gorljivi svjedoci Njegove snage, ljubavlju "gonjeni" na ovom karmelskom putu "za Boga i za više duša za Boga"! Još jednom svima vama čestitajući SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS, pozdravljamo vas u radosti Kraljice neba i vazmenim poklikom ALELUJA!

Vaše sestre iz Karmela u Breznici Đakovačkoj

MARIJA BISTRICA

Drage sestre, draga braćo!

Razveselilo nas je novo izdanje Karmelskog vjesnika u novom ruhu. Pohvale Uredniku i suradnicima. Evo nekih novosti iz našeg Karmela iz proteklog razdoblja tamo od listopada prošle godine pa do ovogodišnjeg Uskrsa.

Proslava sv. Terezije Avilske

Svečanu sv. Misu na svetkovinu sv. Terezije Avilske, 15. listopada, predslavio je glavni urednik «Glasa Koncila» mons. Ivan Miklenić. Suslavili su vlč. Matija Burja i vlč. Stjepan Čukman, misionar u Nici (Francuska).

U propovijedi je mons. Miklenić naglasio važnost Duha Svetoga u našem životu, koji je u nama na osobit način

prisutan nakon primanja sakramenta sv. Potvrde sa svih sedam darova koji su nam u životu potrebni. Napomenuo je da ne smijemo zatvarati oči pred krizama našeg identiteta do kojih dolazi zato što poteškoće rješavamo sami umjesto da pustimo da Duh Sveti uđe u naše živote. Sv. Terezija Avilska se odazvala Isusovom pozivu, ne samo ulaskom u samostan već je svoj život pretvorila u duboko i pravo prijateljstvo s Bogom, suživot s Bogom. Ona je računala s Duhom Svetim. U suradnji s njim otkrila je svoj put koji je završio mističnim sjedinjenjem, a nakon toga ističe kao su važna djela, plodovi. Poslije sv. Mise nakratko smo se susrele u govornici s preč. Miklenićem koji nam je progovorio o svom svećeničkom putu i radu, a osobito

44

o specifičnom pozivu svećenika i novinara.

Mons. Devčić i suradnici

Uvečer 25. 10. posjetio nas je mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup. Zadržao se sa sestrama u ugodnom razgovoru i preporučio je u molitve potrebe Riječke nadbiskupije: posebno sjemenište, duhovna zvanja, obitelji te uspjeh euharistijskog kongresa iduće godine. S njim su bili i njegovi najbliži suradnici: mons. Emil Svažić, kancelar; dr. Milan Špehar, nacionalni ravnatelja Papinskih misijskih djela; vlč. Nikola Uravić, rektor Bogoslovije; vlč. Vjekoslav Đapić i s. Ljubica Jozić, djelatnici crkvenog suda u Rijeci.

Udruga Poljaka iz Zagreba

Udruga «Nikola Kopernik» koja okuplja Poljake koji žive u Zagrebu i okolici te njeguju poljsku kulturu posjetila nas je 23. 11. U Mariju Bistricu hodočastili su u povodu Dana neovisnosti Poljske te 30. godišnjice pontifikata Ivana Pavla II. U Svetištu su sudjelovali na središnjem misnom slavlju, a s nama su bili na jednom dijelu Srednjeg časa, izmijenili smo pjesme i kratko se susreli s njima.

O križu o svetkovini sv. Ivan od Križa

Na svetkovinu našeg Oca Ivana od Križa, 14. 12., slavile smo i 10. obljetnicu utemeljenja našeg Karmela. Uz svečanu liturgiju časova svetkovinu smo željele obilježiti i Euharistijom. Sv. Misu predslavio je mons. Lovro Cindori, kanonik Prvostolnog kaptola zagrabačkog, koji je bio prisutan i na dan utemeljenja. Suslavio je naš misnik vlč. Matija Burja. U homiliji je mons. Cindori naglasio da je križ znak novog života i pobjede. Ivan od Križa je želio da mu križ bude ime i prezime… Proveo nas je kroz povijest govoreći o križu u povijesti čovječanstva i

našeg naroda. Nakon doručka bio je kratak susret u govornici u srdačnom ozračju.

Predbožićna čestitanja i darivanja

U posjet i božićno čestitanje došla su 19. 12. braća iz Remeta: o. Antonio Mario Čirko, prior, te o. Ante Stantić i br. Josip Alaga. O. Ante nas je izvijestio o tijeku kauze o. Gerarda na kojoj on već godinama radi. A o. Antonio i br. Josip sestrama su predstavili svoj apostolat u zajednici. Svojim osebujnim načinom o. Antonio je izazvao salve našega smijeha.

Slijedećeg dana, kao i svake godine u predbožićne dane, posjetile su nas članice Udruge «Hrvatska žena» iz Marije Bistrice. Ove godine je bilo oko 25 članica. Uz desetu godišnjicu njihova osnutka gospođa Ankica Roksandić, predsjednica, upoznala nas je s njihovim karitativnim radom i doprinosom u životu općine Marija Bistrica a i na širem području. Svaka se članica osobno predstavila, a potom i sestre. Uz razgovor i pjesmu vrijeme je uistinu bilo lijepo ispunjeno na obostranu radost. Sve su nas one darivale prema svojim mogućnostima.

Biskup na blagoslovu kuće

Na samu svetkovinu Marije Bogorodice – na Novu godinu imale smo u 14 sati blagoslov našeg doma koji je predvodio mons. Valentin Pozaić koji je toga dana

45

imao sv. Misu u Svetištu. U pratnji su bili: preč. Zlatko Koren, župnik; p. Niko Bilić, DI; preč. Mirko Totović, prebendar; Ivan Valetić, đakon, te sestre milosrdnice koje djeluju u Svetištu. Pridružila im se i sestra Melita, predstojnica sestarske zajednice na zagrebačkoj Bogosloviji.

Predavanja s tečaja

Pod vremenom određenom za duhovno čitanje započele smo 13. 01. zajednički slušati predavanja s tečaja o Bibliji održanog prošle godine u 10. mjesecu u Breznici Đakovačkoj.

Mlada Misa o. Dražena

Radost nam je bila što je o. Dražen Marija Vargašević, OCD, koji je 01. 02. zaređen u svojoj rodnoj župi, došao s nama 05. 02. proslaviti svoju mladu Misu. Kod sv. Mise suslavio je naš misnik vlč. Matija Burja. Potaknut evanđeoskim odlomkom koji se čitao toga dana o slanju apostola, mladomisnik je progovorio o svećeničkom pozivu općenito kao i o svom svećeničkom pozivu: «Gospodin slabom, ograničenom, grešnom čovjeku daje dioništvo u svom pastirskom poslanju… daje mu nešto što ga neizmjerno nadilazi. Sam Isus želi biti pastir u svećenicima, za svoju Crkvu.» U nastavku propovijedi progovorio je i o pozivu karmelićanki kao «onih koje su pozvane na molitvu da budu posebna pomoć ministerijalnom svećeništvu, uzdignutih ruku kao Mojsije, kako bi isprosile silu Duha Svetoga». Nakon sv. Mise bio je susret u govornici.

Svetkovina bl. Alojzija Stepinca

Svečanu sv. Misu na dan zaštitnika naše Crkve i samostana predslavio je preč. Zlatko Koren, župnik i rektor Svetišta MBB, a suslavio je vlč. Matija Burja. U propovijedi je preč. Zlatko progovorio o bl. Alojziju i križu, o smislu ljudske patnje

i trpljenja. Propovijed je započeo navodeći proročke riječi našeg Bleženika kako je zabluda da će s napretkom civilizacije prestati proganjanje Crkve: «Ako bi se ikada desilo da budeš sudski osuđen zbog svoje vjernosti Kristu, raduj se i veseli, jer Isus trpi u tebi!». Bl. Alojzije je snagu crpio iz križa Kristova, koji je za kršćane radosna vijest, ali treba imati srca i mudrosti da ga se razumije i da ga se prihvati. Isus je došao da nas pouči kako svakodnevno uzimati križ i slijediti ga. Na taj Isusov poziv snažno se naslanjaju Stepinčeve riječi kad govori da naša slava treba biti krvavi znoj Isusov, njegovo bičevanje, trnova kruna, križ, smrtna muka, kalež muke Isusove. «Ako taj kalež muke, koji se za većinu ljudi skriva u njihovim običnim dnevnim dužnostima budemo pili spremno, onda ćemo i mi postati dionicima slave koju je Krist obećao… Onda neće trebati nekog posebnog molitelja da nas preporuči Isusu za počasno mjesto u kraljevstvu nebeskom, nego će to učiniti naše, strpljivo radi Isusa podnesene nevolje». Propovjednik je spomenuo i bistričku Kalvariju kao trajni spomen na bl. Alojzija, na čijoj najvišoj točki stoji križ.

Novi Križni put

Na našem «malom koru» postavljen je 11. 02. novi križni put. Izrezbareno drvo u obliku križa darovala nam je obitelj Solić iz Velike Gorice, a fotografije umjetničkih slika 14 postaja pripremile su naše sestre. Blagoslovio ga je 19. 02. vlč. Matija Burija koji je tom zgodom ušao u klauzuru.

Posjetitelji i hodočasnici

U ovom mirnijem razdoblju posjetili su nas vjeroučenici iz Krapine i Bedenice te učenici O.Š. «Mato Lovrak» iz Zagreba. Bilo je tu većih grupa naših dobročinitelja iz Vidovca, Varaždina, Martinske Vesi,

46

Dubrovčaka Lijevog, Sv. Ivana Zeline; Sv. Ivana Žabno, iz Jastrebarskog. Posjetile su nas također magistra i novakinje ss. milosrdnica; fra Ljubo Kurtović i 12 franjevačkih bogoslova hercegovačke i zadarske provincije koji žive u Zagrebu; braća klerici iz Remeta s magistrom o. Stjepanom te dvije grupe hodočasnika iz Rijeke.

Predavanja i nagovori

Obogaćene smo predavanjima iz raznih područja, a osobito nas vesele ona o Bibliji. Pođimo redom:

05. 10. - s. Klaudija Đuran, OSU: «Život službenice Božje Majke Klaudije, uršulinke»;

06. 10. - vlč. Oleh Hyrnik: «Povezanost teologije i ekologije»;

14. 10. – nagovor p. Jure Bosančića: «Solo Dios basta»;

06. 11. - p. Niko Bilić, DI: «Sv. Pavao, apostol Isusa Krista»;

22. 11. – o. Srećko Rimac, OCD: «Ljubav prema bližnjemu»;

25. 11. - dr. Agneza Szabo: «Hrvatska i međunarodne integracije kroz povijest»;

02. 12. – nagovor o. Jure Bosančića: «Došašće s Marijom»;

06. 12. – p. Niko Bilić: «Kristov misterij kod Pavla»;

10. 01. – p. Niko Bilić: «Starozavjetni temelji vjere kod sv. Pavla – lik Abrahama»;

31. 01. – p. Niko Bilić: «Ženski likovi u Bibliji – Mirjam i Judita»;

04. 02. – o. Antonio Mario Čirko: «Živjeti s Bogom i sestrama u zajednici»;

12. 02. – p. Marko Glogović, pavlin: «Lectio dvina – Mk 8, 22-26»;

25. 02. – nagovor p. Jure Bosančića: «Zamke i šanse korizme u redovničkom životu»;

04. 03. – o. Jure Zečević, OCD: «Kvaliteta međusobne komunikacije jedan od jamaca pozitivnog ozračja u zajednici»;

07. 03. – p. Niko Bilić: «Korizmeni ljudi – Mojsije i Estera»;

04. 04. – P. Niko Bilić, DI: «Patnja i križ u Svetom pismu».

Zajedničke duhovne vježbe

Naše zajedničke duhovne vježbe pod vodstvom o. Petra Janjića, OCD, priora iz samostana na Krku i magistra novaka, započele smo 13. 03. Tema je vježbi bila «Slijediti Krista, svjetlo života» u kojima nas je Pater kroz 12 predavanja, koja su sva bila usmjerena prema Isusu, iako sva nisu imala njega u prvom planu, ali se iz svakog lika kojeg je imamo u fokusu skrivao. Bio nam je to poziv da ga slijedimo i kad mu kliči «Hosana» i kad mu kliču «Raspni ga». To nam se može tako brzo dogoditi, i jedno i drugo. Ali znamo da je uskrsnuo i da niti Hosana, ni Raspni ne traju vječno, ali ljubav Njegova i naša za njega traje i trajat će.

S tim mislima «Sretan Uskrs svima»!

Vaše sestre iz Marije Bistrice

SARAJEVO Draga naša braćo i sestre! Prvi mjeseci u ovoj godini donijeli su

našoj Zajednici dvostruko Božje pohođenje: prvo se očitovalo preko naše braće i sestara koje je slao na naša vrata, a drugo po raznim bolestima naših sestara.

Najviše nas je «mobilizirala» operacija naše č.Majke i virus gripe koji je sve sestre redom «oborio s nogu». No, Isus se pobrinuo da jedna ipak bude izuzeta – da može bolesne posluživati. Tako nam i sv. Pismo svjedoči da je u svakoj bitki netko

47

preživio: «jedini ja utekoh da ti javim…» Iskustvo osobne i zajedničke nemoći dobro dođe jer se snaga u slabosti usavršuje.

Da dragi Bog intenzivno misli na nas osvjedočili smo se i preko mnogih dobrih duša koje su nas obdarile svakovrsnim dobrima: duhovnim i materijalnim. Češće nam je navraćao kapelan Španjolskih umproforaca – uvijek sa nečim korisnim za kuhinju, a također i Talijanski Carabinieri sa svojim kapelanom – koji su nas obdarili finim talijanskim kuglofima. (Sve skupa nam je pomoglo da prije ozdravimo…) Posjetila nas je i grupa vjernika sa sestrama Služavkama Malog Isusa iz Neuma i mnogi koji su se preporučivali u molitve.

Tako nam je jednog dana došla na vrata mlada muslimanka koja je teško stradala u saobraćaju i prilično je izlomljena. Veli da je išla pitati hodžu kome da se obrati za zdravlje i da ju je on uputio nama: «Idi u Karmel. One su ti najjače.» Prva naša reakcija je bila da smo se nasmiješile, ali imali smo lijepu temu za razmatranje: koliko je blago nama darovano u našoj sv. vjeri. Križ Kristov, iako od mnogih u ovoj zemlji prezren, svejedno «blista kao znak nade i spasenja». Također nas je posjetila grupa mladih iz župe sv. Filipa iz Splita sa svojim i našim kapelanom vlč. Ivom Jezidžićem. Nakon povratka iz Amerike, posjetio nas je i naš Otac Kardinal kojega je s. Irena ukratko izvjestila o susretu sestara u Avili na kojem je sudjelovala od 9.-16. veljače, a Uzoriti je sve pozorno i rado slušao preporučivši u molitve svoje nakane. Prvi put, ove godine, imali smo petkom križni put zajedno sa pukom. Na naše veliko iznenađenje, skupi se oko 40-tak vjernika, a inicijativa je bila njihova. Dao Gospodin da ova pobožnost i ljubav

prema Njegovoj Muci urodi obilnim blagoslovom za naš narod.

Mjesec travanj započeli smo susretom

sa našim patrima o. Dominikom i o. Zlatkom koji nam je imao nagovor o sv. Andriji Corsiniju – karmelićaninu iz Firenze. O. Zlatko nam je pomogao pobliže upoznati ovog sveca o kojemu smo dosad vrlo malo znali. Između ostalog, ispričao nam je i jednu anegdotu u vezi njegovog rođenja: dok ga je nosila, mama je njegova sanjala da je rodila vuka, koji je zatim otišao pred crkvu otaca Karmelićana i preobrazio se u janje… Sličica zanimljiva za ovo vazmeno vrijeme kada nam je pred očima «žrtvovani Jaganjac» i poziv da se i sami «preobražavamo» kako bi i mi «zadobili neko mjesto u društvu svetih» karmelićana i karmelićanki.

Obradovao nas je i novi broj Karmelskog vijesnika, koji nam je poštom stigao u novom formatu i sa novim sadržajem. S užitkom smo ga čitali. “Mali“ koraci ali koji puno znače. Tako smo preko pisane riječi imali udjela i u zajedništvu s vama. Hvala našoj braći za uloženi trud!

Uz preporuke u molitvu, do sljedećeg javljanja pozdravljaju vas

Vaše sestre iz Sarajeva

48

ALBANIJA

Budući da živimo u zemlji u koju nisu stigla sva dostignuća moderne informatičke znanosti, kasnimo s našim javljanjem. Mi smo se na to privikle i to nam uz redovite teškoće, čini život interesantnijim i kreativnijim. Molimo o. Juru za oproštenje jer je vjerojatno imao dodatnih problema....

Osvrt unatrag na ovih nekoliko mjeseci od posljednjeg javljanja, podsjeća nas na realnost kako vrijeme brzo prolazi i zbog toga smo sretne. Polako i sigurno se bližimo trenutku kada će nestati vrijeme i kada ćemo ugledati Onoga čije Lice tražimo u vjeri, nadi i ljubavi.

Zahvaljujemo Gospodinu što nam dozvoljava dodirnuti ga u našoj svakidašnjici.

Kao što smo i prije, tako i ovaj puta možemo podijeliti s vama našu radost, divljenje za sve ono što Gospodin čini u onima koji traže našu molitvenu pomoć.

Vjernici nastavljaju dolaziti iz svih krajeva Albanije. Traže Gospodina i njegovu pomoć s velikom vjerom, i on dijeli svoje milosti ne računajući.....Svakodnevni smo svjedoci ozdravljenja, oslobođenja, obraćanja ka Gospodinu...

I kroz ovih nekoliko proteklih mjeseci dolazile su grupe vjernika (bogoslovi, redovnički pripravnici, Marijina legija, Neokatekumeni, Karizmatici, "Ivan XXIII”, grupe talijanskih dobrovoljaca i dr.) na duhovne obnove. Svi žele čuti naše svjedočanstvo. "Zašto živite iza rešetaka? Tko je Isus za vas? – najčešća su pitanja koja nam ljudi upućuju. I mi se trudimo da budemo " uvijek spremne na odgovor svakomu koji od nas zatraži

obrazloženje nade koja je u nama.” (usp. 1Pt 3,15)

Također i naš preuzvišeni gosp. Nuncij želi čuti od nas kako živimo, i uvijek se živo interesira za nas. Vrlo je jednostavan, baš kao pravi otac i brat.

To je i nama veliki poticaj za svakodnevno obraćanje, pa smo kao zajednica i osobno odlučle poduzeti konkretnije korake da učinimo "što više prostora u svojim srcima za Isusa” kako nam je govorio p. Luigi Gaetani u duhovnim vježabama.

Zahvaljujemo Gospodinu što smo mogle konačno ove godine započeti niz permanentne formacije sa don Robertom Kola i sa don Franciscom Marco koji će obuhvaćati Crkvene oce i skrutaciju Sv.Pisma.

I na kraju, naša velika radost – Gospdin nam je podario da smo se susrele sa gosp. Luketom koji je izvrstan prevoditelj. Za početak smo izabrale Tamnu noć. Vidješi kako je dobro preveo i budući da je i on zavolio sv. oca Ivana od Križa, u vrlo kratkom vremenu je preveo i "Živi plamen ljubavi”. Sada je počeo s prijevodom knjige "Moj život” svete Majke Terezije. Trenutno nemamo mogućnosti za tiskanje knjiga, ali vjerujemo da će se Bog pobrinuti i za to.

49

Ovom prigodom želimo zahvaliti svima vama na molitvenoj podršci. Također zahvaljujemo svima sestrama iz Hrvatske, Sarajeva i Sore što mislite na nas i u našim materijalnim potrebama. Molimo Gospodina da vam uzvrati!

Draga naša braćo i sestre, i dalje se preporučujemo u vaše molitve da uvijek budemo vjerne u svemu Gospodinu i Crkvi.

Vaše sestre u Albaniji

SORA (SLOVENIJA)

Dragi naši bratje in sestre!

Z veseljem pozdravljamo novo izdajo Vjesnika, in to v novi obleki in obliki. Čestitke in zahvala uredništvu!

Zdi se mi, kot da je od zadnjega javljanja minil komaj trenutek, a je v resnici preteklo že nekaj mesecev. Božični čas smo preživele večinoma v mirnem veselem razpoloženju. Naravo je prekrila snežna odeja, zato smo se bolj malo izpostavljale mrazu. V samostanu pa je bilo živo.

Že na prvi petek v januarju nas je obiskal naš nadškof msgr. Alojz Uran. Ob prepevanju božičnih pesmi in prisrčnem pogovoru smo skupaj preživeli lepo dopoldne. Na prvo soboto pa je maševal g. kardinal Franc Rode s svojim tajnikom. Tudi on se je pomudil v klavzuri, si ogledal našo novo knjižnico in nas navduševal za lepoto karmelske karizme z njemu lastno duhovitostjo.

Sredi januarja smo bile deležne prisrčnega bratskega obiska našega provinciala Vinka Mamića v spremstvu p. Daria Tokića. V dveh kratkih dneh sta z nami delila modrost, veselje in sproščenost redovnega življenja.

S ponovitvijo nove maše na prvi petek v februarju smo se skupaj s p. Draženom Marijo in bratom Josipom zahvalile Jezusu in Mariji za dar novega duhovniškega poklica.

Dvakrat nas je obiskal naš zvesti kvatembrski spovednik p. Mato Miloš, v marcu pa tudi naš dragi p. definitor Zdenko Križić. Njegov obisk uradnega značaja nas je kot skupnost in vsako posamezno sestro potrdil na poti Božjega klica. Ob vsakem doživetju bratsko-sestrskega sožitja in dopolnjevanja v isti karizmi se v srcih naseli nova hvaležnost.

Na cvetno nedeljo se je naši skupnosti pridružila kandidatka Damjana Pintarič, ki želi v klavzuri preveriti svojo poklicanost. Kot profesorica španskega in slovenskega jezika je večkrat imela možnost obiskati kraje, kjer sta živela in delovala sv. mati Terezija in sv. Janez od Križa. Gospod ji je podaril milost nekajkratnega bivanja pri karmeličankah v Salamanki. Vesele smo, ko nevsiljivo deli svoje dragocene izkušnje z nami.

V teh dnevih imamo izpostavljeno Najsvetejše ob Božjem grobu. Kakor smo se pred začetkom posta s štirideset urnim češčenjem uglasile za bivanje z Ženinom

50

v skrivnosti njegovega trpljenja, tako se v molku velikega tedna pripravljamo na praznik vstajenja.

Še malo in nad tiho molitvijo bo zaplapolala vesela pesem: ALELUJA! Kristus, naš Ženin, je vstal! Naš Gospod živi!

Želimo vam Njegovega zvestega spremstva ne le v velikonočnem času, ampak na vseh vaših poteh, v vseh trenutkih dneva.

Sprejmite vesel velikonočni pozdrav od nas vseh!

Vaše sestre karmeličanke iz Sore

NAŠI POKOJNICI

† Vladimir pl. Cvetnić

U srijedu, 1. travnja 2009. preselio se iz vremena u vječnost, okrijepljen svetim sakramentima, u KBC-u u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti uzorni vjernik Vladimir pl. Cvetnić.

Rođen je 18. svibnja 1929. godine u Mraclinu, župa Vukovina od oca Franje i majke Bare rođ. Dvorneković. Zajedno sa svojom mlađom sestrom Baricom, proživio je kao dječak strahote Drugoga svjetskog rata, kojih se uvijek sjećao. Teško su ga pogodila partizanska razaranja, ubojstva i strijeljanja, osobito njegovog tek oženjenog bratića Ljudevita i supruge Kate. Njegov pak otac Franjo bio je, zbog nepravednih optužbi, nekoliko godina u zatvoru u Lepoglavi, u isto vrijeme kad i bl. Alojzije Stepinac, a potom i u Staroj Gradišci. Majka Bara, koja je u Prvom svjetskom ratu kao dijete od tri godine, zajedno sa svojom mlađom sestrom Marijom, izgubila i oca i majku, hrabro se i patnički probijala kroz život sa svoje dvoje djece. Vladimir je zato još kao dječak preuzimao brigu oko gospodarstva, poljoprivrede i vinogradarstva, te pomagao sestri Barici i majci.

U trogodišnjem odsluženju vojnog roka isticao se u vojničkim vještinama i obnašao službu dočasnika. Sklopio je kršćanski brak s vrijednom djevojkom Slavicom iz Mraclina, a dobri Bog im je podario dvoje djece: kćerku s. Ilijanu Tereziju (Ankicu), bosonogu karmelićanku, i sina Zlatka, čestitog oca troje djece.

Vladu mnogi pamte kao dobra, poštena, plemenita i samozatajna čovjeka. Bio je zaljubljenik u Boga, u Majku Božju, u svoj narod, u svoj jezik i u svoj turopoljski kraj. Kao pravi obiteljski čovjek ostao je vjeran, gotovo 60 godina, svojoj supruzi Slavici, svojoj djeci, unučadi i praunučadi. Sve svoje sposobnosti ugradio je u život svoje obitelji, svoje rodbine, prijatelja, kolega i još mnogih. Ljudi su ga poznavali kao toplu i vedru dušu. U svojim dužnostima bio je odgovoran, savjestan, korektan i nadasve marljivi discipliniran čovjek. Za njega bi Isus mogao reći ono što je rekao za Natanaela: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" (Iv 1, 47).

Članom Dobrovoljnog vatrogasnog društva Mraclin, bio je od 1953. godine do smrti. Tu se okušao u vatrogasnim vještinama i ostavio uzoran primjer svojim kolegama i mlađim vatrogascima.

51

Svoj dan započinjao je i završavao s Bogom i s molitvom Isusovoj Majci Mariji, koju je odano častio i svesrdno joj se kroz čitav život utjecao. Gospa mu je bila osobito blizu za vrijeme odsluženja vojnoga roka, kad ga je nekoliko puta spasila od sigurne smrti. Na povratku iz vojske najprije je pošao u njezino svetište na Trsat i zahvalio joj se za život, a onda se vratio kući. Pohađao je i druga Gospina svetišta, i to gotovo do smrti, osobito Mariju Bistricu i Gospu Karmelsku u Brezovici, kojoj je gotovo 40 godina hodočastio i u čijoj je bio Bratovštini.

Pun ljubavi i dobrote bio je prema svima, a posebno prema sestrama karmelićankama, među kojima je bila njegova kći s. Ilijana T. Rado je dolazio k njima, pomagao im je na razne načine i brinuo se o njihovim potrebama prema svojim mogućnostima. Sestre su ga zvale "naš tata."

Koliko je imao prisan odnos s dragim Bogom i s Majkom Božjom pokazuje i njegov pozdrav. Znali smo ga pozdraviti: "Bog bio s tobom, tata!" redovito je nadodao. "i Majka Božja." Ili, kad smo mu rekli: "Zbogom!" nadodao bi "i s Marijom!"

Nije bilo nedjelje niti blagdana da je izostavio svetu misu, da ne bi poštivao dan Gospodnji, a često je pristupao i svetim sakramentima. Redovito je slušao emisije na valovima Radio Marije, molio dnevnu krunicu preko RM, a u zadnjim mjesecima svoje bolesti pratio je sv. misu na valovima RM. Živio je po zdravim i čvrstim načelima Evanđelja i katoličke vjere. Malo je govorio, iako je bio vrlo društven, no njegov život govorio je o njemu.

Svoj križ bolesti hrabro je i samozatajno nosio do kraja. Stoga vjerujemo da je svoju školu križa završio s diplomom Uskrsloga, u zagrljaju Kraljice neba.

Pokopan je 3. travnja, na Žalosni i prvi petak u mjesecu, na župnom groblju u Vukovini. U nazočnosti više stotina rodbine, časnih sestara karmelićanki i svetoga Križa, prijatelja, kolega i župljana, sprovod je vodio rođak vlč. Vladimir Cvetnić, župnik u Odri, koji se biranim riječima oprostio od pokojnika, govoreći o njegovim vrlinama, posebno o skromnosti i jednostavnosti, te osobitoj povezanosti sa Slugom Božjim Ivanom Pavlom II.

Predsjednik DVD-a Mraclin gospodin Nikola Cvetnić i vatrogasno društvo oprostilo se, uz sve počasti, od svog kolege vatrogasca i zahvalio mu za njegov dugogodišnji predani rad, koji je bio odlikovan ne samo sa srebrnom i zlatnom medaljom, već još s pet medalja Vatrogasnog saveza Hrvatske. U oproštajnom govoru Predsjednik je rekao i ovo: "Dragi Vlado, uvijek si podržavao nove i dobre ideje koje su pridonosile tome da naše društvo DVD Mraclin bude uzor ne samo našeg mjesta već i šire."

Sestre Bosonoge kamelićanke toplo su se oprostile, po svojoj vanjskoj s. Božici Alojziji, od svoga dragog Tate Vlade.

Odmah nakon sprovoda sv. misu zadušnicu predslavio je glavni urednik Radio Marije, P. Stjepan Fridl, DI, čije je emisije pokojnik često i rado slušao. Suslavitelji su bili: Prof. o. Josip Baričević, TOR, P. Đuro Filipović, OCD, P. Ilija Tipurić, OCD, vlč. Vladimir Cvetnić, o. Oleg Vaceba i domaći župnik vlč. Đuro Sabolek, koji je bio i vrsni organizator čitavog liturgijskog slavlja. U nadahnutoj homiliji P. Fridl je govorio, između ostalog, o daru života, o pokojniku kao obiteljskom čovjeku i njegovoj dobroti i

52

požrtvovnosti, te o nadi da je pokojni Vladimir ušao u radost vječnoga Uskrsa. Jer, Uskrs je najsnažniji akord u sonati našega života.

Ovom prigodom iskreno zahvaljuje supruga Slavica i obitelj Cvetnić, kao i s. Ilijana Terezija, svoj našoj braći i sestrama, i svima koji su nam izrazili svoju iskrenu sućut i ispratili našeg dragog tatu na vječni počinak. Jednako tako zahvaljujemo Vam što ste bili svojim duhom i molitvom s Tatom na njegovom Križnom putu bolesti. Vjerujemo da Vas njegov pogled prati u slavlju Uskrslog Gospodina. (IC)

Pozdrav Tati Vladi iz Karmela!

Hvala Ti, dragi Tata!

Kad smo se zadnji puta razgovarali u govornici našega Karmela, prije nekoliko mjeseci, na odlasku si mi rekao: "Više me nećeš ovdje vidjeti…" Digao si se, pozdravio me i otišao polako prema vratima… Nisam Ti vjerovala, mada sam vidjela da Ti je zdravlje narušeno..

Tu je bio početak kraja Tvoje Golgote i korizme života. Bolest je činila svoje, a Uskrsli Te čekao u svojoj nebeskoj govornici i ubrzo Te primio u svoju audijenciju. Sada razgovarate licem u lice, onako zdušno, po mraclinsku, i bez rešetaka, o svemu…

A naši pak hrvatski Karmeli razgovaraju s Isusom o Tebi, dragi Tata, i sjećaju se Tvoje dobrote, jednostavnosti, plemenitosti, duhovitosti…

Kao što si volio svoju obitelj, brinuo se o njoj i radio za nju, tako si volio i veliku karmelsku obitelj i na svoj način, brinuo se o njoj. Dijelio si s Karmelom svagdane i blagdane. S radošću i ljubavlju dolazio si kroz gotovo 40 godina k nama na proštenja Gospe Karmelske i na naša slavlja. I uvijek si me znao pitati: "Što hoćeš da kupim sestrama i tebi na proštenju?"

No, s jednakom ljubavlju i radošću skupljao si sa župljanima svake jeseni zimnicu za nas po svojoj župi Vukovini; utovarivao si i istovarivao vreće i kutije iz kaminona, brinuo si se oko naših materijalnih potreba…Ne jednom, znao si me upitati: "Hoće li vam biti dosta zimnice? Hoćete li imati žita za kokoši i perad? Imate li s čim platiti mlijeko? Jeste li si drva nabavile? Imate li dosta za režije?" Kako se snalazite u ovoj skupoći?" Brinuo si se, Tata, uvijek o svemu, baš poput sv. Josipa koji se brinuo o nazaretskoj obitelji.

Sjećam se, kako si se radovao novim zvanjima, djevojkama koje su se zanimale za naš Karmel. Bila Ti je radost svako novo zvanje jer si znao da se tako jača i povećava žarište molitve. A kad bi bila riječ o otvaranju i osnivanju novih Karmela, s posebnom očinskom brigom zanimao si se za njihovu egzistenciju i budućnost….

Dragi Tata, danas Ti želim reći za sve to, i za još puno toga neizrečenoga, topli HVALA. Hvala Ti, Tata, što si bio pun ljubavi, dobrote i brige za nas i za mnoge…Tvoj očinski lik podsjeća me na našeg dobrog nebeskog Oca.

Znam koliko si volio svoju obitelj, počevši od drage Mame Slavice s kojom si dijelio skoro 60. god. bračnog i obiteljskog života. Bio si vjeran suprug, čestit otac, djed i

53

pradjed; samozatajan i pošten radnik, otvoren za sve što je dobro i plemenito… Hvala Ti, Tata!

Volio si Boga i čovjeka, a to si do kraja životom vjere i patnje potvrdio… O tome govore na osobiti način zadnji mjeseci Tvoje bolesti i korizme Tvog života.

Tvoje plemenito srce, istrošeno od bolesti, prestalo je kucati…i Tvoj život se tiho ugasio poput svijeće na oltaru.

Znam, dragi Tata, sada goriš na oltaru vječne ljubavi, slaveći Boga i moleći za sve one koje si volio i koji su Te voljeli, za koje si živio, trpio i radio.

Na kraju, sjećam se, s mojim odlaskom u Karmel bio si zabrinut…ali što si više upoznavao Karmel, to si ga više zavolio…a kod polaganja mojih prvih zavjeta, vidjevši radost mojih sestara, rekao si č. Majci Regini Tereziji: "Časna Majko, da imam i desetero djece, više ne bih niti jednome branio da ide u samostan…"

I zato HVALA Ti, Tata, još jednom, u svoje ime, u ime brezovičkog i svih hrvatskih karmela, u ime drage Mame Slavice i svih ovdje prisutnih. Jer: "Dobar si boj bio, trku završio, vjeru sačuvao." (2 Tim 4, 7). Raduj se u audijenciji s Uskrslim Kristom!

Tvoje sestre iz Karmela-Brezovice i Tvoja kći s. Ilijana Terezija

54

SADRŽAJ

RIJEČ OCA PROVINCIJALA …………………………………………...….…….…..……… 1

IZABRANI NOVI GENERAL REDA I DEFINITORI ……………..…………....……....…... 2

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA …………………………….……..….….… 3

KANONSKO UTEMELJENJE SAMOSTANA SV. JOSIPA U SOFIJI ………….……….... 3

PISMO OCA PROVINCIJALA UZ DAN PROVINCIJE 2009. …………………...……...… 3

OBAVIJEST O DUHOVNIM VJEŽBAMA ZA REDOVNIKE NAŠE PROVINCIJE ……... 4

SUSTAVNI STUDIJ DUHOVNOSTI PRIDRUŽEN TERESIANUMU …………….……….. 5

EKSKLAUSTRACIJA NA GODINU DANA ……………………………………….………... 5

SUSRET PREDSJEDNICA EUROPSKIH ASOCIJACIJA I FEDERACIJA BOSONOGIH KARMELIĆANKI U AVILI ……………………………………………………….…...…..… 6

IZVIJEŠĆE O RADIONICI ZA VODITELJE DUHOVNIH CENTARA …………….…….. 14

BORAVAK OCA ZVONKA U NEW ORLEANSU …………….…………………………... 16

ZAGREBAČKO PREDSTAVLJANJE NOSAČA ZVUKA "ZAGRLJAJ LJUBAVI" VIS-a "MIHOVIL" …………………………………………………………………………………... 18

RAZGOVOR S MATOM POCRNJIĆEM, VODITELJEM VIS-A "MIHOVIL" …............… 19

NAŠ PROŠLOGODIŠNJI MLADOMISNIK: O. ZLATKO PLETIKOSIĆ …………………. 21

IZ NAŠIH ZAJEDNICA ……………………………………………………………...………. 26

ZAGREB – REMETE ………………………………………………………………………… 26

SOMBOR ………………………………………………………………………………...…… 29

SPLIT - KAMEN …………………………...………………………………………………… 31

KRK …………………………………………………...……………………………………… 32

ZIDINE – BUŠKO JEZERO ……….………………………………………………………… 33

SOFIJA ……………………………………………………………………..………………… 35

IZ SESTARSKIH KARMELA ……….……………………………………………………… 36

BREZOVICA ……………………….………………………………………………....…...… 36

KLOŠTAR IVANIĆ …………………………..………………………………………...……. 39

BREZNICA ĐAKOVAČKA …………….……………………...………...…………..…....... 41

MARIJA BISTRICA …………………………..…………….……………………...........….. 43

SARAJEVO ……………………………….……………..………………………………...… 46

ALBANIJA …………………………………………………………………...……………... 48

SORA – SLOVENIJA ……………………………………..................................…………… 49

NAŠI POKOJNICI ... ……………………………………………………………………....... 50

55

Suvremena karmelska ikonografija nadahnuta ikonografijom kršćanskog istoka CITES - AVILA

Korice:

Župna crkva sv. Mihovila Arkanđela u župi Kamen u Splitu, koju vode oci karmelićani

56

KARMELSKI VJESNIK God. XXIX (2009) br. 2

Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD

*

Izdavač: Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa

i Udruga »Bl. Alojzije Stepinac« bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

*

Urednik: Jure Zečević, OCD

Tajnik HKP sv. Oca Josipa i

Duhovni asistent Udruge »Bl. Alojzije Stepinac« bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

*

Česmičkoga 1, HR – 10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953 E-mail: provincija@karmel.hr

http://www.karmel.hr